Međusobni odnos četvorice halifa radijallahu anhum

Posted: 5 Marta, 2013 in ashabi, pravedne halife

Časni Kur’an, opisujući plemenite ashabe kaže da su oni: “…strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (El-Feth, 29). Ovaj ajet potvrđuje njihov život, uzajamne veze, bratsko ophođenje, međusobnu ljubav i poštovanje jedni drugih. Emir Alijj kaže: “Čvrstina Poslanikovih s.a.w.s. ashaba u vjeri je  najveći dokaz iskrenosti Poslanika s.a.w.s. i njegove vjernosti cilju zbog kojeg je poslan.” (Amir Ali, The Short of Islam 1922 str. 22)
I sve što ljudi prenose i govore o njima, a u suprotnosti je sa ovim svjedočenjem, ravno je dovođenju Kur’ana u laž, i sumnji u odgoj Poslanika s.a.w.s.  
 
Alija r.a. se međusobno pomagao sa trojicom halifa, a posebno sa Ebu Bekrom i Omerom. Savjetovao ih je u najkritičnijim situacijama. Oni su ga izuzetno poštovali i hvalili. Zaista osjećaji koje je pokazao Alija r.a. prilikom smrti Ebu Bekra i šehadeta Omera, jasno upućuju na njegovu iskrenu vezu sa njima. Emir Alijj je između ostalog napisao i ovo: “Nakon smrti Poslanika s.a.w.s., Alija r.a. i članovi Poslanikove s.a.w.s. porodice su se velikodušno složili sa hilafetom Ebu Bekra.” (A Short History of the Saracens, op. cit, str. 21)
Kada su ljudi opkolili Osmana r.a. i zabranili mu vodu, on se izdignu iznad ljudi i reče: “Je li među vama Alija?” “Ne,” – odgovoriše. “Je li među vama Sa’d?”- ponovo će on. “Ne,” – odgovoriše. On ućuta, a zatim reče: “Ima li iko ko bi o ovome obavijestio Aliju pa da nas napoji vodom?” Kada je to stiglo do Alije r.a. on posla tri zdjele pune vode. Voda je jedva stigla do Osmana r.a. Ranjeno je nekoliko robova Beni Hašima i Beni Umejje sve dok voda nije stigla do njega. Aliji je došla vijest da žele ubiti Osmana , pa reče sinovima Hasanu i Husejnu: “Idite sa vašim sabljama sve dok ne stanete na Osmanova vrata i ne dozvolite nikome da dođe do njega!” Kada ljudi opkoliše Osmanovu kuću, Alija posla Hasana i svog slugu Kanbera i naredi im da spriječe ulazak ljudi kod Osmana. Ljudi su gađali strijelama sve dok Hasan krvlju ne oboji vrata, a Kanber bi ranjen u glavu. Nisu uspjeli ući kroz vrata na kojima je bio Hasan. Popeše se na zidove sa njegove zadnje strane i upadoše kod njega. Ubili su ga dok je učio Kur’an. (“Tarihul Hulefa” , biografija Osman ibn Affana r.a. str. 159-160)
Rekao je Ibn Abbas .r.a.: “ Omer je bio položen na svoj krevet i ljudi su se stiskali oko njega, za njega upućivali dove, izražavali mu zahvalnost i blagosiljali ga prije nego što preseli. Ugledao sam Aliju r.a., predao je rahmet Omeru i rekao: “Nisi iza sebe ostavio nikoga s čijim bi djelima volio sresti Allaha, onako kako bih Ga volio susresti sa tvojim djelima. A tako mi Allaha, ja čvrsto vjerujem da će te Allah pridružiti dvojici tvojih prijatelja, jer toliko puta sam čuo Božijega Poslanika s.a.w.s. kako kaže: “Došao sam ja, Ebu Bekr i Omer… Ušao sam ja, Ebu Bekr i Omer…Izašao sam ja, Ebu Bekr i Omer…”, i ja se doista nadam i vjerujem da će te Allah pridružiti njima dvojici.” (Muslim)
El-Bezzar u svom „Musnedu“ bilježi da je Alija r.a. jedanput upitao: „Recite mi ko je najhrabriji čovjek !?“ „Ti si najhrabriji!“, odgovorili su prisutni. „Što se mene tiče“, rekao je on, „ja nikome nisam izašao na megdan, a da mu se za nešto nisam svetio ! No, recite mi ko je najhrabriji čovjek ?!“ „Ne znamo !“ odgovorili su oni. „Deder nam ti reci ko je taj !?“ „To je Ebu Bekr!“, rekao je Alija i nastavio: „Kad je bila bitka na Bedru, mi smo Božijem Poslaniku s.a.w.s. bili sačinili jednu kolibu od pruća, a onda smo pitali ko će ostati tu sa njim, kako se na njega ne bi obrušio ko od idolopoklonika. Tako mi Boga, niko se nakon toga ni od nas nije primakao, a da nije vidio Ebu Bekra kao stoji iznad Poslanika sa svojom isukanom sabljom, i niko nije pošao prema Poslaniku, a da mu on nije krenuo u susret. Najhrabriji čovjek je Ebu Bekr r.a.!“
 
