Tedžvid i korist nauke o tedžvidu

Posted: 28 Februara, 2013 in kur'an
Šejh, dr. Salih ibn Fewzan el-Fewzan

Tedžvid

Uzvišeni Allah je Svojim robovima naredio da razmišljaju o značenjima i riječima Kur’ani Kerima i obećao im veliku nagradu za njegovo učenje: za svaki proučeni harf deset dobrih djela. Pored toga, Uzvišeni Allah je Svojim robovima propisao lahak način za učenje Kur’ani Kerima, zasnovan na tačno određenim osnovama i karakteristikama kako bi postigli cilj koji se ogleda u ostvarenju njegovih intencija i primjeni njegovih propisa.

 Ovu činjenicu je Uzvišeni Allah naredio Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je rekao: „…i Kur’an tertilom uči.“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4), i rekao je Uzvišeni: „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i objavili smo ga tertilom.“ (prijevod značenja, El-Isra, 106)


Uzvišeni Allah je Kur’ani Kerim učinio lijekom za bolesti, čišćenjem za prsa, učinio da su najbolja srca ona koja ga razumiju, da su najbolji jezici oni koji ga uče, da su najbolje kuće one u kojima se on nalazi, da je on najveličanstvenija objavljena knjiga, pa je jasno svjetlo kojem druga svjetla nisu slična, dokaz očiti s kojim se duše uzdižu i prsa šire. Ne postoji ništa što je pravilnije od njegove stilistike, niti ljepše od njegove rječitosti, niti korisnije od njega, niti ugodnije od njegova učenja, ko njega prihvata krenuo je pravim putem, a ko ga ostavi neće uspjeti i propao je…


Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Kur’an je bolji i vrijedniji od svega osim od Allaha, a prednost Kur’ana u odnosu na drugi govor je kao prednost Allaha, ‘azze ve dželle, nad Njegovim stvorenjima, pa ko poštuje Kur’an, taj poštuje Allaha, a ko Kur’an ne poštuje, taj  olahko drži do Allahovog prava. Svetost Kur’ana kod Allaha je kao svetost roditelja kod njegovog djeteta.“ (Tirmizi i Hakim u svome Tarihu)

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Bit će na Sudnjem danu doveden učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: ‘Gospodaru podari mu ogrtač’, pa će mu se dati kruna časti (ugleda, plemenitosti). Zatim će Kur’an reći: ‘Gospodaru povećaj mu’, pa će mu se dati ogrtač časti (ugleda, plemenitosti). Potpm će Kur’an reći: ‘Gospodaru budi zadovoljan njime’, pa će biti zadovoljan njime, i tada će se reći toj osobi: ‘Uči i penji se, a sa svakim proučenim ajetom dobit ćeš jedno dobro djelo.“ (Tirmizi)

Pogledajmo kako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono  što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Kroz hadise Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, takođe postajemo svjesni stepena osobe koja druge podučava Kur’anu. Tako je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

S druge strane, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se sa najvećom pažnjom trudio da pravilno uči Kur’an prilikom njegovog preuzimanja od Džibrila, ‘alejhi's-selam, pa je svoje ashabe podučavao Kur’anu onako kako ga je od njega naučio, a oni su, opet, druge podučavali na isti način.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao pojedince među ashabima koji su precizno i pravilno učili Kur’an da ga još više izučavaju, tako da su u pogledu toga postali vrsni učenjaci. Od tih ashaba su: Ubejj ibn K‘ab, ‘Abdullah ibn Mes‘ud, Zejd ibn Sabit, Ebu Musa el-Eš‘ari, Osman ibn ‘Affan, ‘Alija ibn Ebi Talib, Ebu Derda, Mu‘az ibn Džebel i drugi. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ponekad slušao njihovo učenje Kur’ana.

Na osnovu sveka spomenutog jasno zaključujemo da postoji određen način učenja, a to je način uzet od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na kojem je i objavljen Kur'an, pa ko mu se suprotstavi ili ga zanemari, taj se suprotstavio sunnetu i Kur'an uči onako kako on nije objavljen.

