Arhiva za Juli, 2012

Kemal Baković

Pritisnuti vlastitim životnim problemima, raznim običajima i novotarijama koje nisu u skladu sa Šerijatom, mnogi Bošnjaci će se zapitati kako da postim ramazan na način kako je to činio Allahov Poslanik, a.s.?

  Na pravog vjernika koji stalno obnavlja svoj iman ove stvari neće uticati. Musliman koji se drži svoje vjere, koji na svaki namaz odlazi u džamiju ,čiji se jezik ne suši spominjući Allaha i tražeći oprost od Njega, koji se trudi da čini što je moguće manje grijeha, sposoban je uz Allahovu pomoć riješiti te probleme. Pogledajmo samo u međuljudske odnose, ekonomsku i političku situaciju u kojoj je živjela prva generacija muslimana. Kako su bili teški njihovi uslovi za život. Neprijatelji koji su ih okruživali bili su mnogo moćniji i u svakom pogledu napredniji od muslimana. Ali i pored velikog siromaštva u kome su bili, bez razvijene ekonomije, armije, politike, prvi muslimani su uspjeli izvojevati najveće pobjede nad neprijateljem upravo u danima mubarek mjeseca ramazana. Danas kada je Allah,dž.š.,iz Svoje blagodati dao muslimanima da uživaju sve blagodati, bilo bi preče da se sve one iskoriste u činjenju ibadeta Uzvišenom. Džamije su prostrte najljepšim i najudobnijim ćilimima, u skoro svakoj od njih ugrađeni su klima uređaji, u većini naših džamija imamo knjižnice. Ali i pored svega toga koliko današnji muslimani vremena provode u Allahovim kućama ? 

 

Vrijednost posta

U jeziku post znači ustezanje od nečega. Post u šerijatskoj terminologiji znači sa nijetom i svjesno ustezanje od svega što ga kvari u vremenu od zore do zalaska sunca. Post u mjesecu ramazanu je farz, i ko se omrsi nečim u toku dana bez valjanog razloga, učinio je veliki grijeh. Allah, dž.š., je ramazanski post izabrao za Sebe. Za taj post On nagrađuje i povećava nagradu koliko hoće. Dova postača se ne odbija. Postač ima dvije nagrade. Post će se na Sudnjem danu zauzimati kod Allaha za postača. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska. Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će zbog toga udaljiti njegovo lice sedamdeset godina od vatre. U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan na koja će ući samo postači i niko drugi … Ovo su samo neke od vrijednosti ramazanskog posta. Zar se bilo ko drugi može pohvaliti ovakvim blagodatima koje su muslimanima obećane za samo jedan mjesec. 

 

Šart Islama

Post u ramazanu je jedan od pet šartova Islama. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: 

 

” O vjernici ! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili” (Prijevod značenja- El-Bekare, 183.)

 

 Kao i riječi:

” U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede , a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put i da zahvalni budete” (Prijevod značenja -El-Bekare, 185.). 

Od Ibni Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

“Islam je sagrađen na petero: Svjedočenju da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i hadža”.

Što se nagrade postaču tiče Poslanik, a.s., veli u hadisi kudsijju da Allah Uzvišeni kaže: 

 

” Za svako dobro djelo koje učini sin Ademov ima nagradu od 10 do 70 puta veću, osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem, jer je on ostavio uživanje, jelo i piće radi Mene “. 

 

Dvije postačeve radosti 

Postač ima dvije radosti. Prva radost mu je kada iftari, a druga je kada sretne svoga Gospodara. Kaže Poslanik, a.s.: 

 

” Kada dođe ramazan otvore se džennetske a zatvore džehennemske kapije i okuju se šejtani .” 

 

Bilježi Tirmizi i Ibni Madže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

“Kada dođe prva nođ ramazana okuju se šejtani, otvore se džennetske kapije, tako da ni jedna ne ostane zatvorena, a zatvore se kapije Džehennema tako da ni jedna ne ostane otvorena i pozvaće se: “O ti koji radiš dobro, priđi, o ti koji radiš zlo, umanji ga. Te noći će biti onih koji će utočište naći kod Allaha i tako svaku noć.” 

Sunneti posta 

 

Ramazanski post ima neke adabe i sunnete. Neki od njih su pohvalna (mustehab) djela. Prvo od tih djela je odgađanje sehura. Drugo je požurivanje sa iftarom a to prema riječima Allahova Poslanika, a.s.: “Ljudi će biti u dobru dokle god budu požurivali sa iftarom.” Također se prenosi od Poslanika, a.s., da je iftario prije nego klanja akšam a poslije ezana sa nekoliko datula, a ako ne bi imao datule popio bi nekoliko gutljaja vode. Treće – udaljavanje od grijeha. Svaki musliman se treba truditi stalno a u ramazanu posebno da čini što manje grijeha. Četvrto – ne pretjerivati u jelu i piću i ne pretvarati ovaj plemeniti mjesec ibadeta i posta u mjesec prejedanja. Peto – činjenje što više dobrih dijela. Dijeljenje imetka, prenošenje ili sticanje što više korisnog znanja, graditi što bolji odnos sa ljudima. Naš Poslanik, a.s., bio je najveći dobročinitelj od svih ljudi, a najviše dobročinstva činio je upravo u ramazanu.

