Arhiva za Septembar, 2011

Svjedoci smo nažalost da skoro svi novotari za uvođenje i prakticiranje 
novotarija u Islamu citiraju slijedeći hadis, kao opravdanje za njihov grijeh uvođenja inovacija u Islamu, no očigledno bez poznavanja povoda objave ovoga hadisa u kojem se kaže: 

”Ko u Islam uvede neki lijep običaj(sunnet),biće za njega nagraðen i imaće nagradu svakog onog ko ga bude činio poslije njega, s tim da se od njihove nagrade neće ništa oduzimati, a ko u Islam uvede neki ružan običaj, biće za njega kažnjen i snosiće grijeh svih onih koji to budu činili poslije njega, a od njihovih se grijeha neće ništa oduzimati .” 

(Tirmizi, br. 2675; Ahmed, 4 / 357, 358,361; Nesai, 5 / 75-77; Ibn Madždže, br.203, i drugi).

Rumijevi sljedbenici novotarija, tzv. Mevlevije !!!

OPŠIRNIJA MUSLIMOVA VERZIJA OVOG HADISA IZGLEDA OVAKO:

Od Ebu-Amr Džerir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: “U sred bijela dana bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu dođe jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim ogrtačima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obješenim sabljama; bili su većinom, odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje njihovu neimaštinu, on zatim uđe, pa izađe, pa onda naredi Bilalu da prouči ezan. Zatim klanja, pa ustade da održi govor-hutbu i reče: ‘O ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog čovjeka i od njega je stvorio bračnog mu druga i od njih dvoje mnoge muškarce i žene razmnožio. Bojte se Allaha sa čijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi.'” (Nisa, 1)

A zatim je proučio ajet iz sure Hašr-18: “O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba osmotri šta je spremila za sutra…..” Neka dijeli čovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema (srebrenjaka), od svoje odjeće, od saa (mjere) pšenice, od jednog saa svojih hurmi’, pa reče: ‘makar i polovinu hurme.’ Dođe jedan čovjek od ensarija sa zavežljajem toliko teškim da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe hrane i odjeće. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno. Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imat će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada. A ko uvede u islam jedan ružan običaj, bit će mu teret i teret svih onih koji ga čine poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta.'”

(Muslim)
Poslanikove s.a.v.s. riječi u hadisu : ”Lijep običaj ”, se odnose na praksu koja ima svoju osnovu u validnim šerijatskim argumentima. To saznajemo iz povoda ovog hadisa : Jedne prilike je u Medinu pristigla skupina vrlo siromašnih ljudi iz plemena  Mudarr  koji su bili izgladnjeli i zbog siromaštva oskudno obučeni .Kada ih je Poslanik s.a.v.s. ugledao , njegovo lice se promijenilo iz sažaljenja zbog njihovog stanja Nakon  što se Poslanik s.a.v.s. obratio ljudima postičući ih na sadaku,  jedan ensarija je donio zavežljaj u kome je bilo hrane, pa ga razmotao na zemlji. Vidjevši ovo , ashabi su jedan po jedan donosili hranu i odjeću dok nisu nakupili veliku količinu  sadake.
Kada je Poslanik s.a.v.s. to vidio, lice mu je zablistalo od sreće, pa je rekao . ”Ko u Islam uvede lijep običaj … ”
Ukoliko malo pažljivije pogledamo, pokušamo razumjeti situaciju i povod objavljivanja ovog hadisa uvidjećemo da je ovaj ashab u stvari svojim postupkom, na jedan, dotada, nesvakidašnji način, inicirao, i druge podstakao na podjelu sadake tim ljudima a koja je kako tada, tako i sada, bila i ostala legitimna po koncenzusu islamskih učenjaka…… Ovaj ashab ni u kom slučaju nije došao sa nečim što u Islamu nema osnove ili ima zapreke jer bi to po automatizmu postao “Ružan običaj”, naprotiv, njega su očigledno inspirirali citirani Kur'anski ajeti i Poslanikov s.a.v.s. govor o udjeljivanju sadake koji je izrekao Muhamed s.a.v.s. u svojoj hutbi, pa je pohitao da udjeli na Allahovom putu… 
Upravo zbog toga, ovaj i slični hadisi, ne mogu i ne smiju biti dokaz za uvoðenje novotarija u vjeru jer je svaka novotarija u vjeri zabluda !!!