Vrijednost učenja Kur'ani Kerima


Od Ebu Umame, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Učite Kur'an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji ga budu učili!'“ (Muslim)

Od Ebu Musa el-Eš‘arija, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer cedra: lijepog je mirisa i okusa, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule: nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer licemjera koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka: lijepog je mirisa ali gorkog okusa, a primjer licemjera koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice: nema mirisa a gorka je okusa.'“ (Muttefekun ‘alejhi)

Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana je poput opustošene kuće.'“ (bilježi ga Tirmizi koji kaže da je hasen-sahih)

Imam Ahmed bilježi hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ko sasluša jedan ajet iz Allahove Knjige, bit će mu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči, bit će mu svjetlo na Sudnjem danu.“

Ibn ‘Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Uči Kur’an, jer on je tvoje svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima.“

Podučavanje Kur’anu podrazumijeva izučavanje načina njegovog učenja, poznavanje vrsta njegovih ajeta (degorirani i derogirajući, jasni i manje jasni, itd.), postupanje u skladu s njim, prihvatanje njega kao svjetiljke i upućivača ka istini i vodiča svim muslimanima.

Nagrada učača Kur’ana

Od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Ko prouči jedan harf iz Knjige Uzvišenog Allaha, imat će za to nagradu a nagrada se deset puta uvećava. Ne kažem da je elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.'“ (Tirmizi)

Ovaj hadisi šerif pojašnjava vrijednost i veličanstvenost Kur’ana, ali i ogromnu i veliku nagradu koju dobija učač Kur’ana za svoje učenje, a zamislimo kako je tek sa onim koji Kur’an uči i pri tom uljepša svoje učenje primjenjujući tedžvid, ali i postupa po onime što je u njemu! Takvome Uzvišeni Allah uvećava njegovu nagradu kao što kaže Uzvišeni: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen…“ (prijevod značenja, El-En‘am, 160)

Nagrada onoga ko podučava Kur’anu i njegovog učenika

Rekao je Ibrahim en-Neh‘ai: „Za onoga ko djecu podučava oprosta traže meleki na nebesima, životinje na zemlji, ptice u zraku i ribe u vodi.“

Razmislimo o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono  što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je Ebu Hurejri, radijallahu ‘anhu,  rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

Jezička definicija tedžvida

Jezičko značenje riječi tedžvid je uljepšavanje. Takođe se riječ tedžvid u jeziku arapa koristi i u značenju preciznosti, tačnosti, dotjeranosti i savršenstva.

Terminološka definicija tedžvida


Kod imama u ovoj oblasti postoje dvije vrste tedžvida:

1-ZNANSTVENI / TEORIJSKI TEDŽVID – poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci tedžvida.

Propis koji važi za ovu vrstu tedžvida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je mendub dok je za ulemu vadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude izučavala ovu vrstu tedžvida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge podučavao ovu vrstu tedžvida, onda su svi učenjaci griješni.

2-PRAKTIČNI / PRIMJENJENI TEDŽVID – Izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžvida prilikom učenja Kur’ana je vadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: „I uči Kur’an tertilom“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4). Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu rekao: „Tertil je izgovaranje harfova po tedžvidu i poznavanje mjesta na kojima se može zastati.“ U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai’, Bejheki, Taberani)

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, „neće pralaziti njihove grkljane“ znače da im to neće biti primljeno, jer učenje onoga ko Kur’an ne uči onako kako ga je Uzvišeni Allah objavio i koji ne vodi računa o onome o čemu postoji konsenzus, nije Kur’an i namaz mu je takvim učenjem pokvaren, kao što je to potvrdio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je šejhu'l-islam Ibn Tejmijje: „Riječi neće prelaziti njihove grkljane odnose se na one koji o Kur’anu ne razmišljaju niti po njemu postupaju, a u postupanje po Kur’anu spada i primjena tedžvida i njegovo učenje na način preuzet od Vjerovjesnika.“

Nakon što je spomenuo prethodni hadis, šejh Burhanuddin el-Kalkili je rekao: „Vjerodostojno je preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onoga ko Kur’an ne uči po tedžvidu nazvao grješnikom (fasikom).“ i ovo je mezheb imama Šafije, radijallahu ‘anhu.