Ko je dužan postiti 

 

Postiti je dužan svaki pametan i punoljetan musliman i muslimanka koji nije na putu, koji je to u mogućnosti i ako žena nema hajz ili nifas. Što se djeteta tiče, kada napuni sedam godina roditelji će mu naređivati post, a kad napuni deset udariće ga za propušteni dan posta.

Kur'an 


Savjetujemo ti, dragi čitaoče, da u ovom mubarek mjesecu što češće učiš Kur'an – polahko, ponizno i razmišljajući o svakom proučenom ajetu, kao što su to radili naši ispravni prethodnici. Bilježi Bejheki od Ebu Hurejre da je rekao: “Kada su spušteni ajeti: “Pa zar se ovom govoru čudite. I smijete se, a ne plačete.” (Prijevod značenja – Nedžm, 59.-60.), zaplakali su ehlu sofe toliko da su im suze natopile obraze. Pa kad je Poslanik, s.a.v.s., čuo njihov plač, zaplakao je i on i rekao: “Neće pržiti vatra onoga ko je plakao iz strahopoštovanja prema Allahu, dž.š.” 

 

Zikr i Dova 

 

Što više zikra, dova i traženja oprosta. Brate i sestro, ramazanski dani i noći su dragocjena vremena pa nastoj da ih iskoristiš što više u zikru, dovi, a posebno u vremenima u kojima se prima dova kao što su: 


– zadnja trećina noći kad se naš Gospodar spušta na nama najbliže nebo i pita: “Ima li koga da traži, pa da mu dam ? Ima li koga da čini istigfar, pa da mu oprostim ? 


– traženje oprosta u ranu zoru, jer kako kaže Uzvišeni: ” I u praskozorje oprost od grijeha molili. ” 


Post 


Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. : ’Svaki posao Ademova sina je njegov, dobro djelo se desetostruko nagrađuje. Kaže Allah: “Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. Za ostavljanje uživanja, jela, pića zbog Mene, postač ima dvije radosti: – radost pri iftaru i radost kada sretne svoga Gospodara. A zadah iz usta postača Allahu je draži od mirisa miska. (Buhari, Muslim) Rekao je Poslanik, s.a.v.s., također: ” Ko posti ramazan vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteni prijašnji grijesi. (Buhari, Muslim) Nema sumnje da ova velika nagrada nije obećana onome ko samo trpi glad i žed, jer kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Onaj ko ne odbaci od sebe pokvaren govor, rad po njemu i neznanje (džehl), pa Allah nema potrebe za našim odbacivanjem hrane i pića.” (Buhari) I rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ” Post je štit, pa kada budete postili ne govorite bestidan govor i ne griješite, a ako vas neko napadne, recite: “Ja postim.” (Buhari, Muslim) Zato kada zapostiš, dragi brate i sestro, neka posti tvoj sluh, tvoj pogled, jezik i svi organi tvoga tijela. I nemoj izjednačavati dan u kome postiš sa danom u kome ne postiš. 


Bdijenje noći Lejletul-kadr. 

 

Rekao je Uzvišeni: “Mi smo ga počeli objavljivati u noći kadr, a šta ti misliš šta je noć kadr ? Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ko provede u ibadetu noć kadr vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteni svi grijesi koje je do tad počinio.” (Buhari, Muslim) Poslanik, s.a.v.s., je Lejletul- kadr provodio u ibadetu, a to je naređivao i svojim ashabima. U posljednjih deset noći budio je svoju porodicu da klanjaju i ibadete. Noć kadr je u posljednjih deset dana, tačnije u posljednjim neparnim noćima. U sahih hadisu kog bilježe Ahmed i Tirmizi prenosi se od Aiše, r.a., da je rekla: “Alahov Poslaniče, šta ću govoriti u noći kadr ?” Kaže: “Govori: Allahu moj, Ti mnogo opraštaš, voliš oprost, pa mi oprosti.” 


Boravak u mesdžidu od sabaha do izlaska sunca. 

 

Poslanik, s.a.v.s., je kada bi klanjao sabah, ostajao na svome mjestu sve do izlaska sunca. (Muslim) Bilježi Tirmizi od Enesa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ” Ko klanja sabah u džematu, zatim ostane ibadet čineći na svome mjestu dok ne izađe sunce, pa klanja dva rekata, imaće nagradu kao da je obavio hadždž i umru potpuno, potpuno, potpuno. (Albani kaže sahih) 


Umra u ramazanu. 

 

Bilježe Buhari i Muslim da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Umra u ramazanu je kao hadždž.” 


Noćni namaz. 

 

Kaže Resul, s.a.v.s.: “Ko bude klanjao noćni namaz u ramazanu vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, biće mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Buhari, Muslim) 


I'tikaf. 

 

Buhari bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., posljednjih 10 dana ramazana boravio u i'tikafu, a u godini u kojoj je preselio na Ahiret u i'tikafu je proveo 20 dana. 


Sadaka. 

 

Naš Poslanik, s.a.v.s., bio je najdarežljiviji covjek, a najviše je udjeljivao upravo u ramazanu i rekao je u hadisu koga bilježi Tirmizi: ” Najbolja sadaka je u ramazanu.” 

