ŽIVOTOPIS ŠEJHA BIN BAZA

Posted: 28 Februara, 2013 in ulema

Šejh Aid Ibn Abdullah el-Karni

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Onome Koji je zaštitnik dobrih, i neka je salavat i selam na vođu klanjača i prvaka bogobojaznih i predvodnika svih mudžahida.

Neka je salavat i mir na njegovu porodicu i njegove ashabe te na sve one koji ih u dobru slijede sve do Sudnjega Dana.

Braćo i sestre u Islamu

U ovom djelu obratiću, ako Bog da, pažnju na pet pravila, a to su:

Prvo: Riječi Uzvišenog: “Reci: zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju.”

Ovim se pokazuju blagodati onih koji imaju znanje i mjesto koje oni zauzimaju zbog činjenice da su oni nasljednici onoga koji je podučavao svakom dobru – Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.

Drugo: Riječi Uzvišenog: “Pa pitajte one koji su učeni (poznavaoce objave -zikra), ako vi ne znate.”[1]

Cilj nam je da ovim usmjerimo ummet ka njegovim učenjacima i misliocima (ideolozima).

Treće: Riječi Uzvišenog: “Allaha se od Njegovih robova samo učeni boje.”[2]

U praksi je dokazano da su među svim ljudima, po pravilu, učenjaci ti koji se Allaha najviše boje i koji su najbogobojazniji. Isto tako se dokazalo da se paralelno s povećanjem znanja povećava i privrženost Allahu.

Četvrto: “Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika.”[3]

Doista su učenjaci ti koji nose nasljedstvo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i prenose ga ljudima. Oni su, isto tako, pazitelji njegove poslanice, njegovog nasljedstva i da've.

Peto: Riječi Uzvišenog Allaha: “I njega (Kur'an) ne shvataju osim učeni.”[4]

Kažu mufessiri: “.…osim učeni.., tj. učenjaci koji su vješti intuiciji i koji precizno poznaju značenja – Rekao je Allah subhanehu ve te'ala, Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem”.

Možda će se neko zapitati, kakva je korist od toga da nas neko upoznaje sa velikim Šejhom kojeg mi poznajemo!? Poznat je generacijama prije nas, i ženama i djeci i starijima. (Autor misli na Saudijsko društvo u kojem živi).

Na ovakvo pitanje odgovaram sljedećim: Po mome mišljenju postoje tri koristi u tome:

Prva: je da mi živimo u teškom i kritičnom vremenu i moramo se držati naših učenjaka, te poznavati njihovu vrijednost i mjesto koje im pripada. A nema sumnje da se u pročelju današnje uleme nalazi šejh Bin Baz – Allah mu se smilovao.

Druga: Ovim se jačaju veze između narastajućih generacija i uleme. Generacija bez uleme je izgubljena, a ulema (učenjaci) bez generacije nema svoga mjesta. Ukoliko se sastanu učenici i ulema urezaće vječni trag i pokrenuti plemeniti preporod (sahvu), a to je ono što svi želimo.

Treća: Pišem o ovoj temi upravo iz razloga da se zaštiti čast dobrih ljudi. Sebe lično smatram jednim od onih koji su uvijek spremni da brane čast drugih, stoga branim Šejha i njegovu čast od onoga što sam čuo od nekih brzopletih ljudi, a nije im dato ni znanje niti bogobojaznost. To sam zaključio iz načina na koji napadaju Šejha i druge alime (učenjake). Ovakvi postupci su napad na zdrav razum i ukoliko se njima ne stane u kraj, izgubiće se autoritet uleme što može imati nesagledive posljedice.
Braćo i sestre u Islamu

U ovoj knjizi ćemo, ako Bog da, napraviti jedan kratak osvrt na Šejhovu biografiju i njegovu ličnost, gdje i kada se rodio?, Šta jede?, Šta pije?…itd. Sve ovo ću spomenuti kako neko ne bi rekao: “Kako nestade uleme i dobrih ljudi, nestade i berićeta među svjetom.” Ali ja kažem da kod ljudi još uvijek ima dobra, a o tome svjedoči i vjerodostojan hadis kojeg bilježi Ahmed i drugi, gdje Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Primjer moga ummeta je kao primjer kiše, ne zna se da li je bolja na početku ili na kraju.”[5]

Ovaj ummet još uvijek posjeduje učenjake, svoje književnike, šehide i pjesnike, dobre ljude i dobročinitelje. Ovaj plodni ummet je uvijek davao plodove i to u onolikoj mjeri koliko se pridržavao Kur'ana i sunneta Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
UPOZNAVANJE SA ŠEJHOM

Šejhov nadimak je Ebu Abdillah, nadimak kojim su nazvani mnogi muhaddisi (učenjaci hadisa) u svijetloj historiji Islama, poput Buharije, Šafije, Malika, Sufjana Es-Sevrija i Ahmeda ibn Hanbela.

