SUNNETI ZA VRIJEME JELA I PIĆA

Posted: 25 Decembra, 2012 in Uncategorized
 KULTURA PONAŠANJA ZA VRIJEME JELA I PIĆA
priredio: dr. Sefik Kurdic
Krajnji cilj našeg boravka na Zemlji je spoznaja i približavanje Gospodaru svjetova. To se postiže znanjem i djelovanjem. Taj cilj ne može se ostvariti, uz ostale pretpostavke, bez fizičkog zdravlja i tjelesne sposobnosti, a to se postiže konzumiranjem hrane i pića.

Otuda su neki pripadnici Zdrave tradicije/Selefu-s-salih tvrdili da je hrana dio vjere i to, opet, na temelju kur'anskog teksta: dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite! Naravno, ovdje se podrazumijeva da osoba jede da bi time poboljšala svoje intelektualne i fizičke sposobnosti na putu približavanja svome Gospodaru. Ako to bude činila iz tih razloga, onda će svaki zalogaj konzumiran na dozvoljen način biti nagrađen i vrednovan na Sudnjem danu. Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji prenosi Sa'd b. ebi Vekkas, r.a, jasno to potcrtava: Čovjek će, uistinu, biti nagrađen čak i za zalogaj koji stavi u svoja i u usta svoje žene! 


Budući da se čak i za uzimanje jela i pića predviđa nagrada od strane Gospodara, potrebno je znati šta konzumirati, kako i na koji način. Sljedeća uputstva, na temelju sunneta Allahovog poslanika, s.a.v.s, na najbolji način će nam pomoći da, uz uživanje u halal ishrani, dođemo i do obećane nagrade.

Naše ponašanje može se podijeliti u tri dijela: prije, za vrijeme jela i nakon jela.

1. Kultura ponašanja prije jela


Ukoliko želimo da naše konzumiranje hrane bude blisko konzumiranju Poslanika islama, s.a.v.s, onda bi trebalo ispunuti sljedeće uvjete:

1. Voditi računa da hrana koju konzumiramo bude sigurna od svih primjesa harama i da način sticanja zarade mora biti u skladu s islamskim propisima, kako se ističe u kur'anskom ajetu: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način!

2. Pranje ruku prije jela: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prakticirao je pranje ruku prije jela, što vidimo u hadisu koji prenosi njegova časna supruga, Aiša, r.a, a u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi bio džunub, a htio bi spavati – okupao bi se, a kada je namjeravao jesti – oprao bi ruke! Pranje ruku posebno je preporučljivo kada neko dira nešto što bi moglo ugroziti njegovu higijenu. Međutim, veliki broj islamskih učenjaka prao je ruke prije jela čak i ako su već bili abdestili. Očito se time željelo biti što bliže praksi Poslanika islama, s.a.v.s. Tako Ebu Bekr el-Meruzi kaže: Vidio sam kako imam Ahmed, iako pod abdestom, pere ruke i prije i poslije jela!
 

3. Serviranje hrane na zemlju ili sofru, a ne na sto, što je bliže sunnetu. U jednoj mursel-predaji koju prenosi Hasan el-Basri, spominje se da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s, kada bi se hrana donijela, postavio je na zemlju!, što je, po mnogima, bliže skromnosti. S druge strane, jesti na zemlji, odnosno tlu, znači prisjećati se zemlje u koju treba leći, a jesti na sofri, aludira na sefer tj. putovanje i napuštanje ovog svijeta. Otuda je, jelo za stolom, kako čine drugi narodi, jedna od novotarija koje su nastale nakon Poslanika, s.a.v.s.Međutim, iako je jelo na zemlji bliže sunnetu, ipak, mnogi učenjaci ne drže da je zabranjeno jesti za stolom ili nečim drugim odignutim od zemlje, ako se ima za cilj što veća higijena prilikom uzimanja hrane.
 
4. Ne jesti naslonjen: Zna se da Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije jeo naslonjen ni na jednu stranu. Ebu Džuhajfe, r.a, prenosi hadis u kojem stoji da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaže: Ja, doista, ne jedem naslonjen!  Ibnu-l-Kajjim pojašnjava da naslanjanja prilikom jela ima tri vrste: a) naslanjanje na stranu, b) sjesti podvijenih i prekrštenih nogu i c) naslanjanje na jednu nogu.

