Šta poslije Ramazana ?

Posted: 28 Februara, 2013 in islamske knjige

Muhened Et-Tunisi

Draga braćo i sestre! Poslije Ramazana moramo se obračunati sami sa sobom prije nego li dođemo na veliki obračun pred Allaha s.v.t, upitajmo sebe: Šta smo se okoristili od ove bogate i rodne sezone? Koliko smo zrelih i ukusnih plodova ubrali u svoje košare? Jesmo li se u hladu njena drveća malo odmorili od dunjalučkih briga i obaveza i opskrbili se najboljom opskrbom za veoma dugo ahiretsko putovanje? Jesmo li sve pokornosti, obavezne ili poželjne (farzove, vadžibe i mustehabe), obavili sa potpunom iskrenošću i na način kako to od nas šerijat traži? Jesmo li na ovom mjesečnom ispitu uspjeli savladati svoje strasti i nagone? Da li zaslužujemo da dobijemo diplomu strpljivog, bogobojaznog vjernika ili se smatramo od onih koji nisu u pravom obliku izvršili svoje obaveze i da su gubitnici? Hoćemo li nastaviti hod stazama pokornosti i istinskog ibadeta ili ćemo se vratiti unazad da lutamo stazama zablude i raznih poroka – ne dao Allah!

Poštovana braćo i sestre! Iako veliki broj muslimana sprema svoj prtljag da napusti pokornost sa odlaskom ovog mubarek mjeseca i da se ukrcaju u brzi voz grijeha i poroka, mi im se u tome ne smijemo pridružiti makar oni bili velika većina. Ne smijemo ih slijediti u pogrešnim shvatanjima i ružnim postupcima, jer je pravi vjernik pametan i oštrouman: on čini dobra djela i ibadet na lijep način, bez obzira da li ljudi rade dobro ili zlo. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: “Nemojte biti beskičmenjaci, pa biti dobri, ako su i ostali ljudi dobri, a loši ako su i ostali loši! Izvježbajte se da budete dobri kada su i drugi ljudi dobri, a da ne budete loši kada su drugi ljudi loši!” Bilježi Tirmizi. Oni koji sa odlaskom Ramazana, nastavljaju činjenje grijeha i razvrata, napuštaju vjerske obaveze čak napuštaju i glavne ruknove Islama kao što je namaz, takve je šejtan obmanuo i zaveo, na veliku žalost, i usadio im u njihove mozgove ideju da je za sticanje Allahove s.v.t. milosti i oprosta dovoljno da se malo više angažuju na polju ibadeta za vrijeme Ramazana, a da se poslije mogu mnogo komotnije odnositi spram tih obaveza. Šejtan im olakšava nečinjenje onog što je obavezno (vadžib), a pogotovo onog što je samo preporučeno (mustehab), te činjenje i velikih, a kamoli malih grijeha. O takvim kaže Uzvišeni Allah: ”On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.” Nisa 120. Šejtan je takve ljude uspio prevariti, tako da oni i ne osjećaju da idu njegovim putem. Time što čine ibadet samo uz