Abdul-Aziz ibn Abdillah ibn Abdir-Rahman ibn Baz je jedan od vodećih učenjaka islamskog šerijata, šerijata koji je objavljen posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi ga smatraju imamom ehli sunneta u ovom stoljeću. Rodio se u Rijadu, glavnom gradu današnje kraljevine Saudijske Arabije, 12. Zul-hidždžeta 1330. hidžretske godine u pobožnoj porodici koja se najvećim djelom bavila zemljoradnjom i obrtima, prenoseći plemenitost s oca na sina. Od njegove porodice je i šejh Abdul-Muhsin ibn Ahmed El-Baz koji je obavljao funkciju kadije u jednoj od saudijskih pokrajina, zatim Šejh Mubarek ibn Abdul-Muhsin koji se takođe bavio islamskim sudstvom.

Još od rane mladosti Šejh je rastao na poslanici Islama, slijedeći najbolje stvorenje, Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Na tome putu glavne smjernice Šejha bile su tevhid i svjedočenje da nema boga osm Allaha i da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Poslanik. Na Šejha je mnogo utjecalo učenje Šejha Muhammeda ibn AbdulVehhaba, monoteističkog reformatora arapskog poluotoka, čije se učenje kasnije proširilo u čitavom islamskom svijetu.

Učio je pred brojnim šejhovima, a prvo čime je pozabavio je pamćenje Allahove knjige. Gubljenje vida mu je samo povećalo odlučnost za proširenjem šerijatskog znanja. Gubljenjem vida Šejh je dobio četiri stvari:

1. Nagradu Uzvišenog Allaha. U hadisi kudsijju kojeg bilježi Buharija kaže Uzvišeni: “Ako Moj rob bude iskušan gubljenjem dvije njemu drage stvar,i pa se strpi, Ja ću mu to nadoknaditi Džennetom.”[6]

2. Gubljenje vida se odrazilo i na Šejhovo pamćenje, tako da kada bi bio upitan za neki hadis iz jedne od poznatih zbirki ili nekih drugih hadiskih knjiga navodio bi tekst hadisa i njegov lanac prenosilaca zajedno sa tumačenjem, komentarom i ocjenom prenosilaca.

3. Šejhovo gubljenje vida povećalo je njegovu skromnost, vezujući ga više za onaj nego za ovaj svijet.

4. Gubljenjem vida Šejh je ojačao svoju ličnost dajući joj odlučnost i upornost u tolikoj mjeri da je postao jedan od najpoznatijih učenjaka današnjice.

Ovo je opće poznata stvar, može se vidjeti i u knjizi “Ostavi brige i počni živjeti” autora Dayll Carenchiya u kojoj navodi primjere ljudi koji su preživjeli ovozemaljske gubitke, kako su kasnije to prevazišli i ostvarili zapažene rezultate. Između ostalog, tu se nalazi i poduža lista pronalazača koji su izgubili vid, a potom se posvetili nauci da bi na kraju izumili korisne patente za cijelo čovječanstvo. Stoga vam preporučujem 13. poglavlje ove knjige.

I nastavio je Šejh da stiče znanje dok mu se srce ispunjavalo svjetlošću. Allah mu je očni vid nadoknadio vidom srca. Šejh je znanje crpio od svih većih učenjaka Nedžda[7] među kojima treba spomenuti Šejha Muhammeda ibn Abdulatifa Alu Šejha, zatim Šejha Saliha ibn Abdulaziza Alu Šejha rijadskog kadiju, zatim Šejha Sa'da ibn Hamda El-Atika takođe rijadskog kadiju, kojeg su zvali El-Izz ibn Abdus-Selamom svoga vremena, zatim Šejha Hamda ibn Farisa namjesnika za bejtul-mal u Rijadu, zatim Šejha Sa'da Vekkasa El-Buhariju jednog od učenjaka Mekke kod kojeg je Bin Baz učio tedžvid, zatim muftiju Muhammeda ibn Ibrahima kod kojeg je Šejh učio deset godina. Ovo su samo najistaknutiji alimi od kojih je Šejh učio. I pored svog siromaštva, sljepila i nestašice kojoj je bio izložen, Šejh je nastavio sticati znanje, bez zamora je to činio, i noću i danju. Rekao je Uzvišeni: “A one koji se radi Nas trude Mi ćemo Našim stazama uputiti, a Allah je sigurno uz bogobojazne.”

