Izdržavanje žene – Nefeka

Posted: 14 Februara, 2013 in islamski brak

Uvod

Izdržavanje koje se ogleda u obezbjeđenju smještaja, osnovnih egzistencionalnih potreba (hrane, pića i odjeće), sredstava za ukrašavanje (kozmetika) i svih kućnih potrepština bez kojih je ispunjavanje temeljne ženine funkcije – brige o kući – nezamislivo (posuđe, kućanski aparati), troškovi porođaja jedno je od najvažnijih prava koje žena ima kod svog čovjeka. Allah, dželle šenuhu, je, dajući mu upravljane nad porodicom (kavamu), odlikujući ga nad ženom i darujući mu određene duhovne i fizičke sposobnosti koje nije darovao ženi, zadužio čovjeka da se brižno stara o njoj i izdržava je u okvirima svojih mogućnosti, čime se ona, kao direktni uživalac takve privilegije i blagodati, itekako može ponositi i gordo stajati pred obespravljenom zapadnom ženom. Kaže Allah dželle šenuhu: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.» (En-Nisa, 34). Da, muškarci vode brigu o ženama tako što od njih traže ispunjavanje Allahovih prava – izvršavanje farzova i klonjenje svega što je zlo – i nastoje da im obezbjede sve što im je prijeko potrebno: smještaj, hranu, odjeću i ostale stvari. Vode brigu o njima, pružaju im utočište i zažtitu i čuvaju ih od svakog vida neugodnosti, da bi one mogle u miru i spokoju odgajati genaracije i graditi porodicu koja će odisati radošću, nježnošću i toplinom.

Kur'an i sunnet o obaveznosti izdržavanja


Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati.» (Et-Talak, 7). Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, salallallahu alejhi ve sellem, rekao u svom oprosnom govoru: «Bojte se Allaha po pitanju vaših žena! Uzeli ste ih pod svoje okrilje uz Allahov balgoslov, i rječju Allahovom dobili pravo na odnos sa njima. Vaše pravo kod njih je da u kuću ne puštaju onoga koga mrzite, a njihovo pravo kod vas je da ih izdržavate i odjevate prema običaju.» (hadis je zabilježio Muslim). Ajet i hadis jasno upućuju na obaveznost izdržavanja žene, i na to da izdržavanje treba da bude u skladu sa čovjekovim mogućnostima i običajem koji preovladava u mjestu kojeg nastanjuje. Obaveza izdržavanje, prema učenjacima tri pravne škole – hanbelijskoj, šafijskoj i malikijskoj – stupa na snagu od trenutka stavljanja žene na raspolaganje čovjeku, pod čime se prije svega misli na odnos, dok kod učenjaka hanefijskog mezheba stupa na snagu odmah po potpisivanju bračnog ugovora. (Pogledaj: «El-Mugni», 11/396; «Revdatu-t-talibin», 9/57; «El-Kafi fi fikhi ehli-l-medineti», 2/559, «El-Mebsut», 5/186). Kaše šejh Sulejman el-Eškar: «Poznato je u našem vremenu da žena ima pravo na izdržavanje od onog trenutka kada pređe u kuću svog supruga i da je nelogično i neprihvatljivo dati joj to pravo odmah nakon sklapanja ugovora, pa makar ostala u svojoj kući. Ako, pak, ona zatraži prelazak u njegovu kuću i on to odbije istog trenutka izdržavanje postaje obavezujuće.» (Ahkamu-z-evadži fi dui-l-kitabi ve sunneti», 282. str.)

Na koji način biva izdržavanje

Ono što je uobičajeno među muslimanima prvih i poznih generacija da čovjek troši na sebe i svoju porodicu i donosi u kuću ono što je potrebno za njeno održavanje. Nismo čuli za običaj po kojem čovjek svaki dan traba dati ženi određenu količinu novca ili joj kupiti određenu količinu hrane i odjeće. Preciziranju izdržavanja i skrbljenja i obavezivanju čovjeka time pribjegava se samo u slučaju nesporazuma – kada čovjek zakaže u ispunjavanju ove obaveze, zbog škrtosti, odsustva ili siromaštva. U tom slučaju spor se rješava pred kadijom i on je taj koji precizira i određuje količinu imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti u svrhu izdržavanja svoje supruge. (Pogledaj: «El-Mebsut», 5/181; «Hašijetu ibn-Abidin», 3/850; «Revdatu-t-talibin», 9/53.)

