Arhiva za Februar, 2013

Muhened Et-Tunisi

Dani Ramazana, ma koliko dugi bili, oni ipak sačinjavaju jedan određeni broj dana, čak je veoma lahko izračunati i broj sati u ovom mjesecu: 696 sati ukoliko je 29 dana Ramazana, a ukoliko ramazan traje 30 dana onda je broj sati u njemu 720. Ne samo da svaki sat, nego je i svaki minut i momenat skupocjen i ima svoju posebnu težinu i važnost kod bogobojaznog muslimana. Naši dobri prethodnici – ashabi, tabi’ini i tabei tabi’ini, su sa velikim nestrpljenjem i željom iščekivali dolazak Ramazana, jedne posebne sezone u kojoj se nagrada za jedno dobro djelo mnogostruko uvećava. Oni bi – kao što smo već naveli – upućivali dove Uzvišenom Allahu prije na šest mjeseci da učini da ga dočekaju u dobrom stanju, a kada bi nastupio redžeb (on je sedmi mjesec u hidžretskoj godini, a Ramazan je deveti), oni bi upućivali dovu: “Allahu naš, pomozi nam u redžebu i ša’banu i daj nam da doživimo Ramazan.” I sve to kako bi se pripremili da svaki njegov momenat maksimalno iskoriste u ibadetu, pokornosti, nafilama, učenju Kur’ana, hranjenju siromaha, udjeljivanju sadaka, itikafa -osamljivanja radi ibadeta, obavljanju umre onima koji su u materijalnoj mogućnosti, u džihadu na Allahovu s.v.t. putu i još mnoštvo drugih dobrih djela. Generacije koje su došle poslije njih su sa prolaskom vremena postepeno skretale sa ovog njihovog puta, pa su skupocjene trenutke Ramazana, kada se dobra djela posebno nagrađuju, provodili u praznom govoru, u riječima: čula kazala, u spavanju i lijenosti, u poslovima od kojih nema nikakvih koristi naprotiv, od kojih imaju štetu na ovom prolaznom, a i na drugom vječnom svijetu. Zato, plemeniti brate, izaberi između ova dva pravca kojeg ćeš slijediti i svako ko ima imalo razuma i pameti izabraće pravac naših dobrih predhodnika – selefu salih.

Ukratko ćemo vam pokušati predložiti nekoliko stvari koje možemo nazvati dnevnim rasporedom aktivnosti, ukoliko ga se budete u potpunosti pridržavali, ili barem djelimično, uz Allahovu s.v.t. pomoć uspjet ćete iskoristiti ramazansko vrijeme:

1. Obavezno ustaj na sehur u zadnjem dijelu noći, jer u tome se ogleda slijeđenje sunneta, stiče se veliki berićet i priprema se za namaz. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ustajte na sehur, jer u njemu je zaista berićet!” Muttefekun alejhi. Najbolji sehur je sa temrama-hurmama ili kada pored ostalih jela na našem jelovniku imamo i hurme, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Lijep li je sehur vjernika sa hurmama.” Bilježi Ebu Davud i drugi. Ukoliko ne bi našao i imao hurme onda neka se barem sehuri, tj. zaposti sa vodom kako je to preporučio Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ne propuštajte sehur, neka se neko od vas sehuri barem sa gutljajem vode, jer zaista Allah s.v.t. i meleki donose salavate-blagoslov na one koji ustaju na sehur.” Bilježi Ahmed. Salavat Allahov s.v.t. na vjernika je rahmet – milost, a salavat meleka je istigfar – traženje oprosta za vjernike. Allahov Poslanik s.a.v.s. bi otezao sa sehurom, a isto tako bi činili i njegovi ashabi, kako to prenosi tabi’in Amr ibn Mejmun pa kaže: ”Ashabi Allahova Poslanika s.a.v.s. bi, više nego svi drugi ljudi, požurivali su sa iftarom, a otezali sa sehurom.” Bilježi Bejheki.

2. Kada završiš sa sehurom mnogo čini istigfar – traži oprost Allahov s.v.t. za svoje grijehe! Uzvišeni Allah govoreći o bogobojaznim, koji će ući pod okrilje Njegova s.v.t. rahmeta i zaslužiti blagodati džennetske, kaže: ”Oni koji budu strpljivi, i istinoljubljivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili.” Ali Imran 17. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Blago li se onima u čijoj sahifi – knjizi u koju meleki upisuju njegova djela, bude mnogo istigfara.” Bilježe Ibn Madže i Ahmed.

3. Potom se pripremaj za sabah namaz i nemoj biti kao one neznalice i nemarni koji ustaju na sehur, a zatim zaspu i zaboravljaju na sabah namaz, prođe ih vrijednost sabaha u džematu, ili klanjaju kad sunce izađe, tj. kada ustanu i time čine grijeh.

4. Kada mujezin počne učiti ezan za sabah prestani sa jelom i pićem (ako se ezan uči odmah po nastupanju zore), ponavljaj za njim njegove riječi sve dok ne dođe do riječi “Hajja ales-sallah”, tada reci: ”La havle ve la kuvvete illa billah.” A kada kaže: “Hajja alel-felah”, recite isto, dok po završetku ezana proučite dovu: “Allahumme Rabbe hazihid – da’vetit – tammeti ves – salatil – kaimeti ….(obrati se na zbirku dova “Hisnul – muslim” koja je prevedena i na bosanski jezik pod nazivom: “Zaštita svakog muslimana”). Potom u svojoj kući klanjaj sunnet sabahski, a po sunnetu Allahova Poslanika s.a.v.s. lijepo je da se na njemu uči sura Kafirun i Ihlas.

5. Trudi se da svaki sabah namaz obavljaš u džematu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko klanja sabah-namaz u džematu on je pod Allahovom s.v.t. zaštitom.” Bilježe Ibn Madže i Taberani. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Obveseli one koji, dok tmina vlada (nije vidljivo), idu u džamije potpunom svjetlošću na kijametskom danu.” Bilježe Ebu Davud i Tirmizi.

6. Poslije klanjanja sabah-namaza vrijeme provodi u zikru Allahu s.v.t. sve dok ne izađe Sunce, jer se prenosi: ”Allahov Poslanik s.a.v.s. bi klanjao sabah namaz, a zatim bi sjeo i ostao na mjestu na kome je klanjao sve do izlaska Sunca.” Bilježi Muslim. Zikr Allahu s.v.t. je Njemu jedno od najdražih djelo, jedno od najbolje nagrađenih djela i jedno od najlakših djela za čovjeka, jer ga može činiti u svakoj situaciji i stanju. Veli Uzvišeni Allah: ”U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni dana i noći su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.” Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” Ali ’Imran 190-191. Za zikr da bi se obavljao ne treba čistoća niti posebne pripreme, a naš Gospodar Allah s.v.t. nam je naredio da Mu često činimo zikr, konstantno Ga veličamo i slavimo. Rekao je Allah s.v.t.: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte.” Ahzab 41-42. Najbolji zikr je “LA ILAHE ILLALLAH” i to je najveći stepen imana i simbol Allahova s.v.t. jedinstva, ključ ženneta i veoma lahko se izgovara. Također riječi “Subhanallahi ve bi hamdihi subhanallahil-Azim”, o njima je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Dvije riječi su lahke za izgovor, a teške na mizanu i drage Er – Rahmanu – Milostivom, to su: ”Subhanallahi ve bi hamdihi subhanallahil-Azim.” Muttefekun alejhi.

Zato, brate i sestro u vjeri, mnogo zahvaljuj Allahu s.v.t. i veličaj Ga riječima kojima nas je podučio Allahov Poslanik s.a.v.s. kada je rekao: ”Zaista riječi: “El – hamdu lillahi” i “Suhanallahi” i “La ilahe illallahu vallahu ekber” čine da sa čovjeka spadaju grijesi kao što lišće pada sa grana drveta.” Bilježi Tirmizi. Isto tako mnogo donosi salavat na Allahovog Poslanika s.a.v.s., jer je on rekao: ”Ko na mene donese jedan salavat, Allah s.v.t. na njega donese deset, i izbriše mu deset pogreški, i uzdigne ga za deset deredža.” Bilježe Ahmed, Nesai i Hakim). Svakako ne zaboravi na dove koje se uče ujutro (njih također možeš naći u zbirci dova “Hisnul-muslim”) da bi te čuvale tokom cijelog dana. Na najbolji način ćeš okončati ovo svoje sjedenje i zikr ukoliko klanjaš dva rekata nafile, jer u tome je veliki hajr, jer se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko u džematu klanja sabah namaz, zatim sjedne i u zikru provede vrijeme do izlaska sunca, a zatim klanja dva rekata, imaće nagradu kao da je obavio hadždž i umru u potpunosti.” Bilježi Tirmizi.

7. Uči Kur’an pravilno sa tedžvidskim pravilima, iščitavaj ga i dugo razmišljaj o onome što pročitaš iz njega i uči napamet koliko možeš, i postupaj u svom životu po njemu pa ćeš imati ogromnu nagradu. Allahov Poslanik s.a.v.s. je sa Džibrilom a.s. iščitavao Kur’an po jedan puta svakog Ramazana, dok ga je posljednje godine svoga života dva puta proučio, kako se to bilježi u Sahihu Imama Buharije. Također su i ashabi i ostali koji su ih slijedili u dobru, ovaj mjesec upotpunjavali učenjem Kur’ana i razumijevanjem značenja Allahovih s.v.t. riječi i to bi činili u ovom mjesecu više nego u bilo kojem drugom mjesecu. Iz ovoga proizilazi da svaki musliman, koji se nada Allahovoj s.v.t. milosti i plaši se Njegove s.v.t. kazne, treba da u povećanoj mjeri uči i iščitava Kur’an sa ciljem približavanja svome Gospodaru i sticanja Njegova s.v.t. zadovoljstva. Kur’an je najbolja i najvrijednija knjiga koju je objavio Allah s.v.t najodabranijem Poslaniku s.a.v.s., upućena najboljem ummetu koji se pojavio među ljudima, sa najboljim, najuniverzalnijim i najpravednijim Šerijatom – zakonom. Kur’an je objavljen sa ciljem da ga ljudi čitaju, iščitavaju, razmišljaju o njemu, izvlače pouke i rješenja za svoje svakodnevne životne probleme, da po njemu usklade sve svoje životne aktivnosti, krupnije i sitnije poslove. Na takav način Kur’an će biti argument za njega i njegov zagovornik na Sudnjem danu. Kur’an je spušten da se po njemu živi, a nije da bi ga ljudi veličali i poštovali samo na način da ga umotaju u lijepe omote i peškire i da ga drže na posebnim policama, a da ga pri tome ne uzmu za vodiča u svome životu. Kur’an je knjiga života i knjiga za život. On treba vladati i upravljati stvarnošću i ispravljati iskrivljene običaje kod ljudi, a ne da bude na margini života ili da se zaboravi ili da se pretvori u knjigu mrtvih, tj.da se samo uči mrtvima ili da se on, u najboljem slučaju, uči radi bereketa – blagoslova njegovog učenja. Sve to spada pod pojam “izbjegavanje Allahove s.v.t. Knjige”, a upravo na to izbjegavanje žalit će se Allahov Poslanik s.a.v.s. na Sudnjem danu, kako nas je obavijestio Uzvišeni Allah: ”Poslanik je rekao: ”Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava.” Furkan 30. Moramo se maksimalno založiti da ne budemo od onih koji na bilo koji način izbjegavaju Kur’an, tj. njegovo prakticiranje ili nemarnosti spram njegovim propisima, jer je Allah s.v.t. obećao takvima: ”Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti, vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti.” Ta ha 100-101. Uzvišeni Allah je zagarantirao onima koji budu čitali Kur’an i po njemu živjeli, da neće zalutati na dunjaluku i neće biti nesretni na ahiretu: ”Onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.” Ta ha 123. A nasuprot njima biti će: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” Ta ha 124. Stanje u kome se nalaze današnji muslimani, stanje slabosti, poniženosti, nejedinstva, razjedinjenosti, konstantnih poraza na svim poljima, je upravo rezultat našeg okretanja od Allahove s.v.t. Knjige u kojoj nam On naređuje da budemo iskreni u ibadetu prema Njemu s.v.t., da budemo ustrajni u pokornosti prema Njemu s.v.t., da povećavamo korisna znanja, da se međusobno potpomažemo u dobru i bogobojaznosti, da sve učinimo čime ćemo zaslužiti Njegovu s.v.t. pomoć i snagu, i u kojoj nam zabranjuje širk, zlo svake vrste, neznanje, razjedinjenost i sve što vodi slabosti i nazadovanju. O vrijednosti uzvišenog Kur’ana veli Allah s.v.t.: ”A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna (Kur’an) kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.” Maide 15-16. I veli Uzvišeni Allah: ”O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima.” Junus 57. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: ”Najbolji od vas su oni koji izučavaju Kur’an i druge podučavaju njemu.” Bilježi Buhari. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko prouči jedan harf iz Allahove s.v.t. Knjige ima jedno hasene-dobro, a za svako dobro slijedi deset sevapa, ne kažem elif lam mim je harf, nego: elif je harf, lam je harf i mim je harf.” Bilježe Tirmizi i Hakim. Vjerovjesnik s.a.v.s. je, također, rekao: “Onaj ko vješto i lahko uči Kur’an bit će u društvu časnih i odabranih (tj. meleka), a onaj ko ga zamuckujući i sa naporom uči imat će duplu nagradu.” Muttefekun alejhi. Ima još ajeta i hadisa koji govore o vrijednostima Kur’ana.

Stoga, braćo i sestre, uložite sva raspoloživa sredstva i vrijeme da se podučite čitanju Kur’ana i pravilima pravilnog učenja-tedžvida, bez obzira na vaš uzrast, i da na osnovu učenja Kur’ana saznaješ halal i haram stvari posebno ukoliko imaš mnogo slobodnog vremena. Dobro se pazi da ne budeš od onih koji uče Kur’an, a Kur’an ih proklinje, jer ne prakticiraju ono što je u njemu i svjesno krše Kur’anske propise. A ukoliko zbog određenih razloga nisi u mogućnosti da učiš Kur’an onda se bar potrudi da slušaš njegovo učenje, jer je u tome veliko dobro, time se okupiraš onim što ti je korisno i to te vodi Allahovoj s.v.t. milosti, kako veli Uzvišeni: ”A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani – spašeni.” A’raf 204. U ovom vremenu Allah s.v.t. nam je pružio veliku blagodat da Kur’an možemo slušati u kući, na poslu, u autu, u džamiji, jer postoji veliki broj kasetofona i kaseta Kur’anskih sura.

8. Bez obzira da li si: učenik, student, službenik, radnik ili zemljoradnik, da li si u kući ili negdje drugdje, potrudi se da svoj posao obavljaš u potpunosti i kvalitetno isto onako kako si ga obavljao i prije Ramazana. Moraš se potruditi da za vrijeme ovog mubarek mjeseca čak i kvalitetnije obavljaš svoje dužnosti. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Zaista je Allah s.v.t. propisao dobročinstvo za svaku stvar.” Bilježe Ahmed i Muslim. Vjerovjesnik s.a.v.s. je također rekao: ”Uistinu Allah voli kada neko od vas radi neki posao da ga kvalitetno obavlja.” Bilježi Bejheki. Uistinu ovaj mjesec nije mjesec nerada, spavanja i lijenosti nego treba da bude mjesec povećane ažurnosti i rada, jer je naučno i medicinski dokazano da post jača tijelo, a posebno jača volju kod postača za činjenjem dobra. Naša islamska historija je najbolji dokaz tome, jer su najvažnije pobjede muslimanske vojske izvojevane upravo za vrijeme Ramazana i posta.

9. Kada završiš svoj posao ili nastavu svoje preostalo vrijeme iskoristi u pokornosti Allahu s.v.t. i izbjegavaj da ga provedeš u bespotrebnom govoru, slušanju muzike i pjesama, gledanju beskorisnog televizijskog programa, igranju karata, šaha i drugih igara pomoću kojih šejtan odvraća ljude od ibadeta, a time i sticanja velikih nagrada u ovom odabranom mjesecu. Ne dozvoli da ti se neprijatelj raduje tvome zlu i nemoj reći da i duši treba dati oduška na taj način, jer je i odmor dozvoljen samo na šerijatski dozvoljen način! Beskorisna zabava i grijesi su i inače zabranjeni, a u ovome mjesecu pogotovo.

10. Pred samo nastupanje iftara, iz dubine svoga srca i suznim okom, upućuj iskrene dove Milostivom Gospodaru s.v.t., jer će tako najprije biti primljena. Pri tome nemoj zaboraviti na svoju braću muslimane diljem islamskog svijeta, jer kako se navodi u hadisu Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Nema ni jednog muslimana koji uputi dovu za svog brata muslimana, koji nije u njegovom prisustvu, a da melek koji je zadužen za njega ne kaže: Amin, i tebi isto tako (ono za što si molio za svog brata)!” Bilježi Muslim.

11. Pokušaj da svaki dan nahraniš jednog postača, tj. da ga počastiš iftarom, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko nahrani postača ima nagradu kao i onaj koga je nahranio (nagradu postača), a da se njemu ništa ne umanji od nagrade.” Bilježe Ahmed i Tirmizi. “Koji god vjernik nahrani gladnog vjernika, Allah s.v.t. će njega nahraniti džennetskim plodovima, i koji god vjernik napoji žednog vjernika Allah s.v.t. će njega napojiti zapečaćenim džennetskim napitkom.” Bilježi Tirmizi. “Zaista u Džennetu imaju odaje čiji se vanjski izgled vidi iznutra, a također i unutarnji izvana.” Allahov Poslanik s.a.v.s. je upitan: – A za koga su one? On je odgovorio: ”One koji lijepo govore, hrane ogladnjele, koji često poste i koji klanjaju namaz noću dok drugi spavaju.” Bilježe Ahmed, Ibn Hibban i drugi. Uistinu je velika nagrada za ovaj plemenit posao, pa zato, dragi brate i sestro, ne propusti priliku da na svoj ahiretski konto prebaciš što veću količinu sevapa.

12. Po sunnetu je da se požuri sa iftarom, i da se prvo iftarimo sa svježim hurmama ili ukoliko njih nemamo onda sa vodom. Ovako je prakticirao Allahov Poslanik s.a.v.s. kako bilježe Imam Tirmizi i Ahmed.

U tome da se započinjemo iftariti sa temrama postoji velike tajna, jer su liječnici ustanovili da se kod konzumiranja temre u organizmu najbrže razlože i apsorbuju svi vitamini i šećerne otopine u periodu manjem od 5 minuta, tako da temre utiču na veoma brzo sticanje energije koja je neophodna organizmu poslije posta, i smanjenje velikog nedostatka vode i šećera. Jer temra u sebi sadrži 70% sastojaka šećera i uglavnom su oni vrsta voćnog šećera – fruktoze koji se veoma lahko rastvara i dolazi do krvi, a time organizam dolazi do velike količine njemu neophodne energije. Od sunneta je također da postač prilikom iftarenja upućuje dovu Allahu s.v.t., jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Trojici se ne odbijaju dove: postaču kada iftari, pravednom vladaru i osobi kojoj je učinjena nepravda-zulum.” Bilježi Tirmizi i Ibn Madždže. Ne zaboravi prilikom prvog gutljaja vode i zalogaja da proučiš Bismillu i dovu prilikom iftarenja: ZEHEBEZ-ZAME’U VEBTELETIL-URUKU VE SEBETEL-EDŽRU INŠA’ALLAH. Bilježe Ebu Davud i Taberani ili dovu: ”ALLAHUMME LEKE SUMTU VE ALA RIZKIKE EFTARTU.“ Bilježi Ebu Davud. Zatim se potrudi da akšam namaz obaviš u džematu u mesdžidu, jer se zato obećava velika nagrada, a muslimanu nije dozvoljeno-kao što smo već naveli-da izostavi džemat osim zbog opravdanog razloga.