Svako ko danas želi da krene putem sticanja znanja treba pročitati Šejhov životopis. Tačno je da su alimi prijašnjih generacija bili mnogo učeniji od Šejha, no činjenica da nam Šejhov primjer dolazi iz nama ne tako dalekog vremena ima daleko veći efekat. Tako ćemo vidjeti da je Šejh postigao ono što je postigao u doba siromaštva, u doba kada je islamsko izdavaštvo bilo na veoma niskom nivou, a saobraćaj jako nerazvijen. Pitanje koje se sada nameće je: Gdje je današnja omladina naspram ovih svijetlih primjera? Knjige se danas mogu naći na svakom mjestu, fakulteti su otvoreni, profesorima se i ne zna broj, isto je i sa alimima, pa gdje su oni koji će poput Šejha iskreno krenuti putem sticanja znanja? Dodajmo tome još i činjenicu da se za imama El-Kefala prenosi da je u četrdesetoj godini života izašao na put sticanja znanja. Imam Buharija u svome Sahihu u poglavlju o znanju kaže: “Ashabi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem su učili i u starosti.”, šta u tom slučaju nas sprječava da učimo pa makar bili i stariji!?

KUR'AN I UČENJE AKAIDSKIH KNJIGA


Šejh je slijedio pravac ispravnih predhodnika (Selefus-Salih), a to je ispravni pravac Ehli sunneta vel-džema'ta u pitanju Allahovih imena i svojstava i u svim drugim akidetskim problemima.

Šejh se napajao iz knjiga Šejhul-Islama ibn Tejmije i knjiga Ibnul-Kajjima, Allah im se smilovao, tih knjiga prepunih hajra iz kojih su se napajali i još uvijek se napajaju svi oni koji traže izvorno islamsko znanje. Šejh se u svojim obraćanjima i hutbama konstantno pozivao na autoritet Šejha Muhammeda ibn AbdulVehhaba, čiji je metod zagovarao.

POSLOVI KOJE JE ŠEJH OBAVLJAO


Ovdje ćemo, ako Bog da, spomenuti samo neke od funkcija koje je Šejh obavljao. Vršio je dužnost kadije (suca) u regiji Haredža punih četrnaest godina, u periodu od 1357.-1371. h.g.

Predavao je na fakultetu šerijata u Rijadu od godine 1380. nakon čega je imenovan za zamjenika dekana islamskog univerziteta u Medini, te je nakon dekanove smrti preuzeo njegovo mjesto.

Nakon toga je postavljen za muftiju Saudijske Arabije i predsjednika Vjeća za naučno istraživanje, izdavanje fetvi, da'vu i upućivanje. Takođe je bio član brojnih islamskih asocijacija i udruženja.

ŠEJH I PRAVOSUĐE

Funkciju kadije obavljao je u pokrajini Haredž. Tu je ostao zapamćen, prije svega kao otac i učitelj. Uvijek je bio blizak srcima ljudi. Ostajao bi nakon radnog vremena te ljude podučavao hadisu i akidi. Dolazili su mu i oni ne upućeni u islamske nauke da bi od njega učili ahlak i umjerenost. Rado je sjedio sa djecom i udovoljavao potrebama ljudi. Bio je plemenit i rado je dijelio imetak potrebnima. Bio je takav od samoga djetinstva i pored činjenice da je poticao iz siromašne porodice. Upravo zbog njegove plemenitosti i iskrena nijjeta Allah mu kasnije daje berićet u imetku.

Stanovnici Haredža su se s velikom tugom rastali sa Šejhom nakon što je morao napustiti njihovo mjesto.

Nakon što je počeo da predaje na fakultetu šerijata u Rijadu, zbog svog obilnog znanja, Šejh postaje omiljen kod svojih učenika.

Šejh je po svojoj naravi bio jako blag, skoro da se nije znao naljutiti. Uvijek je težio ka olakšici i tome da svi budu zadovoljni. Prema učenicima se odnosio kao da im je otac koji zna njihove potrebe i mogučnosti, te način da im se približi. Ovo je, mora se priznati, osobina koja mnogima nedostaje, a njome se, uz Allahovu dozvolu, kiti sposoban daija.

Učenjak treba da utiče na one koji su oko njega. Kaže Uzvišeni: “Zbog Allahove milosti ti si prema njima blag, a da si osor i kamena srca oni bi se razbježali.”[8]

Jedna od najistaknutijih osobina Šejha je blagost. To može primijetiti svako onaj ko sjedi ili priča s njim. O tome su nam govorili i oni koji ga su ga, Allah mu se smilovao, poznavali i koji su kod njega učili. Za njega kažu da se rijetko naljuti, i kad se naljuti zna to prikriti tako da nikog ne povrijedi. Zato je Allah subhanehu ve te'ala dao da ga drugi vole. Nikada ne omalovažava niti pojedince niti organizacije, zato što je učio od onoga što je u naslijeđe ostavio Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem i završio istu onu školu koja nam je podarila Ebu Bekra, Omera, Osmana, Aliju, Muaza ibn Džebela i njima slične neka je Allah zadovoljan sa njima. Za vrijeme angažmana na Islamskom univerzitetu Šejh je bio primjer dobre organizacije i rukovođenja poslovima. Uz Allahovu dozvolu i pomoć mnogi se rezultati Islamskog univerziteta u Medini pripisuju Šejhovom angažmanu. Šejh je u slobodno vrijeme redovno primao predavače, i davao im instrukcije, kako da sa mudrošću i blagošću postupaju sa studentima, te kako da poboljšavaju njihove akademske rezultate. Nije ostavljao ni jednu minutu svog života, a da je nije iskoristio u dobru. Obilazio je učenike u razredima za vrijeme nastave kako bi se poselamio sa njima i saslušao ono što oni imaju da kažu. Ponekad bi održao i predavanje. Svoju kancelariju je uvijek držao otvorenu za studente. Ovo je posebnost koja nedostaje većini učenjaka i funkcionera koji su spremni zatvoriti vrata pred licem muslimana.

