NOVOTARSKI TEVESSUL – VJEROVJESNIK KAO SREDSTVO PRIBLIŽAVANJA ALLAHU

Posted: 22 Februara, 2013 in islamske teme

mr. Abdurreuf Muhammed Usman
Od novotarija koje su sufije uvele je i ‘tevessul’ – približavanje Allahu, Azze ve Dželle, putem Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog bića i pozicije ili zaklinjanje Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Allaha, Azze ve Dželle. U ovaj tevessul svrstavaju traženje pomoći putem njega i traženje pomoći od njega. Ova novotarija je zadobila ‘naučnu’ formu kod sufija zbog mnoštva knjiga i brošura koje su napisane o tevessulu. Međutim, suština se ogleda u njihovom htijenju da se pred ljudima prikažu da se pridržavaju šerijatskih dokaza. Zato ih vidimo kako nastoje pridobiti dokaze i njima upravljati kako bi potvrdili utemeljnost ove vrste tevessula Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, svrstavajući u njega sve oblike širka kao što su traženje pomoći, poniznost, traženje potreba i sl..
Zatim, iza toga postoji jedan drugi cilj, a on je njihova dozvola činjenja širka putem vjerovjesnika i dobrih ljudi pod imenom približavanja Allahu, Azze ve Dželle. ‘Dokle god je potvrđen tevessul poslanikom, dotle nema zapreke da taj tevessul pređe i na evlije’. Ako ih upitaš o razlogu koji ih na to motivira, odgovorit će: Samo iz ljubavi prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Allahovim dobrim evlijama, iz respekta prema njima i iz spoznaje njihovih prava itd..
Prije govora o novotarskom tevessulu putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, volio bih pojasniti da se tevessul Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dijeli na dva dijela:
1. utemeljeni tevessul
2. neutemeljeni tevessul

Utemeljeni tevessul se dijeli na dvije vrste:
Prvi je tevessul vjerovanjem i pokornošću Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je stroga pojedinačna obaveza svakom muslimanu u svakoj situaciji i ne spada ni s jednog stvorenja poslije uspostavljanja dokaza protiv njega, niti za to ima ikakvog opravdanja.
Allah, Azze ve Dželle, je vjerovanje i pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavio kao sredstvo približavanja svakom dobru i milosti na dunjaluku i Ahiretu.

Tevessul ove vrste može biti dvojak:

– nekada musliman uzima vjerovanje, pokornost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao sredstvo postizanja nagrade i Dženneta kod Allaha, Azze ve Dželle.
– ponekada to uzima kao sredstvo u dovi, pa npr., kaže: ‘Allahu zbog mog vjerovanja u tvog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i moje pokornosti njemu, oprosti mi!’
Druga vrsta tevessula: Tevessul putem Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove i njegovog šefa’ata, za njegova života, kao što su činili ashabi tražeći od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da uputi dovu za njih, zatraži oprosta ili zatraži kišu za njih od Allaha, Azze ve Dželle.
Tako će ljudi na Ahiretu od njega, sallallahu alejhi ve sellem, tražiti da se zalaže za njih kod njihovog Gospodara kako bi presudio ljudima. To je ‘počasna pozicija’ koju priželjkuju i prve i zadnje generacije ovog čovječanstva. Prema tome, ova vrsta tevessula mogla je biti za njegova, sallallahu alejhi ve sellem, života i korisna je za onoga za koga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio dovu ili se za njega zalagao, ili će biti na Sudnjem danu kada će ga ljudi uzeti kao sredstvo kako bi se zalagao kod njihovog Gospodara.
Međutim, poslije njegove smrti niko pored njegovog kabura od njega nije tražio da mu on, sallallahu alejhi ve sellem, čini dovu, a ni na jednom drugom mjestu. To nisu činili ni ashabi, ni tabi’ini, a ni oni poslije njih. Od njih nije preneseno na vjerodostojan način da je to dozvoljeno. Ova vrsta tevessula može biti, također, dvojaka:
Prvi: Zatražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovu i šefa’at, pa on, sallallahu alejhi ve sellem, uputi dovu i zalaže se, kao što su tražili ashabi, pa bi on za njih dovio, kao što će tražiti ljudi od njega na Sudnjem danu. Hadisi o traženju kiše, a i drugi hadisi, to savršeno pojašnjavaju.
Drugi: Da se tome doda molba Allahu Uzvišenome za šefa’at i dovu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao u hadisu o slijepcu koji je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražio dovu i šefa’at (zalaganje). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za njega dovio i zalagao se naredivši mu da moli Allaha. Rekao je: „Allahu, ja te molim i Tebi se okrećem s Tvojim Vjerovjesnikom Muhammedom, Vjerovjesnikom milosti…“ U hadisu stoji i: „Allahu, učini ga zalagačem za mene!“ Naredio mu je da moli Allaha za primanje zalaganja Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njega. Kasnije će ovaj hadis biti još više pojašnjen.

