Djela koja izvode iz Islama – komentar šejha Salih el-Fevzana na poslanicu „Navakidu-l-islam"

Posted: 14 Jula, 2013 in Akida
Amir Smajić, hfz. – Islamski Univerzitet Hadisi-šerifa, Medina
————————————————-
Djela koja izvode iz Islama

Većina muslimana po pitanju ovih djela idu u dvije krajnosti: ili u pretjerivanje, pa u ova djela koja izvode iz vjere ubrajaju i druga koja nisu takva, ili u popuštanje gdje se ova djela smatraju samo zabranjenim, koja, ako se počine, ne izvode čovjeka iz vjere. Imajući u vidu spomenuto, odlučili smo, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć, pisati o ovim djelima koja izvode iz vjere. Ustvari, to će biti komentar poznatih deset djela koje izvode iz vjere. Ta djela spomenuo je istaknuti učenjak i obnovitelj Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi ‘alejh, a komentarisao ih istaknuti učenjak današnjice Salih el-Fevzan, hafizahullahu te'ala.

U ime Allaha Svemilostivog, Milostivog. Zahvala Allahu – Gospodaru svih svjetova, donosimo salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe. Potreba pisanja o djelima koja čovjeka izvode iz islama ogleda se u sljedećim činjenicama:…

● Djela koja čovjeka izvode iz islama su najveći grijesi, općenito, pa ko počini neko od tih djela on izlazi iz vjere. Iman ne može da postoji uz postojanje nekog od ovih djela, već ono poništava sva dobra djela. Allah, subhanehu ve te'ala, neće oprostiti onome koji umre s tim grijehom ne pokajavši se za njega i takav će biti vječno u Vatri. Zbog opasnosti ovih grijeha, njihovih posljedica, neophodno je da se upoznamo s njima.

● Ovih djela, koja čovjeka izvode iz vjere, je mnogo. Čak su neki učenjaci nabrojali 400 takvih djela (Pogledaj Keššaful-kina'a: 6/176-196.)

● Prvi sukobi i razilaženja u ummetu desili su se upravo po pitanju tekfira.

● Većina muslimana po pitanju ovih djela idu u dvije krajnosti: ili u pretjerivanje, pa u ova djela koja izvode iz vjere ubrajaju i druga koja nisu takva, ili u popuštanje gdje se ova djela smatraju samo zabranjenim, koja, ako se počine, ne izvode čovjeka iz vjere.

Imajući u vidu spomenuto, odlučili smo, uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć, pisati o ovim djelima koja izvode iz vjere. Ustvari, to će biti komentar poznatih deset djela koje izvode iz vjere. Ta djela spomenuo je istaknuti učenjak i obnovitelj Muhammed b. Abdul-Vehhab, rahmetullahi ‘alejh, a komentarisao ih istaknuti učenjak današnjice Salih el-Fevzan, hafizahullahu te'ala.

Komentar šejha Salih el-Fevzana na poslanicu „Navakidu-l-islam”

Kaže imam Muhammed ibn Abdulvehhab, rahmetullahi ‘alejhi: „Znaj da je „nevakida” – onoga što poništava islam – deset.” Kaže šejh, Allah mu se smilovao: „Znaj…” tj. znaj i shvati. Ova riječ se navodi radi bitnosti i kao napomena na važnost onoga što slijedi. Zatim: „… da je nevakida – onoga što poništava islam – deset.”, arapska riječ ‘en-nevakid’ je množina riječi ‘nakid’ i nosi značenje onoga što kvari i poništava, kao ‘nevakidu-l-vudu’, što znači ‘stvari koje kvare abdest’. Za djela koja čovjeka izvode iz islama se kaže ‘nevakidu-l-islam’ i uzroci riddeta – otpadništva ili vrste riddeta. Poznavanje ovih djela je veoma bitno svakom muslimanu kako bi se toga klonio i druge upozoravao od upadanja u njih. Zato što ako musliman ne poznaje ove stvari treba se bojati za njega da ga ne zadesi nešto od toga.

