MEVLUD – NOVOTARIJA PROSLAVLJANJA POSLANIKOVOG ROĐENDANA

Posted: 22 Februara, 2013 in islamske teme

mr. Abdurreuf Muhammed Usman

Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, mevlud održavaju sufije, 12. rebi’ul-evvela, svake godine iskazujući tako radost njegovog rođenja. (Iako nikada nije potvrđeno kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tačno rođen; nap. prev.) Neki su se u tome proširili i dozvoli mevlud u bilo kojem vremenu tokom godine sve dok se time izražava radost Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Pojava ove novotarije se historijski vraća na abidijsku državu koja je sebe nazvala ‘Fatimijskom’. Ova novotarija je izmišljena radi pridobijanja srca ljudi i manifestacijom pred masama u odori ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iako je to bila država u kojoj se najviše širilo nevjerstvo i otpadništvo pod sloganima šiizma i ljubavi prema Alul-Bejtu.

Izmislili su šest mevluda: Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, Alijjin, radijallahu anhu, Fatimin, radijallahu anha, El-Hasenov i El-Husejnov, radijallahu anhuma, i mevlud vladajućeg ‘halife’ u tom vremenu. Putem njih mevludi su se proširili i uveliko rasprostranili kod sufija. Svaki tarikat svome ‘šejhu’ pravi mevlud dostojan poziciji tarikata i njegovom šejhu! (El-Ibda’ fi medarril-ibtida’, 250)

Uz to redovno prave mevlud Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, svake godine krećući u povorkama po ulicama, pjevajući kaside i održavajući slavlja i druge manifestacije povodom Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođenja.
Nema razilaženja ni polemike da je proslavljanje Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana (mevluda), jedna od uvedenih novotarija među muslimane, a oni koji to čine i sami priznaju. Međutim, oni kažu: “Ako u mevludima nema štete, onda su lijepa novotarija, jer se na njima hrani sirotinja, čita životopis i iskazuje radost rođenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (El-Havi lil-fetva, Es-Sujuti, 1/292-305)
Međutim, ovo ne izlazi iz okvira pokuđene novotarije zbog nekoliko stvari:
– uzimanje mevluda za šerijatski praznik, a pravi šerijatski praznici su ramazanski i kurbanski bajram, kao što se navodi u tekstovima
– činjenje mevluda šerijatskim ibadetom i načinom približavanja Allahu, a čak u nekim krajevima ponekada one koji ne prisustvuju mevludu sumnjiče za nekorektnost i otpadništvo od Vjere
– ispravni prethodnici (selefu salih) nisu pravili mevlude, iako su najviše voljeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i iako su najbolje poznavali njegova prava, a da je u tome bilo dobro oni bi nas pretekli
– ‘pravljenje’ mevluda sadrži zabranjene stvari Šerijatom, kao što su: mnogobožačke kaside, pretjerivanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iskrivljavanje slike o Vjeri postupcima mađioničara i lažaca, što se dešava u većini islamskih krajeva.
Sufije su iskoristile medije za širenje ove novotarije, tvrdeći da je to najveći manifest ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pišući o tome brošure i knjige i koristeći printane medije. Svakog kritičara su optužili za mržnju i nepostojanje prisnosti Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Imamo pravo da kažemo da je slavljenje mevluda novotarija kojom se poistovjećujemo sa kršćanima u njihovom slavljenju božića. Njihova iskrivljenja vjera je stasala na pretjerivanju prema ličnostima, a naša nam Vjera zabranjuje to pretjerivanje. Potom, musliman se mora radovati slanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Objavi, jer je to suštinska blagodat kojom je Allah obasuo Svoje robove. Da nema objave i poslanstva naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi imao tu veličanstvenu poziciju između svih ostalih Allahovih poslanika. Uzvišeni kaže:
-„Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bi kazivao niti bi vas On s njim upoznao. Ta ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio, – zar ne shvaćate?”“ (Junus, 16)
-„Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.“ (El-Ankebut, 48)
To je prava radost za koju musliman ne treba odrediti posebno vrijeme sve dok čita ajete iz Kur’ana, danju i noću, i time se njegova prsa šire, a duša smiruje. I, sve dok se prisjeća Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom činjenja svakog djela u kojem se povodi za njim mnogo ga spominjući i donoseći salavat na njega.
_______________________________________________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.