Arhiva za Oktobar, 2013

“Allaha slavi (i veliča) ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Njemu vlast i Njemu pohvala pripada; On sve može!” /1/ “On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika. Sve što vi radite Allah dobro vidi.” /2/ “On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim, i k Njemu je povratak.” /3/ ” On zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete! Allah savršeno zna šta grudi kriju.”/4/
 Ova sura je posljednja na čijem se početku slavi i Allah, dž.š., a ranije je već nekoliko puta bilo riječi o tome da stvorenja hvale svoga Stvoritelja i Gospodara, stoga Uzvišeni kaže: “Njemu vlast i Njemu pohvala pripada”, tj. upravlja svim što je stvorio i hvaljen je za sve što je stvorio i odredio da postoji. “On sve može”, tj. ono što hoće – biva, bez ikakve zapreke, smetnje; a što neće – to ne može egzistirati. “On je Onaj Koji vas stvara, pa ima od vas i nevjernika, a ima od vas i vjernika”, tj. On je stvorio vas sa ovim osobinama i to od vas hoće, pa je nužno postojanje pravovjernih i nevjernika, ali On zna onog ko zaslužuje uputu, a ko zabludu.
On je svjedok postupaka Svojih robova i nagradit će ih za njih punom nagradom. Zbog toga Uzvišeni kaže: “Sve što vi radite Allah dobro vidi.” Potom Svevišnji ističe: “On je nebesa i Zemlju s Istinom stvorio”, tj. s mudrošću i pravičnošću, “…i On vama obličje daje i likove vaše čini lijepim”, tj. vaš je izgled lijepim učinio, kao što na drugom mjestu Uzvišeni kaže: “O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio, pa učinio da si skladan i da si uspravan, i kakav je htio lik ti dao.” (82:6-8) “…i k Njemu je povratak”, znači povratak i konačno boravište kod Njega je. Potom Uzvišeni daje do znanja da On zna sve što postoji: “I Allah savršeno zna šta na nebesima i na Zemlji postoji i zna šta krijete i šta pokazujete; i Allah savršeno zna šta grudi kriju.”

“Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali, pa su kobnost postupka svoga iskusili – a još ih i kazna bolna čeka.” /5/ “Zato što su govorili kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili: ‘Zar da nas ljudi upućuju?’ Pa nisu vjerovali i okretali su se; a Allahu nije niko potreban, Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!”/6/

Uzvišeni obavještava o upozorenjima i žestokim kaznama koje su snalazile prošle narode zbog suprotstavljanja poslanicima i što su istinu koja im je došla lažnom smatrali. Allah, dž.š., kaže: “Zar do vas nije doprla vijest o onima koji još davno nisu vjerovali”, tj. vijest o njima i njihovim postupcima. ” Pa su pogubnost postupka svoga iskusuli”, tj. beskorisnost svojih laži i zlu kob svojih djela iskusili su kroz ovosvjetsku kaznu koja ih je snašla. “A još ih i kazna bolna čeka “, tj. na budućem svijetu, uz ovu kaznu na ovom svijetu. Kao razlog tih kazni Uzvišeni ističe: ” Zato što su kad su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili”, tj. uputu, argumente, i uvjeravanja “…govorili: ‘Zar da nas ljudi upućuju?'” Oni smatraju nevjerojatnim da je poslanstvo povjereno ljudima i da oni mogu biti upućeni posredstvom ljudi koji su kao i oni, “Pa nisu vjerovali i okretali su se”, tj. poricali su istinu i ustegnuli su se od njenog sprovođenja u praksu, ” “Allah nije ni o kome ovisan, On je jedini hvale dostojan!”

“Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa ćete o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni!’, a to je Allahu lahko.” /7/ “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo, Allah dobro zna ono što vi radite.”/8/ “Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora, to je dan Samoobmane. Ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje rijeke teku, u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti!”/9/ ” A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto biti, gdje će skončati!”/10/

Uzvišeni govori o nevjernicima, idolopoklonicima i ateistima koji misle da neće biti proživljeni: “Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni”, tj. bit ćete zasigurno obaviješteni o svim svojim djelima, važnim, ali i mizernim. “A to je Allahu lahko”, tj. lahko Mu vas je proživiti i nagraditi. Ovo je treći ajet u kojem Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se zakune Svojim Gospodarom da će se proživljanje, doista, dogoditi. Prvi je 53. ajet sure Junus, drugi 3. ajet sure Sebe, a treći je ovaj: “Nevjernici misle…” Potom Uzvišeni kaže: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo”, tj. Kur‘an. “Allah dobro zna ono što vi radite”, tj. ništa od vaših djela Mu nije skriveno. “Na Dan kad vas On sakupi, na dan Zbora , a to je Sudnji dan.” Jevmul-džem’ nazvan je tako jer se u njemu sastaju prve i potonje generacije čovječanstva na istom mjestu, sve će ih Prozivatelj čuti, a pogled obuhvatiti, kao što Uzvišeni kaže: “Reci: ‘I drevni i kasniji u određeno vrijeme, jednog određenog dana bit će sakupljeni.” (56:49-50)

“To je dan Samoobmane.” Jevut-tegabun je, po riječima, Ibn-Abbasa, jedno od imena Sudnjeg dana u smislu da će stanovnici Dženneta “izigrati” stanovnike Džehennema i tu sintagmu on objašnjava riječima Svevišnjeg: “I ko bude vjerovao i dobra djela činio, On će mu prekriti loša djela njegova i uvest će ga u dženetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti! A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše poricali, bit će stanovnici u vatri; u njoj će vječno ostati, a to će užasno mjesto, gdje će skončati, biti.” Ovo je već nekoliko puta komentirano.

“Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje,On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna.” /11/ “I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu; a ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je!” /12/ “Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!”/13/

Uzvišeni daje do znanja da “nikakva nevolja ne pogađa, osim s Allahovom dozvolom!”, tj. Njegovim naređenjem, odredbom i voljom. U suri “El-Hadid” o tome se kaže: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko.” (57:22) Potom Svevišnji ističe: “A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna.” Onom koga zadesi neka nevolja pa da bude svjestan da je ona na osnovu Allahove odredbe i određenja, te se smiri i pribere i preda se Allahovoj odredbi, Allah, dž.š., njegovo će srce uputiti i dat će mu kao naknadu za ovosvjetske koristi koje su ga mimoišle uputu u njegovu srcu i čvrsto istinsko vjerovanje; te za ono što mu je oduzeo dat će mu kasnije isto ili veće dobro. U vjerodostojnom hadisu se kaže: (448) “Čudan li je slučaj vjernika; što god mu Allah, dž.š., odredi – njemu je dobro. Ako ga zadesi kakva nesreća, strpi se i bude mu dobro, a ako naiđe sreća, zahvali Allahu i opet mu je dobro.

To je mogućnost samo pravovjernog.” “…i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu.” Ovo je naredba pokornosti Allahu, dž.š., i Njegovu Poslaniku u svemu onome što su nam propisali, bez obzira bila to naredba ili zabrana, a potom Uzvišeni konstatira: “A ako se okrenete, pa na Našem Poslaniku samo jasna obznana je”, tj. ako se sustegnete od prakticiranja Poslanikovih zahtjeva, pa njihova je obaveza samo da dostavi, a vaša je obaveza da budete poslušni i pokorni. Zatim Svevišnji apostrofira: “Samo je Allah Bog, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” Allah, dž.š., objašnjava da je On jedan i da je samo On utočište svemu, da nema božanstva osim Njega te, shodno tome, zahtijeva da se samo on drži Bogom odnosno da Njega smatraju jedino dostojnim obožavanja, da se na Njega oslanjaju, kao što je na drugom mjestu rečeno: “On je Gospodar istoka i zapada nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika.” (73:9)

“O vjernici, među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte! A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa i Allah prašta i milostiv je.” /14/ “Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.”/15/ “Pa Allaha se bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i udjeljujte za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti i tvrdičluka, bit će ti koji će uspjeti.”/16/ A ako Allahu lijep zajam date, On će vam ga uvećati i oprostit će vam, jer Allah je zahvalan i blag.”/17/ “Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.”/18/

Uzvišeni ističe da među suprugama i djecom ima neprijatelja svojim muževima i očevima, u smislu da će ih oni zabaviti od dobrih djela, kao što Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, pa ti su, sigurno, gubitnici.” (63:9) Zbog toga Allah, dž.š., u predmetnom ajetu kaže: “Pa ih se pričuvajte!”, tj. zbog svoje vjere. Mudžahid u vezi s ajetom “…i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja”, kaže da je čovjek često primoran prekidati rodbinske odnose, griješiti prema svome Gospodaru i zbog velike ljubavi prema njima ne može a da im ne udovolji. Ibn Ebi-Hatim prenosi da je neko pitao Ibn-Abbasa o gornjem ajetu, a on mu rekao: “To su ljudi koji su islam primili još u Meki i zaželjeli doći Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ali su ih njihove supruge i djeca odbili pustiti. Pa kada su konačno došli do Allahovog Poslanika, s.a.v.s., vidjeli su ljude podučene vjeri i htjeli su kazniti žene i djecu, pa je Allah, dž.š., objavio: “A ako preko toga prijeđete i opravdanje prihvatite i oprostite, pa – i Allah prašta i milostiv je.” (Hadis prenose Ibn-Džerir, Et-Taberani i Et-Tirmizi, koji ga smatra hasen sahihom.)

 “Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje, a u Allaha je nagrada velika”, tj. imovina i djeca su iskušenje, ispit i test Allahov, dž.š., Njegovih stvorenja da bi se saznalo ko će Mu biti pokoran, a ko će Mu se protiviti. ” A u Allaha je”, tj. na Sudnjem danu “nagrada velika”. Imam Ahmed prenosi da je Ebu-Burejde rekao: (449) “Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao je hutbu kada su mu došli Hasan i Husejn, r.a., na kojima su bile crvene košulje. Išli su i posrtali, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., siđe sa minbera, uze ih i stavi ispred sebe, a potom reče: ‘Istinu je rekao Allah i Njegov Poslanik: ‘Imanja vaša i djeca vaša samo su iskušenje’; vidio sam ovu dvojicu dječaka kako idu i posrću i nisam se mogao strpjeti, pa sam prekinuo svoj govor i prihvatio ih.'” Et-Taberani prenosi od Ebu-Malika el-Eš’arija da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (450) “Nije ti neprijatelj onaj koga ubiješ pa tako uspjeh postigneš, ili on tebe ubije, pa u Džennet uđeš; nego ti može biti neprijatelj dijete koje ti je iz kičme izišlo, a potom najžešći ti je neprijatelj tvoja imovina koju posjeduješ.” “Zato se Allaha bojte koliko god možete”, tj. svom svojom moći i trudom, kao što se navodi pouzdano predanje u oba Sahiha od Ebu – Hurejrea, r.a., da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: (451) “Kada vam nešto naredim, to izvršite koliko možete, a ono što vam zabranim, toga se klonite.” Seid ibn Džubejr, Ebul-Alije, Zejd ibn Eslem, Katade, Er-Rebi’, Es-Suddi i Mukatil ibn Hajjan smatraju da ajet: “Zato se Allaha bojte koliko god možete”, derogirao ajet iz sure Ali-Imran: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani.” (3:102)

Kada je objavljen ovaj ajet, ljudima je postalo teško prakticirati vjeru, oni su ibadet činili dok im ne bi noge otekle i čela se izranjavala, te je Allah, dž.š., objavio olakšanje muslimanima: “Zato se Allaha bojte koliko god možete”, i na taj način je derogiran prvi ajet. “I slušajte i pokoravajte se”, tj. slijedite ono što vam Allah, dž.š., i Njegov Poslanik naređuju i ne udaljavajte se od toga ni desno ni lijevo, niti treba da iznosite svoje stavove ispred riječi Allaha i Njegova Poslanika. Ne napuštajte ono što vam je naređeno i ne činite ono od čega vas odvraćaju. “I udjeljujte za svoje dobro”, tj. trošite od onoga čime vas je Allah opskrbio na bližnje, siromašne i potrebne. Činite dobro Allahovim stvorenjima, kao što je Allah, dž.š., učinio dobro vama, bit će vam ugodno na oba svijeta. A ako tako ne postupite, imetak će vam zlo donijeti i na ovom i na budućem svijetu. “A oni koji budu sačuvani gramzljivosti i tvrdičluka, bit će ti koji će uspjeti.” Ovaj je ajet komentiran u suri “El-Hašr” i navedeni su hadisi o značenju ovog ajeta, što je nepotrebno ponavljati, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo.

 “Ako Allahu lijepo zajam date, On će vam ga uvećati i oprostit će vam”, tj. bez obzira koliko vi podijelili, Allah, dž.š., to će vam nadoknaditi; bez obzira koliko i šta udijelili, Allah će vas, dž.š., nagraditi i to Mu biva poput zajma, kao što se navodi u vjerodostojnom hadisu: (452) “Allah, Uzvišeni, doista, govori: ‘Ko hoće dati zajam bez trpljenja, štete i osiromašenja.'” Stoga Uzvišeni kaže: “On će vam ga uvećati”, tj. umnogostručiti, “i oprostit će vam”, tj. zbrisat će sa vas grijehe i, na osnovu toga, On kaže: “A Allah je zahvalan”, tj. za malo daje veliku nagradu, “i blag”, tj. prelazi preko grijeha i ružnih postupaka. “Poznavalac je nevidljivog i vidljivog svijeta, Silni i Mudri.” Više puta ovaj je ajet komentiran.

