HADIS DŽIBRILA – ALEJHIS-SELAM –

 

● Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: “Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče:

 

“O, Muhammede,obavijesti me o islamu.” Poslanik mu odgovori: 

 

” Islam je da svjedočiš da nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ako budeš imao za to mogućnosti ” 

 

Istinu si rekao,” odgovori mu čovjek. Omer,r.a.,kaže:  Začudismo se ovom čovjeku, pita Poslanika i potvrđuje istinitost njegovog govora. “Čovjek ponovo upita:

 

” Obavjesti me o imanu ? “, Poslanik mu odgovori: ” To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i u Njegovo određenje, dobro ili zlo.”. “Istinu si rekao”,odgovori čovjek ,pa ponovo upita:

 

” Obavjesti me o ihsanu ? “. “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, zaista, On tebe vidi. ” odgovori poslanik. 

 

Zatim reče: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu ? ‘Alejhisselam odgovori: ‘ Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.’

 

‘Obavijesti me o njegovim predznacima’, reče čovjek. Alejhisselam mu reče: ‘ Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.’

 

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mi reče: ‘ O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek ?’ Ja mu odgovorih: ‘ Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. ‘ On mi tada reče: ‘ To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.” –

 

( Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9. )