U jednom vjerodostojnom hadisu se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Kome bude dato na odgovornost nešto od pitanja muslimana, pa on zanemari susrete sa njima i njihovu potrebu, siromaštvo ili oskudicu, Allah će njega zanemariti na Sudnjem Danu i neće mu pristupiti. Allah neće pogledati na njegove potrebe, oskudicu niti siromaštvo.”[9]

Šejh (Allah mu se smilovao), je smatrao da je mudrost u tome da svoja vrata otvori za sve one koji su ga željeli posjetiti, bilo da se radi o učenicima, radnicima ili bilo kome drugom. Zato je njegova kancelarija uvijek bila puna. Šejh je znao svoje vrijeme rasporediti tako da je uvijek nalazio vremena za sve koji ga trebaju. Bilježi se i jedna kritika Šejhovog predavanja koje je održao pod naslovom: “Šejh Muhammed ibn AbdulVehhab imam svoga vremena”, a u kojoj stoji: “U akidi je Šejh primjer umjerenosti.”

Nije on od onih ekstremista koji terminologiju širka koristi za svaku sitnicu, ali nije ni od onih raskalašenih koji obaraju pogled u istim stvarima. Šejh uvijek upozori i na ono što je veliko i na ono što je malo, ali obavezno koristi metodu koja odgovara putu umjerenosti koji je naučio od prvih generacija učenjaka ovog ummeta. To je umjerenost koja se ogleda u ideologiji, znanju, izdavanju propisa, ahlaku, bez odlaženja u krajnost.

Ljubav prema Šejhu se širila tako da je postao poznat i omiljen od mašrika do magriba islamskog svijeta. Ovo ne govorim zbog slijepog slijeđenja niti zbog sjećanja koje imam, ovo je činjenica. Tako sam, na primjer, ja lično posjetio jedanaest država u SAD-u sa njihovim mesdžidima, školama, centrima i akademijama, i vidio sam da se svugdje Šejh Bin Baz smatra autoritetom. Daije kojima je Allah dao mogučnosti da posjete Aziju i Afriku, kasnije su pričali o ugledu kojeg Šejh uživa tamo.

U jednom vjerodostojnom hadisu se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Doista Allah kada zavoli roba kaže Džibrilu, pa Džibril pozove: “Volimo toga i toga”, pa ga i ljudi zavole. Onda Džibril pozove stanovnike nebesa i kaže im da Allah voli toga i toga, pa ga volite i vi, i oni ga zavole, onda mu se dâ da bude lijepo primljen na Zemlji (od strane ljudi).” U potpunosti se suprotno dešava sa onim koga Allah zamrzi.

Šejhov svestrani utjecaj u cijelom islamskom svijetu počiva na nekoliko temelja:

Prvo: Činjenica da je poticao iz zemlje dvaju harema u kojoj je objavljen Kur'an, da se iz nje desio Isra’ (uzdignuće Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem na nebesa), da je to zemlja minareta tevhida (monoteizma), iz nje su četvorica upućenih halifa.

Drugo: Šejhovo argumentovano znanje, a to zbog činjenice da on predstavlja dosljedno učenje prvih generacija Islama (Ehlis-Sunneta vel-Džemata).

Treće: Mjesto, ugled i dobra prihvaćenost kod ljudi koju je Allah poklonio Šejhu.

Četvrto: Šejh je plemenit. Prima delegacije i izlazi im u susret onoliko koliko može. Isto tako nam pričaju neki naši učitelji da je jednom prilikom za vrijeme džihada u Afganistanu bilo govora o teškoj situaciji kroz koju prolaze tamošnji mudžahidi, na što je Šejh zaplakao. Drugom prilikom upoznat je sa pokoljima koje vrše taguti nad nedužnim Muslimanima na Filipinima, gdje ih je ubijeno na hiljade te je ponovo zaplakao, ali ovoga puta toliko da se počeo tresti. Za Šejhova života njegova kuća u Rijadu je uvijek bila otvorena za posjetioce, tako da sam imao priliku da se lično uvjerim kako prolaznici u njoj spavaju i po nekoliko dana. Šejha je posebno patilo teško stanje Muslimana o kome je bio dobro obavješten putem telegrama, posebnih izdanja, pisama i novina koje su mu stizale sa svih strana. Tako Šejh Aid priča kako je imao priliku vidjeti potpredsjednika jedne afričke republike sa njegovim prevodiocem, kako Šejha upoznaju sa situacijom u njihovoj zemlji i traže savjete. Odmah nakon njih u prostoriju je ušlo desetak ljudi različitih nacionalnosti koji su pred Šejhom izgovorili šehadet ulazeći u islam. Tako Šejh skoro da nije prestajao sa radom za Islam ni jedne minute, ili je bio zauzet pisanjem ili izdavanjem fetvi (šerijatskih rješenja), ili upoznavanjem sa stanjem u islamskom svijetu. Bilo ko da provede sa Šejhom makar jedan dan vidio bi da nije nastupilo ni podne, a Šejh je već završio stotinu poslova.

