Arhiva za Mart, 2012

STRPLJIVOST

Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: >> Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti ! << Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!“ 
(Kur’an, II/155-157)     
Iz navedenih ajeta se vidi da je Allah, dželle šanuhu, iskrenim mu’minima dao jednu osobinu koja će biti njihova tvrđava u borbi protiv nedaća i nevolja, u borbi u kojoj će šejtan na sve načine pokušavati da ih odvrati od vjere u njihovog Gospodara time što će im stalno uveličavati “negativne“ posljedice Allahovih, dželle ve ala, iskušenja njima. To je strpljivost zbog koje je Uzvišeni Gospodar pohvalio one koji je posjeduju: 
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“  (Kur’an, XXXIX/10)     
Allah, dželle šanuhu, daje pomoć i pobjedu od Sebe onima koji su strpljivi: 
“I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, sa strpljivima.“  (Kur’an, VIII/46)   
Samo će strpljivi postići dobro dunjaluka i ahireta jer ih je Uzvišeni učinio vođama ljudi zbog njihove strpljivosti i potpune uvjerenosti u istinitost islamske poslanice: 
“I učinili smo od njih vođe; upućivali su po naredbi našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni.“  (Kur’an, XXXII/24)     
Uzvišeni je obavijestio da su strpljivost i bogobojaznost dva uslova koja mu’mini moraju ispuniti kako bi bili sigurni od nevjerničkih spletki i njihovih napada: 
“a ako se strpite i budete bogobojazni, neće vam štetiti spletka njihova nimalo. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“  (Kur’an, III/120)   
Spas mu’mina i njihovo izbavljenje od ahiretske kazne je usko povezan s njihovom strpljivošću i bogobojaznošću:
 “O vjernici! Strpite se i istrajte, i rasporedite se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.“  (Kur’an, III/200)   
“Uistinu! Ja sam ih danas nagradio što su bili strpljivi, jer oni, oni su pobjednici.“  (Kur’an, XXIII/111)    
Allah, dželle šanuhu, poklanja svoju ljubav strpljivima, divnog li razloga za strpljivost: 
“A Allah voli strpljive.“  (Kur’an, III/146)   
 Strpljivost je srž ličnosti mu’mina i on ne može postići potpuni iman bez strpljivosti jer je strpljivost nerazdvojni dio imana. Ko nema strpljivosti, njegov se iman nalazi na stepenu totalne slabosti. Takve ljude, kada zadesi kakvo dobro, zadovoljni su; a kada ih kakvo zlo ili nedaća pogodi, namrgode se kao da su  i dunjaluk i ahiret izgubili. U tim situacijama, najsrećniji su oni koji su strpljivi. Upravo su to mu’mini koji na krilima strpljivosti i zahvalnosti Allahu, dželle šanuhu, lete ka blagodatima Dženneta Uzvišenog Gospodara. To je Allahova blagodat, On je daje kome hoće, On neizmjerno daruje.  
ZNAČENJE SABRA   
Kao i za druge islamske pojmove i za strpljivost (sabr) nalazimo brojne definicije koje ukazuju na ogromnu važnost sabra. Prenosi se od prijašnjih pokoljenja da su o sabru govorili ovako: “Sabr je gutanje gorčine bez pokazivanja grimase.“ “Suzdržavati se od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine, pokazivati se bogatim kada se u život useli siromaštvo.“ “Upornost u doličnom ponašanju pod udarcima sudbine.“ “Priklanjanje pred udarcem bez plača i žaljenja.“ “Sabr se sastoji u tome da se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju.“ “Čvrsto stajanje uz Allaha i dočekivanje Njegovih udaraca s nepokolebljivošću i mirom.“ “Čvrsto stajanje za naredbama Kur’ana i sunneta.“ “Sabr je, ne praviti razliku između stanja milosti i iskušenja, u oba ostati miran duhom.“ Ovo su samo neke definicije sabra koje se prenose od prijašnjih muslimana.    Nije dozvoljeno mu’minu žaliti se ljudima zbog neke nedaće koja ga je zadesila jer je to suprotno sabru. Jedan je čovjek čuo nekog kako se žali ljudima zbog nevolje u kojoj se našao, te mu reče: “Čovjece, žališ se onom koji ti se neće smilovati, a ne žališ se Onom koji ti milost daje!?“ Treba se žaliti samo Allahu, dželle šanuhu, i to nije postupak suprotan sabru. Ja’kub, sallallahu alejhi we sellem, je govorio:
 “Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu.“  (Kur’an, XII/86)   
Također je Ejjub, sallallahu alejhi we sellem, govorio:
 “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“  
(Kur’an, XXI/83)    
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 
“Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob ! Uistinu, on je bio pokajnik.“  (Kur’an, XXXVIII/44) 
 