Sadaka ima više vrsta. Od njih su: 


Udjeljivanje hrane. 

Rekao je Uzvišeni: 

 

” I hranu su davali, mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo. Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti. I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati. I Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi.” (Prijevod značenja – El-Insan, 8.-12.) 

 

Naši ispravni prethodnici su veliki značaj pridavali udjeljivanju hrane. Čak su to stavljali ispred mnogih drugih ibadeta. Bitno je spomenuti da se ovdje ne uslovljava da onaj koga nahranimo mora biti siromah, jer je Alahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 

 

” Koji god mu'min nahrani gladnog mu'mina, Allah će njega nahraniti džennetskim plodovima. A ko napoji žedna mu'mina, Allah će njega napojiti iz zapečacenog džennetskog napitka.” (Tirmizi, hasen) 

 
Dati iftar postaču. 

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Ko da iftar postaču biće nagrađen kao i on, s tim da se od njegove (postačeve) nagrade neće ništa umanjiti.” 

 

Kemal Baković

Pritisnuti vlastitim životnim problemima, raznim običajima i novotarijama koje nisu u skladu sa Šerijatom, mnogi Bošnjaci će se zapitati kako da postim ramazan na način kako je to činio Allahov Poslanik, a.s.?

  Na pravog vjernika koji stalno obnavlja svoj iman ove stvari neće uticati. Musliman koji se drži svoje vjere, koji na svaki namaz odlazi u džamiju ,čiji se jezik ne suši spominjući Allaha i tražeći oprost od Njega, koji se trudi da čini što je moguće manje grijeha, sposoban je uz Allahovu pomoć riješiti te probleme. Pogledajmo samo u međuljudske odnose, ekonomsku i političku situaciju u kojoj je živjela prva generacija muslimana. Kako su bili teški njihovi uslovi za život. Neprijatelji koji su ih okruživali bili su mnogo moćniji i u svakom pogledu napredniji od muslimana. Ali i pored velikog siromaštva u kome su bili, bez razvijene ekonomije, armije, politike, prvi muslimani su uspjeli izvojevati najveće pobjede nad neprijateljem upravo u danima mubarek mjeseca ramazana. Danas kada je Allah,dž.š.,iz Svoje blagodati dao muslimanima da uživaju sve blagodati, bilo bi preče da se sve one iskoriste u činjenju ibadeta Uzvišenom. Džamije su prostrte najljepšim i najudobnijim ćilimima, u skoro svakoj od njih ugrađeni su klima uređaji, u većini naših džamija imamo knjižnice. Ali i pored svega toga koliko današnji muslimani vremena provode u Allahovim kućama ? 

 

Vrijednost posta

U jeziku post znači ustezanje od nečega. Post u šerijatskoj terminologiji znači sa nijetom i svjesno ustezanje od svega što ga kvari u vremenu od zore do zalaska sunca. Post u mjesecu ramazanu je farz, i ko se omrsi nečim u toku dana bez valjanog razloga, učinio je veliki grijeh. Allah, dž.š., je ramazanski post izabrao za Sebe. Za taj post On nagrađuje i povećava nagradu koliko hoće. Dova postača se ne odbija. Postač ima dvije nagrade. Post će se na Sudnjem danu zauzimati kod Allaha za postača. Zadah iz usta postača draži je Allahu od mirisa miska. Ko posti jedan dan na Allahovom putu, Allah će zbog toga udaljiti njegovo lice sedamdeset godina od vatre. U Džennetu imaju vrata koja se zovu Rejjan na koja će ući samo postači i niko drugi … Ovo su samo neke od vrijednosti ramazanskog posta. Zar se bilo ko drugi može pohvaliti ovakvim blagodatima koje su muslimanima obećane za samo jedan mjesec. 

 

Šart Islama

Post u ramazanu je jedan od pet šartova Islama. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: 

 

” O vjernici ! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas da biste se grijeha klonili” (Prijevod značenja- El-Bekare, 183.)

 

 Kao i riječi:

” U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana,koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede , a ko se razboli ili se na putu zadesi neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put i da zahvalni budete” (Prijevod značenja -El-Bekare, 185.). 

Od Ibni Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

“Islam je sagrađen na petero: Svjedočenju da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, klanjanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i hadža”.

Što se nagrade postaču tiče Poslanik, a.s., veli u hadisi kudsijju da Allah Uzvišeni kaže: 

 

” Za svako dobro djelo koje učini sin Ademov ima nagradu od 10 do 70 puta veću, osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem, jer je on ostavio uživanje, jelo i piće radi Mene “. 

 

Dvije postačeve radosti 

Postač ima dvije radosti. Prva radost mu je kada iftari, a druga je kada sretne svoga Gospodara. Kaže Poslanik, a.s.: 

 

” Kada dođe ramazan otvore se džennetske a zatvore džehennemske kapije i okuju se šejtani .” 