(Pogledati: Šerh Sahihi Muslim od Nevevija ( 7 / 102-104 ) i Tuhfetul Ahvezi ( 7 / 472 ).

Širiti novotarije u vjeri je isto što i rušiti islam. Slijediti i poštovati one koji uspostavljaju i praktikuju novotarije i smatrati ih ulemom, znači učestvovanje u uništenju islama.

“Ko veliča onog koji čini bid’ate, taj ruši islam.”

Dobro se zamislimo nad ovim i uložimo svu snagu u cilju uništenja makar jednog bid'ata (novotarije) i oživljavanju jednog sunneta. Jačanje islama, naročito kad je ovako slab, zahtijeva širenje sunneta i rušenje novotarija.

Dalje korist od govora o novotarima općenita je za sve muslimane u njihovoj vjeri i ulazi u kategoriju džihada na Allahovom putu, zato što je čišćenje Allahovog puta, Njegove vjere, pravca, zakona i odbijanje tiranije i neprijateljstva ovakvih novotara, kolektivna obaveza prema saglasnosti svih muslimana. Da nema onih koje Allah podržava u odbijanju štete koju ovi novotari nanose, vjera bi se iskvarila. Zato ne smijemo ukazivati počasti prema novotarima jer tako nesvjesno rušimo islam.

Znaj da poštivanje novotara za sobom povlači dvije moguće štete koje uzrokuju rušenje Islama:

Prva:

Usmjeravanje pažnje običnih ljudi i neznalica ka tom poštivanju. Oni su uvjereni da je novotar najbolji čovjek i da je ono na čemu je on bolje od onoga na čemu su drugi. To je uzrok slijeđenja novotarije, a sljedbenici Sunneta će ostati po strani.

Druga:

Ako bude bio poštivan zbog svoje novotarije to će mu biti podstrek da unosi novotarije u svemu i u svakoj situaciji. Novotarija će zaživjeti, a Sunneti zamrijeti. To je rušenje islama.

(El Itisam, Imam Eš Šatibi, 114/1)

Dakle, kako se bid’ati u vjeri raširuju tama se pojačava, a svjetlo sunneta slabi, dok jačanje sunneta razgoni tamu i povećava svjetlo. Pa ko želi neka pojača mrak bid’ata i neka ojača šejtanovu stranku, ko želi neka poveća svjetlo sunneta i neka ojača Allahovu stranku! Znaj da su šejtanovi sljedbenici na gubitku. Oni koji su u Allahovoj vojsci zadobit će vječnu sreću.

OBAVEZA LJUBAVI MUSLIMANA PREMA SVOM BRATU

 

حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ قَالَ حَدَّثَنَا يَحْيَى عَنْ شُعْبَةَ عَنْ قَتَادَةَ عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَعَنْ حُسَيْنٍ الْمُعَلِّمِ قَالَ حَدَّثَنَا قَتَادَةُ عَنْ أَنَسٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:“لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ.”

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, s.a.v.s. , rekao:
Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.”[1]
Kratki komentar hadisa:
Islam vodi računa o učvšćavanju veza ljubavi među muslimanima. Od potpunosti imana čovjeka je da voli svoga brata muslimana, da mu želi dobro i da ga izjednači sa samim sobom nastojeći da ujedini srca i riječ muslimana. Sebičnost unosi mržnju i razilaženje među muslimanima. Islam je spojio ljubav muslimana prema svom bratu sa temeljom njegovog imana da bi vodio računa o toj ljubavi i kako bi upotpunio svoj iman. Ova ljubav neće biti potpuna osim ostavljanjem zavisti, zlobe, mržnje i obmane, a sve su ovo pokuđena svojstva.
Smjernice hadisa:
  1.   Od potpunog je imana da musliman voli svojoj braći ono što voli samom sebi i da mrzi njima ono što mrzi samom sebi.
  2.   Zavist i mržnja su razlog smanjenja imana.
  3.   Od ljubavi muslimana prema svom bratu je da ga upućuje na svako dobro i da otklanja od njega zulum.
  4.   Čuvanje od egoizma (a to je da želiš svo dobro samo za sebe mimo drugih ljudi).
  5.   Potenciranje islama na onom što čisti srca i na čemu se grade bratske veze.

