Ramazan – vrijednosti, mudrosti, propisi

Posted: 13 Februara, 2013 in ramazan

Mudrost propisivanja ramazanskog posta

Došao je ramazan. Ispunjen blještavilom, mirisom, mnogim dobrom i čistotom. Došao je kako bi ljude odgojio, učinio ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikao na podnošenje teškoća i prepereka koje život sa sobom nosi. Ramazan je odgojna škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavanje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha dželle šenuhu: “Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali”. (El-Beqare, 183). Riječima, “da bi ste se Allaha pobojali”, Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn Ka'bu, a on mu je rekao: “O vladaru pravovjerniih! Da li si ikada išao trnovitim putem? “Da” – reče Omer. “Kako si se ponašao” – ponovo će Ubejj. “Zagrnuo sam odjeću i pokušao da maksimalno izbjegnem trnje” – odgovori Omer. “Takav je slučaj i sa bogobojaznošću.” (tj. bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čuva trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje Ramazan, je svijest o Allahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost. Bogobojaznost je čuvanje od trnja kojim je posut put ka Allahu i onome svijetu: trnja strasti i prohtjeva, straha i usplahirenosti, smutnji i upropaštavajućih djela i lažne nade. Rekao je pjesnik: “Ostavi male i velike grijehe, bićeš bogobojazan. Ponašaj se kao onaj koji ide trnovitim putem, čuva se koliko god može. Ne potcjenjuj grijeh i ne smatraj ga malim, velika brda su sazdana od kamenčića. Prenosi se da je veliki halifa i vladar muslimana, Harun er-Rešid, prošao pored nekog jevreja, sa svojom svitom, i u prelijepoj karavani. “Boj se Allaha, vladaru pravovjernih” – iznenada će jevrej. Ne oklijevajući ni jednog trenutka, Harun siđe i učini sedždu na zemlji. Nakon toga naredi svojim podanicima, da daju čovjeku ono što je tražio. “Šta je ovo vladaru pravovjernih” – upitaše ga oni – iznenađeni i zatečeni njegovim postupkom. “Bojao sam se da ne budem od onih za koje Allah, dželle šenuhu, kaže: “Kada im se kaže: “Bojte se Allaha”, to im samo oholost povećava… “(El-Beqare, 206). Zapitajmo se, da li ramazan, uistinu, donosi promjenu u našem životu i čini nas bogobojaznim? Da li smo shvatili, ili želimo li shvatiti da je ramazanski post propisan kako bi nas približio Allahu, dželle šenuhu, i udaljio od šejtana i njegovih pristalica, a ne radi provođenja, korziranja, sijeljenja do kasno u noć, kušanja različitih vrsta hrane, rasipanja imetka i drugih stvari u kojima, mnogi od nas, nažalost vide svrhu ramazana.

Vrijednost i odlike ramazanskog posta


Ramazan je najbolji i najvrijedniji mjesec kod Allaha, dželle šenuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je obradovao ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra kojeg sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. Onaj ko ga isposti, sa čvrstom vjerom u Allaha, i nadom u Njegovu milost i nagradu, praštaju mu se svi mali grijesi koje je do tada učinio. Allah, dželle šenuhu, je pripisao post Sebi i izdvojio ga između ostalih djela, zbog toga što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna između roba i njegova Gospodara i nemoguće je da za nju zna iko osim njih. Drugim riječima rečeno, postač je u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti, međutim on to ne radi iz straha od Allaha i Njegove kazne. Post sputava ili ublažava strast, onome ko nije u stanju da se oženi i na taj način ispuni prirodnu potrebu, sa kojom je stvoren. Za dobra djela urađena u Ramazanu Allah, dželle šenuhu, je pripremio nagradu, koja je samo Njemu poznata. Pomno je čuva i uručiće mu je na dan, kada će oni koji su Allaha iskreno obožavali i dobra djela činili, radovati se i ozarenih lica biti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Sedam je vrsta djela kod Allaha, dželle šenuhu. Dva od njih su obvezavajuća (zahtjevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah… Što se tiče djela čiju nagradu zna samo Allah, dželle šenuhu, to je post.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki). Ramazan je mjesec, zbog kojeg se ukrašava i sređuje Džennet, svake godine i moli Allaha, dželle šenuhu, riječima: “Gospodaru moj, učini da u ovom mjesecu, neko od tvojih robova, postane mojim stanovnikom.”