Govor o ovome istaknutom učenjaku nas neminovno podsjeća na lijepe osobine prvih generacija učenjaka, poput imama Buharije, Muslima, Ahmeda, Ibn Tejmije, Ibnul Kajjima i drugih. Šejha Bin Baza je, kao i njih, krasila ta divna osobina nošenja obilnog znanja popraćenog smirenošću i poniznošću.

U jednom hadisu se kaže: “Učite znanje i učite sa njim smirenost i staloženost i budite ponizni prema onima od kojih učite i ne budite osori učenjaci.”[10]

U Šejhu se ogledaju riječi Uzvišenog: “A robovi Milostivog, su oni koji zemljom skrušeno hode, a kada im se neznalice obrate kažu: “Mir vama!”[11]

Od Šejhove skromnosti je i to da se odaziva na pozive svih onih koji žele da ga ugoste, bilo da je to neko od njegovih učenika ili neko drugi. Za vrijeme tih skupova šejh rado sluša prijedloge i sugestije svih koji imaju nešto da kažu. Ova šejhova skromnost skoro da nema granica. Često smo ga vidjeli kako stoji na suncu pred vratima svoga automobila i odgovara na pitanja ljudi okupljenih oko njega. Nikada se nije desilo da nekoga zapostavi iako su njegovi pratioci od njega tražili da uđe u automobil.

Vrhunac šejhovog angažmana je za vrijeme hadždža, kada šejh boravi u šatoru, gdje prima goste na ručak i odgovara na njihova pitanja.

Raspored šejhovih dnevnih aktivnosti

Rad danju i noću je glavna odlika šejhovog dnevnog angažmana. Program njegovih aktivnosti počinje poslije sabah namaza u kojem je on najčešće taj koji predvodi vjernike. Nakon namaza šejh provodi određeno vrijeme u zikru kao što je to bila praksa Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Ono što sam čuo od šejha lično ili od njegovih učenika ili onih koji ga poznavaše jeste to da nikada nije ostavljao učenje stotinu puta poslije sabaha:

“La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu juhji ve jumit, ve huve ‘ala kulli šej'in kadir.”

U večini slučajeva šejh bi poslije sabah namaza održavao predavanje iz knjiga: “Fethul-Bari”[12], “Fetava ibn Tejmijjeh”[13], “Bulugul-Meram”[14], “El-Akide et-Tahavijje”[15] itd.

Nakon predavanja klanjao bi dva rekata (dobrovoljnog namaza), a potom bi se uputio kući gdje bi doručkovao. Zbog njegovog zdravstvenog stanja doručak mu je redovito bio skroman. Poslije doručka šejh je odlazio na radno mjesto, gdje mu je posao počinjao oko devet sati ujutro. Po stizanju na radno mjesto nalazio bi prepunu kancelariju ljudi koji su tu došli nekim poslom. Šejh bi prvo poselamio, a onda bi prelazio na posao sjedajući na svoje mjesto dok su sa njegove desne i lijeve strane bila dvojica sekretara.

Posebno puno vremena od šejha uzima odgovaranje na pitanja koja su mu upučivana putem telefona, a dolazila su iz cijelog svijeta. Tako je šejh bez zamora odgovarao putem telefona na pitanja pojedinaca, grupa i organizacija, pa makar se pitanja i ponavljala.

Nakon toga Šejh bi klanjao podne namaz u džematu. Po završenom namazu Šejh se vraćao na radno mjesto gdje bi ostajao sve do dva sata. Poslije isteka radnog vremena šejh se vraćao kući gdje ga već čekaju gosti sa kojima ruča, popije kahvu i čaj, a zatim razmijene po koje korisno iskustvo. Zajedno sa gostima obavlja ikindiju namaz nakon kojeg se često obraća klanjačima.

Pred samu smrt, kada je već ušao u godine, Šejh se znao odmarati poslije ikindije namaza. Nakon obavljenog akšam namaza Šejh se vraćao kući kako bi čitao ili rješavao neki od problema na koji je naišao tokom proteklog dana i to je radio sve do jacije. Poslije jacije namaza večerao bi sa onima koji bi se zadesili s njim nakon čega ostaju u dugom i korisnom razgovoru sve do kasno u noć. Šejh bi na počinak odlazio tek između jedanaest ili dvanaest noću. Prije zore Šejh ustaje na noćni namaz “I od noći uzmi jedan dio za dobrovoljni namaz kako bi ti tvoj Gospodar pohvalno mjesto dao.”

