Čuvajte se pobožnih neznalica i pokvarene uleme !!!

Posted: 13 Jula, 2013 in novotari
Islamski Zakon ili Šeri’ah je zasnovan na četiri izvora ili korijena, a to su:

1 – Kur’an
2 – Sunnet
3 – Idžma
4 – Kijas

Kur’an je Allahova Knjiga tj. Riječ. Sunnet je ono što je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao, radio ili šutnjom odobrio. Idžma je ono na čemu su se saglasili mudžtehidi četiri mehzeba (pravne škole). Kijas je sve novo što muftija reguliše u svakoj generaciji na osnovu od prije sličnih pravnih rješenja u okviru ova četiri mehzeba kao naprimjer klanjanje u avionu, vozu i slično jer toga nije bilo u vrijeme osnivača mehzeba. Stoga ove četiri oblasti su jedina vrela iz kojih se vade sva Islamska pravila (ahkami-šerijje).

Kako vidimo ovdje se ne spominje lično rezonovanje i mišljenje Muje, Sulje, Huse ili Hase kao izvor i osnova Islamskih pravila tj. harama i halala, farza i sunneta, mekruha i menduba. Stoga je vrlo žalosno čuti Muslimane kako svojim nekontrolisanim jezicima izgovaraju riječi koje nemaju ništa sa ova četiri vrela Islamskog Zakona. Naime osobe koje ne mogu, bilo zbog slabog imana ili privrženosti svojoj nacionalnoj nemuslimanskoj tradiciji, da praktikuju nešto od Islamskih odredbi su griješne i trebaju se prišutiti i prihvatiti bar u srcu da su griješne a ne dopustiti šejtanu da im odveže jezike pa da počnu poricati iste samo da bi opravdali svoje griješenje pred javnošću.

Neopravdano neizvršavanje Islamske odredbe pravi od osobe griješnika (fasika) ali blatantno poricanje Islamske odredbe pravi od osobe apostata (murteda). Naime ako se osobi jasno priopći, bilo usmeno ili pismeno, bilo kakva Islamska odredba porijeklom iz gore navedena četiri izvora Islamskog Zakona i ona to odbije ili porekne onda ta osoba sebe odvodi od ostalih Muslimana na put krivovjerstva (dalaleta) i eventualno kufra i širka. Prije svega Musliman ne smije poreći bilo šta u vezi Islama dok za to ne dobije podrobno i sahih mišljenje tj. pravnu odluku (fetvu) od onog ko je kvalifikovan za izdavanje fetve. Neovisnu fetvu može izdati samo mudžtehid mutlak kao što su to na primjer bili Imami Ebu Hanifa, Malik, Šafij i Hanbel (rahmetullahi alejhim edžme’in). Takvih mudžtehida nije bilo i više nema od kad je zadnji od njih preselio na Ahiret. Mukallid je mudžtehid koji ima pravo donijeti fetvu ali se zbog bogobojaznosti ipak povodi za Imamom jednog od mezheba.

Stoga Imami ili Hodže kako je nama Bosancima poznato nisu u poziciji da izdaju fetve nego samo da prenose običnom narodu fetve od prijašnjih i sadašnjih mudžtehida tj. muftija. Kad se radi o punovažnosti fetve onda se mora shvatiti da je fetva Imama mehzeba superiornija fetvi mudžtehida Mukallida a pogotovo fetvi Muftije. Stoga ako se fetva Muftije kosi tj. proturiječi fetvi Imama ili mudžtehida Mukallida onda ona nije sahih tj. punovažeća. Ovo je jedan od načina da se Islam zaštiti od masonaca koji bi promjenili našu vjeru i napravili od nje drugo Hrićanstvo.

Danas ljudi koji imalo drže do vjere odu kod svog lokalnog Hodže i pitaju je li dozvoljeno ovo ili ono pa ako im to ide u korist oni to prihvate a ako ne onda idu tražiti mišljenje drugog Hodže koji će im to dopustiti jer taj Hodža i sam to radi. Neki od tih Hodža javno čine kršenje Islamskih propisa od kojih je najčešće bezrazložno brijanje brade, slobodno mješanje i rukovanje sa ženama, sudjelovanje u plesnim i muzičkim zabavama, te narod k'o narod odmah misli to je sve dozvoljeno (halal) i da to tako treba biti.