Propisi ramazanskog posta


a) Utvrđivanje nastupanja ramazana

Nastupanje ramazana se može utvrditi na jedan od tri načina:

1. Viđenjem mlađaka, na što ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post kada vidite mlađak.” (Buharija i Muslim). Osoba koja vidi mlađak obavezna je postiti. Ako ljudi ne prihvate njegove riječi i ne povjeruju mu da je vidio mlađak, postiće tajno, kako ne bi prouzrokovao smutnju, nered i razilaženje.

2. Svjedočanstvom i obavješću povjerljive osobe. Dokaz za to su riječi Ibn Omera: “Bio sam u skupini ljudi koji su promatrali pojavu mlađaka. Nakon što sam ugledao mlađak, otišao sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da ga obavjestim o tome. Prihvatio je moje svjedočanstvo, na osnovu toga zapostio i naredio je drugima da poste. (Ebu Davud).

3. Upotpunjavanjem ša'abana 30 dana. Ako stanovnici jednog predjela ne vide mlađak 30-u noć ša'bana, pustiće da prođe još jedan dan, kako bi se upotpunio ša'ban, a zatim će sljedeći dan zapostiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post, kada vidite mlađak. Ako vam se skrije mlađak, ša'ban tada ima trideset dana, pa ih upotpunite”. (Buharija i Muslim).

Utvrđivanje ramazana pomoću kosmičkog računanja je nevažeće i neprihvatljivo kod većine islamskih učenjaka prvih (hanbelijski, malikijski, hanefijski i dio šafijskih učenjaka) i potonjih generacija, zbog toga što je taj način utvrđivanja u suprotnosti sa navedenim hadisima, koji su propis utvrđivanja vezali za viđenje golim okom. (Učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin u “Hašiji”, kategorički odbija mišljenje onih koji to dozvoljavaju i odgovara na njihove dokaze. Pogledaj: “Hašijetu ibn Abidin”, 2/387).

b) Sastavni dijelovi posta (ruknovi posta)

Ramazanski post se sastoji od dva dijela:

1. Namjere (nijjeta)

2. Ostavljanja svega onoga što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca.

Namjera je uvjet za ispravnost svih ibadeta, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Djela se vrjednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom.” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Post se razlikuje od drugih ibadeta po tome što on ne zahtjeva djelovanje i činjenje nečega – suština posta je ostavljanje određenih stvari (hrane, pića, polnog odnosa i sl.). Upravo zbog toga namjera (nijjet) u postu ima posebne propise koji se razlikuju drugih ibadeta. Obavezni post (ramazanski, iskupljenički, zavjetni i napaštanje ramazana) neće biti ispravan, ukoliko čovjek ne naumi (zanijjeti) tokom noći da će postiti, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti.” (Hadis su zabilježili Tirmizi, Darekutni i dr.). Onaj ko ustane u toku noći, kako bi sehurio, ili u srcu odluči da će sutradan postiti, smatra se postačem i ispunio je namjeru koja se traži za post. Ako zanijjeti s početka noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što kvari post: jede, ima odnos sa ženom, to neće pokvariti njegovu namjeru. Namjeru (nijjet) posta može poništiti jedna od dvije stvari: sumnja u njeno postojanje i namjera prekidanja posta. Islamski pravnici su podijeljenog mišljenja oko obaveznosti obnavljanja namjere (nijjeta) za svaki novi dan ramazana. Ebu Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu namjeru, što znači da je postač obavezan obnoviti namjeru posta svaku noć ramazana. Oni svoje mišljenje temelje na činjenici da je svaki dan ramazana zaseban ibadet. Imam Malik je stava da je dovoljna namjera prvu noć ramazana i da postač nije obavezan obnavljati namjeru svaku noć. Kaže imam Malik: “Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio postititi i ostale dane. Čitav period od trideset ili dvadeset devet dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvoljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/8)

Za ispravnost dobrovoljnog posta se ne uvjetuje namjera (nijjet) u toku noći, nego je dozvoljeno donijeti namjeru u toku dana, prije i poslije podne, s tim da čovjek ne učini prije toga nešto što kvari post. Dokaz za to su riječi Aiše, radijallahu anha: “Jednog dana Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ušao kod mene i rekao: “Imate li šta za jesti”? “Ne Allahov Poslaniče” – odgovorila sam mu. “Onda ja danas postim” – reče. (Hadis je zabilježio Muslim)

c) Ko je obavezan postiti

Postiti je obavezna samo ona osoba koja objedini šest svojstava:

1. Islam – nemusliman nije obavezan postiti. Islamski vladar nema pravo da ga prisili na to, što nikako ne znači da neće biti odgovoran na Sudnjem danu za njegovo ostavljanje.