Kraj sažetka komentara sure Et-Tegabun, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo, On daje zaštitu i na Njega se oslanjamo!
“O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte (to) vrijeme i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahave propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. “/1/
Allah, dž.š., prvenstveno se obraća Vjerovjesniku, s.a.v.s., ukazujući mu tako počast i poštovanje, a zatim i cjelokupnoj ummi. On kaže: “O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite.” Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Enes, r.a., rekao: (453) “Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je Hafsu i ona je otišla svojima, kada Allah, dž.š., objavi: “O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite”, pa mu je rečeno da je vrati, jer ona mnogo posti i klanja i bit će jedna od njegovih žena u Džennetu. El-Buhari navodi Salimove riječi: (454) “Abdullah ibn Omer, r.a., obavijesto me je da je pustio ženu dok je imala mjesečno pranje, pa je to Omer, r.a., rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on se razljutio, pa potom reče: ’Neka je vrati i neka je zadrži dok joj ne prestane pranje; zatim, nakon ponovnog mjesečnog pranja i menopauze, ako mu naumpadne da je pusti, neka to učini dok je čista, prije njego s njom spolno opći.’ To je period čistoće za koji je Allah, dž.š., naredio Poslaniku, s.a.v.s., da se ispoštuje.” Prenosi ovo predanje Muslim, ali na sljedeći način: (455) “
To je period (čistoće) za koji je Allah, dž.š., naredio da se žene u njemu puštaju. Ovo predanje prenose i autori Sahih zbirki i Musneda preko različitih lanaca prenosilaca i sa različitim tekstom, a najljepši je onaj koji bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu ez-Zuhrija, koji kaže da je čuo Abdurahmana ibn Ejmena, štićenika ‘Azze, kada je pitao Ibn-Omera: (456) “Kakvo ti je mišljenje o čovjeku koji svoju ženu pusti dok je u mjesečnom pranju?” ” Ibn-Omer je pustio svoju ženu dok je bila u mjesečnom pranju, za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je Resulullah, s.a.v.s., rekao: ’Neka je vrati’, pa je te riječi ponovio, a zatim je rekao: ’Kada postane čista, neka je pusti ili zadrži.’ Pa je potom Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio ajet: “O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite.” Alija ibn Ebi-Talha prenosi da je Ibn-Abbas o Allahovim, dž.š., riječima: “…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite” rekao da se pod ovim ajetom podrazumijeva da ih ne smije pustiti dok imaju mjesečno pranje, niti u vrijeme kad su čiste, ako su s njima već imali spolni odnos. Nego će čekati dok one dobiju menstrualno pranje i kada nakon toga postanu čiste jednostrano će prekinuti bračnu vezu.” Ikrime smatra da se pod pojmom “el-iddet” misli na period kada je žena čista, a pod “el-kur” na mjesečno pranje.
Ženu treba pustiti u periodu dok je čista da bi se utvrdilo da li je noseća ili ne. Ne može se prekinuti bračna veza sa ženom s kojom je u tom periodu imao spolni odnos, jer se u tom slučaju ne zna da li je trudna ili nije. Na osnovu ovih stavova izveli su šerijatski pravnici propise o repudijaciji (jednostranom prekidu bračne veze), pa je podijelili na dvije vrste: repudijacija utvrđena sunnetom i repudijacija koja je novotarija (bid‘at). Repudijacija (talak) utvrđena sunnetom jeste u slučaju kada je žena dok je bila čista razvedena i sa njom se u tom pereiodu nije spolno općilo ili je bila noseća i njena gravidnost sasvim je sigurno utvrđena. Repudijacija koja je novotarija jeste onda kada je žena razvedena dok je imala menstrualno pranje ili u periodu čistoće, ali se sa njom tada spolno općilo i ne zna se da li je gravidna ili nije. Postoji i treća vrsta repudijacije, koja nema utemeljenja u sunnetu, niti je novotarija. To je puštanje maloljetne ili žene u klimakteriju i drugih koje se ne mogu podvesti pod gornje dvije vrste. Ko se želi podrobnije upoznati sa ovim pitanjima, neka konsultira fikhska djela. Allah, dž.š., kaže: “I brojite (to) vrijeme”, tj. pazite na dane koji prolaze, tačno uočite njihov početak i kraj da se ne bi odužio ženi taj period koji joj sprečava sklapanje novog braka. “I Allaha, Gospodara svoga bojte se”, tj. bojte Ga se naročito pri brojanju poslijebračnog pričeka (iddeta) žene. “Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze”, tj. za vrijeme poslijebračnog pričeka ona ima pravo na stan kod muža sve dok je u tom periodu.
Covjek je nema pravo istjerati, niti je njoj dozvoljeno otići jer i ona sama ima udjela u obavezi svoga muža da joj da stan, “osim ako očito sramno djelo učine.” Tj. ne treba da izlaze iz svojih kuća osim u slučaju da počine očito sramno djelo, kada trebaju izići. Pod očitim sramnim djelom podrazumijeva se preljuba. To je mišljenje Ibn-Mes’uda, Ibn-Abbasa i grupe tabija, ali, također, podrazumijeva neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja Ibn-Ka’ba, Ibn-Abbasa, Ikrime i drugih; “To su Alahovi propisi”, tj. Njegovi principi i zabrane. “Onaj koji Alahove propise krši”, tj izlazi izvan njihovih okvira i ne izvršava ih, “sam sebi nepravdu čini”, tj. činjenjem toga. “Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti”, tj. Mi smo odredili da žena ostane na stanu svoga muža za vrijeme poslijebračnog pričeka, jer se može desiti da se on pokaje za puštanje žene i Allah, dž.š., u njegovu srcu stvori želju da je vrati. Time što je ona još kod njega, to je lakše i jednostavnije realizirati. Ovo je navelo neke znanstvenike prvih generacija i njihove sljedbenike, između ostalog Imama Ahmeda ibn Hanbela, da kažu da nije obavezno dati stan ženi koja je treći put dobila razvod, jer mu ona više nije dopuštena dok se ne uda za nekog drugog čovjeka. Za to kao argument uzimaju, također, slučaj Fatime bintu Kajs el-Fihrijje, a koji bilježi Imam Ahmmed od Amira: (457)
“Stigao sam u Medinu i otišao sam do Fatime bintu Kajs, pa mi je ona ispričala da ju je muž za života Allahova Poslanika, s.a.v.s., pustio, pa ga je nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod. U to vrijeme mi je došao njegov brat, rekavši mi: ’Idi iz kuće!’ ‘Ja imam pravo na stan i izdržavanje dok ne istekne poslijebračni priček’, odgovorih mu. ’Nemaš!’, reče mi. Ja sam, tada, otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ’ ^ovjek me je pustio, a njegov brat me izgoni iz kuće i sprečava mi pravo na hranu i stan. ’ Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Šta je to s tobom i Bint Kajs?’-’Allahov Poslaniče, moj brat ju je pustio treći put’, a Allahov mi Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Vidi, o Bint-Kajs, na stan i hranu od muža ima pravo žena sve dok je on ima pravo vratiti. Međutim, ako je on nema pravo vratiti, ni ona nema pravo na stan i izdržavanje. Iziđi i smjesti se kod te i te žene’, a zatim je rekao, obraćajući se njoj: ’Smjesti se kod Ibn Ummi-Mektuma, jer je on slijep i neće te moći gledati.”

“Pa kada one dostignu vrijeme svog čekanja, vi ih ili na lijep način zadržite, ili se velikodušno od njih konačno rastavite, i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onog koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati”/2/ “i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.”/3/

Uzvišeni kaže da, kada se ženama približi istek poslijebračnog pričeka, koji još u potpunosti nije prošao, tada njihovi muževi mogu odlučiti da ih zadrže u smislu da ih povrate čednom bračnom životu i nastave s njima živjeti, “na lijep način”, tj. lijepo se ophodeći prema njima, ili da se odluče na korektnu rastavu s njima, tj. bez vrijeđanja, grdnji i prekoravanja, nego će je pustiti na lijep način. “…i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite”, tj. ako se odlučite da je vratite.

Ebu-Davud i Ibn-Madže bilježe da je Imran ibn Husajn bio upitan za čovjeka koji je pustio ženu, a zatim sa njom spolno općio, pa niti je dovodio svjedoke kada ju je puštao, niti kada ju je vratio, pa je on rekao: “Puštena je mimo sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., i vraćena je suprotno sunnetu Vjerovjesnika, s.a.v.s. Dovedi svjedoke kada je puštaš, ali i kada je vraćaš, nemoj kršiti Allahove propise.” Ibn-Džurejdž prenosi da je Ata, u vezi s kur'anskim ajetom: “i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite”, rekao da nije dopušteno sklapanje braka, razvod, niti vraćanje žene bez dvojice pravednih svjedoka kao što je to Allah, dž.š., rekao, osim u slučaju opravdanog razloga. “To je savjet za onog koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje.” Na osnovu ovoga Eš-Šafii je izgradio jedan od svoja dva stava da je obavezno prisustvo svjedoka pri vraćanju žene, kao što je, po njegovu mišljenju, obavezno i pri sklapanju braka. Oni koji zastupaju ovo mišlljenje kažu: “Vraćanje žene, doista, nije ispravno ako se ne izrazi riječima kako bi se ispunila potvrda toga.” “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” “…i obskrbit će ga odakle se i ne nada”, tj. onaj ko se Allaha boji pri izvršavanju Njegovih naredbi i napušta ono što mu je Gospodar njegov zabranio, takvom će Allah, dž.š., dati za njegov problem rješenje i opskrbiti ga odakle se i ne nada, tj. odande odakle mu nikad na um palo nije.

Ibn Ebi-Hatim prenosi da je Imran ibn Husajn rekao: (458) “Kazao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ’Ko se posveti Allahu, Allah će mu pružiti punu potporu i opskrbit će ga odakle se i ne nada; a ko se posveti ovom svijetu, Allah će takvog prepustiti njemu.'” “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” Imam Ahmed bilježi od Anesa es-San’anija, ovaj od Abdullaha ibn Abbasa da mu je on kazivao kako je jahao iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jednog dana, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (459) “Dječače, podučit ću te sljedećem: ‘^uvaj Allaha, Allah će te sačuvati; čuvaj Allaha, naći ćeš Ga uza se, kada moliš, moli Allaha; kada pomoć tražiš, od Allaha je traži, i znaj, kada bi se cijela umma sastala da ti takvo dobro sačine, učinit će samo onoliko koliko je to Allah odredio, a da se sastanu da ti štetu nanesu, načinit će ti samo onoliko koliko je Allah odredio. Pera (sudbine) su podignuta, a stranice (na kojima je ispisana) osušene su.'” “Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio”, tj. Allah će, dž.š., izvršiti Svoju odredbu i zakone kako hoće nad Svojim stvorenjima. “Allah je svemu već rok odredio.” Ove su Allahove, dž.š., riječi poput onih: “U Njega sve ima mjeru.” (13:8)

“A one žene vaše, koje su nadu u mjesečno pranje izgubile – ako sumnjate vi, one trebaju čekati tri mjeseca, a i one koje ga nisu dobile! A vrijeme čekanja trudnih žena jeste da rode. A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.”/4/ “To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objašnjava. A onome ko se bude Allaha bojao, On će preko ružnih postupaka njegovih prijeći i još mu veliku nagradu dati.”/5/

 Allah, dž.š., objašnjava poslijebračni priček žene koja je u klimakterijumu, tj. one koja zbog starosti nema mjesečnog pranja, da joj priček traje tri mjeseca umjesto tri mjesečna pranja, koliko treba čekati ona koja ima menstrualno pranje, na što ukazuje ajet iz sure “El-Bekara”. Isti je slučaj sa malodobnom osobom koja još nije navršila godine nastupa menstrualnog ciklusa; i ona će, prema tome, poput one koja je u klimakterijumu, čekati tri mjeseca. Zato Allah, dž.š.: kaže “…i one koje ga nisu dobile”, “ako sumnjate vi”, tj. ako one nisu vidjele krv i vi sumnjate da imaju menstrualno pranje ili krvarenje slično menstrualnom pranju (istihazu), “one trebaju čekati tri mjeseca.” “A vrijeme čekanja trudnih žena jeste da rode.” Allah, dž.š., kazuje da one žene koje su bremenite, njihov priček prestaje samim rođenjem djeteta, bez obzira bilo to odmah nakon razvoda braka ili smrti muža. To je istovjetno mišljenje prvih i potonjih islamskih znanstvenika, jer i sam gornji ajet donosi tekst o tome, kao i vjerovjesnikovi hadisi. Imam Ahmed bilježi od El-Musevvira ibn Mahreme (460) da je umro muž Sebi’i el-Eslemijje dok je bila gravidna.

Prošlo je samo nekoliko noći kada se porodila; pa kada se oporavila od poslijeporođajnog čišćenja, zaručila se. Tražila je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da se uda. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dozvolio joj je i ona se udala.” (El-Buhari, Muslim u svojim Sahihima, Ebu-Davud, En-Nesai, a Ibn-Madže bilježi u brojnim verzijama od Sebi’e.) Muslim ibn Hadždž bilježi od Ubejdullaha ibn Abdullaha ibn ‘Utbe (461) da je njegov otac pisao Omeru ibn Abdullahu ibn el-Erkamu es-Zuhriju, naređujući mu da ode do Sebi’e bint el-Haris el-Eslemijje i da je pita o njenom slučaju i o tome šta joj je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je od njega tražila šerijatskopravno rješenje. Omer ibn Abdullah mu je pisao, objašnjavajući ga, da mu je Sebi’a rekla da je bila u braku sa Sa'd ibn Havlom. Učestvovao je na Bedru, a umro je za vrijeme Oproštajnog hadža, kada je ona bila gravidna. Ubrzo je nakon njegova preseljenja rodila; pa kada se oporavila od poslijeporodiljskog čišćenja, uredila se za prosce.

Tada je došao kod nje Ebu es-Senabil ibn B’akek, rekavši joj: ’Šta je to, vidim da si se uredila? Ti se možda želiš udati, međutim, ti ćeš se, Allaha mi, udati tek kada prođe četiri mjeseca i deset dana.’ Sebi’a dalje pripovijeda: ’Kada mi je to rekao, i večer pala, obukla sam se i uputila se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Pitala sam ga o tome, a on mi reče da sam slobodna kada se porodim i naredio mi je da se udam ako to želim. (Ovo je Muslimovo citiranje, a u sažetom obliku prenosi ga El-Buhari.) Primjenjivanje dužeg perioda od 4 mjeseca i deset dana koji se navodi u suri El-Bekara bilo je važeće prije objave ovog ajeta sa poslijebračnim pričekom trudnice. “A onome ko se Allaha boji On će sve što mu treba učiniti dostupnim”, tj. olakšat će mu ostvarenje toga i učiniti mu ga jednostavnim. Dat će mu brzo olakšanje i skoro rješenje. Potom Allah, dž.š., kaže: “To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objavljuje”, tj. Njegova presuda i zakon koji vam je objavio podsredstvom Svoga Poslanika, s.a.v.s. “A onome ko se bude Allaha bojao On će preko ružnih postupaka prijeći i još mu veliku nagradu dati”, tj. odstranit će od njega loša djela i obilno ga nagraditi i za neznatna djela.

“Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće, zato da biste na njih pritisak izvršili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode; a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu i sporazumite se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete.” /6/ “Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati.” /7/

Uzvišeni naređuje Svojim robovima da, kada neko od njih pusti ženu, da je ostavi da stanuje u svom stanu sve dok ne istekne njen poslijebračni priček; tako Allah, dž.š., kaže: “Njih ostavite, da stanuju tamo gdje i vi stanujete”, tj. kod vas, “prema svojim mogućnostima”, tj. zavisno od vaših materijalnih mogućnosti, “i ne činite im teškoće zato da biste na njih pritisak izvršili.” Ebu ed-Duha smatra da se pod tim misli da čovijek pusti ženu, a kada ostanu dva dana (malo vremena) do isteka njenog iddeta, vrati je sebi. “Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porodi.” Mnogi islamski znanstvenici, između ostalih Ibn-Abbas i jedna grupa iz prve generacije, kao i mnogi iz potonjih generacija, smatraju da se gornji ajet odnosi na onu koja je razvedena neopozivim razvodom braka (et-talaku-el-bain), bez obzira bila gravidna ili ne. Drugi, pak, smatraju da se cjelokupni kontekst gornjih ajeta odnosi na žene koje su razvedene opozivim razvodom (et-talaku-r-redž’i).

U ajetu je spomenuto da se trudnice moraju izdržavati bez obzira što su razvedene opozivim razvodom, jer se često dešava da se period trudnoće oduži i nužan je zakonodavni tekst da bi ukazao da je muževljeva obaveza da ih izdržava sve do poroda djeteta, da se ne bi zavaravali da je izdržavanje obavezno samo do isteka poslijebračnog pričeka. ” A ako vam djecu doje…” Kada se porode, a muževi su se od njih već ranije razveli, one se smatraju razvedenim sa istekom poslijebračnog pričeka, međutim, one tada imaju pravo dojiti svoju djecu, ali mogu i da to ne učine. Kada majka nahrani dijete svojim prvim mlijekom, koje često jedino može dati snagu novorođenčetu, ona za to dojenje zaslužuje nagradu. Ona ima pravo sklopiti ugovor sa djetetovim ocem ili starateljem o novčanoj nadoknadi oko koje se suglase. Stoga uzvišeni kaže: “A ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu.” “i sporazumiti se međusobno na lijep način”, tj. bez štete po sebe, ali i drugog. “A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete”, tj. ako se raziđete oko visine nadoknade za dojenje.

Međutim, majka ima više prava na dojenje od druge žene ako pristaje na nadoknadu koja se nudi toj drugoj ženi. “Neka imućan prema bogatstvu svome troši”, tj. neka roditelj ili staratelj troši na novorođenče prema svojim mogućnostima. Allahove, dž.š., riječi: “A onaj koji je u oskudici, prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao”, poput su riječi Svevišnjeg: “Allah nikog ne opterećuje preko mogućnost njegovih”, tj. samo onoliko koliko može. (2:286) “Allah će, sigurno, poslije tegobe, slast dati.” Ovo je Allahovo, dž.š., obećanje i ono se obistinjuje. Ovaj ajet podsjeća na riječi Svevišnjeg: “Ta, zaista s mukom je i last; zaista, s mukom je last!” (44:5-6)

 Imam Ahmed prenosi da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: (462) “Neki je čovjek došao svojoj porodici, pa pošto je vidio kakve su im sve potrebe, izišao je vani. Kada je to žena vidjela, došla je do mlina i postavila ga na zemlju, a zatim je upalila peć, moleći: ‘Allahu moj, opskrbi nas!’, pa pogleda, a posuda ispod mlina već se napunila, zatim ode do peći, te i nju nađe punu. U tom trenutku muž se vrati kući, pitajući: “Jeste li to nešto dobili poslije mog izlaska?’ Žena mu odgovori: ’Da, od našeg Gospodara!’, pa čovjek krenu ka mlinu da ga podigne. To je rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s., a Allahov mu Poslanik, s.a.v.s., reče: ’Da nisi podigao mlin, on bi mljeo sve do Sudnjeg dana.'”


“A koliko li samo sela bi što se o zapovijed Gospodara svoga i Njegovih poslanika ogluši?!” /8/ “Oni će pogubnost postupaka svojih iskusiti i propast će njihov kraj biti.” /9/ “Allah je za njih neizdržljivu patnju pripremio; zato se bojte Allaha, o vi koji ste razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je već poslao opomenu.”/10/ “Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje, da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine. A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro činio, uvest će u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, i zauvijek će u njima ostati, divnu će mu opskrbu Allah davati.”/11/

Svevišnji prijeti onima koji se suprotstavljaju Njegovim odredbama, koji u laž ugone Njegove poslanike i idu životnim putem koji im nije propisan i objašnjava šta se desilo drevnim narodima zbog toga, pa kaže: “A koliko li samo sela bi što se o zapovijed Gospodara svoga i Njegovih poslanika ogluši?!” Tj. iz prkosa nisu poštivali Allahove, dž.š., odredbe i nisu slijedili Njegove poslanike. “Mi ćemo od njih zatražiti da nam potanko račun polože i užasnom kaznom ćemo ih kazniti”, tj. neobičnom i žestokom. “Oni će pogubnost postupaka svojih iskusiti”, “kada ne budu u stanju ništa više učiniti i kada se budu kajali, a to im neće koristiti”, “i propast će njihov kraj biti. Allah je za njih neizdržljivu patnju pripremio”, tj. na ahiretu, uz kaznu koja ih je snašla na ovom svijetu; a potom Svevišnji, nakon što je izložio stanje ovih, kaže: “Zato se bojte Allaha, o vi koji ste razumom obdareni”, tj. o vi koji ste ispravnog rasuđivanja, ne budite kao oni, da vas ne bi snašla kazna koja je njih zadesila, o razumni! “Vi koji vjerujete”, tj. koji priznajete Allaha i Njegove poslanike! “Allah vam je već poslao opomenu”, tj. Kur‘an.