Pričali su mi neki koji su poznavali Šejha kako se na njegovom licu mogao primijetiti trag noćnog namaza, od skrušenosti na sabah namazu, do tragova plača.

Ovako je izgledao jedan prosječan Šejhov radni dan s time što moramo znati da je prisustvovanje seminarima često mijenjalo Šejhove ustaljene aktivnosti.

ŠURA U ŠEJHOVOM ŽIVOTU

Koristim termin “šura” (dogovaranje) zato što ga Uzvišeni Allah koristi kad opisuje vjernike. Rekao je Allah: “I naređuj im međusobno dogovaranje.”, i kaže govoreći Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: “I sa njima se dogovaraj.. ” Radeći po ovim ajetima šejh Bin Baz se redovito konsultovao sa onima koji su bili oko njega od onih koji su ga voljeli, njegovih učenika ili braće. I za svaku bitniju stvar je tražio mišljenje drugih. Posebice ako se radilo o stručnim pitanjima onda se konsultovao sa onima koji su u to bili upućeni.

ŠEJH I FETVE


On je jedan od velikih muftija (onih koji izdaju fetve) islamskog svijeta. Njegova metoda u izdavanju fetvi je besprijekorno zasnovana na “delilu” valjanom šerijatskom dokazu; Rekao je Allah, rekao je Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

Za njega se kaže da se drži usuli fikha (temelja islamskog zakonodavstva) hambelijskog mezheba, no primjetno je da Šejh izlazi iz okvira mezheba ukoliko se to mišljenje kosi sa stajalištem Kur'ana i Sunneta.

Šejh se, kao muhaddis, bavio tahridžom (ocjenom) hadisa. Jedna od najistaknutijih odlika Šejha jeste da je on jedan od najboljih muhaddisa današnjice, i meni nije poznat niko ko bolje poznaje tekstove hadisa od njega u ovom vremenu. Možda postoje oni koji bolje poznaju lance prenosilaca, nauku ocjenjivanja prenosilaca ili možda tahridž, ali niko kao Šejh ne poznaje same tekstove hadisa te propise koji se u njima nalaze. Šejh je i fekih (učenjak šerijatskog prava) koji sa velikom vještinom izvlači propise i podkrepljuje ih hadisima, a zatim to sa nevjerovatnom lahkoćom prenosi ummetu.

Šejh je fekih, i njegov fikh (shvatanje vjerskih propisa) je direktno izveden iz sunneta. Najsličniji je učenju ibn Tejmije i Ibnul-Kajjima, tj. nije od onih koji su potpuno zapostavili vjerske tekstove (ajete i hadise), a ni od onih površnih koji su potpuno zapostavili mišljenja učenjaka. Uzimao je od vjerodostojnih fikhskih tekstova koji su u skladu sa pravilima šerijata. Uz ovo se on često vraćao na učenjake sunneta uzimajući od njih ono što mu može koristiti.

ŠEJHOVA HRABROST U ISPOLJAVANJU ISTINE

Jedna od njegovih najboljih osobina – Allah mu se smilovao, i najbolja osobina kojom se jedan alim može okititi, jeste govor riječi istine na odlučan i mudar način.

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je jednom prilikom rekao Ebu Zerru, Allah bio zadovoljan s njim:” Reci istinu pa makar bila i gorka”[16]

Onoga momenta kada učenjak ustukne od izjavljivanja riječi istine postaje slabić i kukavica koji nema nikakva utjecaja niti poštovanja drugih. Tako isto, učenjak nema koristi od toga što je naučio Buharijinu i Muslimovu zbirku vjerodostojnih hadisa, ako ne kaže ono što je istina, i ne bude naređivao dobro a odvračao od zla. Šejhova hrabrost po ovom pitanju je došla do izražaja u mnogim situacijama. Iako je on miran, tih i blag čovjek, vrlo lahko se preobrazi u lava kojeg ništa nemože spriječiti od sprovođenja Allahovog zakona u slučajevima da su muslimani ili Allahov šerijat izloženi nekom neprijateljstvu. Jedan od najzapaženijih stavova jeste Šejhov stav po pitanju profesora daije Sejida Kutuba – Allah mu se smilovao. Svima nam je poznato da je ovaj imam i intelektualni genij, pogubljen zbog nečije nepravde, neprijateljstva i tlačilaštva.

Ovo je Šejha naljutilo i on je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se ovaj čin osudi. Svoju srđbu Šejh je iskazao nizom pisama i telegrama koje je poslao nakon što je ova nepravedna presuda bila izrečena. Rasrdio se Šejh kao što bi se rasrdio svaki musliman kada vidi ovo nasilje i nepravdu. Na kraju jednog telegrama Šejh je naveo riječi Uzvišenog Allaha: “Ko ubije vjernika namjerno njegova kazna će biti Džehennem u kojem će vječno ostati, Allah se na njega rasrdio i prokleo ga je i za takvog je pripremio veliku patnju.”