Ove stvari su veoma opasne i bitne, zato što su to djela koja poništavaju i kvare islam jednog muslimana. Poznavanje uzroka riddeta – otpadništva od islama je veoma bitno. Riddet tj. otpadništvo od islama znači napuštanje i vraćanje od islama, od arap. glagola ‘irtedde’ tj. vratiti se. Kaže Allah, dželle še'nuh: “…i ne idite nazad, pa da se vratite poraženi.” (Prijevod značenja El-Maide, 21.) i kaže Uzvišeni: “A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela bit će poništena na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati.” (Prijevod značenja El-Bekare, 217.)
U ovim ajetima je veliko upozorernje mu'minima: “A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu…” o vjernici, “… i kao nevjernici umru…” i ne pokaju se prije smrti i vrate u Islam “… njihova djela bit će poništena…” tj. upropaštena “na ovome i drugome svijetu. Oni će stanovnici Vatre biti i tamo će vječno ostati.” Kaže Allah, dželle še'nuh: “Doista je onima koji su se vratili onome na čemu su bili nakon što im Uputa jasna bi – šejtan to lijepim prikazao i lažnu im nadu ulivao.” (Prijevod značenja Muhammed, 25.) i kaže: “O vjernici, oni od vas koji od vjere svoje otpadnu – pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite…” (Prijevod značenja El-Maide, 54.) “… ako neko od vas od svoje vjere otpadne…” tj. napusti svoju vjeru. U ovim ajetima je velika prijetnja i upozorenje na opasnost riddeta – otpadništva.

Izučavanje i proučavanje djela koja izvode počinioca iz islama je veoma bitno, i islamski učenjaci su na tu temu napisali mnoga djela i posvetili im posebno mjesto u knjigama fikha – islamskog prava pod naslovom “Propis murtedda”. U svakom fikhskom djelu su posvetili knjigu ili poglavlje o propisima otpadnika bilo u opširnim ili kratkim djelima. Kažu u definiciji murtedda: „Murtedd je onaj koji zanevjeruje nakon islama, bilo ubjeđenjem u srcu, ili sumnjom u neke vjerske propise, ili djelom. Kao da učini sedždu nekom mimo Allaha, ili da prinese žrtvu nekom mimo Allaha, ili da se zavjetuje nekom mimo Allaha. Ko uradi nešto od ovih djela takav je postao murtedd.” Također, pod to spada i psovanje Allaha, subhanehu we te'ala, ili psovanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili psovanje vjere islama. Kaže Allah, dželle še'nuh: “Reci: ‘Zar da se sa Allahom i Njegovim ajetima i Njegovim poslanikom izigravate’. Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 65-66.)

Otpadništvo može da bude: govorom, djelom, ubjeđenjem, vjerovanjem i sumnjom u nešto od propisa vjere, kao i sumnja u obaveznost namaza, ili u obaveznost davanja zekata, ili sumnja u Allahovu jednoću – tevhid. Pod sumnjom se misli na neodlučnost i nesigurnost između dvije stvari. Postoji mnogo vrsta otpadništva. Šejh, Allah mu se smilovao, je u ovom djelu spomenuo najbitnije i najopasnije od njih, dok ostale možete naći u knjigama fikha, pod poglavljima “Propis murtedda”. Također, šejh Abdullah ibn Mumammed (sin šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba), rahmetullahi ‘alejhi, je napisao skraćeno djelo “El-kelimatu-n-nafia’ fil mukeffirati-l-vakia’ – Korisne riječi o savremenim djelima koja izvode iz vjere” koja je štampana u sklopu poznatog djela “Ed-dureru-s-senijje”, i u drugim djelima koja govore o toj tematici.