13. Izbjegavaj brzo jedenje, halapljivost i pretjerivanje, jer to može štetno djelovati po tvoje zdravlje i onemogućiti da normalno i komotno klanjaš teravih namaz. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Čovjek ne napuni goru posudu od svoga stomaka! Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja da mu održe kičmu uspravno, a ako mora više jesti, onda neka odredi trećinu stomaka za hranu, trećinu za piće i trećinu za udisanje zraka.” Bilježe Ahmed, Tirmizi i Ibn Madže. Ukoliko želiš sreću i spas dunjaluka i ahireta, pridržavaj se onoga što je Allahov Poslanik s.a.v.s. preporučio! Između akšama i jacije namaza ima dovoljno slobodnog vremena, pa ga iskoristi u zikru i uključi i porodicu sa nekim kratkim dersom ili događajem iz sire Poslanika s.a.v.s. ili događajem iz života nekog ashaba, a onda se pripremi za odlazak na jaciju i teravih namaz.

14. Trudi se da svaku noć klanjaš teravih – namaz do kraja i u potpunosti, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Čovjek kada klanja sa imamom u džematu sve dok imam ne izađe, upisati će mu se sevap kao da je cijelu noć proveo u ibadetu.” Bilježe autori Sunena. Neka tvoj namaz bude iskren i iz dubine tvoga srca, iz ljubavi prema Allahu s.v.t. i želje za Njegovom s.v.t. nagradom, neka ne bude tvoje klanjanje iz licemjerstva, zato što je to trenutni trend i običaj, niti da bi time zadobio dunjalučke poene i interese. Još jednom vas podsjećamo na riječi Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Ko Ramazan provede u ibadetu sa čvrstim imanom i očekujući nagradu za svoja djela jedino od Allaha s.v.t., biće mu oprošteni raniji grijesi.” Muttefekun alejhi. Efdalnije je da se teravih namaz klanja sa 11 rekata, jer se prenosi od Aiše, kada je bila upitana o namazu Allahovog Poslanika s.a.v.s. za vrijeme Ramazana, da je rekla: ”Za vrijeme Ramazana, ali i drugih mjeseci, nije klanjao više od 11 rekata.” Muttefekun alejhi. A ako se i poveća broj rekata u teravih namaza u tome nema nikakve smetnje, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. bio upitan o noćnom namazu pa je rekao: ”Neka bude sve po dva rekata pa dokle stigne, a ako se približi zora neka klanja jedan rekat da bi bio neparan broj rekata za vitr namaz.” Muttefekun alejhi. Ashabi su u vrijeme vladavine Omera r.a. klanjali nekada 11 rekata, nekada 21 rekat, a nekada 23 rekata (u ovaj broj su spadala i 3 rekata vitr namaza). Svako je klanjao shodno svojoj aktivnosti i snazi tako da su stariji klanjali manji broj rekata, a mlađi veći broj. Uopće nije potrebno, posebno u ovom vremenu i situaciji u kojoj se nalazimo, da raspravljamo i da se svađamo o tome koliki broj rekata ima, jer ta stvar nije precizno određena. Preče je da se upitamo o načinu klanjanja teravih namaza, tj. brzini koja je prisutna prilikom klanjanja i namaz mnogih liči kljucanju gavrana posebno prilikom činjenja sedžde, a to se kosi sa propisima namaza u svim pravnim školama i mezhebima. Šejh Ibn Usejmin je rekao: ”Mnogi imami, nažalost, ne obavljaju smireno i polahko namaz za vrijeme Ramazana, a to je očita greška. Imam ne klanja samo za sebe nego klanja za sebe i mnoge druge i islamski učenjaci su se izjasnili da je mekruh – pokuđeno da imam žuri u namazu tako da oni koji klanjaju za njim ne mogu obaviti sve sunnete u namazu. A šta je tek sa onim imamima koji, zbog svoje brzine, ne dozvoljavaju klanjačima da obave ne samo sunnete, nego i vadžibe i farzove namaske?!” Neka se Allah s.v.t. smiluje ashabima koji su dugo i smireno učili na rekatu, tako su se neki oslanjali na štap od dužine kijama. Učači – imami bi u vrijeme tabi’ina za osam rekata proučili suru Bekare (koja ima 48 Kur’anskih stranica, a ako bi neki od njih ovu suru proučio na 12 rekata smatrali su da je malo požurio. Sa prolaskom vremena postepeno se ubrzavalo sa klanjanjem sve dok nije došlo do današnjih dana kada se 20 rekata klanja za pola sata (a kod nas u Bosni, na veliku žalost, 20 rekata se klanja za 20 minuta, a u nekim mjestima i za 15 minuta). Neka nas Allah s.v.t. sačuva od toga! Neka nas uzdigne sa stepena nemara na stepene istinskog ibadeta i iz neznanja na stepen znanja i ispravnog pristupa šerijatskim propisima i neka primi naša djela!

15. Pored svih ovih pokornosti i ibadeta postoje i drugi pohvalni ibadeti, pa ćemo te uputiti na neke od njih:

– Održavanje rodbinskih veza, posjećivanje braće u vjeri i zainteresiranost za stanje komšija, slijedeći time šerijatske propise i trudeći se da među vama vlada lijep islamski ambijent koji je prožet međusobnom ljubavlju, poštovanjem i potpomaganjem. A ukoliko se takve posjete uglavnom svode na tračanje, ogovaranje, klevetanje, bespotreban govor, miješanje muškaraca žena koje je zabranjeno i druge negativne posljedice, tada je bolje za tebe da ostaneš u svojoj kući.

– Obilazak bolesnih, zainteresiranost za njihovo zdravstveno stanje i upućivanje dova Allahu s.v.t. za njihovo ozdravljenje. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata u vjeri, poviče telal (sa nebesa): – Blagoslovljen si ti i blagoslovljeni su tvoji koraci, već si sebi pripremio mjesto u džennetu.” Bilježe Tirmizi i Ibn Madže.

– Udjeljivanje siromasima, pomaganje nemoćnim, oduživanje dugova onim koji nisu u mogućnosti da ih vrate, a time ćeš steći ogromnu nagradu kod Gospodara I. Allahov Poslanik s.a.v.s. je bio najplemenitiji i najdarežljiviji čovjek, a posebno je bio darežljiv za vrijeme Ramazana kada mu dolazio Džibril a.s. da skupa sa njim uči i proučava Kur’an, Allahov Poslanik s.a.v.s. je plemenitiji u dobru od blagog i plodnog vjetra. Muttefekun alejhi. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Najbolja sadaka je ona koja se dadne uz Ramazan.” Bilježi Tirmizi. I rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko otkloni vjerniku jednu od dunjalučkih briga, Allah s.v.t. će njemu otkloniti jednu od ahiretskih briga. Allah s.v.t. će pomagati robu sve dok rob bude pomagao svome bratu.” Bilježi Muslim.

– Sticanje znanja. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko bude slijedio put tražeći na njemu znanje, Allah s.v.t. će mu time olakšati da ode putem koji vodi Džennetu. Neće se ljudi okupiti u jednoj od Allahovih s.v.t. kuća da uče i podučavaju se Kur’anu, a da im meleki neće ukazati počast, nad njima će biti spušten smiraj i zadovoljstvo, prekrit će ih Allahova s.v.t. milost i Allah će ih spomenuti onima koji su kod Njega.” Bilježi Muslim. Ukoliko si spriječen da prisustvuješ skupovima gdje se poučava znanju tada možeš u najmanju ruku da sam pročitaš neke knjige ili da saslušaš predavanja koja su snimljena na kasetama.

– Jedno od najboljih djela i pokornosti za koju slijedi veoma velika nagrada svakako je da’va-pozivanje ljudi istini i Allahovoj s.v.t. vjeri, mudro i sa pronicljivošću. Veli Uzvišeni Allah: ”A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ”ja sam doista musliman!” Fussilet 33. “Ka putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.” Nahl 125. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko bude pozivao uputi imaće nagradu kao oni koji budu slijedili tu uputu, a da se od njihove nagrade ništa ne umanji.” Bilježi Muslim. Uistinu je Ramazan svojevrsna i jedinstvena prilika za pozivanje ljudi istini i Allahu s.v.t., jer su njihova srca tada spremnija za prihvatanje upute više nego drugim danima. Na nama je, draga braćo i sestre, da samo više uložimo truda na putu da’ve koristeći se raznoraznim sredstvima kao što su: savjet lijepom i prijatnom riječi, lijepim ponašanjem i vlastitim primjerom, poklonom kasete, dijeljenjem knjiga i druge vjerske literature, podsticanjem ljudi da se zainteresiraju za iščitavanje islamske literature i da prisustvuju predavanjima, pisanjem članaka i objavljivanjem u časopisima. Da’va Allahu s.v.t. je obavezna za vrijeme Ramazana, ali i za vrijeme drugih mjeseci, jer je Allah s.v.t. rekao: ”Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, jasnim dokazima i pronicljivošću, ja i svaki onaj koji me slijedi.” Jusuf 108. Svaki onaj koji se smatra sljedbenikom Poslanika s.a.v.s. mora pozivati Allahovoj s.v.t. vjeri ili da pomaže onim koji direktno pozivaju i svaki onaj koji se ogluši o ovaj emanet zaslužuje kaznu Allahovu s.v.t. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete pozivati dobru, a odvraćati od zla, ili će vam Allah s.v.t. poslati od Njega kaznu, pa ćete upućivati dove, ali vam one neće biti uslišane!” Bilježi Tirmizi. Normalno je da čovjek u toku jednog dana i noći ne može objediniti sve ove poslove, ali trebamo na ispravan način od toga uraditi ono što možemo. Molimo Milostivog Gospodara da nam pomogne i olakša u tome!

16. Kada izvršiš vadžibe i mustehabe, i kada se kloniš svega što ti je strogo zabranjeno – harama i što je pokuđeno – mekruha, tada možeš slobodno da se odmaraš i da spavaš i tvoje spavanje se ubraja u ibadet i takvaluk i za to ćeš biti nagrađen. Svojim spavanjem odmaraš svoje tijelo i pripremaš se za sljedeći dan koji će biti prepun aktivnosti, i čiju ćeš svaku minutu provesti u pokornosti Allahu s.v.t. i približavanju Njegovoj s.v.t. milosti i sticanju ogromnih nagrada i sevapa, a time ćeš se uzdignuti na veće stupnjeve i deredže kod Milostivog. A svakako ne zaboravi na lijepe dove prije spavanja (koje se bilježe da ih je učio Allahov Miljenik Muhammed s.a.v.s.), jer musliman u svakoj situaciji upućuje dove Uzvišenom Allahu.

Dva važna upozorenja:


1. Svaki musliman u mogućnosti je da u cijelosti ili bar veći dio predloženih aktivnosti primjeni pod uvjetom da se boji Allaha s.v.t. i da je uporan i ustrajan u činjenju pokornosti, da se kloni pokuđenih i zabranjenih stvari, a posebno da racionalno koristi svoje vrijeme. Ovaj program nije preglomazan niti je pretežak i za njegovu realizaciju i primjenu najbitniji je čist i iskren nijet.

2. Ovo je raspored aktivnosti većine dana u Ramazanu, dok posljednih deset dana Ramazana ima poseban tempo aktivnosti zbog posebnih vrijednosti i fadileta koje u sebi nose ovi dani. 
______________________________________________________________

Muhened Et-Tunisi

1. Ne donošenje nijjeta za obavezni post u toku noći ili pred zoru, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko ne zanijjeti post u toku noći njegov post ne vrijedi.” Bilježe Ebu Davud i Nesai.

2. Pretjerivanje i rasipanje u jelu i piću, jedenje sve dok se ne prejede što nije u skladu sa onim zbog čega je i propisan post. Također se u Kur’anu navodi strogo upozorenje i zabrana prejedanja, veli Uzvišeni Allah: ”Jedite i pijte ali ne pretjerujte, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.” A’raf 31. Pa umjesto da potrošnja i izdaci za namirnice i hranu bude manja u ovom mjesecu, ona se udvostruči. Umjesto da manje jedu kako bi bili lakši i spremniji za povećani ibadet, vidimo mnoge kako su aktivniji za sofrom daveći se slanim i slatkim jelima nakon dugih sahata sustezanja od jela. Zaista ovakav običaj je kontradiktoran sunnetu i štetno djeluje našem organizmu, a ujedno i noćni namaz čini napornijim zbog prezasićenosti i pospanosti. Smanjite draga braćo i sestre, Allah vam se smilovao, mnogobrojne vrste jela, pića i slatkiša za vrijeme ovog mjeseca, prisjetite se svoje siromašne braće, prisjetite se siročadi i udovica vaše braće koji su živote dali za našu vjeru i domovinu: Koliki je samo broj njih koji nemaju šta jesti!? Novac koji bi potrošili za raznorazne slatkiše i deserte udijelite im kako bi sebi kupili hljeb.

3. Gubljenje skupocjenog ramazanskog vremena u igri, zabavi, ljenčarenju, spavanju, zabranjenim stvarima; kao što su gledanje nemoralnih filmova, slušanje ogavne muzike, prazne i beskorisne posjete – posebno ženska sijela u kojima se ruši autoritet i dostojanstvo drugih ogovaranjem, tračanjem, ismijavanjem itd. S druge strane primjećujemo podbačaj u činjenju dobrih djela, a posebno u obavljanju propisanih namaza u džamiji. Ovakvim ćemo reći sljedeće dok nam srca pucaju od tuge zbog toga: Gdje ste vi u odnosu na prve generacije muslimana koji su ogromnu većinu svog vremena provodili u pokornosti Allahu s.v.t., aktivirajući se u Ramazanu mnogo više nego u drugim mjesecima? Bojte se Allaha s.v.t. i znajte da ste odgovorni za svaku minutu svoga života i da ćete polagati račun Allahu s.v.t. za svaki momenat u što ste ga utrošili, u dobro ili u zlo. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Čovjek se neće pomaći sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude upitan za četiri stvari: životu u što ga je proveo, mladosti gdje ju je proveo, imetku kako ga je zaradio i u što ga je potrošio i znanju da li je po njemu radio.” Bilježi Taberani.

4. Veliki broj postača olahko shvata instituciju izdvajanja zekata koja im je naređena i koja je paralelna sa namazom i postom. To je treći rukn Islama i nema sumnje da oni koji je ne obavljaju stavljaju sebe u jednu veoma tešku i opasnu situaciju koja za sobom povlači tešku kaznu, kako kaže Allah s.v.t. u Kur’anu: ”Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu, navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono (zlato i srebro) u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. “Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!” Tevbe 34-35. Od Ebu Zerra r.a. se prenosi da je rekao: – Prišao sam Allahovom Poslaniku s.a.v.s. dok je sjedio naslonjen o Kabu, pa kada me je ugledao reče: ”Oni su gubitnici, tako mi Gospodara Kabe!” Upitah: – A ko su ti? Reče: ”Ogromna većina onih koji imaju bogastvo, osim onih koji udjeljuju od onoga što im je Allah s.v.t. dao i pomažu drugima, a malo je takvih. Neće biti nijedan vlasnik deva, krava ili bravčadi koji nije udijelio zekat na njih, a da na Sudnjem danu one neće doći najveće i najdeblje što mogu biti, pa će ga bosti svojim rogovima i gaziti papcima. Kada ga posljednja pregazi (tj. od njegova stada) ponovno će doći ona prva i to će trajati sve dok se završi sa presudom ljudima.” Muttefekun alejhi.

5. Neki postači, Allah s.v.t. ih uputio istini, ne vode mnogo računa o tome na kakav način će steći svoj imetak, zaboravljajući da ih Allah s.v.t. svakog momenta vidi i savršeno dobro zna šta rade. Veliki broj njih posluje sa kamatom, varaju ljude na različite načine, zakidaju na vagi i mjerenju, lažno se zaklinju i još mnoge druge nedozvoljene radnje prakticiraju. Zato njihova hrana, piće i odjeća većinom postaju haram, a njihov imetak sumnjivim, pa kako će im onda biti uslišane njihove dove? Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Zaista je Uzvišeni Allah fin i ne prima osim fino, i zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima. Uzvišeni je rekao: ”O poslanici, jedite fine stvari i radite dobro.”[2] I Uzvišeni je rekao: ”O vjernici, jedite fine stvari kojima smo vas opskrbili.”[3] Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao raščupane i prašnjave kose i koji je pružio ruke prema nebesima: ”O Gospodaru, o Gospodaru!.” A njegova hrana je haram, i piće haram, njegova odjeća je haram, hranio se haramom, pa kako će mu se odazvati!?” Bilježi Muslim. Ukoliko želiš da ti bude primljen tvoj post i tvoja dova neka tvoja hrana, piće i odjeća budu halal i dobro se pripazi brate muslimanu da ne postiš – sustežeš se od halala, a iftariš se haramom.

6. Mnogi ljudi se za vrijeme Ramazana sustežu od jela, pića i spolnog općenja, što je privremena zabrana, a istovremeno se ne sustežu od stvari koje su, u svojoj osnovi, haram za vrijeme Ramazana, kao i u svim drugim danima poput: ogovaranja, klevetanja, laži, lažnog svjedočenja, lažnog zaklinjanja, psovke, prevare, nepravde, neposlušnosti roditeljima, prekidanje rodbinskih odnosa, oholost, širenje fesada – nereda po zemlji, i još mnoge druge teoretske (govorne) i praktične zabrane koje ruše pravo značenje i mudrost posta. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu s.v.t. nije potrebno ni da napušta jelo i piće.” Bilježe Buhari i Ibn Huzejme.

Šejh Ibn Usejmin je rekao: ”Pod ružnim govorom se smatra svaki zabranjen govor: laž, ogovaranje, psovka i druge jezičke zabrane. A postupcima po ružnom govoru smatraju se sva zabranjena djela: fizički napad na drugoga, izdaja, prevara, otimačina, uzurpiranje tuđih prava itd. U to spada i slušanje svega što je zabranjeno kao: zabranjene pjesme i muzički instrumenti.” Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Nije post ustručavanje samo od jela i pića nego je post suzdržavanje od besmislica i sramnog govora.” Bilježe Hakim i Bejheki. Džabir r.a. je rekao: ”Ako postiš, neka posti tvoj sluh, vid i jezik od laži i drugih zabrana, ne nanosi zlo komšiji, budi smiren i dostojanstven, ne dozvoli da ti bude isti dan kojeg postiš kao onaj kojeg ne postiš.” Allahov Poslanik s.a.v.s. nas je posavjetovao i uputio da budemo strpljivi, staloženi i blagi kada postimo, kada je rekao: ”Kada neko od vas posti neka ne govori svašta, ne galami, ukoliko ga neko bude psovao ili maltretirao neka kaže: Ja sam postač!” Muttefekun alejhi.