 

Bilježi Tirmizi i Ibni Madže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

“Kada dođe prva nođ ramazana okuju se šejtani, otvore se džennetske kapije, tako da ni jedna ne ostane zatvorena, a zatvore se kapije Džehennema tako da ni jedna ne ostane otvorena i pozvaće se: “O ti koji radiš dobro, priđi, o ti koji radiš zlo, umanji ga. Te noći će biti onih koji će utočište naći kod Allaha i tako svaku noć.” 

Sunneti posta 

 

Ramazanski post ima neke adabe i sunnete. Neki od njih su pohvalna (mustehab) djela. Prvo od tih djela je odgađanje sehura. Drugo je požurivanje sa iftarom a to prema riječima Allahova Poslanika, a.s.: “Ljudi će biti u dobru dokle god budu požurivali sa iftarom.” Također se prenosi od Poslanika, a.s., da je iftario prije nego klanja akšam a poslije ezana sa nekoliko datula, a ako ne bi imao datule popio bi nekoliko gutljaja vode. Treće – udaljavanje od grijeha. Svaki musliman se treba truditi stalno a u ramazanu posebno da čini što manje grijeha. Četvrto – ne pretjerivati u jelu i piću i ne pretvarati ovaj plemeniti mjesec ibadeta i posta u mjesec prejedanja. Peto – činjenje što više dobrih dijela. Dijeljenje imetka, prenošenje ili sticanje što više korisnog znanja, graditi što bolji odnos sa ljudima. Naš Poslanik, a.s., bio je najveći dobročinitelj od svih ljudi, a najviše dobročinstva činio je upravo u ramazanu.

Ko je dužan postiti 

 

Postiti je dužan svaki pametan i punoljetan musliman i muslimanka koji nije na putu, koji je to u mogućnosti i ako žena nema hajz ili nifas. Što se djeteta tiče, kada napuni sedam godina roditelji će mu naređivati post, a kad napuni deset udariće ga za propušteni dan posta.

 

“On se namrštio i okrenuo” /1/ “zato što je slijepac njemu prišao.” /2/ “A šta ti znaš, možda će se on očistiti”,/3/ “ili opomenuti, pa da mu Opomena koristi.” /4/ A što se tiče onoga koji je bogat”, /5/ ” ti se njemu okrećeš”, /6/ “a ti nisi odgovoran da se on ne očisti.” /7/ “A što se tiče onoga koji ti je došao žureći”, /8/ “a on se boji”, /9/ “ti njega zanemaruješ.” /10/ “Ne čini tako! Zbilja je to pouka”, /11/ “pa ko hoće, opomenut će se (time)”, /12/ “na listovima je cijenjenim” /13/ “uzvišenim, čistim”, /14/ “u rukama izaslanika” /15/ “časnih, čestitih.” /16/

 

Više komentatora Kur'ana navodi /575/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana razgovarao sa kurejšijskim prvacima, po verziji koju prenosi Enes, r.a., sa Ubejj ibn Halefom, a po drugoj, od Ibn-Abbasa, sa Utbetom ibn Rebiom, Ebu-Džehlom ibn Hišamom i El-Abbas ibn Abdul-Muttalibom. On im se često izlagao u želji da prime islam, pa mu je prišao slijepac po imenu Abdullah ibn Ummi-Mektum i počeo moliti Vjerovjesnika, s.a.v.s., da ga pouči nekom ajetu iz Kur'ana riječima: “O Allahov Poslaniče, pouči me nečemu čemu je tebe Allah poučio!” Na to se Allahov Poslanik, s.a.v.s., od njega okrenuo, namrštio se i nije mu se svidio njegov govor te se primakao drugima. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., s njima završio razgovor i počeo se vraćati kući, Allah ga je malo zaslijepio pa ga je obuzeo drijemež.

 

Zatim je Allah Uzvišeni objavio: “On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. Ali šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti pa da mu opomena koristi.” Međutim, Poslanik, s.a.v.s., htio je da Abdullah ibn Ummi-Mektum samo malo sačeka dok on ne završi razgovor sa ovim ljudima, u želji da ih uputi. “On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti”, tj. da postigne duhovnu čistotu “ili opomenuti pa da mu opomena koristi”, tj. primit će pouku i klonut će se zabrana. “A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš”, tj. ti se bogatom, koji se oglušuje o tvoj poziv, obraćaš ne bi li ga uputio, “a ti nisi odgovoran, da se on ne očisti”; tj. ti nećeš odgovarati ako se on ne očisti. “A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji”, tj. nastoji ti se približiti i tvojim savjetom uputiti, “ti njega zanemaruješ”, tj. praviš se zauzetim. Zato je Allah Uzvišeni, nakon ovoga, Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da nikoga ne izdvaja u opominjanju, već da u tome svi budu jednaki, a na Allahu je da uputi koga hoće na pravi put. Nakon ovoga. Vjerovjesnik, s.a.v.s. je ukazivao dužne počasti.