“Poslanika, koji vam Allahove ajete jasno kazuje”, tj. Poslanik je interpretator, objašnjivač i tumač “Opomene”, stoga Allah, dž.š., kaže: “Poslanika, koji vam Allahove ajete jasne kazuje”, tj. na sasvim jasan način, “da bi iz tmina na svjetlo izveo one koji vjeruju i dobra djela čine”; tj., ove Allahove riječi podsjećaju na slijedeće: “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo”, (2:257) tj. iz tmina nevjerovanja i neznanja na svjetlo vjere i znanja. Allah je, dž.š., objavu koju dostavlja ljudima nazvao svjetlom jer se njome postiže uputa; isto kao što ju je imenovao “ruhom” jer ona oživljava ljudska srca. “A onoga koji bude u Allaha vjerovao i dobro činio, uvest će ga u dženetske bašče, kroz koje rijeke teku, i vječno i zauvijek će u njima ostati, divnu će mu opskrbu Allah davati.” Više puta su objašnjeni ovakvi ajeti i suvišno je to opetovati, a Allahu hvala i dobročinstvo pripada!

“Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje do svih njih dospijeva da biste vi znali da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!”/12/

Allah, dž.š., govori o Svojoj svemoći i neograničenoj vlasti, da bi time podstaknuo na veličanje prave vjere, koju je propisao: “Allah je sedam nebesa stvorio.” Ove riječi Svevišnjeg poput su onih koje stavlja u usta Nuhu, a.s., kada se on obraća svome narodu: “Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog stvorio.” (71:15) “I isto toliko zemalja”, tj. sedam, koliko i nebesa, što je navedeno u oba Sahiha: (463) “Ko nasilno oduzme pedalj tuđe zemlje, Allah će mu sedam zemalja o vrat objesiti.” Onaj ko ovo shvaća u smislu sedam kontinenata (pokrajina) Zemlje udaljava se od ispravnog poimanja i upada u polemisanje, te se suprotstavlja Kur'anu i hadisu bez ikakvog argumenta. U drugom se hadisu kaže: (464) “Sedam nebesa, ono što je na njima i između njih, sedam zemalja, što je na njima, i između njih, u odnosu na Allahov, dž.š., Kursi – poput su halke bačene na prostranu pustinju.”

“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah mnogo prašta i milostiv je.”/1/”Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite; Allah je vaš Gospodar; On sve zna i mudar je.”/2/”A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: ‘Ko tebe o tome izvijesti?’ On reče: ‘Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje .'”/3/ “Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa, vi ste bile učinile ono zbog čega je trebalo da se pokajete. A ako se protiv njega udružite, pa, Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.”/4/ “Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.”/5/
Komentatori Kur’ana razišli su se o pitanju povoda objavljivanja početka ove sure. Po jednima objavljen je zbog Marije, majke Ibrahimove, ropkinje Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji ju je smatrao sebi zabranjenom, te je objavljeno; “O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena?” En-Nesai prenosi od Enesa (465) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao ropkinju s kojom je imao spolne odnose, pa ga se Aiša i Hafsa, r.a., nisu htjele okaniti dok je nije sebi zabranio, te Allah, dž.š., objavi: “O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio.” Ibn-Džerir prenosi od Ibn-Abbasa (466) da je on pitao Omera b. el-Hattaba: “Ko su žene o kojima se govori u gornjem ajetu?”
On reče: “Aiša i Hafsa.” Početni govor se odnosi na Mariju, majku Ibrahimovu, ropkinju s kojom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., spavao u Hafsinoj kući i u vremenu kada je bio red da on spava sa Hafsom. Hafsu je to pogodilo i tada reče: “Allahov Poslaniče, učinio si mi što nisi nijednoj drugoj svojoj supruzi u mom danu, kada je na mene red i na mojoj postelji!” -“Hoćeš li biti zadovoljna ako je sada učinim za sebe zabranjenom i više joj se nikada ne približim?” “Naravno!”, pa je to Allahov Poslanik, s.a.v.s., učinio i tada joj je još rekao: “Ne spominji ovo nikome!” Ona je to ipak ispričala Aiši, a Allah je, dž.š., Svoga Poslanika upoznao s tim, pa je tada objavio: “O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena.” Saznali smo da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., iskupio za izrečenu zakletvu i nastavio spolni život sa svojom ropkinjom. Zejd ibn Esleme smatra da su riječi čovjeka ženi: “Ti si meni zabranjena” – nepromišljen, bezvrijedan govor. El-Hejsem ibn Ka’b prenosi od Omera, r.a., (467) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Hafsi: “Nemoj nikome o ovome govoriti, majka Ibrahimova, Marija, meni je zabranjena.” “Zar ćeš sebi zabraniti ono što ti je Allah dozvolio?” “Tako mi Allaha, ja joj se neću približiti!”, i nije joj se približio sve dok Hafsa nije o ovome obavijestila Aišu, te je Allah, dž.š., objavio: “Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite.” (Kod ovog predanja sened je ispravan, ali ga ne navodi niko od autora šest hadiskih zbirki. Odabrao ga je hafiz Ed-Dija el-Makdisi u svom djelu El-Mustahredž.) Ibn-Džerir prenosi da je Seid ibn Džubejr rekao: “Ibn-Abbas je govorio: ’Zakletva kojom sebi nešto zabranjujemo može se iskupiti.'” Ibn-Abbas kaže: (468) “Ajet: ‘Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor’ (33:21)
 odnosi se na slučaj kada se Poslanik, s.a.v.s., ustegnuo od svoje ropkinje”, pa je Allah, dž.š., objavio: “O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio, želeći zadovoljstvo svojih žena? A Allah prašta i milostiv je.” “Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite”, te se tada Poslanik, s.a.v.s., iskupio za svoju zakletvu kojom je sebi zabranio ono što mu je dopušteno. (El-Buhari, Muslim, En-Nesai) Pojedini šerijatski pravnici smatraju da je obavezan iskup onom ko sebi uskrati pravo na svoju ropkinju ili ženu, ili bilo šta drugo, što je dozvoljeno: jelo, piće, odjeću i sl. To je mišljenje Imama Ahmeda i drugih. Šafija smatra da je jedino obavezan iskup onome ko sebi zbilja uskrati pravo na ženu ili ropkinju ili iskaže riječju to svoje uskraćivanje prava. Međutim, ako tim uskraćivanjem prava prema ženi ima nakanu razvesti se s njom, odnosno uskraćivanjem prava prema ropkinji, oslobodit će je, to će trebati izvršiti. Ispravno je tumačenje da je, ustvari, povod za objavljivanje gornjih ajeta Poslanikovo, s.a.v.s., zabranjivanje sebi uzimanja meda, što navodi El-Buhari nakon ovih ajeta, prenoseći to od Aiše, r.a.: (469)
 “Vjerovjesnik, s.a.v.s., jeo je med kod Zejnebe bint Džahš i ostao je kod nje, a ja i Hafsa smo se dogovorile da mu kaže ona od nas dvije kojoj prvo dođe Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ’Jesi li to jeo smolu; ja osjetim neugodan miris smole.’ Kad je o ovome upitan, Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ’Ne, nego sam uzeo meda kod Zejnebe bint Džahš i nikada ga više neću jesti!’ A ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš.” “…želeći zadovoljstvo svojih žena?” Izraz (el-megafir) upotrijebljen u gornjem hadisu označava nešto slično smoli, a nalazi se u biljci omakalj, koja u sebi ima šećera. Koristi se izraz kada se želi reći da se smola izlučila. Jednina je od gornjeg izraza, što je mišljenje El-Dževherija. Pojam (er-rems) označava ispašu deva koja je puna gorkoslanog bilja. Smatra se da su ovo dva zasebna događaja, što nije moguće. Jedino što ostaje diskutabilno jeste da su oba slučaja bila povod objavi predmetnog ajeta. U svakom slučaju, Aiša i Hafsa su te dvije Poslanikove supruge o kojima se u ajetima govori. Na to, između ostalog ukazuje sljedeće predanje koje prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Ibn-Abbasa, da je slično pitao Omera: “Zapovjedniče pravovjernih, ko su dvije žene između Poslanikovih supruga za koje Allah, dž.š., kaže: ‘Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila.’ Omer mu reče: ‘Kakvog li čuda, Ibn-Abbasu!’ Ez-Zuhri kaže: ‘Tako mi Allaha! Nije mu bilo drago ono što ga je pitao i nije to krio.’ On je rekao: ‘To su bile Aiša i Hafsa.'” “A kad Poslanik jednoj ženi svojoj tajno govor povjeri, pa ona obavijesti o njemu, a Allah mu to obznani, a on je bio dio tajne kazao, a od dijela odustao. Pa kad je on o tome obavijesti, ona reče: “Ko tebe o tome izvijesti?” On reče: “Izvijestio me je Sveznajući, Koji sve poznaje.” Tj. kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Nikada ga više neću jesti, a ja sam te zakletvom obavezao da o ovome nikom ne govoriš.'” To je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hafsi, ali je ona to prenijela Aiši. Na ovaj način spomenuto predanje bilježi El-Buhari u poglavlju “Et-Talak”. .”Ako vas dvije učinite pokajanje Allahu, pa vaša srca su se priklonila.”
Ovo se odnosi na Aišu i Hafsu, r.a., tj. ako se pokajete Allahu za ono zbog čega ste se udružile protiv Allahovog Poslanika, s.a.v.s., time ste upravile vaša srca prema istini. Muslim navodi sljedeće Omer ibn el-Hatabove riječi: (470) “Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., povukao od svojih žena, ušao sam u džamiju, a ljudi bacaše kamenčiće na zemlju govoreći: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je svoje žene.‘ To je bilo prije nego je objavljena naredba o pokrivanju (hidžabu), a ja rekoh sam sebi: ‘To ću, zasigurno, danas saznati!‘ Dalje govori kako je došao Aiši i Hafsi i kako ih je savjetovao, a zatim je rekao: ‘Dođoh, a ispred mene je stajao Rebbah, poslužitelj Allahova Poslanika, s.a.v.s., na pragu čardaka, pa ga zovnuh: ‘Rebbahu, traži od Allahova Poslanika, s.a.v.s., dozvolu da uđem, a zatim dalje kazuje: ‘Allahov Poslaniče, šta ti je teško kod žena tvojih? Pa ako ćeš se razvesti s njima, uz tebe su Allah, Njegovi meleci, Džibril, Mikail, ja, Ebu-Bekr i pravovjerni.’ Kada god sam nešto govorio, Allahu hvala, uvijek sam se nadao da će Allah kroz objavu potvrditi moje riječi.” Tako je objavljen ajet: “Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas.” “A ako se protiv njega udružite, pa Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.” Nakon toga ga upitah: “Jesi li ih pustio?” “Ne”, reče. Stadoh tada na vrata džamije i iz sveg glasa viknuh: “Nije pustio svoje žene! “, pa je objavljen ajet: “Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati.” (4:83) Ja sam bio taj koji je tražio da sazna više o tom slučaju direktno od Poslanika, s.a.v.s.
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Enesa da je Omer b. el-Hattab rekao: “^uo sam da se nešto desilo između majki pravovjernih i Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa sam ih iskušao, govoreći im: Ili ćete prestati uznemiravati Allahova Poslanika, s.a.v.s., ili će mu Allah, dž.š., dati žene bolje od vas, tako sam došao do posljednje majke pravovjernih koja mi reče: ‘Omere, zar Allahov Poslanik, s.a.v.s., nema čime posavjetovati svoje žene pa ti to činiš?’ Nakon toga sam se ustegao od daljnjeg savjetovanja, ali je Allah, dž.š., objavio: ‘Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.'” Žena koja je Omera, r.a., odvratila od daljnjeg savjetovanja je Ummu-Selema, što je pouzdano utvrđeno u Sahihu El-Buharije. Iz svega toga što je naprijed rečeno sasvim je jasno tumačenje ovih ajeti-kerima. Značenje Allahovih, dž.š., riječi: “…muslimanki, muminki, pokajnica, koje se Allaha boje”, jasno je, kao i pojma “koje poste”. To je stav velikog dijela ashaba, tabiina i drugih. O ovome je ranije bio naveden mefu’ hadis kod Allahovih, dž.š., riječi: “i poste” u suri “Et-Tevbe”, a koji glasi: “Isposničko je putovanje (sijaha) ove umme u postu.” “…udovica i djevojka”, tj. među njima ima i udovica i djevojka, sve s ciljem da duša jaču žudnju osjeti. Neki kažu da će Allah, dž.š., oženiti Muhammeda, a.s., u Džennetu Asijom i Merjemom.

“O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.”/6/ “O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili.” /7/ “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih s njihove desne strane. ‘Gospodaru naš’, govorit će oni, ‘učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.'”/8/

 Allah, dž.š., kaže: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre”, tj. naredite samima sebi, svojim ženama, djeci, braći, rodbini, poslužiteljima i poslužiteljkama da Allahu budu pokorni, odnosno zabranite sebi i svima koji su skrenuli sa pravog puta da griješe Allahu, dž.š.; također, podučite ih i odgajajte ih. Brinite se o njima po Allahovim propisima, naređujte im da ih izvršavaju i pomažite im u tome. Kada vidite da neko griješi prema Allahu, dž.š., izgrdite ga i odvratite ga od toga. To je obaveza svakog muslimana da upozna one koji su pod njegovom nadležnošću s onim šta im je Allah, dž.š., naredio i šta im je zabranio.

 U vezi s ovim ajetom jeste hadis koji prenose Ahmed i Ebu-Davud od Sebre – da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (471) “Naredite djetetu kada mu bude sedam godina da obavlja namaz, a kada navrši deset godina i udarite ga zbog namaza.” Ovo je verzija Ebu-Davuda, a Et-Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen. Šerijatski pravnici smatraju da se isto odnosi i na post, da bi se dijete naviklo na izvršavanje ibadeta, te da bi, kada postane punoljetno, stalno činilo ibadet, bilo pokorno Allahu, dž.š., klonilo se grijeha i napuštalo sve što je ružno, a Allah upućuje. “…čije će gorivo ljudi”, tj. gorivo će mu biti ljudi i džini “…i kamenje biti”; prema jednom mišljenju misli se na kipove, a Ibn-Mesud i drugi kažu: “Misli se na sumporno kamenje”, a Mudžahid dodaje da će zaudarati više od lešine. (Navodi Ibn Ebi-Hatim) “I o kojoj će meleki strogi i snažni brinuti”, grube ćudi, iz njihovih srca Allah je isčupao samilost prema nevjernicima. “…snažni”, tj. izuzetno su čvrsto građeni i veoma su snažni, a njihov je izgled uznemirujući. Lica su im crna, a očnjaci im izobličeni. U srcu nijednog od njih nema ni trun samilosti prema nevjernicima. “Koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti”, tj. ne odgađaju izvršenje Allahove naredbe ni za tren oka, iako su oni sposobni za takvo što; to su zebanijje, Allah nas njih sačuvao. “O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, kažnjavate se samo za ono što ste zaslužili”, tj. reći će se nevjernicima na Sudnjem danu. “Ne pravdajte se danas, pravdanje vam neće biti uslišeno. Bit ćete danas kažnjeni za svoja djela.”