Ramazan (a neki čine ibadet Allahu s.v.t. još i petkom), oni kao da kažu: “Bog ne zaslužuje da Mu se čini ibadet osim u Ramazanu!! Neka je Allah s.v.t. visoko Uzvišen od toga! Gospodar Ramazana jeste Gospodar i Ševvala i ostalih mjeseci. Onaj ko u tome pravi razliku pao je u šejtansku varku i dužnost mu je da se pokuša izbaviti dok još ima vremena. Oni kojima je težak čist i lijep život, smatraju da se odmah nakon Ramazana treba ponovo vratiti u blato fesada (neurednog života). Međutim, oni su manjkavi i u razumu i u vjeri. Zašto? Zato što oni, pored toga što ne poštuju svoga Gospodara i ne boje se Njegove s.v.t. žestoke kazne, ne uvažavaju ni svoj razum, jer kako će onaj ko cijeni svoj razum rušiti u Ševvalu ono što je izgradio u Ramazanu?! Primjer ovakvih je kao primjer žene koja je sašila sebi divnu odjeću koja joj se jako dopala. Zatim je počela konac po konac vaditi bez ikakvog razloga tako da je uništila sve ono što je ranije uradila. Šta bi ljudi rekli za ovu ženu? Na ovakve nemarnike i njihove postupke nas upozorava Allah s.v.t. riječima: ”I ne budite kao ona žena koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela.” Nahl 92). Neka nas Allah s.v.t. sačuva od nezahvalnosti, griješenja i nemarnosti, i kratke pameti! Ovakve osobe se nisu uopće okoristile od mjeseca posta i ibadeta, oni su od svega toga imali samo glad, žeđ i noćna sijela. Naši dobri prethodnici su ovakve na najoštriji način upozorili. Imam Ahmed je rekao: ”Teško li narodu koji ne zna za Allaha s.v.t. osim u Ramazanu.” Njihovo brzo vraćanje grijesima jasno pokazuje da Uzvišeni Allah nije primio njihova djela koja su radili u Ramazanu, jer je dokaz da je Allah s.v.t. primio od ljudi dobra djela to što se oni nakon njih ponovo angažuju u činjenju dobrih djela i tako ustraju u pridržavanju istinskoga puta. Zato naša braća i sestre koji su nemarni, oni su pravi miskini i potrebno je da im poklonimo još više savjeta, upozorenja na pogrešnost njihovih postupaka i ukažemo na njihovo veoma teško stanje: Neophodno je da donesete čvrstu odluku da se zauvijek želite osloboditi ropstva grijesima. Zato je potrebno da se naoružate jakom voljom i da trenirate za vrijeme Ramazana činjenje raznovrsnih i mnogobrojnih dobrih djela kako bi vam to oslobađanje bilo lakše. Morate više prekinuti sa tim privremenim godišnjim tevbama, jer uistinu, ukoliko čovjek iskreno donese određenu odluku – nijjet izričito u ime Allaha s.v.t., upućuje iskrene dove za to, bori se protiv svojih nagona i strasti rezultat će na kraju, uz Allahovu s.v.t. pomoć i dozvolu, biti:

Prvo: Stalna ispravnost i ustrajnost na pravom putu.


Drugo: Neki od njih se pravdaju da su nemoćni, stari, ibadeti su za njih napor, teško mogu ustrajati u pokornosti. Sve su to iluzije i šejtanske spletke i to nam najbolje potvrđuje njihova ustrajnost tokom cijelog mjeseca Ramazana kada su postili, klanjali redovno propisane namaze, ali i nafile i teravije. Kako ste mogli biti ustrajni u postu i namazima, a sada ne možete ustrajati samo u namazima?

Treće: Jedna od vrijednosti ibadeta i njegovih plodova je da muslimani zahvaljuju Allahu s.v.t. na mnogobrojnim blagodatima kojima nas je obasuo. Upitajmo se: da li nam Allah s.v.t. daje Svoje blagodati i brine se o nama samo za vrijeme Ramazana? Svakako je odgovor da to nije tako nego se On o nama brine i obasipa nas blagodatima od rođenja, pa sve do smrti.

Četvrto: Neki od njih su se čvrsto prihvatili za šubhu koja ih je zavela, pa oni misle da Uzvišeni Allah uvećava sevape u Ramazanu i oprašta grijehe sve do sljedećeg Ramazana. Stoga nema potrebe da se trudimo i zamaramo obavljanjem namaza i drugih ibadeta. Ovo mišljenje je veoma čudno i jasno se kosi sa riječima Uzvišenog kada opisuje prave vjernike: ”Oni koji svoje namaze redovno obavljaju.” Mu’minun 9. Uzvišeni Allah nam je naredio da Mu stalno činimo ibadet sve dok nam ne dođe smrtni čas, pa veli Uzvišeni: ”I čini ibadet tvome Gospodaru sve dok ti ne dođe smrt.” Hidžr 99. U ovom kontekstu se navode i mnogobrojni hadisi. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Pet dnevnih namaza, od džume do džume i od Ramazana do Ramazana oprašta se ono što se počini između njih, ukoliko se bude klonilo velikih grijeha.” Bilježe Muslim i Tirmizi. A oni su odmah po prolasku Ramazana počeli činiti veliki grijeh, a to je napuštanje propisanih namaza, ako već ne čine i druge velike grijehe kao što su pijenje alkohola, zinaluk, neposlušnost roditeljima i drugo.

Peto: Čovjek griješi prema Allahu s.v.t. i prema stvorenjima i zato je neophodno nešto čime će eliminisati te grijehe. Eliminisanje se jedino može u potpunosti sprovesti ukoliko se napusti činjenje grijeha i umjesto njih ustrajno čine dobra djela i ibadet.

Šesto: Oni su zaista u velikoj opasnosti i plašimo se za njih da će njihov završetak biti katastrofalan i poguban za njih. Kako da se ne plašimo kad Allah s.v.t. veli: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno biti bačeni u rijeku džehennemsku.” Merjem 59. Tražimo zaštitu Allahovu s.v.t. od stanja njihova! Također, Gospodar nam kazuje o kafirima kada su bili upitani pošto su ušli u džehennem. “Rečeno im je: ”Šta vas je u Sekar dovelo? “Nismo – reći će – bili od onih koji su namaz obavljali i nismo siromahe hranili i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali.” Muddessir 42-45). Dakle, prvo što su naveli zbog čega su kažnjavani jeste namaz. A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ” Između čovjeka i nevjerstva je napuštanje namaza.” Bilježi Muslim. “Ugovor koji je između nas i njih jeste namaz, ko ga napusti odlazi u nevjerstvo.” Bilježe Ahmed, Ebu Davud i drugi. Ajeti i hadisi koji upozoravaju na opasnost grijeha napuštanja namaza su zaista mnogobrojni. Mnogi od takvih vele: mi nismo u potpunosti napustili namaz, mi klanjamo džumu namaz. Mi ćemo im odgovoriti riječima: Uzvišeni Allah žestoko prijeti onima koji kasne sa namazima, a šta je tek sa onima koji ih nikako na klanjaju? Veli Uzvišeni Allah: “A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.” Ma’un 4-5. Od Sa’da r.a. se prenosi: Upitao sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. za značenje riječi: ”oni koji molitvu svoju kako treba ne obavljaju.” On mi je odgovorio: ”To su oni koji namaze svoje u prvo vrijeme ne obavljaju.” Bilježe Taberani i Bejheki. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: ”Ko napusti ikindiju namaz propašće mu svi njegovi poslovi.” Bilježe Buhari i Nesai. Ovo je kazna za onog ko napusti samo jedan namaz, a šta je onda tek sa onima koji napuštaju više namaza? Od Muaza r.a. se prenosi da je rekao: – Allahov Poslanik s.a.v.s. mi je oporučio i rekao: “Nemoj nipošto činiti širk Allahu, pa makar te ubili i spalili! Nemoj nipošto namjerno propustiti ijedan propisani namaz, jer od onoga ko to učini otpada Allahova zaštita. Nemoj nipošto popiti alkohol, jer je on izvor svakog nevaljalog djela. Čuvaj se grijeha, jer oni izazivaju Allahovu srdžbu.” Bilježe Ahmed i Taberani. Upućujemo dovu Milostivom Gospodaru da i nas i vas podrži u svakom dobru, sačuva svakog zla, da primi od nas i od vas dobra djela, da nam učini bajram istinskim slavljem i veseljem! O Allahu, daj da doživimo još mnogo puta Ramazan i da ih dočekamo u boljem stanju, očišćenih srca i ispravnih postupaka, jačeg i jedinstvenijeg ummeta koji se istinski vratio svome Gospodaru.

