NOVOTARIJE VEZANE ZA POSJETU POSLANIKOVOG KABURA

Posted: 22 Februara, 2013 in islamske teme

mr. Abdurreuf Muhammed Usman

Propisano je da prilikom posjete kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, musliman dođe u Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžid i izgovori dovu prilikom ulaska, a zatim da ode do Revde i klanja dva reka’ata tehijjetul-mesdžida, ako može u Revdi, a ako ne može, onda u bilo kojem dijelu mesdžida. Potom će poselamiti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhum, govoreći: ‘Esselamu alejke, Allahov Poslaniče! Esselamu alejke, Ebu Bekre! Esse-lamu alejke, Omere!’ Tako je postupao Ibn Omer, radijallahu anhu, kada bi došao s putovanja. (Es-Sunenul-Kubra, El-Bejheki, Kitabul-hadždž)

Posjeta na ovakav način je pohvalna onome ko dođe u Medinu želeći posjetiti mesdžid Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili onome ko želi putovati, a stanovnik je Medine. Ova pohvalnost je uzeta iz općenitog značenja hadisa o vrijednostima posjete kaburova, a nije potvrđen nije-dan hadis posebno o posjeti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura koji bi bio argument kod učenjaka. (Medžmu’ul-fetava, Ibn Tejmijje, 27/383)
Međutim, ljudi su povodom posjete Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, kabura izmislili mnoge novotarije koje su izašle van okvira utemeljenog, a od njih su:
1. Uvjerenje da je posjeta Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura obavezna. U mislima mnogih ljudi kruži uvjerenje da je posjeta Vjerovje-snikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura obavezna. Mnogi od njih misle da se tom posjetom upotpunjuju hadžski propisi i da hadž ne važi bez njih. Na to su ih postakle neke od sljedećih stvari:
– Neznanje o propisima Vjere i stepenima ibadeta, pa su se kod mnogih pomiješali propisi obaveznog i pohvalnog, zabranjenog i pokuđenog. Zato je njihovo shvatanje Šerijata neispravno zbog udaljavanja od znanja i shvatanja.
– Dokazivanje mnoštvom slabih i apokrivnih hadisa o vrijednosti posjete Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura koji spominju neki pravnici i pisci govoreći o propisima hadždža. Spomen tih hadisa je kod ljudi postao proširen bez razlika između ispravnog i slabog. Tako su ovi hadisi imali velikog uticaja na uvjerenja mnogih ljudi o obaveznosti posjete. Neki od njih su:
a) „Ko posjeti moj kabur zaslužio je šefa’at.“ (Ed-Darekutni, 2/278) Ovaj hadis je neispravan i nije ispravno argumentiranje njime.
b) „Ko obavi hadždž, pa posjeti moj kabur poslije moje smrti, poput je onoga ko me posjetio tokom mog života.“ (Sunenud-Darekutni, 2/278, El-Bejheki, 5/246) Ovaj hadis ima neispravan tekst i lanac prenosilaca. Ono što ukazuje na njegovu slabost jeste da onaj ko posjeti njegov kabur poslije smrti ne može biti kao onaj koji ga posjeti tokom njegovog života. Onaj ko ga je posjetio tokom njegovog života, a bio je vjernik, postao jedan od njegovih ashaba čiji je visoki stepen u ovom Ummetu posvjedočen. Ljudi poslije njih neće zadobiti njihov stepen, pa makar sa njima sudjelovali u činjenuju obaveznih djela. Pa, kako onda može biti isti onaj ko ne čini obavezno djelo kao što je npr. posjeta Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura.
(Kaidetun dželile, 57)
c) „Ko posjeti Ka’bu, a ne posjeti mene zanemario me je.“(Ibn Adijj u El-Kamilu) Ovaj hadis je apokrifan. Ono što ukazuje na njegovu apokrifnost jeste da je zanemarivanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, uvršteno u velike grijehe, a ustvari je nevjerstvo. Hadis također ukazuje da je posjeta njegovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura obavezna, dok utemeljena posjeta ne prelazi kod učenjaka granice pohvalnosti. Kako onda onaj koji izostavlja ovu posjetu može biti nemaran, nekorektan i udaljavati se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? (Es-Silsiletud-da’ife, 1/61)
Vjerovanje u obaveznost posjete Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura je neispravno vjerovanje koje nema potporu u Sunnetu, niti u izrekama učenjaka koji se uzimaju kao uzor. Ko je uvjeren da je posjeta obavezna, ili da se njome upotpunjuje hadždž, ili da je to najveći cilj hadždža, njegovo uvjerenje je neispravno. To ne znači da, ako ta posjeta nije obavezna, da nije ni pohvlana. Nikako, ona je pohvlana onome ko dođe u Medinu sa putovanja ili iz nje izađe želeći putovati. Na to ukazuje postupak Ibn Omera, radijallahu anhu.
2. Ulazak u Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžid s pokretima (formi) traženja dozvole od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu se uđe