 

Ibn Ummi Mektumu, a on je bio jedan od mujezina Allahovog Poslanika s.a.v.s., koji je govorio :/576/ “Bilal uči noćni ezan, pa jedite i pijte dok ne čujete ezan Ibn Ummi Mektuma!” Opće je poznato da mu je ime bilo Abdullah. Neki, pak, kažu Amr. Allah najbolje zna! “Ne čini tako! Zbilja je to pouka”, tj.ova sura, ili izjednačavanje ljudi, uglednih i neuglednih, u poučavanju vjeri. “pa ko hoće opomenut će se.” “…na listovima je cijenjenim, uzvišenim, čistim”, tj. ovo poglavlje ili pouka, a i jedno i drugo tijesno su povezani, jer je cio Kur'an na listovima cijenjenim, uzvišenim i čistim. “Uzvišenim”, tj. visoko cijenjenim, “čistim”, tj. nepodložnim oskrvnuću i bilo kakvom dodavanju ili oduzimanju. “…u rukama izaslanika”, tj. meleka koji su izaslanici između Allaha Uzvišenog i Njegovih stvorenja. “…časnih, čestitih”, tj. plemenite naravi i besprijekorno čistih i dobrih djela. Toga treba biti svjestan svaki učač Kur'ana i pokušavati da takav bude u svojim riječima i djelima. Ahmed od Aiše, r.a., bilježi da je rekla: “Onaj koji vješto uči Kur'an u društvu je meleka, časnih i čestitih izaslanika, a onome koji ga uči s naporom pripadaju dvije nagrade.” Ovaj hadis bilježi više autora zbirki hadisa preko Katade.

 

“Proklet neka je čovjek! Koliko je samo on nezahvalan!” /17/ “Od čega ga On stvara?” /18/ “Od kapi sjemena ga stvara, pa mu određuje ono što hoće.” /19/ “i pravi put mu dostupnim učini”, /20/ “zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen”, /21/ “i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti.” /22/ “Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!” /23/ “Neka čovjek pogleda u hranu svoju”: /24/ “Mi obilnu kišu prolijevamo”, /25/ “zatim zemlju pukotinama cijepamo” /26/ “i činimo da iz nje žito izrasta” /27/ “i grožđe i povrće”, /28/ “i masline i palme” /29/ “i bašče guste”, /30/ “i voće i trave”, /31/ “na uživanje vama i stoci vašoj.” /32/

 

Allah ukorava one ljude koji poriču proživljenje: “Proklet neka je čovjek! Koliko je samo on nezahvalan!” Dakle, On proklinje čovjeka, tj. onu vrstu ljudi koji bez ikakva osnova, jedino zato što su nevjernici i neznalice, uporno poriču proživljenje. “Koliko je samo on nezahvalan!”, tj. koliko je on samo uporan u svome nevjerstvu. Uzvišeni zatim opisuje kako je tog istog čovjeka stvorio od bezvrijedne tvari i da je to On kadar ponovo učiniti, pa kaže: “Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvara, pa mu određuje ono što hoće”, tj. odredio mu je koliko će živjeti, kakva će mu nafaka biti i kakva djela će činiti, te hoće li biti od onih koji su sretni, ili nesretni. “…i pravi put mu dostupnim učini”, tj. olakšao mu je dolazak na Ovaj svijet i izlazak iz majčine utrobe. Mudžahid kaže da je ovo poput riječi Uzvišenog: “Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.” (76:3), tj. Mi smo mu pokazali, objasnili i učinili dostupnim šta i kako treba raditi.

 

Ovakvog su mišljenja i El-Hasan i Ibn-Zejd i ono je, Allah najbolje zna, najispravnije. “…zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen”, tj. nakon što ga stvori, On mu da smrt i da bude ukopan. “…i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti”, tj. proživit će ga nakon smrti. Za to postoje dva izraza i to: el-b’as i en-nušur. O proživljenju Uzvišeni na drugim mjestima kaže: “Jedan od dokaza Njegovih jeste to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih” (30: 20) “…a pogledaj i kosti, vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo” (2:259). Ibn Ebi-Hatim, preko Ebu-Seida, od Vjerovjesnika, s.a.v.s., navodi da je rekao:/577/ “Zemlja će cijelo ljudsko tijelo rastočiti, sve osim repne kosti.” Ovaj hadis navodi se u obje najpoznatije vjerodostojne zbirke, u verziji koju prenosi El-A'meš od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea koji glasi:/578/

 

“Čovjek će sav istruhnuti, osim repne kosti od koje je stvoren i na koju će se sastaviti.” “Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio!”, tj. Uzvišeni neće dati da se to desi sada, dok ne prođe određeni rok i dok se ne izrode i na Ovom svijetu ne pojave ljudi kojima je to On unaprijed propisao i odredio. Kad se to kod Allaha ispuni, On će proživiti stvorenja i ponovno ih stvoriti, kao što ih je stvorio prvi put. U riječima Uzvišenog: “Neka čovjek pogleda u hranu svoju” ukazuje se na dvije stvari: blagodati kojima je čovjek obasut i da je oživljenje biljnog svijeta iz obamrle zemlje dokaz da će i tijela, nakon što su bila truhle kosti i rasuta zemlja, biti oživljena. “Mi obilnu kišu prolijevamo”, tj. spustimo sa neba na Zemlju. “…zatim zemlju pukotinama cijepamo”, tj. zatim kišu na Zemlji zadržavamo i dajemo da se kroz svoje pukotine njome napaja i da je sjemenke upijaju, pa niču i izrastaju na Zemljinoj površini. “…i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće”, tj. razne vrste žitarica i grožđe. Riječ znači povrće koje se jede svježe, ili djetelinu kojom se hrani stoka.