7. Jedan od naopasnijih grijeha, kojem su nažalost podložni mnogi muslimani danas, jeste lijenost pri obavljanju propisanih namaza i izbjegavanje njihova obavljanja u džamijama tj. u džematu. Sa druge strane, vidimo ih kako veliku pažnju posvjećuju teravih -namazu i redovno ga obavljaju u džematu, pored toga što je on sunnet, a omalovažavaju farzove i vadžibe. To su šejtanske spletke protiv njih, a ujedno je to jedna od osobina munafikluka – licemjerstva, kako kaže Uzvišeni Allah: ”Munafici misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” Nisa’ 142. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko čuje poziv za namaz, pa mu se ne odazove dolaskom u džamiju, takvom nije primljen namaz osim ako ima opravdan razlog.” Bilježe Darekutni i Ibn Madže. Slijepac je došao kod Allahovog Poslanika s.a.v.s. i rekao mu: ”O Allahov Poslaniče, moja kuća je daleko od mesdžida i nemam vodiča koji bi mi pomogao u dolasku, imam li ja olakšicu da namaz obavljam u svojoj kući? On mu reče: ”Čuješ li poziv za namaz? Odgovori: – Da. On mu reče: “Onda se odazovi tom pozivu!” Bilježi Muslim. Poznati ashab Abdullah ibn Mes’ud r.a. je rekao: ”Zaista od nas niko nije izostajao na namaz u džematu osim munafik poznat po svom licemjerstvu ili bolesnik.” Bilježi Muslim. Ako je ovakvo stanje onih koji izostavljaju namaz u džematu kakvo je tek onda stanje onih koji poste, a ne obavljaju osim neke propisane namaze? A šta je tek sa onima koji poste, a ne klanjaju nikako? Nema sumnje da njima prijeti velika opasnost, jer vjeruju u jedan dio Kur’ana, a niječu drugi dio. Uzvišeni Allah njima i onima koji su im slični poručuje: ”Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovom svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. – A Allah motri na ono što radite.” Bekare 85. Vijeće za izdavanje fetvi u zemlji dva harema (Saudijskoj Arabiji), na pitanje: šta je sa onima koji poste, a ne klanjaju, i ko takvima kaže: ne posti, jer ko ne klanja nema potrebe ni da posti, odgovorilo je: “Ko je obavezan da klanja namaz, pa ga svjesno ne klanja smatrajući da to nije farz, on se smatra kafirom po mišljenju sve islamske uleme. Ko ne klanja iz lijenosti i nemarnosti smatra se kafirom po ispravnom mišljenju učenjaka (ovo mišljenje potvrđuju mnogi šerijatski tekstovi iz Kur’ana i Sunneta – neke od njih ćemo kasnije navesti, ako Allah s.v.t. da). Ako se osoba smatra kafirom u tom slučaju će mu propasti i post i svi drugi ibadeti, shodno kur’anskim riječima: ”A ako su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno će im propasti ono što činili .” En’am 88. Međutim, sve to nije razlog da mu se zabrani post, koji ga može približiti istinskoj vjeri, obavljanju namaza i iskrenoj tevbi.”

8. Jedan od velikih grijeha je i: odlazak velikog broja žena koje poste u džamije da obavljaju teravih – namaz, a one su našminkane, namirisane, čak neke od njih od svoje kuće do mesdžida izlaze otkrivene i svakakve odjeće i kada htjednu da uđu u džamiju onda stave mahrame na glave. Takvima ćemo reći sljedeće:

Prvo: Mesdžidi i džamije su Allahove s.v.t. kuće za pokornost Stvoritelju i ibadet, a nisu to hoteli niti sale za zabave.

Drugo: Ovakav način vašeg izlaska je smutnja i fitnet za muškarce i širenje zla i nereda u muslimanskom društvu. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Svaka žena koja se namiriše, pa takva izađe među ljude da bi osjetili njen miris, ona je bludnica i svako oko koje u nju pogleda čini blud.” Bilježe Ahmed i Tirmizi.

Sestro muslimanko, islamska ulema je rekla: ”Ako je obaveznost posta spomenuta na samo jednom mjestu u Kur’anu i to 183-184 ajetu sure Bekare, zaista je obaveznost pokrivanja spomenuta na nekoliko mjesta u Kur’anu, kao što su: 30, 31 i 60 ajet sure Nur, 32, 33, 53, i 59 ajet sure Ahzab. Onaj koji ti je propisao obaveznost posta u Ramazanu, a to je Allah s.v.t., isti On je naredio obaveznost tvog pokrivanja i oblačenja u skladu sa šerijatskm propisima. Zašto si mu onda pokorna u naredbi posta, a nepokorna u naredbi hidžaba.?

Treće: Jedna od najtežih stvari za ljudsku psihu je kontradiktornost i naj jači dokaz za uspjeh svakog pojedinca je usklađenost između njegove teorije i prakse, tj. njegovih ubjeđenja i postupaka. Moje pitanje takvim ženama glasi: Da li se osjećate smirenim kada u jedno te isto vrijeme činite pokornost i grijeh? Neka od vas odlazi u džamiju da zaradi sevap klanjanjem teravih – namaza, koji je mustehab, a ona u isto vrijeme čini veliki grijeh kojim krši jasne propise i naredbe Allaha s.v.t. i Njegova Poslanika s.a.v.s. o pokrivanju i nerazgoličavanju.

Četvrto: Sve stvari koje smo prije naveli vezano za spajanje između posta i grijeha, one se u potpunosti mogu primjeniti i na muslimanke koje se ne oblače u skladu sa šerijatskim propisima.

9. Od pogrešaka koje prave žene su i:

a) Ne popunjavanje i ne zbijanje njihovih safova prilikom namaza u džematu. One su dužne da popunjavaju saf po saf, da ga dobro zbiju tako da su prislonjena ramena jedne uz druge i stopalo uz stopalo svoje sestre. Kada primjeti da je saf nepotpun i prekinut ona će ga popuniti i spojiti. Safovi žena moraju biti potpuno isti kao i safovi muškaraca, jer su naredbe o upotpunjavanju i ispravljanju safova te popunjavanju njihovih praznina općenite.

b) Provođenje vremena između namaskih rekata u razgovoru o dunjalučkim interesima.

c) Dovođenje male djece sa sobom na namaz, što prouzrokuje galamu, plač i nered u džamiji i tako kvare pravi ambijent odvraćajući pažnju klanjača. Njima je preče da klanjaju u svojim kućama ukoliko imaju malu djecu, jer je Allahov Poslanik r rekao: ”Ne zabranjujte Allahovim robinjama – ženama da idu u džamije, a klanjanje u kućama je bolje za njih.” Bilježe Ahmed i Muslim.

d) Ubjeđenje nekih od njih da nije ispravan post ženi koja je imala hajz (menstrualni ciklus) ili nifas (čiščenje poslije porođaja), pa joj je prošao, osim kada se okupa. Pa ukoliko bi nastupila zora, a ona se nije okupala, ne bi postila taj dan. Ovo je očita pogreška i zato treba kada’ – napostiti dan za dan. Na ženama je dužnost da zanijete post iako se okupaju poslije zore, i njihov post je ispravan.

e) Prekinuti post prilikom osjećaja da joj je potekla krv pri hajzu bez jasnog osvjedočenja toga. Ovo nije ispravno, jer žena koja osjeti početak krvarenja, a to ne vidi sve do poslije zalaska sunca, njen post je ispravan i potpun za taj dan.

f) Olahko dopuštanje nekih žena svojim supružnicima da u Ramazanskim danima imaju seksualni odnos, a to je strogo zabranjeno i njoj i njemu. Žena je dužna da na svaki mogući način odvrati svog čovjeka od raspaljivanja strasti, da ga posavjetuje, zaplaši Allahovom s.v.t. kaznom, da ga ne posluša u tome, jer nije dužna da se pokorava ni jednom stvorenju, pa ni svome mužu kada se radi o griješenju prema Stvoritelju. Pa ukoliko ona pristane na odnos, bez jasne prisile, svako od njih za kaznu treba da učini kefaret – a to je oslobađanje roba, a ako to nije u mogućnosti onda postiti uzastopce 60 dana, a ako i to ne može, onda nahraniti 60 siromaha.

g) Neke sestre ostavljaju činjenje svih dobrih djela kada im nastupi hajz ili nifas, misleći da je njihov propis isti kao i za namaz i post.

h) Sa druge strane nalazimo neke neznalice koje nastavljaju post i pored hajza. Ovo je strogo zabranjeno i one su obavezne prekinuti post kada im nastupi hajz, odazivajući se time naredbi Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika s.a.v.s.

l. Zabranjeno miješanje djevojaka sa muškarcima koji im nisu mahremi, poslije obavljenog teravih – namaza sa ciljem druženja, zbližavanja i prijateljstva, smatrajući da su njihova srca čista i sačuvana od šejtanskog uticaja. A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Neka se nikako čovjek ne osami sa drugom ženom, jer je šejtan treći uz njih.” Bilježi Ahmed. Allahov Poslanik s.a.v.s. je, također, rekao: ”Bolje je bilo kome od vas da bude uboden željeznom iglom u glavu, nego da dodirne ženu koja mu nije halal.” Bilježe Taberani i Bejheki. Allahov Poslanik s.a.v.s. je, također, rekao: ”Nikako ne ulazite među žene!” Jedan od ensarija reče: – O Allahov Poslaniče, a šta je sa muževim bratom (i ostalim njegovim rođacima)? On reče: ”Njegovo približavanje bratovoj ženi je smrt.” Muttefekun alejhi.

Važno upozorenje: Šerijatsko značenje riječi “muškarac-stranac” jeste muškarac koji joj nije mahrem ili muž. Svi ostali su za nju stranci. Ženini mahremi su: otac, djed i uzlazna linija, sin, unuk i silazna linija, brat i njegovi sinovi, sinovi njenih sestara, otac njenog čovjeka – svekar, sinovi njenog čovjeka, muž njene kćeri – zet, amidža i dajdža. Svi drugi muškarci koji nisu ovdje spomenuti, nije dozvoljeno da se pred njima otkriva, niti da se osamljuje sa njima makar oni bili i bliža familija poput: amidžića, tetića, dajdžića, a šta je tek sa daljom rodbinom i onima koji nisu nikakva rodbina.?

10. Određeni broj ljudi posti iz licemjesrtva, radi trenutnog trenda, običaja ili sredine koja ga okružuje, tražimo zaštitu Allahovu s.v.t. od toga, a ne rade to sa ciljem približavanja svome Gospodaru i nadajući se Njegovoj milosti i nagradi. Nema sumnje da ovakve osobe za svoj post neće imati nikakvu nagradu nego će biti kažnjeni, jer je njihov nijjet neispravan, a opće šerijatsko pravilo glasi: Ako je nijjet neispravan i djelo je neispravno. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Najviše zbog čega se za vas plašim jeste mali širk. Rekoše: – A šta je to mali širk, o Allahov Poslaniče? Reče: – Licemjerstvo. Reći će Uzvišeni Allah takvima na Dan obračuna: – Idite onima radi kojih ste činili svoja djela, pa gledajte da li ćete kod njih naći nagradu za ono što ste radili?” Bilježe Ahmed i Bejheki, i rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Veliki broj postača od svog posta neće imati ništa drugo do gladi i žeđi!” Bilježe Hakim i Ibn Huzejme. Na nama je draga braćo i sestre, ukoliko želimo steći veliku nagradu i sevape za post, da se bojimo Allaha s.v.t., da stalno kontroliramo svoj nijjet, da uložimo sav svoj trud i napore u cilju eliminsanja svih nepravilnosti i nedostataka koji mogu umanjiti vrijednost našeg posta ili ga učiniti neispravnim. Također, na nama je da na najbolji i najadekvatniji način iskoristimo skupocjeno vrijeme ovog mubarek mjeseca.

_______________________________________________________

[2] Mu’minun 51

[3] Bekare 172

RAMAZAN – Muhened Et-Tunisi

Posted: 28 Februara, 2013 in islamske knjige

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Istinska zahvala pripada jedino Allahu Gospodaru svjetova, neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji su slijedili njegovu uputu i vjeru.

Draga braćo muslimani i uvažene sestre muslimanke:

ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU

Odmah na početku želimo vam najiskrenije čestitati nastupajuće dane mubarek mjeseca Ramazana. Mjeseca posta, ibadeta i nafila namaza, učenja Kur’ana, mjeseca Allahove s.v.t. milosti, oprosta i spasa od vatre džehennemske. Mjeseca udjeljivanja sadake, drugih materijalnih udjeljivanja i mjeseca sveopće dobrote i dobročinstva. Kada bi se približio Ramazan Allahov Poslanik s.a.v.s. bi obveselio svoje ashabe njegovim dolaskom riječima: ”Dolazi vam mjesec Ramazan, mubarek mjesec, Allah s.v.t. vam je u njemu propisao post, u njemu se otvaraju džennetske kapije i zatvaraju džehennemske, u okove se stavljaju šejtani prkosni, u njemu je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci, ko bude uskraćen njenog hajra, uskraćen je svakog hajra.” Bilježe Ahmed i Nesa’i.

Allahov Poslanik s.a.v.s. kada bi ugledao hilal – mladi mjesec Ramazana, proučio bi sljedeću dovu: ”Allahumme eh-hilhu alejna bil-jumni vel-imani ves-selameti vel- Islami, hilalun hajrin ve rušdin. Rabbi ve rabbuke Allahu”! Bilježi Tirmizi.

Dragi naši: Neka je mubarek i nama i vama, ako Allah da, ovaj mjesec i molimo Milostivog Gospodara da i vama i nama oprosti grijehe naše i spasi nas od vatre džehennemske. Pričinjava nam posebno zadovoljstvo da vam možemo uručiti ovu skromnu hediju kroz koju želimo da vas i nas podsjetimo i posavjetujemo na vrijednosti ovog mjeseca, slijedeći riječi Uzvišenog: ”I savjetuj, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” Zarijat 55 i izvršavajući Allahovu s.v.t. naredbu: ”Međusobno se pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” Maide 2.

Nadamo se da će vam sadržaj ove knjige koristiti i dopasti vam se. Za sastavljanje ove skraćene studije uložili smo veliki napor iščitavajući vrijedna islamska djela, koja su napisali znameniti učenjaci našeg ummeta, raniji poput: Imam Ibnul Kajjim, Hafiz ibn Redžeb i savremeni poput: Šejh Bin Baz, Šejh Kasim Ibn Usejmin, Šejh Abdul Fettah El-Kadi, Doktor-šehid Abdullah Azzam, Šejh Selman el-Avde i drugi znameniti učenjaci i autoriteti današnjice. Kroz sve to smo nastojali da sadržaj ove studije oživi iman u srcima čitaoca, ispravi nekolicinu pogreški koje se dešavaju kod postača i predložimo i ustanovimo praktični program – šemu rada pomoću kojeg ćemo se maksimalno okoristiti od ovog mubarek mjeseca i na taj način se ojačati i oplemeniti najboljom opskrbom za vječno ahiretsko putovanje, a ta opskrba je svakako takvaluk, tj. bogobojaznost. Sve to u nadi da će to biti početna tačka za činjenje dobra, iskrene tevbe – pokajanja i potpuno prakticiranje naše uzvišene vjere.

Molimo Milostivog Allaha s.v.t., Njegovim lijepim imenima i uzvišenim sifatima, da primi od nas ovaj trud, da nam podari sabur, i da nam ne uskrati Njegovu nagradu i da učini da se svi okoristimo od ovih savjeta, uputa i upozorenja!

Naša posljednja dova glasi: Zahvala pripada Allahu s.v.t.,Gospodaru svjetova?!

Dragi gost

Dobro nam došao, o Ramazanu. Ponovno si stigao poslije dugog rastanka, da usrećiš dobre i odane vjernike i vjernice koji su te se veoma mnogo zaželjeli i već dugo čeznu za tobom. Došao si da iznova oživiš drvo čvrstog i potpunog vjerovanja u srcima onih koji čeznu za istinom i uputom. Došao si, o Ramazanu, da kažeš očima: postite i klonite se pogleda u zabranjeno, da kažeš jeziku: kloni se i suzdržavaj od laži, ogovaranja i klevetanja, da kažeš ušima: postite i suzdržavajte se od slušanja harama, da kažeš stomaku: suzdržavaj se od jedenja harama, da kažeš nogama: suzdržavajte se i prestanite ići ka haramu, i da kažeš srcu: prestani sa mržnjom, zavisti i svim vrstama pakosti. Po drugi put dobro nam došao, o dragi gostu.

Molimo Allaha s.v.t. da se maksimalno okoristimo tvojim skupocjenim vremenom i velikim blagodatima i vrijednostima!

Fadileti Ramazana


Plemeniti Gospodar je Svojom odredbom i mudrošću učinio da su neka vremena vrijednija od drugih, pa je petak učinio vrednijim danom nad ostalim danima, a ramazan vrijednijim od ostalih mjeseci.

Veli Uzvišeni: ”Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira” Kasas 68

Uzvišeni Allah s.v.t. je odabrao ovaj plemeniti mjesec i plodnu ibadetsku sezonu, davši mu mnoge specifičnosti i vrijednosti, od kojih ćemo spomenuti samo neke:

1. On je najbolji mjesec, jer je to mjesec Kur’ani Kerima, u njemu je otpočelo spuštanje njegove objave. Veli Uzvišeni: ”U mjesecu Ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.” Bekare 185, mjesec u kome je objavljena Knjiga koja ispunjava razume mudrošću i jasnoćom, ispunjava srca čistoćom i koji je ispunio cio dunjaluk pravdom i ispravnošću u svakom pogledu, izveo čovječanstvo iz tmine kufra na svjetlo istinske vjere i uzdigao ga iz najvećeg džehla-neznanja i poniženosti na najveće stepene spoznaje, moći i dostojanstva. Stoga kažemo: Mjesec u kome je objavljena ovakva knjiga uistinu zaslužuje da bude najboljim i najvrijednijim mjesecom.

2. On je mjesec posta koga je Allah s.v.t. učinio jednim od temeljnih ruknova Islama, kako veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Islam je sagrađen na petoro: šehadetu- potvrđivanju da nema božanstva osim Allaha s.v.t. i da je Muhammed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu Ramazana i obavljanju hadždža onih koji su u mogućnosti.” Muttefekun alejhi

3. On je mjesec oslabađanja od vatre džehennemske, kako je to rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.

4. On je mjesec sabura – strpljivosti, a za sabur nagrada je džennet, kako se navodi u hadisu.

5. On je mjesec džihada i odlučujućih pobjeda u našoj historiji; kao što su: bitka na Bedru u kojoj je Uzvišeni Allah s.v.t. razdvojio istinu od laži i učinio da pobijedi tevhid-jednoća Allahova s.v.t. i njeni sljedbenici, i da širk i njeni pripadnici dožive veliki i sramotni poraz. U ovom mjesecu osvojena je Mekka, poslije čega se islamska da’va proširila na istok i zapad, i kroz ovu pobjedu razvila se je strategija, koja je uveliko pomogla brzim osvajanjima i širenju islamske države, tako da je njen pravedni sistem zavladao na pola Zemljine kugle za manje od jednog stoljeća.