Završna riječ


U ovom posljednjem dijelu našeg obraćanja ukazati ćemo na tri stvari:

Prvo: Ko se u toku Ramazana opravdano mrsio, na njemu je da u što bržem vremenskom periodu nadoknadi propuštene dane, jer je to njegov dug spram Allaha s.v.t. Nije dozvoljeno odgoditi nadoknadu propuštenih dana posta do iza sljedećeg Ramazana osim ukoliko za to ima šerijatski opravdan razlog. Ko to učini bez opravdana razloga na njemu je tada da, pored nadoknade posta, nahrani i po jednog siromaha za svaki dan. Ummi Seleme bi govorila svojoj djeci: ”Ko od vas treba napostiti nekoliko dana neka s tim počne odmah sutra poslije bajrama.” Napostiti propuštene ramazanske dane je preče od posta šest dana Ševvala.

Drugo: Od Ebu Ejjuba r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko bude postio Ramazan i šest dana Ševvala, kao da je postio cijelu godinu.” Bilježi Muslim, jer je Allahova s.v.t. milost takva da se jedno djelo nagrađuje desetorostruko, pa je ovaj hadis Allahov Poslanik s.a.v.s. protumačio ovako: ”Post mjeseca Ramazana ima vrijednost posta 10 mjeseci, a 6 dana Ševvala ima vrijednost 60 dana, tj. dva mjeseca.” Bilježe Ahmed i Nesai.

U nastavku posta poslije Ramazana postoje mnoge koristi:

a) Kontinuitet u nagradi posta za cijelu godinu.

b) Post šest dana Ševvala sliči sunnet namazima poslije farz namaza i kroz to se upotpunjava ono što je propušteno kroz farzove.

c) Post ostalim danima je najbolji znak da je ramazanski post primljen, jer Uzvišeni Allah ukoliko primi neko djelo Svoga roba, On dadne da Njegov s.v.t. rob nastavi u činjenju dobrih djela.

d) Povratak ibadetu posta najbolji je dokaz želje čovjeka za ovim ibadetom i pokornosti, i to znači da mu Ramazan nije bio dosadan niti naporan.

e) Postači u bajramskim danima dobivaju nagrade za svoja iskrena djela i ponovni post poslije bajrama znači iskazivanje zahvalnosti na ovim blagodatima i nagradama. A nema veće nagrade i blagodati od oprosta grijeha. Allahov Poslanik s.a.v.s. bi klanjao toliko dugo noćnu nafila namaz da bi mu noge pocrvenile, pa bi mu rekli: – Zar to toliko činiš, a tebi su oprošteni svi raniji i budući grijesi? On im je rekao: -Zar da ne budem zahvalan Allahov rob?!” Muttefekun alejhi. Neki naši dobri prethodnici selefu salih kada bi uspjeli da klanjaju noćni namaz sutradan bi postili, i taj post bi bio izraz zahvalnosti Allahu s.v.t. koji im je olakšao da klanjaju noćni namaz. Hafiz Ibn Redžeb, Allah s.v.t. mu se smilovao, je rekao: “Na Allahovu s.v.t. blagodat usmjeravanja postu i bdijenju Ramazanskih noći uzvratiti činjenjem grijeha nakon Ramazana, spada u djela onih koji na Allahove s.v.t. blagodati uzvraćaju nevjerovanjem. Ako čovjek još u toku posta ima namjeru nakon Ramazana vratiti se grijesima, njegov post neće biti primljen.” – zato što je on onaj ko gradi, pa onda ruši, a da li takav ima ikakve koristi? Ka’b je rekao: ”Ko bude postio Ramazan i u toku svoga posta sam sebi bude govorio da poslije iftara neće činiti grijehe, ući će u Džennet. A ko bude postio i u toku posta sam sebi bude govorio da će poslije iftara činiti grijeh, njegov post je uistinu odbačen.”