Islamski učenjaci su složni oko toga da količina imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti za odjeću i stan nije precizno određena i da običaj i imovinsko stanje čovjeka i žene igraju glavnu ulogu u tome. Žena ima pravo da traži onoliko odjeće koliko joj je potrebno i da bude smještena u stan ili kuću koji odgovaraju ženama na njenom nivou, pod uslovom da je čovjek u stanju da joj to priušti. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Nastanite ih tamo gdje vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da bi ste ih stjesnili.» (Et-Talak, 6). Ako su čovjek i žena bogati, ili ako su obadvoje siromašni, ženino je pravo da zahtjeva od čovjeka da joj obezbjedi odjeću i stan, sličan odjeći i stanu kojeg obezbjeđuju ljudi njegovog imovinskog stanja svojim ženama. Kada on odbije da joj priušti ono što je u mogućnosti, ona ima pravo da ga tuži i da sudskim putem dođe do svojih prava. Osnova je da žena živi sa svojim čovjekom i da mora ići sa njim gdje god se nastani, osim u tri slučaja:

1. kada čovjek odbije da joj uruči trenutni vjenčani dar,

2. kada uvjetuje u ugovoru da želi živjeti na određenom mjestu ili da ne želi napustiti mjesto u kojem je živjela prije udaje,

3. ukoliko će njena sigurnost biti ugrožena zbog napuštanja mjesta stanovanja.

Žena ima pravo na stanovanje u posebnom stanu ili kući, u kojima niko osim nje i njenog muža neće stanovati: ni inoče, ako ima više žena, ni njegova bližnja rodbina. Kaže Allauddin ebu-Bekr ibn Mes'ud el-Kasani: «Postoji mogućnost da čovjek zatraži od žene da živi zajedno sa svojom inočom, ili sa njegovom bližnjom rodbinom, kao što je majka, sestra, kćer i da ona to odbije. Na njemu je tada da joj obezbjedi poseban smještaj, jer joj zajedničko stanovanje pričinjava neugodnost i svojevrsno uznemiravanje. Njeno odbijanje je dovoljan dokaz da se radi o jasnoj šteti i neugodnosti.» (Pogledaj: «Bedaiu-s-sanai'», 4/23.)

Do problema može doći i ukoliko se razlikuje njhovo imovinsko stanje, čovjek bogat a žena siromašna i obrnuto. Pravedno i prihvatljivo je da se u tom slučaju drže sredine i ravnaju se prema bračnim parovima koji nisu ni bogati ni siromašni, nego između toga, što je mišljenje hanefijskog učenjaka Hassafa. (Pogledaj: «En-Nefekat», od Hassafa, 36. str.)

Riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Otac djeteta je dužan da ih prema potrebi hrani i odijeva» (El-Beqare, 233.), dokaz su da je čovjek, za izdržavanje djeteta i žene, obavezan obezbjediti onoliko koliko im je potrebno i da nema neka donja ili gornja granica koju je Šerijat postavio za to. One su odgovor učenjacima šafijskog mezheba koji su kvantitativno i kvalitativno definisali način hranjenja žene. (Pogledaj: «Mugni-l-muhtadž», 2/426, 427.)