Istina je pak da su Imami tj. Hodže, bar u današnje vrijeme, iste kao i svaki drugi Musliman te se ne mogu uzeti kao mjerilo i kriterij za dopušteno (halal) i zabranjeno (haram) jer ovo vrijeme je ‘Zadnje Vrijeme’ (ahiri zaman) o kojem je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) govorio i upozoravao da će se u njemu pojaviti pokvarena ulema (fasici) i ‘pobožne’ neznalice (džahili), te nas je upozorio da bježimo što dalje i od jednih i od drugih jer će nas u protivnom odvesti u vječnu propast. Pokvarena ulema tj. Hodže će nas odvesti u propast ako ih budemo pitali ili uzeli kao uzor za uputu na Pravi Put jer se isti ne mogu oduprijeti svojim strastima i dunjalučkim robovanjima, a ‘pobožne’ neznalice (džahili) će nas odvesti u propast iz svog neznanja pa umjesto da nam pokažu Pravi Put (siratul~musteqim) oni će nam naivno pokazati krivi put (dalalet). ‘Pobožni’ pod navodnicima znači da su oni naizgled pobožni a u realnosti oni nisu pobožni jer za pobožnost je neophodno ispravno poznavanje Islamskih propisa da bi bilo kakvo dobro i pobožno djelo bilo prihvatljivo (maqbul).

Ipak od ove dvije izgubljene vrste ljudi neznalice će dobiti manju kaznu zbog svog neznanja jer Hodže često znajući Istinu prešutkivajući je upućuju na neistinu samo da bi opravdali svoje lično griješenje dok ‘pobožne’ neznalice hoće i da pomognu ali u stvari samo odmognu svojim neznanjem. Pošto je kod nas u bivšoj Jugoslaviji zbog komunizma a i današnjoj Bosni zbog amerikanizma politički nepodobno da se ima brada ili gluho bilo da je supruga pokrivena tako da se često moglo i može nabasati čak i na golobrade Muftije koje su bile spremne da ponude fetvu za svakojake sumnjive stvari kao dopuštene. Neka im Allah sudi a mi smo svi dužni kao pojedinci da se postaramo da nađemo pobožnog Muftiju a ne ‘pobožnog’ džahila koji nam može ukazati na Islamski Put. U protivnom nećemo imati izgovora pred Allahom da smo učinili sve što smo morali da bi spoznali Istinu i po istoj se vladali na ovom svijetu. A svako će za sebe račun Allahu Silnome polagati a Hodže plus i za druge, tj. svoje džematlije kojim su ružan uzor bili.

Neka nas Allah uputi na Pravi Put kojim je On zadovoljan a On nam je jasno u Kur’anu rekao da je to put Njegova zadnjeg Poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem), a ne put nekog Muje, Sulje ili golobradog Muftije.

Ispod su neki Hadisi za vaše osvježenje memorije ako ste ih zaboravili:

1- “Afetud-dini selasah: fakihun fadžirun, ve imamun džairun, ve mudžtehidu džahil.” (Ibn Abbas u Dejlamiju)

“Zlo vjeri (dinu) dolazi do trojice: od fakiha griješnika, nepravedna vladara i neuka mudžtehida”

2- “Ahvefu ma ehafu ‘ala ummeti kulle munafiqin ‘alimel-lisan.” (Ibn Abbas u Ibn Adijevom Kamilu)

“Najviše se plašim za svoje sljedbenike od licemjerna učenjaka na jeziku.”