Sada kada se džehl – neznanje rasprostranilo i samotnjaštvo vjere povećalo, pojavili su se ljudi koji se pripisuju da su od učenjaka i govore: “Nemojte da proglašavate ljude nevjernicima, dovoljno je ime islama, dovoljno je da kaže: ‘Ja sam musliman!’, pa makar radio šta radio, makar i prinosio žrtve nekom drugom mimo Allaha, makar psovao Allaha i Poslanika, radio šta radio, dokle god kaže za sebe da je musliman nećemo ga proglašavati nevjernikom.” Po ovom govoru pod ime islama spadaju i Batinije i Karamiti, spadaju i oni koji obožavaju kaburove, spadaju i Rafidije, i Kadijanije, i ulaze pod ime islama svi koji prizivaju islam. Oni govore: “Ne proglašavajte nevjernicima ikoga, pa makar radio šta radio i vjerovao kako vjerovao, ne razjedinjujte muslimane!” Neka je Uzvišen Allah! Mi ne pravimo podjelu među muslimanima, zato što ovi nisu muslimani, već zato što su uradili djela koja su ih izvela iz islama. Rečenica: “…ne razjedinjujte muslimane!” je istina sa kojom se želi laž, zato što su se ashabi, radijallahu ‘anhum, borili protiv onih koji su se odmetnuli od Arapa nakon smrti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Nisu rekli: “Nemojte razjedinjavati muslimane!”, zato što oni nisu muslimani dokle god su u odmetništvu. I to je gore nego da se kaže za nevjernika da je musliman – kao što će biti govora o tome da je od otpadništva i to da se ne smatra nevjernik nevjernikom ili sumnja u njegovo nevjerstvo. To pravilo glasi: “Ko ne tekfiri kafira ili sumnja u njegovo nevjerstvo i on je sam kafir.” A ovi govore da nikog ne tekfirimo šta god da radio dokle god govori ‘la ilahe illellah’. „Pozabavite se sa ateistima i ostavite ove što prizivaju islam.” Kažemo takvima: Ti i takvi su opasniji od ateista, zato što se ateisti ne pozivaju na islam, i ne govore da je ono na čemu su oni islam. A ovi obmanjuju ljude i prizivaju da je kufr (nevjerstvo) islam. Ti su gori od ateista i otpadništvo je gore od bezvjerstva, Allah da nas toga sačuva. Zato je obaveza da poznajemo naš stav po ovim pitanjima i da ih podrobno shvatimo i razumijemo, jer se nalazimo u vremenu kada su se pojavile osobe koje to šire pisanjem, kritikama, predavanjima. Govore: Nemojte tekfiriti muslimane! Mi kažemo: Tekfirimo onoga koji je izašao iz islama, a što se tiče muslimana, nije dozvoljeno da se proglašavaju nevjernicima.

Kaže šejh rahmetullahi ‘alejhi: „Prvi grijeh koji izvodi iz islama je ‘Širk u ibadetu’ Allahu subhanehu we te'ala” Najopasnija vrsta odmetništva je širk u ibadetu Allahu, da se obožava pored Allaha neko drugi…

Kaže šejh Muhammed ibn Abdul-Vehhab, rahimehullah:  
 
[Prvi grijeh koji izvodi iz islama je: širk u ibadetu Allahu  te'ala…]

Komentar: Najopasnija vrsta odmetništva je širk u ibadetu Allahu, tj. da se obožava pored Allaha neko drugi. Kao da se prinosi žrtva nekom pored Allaha, ili da se zavjetuje nekom pored Allaha, ili da se pada na sedždu nekom pored Allaha, ili da se traži i doziva neko za pomoć pored Allaha u onome što nije u stanju otkloniti ili pribaviti niko mimo Njega. Ovo je najžešća vrsta otpadništva.

Kaže Uzvišeni Allah: “Doista će Allah, onome ko mu učini širk, ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će biti vatra.” (Prevod značenja El-Maide; 72.), i kaže: “Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (Prevod značenja En-Nisa; 48.).

Iz ovoga vidimo da je…

Širk najopasnija vrsta riddeta-odmetništva, a značenje širka je; “Da se obožava neko pored Allaha sa bilo kojom vrstom ibadeta.”, bilo sa dovom, prinošenjem žrtve, zavjetovanjem, traženjem pomoći i olakšanja u onome što nije u mogućnosti niko drugi do Uzvišeni Allah, upućivanjem dove umrlim, traženjem pomoći od kaburova, mrtvaca i sl. Sve spomenuto je od najžešćih i najopasnijih vrsta odmetništva, a vidimo da se uveliko nalazi kod mnogih koji se pripisuju da su od sljedbenika islama.