El-Buhari bilježi predaju od Muhammeda, sina Alije b. Ebi Taliba r.a., koji kaže: „Upitao sam svog oca ko je, poslije Božijeg Poslanika s.a.w.s. najbolji čovjek, i on mi je rekao: ’Ebu Bekr’. ’Pa onda?’, upitao sam i on je rekao:’Omer’, a ja sam se pobojao da neće reći: Osman. ’A zatim si ti?!, upitao sam, a on je rekao: ’Ja sam samo jedan od muslimana!“-reče Alija r.a. 
 
Ahmed i drugi autoriteti bilježe predaju od Alije koji kaže: “Najbolji dio ummeta, osim njegova Vjerovjesnika s.a.w.s, predstavljaju Ebu Bekr i Omer!“ Zehebi kaže: „Ovaj Alijin r.a. iskaz prenijet je potpuno vjerodostojno (mutevatir), a Bog prokleo rafidije – kako su samo neuki!“
Ibn Asakir još bilježi predaju od Ibn Ebi Lejle koji kaže: „Alija je rekao: ’Ko god ustvrdi da sam ja bolji od Ebu Bekra i Omera, ja ću ga bičevati, onako kako se bičuje klevetnik !“
Ibn Asakir bilježi predaju od Alije r.a. koji kaže da je ušao kod Ebu Bekra dok je on mrtav ležao pokriven ćefinom (musedždžen), te da je tad rekao: “Od svih koji su otišli pred Allaha sa knjigom svojih djela, najdraži mi je ovaj pokriveni!“ 
 
Taberani u svom „Evsat“-u bilježi predaju od Alije, koji kaže: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nikada se nismo potekli oko kakva dobročinstva, a da nas u tome nije pretekao Ebu Bekr!“ 
 