3- “Innellahe te’ala la jeqbidul-‘ilme ntiza’a jenteziuh’uhu minel-‘ibad. Ve lekin jeqbidul-‘ilme biqabdil-ulema. Hatta iza lem jubqi ‘alima. Ittehazen-nasu ru-usan džuhhala. Fesuilu fe eftev bi gajri ‘ilm. Fedallu ve edallu.” (Ibn Omer u Ahmedovom Musnedu)

“Uzvišeni Allah neće oduzeti ljudima znanje na taj način što će im ga istrgnuti iz njihovih duša, nego će ga oduzeti tako što će dati da pomru pravi učenjaci, poslije čega na Zemlji neće ostati nijedan istinski učenjak (‘alim), koji bi im mogao biti imam (učitelj, vođa). Tada će ljudi uzeti sebi za vođe neznalice (džahile) i postavljati im razna vjerska pitanja, a oni će im davati odgovore (fetve) bez odgovarajuće kvalifikacije i znanja, čime će svijet zavoditi na stranputicu a time i sami sebe upropastiti.”

4- “Innema ehafu ‘ala ummeti el-eimmetel-mudillin.” (Sevban u Tirmiziji)

“Odista se bojim za svoje sljedbenike, da ih ne zavedu i ne upropaste zalutali i nedostojni imami.”

5- “Bu’istu bil-hanefijjetis-semhah. Ve men halefe sunneti fe lejse minni.” (Džabir u Bejhejkijinom Suabul Iman)

“Poslat sam sa čistom, pravom i lahkom vjerom, pa ko se bude suprostavljao mome sunnetu, taj ne pripada meni (ummetu).”

6- “Rubbe ‘abidin džahilun ve rubbe ‘alimin fadžir. Fahzerul-džuhhale minel-‘ubbadi vel-fudždžare minel-ulema.” (Ebi Emamah u Dejlemiju)

“Mnogo je onih koji ibadet čine a ne znaju propise ni smisao ibadeta, kao što je mnogo učenih koji to znaju, ali su pokvareni i zlobni. Stoga, čuvajte se pobožnih neznalica i pokvarene uleme.”

7- “Es-sakitu ‘anil-haqqi šejtanun ahres.”

“Ko prešuti istinu – nijemi je šejtan.”

8- “Setekunu fitnetun jusbihur-redžulu fiha mi’mina, ve jumsi kafira, illa men ahjehullah bil ‘ilm.” (Ebi Emamah u Sahih Buhariji)

“Nastupit će doba smutnji i nereda (fitne) u kojim će ljudi osvanjivati kao vjernici, a zanoćivati kao kafiri, osim onih koje Allah zaštiti Svojim znanjem.”

9- “Sirarun-nasi sirarul-ulemai fin-nas.” (Mu’az)

“Najgori ljudi su učeni (ulema) koji svjesno čine zlo (grijeh).”

10- “Es-samtu hikmun ve qalilun fa’iluh.” (Ibn Omer u Dejlemijevom Firdevsu)

“Šutnja je mudrost, ali je malo onih koji je praktikuju.”

11- “Es-samtu zejnun lil’alimi ve setrun lildžahil.” (Ibn Zuhejr)

“Šutnja je učenjaku (alimu) ukras, a neznalici (džahilu) pokrivač.”

12- “Talibul- ‘ilmi talibur-rahmah. Talibul-‘ilmi ruknul-islam. Ve ju’ata edžrehu mea’ nebijjin.” (Enes u Firdevsu)

“Onaj ko traži znanje (‘ilm), taj traži Allahovu milost. Onaj ko traži znanje je stub (rukn) Islama i biće nagrađen nagradom Allahovih Poslanika.” (Ebu Hurejra u Buhariji i Muslimu)

13- “El-‘alimu iza erade bi’ilmihi vedžhallahi habehu kullu šejin ve iza erade en juksire bihil-kunuze habe min kulli šejin.” (Enes u Dejlamiju)

“Kada učenjak (alim) koristi svoje znanje samo za Allahovo zadovoljstvo, biće cijenjen i voljen od svakoga, ali ako mu je želja da pomoću tog znanja nagomila imovinu (da ga unovči) – plašit će se (gledati sa podozrenjem) svakoga.”