 

Hasan el-Basri kaže: “El-kadb” je stočna hrana. “…i masline”, tj. voćka od čijih se plodova dobija ulje koje se koristi za rasvjetu i kao začin za jelo. “…i palme” čiji se plodovi (hurme) jedu zeleni, nažutjeli, umekli i zreli, svježi i kuhani i od kojih se dobiva pekmez i začin (sirće). “…i bašče guste”, tj. voćnjaci isprepletenih krošnji koje prave hlad za odmor. “…i voće i trave”. Pod izrazom “voće” misli se na sve voćne plodove koje jedu ljudi, a pod izrazom / “ebbun” na sve što raste na zemlji i koristi se kao stočna hrana i što ne jedu ljudi. “…na uživanje vama i stoci vašoj”, tj. kao hranu za vas i vašu stoku na ovom svijetu sve do Sudnjeg dana.

 

“A kad dođe glas zaglušujući”, /33/ “na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći” /34/ “i od majke svoje i od oca svoga” /35/ “i od druge svoje i sinova svojih”, /36/ “toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti”, /37/ “neka lica toga Dana bit će blistava”, /38/ “nasmijana, radosna”, /39/ “a na nekim licima toga Dana bit će prašina”, /40/ “tama će ih prekrivati”, /41/ “to će, zbilja, nevjernici, razvratnici biti.” /42/

 

 Ibn-Abbas kaže: ” jedno je od imena Sudnjeg dana čiju je veličinu Allah i na ovaj način istakao i na njega upozorio Svoje robove.” El-Begavi kaže: “Povik (krik) je na Sudnjem danu.” “…na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje i sinova svojih”, tj. vidjet će ih, ali će od njih bježati i sklanjati se, jer će strah biti veliki, a izlaz neizvjestan. U vjerodostojnom (sahih) hadisu, o zauzimanju na Sudnjem danu (šefaatu), stoji da će svaki od odabranih poslanika, kad se od njih bude molilo da se kod Allaha za ljude zauzmu, reći: “Moj život! Moj život! Danas Te molim da spasiš samo mene.”

 

Čak će Isa, a.s., sin Merjemin, reći: “Danas Ga molim samo za sebe. Ne molim Ga ni za Merjem koja me je rodila.” “…toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti”, tj. neće imati vremena da se brine za drugog. Ibn Ebi-Hatim navodi jedno predanje u kojem kaže da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /579/ Na Sudnjem danu ćete nakon proživljenja biti okupljeni bosi, goli i neosunećeni.'” Ibn-Abbas zatim kaže: “Pa ga je njegova žena upitala: ‘Allahov Poslaniče, zar ćemo jedni drugima gledati, ili vidjeti, stidna mjesta?’ On je odgovorio: ‘…toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti’, ili je rekao: ‘Toliko će se brinuti o sebi da neće imati kad gledati.'” “…neka lica toga Dana bit će blistava, nasmijana, radosna”, tj. toga Dana bit će dvije vrste ljudi: kod jednih će lica biti blistava, tj. ozarena, “nasmijana, radosna”, tj. unutarnje raspoloženje i radost u srcu pokazat će se i na njihovim nasmijanim i vedrim licima.

 

Ovi će biti dženetlije. “…a na nekim licima toga Dana bit će prašina”, “tama će ih prekrivati”. Riječ znači, tama. Ibn Ebi-Hatim, od Džafer ibn Muhammeda, prenosi da je čuo od svog oca, a ovaj od svog djeda, da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /580/'Nevjernici će se do usta gušiti u znoju, a onda će im lica zasipati prašina.’ Zatim je rekao: ‘O tome govore riječi Uzvišenog: ‘a na nekim licima toga Dana bit će prašina’, ‘to će, zbilja, nevjernici – razvratnici biti'”, tj. oni čija su srca vjerolomna, a djela razvratna, kako u drugom ajetu Uzvišeni kaže: “…i samo će grješnike i nevjernike rađati!”

 

Tefsir Ibn Kesir

 

“Kada se Sunce smota i izgubi sjaj”, /1/ “i kada zvijezde popadaju”, /2/ “i kada se planine pokrenu” /3/ “i kada steone kamile bez pastira ostanu” /4/ “i kada se divlje životinje saberu”, /5/ “i kada se mora vatrom napune” /6/ “i kada se duše s tijelima spoje”, /7/ “i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana” /8/ “zbog kakve krivice je umorena!” /9/ “i kada se listovi razdijele”, /10/ “i kada se nebo ukloni” /11/ “i kada se Džehennem raspali” /12/ “i kada se Džennet približi”, /13/ “svako će saznati ono što je pripremio.” /14/

 