Potom Allah, dž.š., kaže: “O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno”, tj. odlučno učinite potpuno kajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koja će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zerra ibn Habejša da je rekao: (472) “Upitao sam Ubejja ibn Ka’ba: šta se podrazumijeva pod iskrenim pokajanjem (et-tevbetu-n-nesuh)?” On mi reče: “Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi on reče: ‘Iskreno pokajanje podrazumijeva sa osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, pa tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š., i više se nikad ne vraćaš tom grijehu.'” Postavlja se pitanje da li je uvjet za iskreno pokajanje da se nastavi takvim životom sve do smrti, kao što je izričito rečeno u gornjem hadisu: i da se više nikada ne vraćaš tom grijehu”, ili je dovoljna odlučnost da se više tom grijehu ne vraća, u smislu da, ako ga i počini drugi put, taj grijeh neće moći poništiti pokajanje. Prvi stav ima svoje uporište u vjerodostojnom hadisu: (473)

 “Ko istinski prihvati islam neće biti odgovoran za ono što je u džahilijetu radio; a ko ga ne prihvati istinski bit će kažnjen i za prvo i za potonje.” “Da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo.” Izraz (možda, može biti, da bi) kada se odnosi na Allaha, dž.š., znači nužnost. .”Na dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika, i one koji su zajedno s njim vjerovali”, tj. ni Vjerovjesnika, ni pravovjerne na Sudnjem danu Allah, dž.š., neće osramotiti. “Svjetlo će njihovo ići ispred njih”, o čemu je već govoreno u suri “El-Hadid”. “‘Gospodaru naš‘, govorit će oni, ‘učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, odista, sve možeš.'” Ovo će pravovjerni reći na Sudnjem danu, kada vide da se svjetlo licemjera ugasilo. Imam Ahmed navodi da je neki pripadnik plemena Benu-Kinane pričao da je klanjao iza Allahova Poslanika, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke, pa ga je čuo kako se obraća Svevišnjem: (474) “Allahu moj, ne osramoti me na Sudnjem danu!” Muhammed ibn Nasr el-Mervezi prenosi da su Ebu-Zerr i Ebu ed-Derda rekli: (475) “Neko je upitao: ‘Kako ćeš prepoznati svoje sljedbenike između ostalih?‘ Poslanik reče: ‘Po bijelim pjegama na nogama i čelu, što su tragovi njihovog uzimanja abdesta i tako će od svih naroda jedino oni izgledati. Poznat ću ih i po tome što će im knjige djela biti date u desnu ruku.Prepoznat ću ih i po biljezima na čelu, što su tragovi obavljanja sedžde, i po svjetlu koje će ići ispred njih.'”

“O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima! Njihovo prebivalište bit će Džehennem, a užasno je to boravište!” /9/ “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih prevarile, i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: ‘Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!'”/10/

Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se bori protiv nevjernika i licemjera. Protiv prvih oružjem i oružanom borbom, protiv drugih izvršavanjem Allahovih sankcija nad njima. “Njihovo prebivalište bit će Dženennem, a užasno je to boravište!”, tj. na budućem svijetu. Potom Allah, dž.š., kaže: “Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju.” Nevjernici nemaju nikakve koristi od druženja i suživota sa muslimanima u smislu da im to nikako neće koristiti kod Allaha, dž.š., ako se iman ne ugnijezdi u njihova srca. Zatim Uzvišeni navodi kao primjer: “ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša”, tj. Za dva vjerovjesnika, poslanika.

One su bliskije njima bile: danonoćno su zajednički vrijeme provodile, zajedno objedovale, spavale, živjele s njima – nego što su nevjernici prema vjernicima. “…pa su ih prevarile”, tj. u svom vjerovanju. Nisu se složile s njima u vjerovanju, niti su povjerovale u njihovo poslanstvo. Zajednički život sa poslanicima im neće ništa koristiti, niti će moći od njih nesreću odstraniti. O tome Allah, dž.š., kaže: “…i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći”, tj. zbog nevjerovanja njihova, i reći će se: “tim dvjema ženama, ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!” Pod Allahovim, dž.š., riječima: “…pa su ih prevarile”, ne misli se da su one učinile preljub, nego da su ih u vjerovanju iznevjerile, jer žene vjerovjesnika zaštićene su od mogućnosti da učine preljub zbog izuzetne časti vjerovjesnika, o čemu je već bilo riječi u suri “En-Nur”. Sufjan es-Sevri prenosi od Musa ibn Ebi-Aiše da je Sulejman ibn Karm rekao: “čuo sam Ibn-Abbasa da o gornjem ajetu kaže: ’One nisu preljubu učinile.’

 Nevjera Nuhove žene sastojala se u tome što je za njega govorila da je lud, a žene Lutove što je obavještavala njegov narod o gostima koji mu dođu.” El-Avfi prenosi da je Ibn-Abbas, također, rekao: “Njihova nevjera sastojala se u tome što nisu vjerovale kao oni. Njihova žena je otkrivala muževljeve tajne. Kada bi neko postao vjernik, ona bi to saopćila buntovnicima Nuhovog naroda. Žena Lutova, pak, obavještavala je stanovnike grada kada bi njen muž nekog ugostio.” Ed-Dahhak prenosi da je Ibn-Abbas rekao sljedeće: “Žena nijednog vjerovjesnika nije počinila preljub. Ove dvije žene su iznevjerile svoje muževe u vjeri.” Isto mišljenje zastupaju Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak i drugi.

“A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu, kad je rekla: ‘Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i njegovih postupaka, i izbavi me od naroda nepravednog!'” /11/ “I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život, i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.”/12/

 Ovaj primjer navodi Allah, dž.š., pravovjernim, kazujući im da im druženje sa nevjernicima, ako im je neophodno, neće štetiti, kao što na drugom mjestu kaže: “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!” (3:28) Katade kaže: “Faraon je bio najuobraženija osoba i najžešći nevjernik na kugli zemaljskoj, ali, tako mi Allaha, njegovo nevjerovanje supruzi mu nije nimalo naštetilo, pošto je ona bila pokorna svome Gospodaru. To je stoga da se zna da je Allah, dž.š., pravedni Sudac i da kažnjava osobu samo za njene grijehe.” Ibn-Džerir prenosi da je Selman rekao: “Žena Faraonova bila je po suncu kažnjavana, a kada bi ono zašlo, meleci bi je prekrili svojim krilima i tada bi gledala svoju kuću u Džennetu.”

 Ibn-Džerir prenosi da je Ebu-Bezze rekao: “Faraonova se žena pitala ko će pobijediti, pa joj je rečeno da će to biti Gospodar Musaov i Harunov. Ona je tada rekla: ‘Vjerujem u Gospodara Musaova i Harunova. ‘Tada je Faraon poslao po nju, govoreći: ‘Pogledajte najveću stijenu koju nađete, pa ako ostane pri svojim riječima, navalite tu stijenu na nju. Međutim, ako se odrekne svojih riječi, i dalje će mi biti žena.‘ Kada su došli do nje, podigla je svoj pogled prema nebu, pa je vidjela svoju kuću u Džennetu i ostala je pri svojim riječima. Duša joj je u tom trenutku izišla, pa je stijena pala na tijelo u kojem duše više nije bilo.” O njenim riječima: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu” islamski znanstvenici kažu da je njima birala prvo komšiju, a zatim kuću. Nešto vezano za ovo navodi se u merfu hadisu. “…i spasi me od Faraona i postupaka njegovih”, tj. oslobodi me, Allahu, od njega, a ja nemam ništa sa njegovim djelovanjem, “…i izbavi me od naroda nepravednog”, tj. onih koji su sami sebi nepravdu nanijeli time što su zanijekali Gospodara nebesa i Zemlje i svega što je na njima i između njih, Allaha i jedinog dostojnog obožavanja od svega stvorenog. Hvaljen neka je i Uzvišen, nema boga osim Njega, ni drugog Gospodara. Ime spominjane žene Faraonove jeste Asija bint Muzahim, r.a.

Žena Faraonovog rizničara je, također, vjerovala. Za to je saznala kćerka Faraonova i otkrila je to svome ocu. Faraon je naredio da se kazni, ne bi li porekla Allaha i prihvatila Faraona za svog gospodara. Ona je to odbila, govoreći: ‘Moj i tvoj Gospodar i Gospodar svega što postoji jeste Allah i samo Njega obožavam.‘ Zastrašivao ju je da će joj djecu zaklati pred njenim očima! Ona je samo rekla: ‘čiini što si naumio‘, i zakla ih on jedno za drugim pred njenim očima!!! A duša svakog djeteta dozivala ju je riječima: ‘Strpi se, majčice, tebe kod Allaha čeka velika nagrada.‘ Žena Faraonova čula je duše dva njena djeteta, najmlađeg i najstarijeg, pa joj se iman povećao, a žena Faronovog rizničara dušu ispusti. Faraon je osjetio da je njegova žena postala vjernica te naredi da bude ubijena na način koji smo gore spomenuli. Neka se Allah smiluje ženi Faraonovoj i ženi njegova rizničara. “Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala”, tj. zadržala i zaštitila je. Izraz, “ihsan”, upotrijebljen u gornjem ajetu, označava neporočnost i nezavisnost “A Mi smo udahli u nju život”, tj. posredništvom meleka Džibrila.

Allah joj ga je, dž.š., poslao i on joj se ukazao u liku zgodnog muškarca. Naredio mu je Svevišnji da svojim ustima puhne u otvor na njenoj košulji, zatim se njegov izdah spustio niže i prodro kroz njen vaginalni otvor i od toga je postala noseća, zanijela Isaa, a.s.; stoga Svevišnji kaže: “A Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga vjerovala i knjige Njegove”, tj. Svojom moći i odredbom udahnuo je u nju život. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: (476) “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je četiri linije na Zemlji, te reče: ‘Znate li što je ovo?’ ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, rekoše ashabi. ‘Najvredniji stanovnici Dženneta su: Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed, Merjem bint Imran i Asija bint Muzahim, žena Faraonova.” U oba Sahiha navodi se vjerodostojan hadis, koji prenosi Šu’be od Ebu-Musa el-Eš’arija, u kojem on kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (477) “Puno je savršenih muškaraca, a od žena samo: Asija, žena Faraonova; Merjem, kćerka Imranova i Hatidža, kćerka Huvejlidova; a Aiša je iznad ostalih žena kao popara iznad ostalih jela.” Spomenuli smo različite verzije i termine ovih hadisa kada smo govorili o slučaju Isaa, sina Merjemina, u našem djelu: El-bidaje ven-nihaje, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo. Spomenuli smo, također, kod Allahovih, dž.š., riječi: da se u nekim hadisima govori da će Merjem i Asija bint Muzahim biti supruge Muhammeda, a.s., u Džennetu.

Ovo je kraj sažetka komentara sure Et-Tahrim;Allahu hvala i dobročinstvo pripada. On daje zaštitu, od Njega uspjeh zavisi i na Njega se mi oslanjamo!!!
Uzvišen je Onaj u Čijoj je ruci vlast – On sve može!/1/ Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati; On je Silni, Onaj Koji prašta, /2/ Onaj koji je sedam nebesa jedne iznad drugih stvorio – ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, /3/ zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran./4/ Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih vatrom za gađanje šejtana, za koje smo patnju u ognju pripremili./5/
Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za Ebu-Hurejrea, koji kaže: “Poslanik, s.a.v.s., rekao je (478): ‘U Kur’anu postoji sura od trideset ajeta koja će biti zagovornik onome ko je uči dok mu se ne oprosti.'” To je: “Uzvišeni je Onaj u Čijoj je ruci vlast.” Ovaj hadis prenose autori četiri Sunena, a Et-Tirmizi smatra da je ovaj hadis hasen. Et-Taberani, kao i Hafiz ed-Dija’ el-Makdisi prenose od Enesa, koji je rekao: “U Kur’anu postoji sura koja će se zauzimati za onog ko je uči, sve dok ga ne uvede u Dženet: ‘Uzvišeni je Onaj u čijoj je ruci vlast.'” Et-Tirmizi prenosi od Džabira (480): “Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne bi zaspao dok ne bi proučio sure ‘El-Mulk’ i ‘Es-Sedžda’.” Sintagma iz ovog ajeta “Njegova ruka” pojam je koji označava jedan od atributa Allaha, dž.š., a ne Njegovu dobrotu i moć. To je uistinu “Allahova ruka”, bez ikakve kvalifikacije, ni na koji način ne liči rukama stvorenja. On upravlja onako kako želi. Allah Uzvišeni veliča Sebe i daje do znanja da je vlast u Njegovoj ruci. On ima potpunu vlast nad svim Svojim stvorenjima i postupa kako želi. Njegovoj odluci niko ne protivurječi.
Nikome ne polaže račun za ono što radi. Njemu se sve pokorava, Njegovoj pravednosti i odredbi. Uzvišeni je rekao: “On sve može!”, a zatim: “Onaj Koji je stvorio smrt i život.” Ovaj ajet kao argument uzimaju oni koji kažu da je smrt egzistirajuća pojava i da je stvorena. Smisao je ajeta da je Allah, dž.š., stvorio cjelokupnu prirodu iz ništavila da bi ih iskušao, tj. da bi pokazao koji će od njih bolje postupati. Isti smisao imaju i riječi Uzvišenog: “Kako možete ne vjerovati u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao.” (2:28) U ajetu je izražena terminološka razlika – prvog stanja, koje se naziva “smrt”, ništavilo, do drugog, pojave razvitka, koje se imenuje pojmom ” život”. Stoga je Uzvišeni rekao: “On će, zatim, učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti”, “da bi iskušao koji će od vas bolje postupati”, tj. koji će od vas korisnije postupati, a nije rečeno: ko će više uraditi? Potom Allah Uzvišeni kaže: “On je Silni, Onaj Koji prašta”, tj. On je Silan, Veličanstven, Moćan, Slavan, a u isto vrijeme Onaj Koji prašta onome ko Mu se pokaje i onome ko od Njega oprost zatraži nakon što Mu je otkazao poslušnost i prekršio Njegove naredbe.
Uzvišeni je rekao: “Onaj Koji je sedam nebesa jedne iznad drugih stvorio”, tj. nebesa su jedna iznad drugih, da li su ona međusobno povezana, u smislu da su gornja nad donjima, ili su međusobno razdvojena, a između njih praznina, manje je bitno. O ovom pitanju postoje dva navedena stava, a tačniji je drugi, kako je to navedeno u hadisu o Poslanikovom, s.a.v.s. noćnom putovanju. Uzvišeni kaže: “ti u onome što Svemilosni stvara ne vidiš nikakva nesklada”, tj. u onome što Svemilosni stvara nema protvriječnosti, nesklada, oprečnosti, greške, nedostataka i nereda. Zato je Uzvišeni rekao: “pa ponovo pogledaj – vidiš li ikakav nedostatak”, tj. pogledaj u nebo pa razmisli o njemu! Vidiš li na njemu bilo kakav nedostatak, mahanu, grešku ili kakvu pukotinu?! Uzvišeni kaže: ” “…zatim ponovo pogledaj više puta”, tj. pogledaj pažljivo drugi put.” “…pogled će ti se vratiti klonuo”, tj. pogled ćeš odvratiti šta god pogledaš, odnosno pogled će se vratiti tebi samom. “…klonuo”, tj. ma koliko nastojao, nećeš vidjeti nikakvu mahanu niti grešku, “…umoran”, tj. klonut će ti pogled, odustat ćeš zamoren, uzaludno pokušavajući, a nesavršenost se ne može vidjeti, jer se isključuje nesavršenost u stvaranju nebesa.
Allah nam je, dž.š., objasnio savršenstvo nebesa i njegove ukrase kada je rekao: “Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili”, misli se na zvijezde stajaćice i one koje se kreću, a sve su smještene na nebesima. Allah, dž.š., kaže: “I učinili smo ih za gađanje šejtana”, sastavljena lična zamjenica koja se nalazi u sintagmi “i učinili smo ih” odnosi se na (zvijezde) svjetiljke kao vrstu, a ne na njih pojedinačno, jer Allah, dž.š., ne pogađa šejtane zvijezdama koje su na nebu, nego plamenom iz nečeg drugog, a možda i iz samih zvijezda. A Allah, dž.š., najbolje zna. Za riječi Uzvišenog: ” …za koje smo patnju u ognju pripremili”, tj. na ovom svijetu pripremili smo šejtanima ovakvo poniženje, a na ahiretu smo im patnju u ognju namijenili, Katade kaže: “Ove zvijezde stvorene su iz tri razloga: Allah, dž.š., stvorio ih je kao nebeski ukras, kao sredstvo kojim bi se gađali šejtani i putokazi onima koji se orijentiraju prema njima. Ko tumači mimo ova tri načina, govori po svom nahođenju i zaista će upropastiti svoju sreću, uništit će svoj udio i preuzeti će na sebe ono čega nije svjestan.” Isti stav zauzimaju Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim.

A onima koji ne vjeruju u Gospodara svoga pripada kazna Džehennema, a užasno je on boravište!/6/ Kad budu u nj bačeni, hučanje njegovo će čuti, i on će ključati, /7/ gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: “Zar nije niko dolazio da vas opominje?”/8/ “Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao”, odgovorit će, “a mi smo poricali i govorili: ‘Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!'”/9/ I reći će: ‘Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima ognja bili!'”/10/ I oni će priznati svoje grijehe, pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!/11/

Uzvišeni kaže: ” A onima koji ne vjeruju u Gospodara svoga pripada kazna Džehennema, a užasno je on boravište!”, tj. Džehennem je mjesto žestoke kazne i tegobno utočište. “Kad budu u nj bačeni, hučanje njegovo će čuti”, tj. čut će se urlici, “i on će ključati”, tj. vret će, a i oni u njemu. Uzvišeni kaže: “gotovo da se od bijesa raspadne”, tj. malo nedostaje da se raspadne u dijelove od žestoke srdžbe prema onima koji su u Džehennemu. “Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: ‘Zar nije niko dolazio da vas opominje?’ ‘Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao’, odgovorit će, ‘a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj Zabludi!'”
Uzvišeni nas podsjeća na Njegovu pravdu i savršenstvo stvaranja jer On nikoga ne kažnjava a da mu prethodno nije pružio dokaz Svoga Postojanja i da mu nije poslao poslanika, kao što je rečeno u ajetu: “A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” Oni koji su u Džehennemu, na ovaj način, odbacujući Allahove, dž.š., naredbe, čine nepravdu sami sebi. Kajat će se zbog toga, kada im njihovo kajanje neće biti od koristi i reći će: “Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima ognja bili!” Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za nekog ko je čuo da je Allahov, dž.š., Poslanik rekao: (481) “Niko neće biti bačen u džehenemsku vatru, a da nije znao da ta vatra na njega ima više prava od Dženneta.” “…i oni će priznati svoje grijehe, pa, stanovnici Džehennema ognjenog daleko bili!”