14- “El ‘ilmu ‘ilman: ‘ilmun fil qalbi fezalikel-‘ilmun-nafiu’; ve ‘ilmun ‘alaa-lisani fezalike hudždžetun ‘ala bni adem.” (Džabir u Hatibu)

“Znanje je dvojako: – znanje koje dopire do srca – što je pravo i korisno znanje, i – znanje samo na jeziku (memoriji) – (tj. formalno), koje će za čovjeka biti samo dokaz protiv njega (da nešto zna ali od toga koristi nema).”

15- “El ‘ulemau iza fesedu fesedul-‘alemu ve iza fesedul-‘alimu jefsidu bifesadihil-‘alem.”

“Kada se učenjaci pokvare, pokvari se i svijet, jer ako je jedan učenjak pokvaren, tada se zbog njegove pokvarenosti pokvari i ostali svijet (uzimajući ga kao primjer).”

16- “El-‘ulemau umenaur-rusul. Ma lem juhalitus-sultane ve judahilud-dunija fe iza haletus-sultane ve dahalud-dunija feqad hanur-rusule fahzeruhum.” (Enes)

“Učenjaci su povjerenici Allahovih Poslanika sve dotle dok se ne budu dodvoravali vladarima i dok se ne budu prepustili ovosvjestkim uživanjima. A kada se to dogodi, znak je da su iznevjerili emanet Allahovih Poslanika pa ih se onda dobro čuvajte.”

17- “Pojavit će se ljudi sa Istoka koji će učiti Kur’an ali im njegovo učenje neće dopirati niže od grla te će izlijetati iz Islama kao što strijela izlijeće iz luka i neće se u Islam vratiti isto kao što se ni strijela neće sama vratiti u luk. Ljudi su upitali, ‘Po čemu ćemo ih poznati?’ Poslanik im odgovori, ‘Njihov znak će biti da će imati naviku da se briju.” (Ebu Said Hudri u Sahih Buhariju deveti tom)

Kao što vidimo mnogi hadisi ukazuju na svu riskantnost slijepog slijeđenja imama tj. Hodža u ovom vremenu fitne i opće zablude u kojoj se guši cijelo čovječanstvo. Isto tako se jasno vidi da osoba koja donosi fetve ili kao naši obični Bosanci daje svoje mišljenje, a nema čak ni imamsku medresu završenu, koje je protivno Islamskim propisima, zabilježenim u knjigama Imama mehzeba i njihovih bliskih saradnika, sama sebi donosi propast ne mogavši da drži jezik za zubima o stvarima o kojim nema nikakva prava da priča.

Stoga je u korist mog Bosanskog naroda da šuti o onome što ne zna posigurno iz knjiga Islamskog Zakona (fikha) jer se u protivnom igraju sa svojim imanom izgovarajući mišljenja protivna Šeri’atu. Već sam rekao da je nepraktikovanje Islama veliki grijeh ali poricanje Islamskih odredbi i propisa je čin dalaleta, kufra i širka. A svi znamo šta je Allah Silni obećao zalutalim, kafirima i mnogobošcima.

Neka nas Allah sačuva komentara o stvarima o kojim nemamo pojma a niti prava da govorimo. I neka nas sačuva od pokvarene uleme i ‘pobožnih’ neznalica kojima je važnije da prave na glas tesbihat poslije namaza nego da puste bradu ili pokriju svoju nakinđurenu suprugu i kćerku. Pošto su se neki već javno izjasnili protiv odredbe o puštanju brade dužni su donijeti teobu pred ljudima sa kojim su to i komentarisali jer neko drugi je možda od naših pogrešnih izjava otišao u dalalet ili čak i nevjerstvo te je stoga dužnost da to javno ispravimo. U Hadisu se navodi da je za javni grijeh potrebna javna teoba a za tajni grijeh je potrebna tajna teoba.

I sljedeći put pazimo šta govorimo kada čujemo nešto što nismo znali o Islamskim propisima jer sa poricanjem se izlazi iz Islama i sva dotadašnja dobra djela su poništena bez obzira koliko ih bilo.

Ja Rabbi sačuvaj nas poricanja i odbijanja Tvojih i Tvog Poslanika propisa. Amin!

__________________________________________

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.