2. Razum – osoba koja ne posjeduje razum, tj. nije u mogućnosti da razlikuje stvari i pojmove, nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: luđak, osim da mu se pamet vrati, …” U ovu kategoriju se mogu svrstati senilne osobe – osobe koje zbog duboke starosti izgube sposobnost razlikovanja i prepoznavanja stvari.

3. Punoljetnost (punoljetnost, u islamskom pravu, se postiže jednom od četiri stvari: dostizanjem 15 godina, izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, poluciranjem u snu i otpočinjanjem mjesečnog ciklusa (kod žene). Osoba kod koje se nađe jedna od navedenih stvari, smatra se punoljetnom). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: maloljetnik, dok ne doživi poluciju u snu, … “. Maloljetne osobe nisu obavezne postiti, međutim od njihovih staratelja se traži da ih tome uče, kako bi ih navikli i pripremili za izvršavanje ovog velikog farza u punoljetnosti. Ashabi, radijallahu anhum, su učili svoju djecu postu. U slučaju da je neko od njih osjetio glad i počeo plakati, davali su mu vunenu igračku, da se njome zabavi do zalaska sunca. Treba gledati da djeca počnu sa postom od sedme godine, kada znaju razlikovati i raspoznavati stvari, jer se prije toga njihov post smatra nevažećim.

4. Mogućnost (sposobnost), tj. da podnosi post bez poteškoće – osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:

a) osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što je starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto svakog dana ramazana, nahrane siromaha – jednom siromahu će dati četvrtinu sa'a riže, brašna i sl., ili 2, 40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, kojeg je koristio Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, a on se ogleda u pripremanju hrane za trideset siromaha.

b) osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i dojilja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…” (El-Beqare, 185). Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju, ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanju) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće). (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže).

5. Boravak kod kuće – musafir, za vrijeme putovanja, nije obavezan postiti. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…” (El-Beqare, 185); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Ukoliko putniku nije teško postiti, bolje mu je da posti, a dokaz za to su riječi Ebu Derde, radijallahu anhu: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme, u veoma vrućem danu. Niko od nas nije postio osim Poslanik i Abdullah ibn Revaha.” U slučaju poteškoće nije mu dozvoljeno postiti, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je čuo da neki ashabi, i pored teškoće, poste na putovanju: “Oni su griješnici, oni su griješnici.” (Hadis je zabilježio Muslim).

6. Završetak mjesečnog i postporođajnog ciklusa – žena za vrijeme mjesečnice i postporođajnog ciklusa nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz?!” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Ako žena postane čista prije pojave zore, obavezna je zapostiti, makar se okupala tek poslije izlaska sunca.

d) Odgađanje napaštanja propuštenih dana ramazana

Sve osobe, koje su privremeno oslobođene obaveze posta: putnik, dojilja, trudnica, bolesnik koji se nada ozdravljenju i žena za vrijeme mjesečnice ili postporođajnog ciklusa, obavezne su napostiti propuštene dane prije drugog ramazana. Onaj od njih ko bezrazložno odgodi napaštanje, obavezan je uz post nahraniti za svaki dan siromaha, a onaj ko to uradi sa opravdanim razlogom, nije obavezan ništa više od napaštanja. Postavlja se pitanje: “Kakav je pravni status osobe koja umre prije nego li naposti propuštene dane?” Rekao je šejh Salih Fevzan u odgovoru na ovo pitanje: “Osoba koja umre prije nastupanja novog ramazana, oslobođena je bilo kakve odgovornosti i sankcija, zbog toga što je sav taj period, od ramazana do ramazana, ostavljen za napaštanje. Osoba koja umre nakon nastupanja novog ramazana: ako nije napostila propuštene dane iz opravdanog razloga, poput bolesti ili putovanja, takođe biva oslobođena odgovornosti i sankcija, a ako je to uradila bez valjanog šerijatskog razloga, njegovi nasljednici će izdvojiti iz zaostavštine onoliko imetka koliko je dovoljno da se nahrani siromah za svaki propušteni dan.

e) Stvari koje mogu pokvariti post

Stvari koje kvare post možemo podijeliti u dvije vrste:

1. Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima,

2. stvari oko kojih postoji razilaženje.

Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima

1. Jelo i piće i sve ono što ih može zamijeniti, poput hranjivih inekcija ili infuzije

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, : “… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti … “(El-Beqare, 187)

2. Polni odnos

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim…” (El-Beqare, 187)

3. Izlazak sperme sa strašću

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti.” Riječi islamskih učenjaka “sa strašću”, znače da je osoba, kojoj sperma izlazi zbog zdrastvenih problema, a ne zbog strasti, opravdana i njen post je ispravan.

4. Nastupanje mjesečnog ciklusa ili porođaja

Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz?!” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

5. Odmetništvo od islama

Kaže imam Ibn Kudame: “Nije mi poznato da među učenjacima postoji razilaženje oko toga da odmetništvo kvari post.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/23)

Stvari oko kojih postoji razilaženje

1. Hidžama (izvlačenje štetene krvi iz predjela potiljka, pomoću posebnih instrumenata)

Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da hidžama kvari post, dok učenjaci ostala tri mezheba smatraju da ne kvari. Jače mišljenje je da hidžama ne kvari abdest, na što upućuju sljedeći dokazi:

– Riječi Abdullaha ibn Abbasa radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je za vrijeme posta i hadžskih obreda činio hidžamu.” (Hadis je zabilježio Buharija)

– Riječi Enesa, radijallahu anhu: “U prvo vrijeme hidžama je bila pokuđena postaču. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prošao pored Dža'fera ibn ebi Taliba, u vrijeme dok je ovaj činio hidžamu i rekao: “Obojici je pokvaren post”. Nakon toga, Poslanik je dozvolio hidžamu postaču.” (Hadis je zabilježio Darekutni i ocijenio ga je jakim).

2. Namjerno uzrokovanje povraćanja

Većina učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba, smatra da namjerno uzrokovanje povraćanja kvari post, i kao dokaz uzima riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Onaj ko namjerno povrati, pokvaren mu je post i obavezan je nadoknaditi dan u kojem je to učinio.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda i Abdullaha ibn Abbasa radijallahu anhum da su rekli da povraćanje niukom slučaju ne kvari post, što je slabo mišljenje i oprečno je hadisu kojeg smo naveli.

3. Namjera u srcu za prekidanjem posta

Većina učenjaka je stava da je post pokvaren osobi koja zanijjeti (u srcu) prekidanje posta. Kažu: “Post je ibadet koji nije ispravan bez namjere (nijjeta), što znači da onaj ko zanijjeti prekid posta, gubi uvjet za njegovu ispravnost, kao što je slučaj sa namazom.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/24).

4. Poljubac koji prouzrokuje izlazak mezja (mezj je tekučina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o odnosu).

Imam Ahmed i Malik su stava da izlazak mezja u ovom slučaju kvari abdest, a imam Ebu Hanifa i Šafija su stava da ne kvari. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin preferira drugo mišljenje, potkrepljujući to riječima Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti.” Pod zadovoljavanjem strasti se misli na izlazak sperme prilikom odnosa. (Pogledaj “Fetava ramadan”, 2/425).

5. Uzastopno (neprekidno) gledanje u ženu koje može prouzrokovati izlazak sperme

Imam Malik i Ahmed smatraju da to kvari post, a imam Ebu Hanifa i Šafija smatraju da ne kvari. Allah najbolje zna, ispravnije je da uzastopno gledanje u ženu, uz izlazak sperme ne kvari post, kao što ne kvari post razmišljanje o odnosu uz izlazak sperme.