Ja se sjećam još kao malo dijete koliko se islamski svijet tresao zbog ubistva plemenitog Kutuba autora svima dobro poznatog djela “U okrilju Kur'ana”. Imao sam priliku vidjeti neka od pisama koje je Šejh slao određenim vladarima, u kojima najžešće osuđuje njihovo odstupanje od Allahovog zakona. Takođe sam vidio neka pisma koje je Šejh slao nekim vladarima islamskog svijeta a u kojima ih krivi zbog zapostavljanja sunneta Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.

Šejh govori riječi istine, podstiče i druge na to i na tom putu se neplaši ničijeg prezira. Iz životopisa Šejhovog života znamo još puno primjera burnog reagovanja u slučaju kršenja Allahovih granica.

ŠEJH KAO GOVORNIK

Možda će se neko zapitati: “Da li je šejh dobar govornik.” Svako onaj ko je imao priliku da posluša neko od Šejhovih predavanja zna odgovor na ovo pitanje. Allah je Šejhu dao moć pamćenja što je on vrlo dobro iskoristio, tako da niže riječi i termine sa nevjerovatnom sposobnošću. Isto tako kada Šejh drži predavanje od dva sata, nikada se nije desilo da jedno pitanje obradi prije vremena. Njegovo izlaganje je bilo temeljito i potkrjepljeno dokazima iz Kur'ana i sunneta.

Šejh je poznat i po tome što izbjegava izraze koji bi mogli nekoga uvrijediti ili poniziti. Zatim, Šejhova je odlika bila da u svojim predavanjima koristi lahku terminologiju koju svako razumije bez poteškoća. U Šejhovom obraćanju se mogla primjetiti i konciznost i sistematičnost bez nekontrolisanog obuzimanja emocija.

ŠEJHOV METOD U ISTRAŽIVANJU


Šejh ima obilno znanje, voli tihe razgovore i neljuti ga istinsko raspravljanje, cijeni i voli svaku ideju koja je zasnovana na valjanom dokazu. Zato bi Šejh uvijek odustajao od svog prethodnog stajališta ako bi neko došao sa valjanim dokazom koji ga pobija. Šejh ne zagovara slijepo povođenje i u tome slijedi Šejhul-Islama ibn Tejmiju, koji je smatrao da postoje razmimoilaženja koja vode u suprostavljanje, ali isto tako postoje razmimoilaženja koja su produkt raznolikosti. Pitanja oko kojih se možemo razilaziti su drugorazredna i periferna i oko njih se ummet razilazio kroz povijest.

Šejhu se dešavalo da izda pogrešnu fetvu, jer niko poslije Poslanika sallallahu alejhi ve sellem nije bio nepogrešiv. Nekad bi se to desilo zbog zaborava, a nekad je razlog bio nerazumjevanje. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem o ovome kaže: “Ako sudija presudi po svome idžtihadu (onom što on vidi da je ispravno), pa potrefi ispravno ima dvije nagrade, a ako pogriješi onda ima jednu.”[17]

Šejhul islam je u svojoj knjizi “Podizanje lažnih optužbi sa poznatih imama”, obrazložio zašto je došlo do razmimoilaženja među njima i kako je to u potpunosti opravdano. Šejh Abdullah ibn Baz je išao upravo njihovim pravilom i on ima puno mišljenja u kojima se slaže sa Šejhul-Islamom ibn Tejmijjom.

ŠEJH I NAUČNA AKTIVNOST

Šejh ima puno napisanih djela od kojih je većina još uvijek u pripremi ili je tek u štampi. To je zato što je Šejh smatrao da je podučavanje ljudi, izdavanje fetvi i odgovaranje na pitanja puno bitnije od štampanja knjiga, posebice u ovom vremenu kada su djela prvih generacija štampana i kada je lahko doći do njih. A što se tiče njegovih ostvarenja to su:

1. “El-favaid el-dželijje fi el-mebahis el-ferdijje” Šejh je inače poznat kao dobar poznavalac nasljednog prava.

2. “Pojašnjenje mnogih pitanja vezanih za hadž i umru”, za mene je ovo najbolja njegova knjiga.

3. “Upozorenje od bidata”

4. “Dva kratka pisma o zekatu i postu”

5. “Ispravna akida i ono što joj se suprostavlja”

6. “Obaveznost postupanja po sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i kufr onog ko to porekne”

7. “Da'wa (pozivanje Allahu) i moral daije (onog koji poziva)”

8. “Obaveznost suđenja po Allahovom zakonu”

9. “Kritika arapskog nacionalizma”

10. “Stav Islama po pitanju otkrivanja lica, hidžab i brak”

11. “Koristan odgovor o propisu slikanja”

12. “Šejh Muhamed ibn Abdulvehhab njegova dava i životopis”

Ovome treba dodati i veliki broj brošurica, pisama, fetvi i kaseta koje bi popunile nekoliko tomova kada bi se skupile na jedno mjesto.