U predaji Abdullaha b. Jusra, r.a, navodi se da je Poslaniku, s.a.v.s, poklonjena ovca koju je jeo sjedeći na koljenima, pa na upit ashaba zašto tako sjedi, Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Allah me je učinio plemenitim robom a ne nepokornim silnikom! Ibn Bettal, komentarišući taj hadis, smatra da je to Allahov Poslanik, s.a.v.s, učinio iz pokornosti svome Gospodaru, velike zahvalnosti i vanredne skromnosti. Iako jedna grupa islamskih autora smatra da se može čovjek naslanjati i prilikom jela i da u tome nema nikakve zabrane, ipak Ibn-l-Esir smatra da je zdravstveno ispravnije ne naslanjati se prilikom jela, kako bi hrana bez problema mogla normalno ići svojim tokom, dok Ibrahim en-Nehai, predstavnik druge generacije muslimana, tvrdi da su oni smatrali pokuđenim jesti naslonjeni plašeći se velikih trbuha ! Očito je, ukoliko bi se slijedila praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s, sjedenja na koljenima ili sjedenja na lijevoj sa podrvnutom desnom nogom, čime se dobrano pritisne trbuh, ne bi se mogli prejesti, te bi nakon ustajanja od trpeze, imali sasvim dovoljno prostora za vazduh, što je kudikamo zdravstveno ispravnije, nego kada u mehkim i udobnim stolicama i za stolom pretrpamo trbuhe i ne nađemo, nakon ukusnih jela, nimalo prostora za disanje! 


5. Svaka osoba bi, prije nego počne jesti, trebalo bi da ima namjeru da jede iz razloga što želi ojačati kako bi mogla sasvim normalno izvršavati Allahova naređenja, a ne zato da bi se uživalo u određenoj hrani. U tome nam mogu pomoći prve generacije muslimana, koje su jele da bi mogle izdržati napore ibadeta.
 
Imam Šafija veli: Nisam se najeo punih šesnaest godina!, navodeći razlog za to: jer sitost čini tijelo tromim i teškim, umanjuje pronicljivost, povećava san i čini osobu manje otpornom na ibadet! Tako Ibrahim b. Šejban kaže: Punih osamdeset godina nisam ništa pojeo radi svoje pohote i gurmanluka! Zanimljiva je izjava Abdullaha b. Omera, r.a, koji kaže: Nisam se najeo otkako sam islam primio!  Praksa Vjerovjesnika, s.a.v.s, i prve generacije muslimana bila je da ne jedu dok ne izgladne, a kada izgladne ne jedu do sitosti. To je, priznaćemo, najbolja preventiva protiv mnogih bolesti, od čega pati savremeni čovjek. Analizirajmo Poslanikov, s.a.v.s, hadis pa ćemo otkriti neslućene mudrosti u njemu. Mikdam b. Ma'dikerib, r.a, kaže da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako veli: Čovjek neće napuniti posudu goru od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja da ojača svoja leđa, a ako već moradne malo više da jede, onda neka trećinu stomaka napuni hranom, drugu vodom a treću neka ostavi da može nesmetano disati! Koliko su prve generacije vodile računa o tome, vidi se iz pisma Sufjana es-Sevrija koje je uputio Osmanu b. Zaidi, u kojem mu, između ostalog, piše: Ako želiš da očuvaš svoje tijelo zdravim i da smanjiš san i lijenost, onda smanji hranu !

6. Da bude zadovoljan onim što ima za jelo i što je servirano. Uz to se traži od svake osobe da ne traži mahanu u jelu. Ako može jesti će, a ako ne može – ostaviće! Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da Resulullah, s.a.v.s, nikada hranu nije kudio, ako bi mu se dopala jeo bi, a ako ne bi, ostavio bi je!
 

7. Da se trudi da jelu prisustvuje što više osoba, jer je u tome bereket. Vahši b. Harb prenosi od svog oca a on od djeda da su ashabi pitali Vjerovjesnika, s.a.v.s: Allahov Poslaniče, mi jedemo ali se ne možemo zasititi?! Odgovorio je: Očito je da jedete odvojeno! Nakon njihovog prizananja da je tako, rekao je: Jedite zajedno i spomenite Allahovo ime pri tome, pa će vam Allah spustiti svoj bereket u hrani!

2. Kultura ponašanja za vrijeme jela

Za vrijeme jela treba obratiti pažnju na sljedeće elemente:

1. Proučiti Bismillu
 

Kako svaki posao treba početi Bismillom, tako i objedovanje treba početi Allahovim imenom. Omer b. ebi Seleme, r.a, prenosi, da je još kao dječak jeo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, kada mu je napomenuo: Dječače, prouči Bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe! Imam Nevevi kaže da je samo izgovaranje: bismillahi, dovoljno i da se time ispunjava sunnet. Međutim, on tvrdi da je još bolje i vrednije izgovoriti: Bismillahir-rahmanir-rahim. Uz to je mustehab glasno proučiti Bismillu radi podsjećanja drugih. Ukoliko bi se zaboravilo proučiti Bismillu na početku jela, onda će se to učiniti čim se sjetimo u toku jela. Ovo se temelji na hadisu, koji od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi njegova supruga Aiša, r.a: Kada neko od vas jede neka prouči Bismillu na početku, a ako to zaboravi, neka, kada se sjeti, kaže: Bismillahi evvelehu ve ahirehu/U ime Allaha, na početku i na kraju! Koliko je značajno proučiti Bismillu za vrijeme jela najbolje će ilustrirati hadis koji od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegov vjerni ashab Džabir, r.a: Kada neko od vas uđe u svoju kuću, pa spomene ime Allaha Uzvišenog, pri ulasku i prilikom jela, šejtan kaže (svojim prijateljima): Nema vam konaka niti večere!, a kada uđe a ne spomene Allaha Uzvišenog, šejtan kaže: Našli ste konak!, a ako ne spomene Allaha Uzvišenog kada počne jesti, tada kaže: Našli ste konak i večeru!