[1] Buharija (1/14), broj 13, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, i Muslim (1/67), broj 45, Knjiga o imanu, poglavlje: Dokaz da je od svojstava imana da musliman voli svome bratu hajr koji voli samom sebi.

OBAVEZA LJUBAVI MUSLIMANA PREMA SVOM BRATU

 

حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ قَالَ حَدَّثَنَا يَحْيَى عَنْ شُعْبَةَ عَنْ قَتَادَةَ عَنْ أَنَسٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ وَعَنْ حُسَيْنٍ الْمُعَلِّمِ قَالَ حَدَّثَنَا قَتَادَةُ عَنْ أَنَسٍ عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:“لَا يُؤْمِنُ أَحَدُكُمْ حَتَّى يُحِبَّ لِأَخِيهِ مَا يُحِبُّ لِنَفْسِهِ.”

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, s.a.v.s. , rekao:
Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi.”[1]
Kratki komentar hadisa:
Islam vodi računa o učvšćavanju veza ljubavi među muslimanima. Od potpunosti imana čovjeka je da voli svoga brata muslimana, da mu želi dobro i da ga izjednači sa samim sobom nastojeći da ujedini srca i riječ muslimana. Sebičnost unosi mržnju i razilaženje među muslimanima. Islam je spojio ljubav muslimana prema svom bratu sa temeljom njegovog imana da bi vodio računa o toj ljubavi i kako bi upotpunio svoj iman. Ova ljubav neće biti potpuna osim ostavljanjem zavisti, zlobe, mržnje i obmane, a sve su ovo pokuđena svojstva.
Smjernice hadisa:
  1.   Od potpunog je imana da musliman voli svojoj braći ono što voli samom sebi i da mrzi njima ono što mrzi samom sebi.
  2.   Zavist i mržnja su razlog smanjenja imana.
  3.   Od ljubavi muslimana prema svom bratu je da ga upućuje na svako dobro i da otklanja od njega zulum.
  4.   Čuvanje od egoizma (a to je da želiš svo dobro samo za sebe mimo drugih ljudi).
  5.   Potenciranje islama na onom što čisti srca i na čemu se grade bratske veze.

[1] Buharija (1/14), broj 13, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, i Muslim (1/67), broj 45, Knjiga o imanu, poglavlje: Dokaz da je od svojstava imana da musliman voli svome bratu hajr koji voli samom sebi.
Zamislite ovakvu situaciju: dolazite kod jednog svog prijatelja na sijelo, tako sijedite i pričate i ti onda predložiš svom domaćinu: 
” De, bolan, reci svojoj ženi da se malo skine i da sjedi s nama u gaćicama i grudnjaku !?” 
Pitanje da li bi čovjek živu glavu odatle izvukao, a najmanje što bi se desilo, završio bi napolju, direkt. Ali pazite sad…

Nevjernici nađoše mjesta gdje je tako nešto sasvim “normalno?”, pa se i mnogi muslimani povedoše za njima.  A to su javna kupališta: plaže, bazeni, u zimskim danima zatvoreni bazeni itd. E sad tamo, ne samo da će taj vaš prijatelj skinuti svoju ženu, nego i svoje kćerke i sinove, i sve to smatrati normalim.

Na takvim mjestima kćeri se skidaju pred svojim očevima, očevi pred svojim kćerkama, sinovi pred svojim majkama, majke pred svojim sinovima, i svi tako obučeni tj. ne-obučeni bez trunke stida izlaze na plaže na kojima su na stotine, možda na hiljade ljudi. Svi ti ljudi su, u tim trenucima, u mogućnosti da gledaju u ta skoro gola tijela, a samo Allah zna, koliko i kakvih ljudi, sa svojim bolesnim srcima, dolaze na takva mjesta.

Kako se bliži ljeto i ljetni odmori, mnogi se spremaju i planiraju da koju sedmicu odu na razna ljetovalista kako bi se odmorili i kako bi im tijela dobila ljepu, tamnu boju.  Dragi brate i poštovana sestro, prije nego se odlučite i odete na ovakva mjesta, upitajte se da li su takva mjesta draga Uzvišenom Allahu. Zaista, da li su ? Sami ćete zaključiti da su morske i ine plaže, gdje se muškarci i žene ovako skidaju jedni pred drugim, šejtanska mjesta, i da je nad takvim mjestima, zasigurno, Allahova srdžba.