VRSTE SABRA    
 Sabr se dijeli na nekoliko vrsta:   
– sabr u sprovođenju islamskih propisa;   
– sabr u izbjegavanju onoga što je islam zabranio;   
– sabr u iskušenju, da ne bi izazvao Allahovu srdžbu umjesto Njegove milosti i nagrade.   
Mu’min treba znati da sabr zahtijeva od njega mnoga odricanja. Kada je čovjek izložen velikoj smutnji i prijeti mu opasnost da upadne u haram i on se na tome strpi tj. izbjegne haram, onda je to najbolji sabr; upravo je to sabr Jusufa, sallallahu alejhi we sellem, kada je odbio Zulejhu od sebe koja ga je ugonila u ružno djelo. Taj je sabr bio bolji i teži od Jusufovog sabra kada je od strane svoje braće bio ubačen u bunar.     
 Čovjek se stalno nalazi u stanju sabra. Situacije u kojima se nalazi nalažu mu da mora biti strpljiv u ibadetu, mora biti strpljiv kada je u pitanju izbjegavanje harama, a haram je danas svakodnevnica, i mora biti strpljiv u situacijama kada treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu, jer su ovo stanja koja prate čovjeka sve do momenta ispuštanja duše i njenog povratka Gospodaru, subhanehu ve te’ala.    
Na dunjaluku čovjek bira između dvije stvari, ili će slijediti svoje strasti i požude, ili će se strpiti pa će slijediti ono što mu je njegov Gospodar propisao. Zato se mu’min ne smije ni za trenutak nemarno ponašati i zaboraviti na sabr koji mu čuva din. Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Abdur-Rahman ibnil-Auf kaže: “Bili smo stavljani na kušnju bolešću, pa smo izdržali; i iskušavani smo neimaštinom, pa nismo izdržali. Zato Allah, dželle šanuhu, upozorava Svoje robove da se čuvaju smutnje blaga i njihovih porodica. Uzvišeni Kaže: 
“O vjernici ! Neka vas ne odvrate imanja vaša, niti djeca vaša od spominjanja Allaha.“  (Kur’an, LXIII/9)     
BLAGODAT SABRA    
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
 “Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu dati strpljivost; a nikome nije dato veće dobro od sabra (strpljivosti).“  (Prenosi Buhari)   
“Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.“  (Prenosi Buhari)   
Ata ibn-Rebah kaže da mu je Ibn-Abbas rekao: “Želis li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu? “Hoću“, – odgovorih mu. “Jedna crnkinja je došla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekla mu: “Imam padavicu i uvijek kada padnem, otkrijem se, pa moli Allaha za mene.“  Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ako se strpiš dobićeš Džennet; a ako želis molit ću Allaha da te izliječi.“ “Strpit ću se“, – odgovori ona. “Ja se otkrivam kada padam, pa moli Allaha da se ne otkrivam“, – dodade ona. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da učini da se pri padanju ne otkriva.“  (Prenosi Buhari) 
 Od Ebu-Musaa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada se čovjek razboli ili otputuje, upisuje mu se (sevap) kao kada je djelovao u zdravlju u svom mjestu (prije putovanja):“  (Prenosi Buhari)    
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 
“Svaka nevolja koja zadesi mu’mina predstavlja otkup za njegove grijehe, pa čak i trn na koji se ubode.“  (Prenose Buhari i Muslim)    
Prenosi se da je Sad ibn Ebi-Vekas upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Allahov Poslaniče! Koji su ljudi najvećih iskušenja?“ “Vjerovjesnici, pa zatim oni dobri ljudi (koji najbolje slijede poslanika), pa zatim njima slični, pa zatim oni  slični ovim drugim. Čovjek se stavlja na kušnju u zavisnosti od jačine njegovog imana; pa ako je jakog imana, iskušenje mu je veće; a ako je slabog imana kušnja mu je manja. Iskušenje prati mu’mina sve dok se ne očisti i od zadnjeg grijeha“, – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.“  (Prenosi Tirmizi)   
PRVI MUSLIMANI I ISKUŠENJA
I biografija prijašnjih muslimanskih pokoljenja je prepuna prekrasnih primjera iz kojih se vidi kako su prvi muslimani bili strpljivi na Allahovim, dželle šanuhu, kušnjama. 
Prenosi se da su Urvetu ibn- Zubejru trebali presjeći nogu, te mu ponudiše da ga nečim opiju kako ne bi osjetio bol. Međutim, evo šta Zubejr, prepun imana, odgovara tim ljudima: “Allah me je stavio na kušnju da bi vidio moju strpljivost, zar da Mu se ja u tome suprotstavim !!!“   
 Ahnef je rekao: “Četrdeset godina nisam vidio na jedno oko; nikome ništa o tome nisam govorio.“ 
Šekik El-Belhi kaze: “Ko se na nevolju žali drugom, a ne Allahu, taj nije osjetio slast pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u svom srcu.“ 
Iz ovih se izjava da zaključiti da je od čestitosti i dobročinstva prikrivati kušnju na kojoj se mu’min nalazi. Prijašnji muslimani su se radovali iskušenjima jer su znali da svako iskušenje nosi sa sobom veliki sevap kod Allaha, dželle šanuhu. Nije onda čudo što je historija muslimana zabilježila sjajne primjere strpljivosti poput strpljivosti Mutarifa u trenucima kada je njegov sin Abdullah preselio na ahiret. On je tada izašao među ljude u najljepšoj odjeći i namirisao se najboljim mirisom kojeg je imao. Vidjevši njegov postupak, ljudi su ga počeli koriti: “Abdullah je umro, a ti dotjeran, kao nikad, izlaziš među ljude !?“  Mutarif im na to odgovori: “Zar da se tuzi prepustim? Moj mi je Uzvišeni Gospodar zbog ovog obećao tri vrste sevapa, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu.“    
 Prenosi se da je Omeru ibn-Abdul Azizu preselio sin Abdul-Melik. Kada ga je Omer sahranio stao je na njegovom kaburu i rekao: “Sinko, Allah ti se smilovao ! Bio si dobročinstvo svome ocu, i od momenta kada te je Allah meni podario nisam prestao biti sretan. S tobom sam bio najsretniji. Allahovoj nagradi se nadam zbog tog mjesta u koje sam te sada položio.“ 

Eto kakvi su bili prvi muslimani. Oni su nam najbolji primjer u tome kako treba slijediti Poslanika, alejhis-selam.  

STRPLJIVOST

Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: >> Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti ! << Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!“ 
(Kur’an, II/155-157)     
Iz navedenih ajeta se vidi da je Allah, dželle šanuhu, iskrenim mu’minima dao jednu osobinu koja će biti njihova tvrđava u borbi protiv nedaća i nevolja, u borbi u kojoj će šejtan na sve načine pokušavati da ih odvrati od vjere u njihovog Gospodara time što će im stalno uveličavati “negativne“ posljedice Allahovih, dželle ve ala, iskušenja njima. To je strpljivost zbog koje je Uzvišeni Gospodar pohvalio one koji je posjeduju: 
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“  (Kur’an, XXXIX/10)     
Allah, dželle šanuhu, daje pomoć i pobjedu od Sebe onima koji su strpljivi: 
“I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, sa strpljivima.“  (Kur’an, VIII/46)   
Samo će strpljivi postići dobro dunjaluka i ahireta jer ih je Uzvišeni učinio vođama ljudi zbog njihove strpljivosti i potpune uvjerenosti u istinitost islamske poslanice: 
“I učinili smo od njih vođe; upućivali su po naredbi našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni.“  (Kur’an, XXXII/24)     
Uzvišeni je obavijestio da su strpljivost i bogobojaznost dva uslova koja mu’mini moraju ispuniti kako bi bili sigurni od nevjerničkih spletki i njihovih napada: 
“a ako se strpite i budete bogobojazni, neće vam štetiti spletka njihova nimalo. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“  (Kur’an, III/120)   
Spas mu’mina i njihovo izbavljenje od ahiretske kazne je usko povezan s njihovom strpljivošću i bogobojaznošću:
 “O vjernici! Strpite se i istrajte, i rasporedite se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.“  (Kur’an, III/200)   
“Uistinu! Ja sam ih danas nagradio što su bili strpljivi, jer oni, oni su pobjednici.“  (Kur’an, XXIII/111)    
Allah, dželle šanuhu, poklanja svoju ljubav strpljivima, divnog li razloga za strpljivost: 
“A Allah voli strpljive.“  (Kur’an, III/146)   
 Strpljivost je srž ličnosti mu’mina i on ne može postići potpuni iman bez strpljivosti jer je strpljivost nerazdvojni dio imana. Ko nema strpljivosti, njegov se iman nalazi na stepenu totalne slabosti. Takve ljude, kada zadesi kakvo dobro, zadovoljni su; a kada ih kakvo zlo ili nedaća pogodi, namrgode se kao da su  i dunjaluk i ahiret izgubili. U tim situacijama, najsrećniji su oni koji su strpljivi. Upravo su to mu’mini koji na krilima strpljivosti i zahvalnosti Allahu, dželle šanuhu, lete ka blagodatima Dženneta Uzvišenog Gospodara. To je Allahova blagodat, On je daje kome hoće, On neizmjerno daruje.  
ZNAČENJE SABRA   
Kao i za druge islamske pojmove i za strpljivost (sabr) nalazimo brojne definicije koje ukazuju na ogromnu važnost sabra. Prenosi se od prijašnjih pokoljenja da su o sabru govorili ovako: “Sabr je gutanje gorčine bez pokazivanja grimase.“ “Suzdržavati se od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine, pokazivati se bogatim kada se u život useli siromaštvo.“ “Upornost u doličnom ponašanju pod udarcima sudbine.“ “Priklanjanje pred udarcem bez plača i žaljenja.“ “Sabr se sastoji u tome da se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju.“ “Čvrsto stajanje uz Allaha i dočekivanje Njegovih udaraca s nepokolebljivošću i mirom.“ “Čvrsto stajanje za naredbama Kur’ana i sunneta.“ “Sabr je, ne praviti razliku između stanja milosti i iskušenja, u oba ostati miran duhom.“ Ovo su samo neke definicije sabra koje se prenose od prijašnjih muslimana.    Nije dozvoljeno mu’minu žaliti se ljudima zbog neke nedaće koja ga je zadesila jer je to suprotno sabru. Jedan je čovjek čuo nekog kako se žali ljudima zbog nevolje u kojoj se našao, te mu reče: “Čovjece, žališ se onom koji ti se neće smilovati, a ne žališ se Onom koji ti milost daje!?“ Treba se žaliti samo Allahu, dželle šanuhu, i to nije postupak suprotan sabru. Ja’kub, sallallahu alejhi we sellem, je govorio:
 “Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu.“  (Kur’an, XII/86)   
Također je Ejjub, sallallahu alejhi we sellem, govorio:
 “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“  
(Kur’an, XXI/83)    
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 
“Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob ! Uistinu, on je bio pokajnik.“  (Kur’an, XXXVIII/44) 
 