2. Jesti desnom rukom
 

Poslanik islama, s.a.v.s, je u svemu, časnom i dostojanstvenom, preferirao desnu stranu. Posebno je to naglašavao kada su u pitanju hrana i piće. Kategorički je zabranio prinositi hranu ili tekućinu ustima lijevom rukom. U hadisu koji prenosi Džabir, r.a, Vjerovjesnik, s.a.v.s, upozorava: Ne jedite lijevom rukom, jer, doista, šejtan jede lijevom rukom!  U predaji Abdullaha b. Omera, r.a, Allahov Poslanik, s.a.v.s, ističe: Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, a kada pije neka pije desnom rukom, jer, uistinu, šejtan i jede i pije lijevom rukom! Na žalost, brojne se osobe, koje slijedeći zapadne manire i običaje, odbacuju tu kategoričku naredbu Poslanika, s.a.v.s, i jedu ili piju lijevom rukom. Posebno je to opasno za one koji znaju ovo islamsko pravilo, ali ga se ne pridržavaju. Bojim se da se takvima, zbog neposlušnosti Poslaniku, s.a.v.s, ne desi ono što se desilo onom čovjeku koji je oponirao Poslaniku islama, s.a.v.s, pa mu je ruka osušila. Naime, Seleme b. el-Ekve’, r.a, prenosi da je neki čovjek jeo u prisustvu Vjerovjesnika, s.a.v.s, lijevom rukom, na što ga je on upozorio: Jedi desnom! Taj čovjek je odgovorio: Ne mogu! Poslanik, s.a.v.s, mu reče: I ne mogao?! A on nije htio, ustvari, poslušati zbog oholosti. Prenosilac, dalje kaže: Nije nikada više mogao ruku podići do svojih usta! Zna se da je znatan broj osoba koje su, po rođenju, tzv. ljevaci, tj. sve što rade čine lijevom rukom i to daleko ljepše i bolje. Treba naglasiti da takve osobe treba postepeno da vježbaju da to čine desnom rukom, obzirom da ju je Poslanik, s.a.v.s, preferirao, a posebno je to potcrtao prilikom prinošenja hrane ili tekućine ustima. Ibnu-l-‘Arebi, poznati islamski pravnik, smatra da je prinošenje hrane ili pića lijevom rukom grijeh i naglašava da je svako poistovjećivanje sa šejtanom haram!

3. Jesti ispred sebe
 

Musliman će jesti ispred sebe, a posebno kada to čini u društvu. To smo već spomenuli u citiranoj predaji Omera b. ebi Seleme, r.a, koju bilježi imam Buhari u Sahihu. Pod tim se podrazumijeva, takođe, da čovjek jede ispred sebe a ne sa sredine posude. Ibn Abbas, r.a, prenosi hadis Poslanika, s.a.v.s, u kojem se kaže: Bereket se spušta na sredinu posude, pa jedite s njenih krajeva a ne sa sredine! U predaji Abdullaha b. Busra, r.a, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Jedite s krajeva posude, a ostavite sredinu, pa će vam hrana biti berićetna.

4. Jesti s tri prsta i oblizati ih nakon jela
 

Praksa Poslanika islama, s.a.v.s, bila je da jede s tri prsta desne ruke i to: palcem, kažiprstom i srednjim prstom a nakon jela, oblizao bi prste, prije nego ih je oprao. Ka'b b. Malik, r.a, kaže: Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako jede s tri prsta, pa kada je završio, oblizao ih je. Ibn Abbas, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas završi sa jelom, neka prste ne briše, dok ih ne obliže. Vjerovjesnik, s.a.v.s, to povezuje s bereketom u hrani, pa u predaji Džabira, r.a, stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio oblizivanje prsta i potiranje posude iz koje smo jeli, potcrtavši: Vi ne znate u čemu je bereket!

5. Ukoliko ispadne zalogaj, ne bacati ga, već pojesti
 

Musliman će, cijeneći hranu kao Allahovu blagodat, ukoliko ispadne zalogaj, otresti sa njega ono što se eventualno nakupilo i pojesti ga. On neće pokazati svoju nezahvalnost, oholost i rasipništvo pa ga bacati, kao što to mnogi, nažalost, čine. Džabir, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka je podigne i otkloni ono što mu smeta a onda neka ga pojede, ne ostavljajući ga šejtanu!

6. Ne puhati u hranu
 

Ukoliko je hrana ili napitak vreo nije dozvoljeno puhati u hranu ili piće kako bi ih, na taj način ohladili, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio puhati u hranu ili piće. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio da se puše u piće, pa je neki čovjek upitao: A šta sa trunkom koju ugledam u posudi?! Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Prospi je! Taj čovjek će ponovo: Ja ne mogu da se napijem u jednom dahu. Poslanik, s.a.v.s, mu je savjetovao: Onda udalji posudu od usta (za vrijeme predaha).

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.