Osim toga, postoji jednoglasno mišljenje ummeta da je obavezno učenje Kur’ana po tedžvidu i ovaj konsezus postoji od vrmena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sve do našega vremena, i nije zabilježeno da je iko iznio drugačije mišljenje, a konsenzus spada među najjače dokaze.

Izjave učenjaka o tedžvidu

Među važne izjave o tedžvidu svakako spada izjava imama Džezerija koji je u stihu rekao: „Onaj ko Kur’an ne uči po tedžvidu je grješnik.“(1) Pojedini komentatori tedžvida Imama Džezerija o ovim riječima kažu da onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu zaslužuje kaznu za ostavljanje tedžvida, slagao je na Allaha i Njegova Poslanika i kao takav ulazi u značenje riječi Uzvišenog: „A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su na Allaha laži iznosili a lica im pocrnjela“ (prijevod značenja, Ez-Zumer, 60), a na njega se odnose i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ko na mene slaže namjerno neka pripremi sebi mjesto u Vatri!“.(2) Čak je imam Ebu'l-Hajr Muhammed Ibnu'l-Džezeri rekao da se nije se krivo zakleo onaj ko se zakune da Kur'an bez tedžvida nije Kur'an! Neki su učenjaci rekli da nije ispravan namaz onome ko Kur’an uči po tedžvidu a klanja za onime koji ga po tedžvidu ne uči!

Predmet izučavanja nauke o tedžvidu

Predmet izučavanja tedžvida su kur’anske riječi u smislu da se svakome harfu da ono što mu u izgovoru i pripada. Nauka o tedžvidu ubraja se među najvažnije nauke usmjerene ka hizmetu Allahove Knjige, i ne samo to, nego je i najpreča i najčasnija.

Utemeljitelj nauke o tedžvidu

Utemeljitelj ove nauke sa praktične strane je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a u pogledu teorijskog dijela i pravila, to je El-Halil ibn Ahmed i drugi učenjaci, tabi‘ini i generacije poslije njih, radijallahu ‘anhum.

Bitno je znati da je Uzvišeni Allah iz Levhi mahfuza Kur’ani Kerim sa tedžvidom objavljivao Džibrilu, ‘alejhi's-selam. Džibril je na isti ovaj način Kur’anu podučavao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ashabi, radijallahu ‘anhum, su od njega učili na isti način. Dalje su od njih učili tabi‘ini i svaka sljedeća generacija je od prethodne preuzimala Kur’an na isti način sve do naših vremena, i to metodom koji daje potpunu sigurnost u njegovu ispravnost. Sve ovo nam ukazuje na to da je ova nauka objavljena i niko nema pravo da od nje odstupi koliko jedan trun, a onaj ko tako uradi je grješnik.

Korist nauke o tedžvidu

Nauka o tedžvidu ima mnogobrojne koristi, a među najvažnije spadaju lijepo i pravilno učenje koji vode ka sreći na oba svijeta, i čuvanje jezika od griješenja pri izgovaranju Allahovog govora.

Prijevod: Edin Nezirić, prof.
__________________________________________________________________________


(1) Imam Džezeri u svom tedžvidu, kojeg je napisao u stihovima kako bi se lakše pamtio, kaže:

Učenje po tedžvidu je stroga obaveza
A onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu je grješnik
Jer ga je Allah sa njim objavio (tj. Kur'an sa tedžvidom)
I takav je do nas od Njega došao.


(2) Ovo sve zbog toga što kada učimo Kur'an bez tedžvida lažemo na Allaha da ga je On tako objavio, a lažemo na Poslanika da ga je on tako prenio. (prim. prev.) 
 

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.