Taberani u istom djelu bilježi i predaju od Džuhajfeta, koji kaže: „Alija r.a. je rekao: ’Najbolji ljudi poslije Božijega Poslanika s.a.w.s. jesu Ebu Bekr r.a. i Omer r.a. i stoga se ljubav prema meni i mržnja prema Ebu Bekru r.a. i Omeru r.a. ne mogu naći istovremeno u vjernikovom srcu!“
El-Hakim takođe bilježi: „Ebu Sufjan b. Harb je došao kod Alije r.a. i upitao ga: ’Kako to da ovako značajna stvar (hilafet) dopadne najmalobrojnijem i najskromnijem Kurejšiji?!’ – tj. Ebu Bekru – ’Bogami, samo da sam htio, ja sam protiv njega mogao dići konjicu i ljudstvo!’ Na to mu je Alija r.a. odgovorio: ’Koliko god si dugo izražavao svoje neprijateljstvo prema islamu i muslimanima, Ebu Sufjane, njemu to ništa nije štetilo. Mi smo smatrali da je Ebu Bekr dostojan hilafeta!“
Ebu Ja’la bilježi Alijinu izjavu u kojoj on kaže: „Najveću nagradu za mushafe će imati Ebu Bekr, jer je on prvi koji je kompletan Kur’an stavio među korice!“
Bilježi Buharija od Ukbe ibn Harisa r.a. da je rekao: “Klanjao je Ebu Bekr ikindiju. Zatim je izašao i idući vidio je Hasana (sina Alijinog) gdje se igra sa djecom. Uze ga u svoje naručje i reče: “Iskupio bih te za oca, sličan si Poslaniku s.a.w.s., a nisi sličan Aliji. A Alija se nasmijao.” (Sahihul-Buhari, knjiga “El-Menakib, poglavlje : “Sifetun- Nebijj”s.a.w.s.)
Od Ebu Dža’fera se prenosi da je Omer r.a., kad je htio razdijeliti plijen nakon što mu je Allah s.w.t.a. dao pobjedu, okupio ljude od Poslanikovih s.a.w.s. ashaba. Abdurahman ibn Awf r.a. reče: “Počni od sebe.” On reče: “Ne vallahi, već od najbližih Poslaniku s.a.w.s., a to je skupina od Hašimovića.” Podijelio je Abbasu, zatim Aliji, te je nastavio na pet plemena sve dok nije stigao do Beni Adijja b. Ka’ba. Zatim je propisao učesnicima Bedra od Hašimovica i Umejjevića, zatim bližem pa bližem. Propisao je i dio Hasanu i Husejnu zbog njihovog položaja kod Poslanika s.a.w.s.” (Od Ebu Jusufa, Kitabul-haradž, str. 24-25)
Omer r.a. ne bi prenoćio s mišljenjem o važnim stvarima, a da se ne bi posavjetovao sa Alijom r.a. koji ga je mudro upućivao. Omer je pokušao da ga postavi za vojskovođu u bici Nehavend, ali se Alija s tim nije složio. Kada je Omer otputovao u Bejtul-Makdis postavio ga je za svog namjesnika u svim pitanjima hilafeta u Medini. Odnos između njih dvojice se najbolje pokazuje u činjenici da ga je Alija r.a. oženio časnom Ummi Kulsum koja je bila kćer Fatime r.a. “Nema boljeg dokaza o iskrenoj i čvrstoj vezi između Alije i Omera, od Alijine ženidbe Omera s Ummi Kulsum, uprkos njegovim predhodnim ženama i poodmaklim godinama, kao i davanje imena njegovim sinovima po imenima trojice halifa prije njega: Ebu Bekr, Omer i Osman.” (Od Abbasa Mahmuda Ukada Misrija, El-abkarijjat, Abkarijetul-imam, str. 95)
Alija r.a. se ženio mnogo puta. Prvom sinu koji mu se rodio poslije Hasana i Husejna dao je ime Muhammed. Sina nakon njega je nazvao – Ebu Bekr. Zatim sljedećeg – Omer. Pa sljedećeg – Osman. Alijin sin Hasan, svoje sinove je takođe nazvao Ebu Bekr, Omer i Osman. I Husejn r.a. je svoje sinove nazvao Ebu Bekr, Omer i Osman. Pa zar ovo nije dokaz ljubavi i poštovanja prema pravednim halifama? Zar bi tako nazivali svoju djecu da su ih mrzjeli ? Zablude rafidija – šija su očigledne.
Na Kerbeli je prvi poginuo braneći Husejna r.a. – Ebu Bekr, sin Alijin. Zatim – Omer, sin Alijin. Pa onda – Ebu Bekr, sin Husejnov. Pa onda – Omer, sin Husejnov.
Pa zašto ih šiije ni ne spomenu kada dođu na Kerbelu da se šibaju i da nariču za Husejnom? Zašto ne kažu ko je poginuo braneći ga? Zato što je to onda nespojivo sa njihovim lažima. 
 
Princ Muhsinud-deule Muhsinul – Melik Munir Newaz Jang Sejjid Damin Alijj Husejnijj (1253-1325 g. po H.), koji je rođen u šiitskoj kući, da bi se kasnije prihvatio ehlis-sunetskog pravca, kaže:
“ Ono što zastupaju šiije spram plemenitih ashaba uzrokuje usmjerenje sumnje prema Poslaniku s.a.w.s., i raspiruje sumnje oko Islama u dušama onih koji upoznaju ova uvjerenja. Jer ako su njegovi ashabi, osim nekoliko njih, bili munafici i murtedi u onome što tvrde, pa ko je ispovijedao Islam ? Ko se okoristio učenjem Poslanika s.a.w.s. i njegovim odgojem?” (Muhsinul-Melik, El-ajatul-bejjinat, 1870)
_________________________________________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.