6. On je mjesec hajra, berićeta i svake vrste dobročinstva.

7. Početak ovog mjeseca je rahmet-milost, sredina magfiret–oprost, a završetak oslobađanje od vatre džehennemske.

8. Nafila u ovom mjesecu je ravna farzu, a jedan farz je jednak 70 farzova u drugim mjesecima.

9. Kada nastupi prva noć Ramazana, otvore se kapije džennetske i zatvore se kapije džehennemske. U okove se stave buntovni šejtani i svake noći poviče telal sa nebesa: – O ti koji radiš dobro, povećaj ga, i o ti koji radiš zlo, prekini sa njim!

10. U njemu je veličanstvena noć, noć Kadr, o kojoj kaže Uzvišeni: ”A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” Kadr 2-3. Kome bude uskraćeno dobro te noći, bit će mu uskraćeno svako dobro.

11. Zaista Uzvišeni Allah s.v.t. zadnjoj Ramazanskoj noći oprašta postačima. Ovo su neke vrijednosti i specifičnosti Ramazana koje se bilježe u Kur’anu i sunnetu Allahova Poslanika s.a.v.s. koje je Milostivi Allah s.v.t. iz Svoje milosti prema nama, odredio kako bismo povećali stepen svoje pokornosti Njemu s.v.t. i tako stekli mnogobrojna dunjalučka i ahiretska dobra i koristi.

Koristi posta

Cjelokupni post, kao vjerska institucija, u sebi nosi mnogobrojne koristi. Uzvišeni Allah ga je propisao i u njemu odredio velike mudrosti ljudima i mnogostruke koristi u njihovom fizičkom i duhovnom egzistiranju bez obzira radilo se o pojedincu ili grupi. Od mnogobrojnih koristi posta možemo navesti sljedeće:

1. Postizanje ogromnih sevapa i nagrada koje nemaju određenih granica. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Svaki posao koji čovjek učini njemu pripada i za taj posao nagrada je od 10 do 700 puta uvećana. Rekao je Uzvišeni Allah s.v.t.: ”Osim post, on Meni pripada i Ja za njega posebno nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i jelo zbog Mene. Postač ima dvije radosti: prilikom iftarenja i prilikom susreta sa svojim Gospodarem. Zadah postača je kod Allaha s.v.t. ljepši i prijatniji od mirisa miska.” Muttefekun alejhi

Za svaki ljudski posao nagrada se uvećava od 10 do 700 puta, osim posta, nagrada za njega se ne svodi u ovaj okvir. Za njega Allah mnogo više nagrađuje jer ovaj ibadet je najbliži potpunoj odanosti i iskrenosti u nijjetu u odnosu na druge ibadete. On je skrivena pokornost nevidljiva za druga stvorenja. Osoba – postač je u mogućnosti da konzumira hranu i piće kada se osami u svojoj kući da ga ni jedno stvorenje ne vidi, ali on se bori protiv svoga nefsa i zabranjuje mu udovoljavanje prohtjeva i želja mada ih može ostvariti. On to sve čini iz straha od kazne i želje za nagradom, pa mu zbog toga Uzvišeni Allah zahvaljuje na tome, i stoga je odredio specifičnu nagradu za ovaj posao u odnosu na druge ibadete i poslove, pa je poslije rekao: ”On ostavlja svoje strasti i jelo radi Mene.” Neki od selefija (naših dobrih i uzoritih prethodnika) je rekao: ”Blago li onome koji napusti svoje strasti pripremajući se za vrijeme i susret koga nije vidio.” U postu se objedinjavaju tri vrste sabura:

a) sabur u pokornosti Allahu s.v.t.

b) sabur u klonjenju od griješenja.

c) sabur u patnjama i Allahovoj s.v.t. odredbi – kaderu, jer je Allah s.v.t. rekao: ”Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” Zumer 10. Zbog ovoga se bilježi od Allahova Poslanika s.a.v.s. da je nazvao mjesec Ramazan: ”Mjesec sabura, a nagrada za sabur je džennet.” Bilježi Ibn Huzejme u svom Sahihu.

2. Post je bedem pomoću kojeg se vjernik zaštićuje od vatre džehennemske, kao što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Post je štit.” Bilježi Buhari. “Post je vaš štit od vatre džehennemske isto kao što koristite štit – pancir u borbi.” Bilježe Ahmed, Ibn Madže, i Ibn Huzejme. Prenosi se od Ebu Se’ida el-Hudrija da je rekao: – Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko bude postio jedan dan na Allahovom putu – tj. u džihadu, Allah s.v.t. će ga udaljiti od vatre džehennemske 70 godina.” Bilježe Ahmed, Tirmizi i Nesai.

3. On je razlog ulaska u Džennet na posebna vrata koja se nazivaju “Er – Rejjan”. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Zaista u džennetu postoje vrata koja se nazivaju Er – Rejjan, kroz njih će na Sudnjem danu u Džennet ući samo postači i niko drugi mimo njih neće moći kroz ta vrata ući.” Muttefekun alejhi.

4. Post je razlog oprosta grijeha kako to veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko isposti Ramazan sa pravim imanom i očekujući nagradu za to jedino od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji (manji) grijesi.” Muttefekun alejhi. Također se u drugim hadisima navodi da meleki traže oprost za postače sve dok se ne iftare.

5. Post je jedan od razloga šefa’ata – zauzimanja na Sudnjem danu, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Post i Kur’an su dva zagovornika – šefa’adžije za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: – O Gospodaru, ja sam mu uskratio jelo i piće u toku dana, pa mi dozvoli da se za njega zauzimam… Bilježe Ahmed, Hakim i drugi. Hafiz Ibn Redžeb u komentaru ovog hadisa kaže: ”Post će se zauzimati za one koji su se istinski suzdržavali od hrane, pića, svih zabranjenih strasti i uživanja, bez obzira da li se ta zabrana odnosila samo za Ramazan kao što je nagon jela, pića i spolnog općenja ili to bile opće zabrane poput haram govora, gledanja u haram – zabranjene stvari i sticanja opskrbe na nedozvoljen način. Pa ukoliko post spriječi postača da čini sve ove zabrane on će se uistinu zauzimati za njega kod Uzvišenog Allaha s.v.t. na Sudnjem danu.” U protivnom, neće se za njega zauzimati.

6. Post je jedan od razloga uslišavanja dove kako to navodi Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Uistinu, postaču, prilikom iftara, uslišava se tj. ne odbija se njegova dova.” Bilježe Ibn Madže i Hakim. Ukoliko postač isposti svoj post, njegov nefs će se potčiniti Allahovim s.v.t. naredbama i odredbama, njegovo srce omekša i ponizi se pred Svemoćnim Stvoriteljem, oslabe njegovi ovodunjalučki materijalni prohtjevi, smire se njegovi nagoni, stoga njegova dova biva uslišana, jer se istinski približio Milostivom Allahu s.v.t.

7. Post je fenomenalna priprema za naš nefs i tijelo za podnošenje mogućih poteškoća i obavljanja plemenitih dužnosti poput džihada, požrtvovanja za druge i pružanja svih vrsta pomoći onima koji su u potrebi za tim.

8. Post u čovjeku razvija, s druge strane, osjećaj milosti, blagosti, milosrđa, bratsva, solidarnosti i međusobnog potpomaganja koje na najbolji način povezuje muslimane. To rezultira čišćenjem muslimanskog društva od zla i mnogobrojnih poroka. Kada postačev stomak osjeti prazninu i bol gladi i žeđi, iz dubine njegova srca i duše probudi se osjećaj milosti i njegove dužnosti spram siromašnih. On samo jedan mjesec osjeća tegobu gladi, a kako je tek onima koji cio život provode sa tim neugodnim i bolnim osjećajem? Zato se u njemu probudi osjećaj za dobrom i plemenitošću i oslabi šejtanski nagon za škrtošću, jer on jedino kroz svoje stanje može osjetiti i spoznati pravo stanje siromašnih. Majci pravovjernih Aiši r.a. su jednog dana, dok je postila, pristigla sredstva od 100 hiljada dirhema. Ona ih je veoma brzo podijelila siromasima, a iftarila se sa komadom hljeba! Na to joj je rekla njena služavka: – Da si i nama ostavila jedan dirhem, pa da sebi kupimo mesa?! Na to joj je Aiša odgovorila: “Da si me na to podsjetila, učinila bih.” Neki od selefa su upitani: – Zbog čega je propisan post? Odgovorio je: ”Da doživi bogataš osjećaj gladi i da ne zaboravi gladne i siromašne.” Na ovaj način bogati (pružaju ruku pomoći) pomažu siromasima i tako se popravlja socijalno stanje u društvu i nestaje međusobne mržnje i netrpeljivosti među staležima.

9. Post je jedan veliki kurs i škola kroz koju vjernik čisti svoj duh, popravlja svoje moralne vrijednosti i oplemenjuje se plemenitim svojstvima poput: sabura, blagosti, odlučnosti, entuzijazma, samokontrole, reda, iskrenosti, istinitosti i povjerljivosti. Post, pored toga što je nagrada za njega posebno velika i ne zna je niko drugi do Onaj koji je i dodjeljuje, prevaspitava čovjeka i u njega usađuje najuzvišenije plemenite osobine i na taj način ga priprema da živi sretnim i mirnim životom u sredini koja ga okružuje.

10. Post je sredstvo za očuvanje čednosti i moralne čistoće. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”O mladići, ko je od vas u mogućnosti izdržavati ženu neka se ženi, to je najbolje za očuvanje pogleda i svojih spolnih organa. A ko nije u mogućnosti, onda neka posti i to je za njega spas.” Muttefekun alejhi. Allahov Poslanik s.a.v.s. nam u ovom hadisu pojašnjava da je post efikasno sredstvo za duhovno čišćenje ljudi i očuvanje njihove čednosti i poštenja. Naime, šejtan se kreće po čovjeku poput cirkulacije krvi, ali post sužava te kanala šejtanskog cirkulisanja i kada se čovjek prisjeti Allaha s.v.t. i Njegove moći tada slabi šejtanska moć, a istovremeno jača imanska moć i tako se povećava ta’at – pokornost kod vjernika, a umanjuje se broj grijeha. Stoga savjetujemo našu braću omladince, koji se iz različitih razloga ne mogu ženiti, da utočište potraže kod Allaha s.v.t. i zatraže pomoć od Njega, Jedinog, koji nam može istinski pomoći, a zatim da pomoć potraže u postu kako bi ugasili plamen strasti i poročnih želja. Posebno u ovom vremenu kada naši dušmani na najraznovrsnije načine i koristeći sva sredstva, podstiču omladinu na nemoralan život i zinaluk, i neka je Svevišnji Allah s.v.t. na pomoći našoj omladini.

11. Post je preventiva i lijek protiv gojaznosti, stomačnih naslaga i sala, zloćudnih tumora, i još mnogih stomačnih i drugih bolesti. Ovo su dokazala savremena medicinska istraživanja u cijelom svijetu, a onaj koji je uvijek istinu govorio, naš Poslanik s.a.v.s. prije toliko stoljeća rekao je: ”Postite, bićete zdravi.” Bilježe Taberani i Ebu Ne’im. Post postaču donosi, uz Allahovu s.v.t. pomoć, zdravlje, fizičku i psihičku snagu. Danas, čak i na zapadu, doktori postom liječe mnoge bolesti i preporučuju svojim pacijentima da što češće upotrebljavaju post kao lijek i preventivnu mjeru mnogim bolestima. Imam Ibnul Kajjim je rekao: ”Post je štit -preventiva od mnogih duševnih, srčanih i fizičkih bolesti. Njegove koristi su mnogobrojne i veoma teško ih je pobrojati i on ima začuđujući efekat u očuvanju zdravlja, on u sebi ima posebnu specifičnost koja uzrokuje, brže ili sporije, osjećaj sreće i zadovoljstva u duši i srcu.” Kao potvrdu ovim riječima da se podsjetimo riječi Allahovog Poslanika s.a.v.s. koje smo već citirali: ”… postač ima dva veselja – zadovoljstva…” Post je veoma važan faktor i uvjet prave i istinske sreće na dunjaluku i ahiretu, a naučnici su potvrdili da je sreća i zadovoljstvo jedan od najvažnijih faktora koji utiču na imunitet ljudskog tijela i zaštitu od organskih bolesti.

12. Post podstiče čovjeka na povećanje ibadeta i pokornosti i klonjenja od grijeha i raznih poroka. Postač konstantno, od rane zore pa sve do zalaska sunca, vrijeme provodi u ibadetu i nezamislivo je da ovaj ibadet, ukoliko ga je obavljao kako je Uzvišeni Allah propisao, ne ostavi na njemu pozitivne tragove. Veli Uzvišeni Allah: ”O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili – bili bogobojazni.” Bekare 183. Uzvišeni Allah s.v.t. nam u ovom ajetu pojašnjava da je cilj propisivanja posta sticanje i povećanje takvaluka – bogobojaznosti, a post je jedan od načina sticanja takvaluka. [1] Takvaluk je jedan od znakova šerijatski potpuno ispravnog posta, tj. posta za koga slijedi oprost grijeha i druge nagrade i koristi koje smo malo prije spomenuli.

Znakovi potpunog i ispravnog posta

Draga naša braćo i sestre! Zaista post, šerijatski potpun i ispravan, kome svi trebamo težiti, čini da rob shvati i spozna sebe, svoje potrebe, svoju nemoć i neimaštinu u odnosu na njegova Gospodara i Stvoritelja. On ga podsjeća na velike blagodati koje mu je dao Svevišnji i stoga se osjeća obaveznim da Mu zahvaljuje na tome i iskoristi Njegove blagodati u pokornosti. Stoga poveća stepen i oblik svog ibadeta kroz povećani broj nafila, činjenja zikra, učenja Kur’ana, i činjenja dobročinstava Allahovim s.v.t. stvorenjima i činjenja ostalih dobrih djela. Ovakav post, koga Allah s.v.t. voli, vodi čovjeka ka napuštanju svih pokuđenih i zabranjenih poslova, jer je Svevišnji Allah zabranio postačima jedenje, pijenje i spolno općenje i pored toga što su to prirodni nagoni (koji su inače drugim danima dozvoljeni), kako da postač tada ne napusti činjenje velikih i malih grijeha, koji su u osnovi konstantno zabranjeni u svakom vremenu?! Pa ukoliko ga njegov nefs podstakne na činjenje ili samo približavanje grijehu, on razmisli i ispravno zaključi, pa se obrati svom nefsu riječima: – Kako da učinim grijeh prema Allahu s.v.t., a znam i svjestan sam da je moja duša u Njegovom vlasništvu i jedino On sa njom suvereno vlada? Kada ga njegov nefs podstakne da pije alkohol, on joj odgovori riječima: – Kako je moguće da se danju suzdržavam od konzumiranja hrane, a noću da pijem alkohol? Zar nije isti Onaj koji je zabranio i jedno i drugo? Kako to da vjerujem u jedan dio Knjige – Kur’ana, a da drugi zaniječem? Ukoliko mu njegov nefs uljepša i podstakne ga na posmatranje u zabranjene stvari, kao da na primjer gleda u razgolićene žene u filmovima ili otkrivene žene na ulici, osvijesti se i kaže: Zar je razumski da se sustežem od halal stvari, koje je Allah s.v.t. privremeno zabranio, a istovremeno činim harame, koji su jasno i zauvijek zabranjene?! Isto tako, ako bi ga njegov nefs podstakao na uzimanje i sticanje novca na nedozvoljen način poput: mita, korupcije, kamate, prevare pri mjerenju i procjenjivanju, prisjeti se da je on postač i kaže svom nefsu: nezamislivo je da istovremeno činim i ibadet i grijeh. Ovo su bili samo neki praktični primjeri, koji nam dokazuju da se postač sa potpunim postom neminovno okorištava, tako što napušta sve zabrane, bez obzira bile one privremenog karaktera poput jela i pića ili se radilo o zabranama stalnog karaktera poput: alkohola, kockanja, kamate, zinaluka, muzike, krađe, duhana itd. jer ove zabrane druge vrste su mnoge teže i štetnije za čovjeka. Post neće biti šerijatski i upotpunjen osim ukoliko njegovo početno ishodište i završetak ne budu iman i iščekivanje nagrade za taj posao jedino od Allaha s.v.t. kako to veli Allahov Poslanik s.a.v.s.: ”Ko isposti Ramazan sa čvrstim ubjeđenjem – imanom i očekujući nagradu samo od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji grijesi.” Muttefekun alejhi. Ulema je komentarišući ovaj hadis ukazala da se riječ iman u ovom hadisu odnosi na čvrsto ubjeđenje da je post ibadet koga je Allah s.v.t. propisao Svojim robovima, stoga je obaveza onima koji ga izvršavaju da to čine u želji za posebnom nagradom i strahujući od kazne za njegovo ne izvršavanje. Zatim, da se njegov nefs u toku Ramazana osjeća ugodno i lijepo, da ne osjeća prisilu i teškoću niti da su mu dani ramazanski predugi, jer očekuje nagradu za to djelo jedino od Allaha s.v.t., Gospodara svjetova.Ovo su, draga braćo i sestre, neke koristi i znakovi šerijatskog i potpunog posta kojeg nam je Uzvišeni Allah propisao u ovom mubarek mjesecu. Stoga Mu se zahvalimo iskreno i iz dubine našeg srca na ovoj velikoj blagodati i ni’metu, a iskažimo svoju zahvalnost i svojim jezicima i dobrim djelima. Zato što bolje i ljepše dočekajmo našeg dragog i plemenitog gosta.

Kako dočekati Ramazan ?


Da li ćemo ga dočekati sa nemarnošću, omalovažavanjem i rušeći njegove svetosti ili ćemo ga dočekati sa dužnim poštovanjem i veličanjem? Hoćemo li ga dočekati u ljenčarenju, igri i zabavi ili u pripravnosti, angažovanosti u činjenju dobrih djela i svih vrsta pokornosti? Hoćemo li ga dočekati zlovoljni, neraspoloženi i zabrinuti ili ćemo ga dočekati veseli, radosna srca i velike nade u Allahov s.v.t. oprost i milost? Da li ćemo ga dočekati sa bogatom sofrom prepunom raznovrsnih jela i mnoštvom drugih uživanja ili sa skromnošću, umjerenošću i strahopoštovanjem prema Svevišnjem Allahu s.v.t.? Šta mislite kada bi vas, vama od srca drag gost i prijatelj, nazvao i obavijestio da će vas ubrzo posjetiti i da će kod vas ostati nekoliko dana, šta biste učinili? Kakav bi vaš osjećaj bio? Nema sumnje da biste se radovali i bili sretni. Potom bi se na najbolji način pripremili da ga što bolje primite i ugostite. Ako je ovo slučaj sa vama dragim gostom, kako tek onda se trebamo radovati i pripremiti za gosta koji je drag Allahu s.v.t., Gospodaru svjetova, Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i svim muslimanima? Kako tek treba dočekati ovog gosta koji u svojoj torbi nosi za nas mnoštvo dobra, nura i bereketa? Svaki onaj koji uistinu spozna prave osobine i vrijednosti ovog gosta, dužan je da ga na najbolji mogući način dočeka. Da za njega pripremi onakav doček kakav mu dolikuje i da se maksimalno od njega okoristi. Naši dobri prethodnici selefus-salih bi ramazanan dočekivali na takav način da su na 6 mjeseci ranije upućivali dove Uzvišenom Allahu da dočekaju ovaj veličanstveni mjesec. Kada bi se približio ovaj mjesec upućivali bi ovu dovu: ”Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil – džedde vel – idžtihade vel – kuvvete ven – nešat. Ve e’izna fihi minel – fiten.” – “O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Pokloni nam njegov post i kijam – noćni namaz. U njemu nam podari moć, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka!” Ukoliko zaista vjerujemo u vrijednost i svetost ovog mjeseca, i da on sa sobom nosi mnoge blagodati i vrijednosti, tada ga moramo dočekati na sljedeći način:

1. Sa ogromnom radošću i potpunim veseljem, da mnogo zahvaljujemo Allahu s.v.t. koji nam je podario ovu veliku blagodat i učinio da je dočekamo.