Onima koji se Gospodara svoga boje i kad ih niko ne vidi – oprost i nagrada velika! /12/Govorili vi tiho ili glasno – pa, On sigurno zna šta grudi kriju!/13/ A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemo potanko obaviješten./14/ On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati. /15/

 Uzvišeni nas obavještava o onome koji se pribojava za svoj položaj kod Gospodara u stvarima između njega i Allaha, dž.š., odnosno kada je daleko od ljudi. Takav se čovjek suzdržava od grijeha i pokoran je svome Gospodaru i onda kada ga ne vidi niko osim Allaha Uzvišenog, te takvom pripada oprost i velika nagrada, tj. Allah će mu, dž.š., oprostiti njegove grijehe i dat će mu obilnu nagradu, kao što se pouzdano navodi u oba Sahiha (482): “Sedmericu će Allah Uzvišeni zakriliti hladom svoga Arša na dan kada ne bude drugog hlada osim Njegovog. Jedan od njih je čovjek kojeg ugledna i lijepa žena nastoji zavesti a on kaže: ‘Zaista, ja se bojim Allaha, dž.š.” Drugi je čovjek koji dijeli sadaku, tajeći je tako da ni njegova lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. Uzvišeni je rekao, opominjući nas, da je On Upućen u tajne i skrivene misli: “Govorili vi tiho ili glasno govorili, pa On sigurno zna šta grudi kriju!”, tj. zna šta je skriveno u vašim srcima. “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara”, tj. zar sve da ne zna Stvoritelj? “Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obaviješten.”

 Nakon toga Allah, dž.š., obavještava nas o Svojoj Blagodati prema Njegovim stvorenjima, jer im je potčinio zemlju i učinio je pogodnom. Stvorio ju je mirnim i nepomičnim kopnom, a na njemu postavio brda tako da se ne sudaraju, dao izvore i vrela i ispresijecao ga putevima. Na njemu je ljudima pripremio razna dobra, tlo za usjeve i plodove. Uzvišeni je rekao: “On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim”, tj. putujte kuda želite, različitim krajevima tražeći dobiti, ali znajte da to nastojanje neće vam koristiti osim ako vam Allah Uzvišeni ne olakša. Zato je Uzvišeni rekao: “…i hranite se onim što On daje”, pozitivan angažman ne protivrječi tevekkulu. Prenosi Omer Ibn-Hattab, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: (483) “Kada biste se vi oslanjali na Allaha, dž.š., istinskim tevekkulom, On bi vas opskrbljavao kao što opskrbljava ptice, koje osviću gladne a smiruju se site.” Ovaj hadis prenose Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže od Ebu-Hurejrea, a Et-Tirmizi kaže da je hasen – sahih. Hadis potvrđuje da ptice lete jutrom i večeri u potrazi za hranom – opskrbom uz oslanjanje na Allaha Uzvišenog, jer je On Potčinitelj, Upravitelj, Stvoritelj svega i “Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati”, tj. Njemu ćete se vratiti na Sudnjem danu .

Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati, kad se ona počne isnenada tresti? /16/ Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja! /17/ A poricali su i oni prije njih, pa kakva je bila samo kazna Moja!/18/ Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Svemilosni drži; On, zaista, sve dobro vidi. /19/

 Uzvišeni je prema Svojim stvorenjima nježan i milostiv jer je On Onaj Koji je blag, Koji oprašta i Koji daje mogućnost odgode, iako je On moćan da kažnjava Svoja stvorenja zbog nevjerstva nekih od njih ili zbog obožavanja nečega drugog mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni je rekao: “Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u zemlju utjerati kad se ona počne iznenada tresti?”, tj. kada se zemlja uznemiri i pokrene. ” Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s kamenjem poslati?”, tj. oluju s kamenjem koja će se sručiti na vas, ili kao što je Uzvišeni rekao u drugoj kur’anskoj suri (17:68): “Zar ste sigurni da vas On neće u zemju utjerati ili da protiv vas pješčanu oluju neće poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?” (17:68)

 Ovako se Allah, dž.š., zgražava onih koji nisu zahvalni. Riječi Uzvišenog su: “Tada biste saznali kakva prijetnja Moja je!”, tj. kakva će biti opomena Moja a zatim: “A poricali su i oni prije njih”, tj. raniji narodi, “pa kakva je samo bila kazna Moja!”, tj. kakva je bila Moja opomena i kažnjavanje koje ih je zadesilo! Zatim Uzvišeni kaže: ” Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih?”, tj. ponekad lete mašući krilima kroz zrak, a ponekad skupe jedno a razviju drugo krilo. “Samo ih drži”, tj. u zraku, “Samo ih Svemilosni drži”, tj. Allah, dž.š., pticama je potčinio zrak i to je jedan od dokaza Njegove milosti i dobročinstva; “On, zaista, sve dobro vidi”, tj. vidi sve što koristi Njegovim stvorenjima. U istom su smislu i riječi Uzvišenog u drugoj kur'anskoj suri (16:79): “Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu bez muke lete, njih samo Allah drži. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali.”

Ili, ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim Svemilosnog! – Nevjernici su samo u zabludi. /20/Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati? Ali, oni su uporni u bahatosti i u bježanju od istine. /21/ Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?/22/ Reci: ‘On sve stvara, daje vam sluh i vid i pamet, a vi se malo zahvaljujete!'” /23/ Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.'”/24/ A oni govore: ‘Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!'”/25/ Reci: ‘Samo Allah zna! A ja sam dužan samo javno opominjati.'”/26/ Kad je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu vjerovali i bit će rečeno: ‘Evo, Ovo je ono što ste požurivali!'” /27/

Uzvišeni upućuje poziv idolopoklonicima, onima koji mimo Njega obožavaju druga božanstva i od njih traže pomoć i opskrbu i osuđuje njihovo vjerovanje. Allah, dž.š., obavještava da neće ostvariti ono čemu su se nadali i kaže: “Ili, ko je taj koji će biti vojska vaša i vama pomoći, osim Svemilosnog?”, tj. osim Allaha, dž.š., vi nećete imati pomagača, zaštitnika i branitelja, pa je zato Uzvišeni rekao: “Nevjernici su samo u zabludi”, a zatim: “Ili, ko je taj koji će vas nahraniti, ako On hranu Svoju uskrati?”, tj. ko je taj, mimo Allaha, dž.š., ko će vas nahraniti ako vam On uskrati opskrbu?, tj. nejma nikoga, osim Allaha uzvišenog, ko bi vam bilo šta darovao, uskratio, stvorio, opskrbio, pomogao, On je Jedini, Onaj Koji nema saučesnika. Oni to znaju ali i dalje obožavaju božanstva mimo Allaha, dž.š.

Zato Uzvišeni kaže “Ali, oni su uporni “, tj. istrajni u svom nevjerovanju, grijehu i zabludi, i: “u bahatosti i u bježanju od istine”, tj. u upornosti i mržnji prema Istini tako da ni u svojim posljednjim časima neće čuti Istinu i pokoriti joj se. Zatim Uzvišeni kaže: “Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?”, tj. da li je na jasnom i pravom putu na ovom i drugom svijetu? Vjernik će na Sudnjem danu ići ravno po pravom i otvorenom putu ka Džennetu, a nevjernik će naglavačke dospjeti u džehenemsku vatru. Prenosi Imam Ahmed, r.a., čiji se sened veže za Enesa ibn Malika, koji je upitao (484): “Allahov Poslaniče kako da shvatimo riječi: ‘Ljudi će biti proživljeni naglavačke?’ Odgovorio je Poslanik, s.a.v.s.: ‘Nije li Onaj Koji ih je postavio na noge, sposoban učiniti da oni idu naglavačke?'” Ovaj se hadis navodi u oba Sahiha.

Uzvišeni kaže: “On sve stvara”, tj. stvorio vas je iz ništavila. “…i daje vam sluh i vid i pamet”, tj. pamet i razum, “a vi se malo zahvaljujete!”, tj. rijetko zahvaljujete Allahu, dž.š. Malo ste poslušni i pokorni Njegovim naredbama i često napuštate Njegove zabrane. “Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo'”, tj. raspršio i raširio vas je po Zemlji, a razlikujete se po jezicima i drugim osobenostima. “…i pred Njim ćete se sakupiti”, tj. sakupit će vas kao što vas je razasuo. Nevjernici govore: “A oni govore: ‘Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?!'”, tj. kada će već jednom taj Sudnji dan, “Reci: ‘Samo Allah zna!”, tj. samo Allah zna kada će se desiti Sudnji dan, a meni je naredio da vas izvijestim o neizbježnosti njegovog događanja: “A ja sam dužan samo jasno opominjati”, tj. ja sam vam obavezan dostaviti objavu i ja sam to ispunio. Uzvišeni je rekao: “Kad je izbliza ugledaju, jad će prekriti lica onih koji nisu vjerovali”, tj. kada se nevjernici suoče sa Sudnjim danom i zadesi ih ono što su poricali, to će ih ražalostiti i zadesit će ih Allahova, dž.š., odredba koja ih se nije ticala i na koju nisu računali. “…a Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni slutiti.” (39:47) Bit će im rečene ove riječi kao prijekor i poruga: “Evo, ovo je ono što ste požurivali!”, tj. ovo je ono što ste ubrzavali.

“Reci: ‘Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt meni i onima koji su sa mnom, ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od neizdržljive patnje zaštititi?'” /28/ “Reci: ‘On je Svemilosni, u Njega vjerujemo i na Njega se oslanjamo, a vi ćete sigurno saznati ko je u očitoj zabludi.'”/29/”Reci: ‘[ta mislite, ako vam vode presuše, ko će vam tekuću vodu dati?'” /30/

Uzvišeni kaže: “Reci!”, tj. o Muhammede!, reci onima koji ne vjeruju u Allaha, dž.š., i negiraju Njegove blagodati: “Kažite vi meni: ako Allah pošalje smrt meni i onima koji su sa mnom, ili ako nam se smiluje, ko će nevjernike od neizdržljive patnje zaštititi?”, tj. svejedno je, da li nas Allah, dž.š., kaznio ili nam se smilovao, vama nema spasa od Njegove opomene i žestoke kazne. Očistite se pokajanjem Allahu, dž.š., i vratite se Njegovoj vjeri. Neće vam koristiti želja za našim kažnjavanjem. Zatim Uzvišeni kaže: “Reci: ‘On je Svemilosni, u Njega vjerujemo i na Njega se oslanjamo'”, tj. oslonili smo se na Svemilosnog u svim našim postupcima. Zbog toga je Uzvišeni rekao: “a vi ćete sigurno saznati ko je u očitoj zabludi”, tj. nama ili vama, vidjet ćemo čiji će biti sretni ishod na ovom ili onom svijetu. Zatim je Uzvišeni rekao ukazujući na Svoju milost: ” Reci: ‘[ta mislite, ako vam vode presuše'”, tj. ako vam vode presahnu u zemlji, – “ko će vam tekuću vodu dati?”, tj. ko će vam na Zemlji dati vodu izvorsku, tekuću i pitku? Samo je Allah, dž.š., moćan to učiniti iz Svoje milosti i dobrote.

Nun, Tako Mi kalema i onoga što oni pišu,/1/ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud,/2/ ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti/3/ I, zaista, ti si na velikom (stepenu) ćudoređa/4/ i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, /5/ ko je od vas lud./6/ Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i On dobro zna one koji su na pravom putu, /7/
Ranije, na početku sure “El-Bekara”, objasnili smo smisao pojedinih harfova koji se uče na početku nekih sura. Harf Uzvišenog “nun”, isti je kao i harfovi “sad, qaf” i drugi odvojeni harfovi na početku nekih sura. Kaže se da se pod (nunom) podrazumijeva velika riba na talasu velike vode koja nosi sedam zemalja?!!! Neki smatraju da se “nun” odnosi na tintarnicu; ovakav stav podržavaju Ibn-Abbas, Katade i El-Hasen. “Tako Mi kalema”, jasno je da se ovo odnosi na vrstu pera kojim se piše, kao u riječima Uzvišenog: “Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (96:1-5) To je Allahova, dž.š., zakletva i skretanje pažnje Njegovim stvorenjima kojima je ukazana blagodat podučavanja pismu, zahvaljujući kojem su se razvile nauke. Zbog toga je Uzvišeni rekao: “…i onoga što oni pišu.” Kaže se da se pod riječju kalem (pero) misli na pero koje je prvo stvorenje, a to potvrđuju riječi Posanika, s.a.v.s., (485): “Prvo što je “i onoga što oni pišu.” Ibn-Abbas i drugi navode da ova sintagma znači “ono što oni pišu” ili “onoga što znaju”.
Es-Suddi kaže da: “i onoga što oni pišu” označava meleke i ono što oni pišu o ljudskim aktivnostima. Najispravnji stav je da ova sintagma znači:”i onoga što oni pišu”. Riječi Uzvišenog: “…ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud”, znači: hvala pripada Allahu, dž.š., ti nisi lud kao što to govore neznalice iz tvog naroda koji poriču da si im došao sa Uputom i jasnom Istinom, a oni te optuživaše i smatraše ludim. “…ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti”, tj. tebi, zaista, pripada obilna nagrada i veliki sevap, koji neće nestati niti presušiti, nagrada za dostavljanje objave od tvoga Gospodara Njegovim stvorenjima i za strpljivost zbog njihovih nepravdi. Izraz: znači “neprekidan”, kao što se kaže u ajetu druge kur’anske sure: “…dar koji će neprekidno trajati.” (11:108) A uz riječi Uzvišenog: “I zaista si ti na velikom (stupnju) ćudoređa.” Ma‘mer od Katade prenosi (486): “Nakon što je upitana Aiša, r.a., o ćudi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., rekla je: ‘Kur‘an je bio njegova ćud’, tj. ponašao se prema kur’anskim principima. Jedan čovjek iz plemena Benu-Sevad je rekao: (487): “Upitao sam Aišu, r.a.: ‘Majko vjernika, reci mi o ćudi Allahovog Posanika, s.a.v.s.’ Aiša, r.a., odgovorila je: ‘Zar nisi pročitao u Kur’anu: ‘ti si zaista na velikom (stepenu) ćudoređa?!’ Rekoh joj: ‘Pričaj mi o tome, majko vjernika.’ Ona ispriča: ‘Pripravljala sam hranu Poslaniku, s.a.v.s., isto to je radila i Hafsa.
Jednom rekoh svojoj robinji: ‘Idi do Poslanika, s.a.v.s., i – ako je ranije Hafsa donijela hranu – prospi je.’ Ispostavilo se da je hrana ranije donesena. Robinja je bacila posudu koja je pala i razbila se. Poslanik, s.a.v.s., već je ranije bio sit. Sakupio je rasutu hranu i rekao: ‘Zamijenite…’ ili ‘Zamijeni…’ (prenosilac kod ova dva izraza nije siguran koji je od njih upotrijebljen) ‘posudu svojom posudom’, i nije rekao ništa više.” Smisao Aišinih, r.a., riječi: da je Poslanikova, s.a.v.s., ćud bila sam Kur’an tj. da je njegovo prakticiranje kur’anskih naredbi i zabrana postalo njegova ćud i narav koju je poprimio. [to god bi Kur’an naređivao činio bi to, a što god bi zabranjivao, klonio bi se toga. Allah, dž.š., na ovaj je način Poslanikovu, s.a.v.s., prirodu učinio i oblikovao u veličanstvenu ćud, plemenitost i dobrotu. Podario mu je hrabrost, samilost, razboritost i sve ono što krasi lijepu ćud, kao što se navodi u oba Sahiha od Enesa (488): “Slušao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset godina i nikada mi nije rekao ni ‘uh’. Nikada nije rekao za nešto što sam uradio: zašto si to uradio? Ili, za nešto što nisam uradio – zašto to nisi uradio? Poslanik, s.a.v.s., bio je čovjek sa najljepšom ćudi i karakterom. Nikada ne dotakoh svilu, kadifu ili bilo šta drugo što bi bilo nježnije i ljepše od dlana Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
 Nikada ne pomirisah mirisa prijatnijeg od znoja Alllahovog Poslanika, s.a.v.s.” Prenosi Ahmed da je Aiša, r.s., rekla (489): “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije udario rukom bilo kojeg od svojih slugu, bilo koju ženu, niti bilo koga drugog, izuzev kada bi se borio na Allahovom putu. Nikada nije birao i sudio između dvije stvari a da nije izabrao onu koja je lakša i korisnija za opšte dobro. A kada je u pitanju grijeh, zaista je bio najudaljeniji čovjek od grijeha. Nije se nikada svetio za nešto što mu je učinjeno osim ako bi se narušavale Allahove, dž.š., odredbe, a u tom slučaju bi osveta bila radi Allaha Uzvišenog.” Hadisi o ovoj temi veoma su brojni. Ebu-Isa et-Tirmizi o ovome ima djelo pod nazivom “Knjiga o vrlinama Poslanika, s.a.v.s.” Uzvišeni kaže: “I ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas lud”, tj. Muhammede!, ti ćeš vidjeti, saznati – a vidjet će, saznat će i oni koji se tebi suprotstavljaju i na tebe laži iznose, ko su oni koji su iskušani ludilom (ludi) i koji su skrenuli (zalutali) između vas i njih. Ove Allahove riječi sliče riječima Uzvišenog: “Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!” (54:26), kao i “…da li smo onda mi ili vi na pravom putu ili u očitoj zabludi?” (34:24)
Samo značenje riječi “lud” poznato je i jasno. Izraz označava osobu koja je skrenula sa puta istine i koja je zalutala. Harf “ba” koji se nalazi u navedenom ajetu “ko je od vas”, služi za pojačavanje glagolskog značenja iz prethodnog ajeta: “…i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti”, odnosno, smisao je ajeta – ti ćeš biti obaviješten, i oni će, također, biti obaviješteni ko je od vas lud; a Allah, dž.š., najbolje zna. Zatim Uzvišeni kaže: “Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta njegova skrenuo i On dobro zna za one koji su na pravom putu”, tj. Uzvišeni zna koja je skupina među vama i njima ta koja je na pravom putu i upoznat je koja se skupina udaljila od istine.