U knjizi Ebu El-Hasena eš-Šazilija prenosi se: ‘… da kada je došao u Medinu, neka joj Allah poveća počast i respekt, stao je na vrata Medinskog harema početkom dana do njegove polovine odgoljene glave i bosih nogu, tražeći dozvolu da Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, preda selam. Upitan je o tome, pa je rekao da čeka dok mu se da dozvola, jer Allah, Azze ve Dželle, kaže: „O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti,“ (El-Ahzab, 53) Potom je čuo poziv iz Revde: ‘Neka je na onoga ko u njoj boravi najbolji salavat i selam! O Alijj, uđi!’
Ovo je ružna novotarija koju nije spomenuo nijedan učenjak iz reda prethodnika i njihovih nasljednika. Usporedba ulaska kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti sa ulaskom u njegovu kuću tokom njegovog života je neispravna analogija. Onaj koji ulazi u osnovi ulazi u džamiju, svejedno tokom njegovog života ili poslije smrti. Za ulazak u džamiju nije potrebna dozvola, a da je to propisano činili bi ga ashabi, radijallahu anhum.
3. Pridržavanje određene forme prilikom posjete Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura, prilikom stajanja, selama i dove.
Neki ljudi staju ispred časnog kabura u formi klanjača stavljajući desnu na lijevu ruku, a ovo se smatra obredoslovljem kojeg je dozvoljeno činiti samo u namazu. Kod mnogih ljudi selam pređe u dovu, jer se okrenu se prema kaburu, što šerijatski nije dozvoljeno. Kada čovjek želi uputiti dovu, neka se okrene prema kibli. Neki posjetitelji uobičajili su ljudima naglas opetovati različite forme selama i dove ponavljajući ih povišenim glasom. Ovo je jedna vrsta uznemiravanja i nekorektnosti koja se ne smije desiti u bilo kojem mesdžidu, a kamoli u mesdžidu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi ljudi prelaze granice šerijata u dovi, jer kada traže traže od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ono što se može tražiti isključivo od Allaha. U ovome je širk. Ovo su novotarije koje vode u širk, jer traženje šefa’ata, lijepe smrti na Sunnetu i drugo, spada u potrebe koje je dozvoljeno tražiti samo od Allaha Jedinoga. Nije dozvoljeno moliti i tražiti ih od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti. Traženje dove biva tokom njegovog života, a ne poslije njegove smrti.
4. Potiranje zidova Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, sobe i ljubljenje mušepaka (ograde), dodirivanje sobe i kruženje oko nje. Ove stvari spadaju u ibadet i dozvoljene su samo oko Ka’be. Njihovo činjenje u Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, mesdždidu je zabranjeno Šerijatom.
5. Uvjerenje posjetioca da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zna njegove misli i namjere. Ibnul-Hadždž kaže: „Naši učenjaci, neka je Allahova milost na njiih, rekli su da posjetitelj podsjeća sebe da stoji pred njim, sallallahu alejhi ve sellem, kao za vrijeme njegovog života, jer nema razlike između njegove smrti i života. Želim reći: Mislim da nema razlike u njegovom gledanju Ummeta i poznavanju njihovih stanja, namjera, odluka i misli.“ Ovo je kod njega sasvim očito bez ikakve skrivenosti. (El-Medhal, 1/258-259) Također kaže: „Možda posjetitelj prilikom traženja svojih potreba i oprosta za grijehe nije u potrebi da ih spomene jezikom, nego će to pripremiti u svome srcu, u prisutnosti pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bolje od njega zna njegove potrebe i koristi, i prema njemu je milostiviji od samoga sebe, a i brižniji od njegovih bližnjih.“ (El-Medhal, 1/264)
Nije dozvoljeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tokom svoga života opiše ovim osobinama, pa kako onda se može opisati poslije smrti? Znanje o nevidljivom svijetu i onome što prsa skriveno nose specifično je samo za Allaha, Azze ve Dželle, i to niko drugi ne zna osim njega. Ne pristaje nikome da time bude opisan mimo Allaha, Azze ve Dželle. Uzvišeni kaže: -„Reci; “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.”“ (El-A’raf, 188)
Ko je uvjeren da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poznaje nevidljivi svijet i ono što kriju prsa, tokom njegovog života ili poslije smrti, počinio je širk, osim da Allah dadne znanje Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, o nekim pitanjima nevidljivog svijeta. To su onda odlike vjerovjesništva, a ne njegovo apsolutno znanje o nevidljivim svijetu.
6. Uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura za svetkovinu
Uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura za svetkovinu označava naviku stalnog i redovnog obilaska i učešće u gužvi kod njega, kao što se to dešava na mjestima i u vremenima gdje se proslavljaju praznici, tako da se odredi posebno vrijeme, bilo da se radi o svakoj sedmici, mjesecu ili godini. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je to rekavši, prema onome što prenose Ahmed i Ebu Davud od Ebu Hurejre, radijallahu anhu,: „Svoje kuće nemojte načiniti kaburovima, a ni moj kabur svetkovinom. Donosite salavat na mene, jer vaš salavat do mene dopire gdje god vi bili!“ (Ahmed, El-Musned, 3/155) Zbog ovoga je imam Malik prezirao čest obilazak kabura, pa je, pre-ma predaji od El-Kadi Ijada, rekao: „Nije obaveza stanovnicima Medine, koji uđu u mesdžid ili iz njega izađu, da zastanu kraj njegovog kabura, nego se to odnosi na strance. Nema smetnje da onaj koji dođe s putovanja ili krene na putovanje, da priđe Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, kaburu, donese salavat na njega i uputi dovu za Ebu Bekra i Omera.“ Rečeno mu je (Maliku): „Neki ljudi, stanovnici Medine, ne kreću na putovanje a i ne žele putovati, a obilazak kabura čine jednaput ili više puta dnevno predavajući selam i doveći određeno vrijeme.“ Rekao je: „Do mene ni od jednog učenjaka iz naših krajeva nije ništa došlo povodom toga, a izbjegavanje toga je na raspolaganju. Zadnji dio ovog Ummeta će biti ispravan samo s onim s čime je bio ispravan prvi dio ovog Ummeta. Od prvih generacija ovog Ummeta do mene nije dospjelo da su to činili.“
7. Da se posjetilac pridržava boravka u Medini osam dana klanjajući u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžidu četrdeset namaza da bi mu se upisao spas od Vatre. U tome se oslanjaju na hadis kojeg prenosi Imam Ahmed od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko u ovom mome mesdžidu klanja četrdeset namaza, bit će mu upisan spas od Vatre, i spas od kazne i bit će čist od licemjerstva.” (Ahmed, El-Musned, 3/155) Ovaj hadis je slab i argumentiranje njime nije ispravno. Novotarstvo se ovdje ogleda u određivanju posebnog broja dana ili namaza za određenu nagradu. Ovakvi propisi moraju biti potvrđeni isključivo ispravnim dokazom, a ovaj dokaz je slab. Ovo određivanje spada u novotariju. Sam namaz u Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, mesdžidu bez određivanja posebnog vremena je stvar na koju Šerijat podstiče, jer El-Buhari prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Namaz u ovom mom mesdžidu bolji je od hiljadu namaza u drugim mesdžidima, osim u El-Mesdžidul-Haramu.“ (Buhari, Kitabuul-mesadžid, 2/76)
8. Govor pisca knjige, ‘Vefaul-vefa’,: ‘Posjetilac će dati sadaku prije sašaptavanja (razgovora) sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, uzimajući u obzir rijeći Uzvišenog: „O vjernici, kada hoćete da se s Poslanikom posavjetujete, prije savjetovanja milostinju udijelite.“‘ (El-Mudžadala, 12) Ovaj ajet je derogiran kod velike većine učenjaka i to ajetom koji dolazi iza njega. (Imam Et-Taberi, Tefsir, 20/28 ; Imam El-Kurtubi, Tefsir, 17/301) Analogno upoređivanje posjete Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura sa sašaptavanjem i razgovorom nasamo tokom njegovog života je neispravno, jer je cilj posjete pozdrav Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to ne spada u sašaptavanje jer ga svako čuje. Iako je sašaptavanje bilo propisano Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tokom života, kako ga onda primjenjvati kada je derogirano (još za njegova života)?
9. U novotarije spada i govor: „Dugo gledanje u časnu Sobu je ibadet analogno gledanju Časne Ka’be.“ (Vefaul-Vefa, 4/1410) Ovo je neispravno, jer nije potvrđeno ispravnim dokazom da je gledanje Ka’be ibadet, a kada bi i bilo ispravno, ibadeti se ne mogu ustanoviti analogijom već šerijatskim tekstom. Analogno upoređivanje Časne Ka’be sa Sobom je neispravno, jer El-Bejtul-Haram zadržava odlike posebnih ibadeta i nije ih dozvoljeni činiti na drugim mjestima.
10. Traženje pomoći i upućivanje žalbi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem Oni o ovome imaju hikaja i spjevova čiji bi se spomen uveliko odužio. Pisac knjige, ‘Vefaul-vefa’, navodi nekoliko hikaja o onima koji su tražili pomoć od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Vefaul-Vefa, 4/1379-1387) U jednoj od njih se kaže da je neki čovjek iz Granade obolio, a liječnici ga nisu mogli izliječiti izgubivši svaku nadu. Potom je za njega jedan pjesnik napisao stihove Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u pismu u kojem ga moli za izlječenje bolesti i lišavanje nedaće koja ga je snašla: Ovo je pismo smrtno bolesnoga Koji traži lijeka u kaburu Allahovog Poslanika Ahmeda Već odavno je nepokretan A može samo rukom pokazivati….. O pečate svih poslanika, zalagaču kod svog Gospodara Upućujem ti dovu nemoćnog, skrušena srca i tjelesnih udova Tvoj zraboljenik Allahov rob te umilno doziva Iskren je u obraćanju i uvjeren u samilost Od tebe se nada izlječenju bolesti koju ljudi ne mogu otkloniti…. (Vefaul-Vefa, 4/1387)
 
Veličanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod sufija se pretvorilo u pretjerivanje njegovim izvođenjem iz granica ljudskosti i stavljanja na stepen božanstvenosti.
_________________________________________________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.