2. Upućujući dove Milostivome da učini da njegov post istinski doživimo, da ibadeti u njemu budu način i sredstvo da postanemo ustrajni i postojani u Allahovoj s.v.t. vjeri.

3. Smirene duše i zadovoljni, težeći da učinimo što više dobra, i da se međusobno nadmećemo u sticanju sevapa i klonjenju od pokuđenih i zabranjenih stvari i da na taj način steknemo Allahovo s.v.t. zadovoljstvo i visoke džennetske stepene.

4. Čisteći svoja srca od mržnje, zavisti i drugih bolesti shvativši veličinu svojih pogreški i nedostataka, te čineći iskrenu i potpunu tevbu – pokajanje od svih vrsta grijeha. Jer, grijesi čine da njegov počinilac postane tvrda i surova srca, ukoliko se ne pokaje, i ono oboli i oslabi njegova moć. Tada se svjetlo njegova imana postepeno gasi, nestaje stida i ispravnog rezonovanja, umanjuju mu se blagodati, a povećavaju iskušenja, nesreće, poniženost i propast. Uskraćuje mu se svjetlo istinskog znanja i moć prave pokornosti, a to je sve razlog sticanja srdžbe Allahove s.v.t., nesreće na dunjaluku i ahiretu, razlog sticanja prokletstva, te jedan od najvećih uzroka nereda na Zemlji. U globalu možemo reći da su kazne i pojedincima i društvu za počinjene grijehe mnogobrojne, i ovom prilikom ih ne možemo sve nabrojati i ograničiti, ali možemo skrenuti pažnju na sljedeće:

a) Vrata tevbe – pokajanja su stalno otvorena sve dok ne dođe duša do grla tj. prilikom smrtnog časa ili kada Sunce izađe sa zapada na dan kada bude Smak svijeta. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko učini tevbu Allahu s.v.t. prije nego mu nastupi smrtni čas, Allah s.v.t. će mu primiti tevbu.” Bilježe Ahmed i Tirmizi. Također je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko se pokaje prije nego li izađe Sunce sa zapada, Allah s.v.t. će primiti njegovo pokajanje.” Bilježi Muslim.

b) Onaj koji učini tevbu za grijeh je isti kao onaj koji uopće nema grijeha, jer Milostivi Allah oprašta sve grijehe bez obzira kakvi bili i koliko ih bilo. Veli Uzvišeni Allah: ”Reci: ”O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, zasigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.” Zumer 53- 54. U jednoj hadisi-kudsiji se kaže: ”O sine Ademov – čovječe, sve dok Me moliš i nadaš se Mome oprostu, ja ću ti opraštati uz sve ono što je pri tebi, ne mareći (da li će nekome drugome biti pravo ili ne). Sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosezali do neba, pa Me ti zamolio da ti oprostim, Ja bih to učinio, ne mareći. Sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima koji bi ispunili čitavu Zemlju, a pri tom nisi nikoga smatrao Meni ravnim (nisi širk činio), podario bih ti isto toliko oprosta.” Bilježi Tirmizi. U poznatom hadisu koji je vjerodostojan (Muttefekun alejhi), navodi se da je Milostivi Allah primio tevbu – pokajanje ubici koji je ubio 100 ljudi. Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ”Pokajnik za grijeh je kao onaj koji nema grijeha.” Bilježi Ibn Madže. Tevba – pokajanje uistinu briše i eliminiše ono što je prije nje. Ne samo to, nego je Allahova s.v.t. milost i dobročinstvo još veće i uzvišenije, kako veli Uzvišeni: ”Oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati;ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” Furkan 68-70. Došao je jedan oronuli starac koji se teško kretao oslanjajući se na štap, i stao pred Allahova Poslanika s.a.v.s. i rekao mu: ”Jesi li vidio čovjeka koji je počinio sve grijehe, nije ostavio ni mali ni veliki grijeh, a da ga nije počinio. Ima li za takvoga tevba? A on mu reče: ”Jesi li prihvatio Islam? Čovjek mu odgovori: ”Ja potvrđujem da nema drugog boga sem Allaha i da si ti Allahov Poslanik!” Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “Čini dobra djela i napusti loša, pa će Svevišnji Allah učiniti da ti i jedna i druga djela budu dobra.” A čovjek reče: ”A moji veliki i mali grijesi!? On mu reče: “Da i pored tvojih grijeha, jer Allah s.v.t. je najveći.” Allahov Poslanik s.a.v.s. nije prestao izgovarati – Allah je najveći, sve dok čovjek nije iščezao od naših pogleda. Bilježe Taberani i Bezzar. Uistinu je Allah s.v.t. najveći, Allah s.v.t. je najveći, jer On naša loša djela zamjenjuje dobrim ukoliko je naša tevba iskrena i ukoliko poslije nje počnemo činiti dobro. Poslije ove spoznaje, šta čekamo? Šta se ispriječilo između nas i iskrene tevbe od svih ranijih grijeha i pogreški?

c) Tevba – pokajanje jednog čovjeka se ne prima ukoliko se ne ispune tri sljedeća preduvjeta:

1. Automatski prestanak griješenja.

2. Osjećaj grižnje savjesti i kajanja za ono što je činio.

3. Čvrsta odlučnost da se više nikada neće vratiti činjenju tog grijeha. To je ako su u pitanju samo grijesi spram Uzvišenog Allaha, a ako se radi o pravima ljudi tada se pridodaje i četvrti uvjet:

4. Vraćanje uzetog i uzurpiranog njegovu vlasniku i traženje halala od njega. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: ”Ko je svome bratu nanio nepravdu, moralnu ili materijalnu, bolje je neka od njega traži halal danas (odmah) nego da od njega to traži na Dan Sudnji kada neće biti od pomoći ni dinari ni dirhemi (nikakvo dunjalučko bogatstvo). Ukoliko bude kod njega dobrih djela oduzeti će mu se onoliko koliko je srazmjerno veličini nepravde koju mu je nanio, a ukoliko ne bude kod njega dobrih djela od druge osobe će se oduzeti i umanjiti od loših djela i pridodati njemu.” Bilježi Buhari.

d) Uzvišeni Allah je svim muslimanima naredio činjenje tevbe riječima: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” Nur 31. Neosporna je činjenica da je čovjek sklon griješenju i da je dijapazon griješenja veoma velik, tako da nekada ne izvrši u potpunom obliku propisane ibadete ili počini neki od grijeha i pogreški. Stoga smo dužni da stalno i konstantno činimo tevbu bez obzira da li naši grijesi bili mali ili veliki, jer se mali grijesi, ukoliko se uporno čine, javno rade i ne stidi se zbog njih, mogu pretvoriti u velike grijehe. Ponekad mali grijesi mogu biti opasniji za čovjeka od velikih ukoliko ih ima puno i stalno se čine, i na to je upozorio Allahov Poslanik s.a.v.s. riječima: ”Nikada ne potcjenjujte i ne omalovažavajte male grijehe, jer primjer onih koji to čine je kao primjer ljudi koji su zanoćili u dolini pa je svaki od njih donio po jednu granu, te su zapalili vatru i skuhali hranu. Kada osoba potcjenjuje i omalovažava grijehe ti grijesi ga uistinu odvedu u propast.” Bilježi Ahmed. Ranija ulema je divno rekla: “Nema malog grijeha ako se on konstantno čini (postaje veliki), i nema velikog grijeha, ako se za njege traži oprost (jer bude oprošten).” “Ne gledaj na sitnost grijeha, nego gledaj u Onog prema kome si pogriješio.“ Zbog svega ovoga ne dolikuje jednom muslimanu da ustraje u činjenju grijeha posebno u ovom odabranom i mubarek mjesecu u kome se umnogostručava kazna za počinjenje grijehe. O ti koji ostavljaš namaze, kako će biti primljen tvoj post, a ostavljaš drugi rukn Islama? O ti koji uzimaš kamatu i na nepošten način stičeš svoj imetak, kako ćeš postiti od dozvoljenih stvari, a iftariti se haramom? O ti, koji si neposlušan svojim roditeljima, kako ćeš svoju dušu oplemeniti postom a Džibril a.s. je uputio dovu Allahu s.v.t. protiv tebe, i na tu dovu Poslanik s.a.v.s. je aminao? O ti, koji ne izvršavaš mnoge obaveze i koji činiš mnoge opasne zabrane – harame, kako možeš željeti da ti post bude primljen i ispravan, a ti si u takvom stanju? Zar se ne stidiš Svevišnjeg Gospodara? Zar nisi čuo za hadis Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Ko ne napusti nedoličan i lažan govor i postupke po njima, radi Allaha s.v.t., nije potrebno ni da ostavlja svoju hranu i piće.” Bilježi Buhari. Požurimo, draga braćo, da učinimo iskrenu i potpunu tevbu Allahu s.v.t., jer, hvala Njemu, vrata tevbe su otvorena i Uzvišeni Allah s.v.t. voli da Njegovi robovi čine tevbu.

5. Od bitnih stvari prilikom dočeka ovog mjeseca je i: sticanje znanja i razumijevanja fikhskih propisa vezanih za post, te način Poslanikove s.a.v.s. prakse za vrijeme Ramazana. Neophodno je da musliman nauči šartove posta, vadžibe, sunnete i stvari koje kvare post, šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno postaču da čini, propise vezane za osobe koje su oslobođene posta, propise vezane za sadekatul – fitr i sve druge propise vezane za Ramazan. U Islamu pravilo glasi: “Prvo dobro izuči neku stvar prije nego je počneš prakticirati.” Uzvišeni Allah veli: ”Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe!.” Muhammed 19. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Kome Allah s.v.t. želi dobro, učini da on razumije (propise) vjere.” Muttefekun alejhi.

6. Također je neophodno da pripremimo praktični program i raspored dnevnih aktivnosti u toku ovog mubarek mjeseca kako bismo najadekvatnije iskoristili njegovo skupocjeno vrijeme. Prijedlog ovog praktičnog programa detaljno ćemo obraditi u nekoliko narednih stranica. Međutim, ukoliko sagledamo trenutno stanje islamskog svijeta, na našu veliku žalost, primjetit ćemo da većina muslimana ne veličaju i ne provode ovaj mjesec onako kako to od nas traži Uzvišeni Allah, niti ga dočekuju u skladu sa propisima naše uzvišene vjere. Većina njih, nažalost, za njega se pripremaju najraznovrsnijim grijesima i porocima kao što su: razne priredbe i zabave gdje se pleše i šizi, pjesmama i muzičkim večerima, nemoralnim televizijskim programom, zajedničkim sijelima na kojima se miješaju muškarci i žene, rasipanje i pretjerivanje u jelu i piću… Oni koji se budu povodili za ovim pogrešnim postupcima za vrijeme ovog mjeseca, oni se neće okoristiti od ramazana i mimoiće ih mnogobrojna dobra, a možda time propuštaju priliku koja im se više nikada neće pružiti. La havle ve la kuvvete illa billahi (nema snage niti moći osim sa Allahom s.v.t.). Ramazan je velika šansa koja se možda neće moći nadoknaditi. Pravi i iskreni vjernik je svjestan da je Ramazan jedinstvena sezona u kojoj se stiču veliki i mnogobrojni sevapi i da je to mjesec koji se možda više nikada neće povratiti, prilika koja mu se možda više nikada neće pružiti. Jer, musliman je svjestan da smrt, kao nepobitna istina u koju svako vjeruje, svakog momenta ga može zadesiti i na svakom mjestu. Ovo uvjerenje je čvrsto usađeno duboko u srcima posebno kod istinskih vjernika. Uzvišeni Allah kaže: ”Svako biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao što je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” Ali Imran 185. Uzvišeni je također rekao: ”A čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti. Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavješten.” Lukman 34. Svako od nas mora da bude svjestan da ga smrt može zadesiti prije nego li dočeka sljedeći Ramazan. Pa zašto onda propuštamo ovu jedinstvenu priliku koja nam se možda neće pružiti više nikada? A Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Ko isposti Ramazan sa čvrstim ubjeđenjem (imanom) i očekujući nagradu samo od Allaha s.v.t., bit će mu oprošteni raniji grijesi.” Muttefekun alejhi. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Rekao mi je Džibril a.s.: Neka Allah s.v.t. ponizi svakog čovjeka koji doživi i provede Ramazan, a ne oproste mu se grijesi! Rekao sam: Amin!” Bilježe Ahmed, Tirmizi, Hakim, Ibn Huzejme.

Draga braćo i sestre! Uistinu je Ramazan lijepa prilika da zaslužimo Allahov s.v.t. oprost od grijeha i spas od vatre džehennemske, zato je moramo maksimalno i na najljepši način iskoristiti. Ovo je lijepa prilika i velika šansa za tevbu – pokajanje i za obraćanje Uzvišenom Allahu, pa nemojte da je propustimo! Ramazan je duhovna škola i godišnja stanica za opskrbu gorivom imana. Šta je sa onim ljudima koji su poput nas od istog mesa i krvi, koji govore istim jezikom, a koji krše i gaze svetosti ovog mubarek mjeseca ne posteći ga, da nas Allah s.v.t. sačuva od toga, i veliki broj njih to i ne krije. Ako se nekome od takvih ukaže na to, on kaže da je bolestan, ili da ne može postiti ili navodi neka druga lažna opravdanja. Upozorenje na opasnost jedenja u toku Ramazana bez opravdanog razloga. Rekao je Uzvišeni Allah: ”O vjernici! Propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili – bili bogobojazni, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – onda neka posti isti broj drugih dana.” Bekare 183-184). Islamska ulema kaže: “Ovaj ajet u osnovi ukazuje na strogu obaveznost posta i jedino njegovo obavljanje izbjegava osoba koja je nesretna i kojoj je uskraćen svaki hajr. U riječima Uzvišenog Allaha: ”kao što je bio propisan onima prije vas” je olakšanje vjernicima da je ova institucija posta bila naređena, od strane Uzvišenog Allaha, ranijim narodima i da su je prakticirali raniji poslanici, vjerovjesnici i dobri ljudi. To čini da musliman, kada sazna da je to bila tradicija najodabranijih i najplemenitijih ljudi, vjerovjesnika i dobrih ljudi, on sa zadovoljstvom slijedi tu tradiciju i nije mu teško i naporno. U riječima: ”da biste bili bogobojazni” ukazuje se na mudrost i prioretni cilj posta, a to je takvaluk. Zatim Uzvišeni Allah veli: ”neznatan broj dana” broj ovih dana je zaista neznatan i mali u odnosu na dane u godini, samo jedan mjesec i u tome zaista nema teškoće i preopterećenosti za vjernike nego, naprotiv, u ovom mjesecu vjernici povećavaju svoju uputu i istinski iman. Kako smo već spomenuli post je jedan od (osnovnih) pet ruknova Islama na kojima se zasniva naša vjera i ona nije potpuna ukoliko nije obuhvaćeno svih pet principa. Islamski ummet se složio na njegovoj strogoj obaveznosti i svako ko svjesno zaniječe njegovu obaveznost smatra se kafirom – nevjernikom, osim ako ne zna propise ili je odskora primio Islam. A onaj ko ne posti, a priznaje njegovu obaveznost, oni su time počinili jedan od velikih i najopasnijih grijeha. Allahov Poslanik s.a.v.s. je u veoma oštrom tonu upozorio na opasnost ne postenja riječima: ”Ko ne posti jedan dan Ramazana bez opravdanog razloga ili bolesti, neće moći nadoknaditi taj jedan dan kad bi cio svoj život postio.” Bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Alllahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Tri su suštinska temelja Islama, ko napusti jedan od njih on time postaje kafir i njegova krv postaje dozvoljenom. To su šehadet – potvrđivanje da nema boga osim Allaha, namaz i post Ramazana.” Bilježe Ebu Ja’la i Ed–Dejlemi, a hafiz Ez-Zehebi za ovaj hadis kaže da je sahih). Hafiz Ez-Zehebi kaže: ”Kod mu’mina je opće prihvaćeno pravilo da onaj ko ne posti Ramazan, bez šerijatski opravdanog razloga, da je on gori od osobe koja čini zinaluk i notornog alkoholičara, čak se sumnja u njegov Islam.” U Sahihu Ibn Huzejme i Ibn Hibbana te u Mustedreku Hakima bilježi se hadis u kome navodi da je Uzvišeni Allah pokazao Poslaniku s.a.v.s. patnje nepostača, patnje od kojih se koža naježi i kosa nakostriješi. Allahov Poslanik s.a.v.s. ih je vidio u velikom azabu, izložene velikim patnjama, dozivajući u pomoć poput zavijanja vukova, ali im pomoći nema. Na kraju nogu su zavezani i obješeni poput zaklane i oguljene ovce, krv im u velikim količinama curi iz njihovih usta – o Allahu s.v.t., sačuvaj nas od patnji džehennemskih! Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”I uspeo sam se na vrh jednog brda kad čuh veoma jake krikove. Upitah: “Kakvi su ovo glasovi?” Rekoše mi: – To su krikovi stanovnika vatre. Zatim su me doveli do njih i ja se nađoh među ljudima koji su bili obješeni debelim užadima za gležnjeve njihovih nogu a iz njihovih usta curi krv. Upitah: “Ko su ovi? Rekoše mi: -To su oni koji su se iftarili prije nego li je bilo vrijeme iftara…” Ako je ovakva kazna predviđena za one koji se iftare prije vremena, kakva će tek biti za one koji ne poste cio mjesec, ili poste samo nekoliko dana i koji po svom odnosu spram posta liče maloj djeci? Mi, navodeći ove tekstove koji upozoravaju na žestoku kaznu na budućem svijetu, pozivamo one koji se nehatno odnose prema postu da se vrate svome Gospodaru i da tako ostvare cilj zbog kojeg su i stvoreni na ovoj Zemlji, a to je ibadet. Veli Uzvišeni Allah: ”Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” Zarijat 56-58. Moramo shvatiti da oni ovim svojim ne postom štete jedino sebi i da je Uzvišeni Allah neovisan od nas i našeg ibadeta. Oni time pokazuju svoju slabost i nemoć pred svojim strastima i da one upravljaju njima. Vjernicima je jasno da su oni, koliko god imali veliko tijelo, obična djeca. Čak i oni shvataju da njima upravljaju strasti i da su poput životinja, kako kaže Uzvišeni Allah: ”Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” A’raf 179). Oni griješe prema svome Gospodaru: jer se suprostavljaju Njegovim naredbama i omalovažavaju dužnosti prema Njemu, pa se pitamo u kakvom stanju će se susresti sa Njim na Sudnjem danu! Oni griješe prema sebi: jer je post odgojni sistem koji u čovjeku izgrađuje najplemenitije osobine, a eliminiše negativna svojstva i nagone. Zato ih prolazi veliko dobro koje Ramazan sa sobom nosi. Oni griješe prema svome ummetu: jer bivaju poraženi pred svojim strastima, a kako će se tek suprostaviti vanjskim neprijateljima fizički i gdje im je sabur i ustrajnost koja je potrebna za džihad? Oni griješe prema sebi, jer su im na taj način uskraćene: nagrada, sevapi, fadileti i koristi posta. U svakom pogledu oni su gubitnici i ne znamo kako će primati čestitke za vrijeme Bajrama, a kako će se tek sresti sa Allahom s.v.t. na Dan obračuna?! Ljudi bi trebali, na dane Bajrama, da im izražavaju saučešće, jer su oni sebe unesrećili na svakom planu i jer su u njima zamrli svi osjećaji živog imana. Veli Uzvišeni Allah: “Zar je onaj koji je bio mrtav, a kome smo Mi dali život i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” En’am 122. Mufesiri kažu: Primjer kojeg je Allah s.v.t. ovdje naveo odnosi se na vjernika-mu’mina koji je bio mrtav tj. u potpunoj zabludi, pa ga je Allah s.v.t. oživio tj. oživio njegovo srce imanom i podario mu uputu i dao mu svjetlo Kur’ana pomoću kojeg se među ljudima kreće i pomoću kojeg razdvaja isitinu od zablude. Pa jesu li oni isti kao oni koji lutaju ponorima zablude i laži i jedini izlaz vodi patnji džehennemskoj, osim ukoliko ih Allah s.v.t. ne uputi? Na one koji gaze i omalovažavaju svetosti ovog mubarek mjeseca, odnosi se ovaj primjer, jer oni uporno i iz inata vole da ostanu u tminama.