Prave i grade razne grobnice i mauzoleje, a zatim tavafe (obilaze) oko njih, prinose im žrtve, zavjetuju im se, nastoje da im se približe i govore da ih stanovnici tih grobova približavaju Allahu tako što se oni približavaju njima. A zašto se oni ne približavaju Allahu direktno i napuste ove mrtvace ? Neka se približavaju Allahu, jer je On doista onaj ko je blizu i koji se odaziva onome ko Ga doziva. Zašto da se približavate stvorenjima i govorite da vas oni koji su stvoreni približavaju Allahu.


Da li je to Allah, subhanehu we te'ala, daleko ? Da li je to Allah zatvorio Svoja vrata ? Da li to Allah ne zna i ne čuje svoja stvorenja, i ne vidi ono što oni rade? Doista je Allah, dželle we ‘ala, blizu, i odaziva se onima koji Ga dozivaju i koji od Njega traže.

Kaže Uzvišeni: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli.” (Prevod značenja El-Bekare; 186.), i kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!'” (Prevod značenja El-Mu'min; 60.). On je blizu i odaziva se, pa zašto ideš i dozivaš drugog ? Zašto govoriš: ‘Ovaj me približava Allahu!’ ? “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili” (Prevod značenja Ez-Zumer; 3.)

To znači kao da Allah ne zna i nije upoznat sa svojim robovima. I na ovaj način su im to, šejtani od džinna i ljudi, uljepšali, a oni prizivaju islam, svjedoče da nema drugog boga pored Allaha, klanjaju, poste, ali su ujedno i pomiješali svoja dobra djela sa velikim šikom i tako izašli iz vjere islama, iako klanjaju, poste, i obavljaju hadždž. Onaj koji ih posmatra sa strane misli da su oni od muslimana. Zato je veoma bitno poznavanje ovoga, jer je širk najopasniji i najžešći grijeh. Iako je tako opasan i žestok grijeh u njega su upali, nažalost, mnogi od onih koji se pripisuju islamu. Oni ta djela u koja su upali ne nazivaju širkom, oni to nazivaju ‘tevessulom’ posredništvom, ili traženjem ‘šefa'ata’, ili drugim imenima mimo širka. Ali imena i nazivi ne mijenjaju ništa od stvarnosti, širk je širk.

Ovo je najopasnija vrsta širka, i od svih vrsta širka njom su ljudi najviše iskušani, a to je od najjasnijih i najočitijih stvari pojašnjenih u Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem. Dozivanje drugih pored Allaha, upozorenje na to, i prijetnja onome ko to čini je jasno u Allahovoj knjizi, i nema ni jedne sure a da na to ne ukazuje i da ne upozorava na širk. Znajući ovo, oni uče Kur'an ali ne klone se širka. Možda će neko doći i reći: ‘Ovi su neznalice, oni su opravdani neznanjem!’ Kažemo: Do kada više neznanje a Kur'an se uči !? Oni ga uče napamet i čitaju. Nad njima je uspostavljen dokaz dolaskom Kur'ana: “A meni je ovaj Kur'an objavljen da njime vas i one do kojih on dopre opominjem.”  (Prevod značenja El-En'am; 19.) Svako do koga je dopro Kur'an nad njim je uspostavljen dokaz i nema nikakvog opravdanja.

Kaže šejh, rahimehullah: [… kaže uzvišeni Allah: “Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! (Prevod značenja En-Nisa; 116.)]

Komentar: Allah, doista, neće oprostiti da mu se širk učini…” upućuje da je širk najveći grijeh, zato što ga Allah neće oprostiti počiniocu osim ako se za njega pokaje. “… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” tj. sve što je mimo širka, kao blud, pijenje alkohola, krađa, jedenje kamate. Sve ovo je mimo širka, i ulazi pod Allahovo htjenje. Oni koji čine ove grijehe su od velikih griješnika koji nisu upali u širk, nego su upali u velike grijehe. To umanjuje njihov iman i kažemo za njih da su fasici – veliki griješnici. Ako bi umrli bez pokajanja oni su pod Allahovim htjenjem, ako Allah hoće oprostit će im radi njihovog tevhida, a ako hoće kaznit će ih radi njihovih grijeha, a zatim njihova zadnja stanica biti će džennet radi tevhida kojeg su ispovijedali. To je propis onih koji rade velike grijehe mimo širka. Riječi Uzvišenog Allaha: “… a oprostit će sve mimo toga kome On hoće!” upućuju da svi grijesi pored širka ne ulaze pod širk, i da je širk najopasniji i najveći od njih.