Plemenita sestro, Allah, s.v.t, ti naredio da se pokriješ, da na sebe oblačiš široku i neprozirnu odjeću i da tako obučena izlaziš među strance, a ti se, na ovakvim mjestima, skoro potpuno skidaš pred drugim ljudima !!?

Brate, sigurno znaš za slučaj kada je jedna žena u prisustvu Allahovog Poslanika s.a.w.s. dobila napad padavice, a Poslanik, s.a.w.s, okrenu glavu na drugu stranu u strahu da se toj ženi nebi ukazala stidna mjesta prilikom pada. A ti brate, ideš tamo tamo gdje su žene skoro gole !!? Brate, nemoj zaboraviti da je i tebi zabranjeno da ti neko drugi, osim tvoje žene, vidi dio tvog tijela od pupka pa do koljena, jer taj dio tijela kod muškaraca se tretira kao arva (stidni dio), dok je kod žena skoro cijelo tijelo arva.

Istina je da tijela pocrne i dobiju lijepu boju na ovakvim mjestima, ali je, isto tako, istina da ljudske duše i njihova srca potamne od grijeha, koje zadobiju kao bonus na ovim šejtanskim sakupljalištima. Pa zato, dragi brate i cijenjena sestro, prije nego se odlučite i krenete na odmor, potrudite se da nađete mjesta, koja su draga i privlačna ljudskoj duši, a koja nisu mrska Uzvišenom Allahu, i sa kojih se nećete vratiti sa tovarom grijeha.

Zamislite ovakvu situaciju: dolazite kod jednog svog prijatelja na sijelo, tako sijedite i pričate i ti onda predložiš svom domaćinu: 
” De, bolan, reci svojoj ženi da se malo skine i da sjedi s nama u gaćicama i grudnjaku !?” 
Pitanje da li bi čovjek živu glavu odatle izvukao, a najmanje što bi se desilo, završio bi napolju, direkt. Ali pazite sad…

Nevjernici nađoše mjesta gdje je tako nešto sasvim “normalno?”, pa se i mnogi muslimani povedoše za njima.  A to su javna kupališta: plaže, bazeni, u zimskim danima zatvoreni bazeni itd. E sad tamo, ne samo da će taj vaš prijatelj skinuti svoju ženu, nego i svoje kćerke i sinove, i sve to smatrati normalim.

Na takvim mjestima kćeri se skidaju pred svojim očevima, očevi pred svojim kćerkama, sinovi pred svojim majkama, majke pred svojim sinovima, i svi tako obučeni tj. ne-obučeni bez trunke stida izlaze na plaže na kojima su na stotine, možda na hiljade ljudi. Svi ti ljudi su, u tim trenucima, u mogućnosti da gledaju u ta skoro gola tijela, a samo Allah zna, koliko i kakvih ljudi, sa svojim bolesnim srcima, dolaze na takva mjesta.

Kako se bliži ljeto i ljetni odmori, mnogi se spremaju i planiraju da koju sedmicu odu na razna ljetovalista kako bi se odmorili i kako bi im tijela dobila ljepu, tamnu boju.  Dragi brate i poštovana sestro, prije nego se odlučite i odete na ovakva mjesta, upitajte se da li su takva mjesta draga Uzvišenom Allahu. Zaista, da li su ? Sami ćete zaključiti da su morske i ine plaže, gdje se muškarci i žene ovako skidaju jedni pred drugim, šejtanska mjesta, i da je nad takvim mjestima, zasigurno, Allahova srdžba.

Plemenita sestro, Allah, s.v.t, ti naredio da se pokriješ, da na sebe oblačiš široku i neprozirnu odjeću i da tako obučena izlaziš među strance, a ti se, na ovakvim mjestima, skoro potpuno skidaš pred drugim ljudima !!?