Ova vrsta tevessula nije dozvoljena osim za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslije njegove smrti nije dozvoljena ni u jednoj situaciji, jer nema vjerodostojnog dokaza za to, kao što će kasnije biti pojašnjeno.

2. Neutemeljeni tevessul

Pod njime se misli na uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, bića kao sredstva do Allaha, Azze ve Dželle, upućivanje molbe Allahu pozicijom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i zaklinjanje njime na Allaha, Azze ve Dželle. Ova vrsta tevessula je neutemeljena zbog nepostojanja dokaza za njegovu utemeljenost. O njoj se ne navodi vjerodostojna predaja iz Sunneta, a niti su to činili ashabi ni za njegova života niti poslije njegove smrti, ni kod njegovog kabura, a ni na bilo kojem drugom mjestu. To se ne prenosi od njih na vjerodostojan način koji bi se uzeo kao oslonac kod učenjaka. Zapravo, kod njih je potvrđeno da su oni ostavljali ovu a uzimali drugu vrstu tevessula, kao što je učinio Omer, radijallahu anhu, sa El-Abbasom, radijallahu anhu.
Ova vrsta tevessula je neutemeljena a pod njom većina posljednjih generacija ciljano misli na tevessul putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uvjerni su da je to najbolje djelo približavanja i da je to dokaz ljubavi prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i dobrim ljudima. Ljubav je prva stvar kojom potvrđuju i brane svojke postupke, te daju replike i osuđuju protivnike, kako bi postigli željeni cilj da se tevessul generalno prenese na sve vjerovjesnike i poslanike. Ovu vrstu tevessula ću malo podrobnije iznijeti i pojasniti.
Es-Subki kaže: „Uzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao sre-dstva približavanja Allahu, je dozvoljeno u svakoj situaciji: prije njegovog stvaranja, poslije negovog stvaranja, tokom njegovog života na dunjalu-ku, poslije njegove smrti, tokom boravka u Berzehu, te poslije proživljenja na Sudnjem danu i Džennetu.“ (Šifaus-sikam, Es-Subki)
Dijeli ga na tri dijela:
Prva vrsta: Da ga uzme kao sredstvo u smislu traženja potrebe moleći Allaha Uzvišenog putem njega, njegovom pozicijom ili bereketom. To je dozvoljeno u tri okolnosti, a za svaku od njih se navodi ispravna predaja. Pod ovu vrstu je stavio hadis ‘Ademov tevessul Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem’, kao i druge hadise.
Druga vrsta: Tevessul Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u smislu traženja dove od njega. Kaže: „Kao što je to bilo dozvoljeno tokom njegovog života, dozvoljeno je poslije njegove smrti.“
Potom je naveo predaju od Malika Ed-Dara, pa kaže: „Ljude je zadesila suša u doba Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu. Neki čovjek je došao do Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura i rekao: ‘Allahov Poslaniče, traži kišu za svoj Ummet, jer će pomrijeti!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je došao u snu i rekao: „Otiđi Omeru, prenesi mu selam i obavijesti ga da će kiša pasti, te mu reci: ‘Budi oštrouman!’ Čovjek je otišao do Omera, radijallahu anhu, i obavijestio ga, pa je Omer zaplakao i rekao: „Gospodaru, oni su dobili ono što ja nisam mogao.“
Es-Subki kaže: Argument iz ove predaje nalazi se u njegovom traže-nju kiše od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti tokom života u Berzehu. Za to nema zapreke, jer Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova njegovom Gospodaru u ovakvoj situaciji nije neizvjesna.
Treća vrsta: Da od njega traži željenu stvar, u smislu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, moćan da posreduje moleći svoga Gospodara i čineći zalaganje kod Njega. Ova se vraća na drugo značenje iako je izraz različit. (Šifaus-sikam, Es-Subki)
Jasnije rečeno: da od njega direktno traži potrebe. Molitelj će reći: ‘Allahov Poslaniče, otkloni moju nedaću’ ili ‘Pomozi me’, itd..
Es-Subki nije našao argumenta za ovu treću vrstu osim, da se ona vraća (po smislu) na prethodnu. Međutim, drugi su pronašli ono čime bi dokazali ovu treću vrstu, a to su hikaje i snoviđenja na koje se oni većinom oslanjaju.
Sumnje onih koji dozvoljavaju ovu vrstu tevessula
Sufije navode mnoge sumnje u pogledu dozvole tevessula Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kao novotarskog i mnogobožačkog tevessula kako bi svoje sljedbenike zavarali da su na Istini i da najviše vole Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su mu bliži od ostalih. Njihove sumnje su raznolike, ograničit ću se na najjače prema njihovom mišljenju:
Prva: Iz Kur’ana
-„O vjernici, Allah se bojte i nastojte da Mu se umilite, i na putu Njegovu se borite kako biste postigli što želite.“ (El-Maide, 35)
-„Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove.“ (El-Isra, 57)
Pisac knjige, „Suština tevessula i vesileta“, kaže:„Termin vesilet-sredstvo, je općenit u oba ajeta i obuhvata tevessul vrijednim bićima kao što su vjerovjesnici i poslanici u toku njihova života a i poslije, kao i izvršavanje dobrih djela na način kako su naređena, te tevessul putem njih poslije izvršavanja tih djela.“ (Hakikatut-tevssuli vel-vesile, Musa Muhammed Alijj, 29)