Gubitak prava na izdržavanje


Dva su razloga zbog kojih žena gubi pravo na izdržavanje:

a) Zapošljavanje

Kaže šejh Sulejman el-Eškar: «Neki današnji učenjaci smatraju da zaposlena žena ima pravo na izdržavanje, pod uvjetom da joj to čovjek dozvoli – u suprotnom, nema to pravo. Lično mislim da žena koja radi nema pravo na izdržavanje, zbog toga što čovjek može da joj zabrani da se zaposli i napusti kuću, kako bi se isključivo angažovala radi njega i služila mu. Stjecanje i trošenje imetka na sve njene potrebe je protuusluga koju joj on pruža za taj angažaman i služenje. Onda kada se zaposli i počne zarađivati vlastiti imetak, prestaje važiti povod zbog kojeg ju je on bio obavezan izdržavati. Rekao je Alauddin el-Haskefi, učenjak hanefijskog mezheba, : «Rekao je autor «El-Mudžtebaa»: «Na ovaj način postaje nam jasno kakav je propis izdržavanja žene koja preko dana radi, isključivo radi svoje koristi, a noću boravi sa čovjekom. Ona nema pravo na izdržavanje.» (Pogledaj: «Ed-Derru-l-muhtar», 3/577; «Ahkmu-z-zevadži fi dui-l-kitabi ve sunneti», 282. str.)

Ukoliko čovjek nema posla i nije u mogućnosti iznjeti troškove kućnih potreba, a žena radi ili ima svoj lični imetak, dozvoljeno mu je dogovoriti se njom da ona sve plati i da ono što potroši ostaje dug kojeg će on vratiti čim bude mogao. On nema pravo uzeti njen imetak i raspolagati njime bez njene dozvole, a u slučaju da ona dobrovoljno i bez ikakvog dogovora sa čovjekom preuzme na sebe pomenute troškove, to će se tretirati kao poklon i nema pravo poslije tražiti nadokanadu od čovjeka. Ako čovjek i žena rade i dogovore se da će jedan dio troškova snositi on a jedan dio ona, moraju se pridržavati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : «Muslimani se strogo drže uvjeta koje jedni drugima postavljaju, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je zabranjeno i zabranjuju ono što je dozvoljeno.» (hadis je zabilježio Tirmizi).

b) Neposlušnost

Neposlušnost je odbijanje žene da ispuni neko od prava koje čovjek ima kod nje: kada je pozove u postelju ne odazove se, izlazi iz kuće bez njegove dozvole, ne želi preseliti sa njim u novi stan, kada je pozove da putuje sa njim ne prihvati njegovu ponudu. Velika većina islamskih učenjaka, među kojima su četvorica imama (Ahmed, Ebu-Hanife, Malik i Šafija) stava su da neposlušna žena gubi pravo na izdržavanje. Argument je jasan, izdržavanje je nasuprot služenja i potpunog predanja žene čovjeku. Ono počinje, kao što smo rekli, onoga trenutka kada žena počne služiti čovjeku, ispunjvati njegove potrebe i izvršavati njegove naredbe. Odbijanjem pomenutog gubi pravo na izdržavanje, kao što čovjek odbijanjem izdržavanja žene gubi pravo na njeno služenje i poslušnost.

Islamski učenjak Ibn-Abdulberr, ograničio je gubitak prava na izdržavanje, na ženu koja nije u nosećem stanju, što je, bez sumnje, ispravna odrednica, jer trudna žena, bez obzira na to što ne zaslužuje čovjekovo skrbljenje o njoj, nosi u svojoj utrobi djete koje ima pravo na skrbljenje. Skrbljenje o djetetu, u ovom slučaju, ostvaruje se putem skrbljenja o njegovoj majci, a Šerijastko pravilo glasi: «Ono bez čega se ne može izvršiti vadžib i samo postaje vadžibom». (Pogledaj: «El-Kafi fi fikhi ehli-l-medineti», 2/559).

Izdržavanje raspuštenice

1. Žena koju čovjek pusti prije odnosa sa njom nema pravo na izdržavanje, zbog toga što priček za tu vrstu raspuštenica u osnovi nije propisan. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «O vjernici, kad se s vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne, da čekaju određeno vrijeme koje će te vi brojati, već ih darujte i lijepo ih opremite.» (El-Ahzab, 49).