Molimo Allaha s.v.t. Njegovim lijepim imenima da u našim srcima oživi iman, da nas uputi na pravi put, učvrsti u ovoj našoj vjeri, da podari što bržu iskrenu tevbu u ovom mubarek mjesecu svim muslimanima koji su se ogriješili o svetosti ramazanske i čine zulum sami sebi. Ovom prilikom im donosimo radosne vijesti da, ukoliko se istinski pokaju i uđu u okrilje imana, Islama i pokornosti, da im se briše ono što je bilo ranije.Takvim poručujemo: “Zaista život ima jednu novinu u okviru imana i pokornosti Allahu s.v.t.! Zaista je ovaj mjesec posebna prilika za potpuni oprost grijeha! Kako je sretan onaj ko se prepusti svome Gospodaru, a kako je nesretan onaj ko Mu je nepokoran i ko slijedi svoje strasti! Kako god postač ima dvije radosti – manju prilikom iftara i veću prilikom susreta Uzvišenog Gospodara – tako postač ima brojne žalosti i na ovom i na onom svijetu! La havle ve la kuvvete illa billahi (nema snage niti moći osim sa Allahom).

Braćo u vjeri, pošto post Ramazana ima ovako veliki značaj u Islamu i zauzima visok stepen, neophodno je da svaki musliman nauči i upozna najosnovnije propise koji su vezani za ovaj mjesec, kako bi njegov post bio čist od manjkavosti i pogrešaka.
_________________________________________________________________________
[1] Takvaluk je pokornost Uzvišenom Allahu kroz izvršavanje naredbi i napuštanje zabranjenog, sa potpunom iskrenošću-ihlasom u ime Allaha, iz ljubavi i želje prema Allahu i straha od Njegove kazne. Pravedni halifa Alija r.a. je rekao: ”Takvaluk je strah od Svemoćnog, prakticiranje onog što je objavljeno, zadovoljstvo sa malo i priprema za dan odlaska sa ovog svijeta.”Neki učenjaci su definirali takvaluk riječima: ”To je da između sebe i Božije kazne staviš štit čineći naređeno i kloneći se zabranjenog.”

Ima li još nade za mene ???

Posted: 27 Februara, 2013 in pitanja i odgovori

Nakon saznanja istine, i nakon teobe, počinih grijeh !
postovana braćo , stid me je i pitati ovo , al posto me tuši i ubija , moram negdje .. Ja sam osoba koja je davno Allahu učinila teobu, kojoj je Allah prije više godina ukazao na pravi put elhamdulillah, bila sam toliko zahvalna Allahu na toj blagodati da sam pokušavala što više da učim i praktikujem naučeno. udata sam i imam dijecu.. međutim , šejtan me je zaokupio sa strane sa koje sam se najmanje nadala i od koje sam mislila da sam ja zastićena i da se to meni ne bi nikad desilo.. u moj život upetljao se neočekivano i nesvijesno jedan čovijek .. mi se nismo ni vidjeli ni sreli.  To je se desilo preko ovog prokletog chata, Previše mislim o njemu i znam da činim veliki veliki grijeh. Toliko me stid Allaha, meleka i ljudi da me je stid i tražiti oprosta od Allaha, stid me je više i namaz obaviti , bojim se svakog momenta da kad stanem u namaz samo što me grom nestrefi.. Zar griješnica kao ja ima još hrabrosti stati pred Allaha u namaz ! Brate, odgovori mi , uvijek sam se nadala u Allahovu milost, al ovaj put nesmijem na to ni da pomislim .. Imati čovjeka u kući a misliti o drugom .. osijećam se kao zinalučarka, možda i najvjerovatnije to po šerijatskog gledišta to već i jesam .. Osjećam se krivom i stid me mog čovijeka on  ije to zaslužio jer je dobar i vijernik elhamdulillah i otac mojoj dijeci .. voli me, al posto ovaj prokleti dunjaluk traži para i time njegovo odsustvo.. ja sam bila dosta usamljena tako da je ovo bilo iz čiste samoće i dosade , nije se namijerno desilo.. Išlo je korak po korak.. od selam alejkum kako je sestro pa mijesecima tako dok se nije osijetilo više od toga.. halali brate na dužini ovog mog sramotnog pisma , slušala sam tvoj ders ” hidžab” .. pa me toliko ustrasilo da me stid više reci da sam muslimanka, bojim se da blatim ovu čistu vijeru, često pomislim , pa skini i taj hidžab što ga nosiš, nesramoti ovu vijeru ti nezaslužuješ da se zoveš muslimankom , vani pokrivena a u duši se toliko pokvarila .. brate odgovori mi što prije, skrati poruku znam da je preduga al nisam znala kako da objasnim u kraćim crtama moli Allaha da mi oprosti jer Allah prima dove od iskrenih vijernika kao što si ti i ostala braća slična tebi  Allah da te nagradi i pomogne ,amin
 
ODGOVOR :

Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah !

Uzvišeni Allah kaže: ” Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će sve grijehe oprostiti, On je taj koji mnogo oprašta i koji je milostiv.” Ez-Zumer, 53.
Kada bi čovjek došao pred Allaha sa bilo kojim grijehom koga je počinio, zatim se pokajao, Allah bi mu to oprostio, jer je On od milostivih najmilostiviji. Veliko je zlo počiniti grijeh, međutim, još veće je zlo smatrati da Uzvišeni Allah neće oprostiti i gubiti nadu u Allahovu milost.  Ako Uzvišeni oprašta onome koji se iskreno pokaje od širka i kufra, kako da ne oprosti ono što je manje od toga?!
Cijenjena sestro u islamu, budući da si svjesna grijeha koji si počinila, ja se neću zadržavati na pojašnjenju ovog zločina počinjenog prema: Allahu, Islamu, tebi, tvome suprugu, tvojoj djeci, a i nevaljalom čat – prijatelju. Ti se, kao prvo, trebaš iskreno pokajati svome Gospodaru i čvrsto odlučiti da nećeš više nikada ni pomisliti da učiniš tako nešto. Zatim trebaš odjaviti internet i nije ti dozvoljeno da se približavas internetu nikada više, jer muslimana (u ovome slučaju muslimanku) ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe.  Zatim čini dobročinstvo svome plemenitom mužu mnogo više nego što si to činila ranije, jer si zakinula njegovo najintimnije pravo. Što se tiče tvojih riječi da se osjećas kao nemoralnica, kazemo: Počinjeno djelo se ne tretira nemoralom, jer se nije desio sami čin nemorala, ali ostaje ono što je Poslanik, s.a.v.s., rekao da oko čini blud i da je blud oka gledanje, da uho čini blud i da je blud uha slušanje … zatim to stidno mjesto negira ili potvrdi. U svakom slučaju čini dovu Allahu da ti oprosti i ne gubi nadu u Allahovu milost, jer bi gubljenje nade u Allahovu milost bilo mnogo gore od počinjenog djela. Molim Allaha da ti oprosti tvoje prestupe, da te učini iskrenom suprugom i najboljom majkom i da ti Džennet konačnim boravištem učini. Amin!
Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (27.05.2004)

prof. Safet Durguti
Prvi od Allaha stvoreni čovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio prvu Objavu (suhufe) bio je Adem alejhi selam. Da je Adem alejhi selam prvi stvoreni čovjek svjedoči slijedeći ajet: “Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: ‘Učinite mu sedždu!’ i oni je učiniše, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni.”[1]

Ebu Musa radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Allah subhanehu ve te’ala je stvorio Adema od pregršti zemlje koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, crnih i boja između tih. Ima ih i veselih i tužnih naravi, dobrih i zlih i između toga.”[2]

Od Adema alejhi selam kao prvog čovjeka, prvog vjerovjesnika, prvog primaoca suhufa i njegove žene Have, razvio se kasnije cijeli ljudski rod: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao.”[3]

Allah je prvog čovjeka stvorio od gline, blata, dakle od zemlje. Prvi čovjek nema ni oca ni majke, a nije se razvijao iz životinjske vrste kako tvrdi teorija evolucije, već ga direktno Allah stvara po zapovjedi: “Budi!”.

Adem, alejhi selam i njegovo stvaranje


Uzvišeni nas obavještava da se On obratio melekima riječima: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti’!.”[4]

On je o tome obavijestio meleke da bi istakao važnost stvaranja Adema i njegovog potomstva, kao što se obično važna stvar zna najaviti prije nego se ona dogodi.

Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne da bi se suprostavili ili umanjivali vrijednost ljudskom rodu ili iz zavisti, upitali: “Zar ćeš postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?”[5]

Stav Katade je da su meleki znali da će tako biti, jer su to vidjeli od džina koji su na Zemlji bili prije Adema alejhi selam.

Abdullah ibn Omer radijallahu anhu je rekao: “Džini su bili prije Adema na dvije hiljade godina, pa su prolijevali krv. Zato je Allah protiv njih poslao vojsku meleka, koji su ih protjerali na morska ostrva.”

Allah subhanehu ve te’ala im odgovori: “On im reče: ‘Ja znam ono što vi ne znate!”[6] – Ja po pitanju njihovog stvaranja znam razlog, koji vi ne znate. Među njima će biti poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.

Zatim im iznosi Ademovu prednost nad njima u pogledu znanja, pa kaže: “I pouči On Adema imenima svih stvari.”[7]

Ibn Abbas kaže da su to imena pomoću kojih ljudi raspoznaju: ljude, životinje, Zemlju, doline, mora, brda, deve, magarce, narode i dr.

Allah subhanehu ve te’ala u nastavku kaže: “…a onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite mi njihova imena, ako istinu govorite’!”[8]

Hasan El-Basri kaže: “Kada je Allah htio da stvori Adema, meleki su rekli: ‘Naš Gospodar neće stvoriti ni jedno drugo stvorenje, a da od njega nećemo biti znaniji’, pa su zbog toga stavljeni na kušnju. To su riječi Uzvišenog: ako istinu govorite!”

“‘Hvaljen nek si!’, rekoše oni, ‘mi znamo samo ono ćemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”[9]

Pomenuti ajet znači: Ti si visoko iznad toga da bi iko znao bilo šta od Tvoga znanja, a da ga Ti nisi poučio.

“‘O Ademe’, reče On, ‘kaži im ti nazive njihove!’ I kad im on kaza njihove nazive, Allah reče: ‘Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete’! A kad rekosmo melekima: ‘Učinite sedždu Ademu!’ – oni je učiniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik.”[10]

Hasan El-Basri kaže: “Ovdje se Iblis poslužio analogijom i on je prvi koji je to učinio.”

Muhammed ibn Sirin kaže: “Prvi koji se poslužio analogijom je Iblis. Sunce i Mjesec su se počeli obožavati samo tim.”

To znači da je Iblis uporedivši sebe i Adema, zaključio da je on vrijedniji od Adema pa je odbio da mu učini sedždu, iako mu je to zajedno sa melekima bilo naređeno. Ukoliko se analo­gija kosi sa tekstovima (Kur'ana i Sunneta), ona je pogrešna i kao takva se ne može prihvatiti.

U navedenom slučaju analogija nije bila valjana, jer je zemlja bolja i korisnija od vatre.

Zemlja je mirna, dobroćudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidljiva i sklona da pred sobom sve uništava.

Pored toga, Allah subhanehu ve te’ala je počastio Adema time što ga je Svojom rukom stvorio i što je u njega udahnuo od Svoga duha. Zato je melekima i naredio da mu učine sedždu.

U vezi Iblisa Hasan El-Basri kaže: “Iblis nikada ni jednog trenutka nije bio melek.”

Šehr ibn Hušib kaže: “Bio je jedan od džina, pa je Allah kada su napravili nered na Zemlji, protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska ostrva. Iblis je bio među zarobljenima, pa su ga meleki sa sobom poveli na nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naređeno da učine sedždu, on je odbio da je učini.”

Nakon njegovog odbijanja Allahove naredbe, Allah subhanehu ve te’ala ga je prokleo i protjerao iz Dženneta, nakon čega je Iblis zatražio dozvolu da do Sudnjega dana presreće ljude na putevima.

“‘O Iblisu’, rekao je On, ‘šta te je navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja svojom rukom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?’ ‘Ja sam bolji od njega’, rekao je on, ‘mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.’ ‘E izlazi onda iz Dženneta!’, reče On, ‘proklet da si!’ Moje prokletstvo će te do Sudnjega dana pratiti!’ ‘Gospodaru moj’, reče on, ‘daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti!’ ‘Dajem ti’, reče On, ‘do dana već određenog’.”[11]

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prema ženama lijepo postupajte. Žena je stvorena od rebra, a rebro je najpovijenije pri vrhu. Ako pokušaš da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Zato lijepo prema ženama postupajte.”[12]

Što se tiče Have, nju je Allah subhanehu ve te’ala stvorio od Ademovog rebra: “…a od njega je i drugu njegovu stvorio.”[13]

Prenosi se da su Ibn Abbas, Ibn Mes'ud i drugi ashabi iz­među ostalog rekli: “Iblis je protjeran iz Dženneta, a Adem se nastanio u njemu. Ademu je dodijalo da sam luta po Džennetu bez žene uz koju bi se smirio. Tako je jednom zaspao, i kada se probudio ugledao je pored svoje glave ženu kako sjedi. Allah ju je stvorio od Ademovog rebra. ‘Ko si ti?’, upitao ju je. ‘Žena’, odgovorila je. ‘A zašto si stvorena?’, upitao je ponovo. Ona od­govori: ‘Da bi se uz mene smirio.’ Meleki su ga želeći da prov­jere njegovo znanje, upitali: ‘Ademe, kako je njeno ime?’, On je odgovorio ‘Hava’. ‘A zašto joj je ime Hava?, upitali su. ‘Zato što je stvorena od nečega živog’, odgovorio je.”

Adem, alejhi selam i boravak u Džennetu

Allah subhanehu ve te’ala je naredio Ademu da se nastani u Džennetu sa svojom ženom riječima: “I Mi rekosmo: ‘O Ademe, nastanite se ti i tvoja žena u Džennetu, i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete ali se ovom drvetu ne približujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete’!”[14]

Kada se radi o Džennetu u kome se Adem nastanio, kod mufessira dolazi do razilaženja, da li je on bio na nebu ili na Zemlji.

O tome postoje brojna mišljenja, pa ćemo navesti neka od njih:

Najjače je mišljenje, a to je i mišljenje većine učenjaka, da je to bio vječni Džennet, što se da razumjeti iz više ajeta i hadisa kao što su riječi Uzvišenog: “I Mi rekosmo: ‘O Ademe, nastanite se ti i tvoja žena u Džennetu'…”[15]

Lam i elif (određeni član u riječi el – Džennete) podrazumijevaju da to nije bilo koji Džennet, nego onaj koji je već poznat.

Huzejfe radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Allah će sakupiti sav svijet, pa će vjernici kad im se približi Džennet, otići do Adema i reći: ‘Oče,…zamoli da nam se otvore džennetska vrata!’ A on će reći: ‘A šta vas je drugo istjeralo iz Dženneta do grijeh vašeg oca’?…”[16]

Da je to bio Džennet iskušenja kojeg je Allah subhanehu ve te’ala njima dvoma pripremio, a ne vječni Džennet koji se dobija kao nagrada.

Da je to bio Džennet na Zemlji.

Da je to bio Džennet na nebu, ali ne vječni Džennet.

Suzdržanost.

Allah subhanehu ve te’ala dalje u Kur'anu kaže: “I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili…”[17]

Izvede ih iz blagostanja, uživanja i zadovoljstava i ostavi na ovom svijetu gdje će se mučiti, patiti i žalostiti. Iblis je to učinio tako što im je došaptavao i u njihovim srcima uljepšao svoja lažna obećanja.

U tom smislu Uzvišeni kaže: “I šejtan im poče došaptavati, da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: ‘Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali, ili da ne biste besmrtni bili’.”[18]

Uzvišeni dalje kaže: “I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. ‘Zar vam to drvo nisam zabranio’?!, zovnu ih Gospodar njihov, ‘i rekao vam: Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.’ ‘Gospodaru naš’, – rekoše oni – ‘sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ se, sigurno ćemo biti izgubljeni’.”[19]

“‘Izlazite’, – reče On – ‘jedni drugima ćete neprijatelji biti!. Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati’.”[20]

Ove riječi su upućene Ademu, Havi i Iblisu, a po nekima i zmiji.

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. rekao: “Najbolji dan u kome sunce izlazi je petak: toga dana je Adem stvoren, toga dana je uveden u Džennet i toga dana je istjeran iz njega.”[21]

Ibn Abbas radijallahu anhuma je u vezi s riječima: “I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti.”[22] kazao da je Adem alejhi selam rekao svome Gospodaru: “‘Gospodaru moj, zar me nisi Ti stvorio Svojom rukom?’ ‘Jesam’, odgovorio je. Onda je upitao: ‘Zar nisi udahnuo od mene od svoga duha?’ ‘Jesam’, odgovorio je. ‘Zar mi, kad sam kihnuo nisi rekao: – Allah ti se smilovao! – Zar nije Tvoja milost iznad Tvoje srdžbe?’ ‘Jeste’, rekao je. ‘Hoćeš li me onda ponovo vratiti u Džennet ako se pokajem?’ ‘Hoću’, odgovorio mu je Allah.”[23]
_____________________________________________________________________________

[1] El-A'raf 11.