Njihovo argumentiranje sa ova dva ajeta je neispravno, jer je u suprotnosti sa tefsirom ashaba, tabi’ina i imama u tefsiru koji kažu da se pod vesiletom u oba ajeta msili na približavanje Allahu, Azze ve Dželle, dobrim djelima. Ni od jednog od njih se ne prenosi da ih je protumačio u smislu dozvole uzimanja bića vjerovjesnika i dobrih ljudi kao sredstava do Allaha, kako to ovi tumače.

Argumentiranje posebno drugim ajetom za njihove tvrdnje smatra se najgorom neistinom i najvećom lažju, jer taj ajet ukazuje baš na potpuno suprotno od onoga što oni zagovaraju i replicira im na njihovu tvrdnju. Ovo se pojašnjava povodom objave ajeta, kao što Ibn Mes’ud kaže prema predaji koju prenosi El-Buhari: „Ljudi su obožavali džinne, pa su džinni prešli na Islam a ovi (ljudi) su se pridržavali svoje (neispravne) vjere.“ (El-Buhari, Kitabut- tefsir, 2/107)
To znači, da Allah odgovara ovima koji su obožavali i dozivali džinne mimo Njega, da su oni koje dozivate prešli na Islam i počeli se približavati Allahu dobrim djelima. U ovome je bio podsticaj mušricima da povjeruju u Allaha Jedinoga i da krenu putem džinna koji su povjerovali. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Reci; “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”“ (El-Isra, 56)
-„Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove.“ (El-Isra, 57)
Šejh Muhammed El-Emin Eš-Šenkiti u tefsiru ajeta,: „ i nastojte da Mu se umilite“ (El-Maide, 35), kaže: „Znaj, da velika većina učenjaka smatra da se pod ‘vesiletom’ ovdje misli na približavanje Allahu Uzvi-šenom izvršavanjem njegovih naredbi i izbjegavanjem njegovih zabrana u suglasnosti s onim, s čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i iskrenošću prema Allahu. To je jedini put koji vodi do Allahovog zadovoljstva i postizanja kod Njega dobara dunjaluka i Ahireta.
Iz ovog pojašnjenja saznaješ da ono što tvrde mnogi otpadnici, iz reda sljedbenika neznalica koji se pozivaju na tesavvuf, govoreći da se pod vesiletom u ajetu misli na ‘šejha’ koji biva posrednik između osobe i Gospodara, krajnje je neznanje, sljepilo, jasna zabluda i poigravanje sa Allahovom Knjigom. Uzimanje posrednika mimo Allaha, spada u temelje nevjerstva. Uzvišeni to iznosi govoreći o njima:
-„…da bi nas što više Allahu približili“ (Ez-Zumer, 3)
-„…i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” Reci: “Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!” Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!“ (Junus, 18)
Svaka osoba zadužena šerijatskim tekstovima mora poznavati put koji vodi u Allahovo zadovoljstvo, Njegov Džennet i milost, a on je slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ko skrene sa toga, zalutao je sa Pravoga puta.“ (Advaul-Bejan, 2/97-98)
Jedan od hadisa kojim su argumentirali je i hadis koji prenosi El-Buhari od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, kada bi nastupila suša tražio kišu putem El-Abbasa ibn Abdulmuttaliba. Govorio bi: „Allahu, mi smo ti se približavali putem našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa si nam dao kišu. Sada ti se približavamo putem amidže našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,i daj nam kišu!“, pa bi kiša pala.“ (El-Buhari, Kitabul-istisqa, 2/34)
Ovim hadisom dokazuju dozvolu tevessula bićima i njihovim pozicijama i ugledom. Kažu da je Omer ćinio tevessul ugledom i pozicijom El-Abbasa kod Allaha, Azze ve Dželle. Njegov tevessul je bio samo njegovo spominjanje El-Abbasa u dovi i traženje od Allaha da ga napoji zbog njega. Ashabi su to potvrdili, što, prema njihovoj tvrdnji, ukazuje na dozvolu tevessula bićima i njihovim ugledom. Međutim, šta je razlog da je Omer sa tevessula Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prešao na drugi tevessul, dok god to oni smatraju dozvoljenim? Odgovorili su da je razlog tome bilo pojašnjenje dozvole tevessula drugima mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da za to nema smetnje.
Ahmed Zejni Dahlan kaže: „Omer, radijallahu anhu, tražio je od Allaha silazak kiše putem El-Abbasa, radijallahu anhu, a nije to učinio putem Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ljudima pokazao dozvoljenost tevessula s drugima mimo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te da za to nema smetnje. Traženje kiše putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod njih je bilo poznato, pa je vjerovatno bilo ljudi koji su smatrali zabranjenim to s drugima mimo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,. Tada im je Omer pojasnio dozvoljenost traženjem kiše putem El-Abbasa.“ (Ed-durerus-sunnijje fir-reddi alel-vehhabijje, 8-9)