Brate, sigurno znaš za slučaj kada je jedna žena u prisustvu Allahovog Poslanika s.a.w.s. dobila napad padavice, a Poslanik, s.a.w.s, okrenu glavu na drugu stranu u strahu da se toj ženi nebi ukazala stidna mjesta prilikom pada. A ti brate, ideš tamo tamo gdje su žene skoro gole !!? Brate, nemoj zaboraviti da je i tebi zabranjeno da ti neko drugi, osim tvoje žene, vidi dio tvog tijela od pupka pa do koljena, jer taj dio tijela kod muškaraca se tretira kao arva (stidni dio), dok je kod žena skoro cijelo tijelo arva.

Istina je da tijela pocrne i dobiju lijepu boju na ovakvim mjestima, ali je, isto tako, istina da ljudske duše i njihova srca potamne od grijeha, koje zadobiju kao bonus na ovim šejtanskim sakupljalištima. Pa zato, dragi brate i cijenjena sestro, prije nego se odlučite i krenete na odmor, potrudite se da nađete mjesta, koja su draga i privlačna ljudskoj duši, a koja nisu mrska Uzvišenom Allahu, i sa kojih se nećete vratiti sa tovarom grijeha.

ADAB LIJEPOG ODNOSA SPRAM ALLAHOVA POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Vjerovjesništvo ima veliko mjesto u dušama vjernika. Uzvišeni Allah je učinio da pokornost Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, bude dio pokornosti Njemu subhanehu ve te'ala, kaže Uzvišeni: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.”[1]

Uzvišeni Allah je naredio da se veliča i poštuje Poslanik sallahu alejhi ve sellem, te da se u njegovom prisustvu i prilikom razgovora sa njim stiša glas, rekavši: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.”[2]

Sabit ibn Kajs radijallahu anhu, ashab Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je imao snažan glas, i bojeći se da ne bude od onih na koga se odnosi ovaj ajet nije dolazio na sastanke i predavanja Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa mu je Poslanik sallahu alejhi ve sellem pojasnio da to nije tako. Zabilježeno je Muslimovom Sahihu da je Enes ibn Malik radijallahu anhu rekao: “Nakon što je objavljen ovaj ajet: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa[3], Sabit ibn Kajs je sjeo u svoju kuću rekavši: ‘Ja sam stanovnik vatre’, pa se držao daleko od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Upitao je Poslanik sallahu alejhi ve sellem S'ad ibn Mu'aza: ‘O Ebu ‘Amr, šta je sa Sabitom, da nije bolestan?‘ S'ad odgovori: ‘On je moj komšija, a nije mi poznato da je bolestan.’ Zatim je S'ad otišao Sabitu i spomenuo mu riječi Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa reče Sabit: ‘Objavljen je ovaj ajet, a vi znate da sam ja od vas najsnažnijeg glasa u razgovoru sa Poslanikom sallahu alejhi ve sellem, zato sam ja stanovnik vatre.’ S'ad je ovo prenio Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: ‘Ne, nego je on stanovnik Dženneta.'”[4]

Od učtivog i pristojnog ophođenja prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, je često donošenje salavata na njaga, sallahu alejhi ve sellem, a to je posebno preporučljivo pri spomenu njegova imena. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Ko donese jedan salavat na mene, Uzvišeni Allah donese deset salavata na njega[5], i u drugo hadisu: “Ponižen je čovjek u čijem prisustvu se spomene moje ime a ne donese salavat na mene.”[6]

 Učtivo i pristojno ophođenje prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pored spomenutog, se ogleda u mnogim stvarima, od kojih su najvažnije sljedeće:

– Slijediti njegove naredbe, kloniti se zabrana i pridržavati se njegovog sunneta vanjštinom i unutrašnjošću, jer je Uzvišeni rekao: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela vaša[7], i kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Sav moj ummet ući će u Džennet, osim onih koji to odbiju“. Rekoše: “A ko će to odbiti, Allahov Poslaniče?” “Ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko mi se suprostavi, taj je odbio“, odgovori on.[8]

– Voliti Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, više od samog sebe, rođenog djeteta i cijelog svijeta, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem draži od rođenog djeteta i njegovih roditelja.”[9] Značenje hadisa je da iman vjernika neće biti potpun osim sa davanjem prednosti pokornosti Posalaniku,  sallahu alejhi ve sellem, nad pokornosti nekom drugom, a da ne govorimo da mu se ne suprostavlja. Takođe, pokazivanje ljubavi i naklonosti prema onome kome ih je on pokazivao, a nepodnošljivosti prema onome kome ju je on pokazivao, te zadovoljstva sa onim s čim je on bio zadovoljan, a nezadovoljstva sa onim s čim je on bio nezadovoljan, pazeći pri tome da se ne digne iznad nivoa na kojeg ga je Uzvišeni Allah postavio.

