Arhiva za April, 2012

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)
Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)
Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)
Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 
Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)
Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)
Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)
Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)
Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 
Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)

piše – Mr. Šefik Kurdić
BUDI MUSLIMAN !!!

Ebu Musa, r.a. prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao:
 
” VJERNIK JE S VJERNIKOM POVEZAN KAO GRAĐEVINA ČIJI SU ELEMENTI JEDNI S DRUGIMA ČVRSTO SPOJENI. “

(Prenosi Buhari)

Ovim hadisom Muhammed, a.s. je uporedio odnose među vjernicima sa odnosima cigli u jednoj zgradi. Kako god se cigla na ciglu naslanja i čini jednu zgradu stabilnom, tako se i vjernik oslanja na vjernika i čini stabilnom Zajednicu kojoj pripada. U jednom drugom hadisu Muhammed, a.s. upoređuje vjernike u njihovoj međusobnoj Ijubavi, samilosti i saosjećanju sa jednim tijelom. Kada ga zaboli jedan organ, čitavo tijelo osjeća bolove i pati od povišene temperature i nesanice. (Prenosi Buhari).
 

U rivajetu El-A'mesa od Es-Sa'bija i Hajseme Muslim u svom “Sahihu” spominje i : 
… ako ga zaboli oko pati čitavo tijelo i ako ga zaboli glava čitavo tijelo trpi !
Kadi Ijad primjećuje da se ovim hadisom podstiče na međusobno potpomaganje i saosjećanje vjernika jednih spram drugih. Iman u Allaha dž.š. i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice u Medini. Bratimljenje između Ensarija i Muhadžira bio je događaj iz stvarnog svijeta, iako je taj događaj u svojoj prirodi bliži lijepim snovima, vječnosti i džennetu. Da se to bratstvo među muslimanima nije praktično dogodilo u Medini ostalo bi samo u ideji i snovima. Međutim, taj događaj je pokazao da je jedna takva praksa moguća i na Zemlji i da se na primjeru takvog imana i takvog bratstva zasniva Allahov program na Zemlji u svakom vremenu.  
Kur'an i Sunnet su strogo osudili neslogu i razilaženje među muslimanima.  Kur'an upozorava da je razilaženje i zavist među pripadnicima Ehlu-l-Kitaba (kršćana i židova) rezultiralo iskrivljivanjem Allahove, dž.š. Riječi.  Među muslimanima razilaženje je primjećeno već u ranom periodu, čim su lični interesi prevladali nad zajedničkim. 
Mezhebski ekstremizam
Takođe, mezhebski ekstremizmi su nanijeli velike štete islamu i muslimanima.  Istina, mezhebski imami su ponajmanje krivi za ekstremizam njihovih pristalica.  Rešid Rida navodi da je neki Afganistanac, pripadnik hanefijskog mezheba, kada je čuo drugog vjernika koji je klanjao pored njega u saffu, a pripadao drugom mezhebu i učio Kur'an naglas, što se suprotstavljalo mezhebu Afganistanca, udario ga je u grudi, tako da je ovaj pao na leđa i umalo nije umro !  
Drugi je, opet, pripadniku drugoga mezheba slomio kažiprst koji je ovaj digao u toku namaza dok je bio na tešehhudu učeći Kelimei-šehadet, time simbolizirajuci da je Allah jedan.  
Prije jednog vijeka zabilježeno je u Siriji da je jedna grupa šafi'jske uleme podnijela molbu muftiji da podijeli džamiju na dva dijela: jedan za njih, a drugi za hanefije.
To se ponavlja u većoj ili manjoj mjeri u čitavom islamskom svijetu. I to upravo sada kada je jedinstvo muslimana neophodno.  Mezhebski i svaki drugi ekstremizmi i interesi su prisutni možda više nego ikada ranije.  Mnogi dijelovi islamskog tijela trpe bol. Da li je na pomolu raspadanje tog tijela ili će, ipak, iman nadvladati naše interese, te ćemo se, shodno naprijed citiranom hadisu, osloniti jedan na drugog, pomoći jedan drugome u ovim zamagljenim vremenima i saosjećati sa svakim našim bratom makar on i ne razmišljao kao mi – ostaje da se vidi ?!

piše – Mr. Šefik Kurdić
BUDI MUSLIMAN !!!