Pa ne pokoravaj se poricateljima,/8/ oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili,/9/ i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena,/ 10/ klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, /11/ škrca, nasilnika, velikog grješnika,/12/ surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza,/13/ samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova, /14/ koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: ‘To su samo naroda drevnih priče!'/15/ Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti!/16/

Uzvišeni kaže: “Mi smo ti blagodati, ispravni [erijat i plemenitu ćud dali: “Pa ne pokoravaj se poricateljima, oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili.” Ibn-Abbas kaže: “Da im povlastiš pa da i oni tebi povlaste.” Zatim Uzvišeni kaže: “I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena.” U svakom vremenu, zaista, lažac se, zbog svoje slabosti i slaboumnosti, zaklanja svojim lažnim zakletvama koje mnogo koristi iza imena Allaha Uzvišenog. El-Hasan (Basri) rekao je za osobe koje se spominju u ovom ajetu da su to oni koji se mnogo zaklinju, koji su oholi, prezreni i slabići, a riječ Uzvišenog “klevetnik” označava osobu koja je sklona ogovaranju. “…onoga koji tuđe riječi prenosi”, označava onoga koji se kreće među ljudima sa namjerom da zavađa, huška i razdor unosi, tako što prenosi tuđe riječi, a to je ono što uništava djela.

Od Ibn-Abbasa se prenosi (490): “Jednom je Poslanik, s.a.v.s., prošao pokraj dva groba i rekao: zaista se ova dvojica pate zbog onoga što po vašem mišljenju nije težak prijestup: jedan od njih nije vodio računa o mokraći, a drugi je klevetao ljude.” (Muttefekun ’alejh) Imam Ahmed, čiji sened veže do Huzejfe, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako je rekao (491): “U Džennet neće ući klevetnik”; ovaj hadis prenose sastavljači kutubus-sitte izuzev Ibn-Madžea. Izraz upotrijebljen u ovom hadisu “klevetnik” sinonim je riječi “spletkar”. Ahmed od Huzejfe prenosi merfu’ hadis (492): “Klevetnik, spletkar neće ući u Džennet.” Riječi Uzvišenog: “…škrca, nasilnika, velikog grješnika”, tj. one koji uskraćuju drugima dobročinstva kojima raspolažu. “Nasilnik” je onaj koji prekoračuje dozvoljene okvire u onome što je Allah, dž.š., dozvolio. Riječ “grješnik” u ovom ajetu označava osobu koja prakticira zabranjene stvari. Uzvišeni kaže: “…surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza”, pojam “surov” označava veoma grubu i osornu osobu, onoga koji gomila blagodati, a drugima ih uskraćuje. Imam Ahmed prenosi od Harisa Ibn Vehba, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (493): “Da vas obavijestim ko je stanovnik Dženneta? To je slab i nemoćan čovjek koji kad se zakune Allahom, dž.š., potpuno ispuni svoju zakletvu. Da vam kažem ko je stanovnik Vatre? To je surov, ohol, i uobražen čovjek.”

Ovakav stav zastupa i Veki koji kaže da “surov” označava uobraženu, umišljenu i oholu osobu. Navedeni hadis navodi se u oba Sahiha, citiraju ga sastavljači kutubus-sitte izuzev Ebu-Davuda. Riječ “uljez”, koja se nalazi u citiranom ajetu, u arapskom jeziku označava čovjeka uljeza u neko pleme. Potvrdu ovakvog značenja imamo i kod Hassana ibn Sabita, koji u jednom stihu grdi nekog nevjernika Kurejšiju: “A ti si bijedni uljez u porodici Hašimovoj, poput prezrenog tuđina koji slijedi jahača.” Ikrime kaže: “Vjernik se razlikuje od nevjernika kao ovca sa zvončićima na vratu od ostalih. Ovca sa zvončićima na vratu ona je oko čijeg vrata su obješena dva zvončića.” Buharija navodi: “Među Kurejšijama postojao je jedan čovjek koji je na sebi imao jasno obilježje slično zvončićima na ovci i bio toliko poznat po zlu, tj. razlikovao se od drugih ljudi kao što se razlikuje ovca sa zvončićima od ostalih.” Uzvišeni kaže: “…samo zato što je bogat i što ima puno sinova, koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: ‘To su samo naroda drevnih priče!'” Na ovaj način Uzvišeni navodi primjer osobe kojoj je podario imetak i sinove a ona ne vjeruje u principe i znakove Allaha Uzvišenog, udaljava se od njih i tvrdi da su oni laž preuzeta iz legendi ranijih naroda. Uzvišeni o tome navodi primjer: “Meni ostavi onoga koga sam Ja samog stvorio, i bogatstvo mu ogromno dao, i sinove koji su s njim, i čast i ugled mu pružio, i još žudi da uvećam! Nikako! On, doista, prkosi ajetima Našim, a naprtit ću Ja njemu teškoće, jer je smišljao i računao, i proklet bio, kako je proračunao! I još jednom, proklet bio, kako je proračunao! Zatim je pogledao, pa se onda smrknuo i namrštio, i potom se okrenuo i uzoholio, i rekao: ‘Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!’ U Sekar ću Ja njega baciti.” (74:11-26)

 Uzvišeni kaže: “Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti!” Ibn-Džerir, tumaćeći ovaj ajet, navodi: “Mi ćemo predočiti jasan dokaz kako bi oni u potpunosti saznali, neće im se ništa skriti, kao što se ne može skriti biljeg na nosu.” Ibn-Abbas navodi da se to odnosi na mnogobošca koji se borio na Bedru pa je udaren sabljom po nosu. Drugi tvrde da se pod obilježavanjem podrazumijeva obilježavanje biljegom stanovnika Džehennema. Moguće da su oba navedena stava ispravna. Abdullah ibn Omer prenosi merfu’ hadis (494): “Ko umre klevećući i prigovarajući ljudima i ko ljudima daje ružne nadimke, na Sudnjem danu imat će jasno obilježje; Allah će ga žigosati po nosu i usnama.”

“Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati/17/ a nisu rekli: “Ako Allah da!” /18/ I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća /19/ i ona osvanu opustošena./20/ A u zoru oni su jedni druge dozivali: /21/ ‘Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!'/22/ I oni krenuše tiho razgovarajući: /23/ “Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!”/24/ I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti, /25/ a kad je ugledaše, povikaše: “Mi smo zalutali;/26/ ali ne, – svega smo lišeni!”/27/ Ponajbolji između njih reče: ‘Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!'/28/ ‘Slavljen neka je Gospodar naš!’, rekoše, ‘mi smo, uistinu, nepravedni bili!’ /29/ I onda počeše jedni druge koriti./30/ ‘Teško nama!’, govorili su, ‘mi smo, zaista, obijesni bili’; /31/ ‘Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!'/32/ Eto takva je bila kazna, a na onom svijetu je, nek znaju, kazna još veća!”/33/

 Ovo je primjer koji Allah Uzvišeni navodi nevjernicima Kurejšijama. On im je podario veliku milost i blagodat, poslao im je Muhammeda, s.a.v.s., kojeg poriču, ne priznaju i bore se protiv njega, stoga je Uzvišeni rekao: “Mi smo ih na kušnju stavili”, tj provjeravali smo ih, “kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili”, a (džennet) je bašča u kojoj su se nalazile razne vrste plodova i voća. “…kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati”, tj. zakleše se međusobno da će pobrati plodove te bašče ne htijući da za to sazna nijedan siromah. Htjedoše ubrati plodove bašče, ali ne htjedoše dijeliti ništa kao milostinju od tih plodova. “…a nisu rekli: ‘Ako Allah da!'”, tj nisu se ogradili od onoga u što su se zakleli. Zbog toga Allah prekrši njihovu zakletvu, tj. ne ostvari se njihova nakana.

Uzvišeni je rekao: “…i dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća”, tj. Allah im posla nesreću sa neba, koja pogodi tu bašču, “i ona osvanu opustošena”, tj. osvanu uništena. Ibn-Mes’ud prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (495): “Čuvajte se grijeha; kada rob učini grijeh, uskrati mu se opskrba koja mu je bila namijenjena”; zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio: “I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena “, tj. zbog njihovog grijeha uskraćeni su im plodovi bašče “A u zoru su oni jedni druge dozivali”, tj oni se međusobno dozivaše da uberu plodove. “Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!”, tj. poranite i krenite u bašču ako želite ubrati plodove njene. Mudžahid tvrdi da je voće u toj bašči bilo grožđe. “…i oni krenuše tiho razgovarajući”, tj. krenuše nečujno, tako da se nije čuo razgovor među njima. Allah Uzvišeni nam je objasnio o čemu su “tiho razgovarali” kada su rekli: “Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!”, tj. ne dozvolite nijednom siromahu da danas sa vama uđe u bašču. Allah Uzvišeni je rekao: “…i oni poraniše uvjereni”, tj. poraniše u uvjerenju da su snažni, moćni i silni da će moći to provesti, da učine i ostvare ono što su naumili i željeli. “A kad je ugledaše, povikaše: ‘Mi smo zalutali!'”, tj. kada dođoše do bašče vidješe da se ona pretvorila u crnu pustaru u kojoj se ništa nije moglo iskoristiti te spoznaše svoju zabludu.

Zbog toga rekoše: “Mi smo zalutali”, tj. zanemarismo pravi put, a zatim spoznaše istinu i rekoše: “ali ne, ne, svega smo lišeni!”, mi nemamo sreće, niti hajra u ovoj bašči. “Ponajbolji između njih reče…”, tj. među njima progovori onaj koji bijaše najpravedniji i najbolji. “Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!”, tj. trebali ste se sjetiti Allaha i reći: “Ako Allah da”, a po nekima on im je rekao: “Veličajte Allaha i zahvaljujte Mu na onome što vam je podario.” “Slavljen neka je Gospodar naš!”, rekoše, “mi smo, uistinu, nepravedni bili!”, tj. pokajaše se kada od njihova kajanja ne bijaše koristi i rekoše: “Mi smo, uistinu, nepravedni bili! i onda počeše jedni druge koriti”, tj. počeše se međusobno optuživati što zanemarivaše sirotinju i spoznaše svoju zabludu. “Teško nama!”, govorili su, “mi smo, zaista, obijesni bili”, tj. bili smo nepravednici i nasilnici pa nas zadesi ono što nas zadesi. “Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!” Rečeno je: “Nagradu za ovu bašču očekujte na onom svijetu.” Nekoliko ranijih komentatora navodi da je ova grupa, spomenuta u nekoliko zadnjih ajeta, živjela u Jemenu, čak preciziraju da su iz sela Dareven, koje se nalazi šest milja od San’e.

Drugi tvrde da su bili Abesinci i da su bili uporni u činjenju nepravde siromasima. Zbog toga su kažnjeni kako uopće ne očekivaše, Allah im razori i uništi sve što su posjedovali: njihovu glavnicu, prihode koji su se množili kao i dio predviđen za podjelu siromašnima, ne ostade im apsolutno ništa. Allah Uzvišeni kaže: “Eto takva je bila kazna”, tj. to je kazna onome koji se suprotstavlja Allahovoj naredbi i škrtari na onome što mu je Allah podario i čime ga je opskrbio. Takav uskraćuje pravo siromahu, bijedniku i nevoljniku, i zamijenio je zahvalu na blagodatima s nijekanjem tih blagodati. “…a na Onom svijetu je, nek znaju, kazna još veća!”, tj. kazna na ahiretu još je žešća. Od Ali ibn Ebi-Taliba prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao (496): “Allah je zabranio rezanje palmi i žetvu po noći.”

“Za one koji se budu bojali Allaha bit će, zaista, Dženneti uživanja u Gospodara njihova,/34/ zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?! /35/ [ta vam je, kako rasuđujete?/36/ Zar vi imate Knjigu, pa u njoj čitate/37/ da ćete imati ono što vi izaberete?/38/ Zar vi imate od Nas zakletve koje će do Sudnjeg dana vrijediti da ćete ono što vi prosudite imati?/39/ Upitaj ih ko je od njih jamac za to./40/ Ili, imaju li oni saučesnike (Allahu)? Pa neka saučesnike svoje dovedu, ako govore istinu./41/

Pošto je Uzvišeni naveo primjer vlasnika dunjalučke bašče koju je Allah, dž.š., uništio zbog toga što su se suprotstavljali Njegovoj naredbi, skladno tome bilo je da objasni da će onaj koji se istinski boji i pokorava Allahu, dž.š., ući u Džennete uživanja na onom svijetu, čije blagodati ne nestaju, ne presušuju i zadovoljstva neće manjkati. Zatim Uzvišeni kaže: “Zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?!”, tj. zar će po dobijenoj nagradi ovi i ti biti isti?! Nikako! Zbog toga je Allah Uzvišeni rekao: “[ta vam je, kako rasuđujete?”, tj. kako razmišljate o tome? Uzvišeni kaže: “Zar vi imate Knjigu, pa u njoj čitate da ćete imati ono što vi izaberete?”, tj. imate li vi knjigu sa nebesa objavljenu koja bi vam jamčila ono što želite? “Ili, zar vi imate od Nas zakletve koje će do Sudnjeg dana vrijediti da ćete, ono što vi prosudite, imati?” Tj. imate li vi Naša obećanja i čvrste ugovore da biste dobili ono što želite i za čim žudite? “Upitaj ih ko je od njih jamac za to”, tj. ko je garant za to? “Ili, imaju li oni saučesnike (Allahu)?”, tj. imaju li idole i kumire koji bi im to omogućili? “Pa neka saučesnike svoje dovedu, ako govore istinu.”

Na Dan kada se Noga otkrije i kada budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli. /42/ Oborenih pogleda svojih, poklopit će ih poniženje! A bili su pozvani da licem na tle padaju dok su zdravi bili/43/ Pa,ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju (patnji) približavati/44/ i vremena im davati, jer je obmana moja, zaista,čvrsta! /45/ Zar ti tražiš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni? /46/ Ili je kod njih znanje gajba, pa oni prepisuju?/47/

Uzvišeni nas obavještava da će oni koji se budu Allaha bojali biti nagrađeni Džennetima uživanja. Također precizira kada će se desiti taj događaj i obračun pa kaže: “Na Dan kada se Noga otkrije i kad budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli”, znači na Sudnji dan kada će se desiti zemljotresi, nesreće, ispit pred Uzvišenim, kao i drugi značajni događaji. U oba Sahiha se nalazi, a ovdje navodimo Buharijevu verziju hadisa koji prenosi od Ebu-Se’ida el-Hudrija, koji kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže (497): ‘Na Sudnjem danu će naš Gospodar razotkriti Sak – Nogu, i svaki vjernik i vjernica će Mu učiniti sedždu, izostat će onaj ko je na ovom svijetu činio sedždu licemjerno i lažno.