[2] Ebu Davud i Tirmizi.

[3] En-Nisa 1.

[4] El-Bekare 30.

[5] El-Bekare 30.

[6] El-Bekare 30.

[7] El-Bekare 31.

[8] El-Bekare 31.

[9] El-Bekare 32.

[10] El–Bekare 33-34.

[11] Sad 75-81.

[12] Buharija i Muslim.

[13] En-Nisa 1.

[14] El-Bekare 35.

[15] El-Bekare 35.

[16] Muslim.

[17] El-Bekare 36.

[18] El-A'raf 20.

[19] El-A'raf 22-23.

[20] El-A'raf 24.

[21] Muslim, Ahmed i drugi.

[22] El-Bekare 37.

[23] El-Hakim. 
 

Cilj i metod kur'anskog kazivanja

Posted: 26 Februara, 2013 in Akida

prof. Safet Durguti

Kur'anska kazivanja su vrlo često bez naznake u kojem se vremenu nešto događa, u kojoj sredini, a ne određuje kojem se narodu događa to što se iznosi. Ne spominju se ni imena koja su nosioci kazivanja, iz razloga što se ovakva kazivanja mogu odnositi na sva vremena i sve prilike i narode. Sve ovo ukazuje na univerzalnost kur'anskog kazivanja. Navodimo neke od ciljeva:

1. Kazivanje o povijesnim događajima, posebno uzrocima I posljedicama događanja da bi ljudi o tome razmislili. Svaki uzrok ima posljedicu. Posljedice koje su dovele do uništenja cijelih naroda uništit će sve ostale narode u bilo kojem vremenu ili mjestu ako se pojave uzroci koji su proizveli date posljedice. Allah subhanehu ve te’ala u Kur'anu kaže: “…kazuj događaje da bi oni razmislili.”[1]

2. Uzimanje povijesnih pouka. Važno je ne ponavljati povijesne greške ili propuste, kao ni povijesne slabosti radi kojih narodi propadaju, bivaju ubijeni ili uništeni, zbog kojih su mnogi narodi iščezli sa lica Zemlje a bili su i jači i moćniji od mnogih današnjih. Allah subhanehu ve te’ala u Kur'anu kaže: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni…”[2]

3. Kazivanja objašnjavaju put Istine o jednom Gospodaru ljudi, o čovjeku i njegovoj ulozi na Zemlji, kao i povratku svom Izvoru i Stvoritelju. Posebno je važno naglasiti propise pravnog i moralnog reda na Zemlji.

4. Kazivanja o poslanicima s ciljem učvršćivanja srca Muhammeda s.a.v.s. i vjernika na putu Istine: “A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.”[3]

5. Kroz kazivanje Kur'ana, posebno o poslanicima i narodima kojima su poslani, vidimo da su svi poslanici pozivali jednoj (istoj) vjeri. Također je uočljivo da su oblici nijekanja vjere isti (kufr i širk), da su vjere iskrivljavane ljudskim intervencijama i da je došla posljednja Objava koja je ostala sačuvana kao svjedočanstvo objava.

Vjernički Ummet je jedan kroz sva vremena i ima jednog Gospodara kojem treba robovati, čineći Mu ibadet: “Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!”[4]

6. Kazivanja Kur'ana pokazuju kroz svo vrijeme, od prvog čovjeka do sada, da je ljudski rod zavođen od šejtana i da zaveden čovjek pravi razne vrste pogrešaka, što vodi različitim oblicima nereda na Zemlji. Vrlo slikovito pokazuje se ljudska slabost i snaga, moć i nemoć, snalaženje i posrtanje, nadvladavanje iskušenja ali i šejtansko zavođenje i posrtanje u iskušenjima.

7. Kazivanja pokazuju zakonitost razvoja društva i društvenih odnosa, nastanak i pad različitih oblika zajednica ako te zajednice imaju zadovoljavajući nivo zakonskog i moralnog reda u svojoj organizaciji. Posebno se naglašava pomoć ljudima kada im je najteže, pa se pomoć ponekad pojavljuje kao čudo.

8. Kazivanja kazuju istinu o Objavi onakva kakva je, kada i koliko je ljudskom intervencijom izmijenjena. Kazivanja pret­hodnim narodima ukazuju, vrlo argumentirano, na zablude i pogreške u koje su upali mijenjajući smisao osnovnih poruka. Ova kazivanja najviše se odnose na sljedbenike knjiga prijašnjih objava, za koje se vrlo određeno u Kur'anu kaže da su mijenjali riječi, značenja i smisao objava, ili ih iz bilo kog razloga nisu uspjeli sačuvati onako kako su objavljivane.
_____________________________________________________________________________

[1] El-A'raf 176.

[2] Jusuf 111.

[3] Hud 120.

[4] El-Mu'minun 52.

Cilj slanja poslanika

Kroz Kur'an i sunnet imamo jasnu predstavu o najznačajnijim zadacima koje su imali poslanici, od Allaha subhanehu ve te’ala. Neke od njih ćemo nabrojati i dati njihovo tumačenje:

1) Jasno kazivanje i priopćenje Objave

Poslanici su Allahovi izaslanici i vjesnici Vjere Božije među ljudima, nosioci Njegove Objave, najbolji i najvjerniji misionari Istine na Zemlji. Allah subhanehu ve te’ala u Kur'anu kaže: “O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah zaista neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje.”[10]

Dostavljanje poslanice Božije, znači vjerno prenošenje teksta Njegove Objave bez oduzimanja ili dodavanja.

El-Belag ima i smisao objašnjenja onoga što je Allah obja­vio, jer su poslanici potpuno shvatili Objavu i u mogućnosti su da bolje od drugih ljudi proniknu u tajne onoga što im je objavljeno. Allah subhanehu ve te’ala u Kur'anu kaže: “…a tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.”[11]

Poslaničko objašnjenje Božije Objave daje se riječima (kavlen), za što imamo mnogo primjera iz prakse Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, kao npr.: “Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu.”[12]

Muhammed sallallahu alejhi ve sellem objasnio je da se izrazom zulm misli na širk, a ne na nasilje. Takođe je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pojasnio ajete o namazu, zekatu, hadždžu itd.

Objašnjenje se može dati i radnjom (bi-l-fi'l), čime su pos­lanici praktično tumačili tekst Objave.

2) Poziv Allahu subhanehu ve te’ala


Poslanička obaveza ne završava se samo na priopćenju Objave i njezinom objašnjenju, nego oni imaju zadaću i da po­zivaju ljude u Božiju vjeru, te da taj njihov poziv bude uskla­đen s društvenim prilikama i inteligencijom naroda kome su poslani. Svi su Allahovi poslanici ljudima ukazivali da su oni Njegovi robovi i stvorenja, da je Allah jedini Bog, te da ih je On poslao sa zadaćom da pouče ljude vjerovanju i da ih po­zovu u Božiju vjeru. Također su isticali da je pokornost posla­niku Božijem i slijeđenje njega, zapravo, pokornost Onome koji ga je poslao. Svaki je poslanik svoj narod pozivao i govo­rio mu: “Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!”[13] Ovo je govorio Nuh alejhi selam, Salih alejhi selam, Šuajb alejhi selam i svi drugi poslanici.

Na putu poziva Allahovoj vjeri – islamu, svi su poslanici, ulagali ogroman trud i trpjeli nečuvena poniženja.

Primjer poslaničkog poziva, njegovog odnosa prema lju­dima i uzvratne reakcije pozvanih svjedoči hadis u kojem Pos­lanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Vidio sam u snu Džibrila kod svoje glave, a Mikaila kod svojih nogu, pa jedan od njih reče svome drugu: ‘Navedi mu primjer!’ Melek mi reče: ‘Slušaj sluhom svojih ušiju i pamti poimanjem svog srca! Primjer je tebe i tvog um­meta kao primjer vladara koji je napravio dvorac, a onda u njemu opremio odaju, pa u odaju postavio sofru, a potom pos­lao izaslanika da pozove ljude na njegovu gozbu. Jedni će se odazvati izaslaniku, a drugi neće. Allah je taj vladar, dvorac je islam, odaja je Džennet a ti si, Muhammede, onaj izaslanik. Ko ti se odazove ušao je u islam, a ko uđe u islam ušao je u Džen­net, a ko uđe u Džennet uživat će u onome što je u njemu.”[14]

3) Donosioci radosnih vijesti i opomene

Sastavnice poziva svih poslanika, bile su radosne vi­jesti i opomena. Značaj ovog obilježja njihovog poziva Kur'an je istaknuo u više ajeta: “Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju…”[15]

Ebu Musa radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Moj primjer i onoga s čime me je Allah poslao jeste kao primjer čovjeka koji je došao jednoj skupini ljudi i rekao im: ‘Narode, vidio sam svojim očima jednu vojsku, ja vas iskreno upozora­vam, pa ko može neka se spašava!’ Neki su ga od tih ljudi pos­lušali, lagahno i neprimjetno su se sklonili i tako se spasili. Oni koji mu nisu povjerovali i koji su dočekali dan bili su opkoljeni od vojske koja ih je ubijala i zarobljavala. Eto, to je primjer onih koji mi se pokore i budu slijedili ono što mi je objavljeno i primjer onih koji mi se suprostavljaju i niječu Istinu, s kojom sam došao.”[16]

Radosne poslaničke vijesti odnose se i na ovaj i na budući svijet. Na ovom svijetu vjernici će proživjeti lijep život: “Onome koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”[17], dok će oni koji se ok­renu od Opomene imati tegoban život i sljepoću na budućem svijetu: “A onaj koji okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.”[18]

4) Uspostavljanje reda, mira i harmonije među ljudima


Allah Svojom Objavom oživljuje ljudska srca, osvjetljava im život i prosvjetljuje umove.

Izvođenje iz tmina na svjetlo jeste poduka božanskoj nauci, oslobađanje okova zabluda svih vrsta, spoznaja Boga, Njego­vih svojstava, spoznaja meleka, upoznavanje cjelovitosti Ob­jave i objavljenih knjiga, saznavanje o korisnom i štetnom, o putu na kome se postiže Božija ljubav i zadovoljstvo, upozna­vanje načina obožavanja Boga i ispovijedanje Njegovog gos­podarstva (rububijjet) jeste zadaća određena poslanicima ko­jom uspostavljaju pravedan poredak, red, mir i krepost među ljudima: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i oči­stiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!”[19]

5) Upućivanje na pravi put


Svi su ljudi bili u jednoj vjeri, vjerovali su i ispovijedali vjeru samo u Allaha, a onda su se počeli dijeliti i razilaziti, na­kon čega je uslijedilo slanje poslanika… Svaki poslanik pozi­vao je svoj narod na pravi put, objašnjavajući im Božije poruke i upućujući ih Njemu. U ovom zadatku svi su poslanici, bili jedinstveni. Oni su, isto tako, djelovali na ispravljanju de­vijacija svih vrsta kod svojih suvremenika.

Ibrahim alejhi selam, negirao je ispravnost obožavanja idola; Hud alejhi selam, ukazivao je na pogrešnost prakse svog naroda; Salih alejhi selam, upozoravao je na štetnost širenja nereda na Zemlji i pogubnost slijeđenja pokvarenjaka; Lut alejhi selam, borio se protiv strahovite is­kvarenosti svog naroda; Šuajb alejhi selam, prijetio je Božijom kaznom zbog varanja u mjerenju i vaganju… Svi ovi postupci kod ljudi ukazivali su na napuštanje pravog puta, što su Allahovi posla­nici oštro osuđivali i pozivali ih na povratak pravoj vjeri i Allahovom putu. U tom svom radu imali su ogromne poteškoće, koje su samo oni mogli izdržati, uz pomoć Božiju.

6) Poslanstvo kao jasan dokaz


Niko neće imati opravdanje pred Bogom ako bude krivo vjerovao ili se suprostavljao poslanicima, jer je Allah subhanehu ve te’ala sa slanjem poslanika, ustanovio dokaz protiv ljudi: “(Mi objavljujemo tebi) o poslanicima koji su radosne vjesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nika­kva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mu­dar.”[20]

Da ljudima nisu slati poslanici, pravdali bi se na Sudnjem danu da nisu znali: “A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: ‘Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osra­moćeni postali.”[21]

Međutim, na Sudnjem danu Allah će imati dokaz protiv ljudi. Svoje poslanike će imati kao svjedoke: “A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe (Muham­mede) dovedemo kao svjedoka protiv ovih? Tog dana bi jedva dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su se protiv Poslanika di­zali da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći nijednu riječ sakriti.”[22]

7) Poslanstvo kao orijentir narodu


Oni koji su prihvatili poslanike i slijedili ih sačinjavali su zajednicu sljedbenika (džemat i ummet). Oni su bili potrebni vođenju od strane poslanika i priznavali su ih kao svoje neprikosnovene imame. Oni su u njihovom životu predstavljali sudbinski važnu ulogu, i obraćali su im se u svim situacijama: “…i ti im sudi prema onome što Allah objavljuje…”[23]

“O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi…”[24]

Poslanici su bili sudije ljudima, vođe u miru i ratu, rješa­vali njihove sporove, uspostavljali božanski poredak na Zemlji i sve drugo radili prema Zakonu Božijem, pokoravajući se samo Njemu.
_____________________________________________________________________________

[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od Džemaludina Čauševića.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe’; 1,2.
[8] El-Hidžr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45.
[10]El-Maide; 67.
[11]En-Nahl; 44.
[12]El-En'am; 82.
[13]Eš-Šuara; 108.
[14]Buharija i Tirmizija.
[15]El-Kehf; 56.
[16]Buharija, Muslim i Bejheki.
[17]En-Nahl; 97.
[18]Ta-ha; 124.
[19]El-Bekare; 129.
[20]En-Nisa; 165.
[21]Ta-ha; 134.
[22]En-Nisa; 41,42.
[23]El-Maide; 48 .
[24]Sad;26. 
 

Poslanstvo – Nubuvet

Islamsko poimanje poslanstva

Vjerovati u Allahove subhanehu ve te'ala poslanike i vjerovjesnike je četvrti temelj imana. To vjerovanje podrazumijeva uvjerenje u istinitost njihove misije i potvrdu da su oni poslani jedino od Allaha subhanehu ve te'ala. Na taj se način iskazuje i prihvata istinitost vjerovjesništva svih koji su spomenuti poimence u Kur'anu i onih koje je kao takve spomenuo Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, kao i drugih vje­rovjesnika koji poimence nisu spomenuti.

– Poslanstvo je dar Božiji, i ne može se steći. Allah ga daje kome On hoće od Svojih robova. U Kur'anu se to potvrđuje:

“…a Allah dobro zna[1] kome će povjeriti poslanstvo Svoje…”[2]

– Poslanik nije nadnaravno biće, kao što to tumače kršćani, – izvori islama ne daju ni najmanje povoda za to.

– Uzvišeni je Svoje poslanike osnažio neoborivim dokazima (mu'džizama) koji govore o istinitosti objava koje su im date. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali…”[3]

Mu'džiza se može definirati kao: djelo, čin ili akt izvan uobičajenih zakonitosti koje u sebi sadrži izazov i nemogućnost izvođenja od strane onoga ko ga negira. Ima i drugih definicija.

Svaki poslanik je imao mu'džize u skladu sa vremenom u kome je živio. Tako su mu'džize Musaa alejhi selama bile u duhu vremena u kome je živio: kad su harali vješti čarobnjaci. Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavid­nom nivou. Date su mu'džize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu mogle izvoditi.

Muhammed alejhi selam je poslan u vrijeme kada je govorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu, zato mu je Allah objavio časni Kur'an.

– Poslanici su posjedovali one vrste mu'džiza koje su odgovarale poimanju ljudi njihovog vremena.

Tko su Božiji poslanici


– Božiji poslanici su ljudi koje je Allah odabrao za poslanike iz Svoje milosti i blagodati da obećavaju nagradu i opominju kaznom i tumače ljudima što im je potrebno od ovosvjetskih i vjerskih poslova. Svi su Božiji poslanici iskreni i samo su istinu govorili u onom što su donijeli; zaštićeni su od griješenja i sačuvani od mijenjanja i zamjenjivanja, jer su ljudi dužni njih slijediti. Najveći broj poslanika bio je iz Benu – Israila. Ibni Abbas radijallahu anhuma je rekao: “Vjerovjesnici su bili iz Benu Israila, osim deseterice: Nuha, Saliha, Huda, Luta, Šuajba, Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Ja'kuba i Muhammeda”.

– U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika, četvorica od njih su Arapi. Ebu Zerr radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Od njih (poslanika i vjerovjesnika) četvorica su Arapi: Hud, Salih, Šuajb i tvoj vjerovjesnik, o Ebu Zerre.”[4]

– U Kur'anu su spomenuti neki poslanici pod zajedničkim nazivom El-esbat. To su potomci Jakuba alejhi selam, a bilo ih je dvanaest. Od njih je poimence spomenut samo Jusuf alejhi selam, dok za imena drugih nemamo pouzdane dokaze.

– Postojao je veliki broj poslanika i vjerovjesnika, jer, svakom narodu je Allah poslao poslanika: “…a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”[5]

U Kur'anu su spomenuta imena ovih Božijih poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jese’, Zul Kifl, Davud, Zekerija, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed.

– Kao što vidimo poznat je samo neznatan broj Allahovih poslanika, dok je znatno veći broj onih koji nisu spomenuti, o čemu Kur'an daje jasnu naznaku: “I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali…”[6] Naša je dužnost da ih ukupno sve vjerujemo, a da ne ističemo naročit broj.

Nebij i resul

En-Nebijj je izvedenica od arapske riječi en-nebe’, a ona znači isto što i el-haber – vijest. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “O čemu te oni pitaju? O vijesti (en-nebe’) velikoj.”[7]

Nebijj je nazvan tako, jer je onaj koji je obavješten i koji obavještava. Allah subhanehu ve te'ala ga obavještava Objavom, a on je i onaj koji obavještava, jer mu je Allah to naredio. Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Obavijesti (nebbi’) robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv.”[8]

Er-Resul je izvedenica od riječi el-irsal – poslati, izaslati. Ako negdje pošalješ nekoga da uradi neki posao, on je tvoj re­sul. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “A zatim smo poslali (erselna) Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim.”[9]

Poslanici su nazvani imenom resul, jer ih Allah subhanehu ve te'ala šalje da ljudima ukazuju na pravi put.

O razlici između resula i nebijja ima više mišljenja. Jedni kažu da je nebijj (vjerovjesnik) dobijao Objavu, ali nije bio obavezan da je saopći. Resul (poslanik) je dobijao Objavu, vjerozakon, i bio je dužan da je saopći. Svaki je resul nebijj, a svaki nebijj nije resul.

Najutemeljenije je mišljenje da je resul poslanik kome je Allah dao Objavu s novim vjerozakonom, a nebijj je vjerovjesnik koji afirmira zakon objavljen ranijem poslaniku.
________________________________________________________________________________

[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od Džemaludina Čauševića.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe’; 1,2.
[8] El-Hidžr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45. 
 

VJEROVANJE U KADER

Vjerovanje u Allahovo određenje je šesti temelj islamskog vjerovanja.

Definicija kadaa i kadera


Islamski učenjaci se razilaze po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedni ih smatraju sinonimima, dok drugi kader definiraju drugačije od kadaa, govoreći da je kader Allahovo subhanehu ve te'ala znanje o tome šta će Njegova stvorenja činiti u budućnosti. A kada’ – Allahovo subhanehu ve te'ala stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji.