Treće: Čovjek je dužan raditi dobra djela sve dok je živ i zato je lijepo Hasan rekao: ”Uzvišeni Allah nije odredio granicu i kraj za ljudska djela osim smrti.”, pa je proučio riječi Uzvišenog Allaha: ”I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj.” Hidžr 99. Svi ovi dani, sedmice, mjeseci i godine koje živimo imaju svoj kraj svi oni će – bez obzira na to koliko bili dugi – ipak jednom prestati i brzo proći. Ali Onaj ko je njih dao i odredio u njima fadilete – neka je slavljen i uzvišen – On je stalan i vječan i Njega neće nestati. On je zauvijek Jedini Bog i On nadzire i prati djela Svojih robova. Ramazan će sigurno proći, ali dobrovoljni post se ne prekida u ostalim mjesecima. Lijepo je i poželjno postiti bijele dane hidžretskog mjeseca (13. 14. i 15.), ponedeljkom i četvrkom, dan Ašure, dan Arefata i druge dane. Pa kada prođe vrijeme teravih namaza, uistinu svaku noć možeš obavljati propisane nafile namaz, one su “počast vjerniku” kako je to rekao Džibril u Vjerovjesniku s.a.v.s. Bilježi Taberani. Uzvišeni Allah govoreći o pravim vjernicima kaže: ”Noću samo malo spavaju i u praskozorje oprost za grijehe mole.” Zarijat 17-18. Isto tako i sadake ne prestaju sa bajramom i sadekatul fitrom, imaju obavezna materijalna izdvajanja-zekat, pored toga postoje velike mogućnosti udjeljivanja sadake i pomaganja drugima. Veli Uzvišeni Allah: ”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.” Ali Imran 92. Učenje Kur’ana, razmišljanje o njegovu značenju i rad po njemu nisu ograničeni samo na mjesec Ramazan, nego su poželjni u svakom vremenu. O ti koji si se cijeli Ramazan trudio u ibadetu Milostivom i koji si ga ispostio i mnogo klanjao u njemu iz imana i nadajući se Allahovoj s.v.t. nagradi, dobro se čuvaj šejtanskih metoda i varki, koje postepeno čovjeka vode u nevjerovanje – a to je šejtanov krajnji cilj. Ako to ne uspije onda on navodi čovjeka na novotarije, ako ni to ne uspije, onda ga navodi na male grijehe. Zatim: Čuvaj se! I opet ponavljam: Čuvaj se lijenosti i razmišljanja o stalnom odmoru i opuštanju! Od tebe se traži i dužnost ti je da se trudiš i ulažeš napor u ibadete sve dok se ne susretneš sa Allahom s.v.t.: ”Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći. Onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data lahko će račun položiti i svojima će se radostan vratiti. A onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data propast će prizivati i u ognju će gorjeti, jer je sa čeljadi svojom radostan bio i mislio da se nikada neće vratiti.” Inšikak 6-14. Dužnost ti je, o Allahov s.v.t. robe, da ustraješ na Allahovom putu stalno i u svim prilikama i situacijama, pa da ti knjiga tvojih djela bude data sa desne strane i da Allah s.v.t bude zadovoljan sa tobom kada se susretneš sa Njim. Veli Uzvišeni Allah: ”Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” Hud 112. Omer r.a. je proučio riječi Uzvišenog Allaha: ”Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah,” pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ”Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.” Fussilet 30 i rekao: “Oni su bili ustrajni u ibadetima Allahu s.v.t., a nisu se izvlačili kao što se lisica izvlači.” Dakle, vjernik mora stalno biti u pokornosti Allahu s.v.t., odlučno izvršavati Njegove s.v.t. propise i ustrajno živjeti po principima Islama. On ne vara i ne izvlači se poput lisice, tj. da Allahu s.v.t. čini ibadet u jednom mjesecu, a u drugom ne čini, ili da ga čini na nekom mjestu, a na nekom ne čini, ili da ga izvršava kada je sa nekim ljudima, a sa drugima ne izvršava, jer su to osobine munafika. Prenosi se od Hasana Basrije, Allah mu se smilovao, da je rekao: “Šejtan ti stalno i uporno prilazi, pa ako te uvijek zatekne u pokornosti Allahu dosadiće mu i proći će te se, a ako zatekne sada u ovom, a sada u onom stanju, nastavit će ti dolaziti. Zato se prihvatimo ustrajnosti u kojoj nema popuštanja, prihvatimo se upute sa kojom nema zablude i držimo se iskrene tevbe nakon koje nema više grijeha! Uzvišeni Allah kaže: “Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je!” Nisa 17. Ako ne prihvatiš potpuno pridržavanje propisa, znaj da ti nije dozvoljeno (nemaš pravo) neizvršavati vjerske obaveze ili se olahko prema njima odnositi, pogotovo kada su u pitanju pet dnevnih namaza i njihovo klanjanje u određeno vrijeme u džematu! Također, to ti uopće ne daje za pravo da se odlučiš činiti harame: govoriti ono što je haram, jesti, činiti, gledati ili slušati ono što je haram.