VRSTE SABRA    
 Sabr se dijeli na nekoliko vrsta:   
– sabr u sprovođenju islamskih propisa;   
– sabr u izbjegavanju onoga što je islam zabranio;   
– sabr u iskušenju, da ne bi izazvao Allahovu srdžbu umjesto Njegove milosti i nagrade.   
Mu’min treba znati da sabr zahtijeva od njega mnoga odricanja. Kada je čovjek izložen velikoj smutnji i prijeti mu opasnost da upadne u haram i on se na tome strpi tj. izbjegne haram, onda je to najbolji sabr; upravo je to sabr Jusufa, sallallahu alejhi we sellem, kada je odbio Zulejhu od sebe koja ga je ugonila u ružno djelo. Taj je sabr bio bolji i teži od Jusufovog sabra kada je od strane svoje braće bio ubačen u bunar.     
 Čovjek se stalno nalazi u stanju sabra. Situacije u kojima se nalazi nalažu mu da mora biti strpljiv u ibadetu, mora biti strpljiv kada je u pitanju izbjegavanje harama, a haram je danas svakodnevnica, i mora biti strpljiv u situacijama kada treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu, jer su ovo stanja koja prate čovjeka sve do momenta ispuštanja duše i njenog povratka Gospodaru, subhanehu ve te’ala.    
Na dunjaluku čovjek bira između dvije stvari, ili će slijediti svoje strasti i požude, ili će se strpiti pa će slijediti ono što mu je njegov Gospodar propisao. Zato se mu’min ne smije ni za trenutak nemarno ponašati i zaboraviti na sabr koji mu čuva din. Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Abdur-Rahman ibnil-Auf kaže: “Bili smo stavljani na kušnju bolešću, pa smo izdržali; i iskušavani smo neimaštinom, pa nismo izdržali. Zato Allah, dželle šanuhu, upozorava Svoje robove da se čuvaju smutnje blaga i njihovih porodica. Uzvišeni Kaže: 
“O vjernici ! Neka vas ne odvrate imanja vaša, niti djeca vaša od spominjanja Allaha.“  (Kur’an, LXIII/9)     
BLAGODAT SABRA    
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
 “Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu dati strpljivost; a nikome nije dato veće dobro od sabra (strpljivosti).“  (Prenosi Buhari)   
“Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.“  (Prenosi Buhari)   
Ata ibn-Rebah kaže da mu je Ibn-Abbas rekao: “Želis li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu? “Hoću“, – odgovorih mu. “Jedna crnkinja je došla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekla mu: “Imam padavicu i uvijek kada padnem, otkrijem se, pa moli Allaha za mene.“  Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ako se strpiš dobićeš Džennet; a ako želis molit ću Allaha da te izliječi.“ “Strpit ću se“, – odgovori ona. “Ja se otkrivam kada padam, pa moli Allaha da se ne otkrivam“, – dodade ona. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da učini da se pri padanju ne otkriva.“  (Prenosi Buhari) 
 Od Ebu-Musaa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada se čovjek razboli ili otputuje, upisuje mu se (sevap) kao kada je djelovao u zdravlju u svom mjestu (prije putovanja):“  (Prenosi Buhari)    
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 
“Svaka nevolja koja zadesi mu’mina predstavlja otkup za njegove grijehe, pa čak i trn na koji se ubode.“  (Prenose Buhari i Muslim)    
Prenosi se da je Sad ibn Ebi-Vekas upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Allahov Poslaniče! Koji su ljudi najvećih iskušenja?“ “Vjerovjesnici, pa zatim oni dobri ljudi (koji najbolje slijede poslanika), pa zatim njima slični, pa zatim oni  slični ovim drugim. Čovjek se stavlja na kušnju u zavisnosti od jačine njegovog imana; pa ako je jakog imana, iskušenje mu je veće; a ako je slabog imana kušnja mu je manja. Iskušenje prati mu’mina sve dok se ne očisti i od zadnjeg grijeha“, – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.“  (Prenosi Tirmizi)   
PRVI MUSLIMANI I ISKUŠENJA
I biografija prijašnjih muslimanskih pokoljenja je prepuna prekrasnih primjera iz kojih se vidi kako su prvi muslimani bili strpljivi na Allahovim, dželle šanuhu, kušnjama. 
Prenosi se da su Urvetu ibn- Zubejru trebali presjeći nogu, te mu ponudiše da ga nečim opiju kako ne bi osjetio bol. Međutim, evo šta Zubejr, prepun imana, odgovara tim ljudima: “Allah me je stavio na kušnju da bi vidio moju strpljivost, zar da Mu se ja u tome suprotstavim !!!“   
 Ahnef je rekao: “Četrdeset godina nisam vidio na jedno oko; nikome ništa o tome nisam govorio.“ 
Šekik El-Belhi kaze: “Ko se na nevolju žali drugom, a ne Allahu, taj nije osjetio slast pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u svom srcu.“ 
Iz ovih se izjava da zaključiti da je od čestitosti i dobročinstva prikrivati kušnju na kojoj se mu’min nalazi. Prijašnji muslimani su se radovali iskušenjima jer su znali da svako iskušenje nosi sa sobom veliki sevap kod Allaha, dželle šanuhu. Nije onda čudo što je historija muslimana zabilježila sjajne primjere strpljivosti poput strpljivosti Mutarifa u trenucima kada je njegov sin Abdullah preselio na ahiret. On je tada izašao među ljude u najljepšoj odjeći i namirisao se najboljim mirisom kojeg je imao. Vidjevši njegov postupak, ljudi su ga počeli koriti: “Abdullah je umro, a ti dotjeran, kao nikad, izlaziš među ljude !?“  Mutarif im na to odgovori: “Zar da se tuzi prepustim? Moj mi je Uzvišeni Gospodar zbog ovog obećao tri vrste sevapa, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu.“    
 Prenosi se da je Omeru ibn-Abdul Azizu preselio sin Abdul-Melik. Kada ga je Omer sahranio stao je na njegovom kaburu i rekao: “Sinko, Allah ti se smilovao ! Bio si dobročinstvo svome ocu, i od momenta kada te je Allah meni podario nisam prestao biti sretan. S tobom sam bio najsretniji. Allahovoj nagradi se nadam zbog tog mjesta u koje sam te sada položio.“ 

Eto kakvi su bili prvi muslimani. Oni su nam najbolji primjer u tome kako treba slijediti Poslanika, alejhis-selam.  


Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:

“BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK.”

(Prenosi Buhari)

Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznesen je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu. Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.: “Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti.” Lejs dodaje u svojoj predaji: “… i smatraj sebe među mrtvima.”

Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta. U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Allahu, a ovaj svijet je samo “ahiretska njiva”. Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu. Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.

Imami – Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli: “Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao sto se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi.” Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu. Rekli smo: “Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!” Rekao je: “Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. ” (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madždže, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)

Imami Gazali, r.a., u svom djelu “Minhadžu-l-abidin” veli: “Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd – farz, a u halalu – nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova”.

Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan: “Ko su kraljevi ?” Odgovorio je: “Zahidi – oni koji nisu vezani za ovaj svijet !”

Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka – ona koja daje, smatra vrijednijom od donje – one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala?

Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega ! Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama: “Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !”

Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: ” Da li bogat čovjek može biti zahid?” Odgovorio je: “Da. Ako bude iskušavan – pa se strpi, i ako zadobije blagodat – pa zahvali!”

Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.

Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?! 

Zapitajmo se:  Putujemo li ?!

dr. Šefik Kurdić
Da'wa (pozivanje u islam) jedan je od najboljih načina služenja (robovanja) Allahu dž.š. To je, zaista, plemenita dužnost koje se muslimani moraju prihvatiti prije svega zato što je to sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah nas uvjerava ne samo da se pozivanjem u islam može postići sreća i zadovoljstvo, već nam obećava i veliku nagradu za to. Kur'anske zapovijesti bi trebalo da nas podstaknu da pozivamo druge na put istine kao što Allah, dž. š. kaže:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.” (Ali Imran, 104.)
A onaj koji donosi istinu i oni koji vjeruju u nju, oni su bogobojazni, sve što zažele u Gospodara svoga će naći, to će biti nagrada onima koji su dobra djela čInili. Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.” ( Az-Zumar, 33.-35.)
Da bismo u da'wi bili uspješni potrebno je da slijedimo običaje i navike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je posjedovao visok stepen morala. Allah dž.š. kaže:
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” ( El-Ahzab, 21.)
Jedna od osobina Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se moramo međusobno natjecati jeste i ljubav i pokornost Allahu, dž. š. Od nas se traži da budemo pokorni Allahovi robovi i da budemo uspješni u da'wi, a sve to nadajući se Allahovoj dž.š. milosti i blagoslovu. U našim dovama moramo iskreno moliti Allaha Uzvišenog da se nemuslimani odazovu pozivu Istine. Međutim, Allah upućuje ljude. Bez obzira koliko se trudili da drugima objasnimo Istinu, oni je nikada neće prihvatiti sve dok Allah, dž.š., ne otvori njihova srca da je čuju. Allah dž.š, kaže:
Onome koga Allah želi da uputi – on srce njegovo prema islamu oraspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – on srce njegovo stegne i umornim učIni kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-E'nam, 125.)
Da bismo bili upućeni i na taj načIn uspjeli, moramo znati kako i na koji način steći Allahovu, dž.š., ljubav. On dž.š. kaže u Časnom Kur'anu:
Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite. I vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali ‘Imran, 31.)
One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)
Uslov za primanje naših dova jeste ostavljanje svih bida'ta (novotarija u vjeri). Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašava važnost poznavanja i slijeđenja Kur'ana i sunneta i u isto vrijeme nas upozorava da izbjegnemo bid'ate. Od Džabir b. Abdullaha se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:” Allahova Knjiga je najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda” (Muslim).
Islam je u potpunosti savršena vjera, jer je obuhvatio sve pore ljudskog života. Kur'an i sunnet su dva autentična izvora Božije upute primjenljiva za svako društvo, u svako vrijeme i u svim okolnostima. Islam je Allahova odabrana vjera. On ju je usavršio za cijelo čovječanstvo. Svaki razuman čovjek koji prihvata vjeru u Jednog Boga vidjeće da je islam jedini pravi odgovor na traženje Njegovog spasa i vječnog zadovoljstva na budućem svijetu. Kur'an i sunnet su dovoljni za prezentaciju islama, kako muslimanima tako i nemuslimanima. 
Bilo kakvo navođenje, citiranje ili pak prepisivanje stihova iz Tore ili dijelova iz Biblije, nije dozvoljeno i to je bid'at. Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu nikad koristili Bibliju da bi prenosili istinu drugima. Čak je Ibn Abbas, r.a., savjetovao muslimane da ehlul-kitabije (kršćane i jevreje), gledajući na njihove svete knjige kao iskrivljene, smatraju nevjernicima. Ubejedullah ibn Abdullah ibn Utbe prenosi da je Ibn Abbas, r.a. rekao:” O vjernici! Kako to da pitate ehlul-kitabije pored vaše knjige (Kur'ana) koja je objavljena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i u njoj je posljednje što je Allah dž.š. objavio i vi to učite. To je Knjiga koja nije iskrivljena. Allah vam objavljuje da su ehlul-kitabije svojim vlastitim rukama iskrivili ono što im je bilo objavljeno i rekli su za svoje iskrivljene knjige:” Ovo je od Allaha”, ne bi li samo stekli kakvu dunjalučku korist“. Ibn Abbas još dodaje:” Zar znanje objavljeno vama nije dovoljno da vas spriječi da njih pitate? Tako mi Allaha, ja nikada nisam vidio niti jednog od njih da vas pitaju što vam je objavljeno“. (Buhari
Drugi način kako bismo mogli steći Allahovu ljubav jeste vjerovati i raditi dobra djela. Svoju ljubav i pokornost Allahu, dž.š., možemo iskazati ne samo kroz obavezne radnje, već i kroz obavljanje nafila. Jedna od najvažnijih nafila je noćni namaz (kijamu-l-lejl). Allah, dž.š., naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s, da obavlja noćni namaz, što je on, naravno, činio i što je postalo sastavnim dijelom njegove prakse (sunnet). Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: 
O TI, UMOTANI! PROBDIJ NOĆ, OSIM MALOG DIJELA: POLOVINU NJEZINU ILI MALO MANJE OD NJE, ILI MALO VIŠE OD NJE, I IZGOVARAJ KUR'AN PAŽLJIVO, MI ĆEMO TI, DOISTA, TEŠKE RIJEČI SLATI, TA USTAJANJE NOĆU, ZAISTA, JAČE DJELUJE I IZGOVARA SE JASNIJE, A TI DANJU IMAŠ, DOISTA MNOGO POSLA. I SPOMINJI IME GOSPODARA SVOGA I NJEMU SE POTPUNO POSVETI, – ON JE GOSPODAR ISTOKA I ZAPADA, NEMA BOGA OSIM NJEGA, I NJEGA UZMI ZA ZAŠTITNIKA!” (Muzzemil, 1-9.) 
Ako bismo noćni namaz (kijamu-l-lejl) učinili dijelom naše prakse, postali bismo mnogo bolji i pokorniji našem Stvoritelju Ebu Zerr r.a. prenosi da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao:“ Vi niste u prednosti nad narodima crvene ili crne kože, osim ako ih ne nadmašite u pokornosti“. (Tirmizi, Ahmed). Onog momenta kada smo postali pokorni Allahu, dž.š., tada smo stekli pravo na Allahovu ljubav. Allah na nas spusti svoj blagoslov i učini da budemo voljeni i od strane meleka i od ljudi uključujući i nemuslimane kojima je upućen naš poziv (da'wet). 
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisi-kudsiji rekao:’ Allah dž.š.kaže;” Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti, jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga“. (Buhari
Ebu Hurejre r.a. takođe prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Kada Allah zavoli neku osobu, On pozove Džibrila govoreći mu, Allah voli tog i tog, o Džibrilu voli ga i ti. I Džibril bi ga zavolio, te bi to obznanio među stanovnicima nebesa. Allah voli tog i tog, zato bi i vi trebali da ga volite i tako bi ga i svi stanovnici nebesa zavoljeli, a na taj način i stanovnici Zemlje”. (Buhari 4-431) 
Za vrijeme klanjanja noćnog namaza trebalo bi učiti dove i moliti Allaha, dž.š., kako bi svi oni koji su još uvijek u zabludi i mraku osjetili svjetlo islama. Allahovom voljom te dove će biti primljene, inša-Allah, zbog toga što je vrijeme obavljanja noćnog namaza vrijeme u kome Allah, dž.š., posebno prima dove. 
Sljedeći hadis može poslužiti kao inspiracija da što više molimo Allaha u tom blagoslovljenom dijelu noći. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:” Naš Gospodar, Hvaljeni i Uzvišeni, svake noći u njenoj zadnjoj trećini se spusti na nama najbliže nebo i pita:Ima li neko ko Mi dovu upućuje kako bih udovoljio njegovoj molbi ? Ima li neko da traži nešto od Mene da bih udovoljio njegovom zahtjevu ? Ima li neko da moli za oprost da mu oprostim ?” (Buhari, 2-246) Poznavanje važnosti noćnog namaza je za našu ličnu korist. Dove nam ne služe samo da bi bile uslišane već isključivo da bismo zaradili Allahovo zadovoljstvo. 
 S engleskog preveo: Admir Čerim – NH – 2003 –

Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:

“BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK.”

(Prenosi Buhari)

Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznesen je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu. Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.: “Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti.” Lejs dodaje u svojoj predaji: “… i smatraj sebe među mrtvima.”

Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta. U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Allahu, a ovaj svijet je samo “ahiretska njiva”. Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu. Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.

Imami – Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli: “Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao sto se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi.” Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu. Rekli smo: “Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!” Rekao je: “Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. ” (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madždže, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)

Imami Gazali, r.a., u svom djelu “Minhadžu-l-abidin” veli: “Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd – farz, a u halalu – nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova”.

Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan: “Ko su kraljevi ?” Odgovorio je: “Zahidi – oni koji nisu vezani za ovaj svijet !”

Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka – ona koja daje, smatra vrijednijom od donje – one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala?

Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega ! Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama: “Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !”

Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: ” Da li bogat čovjek može biti zahid?” Odgovorio je: “Da. Ako bude iskušavan – pa se strpi, i ako zadobije blagodat – pa zahvali!”

Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.

Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?! 

Zapitajmo se:  Putujemo li ?!

dr. Šefik Kurdić
Kaburski azab je posljedica grijeha koji se stiču: srcem, vidom, sluhom, rukama, nogama, stomakom, jezikom, ustima, stidnim organima i cjelokupnim ljudskim tijelom. Tako da će oni koji su ogriješili o Allahove propise sebe sami izložiti toj velikoj opasnosti. 