Traženje pomoći od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, upućivanje dove njemu mimo Allaha i druge vrste ibadeta koji se ne čine osim Uzvišenom Allahu, nisu izraz ljubavi prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, niti spadaju u učtivo i pristojno ophođenje prema njemu. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je upozorio od svega ovoga u hadisu u kojem kaže: “Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog, uistinu, ja sam Njegov rob, i zato recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.”[10] Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je to rekao zato da se ne bi nekim od tih puteva unosile novotarije u vjeru, poput novotarija mevluda i njemu slično, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko unese u našu vjeru ono što nije od nje, to mu se odbija.”[11] Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je na najsavršeniji način upotpunio vjeru, dostavio poslanicu, izvršio emanet i dao pouku ummetu, kao što kaže Uzvišeni: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”[12]




[1] En-Nisa 80.

[2] El-Hudžurat 2.

[3] El-Hudžurat 2.

[4] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Strah vjernika da mu se ne poništi djelo, broj 119.

[5] Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Preporučljivost ponavljanja  za mujezinom, broj 14.

[6] Tirmizi, Kjniga o dovama, poglavlje: Riječi Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Ponižen je čovjek …”,broj 3545, i u njemu je dodatak, kaže Tirmizi: “Ovaj hadis je hasen garib”.

[7] Muhammed 33.

[8] Buharija, Knjiga o čvrstom držanju Kitaba i sunneta, poglavlje: Slijeđenje sunneta Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, broj 728.

[9] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Voliti Poslanika je dio imana, broj 14, a hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Obaveza ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, broj 44, hadis prenosi Enes, radijallahu anhu, i u njemu je dodatak: “… i cijelog svijeta”.

[10] Buharija, knjiga: Hadisi o vjerovjesnicima, poglavlje: Riječi Uzvišenog: “I spomeni u Knjizi Merjemu”, broj 3445.

[11] Buharija, Knjiga o dogovoru, poglavlje: Kada se dogovore na nepravednom ugovoru, broj 2697, i Muslim, Knjiga o suđenju, poglavlje: Ništavnost neispravnih propisa, broj 1718.

[12] El-Maide 3.

ADAB LIJEPOG ODNOSA SPRAM ALLAHOVA POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

Vjerovjesništvo ima veliko mjesto u dušama vjernika. Uzvišeni Allah je učinio da pokornost Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, bude dio pokornosti Njemu subhanehu ve te'ala, kaže Uzvišeni: “Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.”[1]

Uzvišeni Allah je naredio da se veliča i poštuje Poslanik sallahu alejhi ve sellem, te da se u njegovom prisustvu i prilikom razgovora sa njim stiša glas, rekavši: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.”[2]

Sabit ibn Kajs radijallahu anhu, ashab Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je imao snažan glas, i bojeći se da ne bude od onih na koga se odnosi ovaj ajet nije dolazio na sastanke i predavanja Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa mu je Poslanik sallahu alejhi ve sellem pojasnio da to nije tako. Zabilježeno je Muslimovom Sahihu da je Enes ibn Malik radijallahu anhu rekao: “Nakon što je objavljen ovaj ajet: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa[3], Sabit ibn Kajs je sjeo u svoju kuću rekavši: ‘Ja sam stanovnik vatre’, pa se držao daleko od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem. Upitao je Poslanik sallahu alejhi ve sellem S'ad ibn Mu'aza: ‘O Ebu ‘Amr, šta je sa Sabitom, da nije bolestan?‘ S'ad odgovori: ‘On je moj komšija, a nije mi poznato da je bolestan.’ Zatim je S'ad otišao Sabitu i spomenuo mu riječi Poslanika sallahu alejhi ve sellem, pa reče Sabit: ‘Objavljen je ovaj ajet, a vi znate da sam ja od vas najsnažnijeg glasa u razgovoru sa Poslanikom sallahu alejhi ve sellem, zato sam ja stanovnik vatre.’ S'ad je ovo prenio Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: ‘Ne, nego je on stanovnik Dženneta.'”[4]