Allahu naš, Ti koji stalno daješ i činiš dobro, Ti kojem neće ništa koristiti nečija pokornost niti naštetiti nečija nepokornost! Daj nam pobjedu Tvojim oprostom i zadovoljstvom i daj nam da postignemo ono što vodi spasu i selametu od vatre! Allahu naš, daj da i mi budemo od onih koji poste Ramazan, koji dobiju kompletnu nagradu, koji dokuče Lejletul Kadr i koji pobijede i dobiju nagradu Uzvišenoga Gospodara I! Allahu naš! O Živi, o Vječni! O Uzvišeni i Plemeniti! Ti koji uslišavaš molbe onih koji Te zamole kada su u nevolji! Molimo Te za Tvoju milost i oprost, za odlučnost na pravome putu, za svako dobro, za spas od svakoga grijeha, za nagradu u Džennetu i za spas od Džehennema! Allahu naš! O Živi, o Vječni! O Uzvišeni i Plemeniti! Podari nam uputu, bogobojaznost, neporočnost i neovisnost! Allahu naš! Ti koji upravljaš srcima, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri! Allahu naš! Podari nam strah prema Tebi koji će nas udaljiti od neposlušnosti prema Tebi! Podari nam pokornost prema Tebi kojom ćeš nas uvesti Džennet! Podari nam uvjerenje kojim ćeš nam olakšati dunjalučke poteškoće! Allahu naš! Utječemo Ti se od prestanka Tvojih blagodati, od prolaska Tvoje dobrote prema nama, od Tvoje iznenadne kazne i od najmanje Tvoje srdžbe! O Allahu, molimo Te da ojačaš i uzdigneš Islam i muslimane, da poniziš širk i mušrike, da uništiš Tvoje neprijatelje i neprijatelje Tvoje vjere Islama? Gospodaru naš, ne dozvoli da naša srca zalutaju pošto si ih uputio istini, podari nam Svoju milost, jer Ti si najmilostiviji! Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovome i na onome i sačuvaj nas Džehennemske kazne. Amin! Molimo svakog ko pročita ovu knjigu da je pokloni onome kome može biti od koristi, jer je Allahov Poslanik r rekao: ”Onaj ko uputi na dobro je kao onaj koji to dobro čini.” (Bilježe Taberani i Bezzar). Ne zaboravite da uputite hajr dove svojoj braći. I naša posljednja dova glasi: ”Istinska zahvala i veličanje pripadaju jedino Allahu, Gospodaru svjetova.”
___________________________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.