– To su oni koji su prenosili tuđe riječi, oni koji su lagali, oni koji su druge ogovarali, oni koji su lažno svjedočili, oni koji su potvarali nevine, oni koji su pozivali u novotarije u vjeri i bid`ate, oni koji su govorili na Allaha i njegovog Resula ono što nisu znali, oni koji su se bavili kamatom, oni koji su jeli imetak jetima tj. uzimali ga bi gajri hak (nepravedno), oni koji su se bavili rišvetom (nedozvoljenom zaradom) koja im ne pripada, oni koji su jeli tj. uzimali imetak svoga brata muslimana bi gajri hak,(ono što im ne pripada), oni koji su uzimali imetak nemuslimana, onih koji su sa nama pod ugovorom, oni koji su pili alkoholna pića, oni koji su išli putem nemorala, oni koji su činili najgori vid nemorala muškarci sa muškarcima i žene sa ženama, lopovi, oni koji su gledali da iznevjere ono što im je povjereno, oni koji su obećanja iznevjeravali, oni koji su smutnju sijali i koji su prevare među ljudima činili, oni koji su uzimali kamatu i davali je i pisali je i svjedočili na nju, oni koji su dozvoljavali ono što je Allah, t.w.a., zabranio želeći na taj način ohalaliti to i otvoriti sebi put za rad po tome, oni koji su nakon što žena bude po treći put bude puštena od njenog čovjeka bili taj jarac koji se posuđuje da bi je samo formalno oženio da bi ona opet onom prvom postala halal, onaj koji traži načine da Allahove, t.w.a., propise stavi po strani i ne radi po njima, onaj koji uznemirava muslimane i istražuje njihove mahane i njihove sramote, onaj koji sudi i presuđuje po zakonu koji nije Allahov, t.w.a., onaj koji daje fetve i šerijatske odgovore onako kako Allah, t.w.a., nije propisao, onaj koji potpomaže da se čini grijeh i neprijateljstvo, onaj koji ubija bi gajri hak, onaj koji uznevjeruje u haremu, onaj koji niječe Allahova imena i njegova svojstva i koji poriče ono što je Allah, t.w.a., objavio, onaj koji svoje mišljenje i svoju pretpostavku i svoju politiku stavlja ispred sunneta Muhammeda, s.a.v.s., ona koja nariče i onaj koji je sluša, oni koji su pjevali uz muziku, koji su svirali, oni koji su ih slušali, oni koji su gradili džamije na kaburovima, oni koji su palili na kaburovima svjeće i osvjetljavali ih i turbeta pravili, oni koji su kada traže svoj hak u potpunosti ga tražili a kada ga drugome daju onda bi drugima uskratili, oni koji su bili oholi, oni koji su se drugima prikazivali u drugom liku onakvi kakvi nisu, oni koji su drugima imena svakakva i nazive nadjevali i koji su se drugima podsmijavali, oni koji prve generacije ovoga ummeta podcjenjuju i o njima loše govore, dakle najbolje muslimane, oni koji odlaze raznim gatarima, onima koji prave sihrove i proriču navodno sudbinu, onima koji su ih pitali o tome i vjerovali im, oni koji su pomagali zulumćare, koji su prodali svoj ahiret za dunjaluk, onima koje zastrašiš Allahovom, t.w.a. kaznom i podsjetiš ih na njega oni to ne prihvataju a kada ih podsjetiš na nekoga drugog i zastrašiš ih nekim drugim onda se uplaše, oni koji budu upućivani Allahovim govorom i govorom Resula, s.a.v.s. pa ne htjednu to prihvatiti tako da tome nikakve pažnje ne pridaju a kada im dođe nešto od ljudi onda to prihvataju i prema tome se orjentišu, onaj koji zarađuje učeći Kur`an i na taj način živi, onaj koji čuje govor šejtanov kao što je muzika i pjesma tome se odaziva i to ga raduje i veseli i želi da to nikada ne prestane, onaj koji se lažno Allahom, s.w.t., zaklinje, ali kada se zakune nečim drugim, toga se drži, onaj koji javno griješi i koji se tim griješenjem ponosi, onaj od koga ne možeš biti siguran za sebe i svoj imetak, onaj koji ne drži do govora svoga jezika i koji među ljudima nemoral na taj način širi, onaj koji ostavlja namaz za kraj njegovog vremena tako da kada hoće namasko vrijeme da izađe onda kao horoz kljuca nabrzinu obavljajući taj namaz, onaj koji ne daje svoj imetak dobrovoljno, onaj ko ne obavi hadždž a bude u mogućnosti i stanju da ga obavi, onaj koji ne izvršava svoje hakove i obaveze a u mogućnosti je to da učini, onaj ko ne čuva svoj govor i svoj pogled i svoj sluh tako da na taj način grijehe stiče, onaj koji ne obraća pažnju kako će zaraditi imetak da li od halala ili od harama, onaj koji ne održava rodbinske veze, onaj koji nema milosti prema miskinu, prema siromahu niti prema udovici niti prema kome drugom od Allahovih, t.w.a., stvorenja, oni koji se prikazuju ljudima i koji sprečavaju hakove koje su dužni da izvrše, oni koji se bave sramotama drugih ljudi a zaboravljaju svoje grijehe i sramote. 

Svi ovi i njima slični bit će u kaburskom azabu ako se ne pokaju zbog grijeha koje čine prema količini i veličini tih grijeha.

Ako Allah, s.w.t., muslimanu zbog grijeha za koji se nije pokajao prije ahireta ne oprosti, neuzubillah, on je u velikoj opasnosti. Kako je većina ljudi danas na ovome što smo spomenuli tj. na griješenju Allahu, s.w.t., tako je i većina ljudi u kaburskom azabu. Zato je malo onih koji će od toga biti spašeni. Mi kada gledamo kaburove mi vidimo zemlju ali nismo ni svjesni kakav se jad, azab i muka unutar tih kaburova krije. Neki čak ukrašavaju kaburove stavljaju cvijeće na njih. Svakako da to odvraća od podsjećanja na ahiret i to musliman ne bi smio da čini. Čudimo se ljudima koji grade svoj prolazni dunjaluk a ruše vječni ahiret. Grade ono što će iza sebe ostaviti drugima a ostavljaju ono što će im vječno na ahiretu koristiti. 

Molimo Allaha, t.w.a., da nas sačuva kaburskog azaba i da nas učvrsti na pravom putu. 