Imam Ahmed od Ibn-Omera prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/581/ ‘Ko želi vidjeti kako izgleda Sudnji dan, kao da ga očima gleda, neka prouči: ‘Kada Sunce izgubi sjaj’, ‘Kada se nebo rascijepi’ i ‘kada se nebo rascijepi!'” Ovaj hadis bilježi Et-Tirmizi. “Kada Sunce smota i izgubi sjaj.” Riječ znači: saviti se, krajevi ili dijelovi nečega jedni prema drugima. Otuda se ona koristi u značenju “smotati turban” ili “skupiti haljine.” Ovdje riječ znači: sastaviti, smotati i baciti, a kad se ovako uradi sa Suncem, ono će izgubiti sjaj. El-Buhari navodi hadis koji Ebu-Hurejre prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., u kome stoji: /582/ “Sunce i Mjesec na Sudnjem danu će izgubiti sjaj.” “…i kada zvijezde popadaju”, tj. kada popadaju i razaspu se, kako Uzvišeni u drugom ajetu kaže: “…i kada zvijezde popadaju.” (82: 2)

 

“…i kada se planine pokrenu”, tj. kada nestanu tamo gdje su bile i u prašinu se pretvore, ostavljajući iza sebe zemlju ravnom ledinom. “…i kada steone kamile bez pastira ostanu”, tj. kada ih njihovi vlasnici zapostave i kada ljudi ne budu imali vremena da o njima vode brigu, niti da se njima koriste, iako su prije toga bile nešto najvrednije što su mogli posjedovati. Ovo će biti usljed straha i užasa od nastupanja Sudnjeg dana. Pod izrazom  “el-i'šar” misli se na steone kamile u desetom mjesecu. Ni jedan od učenjaka ne navodi da se pod ovim izrazom podrazumijeva išta drugo. Allah najbolje zna! “…i kada se divlje životinje saberu”, tj. sakupe, kako Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete svjetovi su poput vas – u Knjizi Mi nismo ništa izostavili – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim.” (6:38) Ibn-Abbas kaže: “Sve će se sakupiti, čak i mušice.” “…i kada se mora vatrom napune”, tj. zapale. Ibn-Džerir prenosi da je Ali ibn Ebi-Talib upitao nekog jevreja gdje je Džehennem pa mu je odgovorio: “U moru.” Na to je on rekao: “Mislim da je samo istinu rekao.”

 

Ibn-Abbas i više drugih rekli su da će Allah na mora poslati vjetar sa zapada pa će ih zapaliti i pretvoriti u rasplamsalu buktinju. O ovome je bilo govora kod tumačenja ajeta “…i mora napunjenog” (52:6). “i kada se duše s tijelima spare.” Mudžahid kaže da će se ljudi sličnih osobina sastati. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i Ibn-Džerir. Tačno je ono što se prenosi od Ibn- Abbasa da će se duše spariti sa tijelima.5 Zato je Uzvišeni i rekao: “…i kada se duše s tijelima spare.” Ibn-Abbasovo mišljenje dijele i Ebu el-Alije, Ikrime i Seid ibn Džubejr eš-Ša'bi. El-Hasan el-Basri kaže: “Tj. kada se spare s tijelima.” “…i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je umorena!” Pod riječi: /”el-mevudetu” misli se na djevojčicu koju su u predislamskom periodu (džahilijetu) živu sahranjivali u zemlju iz mržnje prema ženskoj djeci. Ovako živa sahranjena djevojčica na Sudnjem danu bit će upitana zbog kakvog je grijeha ubijena da bi se priprijetilo njenom ubici. Ako će, dakle, biti bitan onaj kome je nanesena nepravda, kako li će biti pitan onaj ko je nasilje činio? Ibn-Abbas kaže da riječ /”suilet” znači da će tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu krv. Abdurrezzak od Omera ibn el-Hattaba u vezi riječima Uzvišenog: “…i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana”, navodi da je rekao: /583/

 

“Kajs ibn Asim došao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘ Allahov Poslaniče, u džahilijetu sahranio sam osam živih djevojčica.'” Poslanik mu je rekao: “Oslobodi za svaku po jednog roba!” On je rekao: “Allahov Poslaniče, ja sam vlasnik deva.” “Onda, ako hoćeš, za svaku od njih pokloni po jednu devu!”, rekao je.” “…i kada se nebo ukloni.” Ed Dahhak kaže: “kušitat” znači ukloniti se i nestati. “…i kada se Džehennem raspali.” Es-Suddi kaže: “usije i ražari.” “…i kad se Džennet približi”, dženetlijama. “…svako će saznati ono što je pripremio.” Ovo je odgovor na sve gornje ajete, tj. kad se sve ovo desi, tada će svako saznati šta je uradio i pripremio. U tom smislu Uzvišeni na drugim mjestima kaže: “Onoga dana kada svaki čovjek pred sobom na|e dobro djelo koje je uradio i hr|avo djelo koje je učinio, poželjet će da se izme|u njih i njega nalazi udaljenost velika.” (3:30) Ibn Ebi-Hatim od Zejd ibn Eslema prenosi da je njegov otac rekao: “Kad je objavljeno: ‘Kada Sunce sjaj izgubi’, kad je došao do: ‘…svako će saznati ono šta je pripremio’, Omer je rekao: “Ovo je najrječitiji govor!'”