Pojedini, opet, kažu suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a definiciju kadera kadau, što je nemoguće.[1]

Imami Ahmed kada je upitan o kaderu, odgovorio je: “Kader je kudretu Rahman (moć Milostivog)”[2]

Definicija Imami Ahmeda je sasvim potpuna i dovoljna, jer kader znači ono što Allah subhanehu ve te'ala tvrdi riječima: “Reci: o svemu odlučuje samo Allah.”[3] “…i Njemu se sve vraća.”[4] “Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim.”[5] “Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova.”[6]

Još je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se ništa u cijelom svemiru ne može desiti bez Allahove subhanehu ve te'ala dozvole i volje.[7]

Temelji kadera

Kader se temelji na vjerovanju u Allahova savršena svojstva i Njegova lijepa imena kao što su: znanje, moć i volja.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “On sve zna.”[8] “On sve može.”[9] “On radi sve što je Njemu volja.”[10]

Imami Tahavija u vezi kadera kaže: “Sve se odvija po Njegovom određenju i volji. Njegova volja se ostvaruje, a ne volja ljudi, izuzev što On htjedne. Pa ono što im On želi to će i biti, a ono što On ne želi neće im se ni desiti. Niko nije u stanju odbiti Njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo koji način na nju uticati i niko ne može Allahovu odredbu nečijom drugom potisnuti.”[11]

Islamski učenjaci spominju da vjerovanje u kader sadržava četiri stvari:[12]

1. Vjerovanje da je Allah subhanehu ve te'ala znao o svim stvarima Svojim praiskonskim znanjem prije nego su i stvorene: da je znao njihovu odredbu, njihovo vrijeme (u kome će se desiti), edžel (vrijeme nestanka), njihovu nafaku i ostalo.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “…Allah zaista sve zna.”[13] “U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njeg ne zna: i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.”[14]

2. Vjerovanje da je sve od dobrog i lošeg, pokornosti i nepokornosti, edžela, nafake i ostalog zapisano u Levhi Mahfuzu.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je uistinu Allahu lahko!”[15]

Alija radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Nema ni jednog od vas a da mu nije zapisano njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu.’ Rekoše: Allahov Poslaniče, hoćemo li se osloniti na to a da ne radimo? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Radite, a svakom će biti olakšano ono za šta je stvoren. Što se tiče sretnih, njima će biti olakšana djela sretnih, a što se tiče nesretnih njima će biti olakšana djela nesretnih.”[16]

3. Vjerovanje da se ne nalazi ništa u Allahovom carstvu što On ne želi, niti se išta može desiti na nebesima ili Zemlji bez Njegove volje.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!”[17]

4. Allah je Stvoritelj svega, jedino je On Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio: Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!”[18]

Vjerujemo da je i dobro i zlo određeno od Allaha

Kao što smo već napomenuli, Allah je apsolutni Gospodar i Stvoritelj svega, svako dobro i zlo je stvorio Allah subhanehu ve te'ala, jer je On Jedini Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja. Međutim, ako nas zadesi neko dobro onda kažemo da je to od Allaha, a ako nas zadesi zlo ili nesreća, onda je to kazna zbog naših grijeha ili iskušenje od Allaha pomoću kojeg On učvršćuje Svoje robove.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio.”[19]

Ibni Abbas povodom riječi: “A nesreću koja te zadesi sam si zaslužio” kaže: ‘to znači: zbog tvojih grijeha, Ja sam ti je odredio.”[20]

Čovjek ima ograničen izbor i slobodu


Čovjek ima slobodu, ali ona nije potpuna. Čovjekova volja je podvrgnuta Allahovoj volji. Ona je ograničena raznim vanjskim i unutarnjim faktorima. Čovjek može zaželjeti što god hoće, ali ne može ostvariti sve što želi. Ima um kojim može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, is­pravno od neispravnog. Ima volju kojom može raditi dobro i zlo. Svaki pametan čovjek shvata da je namaz dobro, a da je blud zlo. Može, kad izađe iz kuće, ići udesno, u džamiju da klanja, ili ulijevo u kafanu da pije alkohol. Ako je moja ruka zdrava, mogu da je podignem. Mogu da podignem svoju ruku i dam novac siromahu, ili je podignem da udarim štapom nevi­nog. Učenik može ispuniti vrijeme učenjem i zalaganjem, a može provoditi vrijeme u igri i zabavi. Može pokrenuti ruku svojom voljom, jer mu je Allah subhanehu ve te'ala učinio njene mišiće pokornim, ali ne može upravljati mišićima srca i želuca. Učenik, na primjer, može biti oštrouman; jedanput pročita lekciju i zapamti je, a zatim se igra i zabavlja; a može biti mentalno zaostao, uči dan-noć, a ništa ne shvata i ne pamti. Može biti rođen u mirnom domu, da mu je otac učen, pa mu pomaže u učenju, a može se desiti da bude rođen u bučnom domu, od oca neznalice, pa mu to odmaže u učenju. Ne može sam sebi darovati inteligenciju, ne može birati sebi roditelje, niti vrijeme u kome će se roditi, niti zdravu sredinu u kojoj će provesti svoje djetinjstvo.[21]

Prema tome čovjek, ima slobodnu volju u smislu izabiranja između dobra i zla, a nema uticaja kada se radi o stvarima kao što su: kada će se roditi i gdje, hoće li biti visok ili nizak, crn ili bijel, ružan ili lijep, siromašan ili imućan, ove ili one nacije i slično.

Pravdanje nevjernika i griješnika kaderom

Nevjernici i griješnici bi htjeli da opravdaju svoje nevjero­vanje i griješenje tako što tvrde da je Allah htio njihovo nevjerovanje – griješenje i da ga je On odredio, pa zato oni i jesu takvi, jer da to nije u skladu sa Allahovom voljom, oni i ne bi mogli raditi grijehe. Allah subhanehu ve te'ala to njihovo pravdanje odbacuje slijedećim ajetom: “Mnogobošci će govoriti: Da je Allah htio mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili.Tako isto su oni prije njih poricali sve dok našu kaznu nisu iskusili. Reci: ‘Imate li vi neki dokaz da nam iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.”[22]

Ovaj ajet sadrži dvije stvari koje sasvim jasno odbacuju tvrdnje nevjernika i griješnika:

1. Allah je prijašnje nevjernike kaznio žestokom kaznom zbog njihova nevjerovanja što je dokaz da su oni imali pravo izbora. Da nisu imali pravo izbora, Allah ih ne bi ni kaznio jer bi to bila nepravda. A Allah je sigurno pravedan.

2. Onaj koji svoje nevjerovanje i griješenje pravda kaderom, o Allahu govori bez ikakva znanja i osnova. Kako će se neko pravdati kaderom prije nego učini grijeh kada je Allahovo određenje prije nego što se desi gajb?! Drugim riječima: kako čovjek može reći: Allah je odredio da ja ukradem, te ja odoh da izvršim Allahovu odredbu, kada znamo da on nije mogao zaviriti u Levhi Mahfuz.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Kada urade neko ružno djelo govore: Zatekli smo pretke naše da to rade a i Allah nam je to zapovijedio. Reci: Allah ne naređuje da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?”[23]

Allah je u stanju da stvori ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ali je On htio nešto drugo. Htio je da iskuša ljude tako što im je dao mogućnost da prihvate uputu ili zabludu, a On će onoga koji se opredijeli za uputu pomoći na tome, a onoga koji izabere zabludu pustiti da još više zaluta. Od nas se traži da spoznamo Allahova naređenja zato da bismo naređenja izvršavali a zabrana se klonili, a ne traži se od nas da u tančine saznamo Allahovu volju i kader, jer to i ne bismo mogli.

Treba izvršavati naređenja, a kloniti se zabrana prije nego se bilo šta uradi. A nakon što je učinjeno neko djelo: pa, ako je to dobro djelo sa kojim je Allah zadovoljan, dužnost je zahvaliti Mu na uputi, a ako je učinjeno ružno djelo, dužnost je pokajati se i vratiti Allahu, a zatim se osloniti na Allaha nadajući se Njegovom oprostu, ubijeđeni u Njegovu pravednost i mudrost.

Allah ne voli kufr niti griješenje, i nije zadovoljan njima:[24]

“Ako vi budete nezahvalni, – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni.”[25]
_________________________________________________________________________

[1] Vidi Iman, str: 142
[2] Isto, str:143
[3] Ali Imran: 154
[4] Hud: 123
[5] Jasin: 83
[6] Junus: 3
[7] Iman, str: 143
[8] El-Bekare: 29
[9] El-Hadid: 2
[10] El-Burudž: 16
[11] Iman, str: 143,144
[12] Vidi u djelu šejha Abdul Aziz b. Abdullah b. Abdur Rahman b. Baz, Medžmua fetava ve mekalat mutenevvia’, IV Tom, str: 58-60.
[13] El-Ankebut: 62
[14] El-En'am: 59
[15] El-Hadždž: 70
[16] Buharija: kitab tefsir el Kur'an, Muslim: kitab el kader.
[17] Et-Tekvir: 29
[18] Et-Talak: 12
[19] En-Nisa: 79
[20] Ibnul Kajjim, Ibn Hazm, El Gazali, Ed Dehlevi i drugi, El kada vel kader kod velikih imama, Kuvait1992, str: 52
[21] Prema navodu Ali Attantvija, Opći prikaz islamske vjere, str: 144,145
[22] El-En'am 148
[23] El-E'araf: 28
[24] Prema navodu dr. Nuajm Jasina, Iman, str: 148 – 152
[25] Ez-Zumer: 7 
 

DŽEHENNEM

Na Sudnjem danu će Allah subhanehu ve te'ala suditi i On će izricati osude. Mjesta za izdržavanje kazni na budućem svijetu zovu se zajedničkim imenom Džehennem. Džehennem je kuća poniženja, prezira, patnje i razočarenja. To je kuća jecanja, uzdisaja i jaukanja i kuća tuge, kuća u kojoj stanuju nesrećni, jadni, i oni koji se, plačući, kaju. U okove će im biti ruke i vratovi stavljeni, a svuda oko njih će vatra plamtjeti, njihovo piće biće kapljevina od koje će im utroba i koža gorjeti, a hrana će im biti sa drveta Zekkum. U trbuhu će im kao rastopljena kovina ključati, kao što voda ključa. Prizivaće sebi smrt, ali im neće biti udovoljeno. Tražiće od svoga Gospodara da izađu iz Džehennema, ali će im biti rečeno da se vrate u njega i ništa ne govore.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “I reci: ‘Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!’ Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti: ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!”

“Oni će biti u vatri užarenoj i vodi ključaloj, i u sjeni dima čađavog, u kojoj neće biti svježine ni ikakve dobrine.”

“Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.”

Imena Džehennema

Osim izraza “Džehennem” u Kur'anu se spominju i ovi sinonimi:

“Leza” je dio Džehennema gdje vatra neprestano gori, prži i spaljuje kožu, i poziva onoga što je odstupio i okrenuo leđa i što je skupljao i gomilao bogatstvo.

“Sekar” je dio Džehennema gdje je usijana vatra iza koje ništa ne ostaje sačuvano i ništa se ne spašava. Čovjek se potpuno izmijeni. Nad njim je 19 čuvara (meleka).

“Se'ir” je dio u kome su pripremljeni lanci, bukagije i goruća vatra.

“Havije” je bezdan. To je dio Džehennema u kome će biti prebivalište onih čija vaga bude lahka tj. u kojih grijesi pretegnu nad dobrim djelima. U tome će bezdanu biti žestoka vatra.

“Hutameh” je Božja vatra koja je ražarena, a obuzimat će srca i okruživati griješnike poput svoda na uzdignutim stubovima.

“En-Nar” – vatra, je čest naziv za Džehennem.

Dubina Džehennema i žestina njegove vatre

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “On će kao kule bacati iskre, kao da su kamile riđe.”

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Vatra na dunjaluku koju koriste sinovi Ademovi je samo jedan stepen od mogućih sedamdeset stepeni džehennemske vatre. Prisutni su rekli: ‘Pa i ova je dovoljna o Allahov Poslaniče! A on je rekao: ‘Džehennemska vatra je od šezdesetdevet stepeni, a svaki od njih je žešći od ove dunjalučke vatre.”

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Gorjela je džehennemska vatra hiljadu godina dok nije pocrvenila, zatim je gorjela hiljadu godina dok nije pobijelila, zatim je gorjela hiljadu godina dok nije pocrnjela, i ona je jako crna.”

Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu, pa kaže: “Bili smo kod Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa smo čuli neki udarac, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je upitao: ‘Znate li šta je ovo? ‘Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. A on je rekao: ‘Ovo što ste čuli je pad kamena kojeg je Allah poslao u Džehennem prije sedamdeset godina i sada je pao na svoje odredište.”

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Utječite se Allahu od Džubbul huzni!’ Reče: ‘Allahov Poslaniče, a šta je to? ‘On odgovori: ‘To je provalija u Džehennemu od koje se i sam Džehennem utiče Allahu svakog dana po 400 puta.’ Neko reče: ‘Allahov Poslaniče, ko će u nju ući? ‘On odgovori: ‘Ona je obećana onima koji licemjerno uče Kur'an (radi interesa) i onim karijama (i učenjacima) koji se dodvoravaju vladarima.”

Hrana stanovnika Džehennema


Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? – kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena u vatri užarenoj pržiti, sa vrela uzavrelog piti, kada drugog jela osim trnja neće imati, koje neće ni ugojiti ni glad utoliti.”

“Drvo zekkum biće hrana griješniku, u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti, kao što voda kada ključa vri.”

“To je drvo koje će usred Džehennema rasti, plod će mu poput glava šejtanskih biti.”

Piće stanovnika Džehennema

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Pred njim će Džehennem biti – i on će biti pojen odvratnom kapljevinom mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti: njega će teška patnja čekati.”

“Pa zatim na to vodu ključalu piti, poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti.”

Džabir ibn Abdullah radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Allah je obećao za onog koji pije alkohol da će ga napojiti iz “Tinetul Habal”. A šta je to upitali su prisutni? A on je rekao: “To je znoj ili sok od stanovnika Džehennema.”

Odjeća stanovnika Džehennema


Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “…onima koji ne budu vjerovali biće odijela od vatre skrojena, a ključala voda biće na glave njihove lijevana: od nje će se istopiti ono što je u trbusima njihovim, i koža, a gvozdenim maljevima biće mlaćeni.”

“Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova obavijati.”

Prostirka stanovnika Džehennema

Stanovnici Džehennema će ležati na vatri i pokrivati se vatrom:

“Nad njima će biti naslage vatre, a ispod njih naslage…”

Stanovnici Džehennema će zaboraviti uživanje na dunjaluku, a stanovnici Dženneta će zaboraviti patnje na dunjaluku

Enes ibni Malik radijallahu anhu kaže da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Najbogatiji ljudi na zemlji kada budu bačeni u Džehennem u skupinama, reći će im se: ‘O čovječe! Da li si ikada uradio dobro djelo, da li si vidio blagodati? A on će reči: ‘Ne, o moj Gospodaru,’ a doći će siromašan čovjek na Sudnjem danu pa će biti uveden u Džennet i postavit će mu se pitanje: ‘O čovječe, da li si ti vidio siromaštvo i da li si pored njega prolazio? A on će reči: ‘Ne, moj Gospodaru, niti sam ga vidio niti sam pored njega prolazio.”

Nevjernici će biti vječno u Džehennemu, a vjernici će sigurno i u svakom slučaju ući u Džennet

Niko od onih koji umru kao nevjernici, ma kolika njihova dobra djela bila, neće ući u Džennet, njihovo mjesto je Džehennem i u njemu će vječno boraviti. Imam Nevevi o ovome kaže: “Što se tiče ulaska mušrika u Džehennem, to se odnosi na sve mušrike općenito; oni će ući u njega i u njemu vječno boraviti. I u tome nema razlike između kitabije jevreja ili kršćanina i između idolopoklonika i ostalih nevjernika. I kod pobornika istine nema razlike između onoga koji ne vjeruje iz inada i drugih, niti između onih koji su na suprotnom pravcu od muslimana i onih koji se pripisuju islamu, ali se ustanovilo da su oni učinili kufr na bilo koji način.”

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: “Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio, u njemu će vječno i zauvijek boraviti, ni zaštitnika ni pomagača neće naći.”

A onaj ko umre vjerujući u Allaha i ne pripisujući Mu druga, sigurno i u svakom slučaju će ući u Džennet. Imam Nevevi o ovome kaže: “A što se tiče ulaska u Džennet onog ko nije širk činio, to je isto tako neprikosnovena stvar. Međutim, ako ne bude činio velike grijehe i nije umro u njima bez pokajanja, ući će u Džennet odmah, a ako bude činio velike grijehe i umro na tome prije nego što se pokaje on će biti pod milošću Allaha subhanehu ve te'ala, pa ako mu oprosti, ući će u Džennet odmah, a ako ne, biće kažnjen vatrom, a zatim će biti izveden iz nje i ostati u Džennetu vječno.”

Na ovo pravilo upućuju mnogi hadisi koji govore o tome da je Džennet konačno boravište svih onih koji iskreno svojim srcem donesu kelimei šehadet:

Osman radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko umre vjerujući da nema drugog boga, osim Allaha, ući će u Džennet.”

Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Svjedočim da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov poslanik, su riječi koje će svakog onog ako Allaha subhanehu ve te'ala sretne s njima, nimalo u njih ne sumnjajući, uvesti u Džennet.”

“Stanovnici Dženneta će ući u Džennet, a stanovnici Džehennema u Džehennem, a zatim će Allah subhanehu ve te'ala reći: ‘Izvedite iz njega svakog u čijem srcu ima imana makar koliko zrno gorušice.”
________________________________________________________________________________

El-Kehf: 29

El-Vakia: 42 – 44

Ed-Dehr: 4

Vidi u suri El Mearidž: 15 ajet

Vidi u suri El Muddesir: 26 – 30

Vidi u suri Ed Dehr: 4

Vidi u suri El Karia’: 8 – 11

Vidi u suri El Humeze: 1 – 9

Vidi u skripti Kasima Hadžića, Akaid za I razred GH-medrese, str: 48,49

El-Murselat: 32,33

Muslim: babu džehennem.

Tirmizi: kitab sifetu džehennem. Tirmizi kaže da je samo po jednom rivajetu ovaj hadis prenešen od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem te da je vjerovatnije da su ovo riječi Ebu Hurejre.

Muslim: babu džehennem.

Ibni Madže: kitab el mukaddimeh.

El-Gašijeh: 1 – 7

Ed-Duhan: 43 – 46

Es-Saffat: 64,65

Ibrahim: 16,17

El-Vakia: 54,55

Muslim: kitab el ešribe.

El-Hadždž: 19 – 21

Ibrahim: 50

Ez-Zumer: 16

Iz kabura u Džennet ili Džehennem, str: 68

Muslim: kitab talebul kafir el fida’.

Vidi Iman, str: 242

El-Ahzab: 64,65

Iman, str: 242

Muslim: kitab el iman.

Muslim: kitab el iman.

Buharija: kitab et tevhid, Muslim: kitab el iman.