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča

Da'wa (pozivanje u islam) jedan je od najboljih načina služenja (robovanja) Allahu dž.š. To je, zaista, plemenita dužnost koje se muslimani moraju prihvatiti prije svega zato što je to sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah nas uvjerava ne samo da se pozivanjem u islam može postići sreća i zadovoljstvo, već nam obećava i veliku nagradu za to. Kur'anske zapovijesti bi trebalo da nas podstaknu da pozivamo druge na put istine kao što Allah, dž. š. kaže:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.” (Ali Imran, 104.)
A onaj koji donosi istinu i oni koji vjeruju u nju, oni su bogobojazni, sve što zažele u Gospodara svoga će naći, to će biti nagrada onima koji su dobra djela čInili. Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.” ( Az-Zumar, 33.-35.)
Da bismo u da'wi bili uspješni potrebno je da slijedimo običaje i navike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je posjedovao visok stepen morala. Allah dž.š. kaže:
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” ( El-Ahzab, 21.)
Jedna od osobina Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se moramo međusobno natjecati jeste i ljubav i pokornost Allahu, dž. š. Od nas se traži da budemo pokorni Allahovi robovi i da budemo uspješni u da'wi, a sve to nadajući se Allahovoj dž.š. milosti i blagoslovu. U našim dovama moramo iskreno moliti Allaha Uzvišenog da se nemuslimani odazovu pozivu Istine. Međutim, Allah upućuje ljude. Bez obzira koliko se trudili da drugima objasnimo Istinu, oni je nikada neće prihvatiti sve dok Allah, dž.š., ne otvori njihova srca da je čuju. Allah dž.š, kaže:
Onome koga Allah želi da uputi – on srce njegovo prema islamu oraspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – on srce njegovo stegne i umornim učIni kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-E'nam, 125.)
Da bismo bili upućeni i na taj načIn uspjeli, moramo znati kako i na koji način steći Allahovu, dž.š., ljubav. On dž.š. kaže u Časnom Kur'anu:
Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite. I vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali ‘Imran, 31.)
One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)
Uslov za primanje naših dova jeste ostavljanje svih bida'ta (novotarija u vjeri). Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašava važnost poznavanja i slijeđenja Kur'ana i sunneta i u isto vrijeme nas upozorava da izbjegnemo bid'ate. Od Džabir b. Abdullaha se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:” Allahova Knjiga je najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda” (Muslim).
Islam je u potpunosti savršena vjera, jer je obuhvatio sve pore ljudskog života. Kur'an i sunnet su dva autentična izvora Božije upute primjenljiva za svako društvo, u svako vrijeme i u svim okolnostima. Islam je Allahova odabrana vjera. On ju je usavršio za cijelo čovječanstvo. Svaki razuman čovjek koji prihvata vjeru u Jednog Boga vidjeće da je islam jedini pravi odgovor na traženje Njegovog spasa i vječnog zadovoljstva na budućem svijetu. Kur'an i sunnet su dovoljni za prezentaciju islama, kako muslimanima tako i nemuslimanima. 
Bilo kakvo navođenje, citiranje ili pak prepisivanje stihova iz Tore ili dijelova iz Biblije, nije dozvoljeno i to je bid'at. Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu nikad koristili Bibliju da bi prenosili istinu drugima. Čak je Ibn Abbas, r.a., savjetovao muslimane da ehlul-kitabije (kršćane i jevreje), gledajući na njihove svete knjige kao iskrivljene, smatraju nevjernicima. Ubejedullah ibn Abdullah ibn Utbe prenosi da je Ibn Abbas, r.a. rekao:” O vjernici! Kako to da pitate ehlul-kitabije pored vaše knjige (Kur'ana) koja je objavljena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i u njoj je posljednje što je Allah dž.š. objavio i vi to učite. To je Knjiga koja nije iskrivljena. Allah vam objavljuje da su ehlul-kitabije svojim vlastitim rukama iskrivili ono što im je bilo objavljeno i rekli su za svoje iskrivljene knjige:” Ovo je od Allaha”, ne bi li samo stekli kakvu dunjalučku korist“. Ibn Abbas još dodaje:” Zar znanje objavljeno vama nije dovoljno da vas spriječi da njih pitate? Tako mi Allaha, ja nikada nisam vidio niti jednog od njih da vas pitaju što vam je objavljeno“. (Buhari
Drugi način kako bismo mogli steći Allahovu ljubav jeste vjerovati i raditi dobra djela. Svoju ljubav i pokornost Allahu, dž.š., možemo iskazati ne samo kroz obavezne radnje, već i kroz obavljanje nafila. Jedna od najvažnijih nafila je noćni namaz (kijamu-l-lejl). Allah, dž.š., naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s, da obavlja noćni namaz, što je on, naravno, činio i što je postalo sastavnim dijelom njegove prakse (sunnet). Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: 
O TI, UMOTANI! PROBDIJ NOĆ, OSIM MALOG DIJELA: POLOVINU NJEZINU ILI MALO MANJE OD NJE, ILI MALO VIŠE OD NJE, I IZGOVARAJ KUR'AN PAŽLJIVO, MI ĆEMO TI, DOISTA, TEŠKE RIJEČI SLATI, TA USTAJANJE NOĆU, ZAISTA, JAČE DJELUJE I IZGOVARA SE JASNIJE, A TI DANJU IMAŠ, DOISTA MNOGO POSLA. I SPOMINJI IME GOSPODARA SVOGA I NJEMU SE POTPUNO POSVETI, – ON JE GOSPODAR ISTOKA I ZAPADA, NEMA BOGA OSIM NJEGA, I NJEGA UZMI ZA ZAŠTITNIKA!” (Muzzemil, 1-9.) 
Ako bismo noćni namaz (kijamu-l-lejl) učinili dijelom naše prakse, postali bismo mnogo bolji i pokorniji našem Stvoritelju Ebu Zerr r.a. prenosi da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao:“ Vi niste u prednosti nad narodima crvene ili crne kože, osim ako ih ne nadmašite u pokornosti“. (Tirmizi, Ahmed). Onog momenta kada smo postali pokorni Allahu, dž.š., tada smo stekli pravo na Allahovu ljubav. Allah na nas spusti svoj blagoslov i učini da budemo voljeni i od strane meleka i od ljudi uključujući i nemuslimane kojima je upućen naš poziv (da'wet). 
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisi-kudsiji rekao:’ Allah dž.š.kaže;” Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti, jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga“. (Buhari
Ebu Hurejre r.a. takođe prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Kada Allah zavoli neku osobu, On pozove Džibrila govoreći mu, Allah voli tog i tog, o Džibrilu voli ga i ti. I Džibril bi ga zavolio, te bi to obznanio među stanovnicima nebesa. Allah voli tog i tog, zato bi i vi trebali da ga volite i tako bi ga i svi stanovnici nebesa zavoljeli, a na taj način i stanovnici Zemlje”. (Buhari 4-431) 
Za vrijeme klanjanja noćnog namaza trebalo bi učiti dove i moliti Allaha, dž.š., kako bi svi oni koji su još uvijek u zabludi i mraku osjetili svjetlo islama. Allahovom voljom te dove će biti primljene, inša-Allah, zbog toga što je vrijeme obavljanja noćnog namaza vrijeme u kome Allah, dž.š., posebno prima dove. 
Sljedeći hadis može poslužiti kao inspiracija da što više molimo Allaha u tom blagoslovljenom dijelu noći. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:” Naš Gospodar, Hvaljeni i Uzvišeni, svake noći u njenoj zadnjoj trećini se spusti na nama najbliže nebo i pita:Ima li neko ko Mi dovu upućuje kako bih udovoljio njegovoj molbi ? Ima li neko da traži nešto od Mene da bih udovoljio njegovom zahtjevu ? Ima li neko da moli za oprost da mu oprostim ?” (Buhari, 2-246) Poznavanje važnosti noćnog namaza je za našu ličnu korist. Dove nam ne služe samo da bi bile uslišane već isključivo da bismo zaradili Allahovo zadovoljstvo. 
 S engleskog preveo: Admir Čerim – NH – 2003 –
Kaburski azab je posljedica grijeha koji se stiču: srcem, vidom, sluhom, rukama, nogama, stomakom, jezikom, ustima, stidnim organima i cjelokupnim ljudskim tijelom. Tako da će oni koji su ogriješili o Allahove propise sebe sami izložiti toj velikoj opasnosti. 