Dokazivanje njihovih tvrdnji ovim hadisom je neispravno iz nekoli-ko razloga:
Prvi: U hadisu se spominje da su ashabi uzimali kao sredstvo približavanja Allahu, Azze ve Dželle, Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, dovu za njegova života kako bi im pala kiša, pa se to i dešavalo. Navedeni hadisi o traženju kiše to pojašnjavaju. Ne postoji vjerodostojan hadis koji potvrđuje njihovo mišljenje da su ashabi uzimali Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, biće ili ugled kao sredstvo približavanja Allahu, Azze ve Dželle.
Zapravo, navedeni hadisi potvrđuju da je traženje kiše bilo samo putem Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove.
Prenose El-Buhari i Muslim od Enesa, radijallahu anhu: „Neki čovjek je ušao na dan džume na vrata koja su gledala u minber a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je i držao hutbu. Okrenuo se stajući pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, pomrije stoka i prekinuše se svi putevi (opskrbe)! Moli Allaha da nam spusti kišu!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je svoje ruke i rekao: „Allahu, spusti nam kišu! Allahu, spusti nam kišu! Allahu, spusti nam kišu!“ Enes je rekao: „Allaha nam, ne nebu nismo vidjeli ni oblaka ni rapršenih oblačića. Između nas i brda Sel’ nije bilo ni jedne kuće. Najedanput iz tog brda pojavi se oblak popot štita. Kada je došao na sredinu, raširio se i kiša je poćela padati iz njega. Tako mi Allaha, sunca nismo vidjeli šest dana. Potom je neki čovjek ušao na ista vrta sljedeće džume a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao je i držao hutbu. Okrenuo se prema njemu stajući i rekao: „Allahov Poslaniče, imeci su propali i prekinuše se svi putevi! Moli Allaha da zaustvi kišu!“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je ruke i rekao: „Allahu, (daj kišu) oko nas, a ne na nas! Allahu, na brijegove, planine, brežuljke, doline i šume!“ Kiša je prestala i izašli smo (sa džume) hodajući pod toplinom sunčeve svjetlosti.“ (Buhari, Kitabul-istisqa, 2/34 ; Muslim, Kitabu salatil-istisqa, 612)
El-Buhari od Abbada b. Temima, a on od njegovog amidže, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao s ljudima tražeći od Allaha kišu za njih. Ustao je i molio Allaha stojeći, a potom se okrenuo prema kibli i izvratio svoju odjeću, pa je kiša pala.“ (Buhari, Kitabu el istisqa, 2/38)
Ova dva hadisa, i mnogi njima slični u knjigama Sunneta, potvrđuju da bi ashabi prilikom suše išli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali ga da moli Allaha da im dadne kišu, ili je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa njima izlazio i klanjao namaz za kišu, a zatim molio Allaha za njih, kao što se o tome govori u Sunnetu. Na ovo je Omer mislio kada je rekao: „Allahu, mi smo tebi činili tevessul Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa si nam dao kišu.“
Drugi: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, Omer, radijallahu anhu, činio je tevessul El-Abbasovom dovom zato što je znao da je tevessul Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti nemoguć i nedozvoljen. Ovo se od njega ponovilo više puta u prisustvu ashaba, radijallahu anhum. Da je tevessul Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti dozvoljen, Omer ne bi to uzimao od nekoga drugog. Pošto su mu to ashabi potvrdili i to se više puta od njega ponovilo, snažan je dokaz za zabranu tevessula Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti.
Treći: Ponavljanje ovoga čina od Omera, radijallahu anhu, poništava sumnju onih koji kažu da je on to učinio da bi pojasnio dozvoljenost tevessula drugima mimo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je tevessul Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti bila poznata stvar kod ashaba. Ovo nije ispravno, jer da je tako, ovaj postupak Omer ne bi ponavljao i svoj bi navodni cilj pojasnio jednim primjerom, a on je dozvola tevssula vrijednom osobom uz postojanje vrijednije osobe, kao što oni tvrde. Zatim, u njihovim tvrdnjama se nalazi laž na Omera i veliki dio ashaba, jer oni koji dozvoljavaju tevessul tvrde da je tevessul Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem bila poznata stvar kod ashaba, ali se na vjerodosotojan način od njih ne prenosi predaja koja podupire njihove tvrdnje. Od njih se prenosi upravo suprotno.