Od učtivog i pristojnog ophođenja prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, je često donošenje salavata na njaga, sallahu alejhi ve sellem, a to je posebno preporučljivo pri spomenu njegova imena. Na ovo upućuju riječi Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Ko donese jedan salavat na mene, Uzvišeni Allah donese deset salavata na njega[5], i u drugo hadisu: “Ponižen je čovjek u čijem prisustvu se spomene moje ime a ne donese salavat na mene.”[6]

 Učtivo i pristojno ophođenje prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, pored spomenutog, se ogleda u mnogim stvarima, od kojih su najvažnije sljedeće:

– Slijediti njegove naredbe, kloniti se zabrana i pridržavati se njegovog sunneta vanjštinom i unutrašnjošću, jer je Uzvišeni rekao: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela vaša[7], i kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: “Sav moj ummet ući će u Džennet, osim onih koji to odbiju“. Rekoše: “A ko će to odbiti, Allahov Poslaniče?” “Ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko mi se suprostavi, taj je odbio“, odgovori on.[8]

– Voliti Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, više od samog sebe, rođenog djeteta i cijelog svijeta, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, niko od vas neće vjerovati sve dok mu ne budem draži od rođenog djeteta i njegovih roditelja.”[9] Značenje hadisa je da iman vjernika neće biti potpun osim sa davanjem prednosti pokornosti Posalaniku,  sallahu alejhi ve sellem, nad pokornosti nekom drugom, a da ne govorimo da mu se ne suprostavlja. Takođe, pokazivanje ljubavi i naklonosti prema onome kome ih je on pokazivao, a nepodnošljivosti prema onome kome ju je on pokazivao, te zadovoljstva sa onim s čim je on bio zadovoljan, a nezadovoljstva sa onim s čim je on bio nezadovoljan, pazeći pri tome da se ne digne iznad nivoa na kojeg ga je Uzvišeni Allah postavio.

Traženje pomoći od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, upućivanje dove njemu mimo Allaha i druge vrste ibadeta koji se ne čine osim Uzvišenom Allahu, nisu izraz ljubavi prema Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, niti spadaju u učtivo i pristojno ophođenje prema njemu. Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je upozorio od svega ovoga u hadisu u kojem kaže: “Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog, uistinu, ja sam Njegov rob, i zato recite: Allahov rob i Njegov Poslanik.”[10] Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je to rekao zato da se ne bi nekim od tih puteva unosile novotarije u vjeru, poput novotarija mevluda i njemu slično, jer je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko unese u našu vjeru ono što nije od nje, to mu se odbija.”[11] Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je na najsavršeniji način upotpunio vjeru, dostavio poslanicu, izvršio emanet i dao pouku ummetu, kao što kaže Uzvišeni: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”[12]




[1] En-Nisa 80.

[2] El-Hudžurat 2.

[3] El-Hudžurat 2.

[4] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Strah vjernika da mu se ne poništi djelo, broj 119.

[5] Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Preporučljivost ponavljanja  za mujezinom, broj 14.

[6] Tirmizi, Kjniga o dovama, poglavlje: Riječi Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: “Ponižen je čovjek …”,broj 3545, i u njemu je dodatak, kaže Tirmizi: “Ovaj hadis je hasen garib”.

[7] Muhammed 33.

[8] Buharija, Knjiga o čvrstom držanju Kitaba i sunneta, poglavlje: Slijeđenje sunneta Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, broj 728.

[9] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Voliti Poslanika je dio imana, broj 14, a hadis prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, i Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Obaveza ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem, broj 44, hadis prenosi Enes, radijallahu anhu, i u njemu je dodatak: “… i cijelog svijeta”.

[10] Buharija, knjiga: Hadisi o vjerovjesnicima, poglavlje: Riječi Uzvišenog: “I spomeni u Knjizi Merjemu”, broj 3445.

[11] Buharija, Knjiga o dogovoru, poglavlje: Kada se dogovore na nepravednom ugovoru, broj 2697, i Muslim, Knjiga o suđenju, poglavlje: Ništavnost neispravnih propisa, broj 1718.

[12] El-Maide 3.