– To su oni koji su prenosili tuđe riječi, oni koji su lagali, oni koji su druge ogovarali, oni koji su lažno svjedočili, oni koji su potvarali nevine, oni koji su pozivali u novotarije u vjeri i bid`ate, oni koji su govorili na Allaha i njegovog Resula ono što nisu znali, oni koji su se bavili kamatom, oni koji su jeli imetak jetima tj. uzimali ga bi gajri hak (nepravedno), oni koji su se bavili rišvetom (nedozvoljenom zaradom) koja im ne pripada, oni koji su jeli tj. uzimali imetak svoga brata muslimana bi gajri hak,(ono što im ne pripada), oni koji su uzimali imetak nemuslimana, onih koji su sa nama pod ugovorom, oni koji su pili alkoholna pića, oni koji su išli putem nemorala, oni koji su činili najgori vid nemorala muškarci sa muškarcima i žene sa ženama, lopovi, oni koji su gledali da iznevjere ono što im je povjereno, oni koji su obećanja iznevjeravali, oni koji su smutnju sijali i koji su prevare među ljudima činili, oni koji su uzimali kamatu i davali je i pisali je i svjedočili na nju, oni koji su dozvoljavali ono što je Allah, t.w.a., zabranio želeći na taj način ohalaliti to i otvoriti sebi put za rad po tome, oni koji su nakon što žena bude po treći put bude puštena od njenog čovjeka bili taj jarac koji se posuđuje da bi je samo formalno oženio da bi ona opet onom prvom postala halal, onaj koji traži načine da Allahove, t.w.a., propise stavi po strani i ne radi po njima, onaj koji uznemirava muslimane i istražuje njihove mahane i njihove sramote, onaj koji sudi i presuđuje po zakonu koji nije Allahov, t.w.a., onaj koji daje fetve i šerijatske odgovore onako kako Allah, t.w.a., nije propisao, onaj koji potpomaže da se čini grijeh i neprijateljstvo, onaj koji ubija bi gajri hak, onaj koji uznevjeruje u haremu, onaj koji niječe Allahova imena i njegova svojstva i koji poriče ono što je Allah, t.w.a., objavio, onaj koji svoje mišljenje i svoju pretpostavku i svoju politiku stavlja ispred sunneta Muhammeda, s.a.v.s., ona koja nariče i onaj koji je sluša, oni koji su pjevali uz muziku, koji su svirali, oni koji su ih slušali, oni koji su gradili džamije na kaburovima, oni koji su palili na kaburovima svjeće i osvjetljavali ih i turbeta pravili, oni koji su kada traže svoj hak u potpunosti ga tražili a kada ga drugome daju onda bi drugima uskratili, oni koji su bili oholi, oni koji su se drugima prikazivali u drugom liku onakvi kakvi nisu, oni koji su drugima imena svakakva i nazive nadjevali i koji su se drugima podsmijavali, oni koji prve generacije ovoga ummeta podcjenjuju i o njima loše govore, dakle najbolje muslimane, oni koji odlaze raznim gatarima, onima koji prave sihrove i proriču navodno sudbinu, onima koji su ih pitali o tome i vjerovali im, oni koji su pomagali zulumćare, koji su prodali svoj ahiret za dunjaluk, onima koje zastrašiš Allahovom, t.w.a. kaznom i podsjetiš ih na njega oni to ne prihvataju a kada ih podsjetiš na nekoga drugog i zastrašiš ih nekim drugim onda se uplaše, oni koji budu upućivani Allahovim govorom i govorom Resula, s.a.v.s. pa ne htjednu to prihvatiti tako da tome nikakve pažnje ne pridaju a kada im dođe nešto od ljudi onda to prihvataju i prema tome se orjentišu, onaj koji zarađuje učeći Kur`an i na taj način živi, onaj koji čuje govor šejtanov kao što je muzika i pjesma tome se odaziva i to ga raduje i veseli i želi da to nikada ne prestane, onaj koji se lažno Allahom, s.w.t., zaklinje, ali kada se zakune nečim drugim, toga se drži, onaj koji javno griješi i koji se tim griješenjem ponosi, onaj od koga ne možeš biti siguran za sebe i svoj imetak, onaj koji ne drži do govora svoga jezika i koji među ljudima nemoral na taj način širi, onaj koji ostavlja namaz za kraj njegovog vremena tako da kada hoće namasko vrijeme da izađe onda kao horoz kljuca nabrzinu obavljajući taj namaz, onaj koji ne daje svoj imetak dobrovoljno, onaj ko ne obavi hadždž a bude u mogućnosti i stanju da ga obavi, onaj koji ne izvršava svoje hakove i obaveze a u mogućnosti je to da učini, onaj ko ne čuva svoj govor i svoj pogled i svoj sluh tako da na taj način grijehe stiče, onaj koji ne obraća pažnju kako će zaraditi imetak da li od halala ili od harama, onaj koji ne održava rodbinske veze, onaj koji nema milosti prema miskinu, prema siromahu niti prema udovici niti prema kome drugom od Allahovih, t.w.a., stvorenja, oni koji se prikazuju ljudima i koji sprečavaju hakove koje su dužni da izvrše, oni koji se bave sramotama drugih ljudi a zaboravljaju svoje grijehe i sramote. 

Svi ovi i njima slični bit će u kaburskom azabu ako se ne pokaju zbog grijeha koje čine prema količini i veličini tih grijeha.

Ako Allah, s.w.t., muslimanu zbog grijeha za koji se nije pokajao prije ahireta ne oprosti, neuzubillah, on je u velikoj opasnosti. Kako je većina ljudi danas na ovome što smo spomenuli tj. na griješenju Allahu, s.w.t., tako je i većina ljudi u kaburskom azabu. Zato je malo onih koji će od toga biti spašeni. Mi kada gledamo kaburove mi vidimo zemlju ali nismo ni svjesni kakav se jad, azab i muka unutar tih kaburova krije. Neki čak ukrašavaju kaburove stavljaju cvijeće na njih. Svakako da to odvraća od podsjećanja na ahiret i to musliman ne bi smio da čini. Čudimo se ljudima koji grade svoj prolazni dunjaluk a ruše vječni ahiret. Grade ono što će iza sebe ostaviti drugima a ostavljaju ono što će im vječno na ahiretu koristiti. 

Molimo Allaha, t.w.a., da nas sačuva kaburskog azaba i da nas učvrsti na pravom putu. 

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča

Primi od mene ovaj bratski savjet, ako ne želiš da na Sudnjem danu tvoje znanje bude tvoj tužitelj.
Ne druži se s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako ipak budeš prisiljen da se s njima družiš, ne hvali ih niti se moli Allahu za njihov dug život, jer se time izaziva Allahova srdžba i čini grijeh. 
Ne primaj nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njihovih službenika. Jednako je, znao ti da je poklon od halala ili ne znao, jer su ovakvi pokloni i hedije vrlo opasni. Čine te ovisnim i stavljaju u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar, nećeš se moći otresti želje da pribaviš ili ne izgubiš naklonost svoga dobročinitelja i da mu se nipošto ne zamjeriš. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. 

Najmanja šteta od toga bila bi u tome što onaj koji prima poklon odmah zavoli onoga koji mu ga daje. A kako voljeti nekoga znači željeti mu dug život, to u našem slučaju znači željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak željeti isto je što i htjeti nasilje i propast Svijeta. 

Pa pitam te sada, ima li što štetnije po vjeru od takve želje ?
Čuvaj se i nemoj da te šejtan zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je bolje uzeti od vladara hediju pa je podijeliti nemoćnim i siromašnim, s objašnjenjem da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu !!!
والغزالي
Primi od mene ovaj bratski savjet, ako ne želiš da na Sudnjem danu tvoje znanje bude tvoj tužitelj.
Ne druži se s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako ipak budeš prisiljen da se s njima družiš, ne hvali ih niti se moli Allahu za njihov dug život, jer se time izaziva Allahova srdžba i čini grijeh. 
Ne primaj nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njihovih službenika. Jednako je, znao ti da je poklon od halala ili ne znao, jer su ovakvi pokloni i hedije vrlo opasni. Čine te ovisnim i stavljaju u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar, nećeš se moći otresti želje da pribaviš ili ne izgubiš naklonost svoga dobročinitelja i da mu se nipošto ne zamjeriš. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. 

Najmanja šteta od toga bila bi u tome što onaj koji prima poklon odmah zavoli onoga koji mu ga daje. A kako voljeti nekoga znači željeti mu dug život, to u našem slučaju znači željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak željeti isto je što i htjeti nasilje i propast Svijeta. 

Pa pitam te sada, ima li što štetnije po vjeru od takve želje ?
Čuvaj se i nemoj da te šejtan zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je bolje uzeti od vladara hediju pa je podijeliti nemoćnim i siromašnim, s objašnjenjem da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu !!!
والغزالي