Četvrti: Omer je jasno rekao da su uzimali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kao sredstvo približavanja Allahu, Azze ve Dželle, u dovi, tokom njegovog života i da on poslije njegove smrti čini tevessul njegovim amidžom El-Abbasom. Nema sumnje da su oba ova tevessula jedne vrste, a to je tevessul dovom dobrih ljudi, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je njihov predvodnik.
Peti: Neke predaje ovog ispravnog hadisa tumače spomenuti govor Omera i njegovu namjeru, jer prenose El-Abasove, radijallahu anhu, dove kao odaziv na Omerov, radijallahu anhu, poziv. Tako Hafiz Ibn Hadžer u ‘Fethul-Bariju’, prenosi: „Ez-Zubejr b. Bekkar u knjizi ‘El-Ensab-rodoslovlja’ pojašnjava opis onoga što je El-Abbas spominjao u dovi u pogledu ovog događaja i vremena kada se on odvio. On prenosi sa svojim lancem prenosilaca da je El-Abbas, nakon Omerovog zahtjeva da zatraži kišu, rekao: „Allahu, svaki belaj dolazi s grijehom, a prestaje samo sa tevbom. Ljudi su se meni obratili zbog moje pozicije kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo su naše ruke koje se Tebi uzdižu sa grijesima, a i svoja čela Tebi spuštamo sa pokajanjem. Zato nam dadni kišu!“ Zatim su se na nebu pojavili oblaci poput brda koji su natopili zemlju, pa su se ljudi povratili sebi.“ (Fethul-Bari, Hafiz Ibn Hadžer, 3/150)
Ovaj hadis pojašnjava da je tevessul bio isključivo El-Abbasovom, radijallahu anhu, dovom, a ne njegovim bićem ili osijedjelim dlakama, kao što tvrde. U suprotnom, šta bi bio razlog da El-Abbas ustane i moli novom dovom, ili, kakva je korist da El-Abbas dođe na mjesto traženja kiše da bi uputio dovu?
Iz ovoga se očituje da hadis Omera o tevessulu El-Abbasom, radijallahu anhu, nije dokaz za dozvoljenost tevessula Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti, nego je dokaz za nedozvoljenost toga.
Od hadisa kojima argumentiraju jeste i hadis kod Imama Ahmeda od Osmana b. Hunejfa u kome se kaže da je neki čovjek slijepac rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Moli Allaha da me izliječi!“ Rekao je: „Ako želiš molit ću za tebe, a ako želiš odgodit ću to, a i to je dobro.“ Rekao je: „Moli Ga!“ Naredio mu je da uzme abdest lijepo i da klanja dva reka’ata i da moli ovom dovom: ‘‘Allahu, ja Te molim, Tebi se okrećem s Tvojim Vjerovjesnikom Muhammedom, Vjerovjesnikom milosti. Muhammede, Ja se s Tobom okrećem ka mom Gospodaru radi ove moje potrebe koja će mi se ispuniti. Allahu, učini ga zalagačem za mene i mene za njega.’ Čovjek je to učinio, pa se izliječio.“ (Ahmed, El-Musned, 4/138 ; Ibn Madže, Es-Sunen, 1/481)
Oni kažu: Dokaz iz ovog hadisa jeste da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio slijepca da ga uzme kao sredstvo približavanja Allahu, Azze ve Dželle, u dovi. Slijepac je to učinio, pa je progledao. Njegov tevessul je bio putem Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, bića, a ne njegovom dovom. Pošto je tako, svakome je dozvoljeno da uputi ovu dovu koja se navodi u hadisu.
Ibn Hadžer El-Hejtemi kaže: „Vjerovjesnik ga je podučio tome, a nije dovio za njega, želeći da se on sam okrene, u potpunosti preda i zatraži putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pomoć kako bi postigao vrhunac svoga cilja. Ovo smisao se odvija tokom njegovog života i poslije smrti. Zato su ispravni prethodnici koristili ovu dovu za svoje potrebe poslije njegove smrti.“ (El-Dževherul-Munezzam, 76-77) Argumentirao je i anegdotom o čovjeku sa Osmanom b. Hunejfom, radijallahu anhu, što će biti kasnije spomenuto.
Prema tome, oni smatraju da je hadis dokaz za njih o dozvoljenosti uzimanja Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, bića kao sredstva približavanja, te da se hadis ne odnosi samo na slijepca, nego je dozvolje-no svakom da uputi ovakvu dovu. Međutim, hadis nije dokaz za ono što oni misle, nego je dokaz za jednu od utemeljenih vrsta tevessula, jer je slijepac činio tevessul Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, dovom, a to je utemeljeno kao što je prethodno naznačeno. Ovo se može pojasniti iz hadisa kroz nekoliko stvari:

Prva: Slijepac je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bi on molio za njega. To je značenje riječi: „Moli Allaha da me izliječi!“. Učinio je tevessul Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, dovom znajući da je njegova dova primljena. Zato je od njega zatražio dovu. A da mu je bio cilj uzeti Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, biće ka sredstvo približavanja, ili njegovu poziciju, kao što tvrde, ne bi imao uopće potrebe da dođe Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i da ga pita za dovu. Zapravo, bilo bi mu dovoljno da sjedi u svojoj kući i da moli Allaha čineći tevessul Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem ili ugledom. Međutim, on to nije učinio, jer je odlično poznavao značenje tevessula i da je neophodno otići onome putem koga se čini tevessul da bi od njega zatražio ono što želi (tj.učenje dove).

Druga: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao mu je činiti dovu nakon što mu je dao izbora između dove i strpljenja, ako to želi.
Treća: Ustrajnost slijepca da mu učini dovu potvrđuje da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio dovu, jer mu je to obećao, ako slijepac bude želio. On je to želio i potvrdio riječima: „Moli Ga!“. I pored toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije se samo zadovoljio dovom za njega, nego ga je uputio na dobro djelo kako bi mu objedinio sve vrste dobra. Naredio mu je namaz i učenje dove kojom će moliti u svome namazu.
Četvrta: Riječi slijepca u zadnjem dijelu ove dove: „Allahu, učini ga zagovornikom za mene.“, nemoguće je protumačiti kao tevessul Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem ili ugledom, kao što tvrde. Značenje ovih riječi jeste: ‘Allahu, primi Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, zalaganje za mene.’ , tj. primi njegovu dovu kako bi mi povratio vid. To je značenje šefa’ata-zalaganja. Zalaganje nije potpuno osim kada dvojica traže određenu stvar, a jedan drugom je zalagač. Zalaganje od strane Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva samo dovom za onoga za koga se zalaže.
Peta: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je slijepca da kaže u svojoj dovi: ‘I učini me zalagačem za njega.’, tj., primi moju dovu da bi njegov šefa’at i dova bili primljeni. Sama ova rečenica je dovoljna za one koji tvrde da je tevessul slijepca bio putem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, bića i ugleda, jer kako se slijepac može zalagati za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim ako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje dovu za njega, a slijepac moli svoga Gospodara da usliša dovu Svoga Vjerovjesnika?
Šesta: Ovaj hadis učenjaci spominju kao primjer jednog od nadnaravnih djela Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove primljene dove. Allah je time pokazao bereket njegove dove u nadnaravnim djelima i liječenju bolesti. Blagoslovom Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove, Allah je ovom slijepcu povratio vid. Zato ovaj hadis pisci svrstavaju u jedan od znakova njegovog vjerovjesništva, kao što je učinio El-Bejheki i drugi. To, također, ukazuje da je tajna slijepčevog izlječenja, ustvari, Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova.
Sedma: Ova dova je specifična samo za slijepca, jer sadrži Vjero-vjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, dovu i njegovo zalaganje za njega, a onome za koga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lično nije činio dovu i zalagao se za njega, nije na stepenu toga slijepca za kojeg je on uputio dovu i zalagao se. Da je ovo generalno pravilo, kao što tvrde oni koji dozvoljavaju, slije-pci iz reda ashaba, ili bar dio njih, bi molili ovom dovom i bili bi izliječeni. Njihovo spuštanje ove dove i uzimanje drugih je dokaz njene specifičnosti samo za ovog slijepca. Isto tako, da je povod slijepčevog liječenja tevessul Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem ili ugledom, kao što shvata većina zadnjih generacija, bilo bi moguće da se ovo izlječenje desi i drugim bolesnicima, mimo slijepaca, koji čine tevessul Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ugledom, pridružujući tome ugled svih vjerovjesnika, poslanika, evlija i dobrih ljudi.
Oni su argumentirali hadisima i predajama koji su nevažeće i neispravne za argumentaciju. Npr.: Hadis Ademovog tevessula Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg prenosi El-Hakim od Omera ibn El-Hattaba u kojem se kaže: „Kada je Adem počinio grijeh rekao je: „Gospodaru, molim Te s Muhammedovim pravom da mi oprostiš!“ Allah je rekao: „Ademe, kako znaš Muhammeda, a nisam ga stvorio?“ Odgovorio je: „Gospodaru, zato, jer kada Si me stvorio Svojom rukom i u mene udahnuo Svoga Ruha, podigao sam glavu i na stubovima Arša vidio zapisano: ‘Nema drugog boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik’. Znao sam da ćeš Svome imenu pridodati samo ime najdražeg stvorenja Tebi. Allah je rekao: „Istinu si rekao, Ademe. On Mi je najdraže stvorenje. Moli Me s njegovim pravom, Ja sam ti oprostio. Da nije Muhammeda ne bih te ni stvorio.“ (Hakim, El-Mustedrek, 2/615) Ovaj hadis je argument kojim oponenti potvrđuju tevessul Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, prije njegovog stvaranja.
Pisac knjige, ’Vefaul-vefa’, kaže: „Znaj, da je traženje pomoći i za-laganja Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ugledom i bereketom kod njegovog Gospodara djelo vjerovjesnika i poslanika, a i životni put ispravnih prethodnika. Dešava se u svakoj situaciji: prije njegovog stvaranja, poslije, tokom njegovog dunjalučkog života, za vrijeme Berzeha i na Sudnjem danu.“ Potom je naveo prethodni hadis o Ademovom tevessulu argumentirajući njime. Istim su argumentirali Es-Subki i drugi.
Međutim, ovaj hadis je apokrifan i njime nije dozvoljeno dokazivati zbog Abdurrahmana b. Zejda b. Eslema u lancu prenosilaca koji je optužen za izmišljanje hadisa.
Zato su sud o neispravnosti ovog hadisa izrekli Ibn Tejmijje, Ez-Zehebi, Ibn Abdul-Hadi, Ibn Hadžer. Nikome nije dozvoljeno da ovim hadisom dokazuje samo zato što ga je El-Hakim ocijenio kao vjerodostojan.
Argumentirali su hadisima i predajama koje su sve neispravne i apokrifne, i poput su hikaja. Preostalo je da ukažem na predaju Malika Ed-Dara kojom je Es-Subki pokušao dokazati dozvoljenost traženja dove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti.
Dokazivanje ovom predajom nije dozvoljeno zato što nije ispravna. Zatim, ona je u suprotnosti sa propisima koji su šerijatski potvrđeni u vidu pohvlanosti namaza za kišu, upućivanja dove Uzvišenom Allahu i poni-znosti pred njim kako bi Svojim robovima spustio kišu, što je bio Sunnet kojeg je prakticirala velika većina učenjaka. Ni od jednog od ispravnih prethodnika ovog Ummeta nije preneseno da je našao utočišta kod Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, kabura i tražio od njega dovu za kišu ili nešto drugo. Da je ovo bilo utemeljeno, ashabi bi to učinili i od njih bi to bilo prenešeno na vjerodostojan način i uzeto kao oslonac u Vjeri. Pošto se to nije desilo, onda je to dokaz za neutemeljenost i neispravnost ove predaje. Također, ova predaja ne sadrži tevessul Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovim bićem, niti ugledom, niti zaklinjanje njime na Allaha oko kojeg postoji razilaženje. Zapravo, u predaji se spominje traženje dove od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegove smrti. Ovo šerijatsko pitanje je van okvira razilaženja, jer o dozvoljenosti toga nije rekao nijedan učenjak iz reda ispravnih prethodnika, nego je to širk kojeg Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuju. Zbog toga su se sufije proširile u značenju tevesula uvodeći u njega različite vrste širka, kao što je traženje pomoći i utočišta, upućivanje žalbi, traženje dove, zalaganja i oprosta, svih potreba i udovoljenju murada. Sve to su nazvali tevessulom. Kada im se potvrdi i ustanovi novotarski tevessul u njega uvedu mnogobožački tevessul i sve to umotaju nazivajući ga ‘tevessulom putem Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iz pokazivanja ljubavi prema njemu’.
Poslije pojašnjenja neispravnosti ovih sumnji kojima su oni koji dozvoljavaju neutemeljni tevessul dokazivali, želimo znati propis o ovoj vrsti tevessula. Ovaj tevessul, s obzirom na propis, dijeli se na dva dijela:

Prvi dio: Novotarski tevessul
Poput tevessula Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, bićem, ugledom ili zaklinjanjem njime na Allaha, kao da neko kaže: ‘Allahu moj, činim Ti tevessul Tvojim Vjerovjesnikom’; ili da kaže: ‘Allahu, zbog ugleda Tvoga Vjerovjesnika, oprosti mi!’ Primjer za zakletvu je da neko kaže: ‘Allahu, s Tvojim Vjerovjesnikom, ili pravom Tvoga Vjerovjesnika, izliječi me, ili udovolji moje potrebe!’
Zbog čega je ovo novotarija? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije naredio niti je ljude pozivao u to, a također to nije ubrojao u vidove približavanja Allahu, Azze ve Dželle, kao što su to učinile posljednje generacije sufija i njihovih sljedbenika učinivši to najboljim oblikom približavanja Allahu. Isto tako, ashabi se nisu približavali Allahu ovom vrstom tevessula, a niti su to činili tabiini i njihovi sljedbenici. Zapravo, od njih je potvrđeno da su se držali utmeljenog tevessula i pošto nema tome spomena u Allahovoj Knjizi, niti u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ni u postupcima ashaba i tabiina, to je dokaz za neutemeljenost i novotarstvo ove vrste približavanja Allahu.
Ovo je bilo općenito, a podrobnije se može reći da je traženje potreba Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, njegovim bićem i ugledom nedozvo-ljeno, jer iako se zasniva na temeljima da vjerovjesnici imaju ugled i pozici-ju kod Allaha, što je ispravno, ipak Allah, Azze ve Dželle, tu poziciju nije učinio povodom za uslišavanje dove onoga ko čini tevessul putem njih. Ustvari, Allah je vjerovanje, ljubav i slijeđenje njih učinio povodom uslišavanja dove, za razliku od molbi i tevessula njihovim bićima i ugledima. Zaklinjanje na Allaha Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovim hakkom (pravom) također nije šerijatski dozvoljeno, jer se tim postupkom izriče zakletva stvorenjem na Stvoritelja, Subhanehu ve Te’ala. Također, zaklinjanje stvorenjem na stvorenje nije dozvoljeno, pa kako će onda biti dozvoljeno kad se radi o Uzvišenom Stvoritelju? (El-kaidetul-dželile, 109-110)
Kada je ovo jasno, nije dozvoljeno uzimati Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. njegovo biće, ugled ili se njime zakilinjati na Allaha kao sredstvo približavanja, jer takve izreke vode pretjerivanju kojeg zabranjuju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zato se treba držati preventive od mnogoboštva koje je zasigurno posljedica ovakvih postupaka. Upravo zato što većina onih koji su dozvolili ovaj tevessul nisu zastali na njegovim granicama, nego su s toga prešli na traženje pomoći putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od njega, a traženje pomoći nije dozvoljeno osim od Allaha. Tu također ima i drugih stvari koje vode u širk, nazivajući sve ovo tevessulom.
Potrebno je posebno napomenuti da kada pojašnjavamo neispra-vnost ove vrste tevessula ne znači da negiramo ugled i uzvišenu poziciju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nikako! Njegov ugled, neka je na njega Allahov blagoslov i spas, veći je od ugleda svih vjerovjesnika i poslanika. Hadis o zalaganju to precizno pojašnjava.