Da bi pomenute stvari pokvarile post moraju se ispuniti tri uvjeta:

1. Znanje da neka od tih stvari kvari post i znanje da je nastupilo vrijeme iftara.

Dokaz za prvo su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Gospodaru naš, nemoj nas kažnjavati za ono što iz zaborava i pogreške uradimo.” (El-Beqare, 286). U hadisu kojeg bilježi Muslim se navodi da je Allah, dželle šnuhu rekao: “Uslišio sam vašu dovu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio Adiju ibn Hatimu da naposti dane koje je pogrešno postio, zbog pogrešnog razumjevanja riječi Allaha, dželle šenuhu: “… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti …” (El-Beqare, 187).

Dokaz da se poznavanje vremena u kojem nastupa iftar, uzima u obzir pri donošenju suda o ispravnosti (neispravnosti) posta, je slučaj koji se dogodio u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a kojeg prenosi Esma, kćerka Ebu Bekra, radijallahu anha. Naime, Esma, radijallahu anha, spominje da je jedna grupa ashaba u kojoj se ona nalazila, iftarila, u oblačnom danu, misleći da je zašlo sunce. Samo što su iftarili ukazalo se sunce. U ovoj predaji se ne spominje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredio napaštanje tog dana.

2. Svjesno činjenje neke od stvari koja kvari post

Onaj ko iz zaborava uradi nešto što kvari post, obavezan je prekinuti tu stvar onog trenutka kada se sjeti i njegov post je ispravan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postač koji bude jeo ili pio iz zaborava, nastaviće postiti – Allah, dželle šenuhu ga je time napojio i nahranio.”; a u drugoj predaji istog hadisa se kaže: “Ko se iftari u toku nekog od ramazanskih dana, iz zaborava, post mu je ispravan i nije obavezan nadoknaditi taj dan.” (Hadis su zabilježili Buharija, Muslim i Hakim)

3. Namjerno ili svojevoljno činjenje stvari koja kvari post

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao i otvori svoje srce nevjerstvu – osim onoga ko na to bude prisiljen, a srce mu bude zadovoljno vjerovanjem – čeka Allahova srdžba i žestoka kazna.” (En-Nahl, 106). Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: “Ako se čovjek oslobađa sankcije za izgovoranje riječi nevjerstva pod prisilom, nije teško zaključiti da se oslobađa sankcije za stvari koje se ne mogu uporediti sa nevjerstvom.” (Pogledaj “Fetava ramadan”, 2/428). U prilog navedenoj tvrdnji idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je oprostio mome ummetu ono što on iz pogreške, zaborava i pod prisilom učini.” Post nije pokvaren osobi koja bude prisiljena da učini nešto što kvari post, osobi koja bez svoje volje proguta prašinu, osobi koja polucira u snu i sl.

f) Šta je postaču dozvoljeno činiti?

Postaču je dozvoljeno:

1. progutati pljuvačku,

2. okusiti hranu i sažvakati je djetetu, pod uvjetom da ne dospije u unutrinu,

3. upotreba vode mimo pića kao što je: umjereno ispiranje usta i nosa, kupanje i plivanje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poljevao glavu zbog vrućine u toku posta,

4. upotreba misvaka na početku i na kraju dana. Pogrešno je mišljenje učenjaka hanbelijskog i šafijskog mezheba koji dozvoljavaju upotrebu misvaka samo do podne, jer nema vjerodostojnog teksta koji pravi razliku između ova dva perioda.

Što se tiče paste za zube bolje ju je ne koristiti, zbog toga što njen okus prodire do unutrine i teško ga je spriječiti u tome.

5. upotreba mirisa, češljanje i mazanje kose. Aiša, radijallahu anha, je češljala Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok je bio u i'tikafu.

6. upotreba lijekova pod uvjetom da ne dospiju u unutrinu, dobrovoljno davanje i analiza krvi,

7. poljubac, dodir, zagrljaj i sl., pod uvjetom da se čovjek može kontrolisati, sačuvati odnosa i izlaska sperme. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ljubio svoje žene i naslađivao se njima u toku posta, međutim, znao je kontrolisati svoju strast, kao što to kaže Umu Selema, radijallahu anha.

Molim Allaha, dželle šenuhu, da ovaj tekst pomogne boljem shvatanju posta i njegovih temeljnih propisa i da pomogne svakome onome koje iskren prema Allahu, dželle šenuhu, u Njegovom ispravnom obožavanju.

Semir Imamović

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.