Kaže šejh, rahimehullah: [… i kaže Uzvišeni: “Doista će Allah, onome ko mu učini širk, ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će biti vatra, a nasilnicima nećeš naći pomagača” (Prevod značenja El-Maide; 72.)]

Komentar: Ovo je njegova kazna na ahiretu, džennet će mu biti haram, tj. Allah će mu zabraniti ulazak u džennet u potpunosti i zauvijek, neće imati nadu za ulazak u njega. Gdje će otići? Ako nije od stanovnika dženneta, pa gdje će onda otići? Da li će prestati sa postojanjem? Ne! Doista njegovo prebivalište će biti vatra, zauvijek, bez prestanka. “… a nasilnicima nećeš naći pomagača”, tj. mušricima, zato što je širk nepravda, i to najveća nepravda. I neće imati pomagača, niko neće biti u stanju da ih izbavi iz vatre, ili da se za njih zauzme kod Allaha, kao što će se zauzimati za one koji su radili velike grijehe i izbaviti ih iz vatre sa svojim zauzimanjem. Ovima neće korisiti zauzimanje onih koji se zauzimaju, “… kada zulumćari” tj. mušrici “…ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.” (Prevod značenja El-Mu'min; 18.)

Za mušrike neće biti primljeno zauzimanje, da nas Allah toga sačuva. “… i boravište njegovo će biti vatra” boravište, tj. mjesto na koje će biti smješten, a ružno li je to prebivalište. Neće imati nikada drugog prebivališta. Nikada. Ovo je njegova (širk) opasnost, i ovo je njegov završetak. Pa da li je dozvoljeno njegovo nepoznavanje, nemarnost prema njemu, i ostavljanje upozoravanja na njega ?! Neki govore: ‘Ostavite ljude, ostavite one koji ibadete kaburovima, ostavite one koji ibadete mauzolejima, ostavite sve one koji imaju djela otpadništva. Dokle god se poziva na islam on je musliman. Okrenite se prema ateistima.’ Kažemo: Ovi i ovakvi su žešći i opasniji od ateista.


Kaže šejh, rahimehullah: [… i od širka je prinošenje žrtve nekom mimo Allahu, kao džinnu ili kaburu.]

Komentar: Šejh, Allah da mu se smiluje, je spomenuo ovaj primjer zato što je prisutan, i ljudi ga olahko shvataju. Kolju drugima mimo Allaha, kolju džinnima želeći da se sačuvaju njihovog zla, i prinose im žrtvu tražeći lijek i ozdravljenje. Ljudi to olahko shvataju i često u to upadaju, iako je to od velikog širka koji izvodi iz vjere. Nije to mala stvar, ali se ne obraća pažnja na širk. Onaj čovjek što je zaklao muhu radi toga je ušao u vatru (kao što je došlo u hadisu. op.p.), i ne gleda se u  ono što je zaklano nego se gleda u vjerovanje i nijjet-odluku u srcu. Gleda se u nepridavanje pažnje širku, a ne u vrijednost onoga što se prinosi kao žrtva zato što je onaj radi muhe ušao u vatru. Ljudi se nemarno odnose prema ovome, sve iz želje da mu se potreba ostvari, ili da sazna nešto od gajba – nepoznatog svijeta, ili da ga obavijesti o izgubljenom imetku i sl. što traže od njih, i tako izađu iz svoje vjere i učine riddet-otpadništvo onim što oni smatraju nebitnim ili nevrijednim. Stvar je veoma opasna… 
 
Nastavit će se inša-Allahu te'ala! 
 

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.