2. Žena koju čovjek razvede opozivnim razvodom (prvi i drugi put) ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka. Kaže Ibn-Abdulberr: «Nema razilaženja među učenjacima da žene koje su razvedene opozivnim razvodom (nazvan je opozivnim razvodom zbog toga što čovjek ima pravo opozvati i vratiti ženu za vrijeme pričeka) imaju pravo na izdržavanje, bez obzira da li su u nosećem stanju ili ne, zbog toga što one zadržavaju status zakonskih supruga. (Pogledaj: «El-Istizkar», 18/69).

3. Žena koja je definitivno razvedena ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka, samo ako je u nosećem stanju, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode.» (Et-Talak, 6). Da definitivno razvedena žena (ona koja je razvedena po treći put), koja nije ostala u nosećem stanju, nema pravo na izdržavanje dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Kajs, koju je njen čovjek razveo treći put: «Nemaš pravo na skrbljenje i smještaj.» (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

4. Žena koja je nakon čovjekove smrti ostala u noseća ima pravo na izdržavanje, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu: «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode.» (Et-Talak, 6).

Nadoknada propuštenog izdržavanja

Ako čovjek jedan određeni period odbije izdržavati ženu, učinio joj je napravdu, i njeno je puno pravo da sudskim putem dođe do nadokanade za taj period. Propušteno izdržavanje ima status duga, a poznato je da dug izlazi iz okvira obaveznog, samo u slučaju da ga oprosti onaj kome pripada.

Traženje razvoda zbog nemogućnosti izdržavanja

Većina islamskih učenjaka dozvoljava ženi prekid braka sa čovjekom koji nije u stanju da je izdržava i stara se o njoj. Dokaz su im riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.» (El-Beqare, 229). Ajet nudi dva rješenja, prvo, velikodušno zadržavanje žene; drugo, puštanje na lijep način. Pošto se držanje žene bez mogućnosti da joj se obezbjede osnovne potrebe ne može smatrati nikakvom velikodušnošću, onda ne ostaje ništa drugo do puštanje na lijep način. To je argument ovog dijela učenjaka. Učenjaci hanefijskog mezheba, smatraju da žena nema pravo na prekid bračnog ugovora, argumentujući svoj stav riječima Allaha, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati.» (Et-Talak, 7). Allah najbolje zna, dokaz učenjaka hanefijskog mezheba je jači, jer se direktno dotiče pitanja izdržavanja osobe koja je u oskudici, dok je dokaz džumhura (većine) uopćen i ne spominje izdržavanje. Drugo mišljenje podržava i veliki učenjak našeg vremena, Abdurrahman es-Sa'di. (Pogledaj: «Silsiletu fetava-l-mer'eti-l-muslime – Et-talak, el-hul’, ez-zihar, el-iddetu ve-l-hidad, 33. str.)

Prekid braka sa ženine strane dozvoljen je ukoliko čovjek namjerno odbije da se skrbi o njoj, a u mugoćnosti je, i ukoliko joj pri sklapanju braka obeča da će je izdržavati i da ima mogućnosti da to uradi, zatim se pokaže suprotno od toga.

Uzimanje čovjekovog imetka bez pitanja

Dozvoljeno je ženi da uzima čovjekov imetak bez pitanja i traženja dozvole kada on ne izvrši svoje obaveze prema njoj ili ih djelimično izvrši. Dokaz je slučaj, koji se dogodio u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Akteri događaja su Hinda i njen muž Ebu-Sufjan, radijallahu anhuma. Naime, Hinda se žalila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu-Sufjanovu škrtost i nedovoljno trošenje na nju i djecu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, nakon što je saslušao Hindu, dao opću dozvolu njoj i svakoj drugoj ženi koja zapadne u sličnu situaciju, da uzmu onoliko koliko im je dovoljno za uobičajene potrebe. Zatim na dozvolu uzimanja upućuje i zdrava logika. Bez izdržavanja nema života, i ako čovjek zakaže u tome, ženi jedino ostaje da uzme bez pitanja. Možda je rješenje i da sudskim putem uzme svoje pravo, ali to zahtjeva mnogo truda i kratanja – prvo je puno lakše i zato ga je Allah dozvolio.
 

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.