Ebu Musa, r.a. prenosi da je Muhammed, s.a.v.s. rekao:
 
” VJERNIK JE S VJERNIKOM POVEZAN KAO GRAĐEVINA ČIJI SU ELEMENTI JEDNI S DRUGIMA ČVRSTO SPOJENI. “

(Prenosi Buhari)

Ovim hadisom Muhammed, a.s. je uporedio odnose među vjernicima sa odnosima cigli u jednoj zgradi. Kako god se cigla na ciglu naslanja i čini jednu zgradu stabilnom, tako se i vjernik oslanja na vjernika i čini stabilnom Zajednicu kojoj pripada. U jednom drugom hadisu Muhammed, a.s. upoređuje vjernike u njihovoj međusobnoj Ijubavi, samilosti i saosjećanju sa jednim tijelom. Kada ga zaboli jedan organ, čitavo tijelo osjeća bolove i pati od povišene temperature i nesanice. (Prenosi Buhari).
 

U rivajetu El-A'mesa od Es-Sa'bija i Hajseme Muslim u svom “Sahihu” spominje i : 
… ako ga zaboli oko pati čitavo tijelo i ako ga zaboli glava čitavo tijelo trpi !
Kadi Ijad primjećuje da se ovim hadisom podstiče na međusobno potpomaganje i saosjećanje vjernika jednih spram drugih. Iman u Allaha dž.š. i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice u Medini. Bratimljenje između Ensarija i Muhadžira bio je događaj iz stvarnog svijeta, iako je taj događaj u svojoj prirodi bliži lijepim snovima, vječnosti i džennetu. Da se to bratstvo među muslimanima nije praktično dogodilo u Medini ostalo bi samo u ideji i snovima. Međutim, taj događaj je pokazao da je jedna takva praksa moguća i na Zemlji i da se na primjeru takvog imana i takvog bratstva zasniva Allahov program na Zemlji u svakom vremenu.  
Kur'an i Sunnet su strogo osudili neslogu i razilaženje među muslimanima.  Kur'an upozorava da je razilaženje i zavist među pripadnicima Ehlu-l-Kitaba (kršćana i židova) rezultiralo iskrivljivanjem Allahove, dž.š. Riječi.  Među muslimanima razilaženje je primjećeno već u ranom periodu, čim su lični interesi prevladali nad zajedničkim. 
Mezhebski ekstremizam
Takođe, mezhebski ekstremizmi su nanijeli velike štete islamu i muslimanima.  Istina, mezhebski imami su ponajmanje krivi za ekstremizam njihovih pristalica.  Rešid Rida navodi da je neki Afganistanac, pripadnik hanefijskog mezheba, kada je čuo drugog vjernika koji je klanjao pored njega u saffu, a pripadao drugom mezhebu i učio Kur'an naglas, što se suprotstavljalo mezhebu Afganistanca, udario ga je u grudi, tako da je ovaj pao na leđa i umalo nije umro !  
Drugi je, opet, pripadniku drugoga mezheba slomio kažiprst koji je ovaj digao u toku namaza dok je bio na tešehhudu učeći Kelimei-šehadet, time simbolizirajuci da je Allah jedan.  
Prije jednog vijeka zabilježeno je u Siriji da je jedna grupa šafi'jske uleme podnijela molbu muftiji da podijeli džamiju na dva dijela: jedan za njih, a drugi za hanefije.
To se ponavlja u većoj ili manjoj mjeri u čitavom islamskom svijetu. I to upravo sada kada je jedinstvo muslimana neophodno.  Mezhebski i svaki drugi ekstremizmi i interesi su prisutni možda više nego ikada ranije.  Mnogi dijelovi islamskog tijela trpe bol. Da li je na pomolu raspadanje tog tijela ili će, ipak, iman nadvladati naše interese, te ćemo se, shodno naprijed citiranom hadisu, osloniti jedan na drugog, pomoći jedan drugome u ovim zamagljenim vremenima i saosjećati sa svakim našim bratom makar on i ne razmišljao kao mi – ostaje da se vidi ?!