Od stvari koje odlikuju Šejha jeste i to da je on ozbiljan daija i radin učenjak koji je uvijek kao i prve generacije učenjaka bio spreman podučavati sviju bez obzira na intelektualni nivo ili klasu kojoj pripadaju.

Ja sam mišljenja da je znanje od kojeg korist imaju šire mase vrjednije od onoga kojim se bave samo uža skupina ljudi.

ŠEJHOVA NAUČNA OSTVARENJA

Dok je obavljao funkciju glavnog muftije Kraljevine Saudijske Arabije Šejhu se dešavalo da bude upitan o problemu za koji nije znao odgovor, tada bi rekao da nezna i da treba provjeriti. Ovo je ispravan metod prvih sljedbenika koji nisu davali brze i neprovjerene odgovore. Tako je Ibn Sirejni govorio u nekim pitanjima “neznam”.

Omer radijallahu anhu je sakupljao ashabe kako bi riješio neki problem. A Imam Malik je ostavio desetine pitanja nerješenih.

Što se tiče Šejhovog poznavanja nešerijatskih disciplina koliko ja znam on je izvrstan poznavalac arapskog jezika i njegove gramatike. Dobar je poznavalac nasljednog prava, dok je, kao što smo već spomenuli izrazito dobar muhadis posebno o kvaliteti prenosioca. Tako sam ga jednom upitao o Hadžadžu ibn Ertahu i on mi je bez razmišljanja rekao da se radi o slabom prenosiocu koji je mudelis. Siguran sam da je šejh u svojoj glavi imao stotine, čak hiljade prenosioca koje je poznavao zajedno sa njihovim osobinama.

Šejhova omiljena knjiga je “Tehzibu-t-tehzib” od ibn Hadžera, za koju Šejh kaže da je naučio napamet 80% ovog djela koje govori o kvalitetima prenosioca hadisa.

“Fethul bari” Šejh je pročitao više puta dok je bio učenik. Šejh je inaće nadzirao provjeru i izdavanje ove knjige zajedno sa rahmetli Muhiddinom el-Hatibom i Muhammed Fuad ibnul Bakijom. A o vrijednosti ove knjige netreba govoriti nikome ko je imao priliku susresti se sa njenim vrijednim sadržajem.

Koliko sam ja još bio upućen Šejh je poznavao napamet knjigu “Bulugul meram”, “Telfijet ibn Malik”, i još neke knjige od Imama Malika i Šejha Muhammeda Abdulvehaba.

On je Allah mu se smilovao, imao skraćene verzije ovih knjiga koje je ponavljao kada je ponavljao Kur'an. Neki Šejhovi učenici su mi pričali kako su imali priliku slušati Šejha kako dugo uči Kur'an bez da zamijeni i jedno slovo. Šejh je uvijek ponavljao Kur'an bez obzira gdje se nalazio. Zato neznam nikoga da može brže naći i proučiti ajet koji mu je potreban.

Posebno se u Šejhovom životu spominje njegovo napuštanje Rijada kako bi prešao u Medinu na novo radno mjesto. Građani su se toga dana okupili oko Šejha kako bi ga u suzama ispratili.

Sa Arapskog: Muhamed Jusić
________________________________________________________________

1 Prijevod značenja, Enbija’ 7

2 Prijevod značenja, Fatir 28.

3 Tekst hadisa, Ebu Davud 317/3, broj 3641, i Tirmizi 451/7, i Ibn Madže 88/1, broj 223. Kaže Hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bariju: Hadis ima ševahide (hadise istog značenja ili metna koji se prenose drugačijim lancem prenosioca. Koji ga potvrđuje (pojačava)

4 Prijevod značenja, Ankebut 29.

5 Hadis od Enesa, Musned 130/3.

6 Bilježi Buharija, 116/10, broj 5653. (Pod dvije njemu drage stvari misli se na oči.)

7 Središnja oblast arapskog poluotoka

8 Sura Ali imran 159.

9 Bilježi Ebu Davud 135/3, broj 2948.

10 Rekao je Hejsemi u djelu “Mudžemmeaz-Zevaid”- bilježi ga Taberani u knjizi “El-Evsat”

11 Sura Furkan, ajet 63.

[12] Tumačenje Buharijinog sahiha/ Askalani

[13] Šerijatska rješenja od šejh bin Tejmije

[14] Hadiski dokazi za šerijatsko pravna pitanja

[15] Učenje Tahavijine akide napamet

[16] Bilježi ibn Hibban, Munzir u “Et-Tergibu wet-Terhibu” 3/530-531

[17] Buhari 13/318, broj 7352.
___________________________________________________________________


IslamBiH 2000.-2003. god.

 

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.