Drugi dio: Mnogobožački tevessul

On se ogleda u traženju potreba od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upućivanju dove njemu da otkloni nedaću ili poteškoću, te upućivanje tužbi njemu, kao i ostale vrste širka koje zabranjuju Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Sasvim je jasno da je ova vrsta tevessula širk. Da se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u toku njegovog života zatraži ono što on ne može, a da to samo Allah može učiniti, bio bi to širk. Šta onda reći kada to oni traže poslije njegove smrti pjevajući o tome stihove i navodeći hikaje ?
 
El-Ber’i obraćajući se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

Vlasniče svijetloga kabura u Jesribu, moja krajnja nado i cilju moga potraživanja. O ti, koga u nedaćama za tevessula uzimam, i kome u svim događajima pribjegavam. O ti, za koga se nadamo da će nam otkloniti iskušenja, i razriješiti čvorove zamršene. O ti, koji svima daješ u izobilju…
(Šerhu divanil-Beri’, Muhammed Se’id Kemal, 88)
Također kaže:
Moj zaštitniče, moj zaštitniče, otkloni svaku poteškoću od mene, jer su moja leđa pretovarena grijesima. Povrati mi počast na koju si me navikao. Koliko je od tebe meni samo dobra dolazilo. Sačuvaj me i daj mi počast od tebe. O ti, čiji su pokloni različita dobra. Budi blag prema meni i moj gospodine, uzmi za moju ruku kada me zateknu nerješive tegobe… (Šerhu divanil-Beri’, Muhammed Se’id Kemal, 192)
Svakoga pravoga muvehhida (monoteistu) opisuju kao grubijana prema Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj odabranoj porodici. Nazivanje ove vrste tevessula tevessulom spada u jednu vrstu obmane, jer je njegov pravi naziv veliki širk.
_______________________________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.