 

“I kunem se zvijezdama, koje se skrivaju”, /15/ “i koje se kreću i iz vida gube”, /16/ “i noći kad ona veo spušta”, /17/ “i zorom kad diše” /18/ “Kur'an mi je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog”, /19/ “moćnog, od Gospodara Arša cijenjenog.” /20/ “Kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!” /21/ “A drug vaš nije lud”: /22/ “on ga je na obzorju jasnom vidio” /23/ “i, kada je u pitanju Objava, on nije škrt” /24/ “i Kur'an nije prokletog šejtana govor”, /25/ “pa kuda onda idete?” /26/ “Kur'an je samo pouka svjetovima”, /27/ “onome od vas koji hoće da je na pravom putu”, /28/ “a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” /29/
 

Od Alije, r.a., prenosi se da je u vezi sa riječima Uzvišenog: “I kunem se zvijezdama, koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube”, rekao: “To su zvijezde koje se skrivaju danju i povlače noću.” “…i noći kada ona veo spušta”, tj. kada se mrak zgusne. Hoće se reći: kada nastupi. Kao da se zaklinje noći i njenom tminom kad nastupi i zorom i njenim bjelilom kad svanjava, kao što Uzvišeni kaže: “Tako mi noći kad tmine razastire, i dana kad svane.” (92:1-2) “…i zorom kad diše” , tj. kad se zabijeli i nastupi. “Kur'an mi je, zaista, dostavljanje Izaslanika plemenitog”, tj. ovaj Kur'an je, zaista, dostavljanje od Izaslanika plemenitog, tj. odabranog meleka Džibrila, a.s., “moćnog”, kako Uzvišeni kaže: “Uči ga jedan ogromne snage, razboriti” (53:5-6), tj. snažne gra|e, ogromne snage i jakog djelovanja.

 

“…od Gospodara Arša cijenjenog”, tj. koji kod Allaha, dž.š., ima istaknuto mjesto i uživa visok položaj. “…kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!”, tj. na nebesima. Njegova se riječ sluša i njemu se pokorava Viši svijet, on nije iz reda običnih, već najodabranijih meleka, brižno odabran za ovu izuzetno važnu ulogu u dostavi Objave. “…pouzdanog”, tj. vjernost je Džibrilova osobina. Ovo je izuzetno krupna stvar da Uzvišeni Gospodar potvr|uje vjernost Svoga izaslanika me|u melekima, Džibrila, kao što je potvrdio vjernost i Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s., me|u ljudima, riječima: “A drug vaš nije lud”, tj. Muhammed, s.a.v.s. “…on ga je na obzorju jasnom vidio”, tj. Muhammed, s.a.v.s., vidio je u prirodnom liku meleka Džibrila sa šest stotina krila, onakvog kako ga je Allah, dž.š., stvorio, koji mu od Allaha donosi Objavu. “…na obzorju jasnom.” To je prvo vi|enje, spomenuto u riječima Uzvišenog: “…na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio.” (53:7-8)

 

Izgleda da je, a Allah najbolje zna, ovo poglavlje objavljeno prije Israa jer se u njemu spominje samo ovo, prvo vi|enje (Džibrila u prirodnom obliku). Drugo je, pak, vi|enje spomenuto u riječima Uzvišenog: “On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa, kod kojeg je dženetsko prebivalište” (53:13-15), dakle, spomenuto je u poglavlju En-Nedžm kome je objavljeno poslije poglavlja “El-Isra.” “…i kada je u pitanju Objava, on nije škrt.” Po jednom kiraetu (načinu učenja Kur'ana) uči se: / “škrt”, a po drugom: /”nepouzdan”, a i jedan i drugi su mutevatir (preneseni većim brojem prenosilaca u svakoj generaciji). Ako se ova riječ prouči kao: znači da se Muhammed, s.a.v.s., u dostavi Objave od Allaha ne može optužiti za nepouzdanost, a ako se prouči kao, to znači da on od Kur'ana ljudima ništa nije sakrio, nego ga je u potpunosti vjerno saopćio i prenio svim ljudima. “…i Kur'an nije prokletog šejtana govor”, tj. ovaj Kur'an nije prokletog šejtana govor, jer ga on nije mogao donijeti, niti mu je bilo drago što je objavljen, niti mu je dolikovalo da ga on dostavi. U tom smislu Uzvišeni kaže: “Kur'an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, oni nikako ne mogu da ga prisluškuju.” (26: 210-212)

 

“…pa kuda onda idete?!”, tj. u kom pravcu (gdje) vam ide pamet kad ovaj Kur'an poričete, iako je očito i jasno da je on Istina Koja dolazi od Allaha Uzvišenog? “Kur'an je samo pouka svjetovima”, tj. ovaj Kur'an je podsjećanje svim ljudima da se njega sjećaju i iz njega pouku uzimaju. “…onome od vas koji hoće da je na pravom putu”, tj. ko hoće da bude upućen na Pravi put, neka se drži ovog Kur'ana, jer mimo njega nema upute. “a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!”, tj. pitanje volje nije u vašim rukama, pa da ko hoće da bude na Pravom putu, a ko hoće zaluta, nego je to pitanje volje Uzvišenog Gospodara svjetova.

Tefsir: Ibn Kesir

Kraj skraćenog komentara poglavlja Et-Tekvir, “Prestanak sjaja”