Takav će pokušati učiniti sedždu, ali će mu leđa očvrsnuti (tako da neće moći obaviti sedždu). Ovaj hadis prenose i drugi prenosioci u različitim verzijama. Uzvišeni kaže: “oborenih pogleda svojih, poklopit će ih poniženje!” tj. nevjernici će biti na Sudnjem danu kažnjeni zbog njihove oholosti na ovom svijetu, odnosno bit će kažnjeni zbog svoga ponašanja nakon što su na dunjaluku bili pozvani da čine sedžu, a oni su se tome suprotstavljali usprkos svom zdravlju i sposobnosti da to učine. Na ovaj način će biti kažnjeni i na onom svijetu neće imati nikakve moći i snage. Kada se Uzvišeni Gospodar razotkrije u pravom sjaju, svi istinski vjernici će Mu učiniti sedždu, a to neće moći učiniti ni jedan nevjernik niti licemjer kao što to nisu činili na ovom svijetu. Na ovaj način če se razotkriti vjernik od nevjernika. Uzvišeni kaže: “Pa, ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču”, tj. Kur‘an. Ovo je žestoka prijetnja, tj. pusti Mene i onoga koji poriče Kur’an, Ja znam na koji ću se način razračunati sa grješnikom i kako ću produljiti njegovo nastojanje da ostane u zabludi. Ja ga pratim do roka određenog. Potom će ga Silni kazniti žestokom kaznom.

Zato je Uzvišeni rekao: “Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati”, tj. oni ne shvaćaju i čvrsto su uvjereni da je to počast od Allaha, dž.š., a ustvari – to je prezir ili, kako to Uzvišeni kaže u drugoj kur’anskoj suri: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kada bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili” (6:44), ili u ovom ajetu: “i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, čvrsta!”, tj. Allah je odložio i produljio kažnjavanje njihovo, i to je obmana i lukavstvo Njegovo. Zato je Uzvišeni rekao: “…obmana je Moja zaista, čvrsta!”, tj. obmana je Moja teška i namijenjena je onome ko se suprotstavlja Mojoj naredbi, ko poriče Moje poslanike i ko se odlučio na put grijeha i pobune.

U oba Sahiha nalazi se hadis u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže (498): “Zaista će Allah Uzvišeni poživiti onoga ko je nepravedan, a kada ga ščepa teško će kazniti”, a zatim je proučio slijedeći ajet: “Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje učinili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.” (11:102) Riječi Uzvišenog: “Zar ti tražIš od njih nagradu, pa su nametom opterećeni? Ili je kod njih znanje gajba, pa oni prepisuju?”, tj. ti, Muhammede, zaista ih pozivaš Allahu Uzvišenom bez ikakve naknade koju bi uzeo od njih. Od Allaha Uzvišenog očekuj i traži nagradu za to, a oni laži iznose na ono što im govoriš – zato što su glupi, nevjernici i neposlušni.

Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao onaj što u kitu bi, kad je zavapio, a ogorčen je bio /48/ i da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio i prijekor bi zaslužio, /49/ ali, Gospodar njegov ga je odabrao i učinio ga jednim od onih koji su dobri. /50/ Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Opomenu slušaju, govoreći: ‘On je, uistinu, luda!’ /51/ A on je (Kur‘an) samo svijetu cijelom opomena! /52/

Uzvišeni kaže: “Ti strpljivo čekaj”, Muhammede!, strpi se na nepravdi i uvredi koju ti nanosi tvoj narod, zaista će Allah presuditi između tebe i njih i ukazati tebi i pristalicama tvojim sretan ishod i rješenje na ovom i onom svijetu. “…i ne budi kao onaj što u kitu bi”, ovdje se govori o poslaniku Junusu, s.a.v.s., i njegovom poznatom događaju sa ribom, kada se rasrdio na svoj narod i kada se desilo ono što je Uzvišeni htio da se desi u plovidbi morem. Progutala ga je ogromna riba, a zatim lutala s njim morskim prostranstvima i dubokom morskom tminom gdje je doživio brojne teškoće. Osjetio je harmoniju i slavljenje mora koje svjedoči o uzvišenosti Svemogućeg, Koji će sigurno ispuniti odredbu. Tada je zavapio u tminama morskim: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (21:87)

Uzvišeni Allah je rekao: “…odazvasmo se i tegobe ga spasismo. Eto, tako Mi spasavamo vjernike.” Uzvišeni je rekao: “…i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti oživljeni.”(37:143-144) Uzvišeni je rekao: “…kad je zavapio, a ogorčen je bio”, tj. zavapio je ožalošćen i potišten. Čuven je hadis o ovom događaju (499): “Nakon što je Junus, s.a.v.s., rekao: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se, zaista, ogriješio prema sebi!’ (21:87). Vapaj Junusa, s.a.v.s, dopro je do Arša, a meleki su rekli: ‘Gospodaru naš, ovo je molba nemoćnog koji izražava pokornost Allahu, a dopire sa čudnog mjesta.’ Uzvišeni i Blagoslovljeni je rekao: ‘Znate li šta je to?’ Odgovoriše meleki: ‘Ne’, a Allah reče: ‘Ovo je Junus.’ Meleki upitaše: ‘Gospodaru, je li to onaj Tvoj rob čija se dobra djela i dove neprestano primaju i uslišavaju?’ ‘Da’, odgovori Allah, a meleki ponovo upitaše: ‘Zar mu se nećeš smilovati zbog onog što je radio dok je bio u blagostanju pa da ga izbaviš iz nevolje?!’ Nakon ovoga, Allah naredi ribi da oslobodi Junusa, s.a.v.s., i ona ga izbaci na pusto mjesto.” Zbog ovoga je Uzvišeni rekao: “…ali, Gospodar njegov ga je izabrao i učinio ga jednim od onih koji su dobri.” Ahmed prenosi od Abdullaha, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (500): “Nijedan od vas ne treba da kaže: ‘Ja sam bolji od Junusa ibn Metta, s.a.v.s.'”
 
Ovaj hadis prenosi Buharija od Sufjana es-Sevrija, a u oba Sahiha ga prenosi Ebu-Hurejre. Uzvišeni kaže: “Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore”, tj. oni ti zavide zato što te mrze, ali ti se ne brini, Allah te od njih štiti i brani. Ovaj ajet dokazuje da je djelovanje i uticaj zlog pogleda (oka) realnost koja je u skladu s odredbom Allaha Uzvišenog. Isto potvrđuju brojna predanja i hadisi preneseni u različitim verzijama. Ebu-Davud u svom “Sunenu” prenosi od Enesa da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (501): “Zaštita (Kur‘anom i drugim propisanim dovama – rukja) samo je od: urokljivog oka, otrova (akrepa, zmije) i krvi koja ne prestaje istjecati.” Ibn-Madže od Burejde Ibn el-Hasiba prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (502): “Rukja je samo od urokljivog oka i otrova.” Isti hadis prenosi i Muslim u ovom Sahihu. Od Habis et-Temimijje prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže (503): “Ham (ptica ili duša umrlog u koje su vjerovali predislamski Arapi) nije ništa; urokljivo oko je realnost (istina); optimističko predviđanje (fe'l) je najrealnije sujevjerje.”

Ovaj hadis prenosi Et-Tirmizi i kvalificira ga kao garib. Ibn-Abbas tvrdi da je Allahov Posanik, s.a.v.s., rekao (504): “Urokljivo oko je realnost. Kada bi nešto moglo prethoditi sudbini, to bi bilo urokljivo oko. Ako bi od vas bilo zatraženo da okupate (onoga koga je pogodio urok), to uradite.” (Običaj Arapa je bio da onaj koga pogodi urokljivo oko ode onome od koga ga je to pogodilo i zatraži da ga polijeva vodom.) Ibn-Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučavao Hasana, r.a., i Huseina, r.a., kako da traže utočište i da je rekao (505): “Tražim utočište za vas dvojicu, savršenim Allahovim riječima od svakog šejtana, hama i oka (pogleda) urokljivog”, i dodao: “Ovako je Ibrahim, s.a.v.s., tražio utočište kod Allaha, dž.š., za Ishaka i Ismaila, s.a.v.s.” Uzvišeni je rekao: “govoreći: On je, uistinu, luda!”, tj. pokušali su ga oboriti svojim urokljivim pogledima, neka ih Allah prokune. Pokušali su mu nanijeti nepravdu svojim zlim jezicima govoreći da je on lud, jer im je donio Kur‘an. Allah Uzvišeni je rekao “A on je (Kur‘an) svijetu cijelom opomena!”

Čas neizbježni, /1/ Šta je Čas neizbježni?/3/ A da li ti znaš šta je Čas neizbježni?/4/ Semud i Ad Smak su svijeta poricali/5/ pa je Semud uništen glasom strahovitim,/6/ a Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim./7/ kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio, /8/ I vidiš li da je iko od njih ostao?/9/ A došli su Faraon, i oni prije njega, i zbog odvratnih postupaka izvrnuta naselja, /10/ pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga pa ih je On žestokom kaznom kaznio./11/ Mi smo vas, kad je voda preplavila sve, u lađi nosili da vam to poukom učinimo i da to od zaborava sačuva uho koje pamti./12/
El – Hakka / Čas neizbježni, jedno je od imena Sudnjeg dana, jer će se toga dana obistiniti Allahovo obećanje i prijetnja. Stoga, Allah uzdiže položaj “Časa neizbježnog” kada kaže: “A da li ti znaš šta je čas neizbježni? ” Uzvišeni, potom, ukazuje na primjer uništavanja naroda koji ne vjeruje u Njega i kaže: “Pa je Semud uništen glasom strahovitim.” Et-tagijeh je povik koji ih je ušutio i potres koji ih je umirio (učinio ih nepokretnim, mrtvim): “A ‘Ad (je) uništen vjetrom ledenim”, tj. hladnim i “silovitim”, odnosno vjetrom koji žestoko puše i koji je bušio (čupao) njihova srca bez ikakve milosti. Dio ajeta: “Potčini ga nad njima”, označava potpuno predavanje vlasti vjetru nad ljudima u periodu”sedam noći i osam dana uzastopnih”, tj. potpuni kontinuitet nesreće u naznačenom periodu, kako to Allah Uzvišeni kaže u drugoj kur’anskoj suri: “…u danima nesretnim.” (41:16)
Ljudi ovakve dane nazivaju: “El-e‘džaz / koji”, kao da su ovu sintagmu preuzeli od riječi Uzvišenog: “Pa si u njima ljude povaljene kao šuplja datulina debla vidio.” Ibn-Abbas, tumačeći pojam upotrijebljen u ovom ajetu, kaže da znači kao kada bi nekoga vjetar silovito udario o zemlju i on se naglavačke srušio mrtav, raspukne mu glava a ostane beživotno tijelo; ili kao kada se sruši palmino deblo bez grana. Pouzdano je preneseno u oba Sahiha da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (506) “Ja sam potpomognut istočnim a Ad je uništen zapadnim vjetrom. “…i vidiš li da je iko od njih ostao?”, tj. vidiš li barem jednog preživjelog iz ovog naroda ili nekoga ko mu pripada. Naprotiv, izumrli su do posljednjeg i Allah im nije ostavio potomke. Potom Uzvišeni kaže: “A došli su Faraon i oni prije njega”, tj. generacije koje su mu bile slične. Izraz Uzvišenog:, obuhvaća one generacije koje su poricale poslanike, a negiranje onoga što je Allah poslao. Ovu riječ Mudžahid razumijeva množinom. Uzvišeni je rekao: “Pa su bili neposlušni poslaniku svoga Gospodara”, podrazumijeva se kategorija, tj. svako ko poriče Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kao što se razumijeva u riječima Uzvišenog u drugim kur’anskim surama: “Svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili” (50:14), a onaj koji smatra lažnim jednog poslanika negira i sve ostale. Uzvišeni je rekao: “…i Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike”, (26:105) zatim: “i ‘Ad je smatrao lažnim poslanike”, (26:123), potom: “i Semud je smatrao lažnim poslanike.” (26:141)
Zaista je svakom narodu dolazio poslanik, zato je rečeno: “Pa su bili neposlušni poslaniku Gospodara svoga, pa ih je On žestokom kaznom kaznio.” Tj. kažnjeni su velikom nesrećom i patnjom. Uzvišeni je rekao: “Mi smo vas, kad je voda preplavila sve”, tj. nivo vode se povećao Allahovom voljom nakon dove Nuha, s.a.v.s., protiv svoga naroda i nakon što su ga smatrali lažnim, suprotstavili mu se i vjerovali u božanstava mimo Allaha, dž.š. Allah je udovoljio molbi Nuha, s.a.v.s., i potopio sve stanovnike Zemlje, izuzev onih koji su bili sa Nuhom, s.a.v.s., na lađi. Tako svi ljudi na Zemlji vode porijeklo od Nuha, a.s., i njegovih potomaka. “Mi smo vas u lađi nosili”, tj. lađa je plivala po vodenoj površini. “Da vam to (lađu) poukom učinimo”, tj. lađu smo vam učinili znamenjem i sredstvom kojim ćete ploviti morskim strujama. “…i da to od zaborava sačuva uho koje pamti”, tj. ovu blagodat će razumjeti i shvatiti uho koje pažljivo sluša i pamti, ono koje nastoji pojmiti Allaha i koristiti se onim što je čulo iz knjige Allahove.

A kad se jednom u rog puhne, /13/ pa se Zemlja i brda dignu i od jednog udara zdrobe, /14/ toga dana će se Smak svijeta dogoditi/15/ i nebo će se razdvojiti – tada će labavo biti./16/ I meleki će na krajevima njegovim stajati, a Arš Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica držati./17/ Toga dana izloženi bit ćete, i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati”/18/

 Uzvišeni obavještava o strahotama Sudnjeg dana. Prva je od tih strahota jezovit zvuk roga, zatim slijedi još snažniji zvuk roga sličan grmljavini koji će usmrtiti sve ono što je na nebu i Zemlji, osim onoga koga Allah poštedi. Nakon ovoga slijedi zvuk proživljenja i dizanja pred Gospodarem svjetova, pred Onim Koji proživljuje i iz mrtvih vraća. Ovdje se misli na ovo puhanje u rog i sigurno je da će to biti samo jedan zvuk jer Allahovoj odredbi se ne suprotstavlja i ne opire te nema potrebe za ponavljanje i potvrđivanje Negove volje. Er-Rebi’ kaže da je ovaj zvuk roga ujedno i posljednji; ovo je jasno i na osnovu onoga što smo rekli, upravo stoga je u ajetu rečeno: “…pa se Zemlja i brda dignu i od jednoga udara zdrobe”, tj. brda će se pružiti i rastegnuti poput uštavljene kože, a Zemlja će biti zamijenjena nekom drugom Zemljom: “…toga dana će se Smak svijeta dogoditi”, tj. počet će Dan proživljenja: “…i nebo će se razdvojiti, tada će labavo biti”, ili kao što Uzvišeni kaže u ajetu druge kur’anske sure: “…i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati.” (78:19)

“…i meleki će na krajevima njegovim stajati”, riječ “meleku” koja se nalazi u ovom ajetu zajednička je imenica, dakle u jednini ali sa značenjem množine, “mela’ike” – meleki koji stoje na krajevima neba, tj. na njegovim rubovima. Riječi Uzvišenog: “A Arš Gospodara tvoga toga će dana iznad njih osmerica držati”, možda se pod ovim podrazumijeva veličanstveno prijestolje (Arš) ili prijesto koji će biti postavljen na Zemlji na Dan sudnji, a radi konačnog suda, a Allah najbolje zna. Prenosi Ibn Ebi-Hatim, čiji sened seže do Džabira, koji je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (507): ‘Dozvoljeno mi je da vam kažem o melekima koji nose prijestolje. Razdaljina između resice uha jednog od njih do njegova vrata je sedamsto godina ptičijeg leta.'” Ovaj sened je dobar, a svi prenosioci pouzdani. Prenosi ga i Ebu-Davud u poglavlju “Es-Sunne” u svome “Sunnenu”. Od Al-’Abasa ibn Abdul-Muttaliba, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao da nosača prijestolja ima osam ili više.

Se’id ibn Džubeir kaže da ih ima osam redova, a isti stav zauzima i Ibn-Abbas. Riječi Uzvišenog: “Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati”, tj. bit ćete ispitivani pred Onim Koji zna tajne, sašaptavanja i Kome ništa nije skriveno od onog što radite; On je Onaj Koji zna sve izvanjske, skrivene i tajne manifestacije. Stoga je Uzvišeni rekao: “…i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.” Omer ibn el-Hattab, Allah mu se smilovao, rekao je: “Svedite račune sami sa sobom prije nego vam se računi obračunaju, preispitajte sami sebe prije nego budete ispitivani, bit će vam lakši računi sutra ako se danas sami sa sobom obračunate i uljepšate za najveće suđenje i ispitivanje, koje će biti na Sudnjem danu. “Tog dana izloženi bit ćete, i ni jedna tajna vaša neće skrivena ostati.” Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže do Ebi-Musaa, koji je rekao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (508): “Na Sudnjem danu ljudi će biti izloženi (ispitivanju) tri puta, prvi i drugi put argumentima i isprikama, a kod trečeg ispitivanja listovi knjige će se raširiti, pa će se uzimati desnom i lijevom rukom.”


“Onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da, reći će: ‘Evo vam, čitajte knjigu moju, /19/ ja sam zbilja i mislio da ću račun svoj polagati./20/ I on će biti u životu zadovoljan, /21/ U Džennetu visokom,/22/ čiji će plodovi nadohvat ruke biti./23/ ‘Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!'”/24/

Uzvišeni obavještava o sreći onoga kome knjiga njegovih djela na Sudnjem danu bude data u desnu ruku i njegovom zadovoljstvu time. Zaista će on zaokupljen zadovoljstvom govoriti onome koga sretne: “Evo vam, čitajte knjigu moju”, tj. uzmite i čitajte knjigu njegovu jer on će znati da je u njoj dobro i čisto dobročinstvo. To je onaj kome će Allah loša djela zamijeniti dobrim. Izraz “ha ’umu”, upotrijebljen u ovom ajetu, sinonim je riječi “hakum” a znači: evo vam, evo ga, uzmite. U sahih hadisu Ibn-Omer, kada je upitan o sašaptavanju, rekao je: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori (509): ‘Allah će Sebi na Sudnjem danu približiti roba i utvrditi sve njegove grijehe; kada rob vidi da je stradao, Allah Uzvišeni će reći: ‘Ja sam ti prikrio grijehe na dunjaluku a danas ti opraštam’, potom će mu dati knjigu njegovih dobrih dijela u desnu ruku. Za nevjernike i licemjere svjedoci će reći: ‘Ovi su izmišljali laži o Gospodaru svome, neka Allahovo prokletstvo stigne one koji su nepravdu činili.'”

Riječi Uzvišenog: “Ja sam zbilja i mislio da ću račun svoj polagati”, tj. bio sam čvrsto uvjeren na dunjaluku da će ovaj događaj biti neizbježan. Isti smisao imaju i riječi Uzvišenoga u drugoj kur‘anskoj suri: “…koji su uvjereni da će Gospodara svoga sresti”, (2:46), kao ajet: “…i on će biti u životu zadovoljnom”, tj. ugodnom. “U Džennetu visokom”, tj. dženetske palače će biti visoke, hurije ljupke, boravišta udobna i zadovoljstvo trajno. Od Ebi-Hatima, čiji se sened veže do Ebi Umameta, prenosi se da je neki čovjek pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s. (510): “Da li će se stanovnici Dženneta uzajamno posjećivati?” Muhammed, s.a.v.s., odgovorio je: “Da, doista će se stanovnici na višim stepenima Dženneta spuštati ka onima na nižim stepenima pa će ih blagosiljati i pozdravljati, ali neće biti moguće onima na nižim stepenima uspinjanje ka višim, jer će im to onemogućavati njihova djela.” U sahih je hadisu pouzdano preneseno (511): “da Džennet ima stotinu stupnjeva, nivoa, a razmak je između svaka dva nivoa kao razmak između Zemlje i nebesa.” Uzvišeni kaže: “…čiji će plodovi nadohvat ruke biti.” Tumačeći ovaj ajet El-Berra’u ibn ’Azib navodi: “Svaki će od stanovnika Dženneta na lahak način dopirati do njegovih plodova, čak se neće morati pokretati sa svojih postelja.” Isto tvrde i drugi komentatori. Ed-Dija’, čiji se sened veže do Selmana, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao (512): “Vjernik će na sirat putu dobiti odobrenje na kome će pisati: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.

Ovo je knjiga od Allaha, Moćnog i Mudrog, tom i tom, uvedite ga u Džennet predivni, čiji će plodovi nadohvat ruke biti.'” Uzvišeni kaže: “Jedite i pijte radosni, za ono što ste u danima minulim zaradili!”, tj. bit će im rečene ove riječi kao izraz Allahove milosti, zahvalnosti, nagrade i dobročinstva. Pouzdano je prenesen u sahih hadisu i drugačiji stav da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (513): “Djelujte ispravno i budite na pravom putu, i znajte da nikoga od vas njegova djela neće uvesti u Džennet.” Upitali su Poslanika, s.a.v.s.: “Zar ni ti, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Ni ja, ako me Allah ne prekrije Svojom milošću i dobrotom.”

A onaj kome se knjiga da u lijevu ruku njegovu reći će: ‘Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije/25/ i da ni saznao nisam za obračun svoj!/16/ Kamo sreće da me je smrt dokrajčila,/27/ bogatstvo moje mi nije od koristi, /28/ snage moje nema više!'/29/ ‘Zgrabite ga i u okove okujte, /30/ zatim ga samo u vatri pržite, /31/ a onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite; /32/ zaista, on u Allaha Velikog nije vjerovao/33/ i da se nahrani nevoljnik, nije podsticao,/3/ zato on ovdje danas nema prisna prijatelja/35/ ni drugog jela osim pomija, /36/ koje će samo nevjernici jesti.”/37/

U gornjim ajetima Allah, dž.š., govori o stanju bijednika u trenutku kada nekome od njih na Sudnjem danu bude data knjiga njegovih dijela u lijevu ruku. Tada će se takav bijednik žestoko kajati: “Reći će: ‘Kamo sreće da mi knjiga moja ni data nije i da ni saznao nisam za obračun svoj! Kamo sreće da me je smrt dokrajčila.'” Ed-Dahhak kaže da će bijednik reći: “Kamo s reće da to bude konačna smrt poslije koje nemam života. “Bogatstvo moje nije mi od koristi, snage moje nejma više!”, tj. moje bogatstvo i ugled na dunjaluku nisu me mogli spasiti Allahove, dž.š., kazne i patnje i Njegove moći. Od mene samog zavisi moja sudbina i danas nema zaštitnika ni pomagača. Nakon toga Svemogući i Uzvišeni Allah će reći: “Zgrabite ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri pržite”, tj. naredit će melecima koji održavaju red u Džehennemu da zgrabe takvog čovjeka za vrat iz mnoštva na Sudnjem danu i da ga okuju, tj. da na njegov vrat stave lance a potom ga vrate u Džehennem i ostave ga žednim.

Uzvišeni kaže: “A onda ga u sindžire sedamdeset lakata duge vežite.” Ka’b el-Ahbar je rekao: “Svaki prsten na lancu kojim će biti vezan, jačine je sveg zemaljskog željeza.” Ibn-Abbas, komentirajući riječi u ajetu “vežite ga”, navodi da će taj lanac ulaziti u zadnjicu bijednika a izlaziti mu na usta, zatim će ih meleki nanizati kao što se nižu skakavci na štap kada se peku. Uzvišeni kaže: “Zaista on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahrani nevoljnik, nije podsticao”, tj. nije izvršavao obaveze prema Allahu ni bio Mu pokoran. Nije pomagao Allahovim, dž.š., stvorenjima i izvršavao obaveze prema ljudima. A obaveza je Allahovih, dž.š., robova da vjeruju u Jednog Allaha i da Mu druga ne pripisuju.

Allahovi se robovi međusobno moraju potpomagati u dobročinstvu, saradnji, dobrim djelima i bogobojaznosti. Stoga je Allah, dž.š., naredio obavljanje namaza i davanje zekata. U trenutku pred smrt Poslanik, s.a.v.s., rekao je (514): “Namaz i ono što je u vašem posjedu”, a Uzvišeni kaže: “Zato on danas ovdje nema prisna prijatelja ni drugog jela osim pomija, koje će samo nevjernici jesti”, tj. on danas nema nikoga ko bi ga izbavio kazne Allaha Uzvišenoga, nema bliskog prijatelja, niti zagovornika koji bi ga poslušao. Ovdje on nema hrane osim tečnosti nalik sukrvici i gnoju, a ona će biti hrana stanovnicima Vatre (Džehennema).


“A Ja se kunem onim što vidite/38/ i onim što ne vidite,/39/ on je (Kur‘an) doista govor objavljen plemenitom Poslaniku, /40/ a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! /41/ i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!/42/ Objava je on od Gospodara svjetova! /43/

Allah uzvišeni govori ljudima zaklinjući se Svojim znakovima što ih oni mogu vidjeti u stvorenjima, a koji svjedoče o Njegovom savršenstvu kroz imena i atribute Allaha Uzvišenoga. Allah se kune i onim što je skriveno ljudima, onim tajnama božanskim što ih oni ne vide. Doista je Kur’an govor, objava i otkrovenje Allahovo Svome robu i Poslaniku, s.a.v.s., kojeg je izabrao radi dostavljanja objave i ispunjenja amaneta.

Uzvišeni je rekao: “A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite, On je (Kur‘an) doista govor objavljen plemenitom Poslaniku”, znači Muhammedu, s.a.v.s. Kur‘an je objavljen Poslaniku, s.a.v.s., u smislu da ga on dostavlja, tj. osnovni je zadatak Poslanika, s.a.v.s., da dostavi (poruku) Onoga Koji ga je poslao: “A nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!” Prenosi Imam Ahmed, čiji se sened veže za Omera ibn Hattaba, koji je rekao: “Prije nego sam primio islam, izišao sam jedanput namjeravajući napasti Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Našao sam ga u dvorištu Kabe i zaustavio se iza njega. Muhammed, s.a.v.s., otpočeo je sa učenjem sure “Čas neizbježni”, a ja sam bio začuđen skladom i kompozicijom Kur’ana. Rekoh: ‘Tako mi Allaha, on je (opčinjeni) pjesnik kako to rekoše i Kurejšije.’ Muhammed, s.a.v.s., proučio je slijedeći ajet: ‘Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete!”; pomislih: on je vračar, a Muhammed, s.a.v.s., i dalje je učio: ‘…i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova.

 A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti’, i tako sve do kraja sure. Nakon ovoga islam se u potpunosti rasplamsao u mom srcu.” Ove su riječi bile jedan od razloga i vid dobročinstva od uzvišenog Allaha kojim je uputio Omera ibn Hattaba, r.a., kako smo to šire naveli u njegovom odvojenom životopisu. Allahu pripada hvala i dobročinstvo.


A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, /44/ Mi bismo ga desnicom kaznili, /45/ a onda mu žilu kucavicu presjekli, /46/ i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti. /47/ Zaista je on (Kur‘an) pouka bogobojaznima, /48/ a Mi sigurno znamo da neki od vas neće u nj vjerovati./49/ I on je zbilja (uzrok) jadu nevjernika, /50/ a on je, doista, sama istina. /51/ Zato ti slavi ime Gospodrara svoga, Veličanstvenoga!/52/

 Uzvišeni kaže: , tj. Muhammed, s.a.v.s., da je on slagao na Nas, kao što to neki smatraju, on bi Allahovoj objavi dodao ili oduzeo dio ili, pak, rekao nešto svoje što bi pripisao Nama. A sigurno nije tako, jer bismo ga kaznili teškom kaznom. Zbog toga je Uzvišeni rekao: “Mi bismo ga desnicom kaznili”, tj. Mi bismo ga kaznili desnicom jer je ona jača. “A onda mu žilu kucavicu presjekli”; ajet govori o srčanoj arteriji, žili koja je povezana sa srcem. Uzvišeni kaže: “…i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti”, tj. niko od vas ne bi bio u stanju ispriječiti se između Nas i njega.

Naprotiv, on je pouzdan, pošten i razborit, jer je Svemogući i Uzvišeni Allah potvrdio tačnost onoga što je Poslanik, s.a.v.s., prenio i potpomagao ga je jasnim mudžizama. Uzvišeni potom kaže: “Zaista je on (Kur‘an) pouka bogobojaznima”, misli se na Kur‘an, za koji Uzvišeni kaže u drugoj kur‘anskoj suri: Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju, i gluhi su i slijepi”, (41:44) a potom: “A Mi sigurno znamo da neki od vas neće u nj vjerovati”, tj. usprkos objašnjenjima i jasnoći Kur‘ana postojat će među vama oni koji će poricati Kur‘an. Uzvišeni kaže: “I on je zbilja (uzrok) jadu nevjernika”, tj. Kur‘an i vjerovanje u njega je, zaista, žalost nevjernicima. “A on je, doista, samo istina”, tj. istinit poziv u koji nema sumnje. “Zato ti slavi ime Gospodara tvoga, Veličanstvenoga!”, tj. Onoga Koji je objavio ovaj veličanstveni Kur‘an.

Neko je zatražio kaznu koja će se dogoditi/1/ nevjernicima – niko ne može spriječiti /2/ da to Allah, Gospodar, Gospodar nebeskih stepeni ne učini, /3/ k Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje. /4/ Ti se strpi strpljenjem lijepim./5/ Oni misle da se dogoditi neće, /6/ a Mi znamo da sigurno hoće. /7/
“Neko je zatražio kaznu koja će se dogoditi.” Značenje je ovog ajeta: požurila je neka osoba sa traženjem kazne koja će se desiti, kao što je spomenuto u ajeti-kerimu koji glasi: “Oni od tebe traže da ih kazna što prije stigne, i Allah će ispuniti prijetnju Svoju…” (El-Hadždž:47) To znači: Allahova, dž.š., kazna zacijelo će se izvršiti. Ovo je pitanje nevjernika o kazni koja će se nad njima izvršiti. Allah, dž.š., veli: “…koja će se dogoditi nevjernicima”, što znači da je ta kazna pripremljena za nevjernike. “Niko ne može spriječiti…” Niko ne može spriječiti tu kaznu ako Allah, dž.š., bude htio da se dogodi. Zbog toga Allah, dž.š., veli: “Da to Allah, Gospodar nebeskih stepeni…”, tj. Gospodar uzvišenosti i stepeni. Mudžahid veli: “El-Me’aridž” znači: mjesta uspinjanja na nebesima. Allah, dž.š., veli: “K Njemu se penju meleki i Džibril.” Katade veli: ‘Ta’rudžu’ znači isto što i ‘tas’adu'”, što znači penjanje i uzdizanje. Moguće je da je ovdje riječ o Džibrilu.
U gramatici arapskog jezika ovo je slučaj gdje se vezuje jedinka za skupinu kojoj pripada. Allah, dž.š., veli: “U danu koji pedeset hiljada godina traje.” Pod ovim se podrazumijeva da je to razdaljina između sedmog neba i sedmog stepena zemlje. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa da je kazao: “Njegova vlast obuhvaća sve: od najnižih katova zemalja do najviših katova nebesa, a što iznosi pedeset hiljada godina.” Neki smatraju da je tu riječ o Sudnjem danu. Ovo se prenosi i od Ibn-Abbasa, a u vezi je sa riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: “K njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.” On kaže: “Taj dan Sudnji dan.” Lanac prenosilaca ovog predanja je ispravan. U ovom smislu se navode i neki hadisi, između kojih i ovi: Imam Ahmed, r.a., prenosi hadis od Ebu-Hurejrea, koji kaže: (515)
 “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: ‘Ko bude imao deve a ne bude na njih davao zekat u vrijeme “nedžde” i “risle”‘, a mi smo ga upitali: ‘Šta je to “nedžda” i “risla”?’ On je odgovorio: ‘U teškoj i povoljnoj situaciji, pa ko ne bude davao zekat, doći će uhranjenije no što su bile i u većem broju, i deblje i zloćudnije, a on će biti povaljen na zaravnjenu ledinu, a one će ga gaziti svojim papcima. Kada i posljednja prijeđe preko njega, počet će ponovno prva i to u danu koji će trajati pedeset hiljada godina, sve dok se ne presudi svijetu i svako vidi svoje mjesto.’ Poslije toga je spomenuo krave i ovce koje će ga gaziti svojim papcima ako ne bude davan zekat na njih.” Imam Ahmed, r.a., prenosi i ovaj hadis od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (516) ‘Nema ni jednog vlasnika blaga koji ne daje na njega zekat a da Allah, dž.š., neće od njega učiniti ploče koje će se ugrijati u džehenemskoj vatri, a kojima će mu biti žigosano čelo, bok i leđa, sve dok ne bude presuđeno Njegovim robovima u danu koji traje pedeset hiljada godina na način na koji vi računate vrijeme.
Zatim će vidjeti svoje mjesto ili u Džennetu ili u Džehennemu…'” Zatim je spomenuo ostatak hadisa u vezi sa ovcama i devama kao što je gore navedeno, a u njemu stoji: “Konji pripadaju trojici; nekome su nagrada, nekome štit, a nekome će biti teret…” itd. Muslim u potpunosti navodi ovaj hadis izdvajajući se od Buharije, a koji prenosi Suhejl od svoga oca, a ovaj od Ebu-Hurejrea. Razlog navođenja ovog hadisa jeste sintagma Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj kaže: “I tako dok Allah, dž.š., presudi Svojim robovima u danu koji će trajati pedeset hiljada godina.” Ovo je argument kojim potvrđuju svoj stav oni koji kažu da se ovaj ajet odnosi na Sudnji dan. Allah, dž.š., veli: “Ti se strpi strpljenjem lijepim.” To znači: strpljivo podnosi, o Muhammede, s.a.v.s., to što te tvoj narod smatra lažljivcem. To što oni požuruju kaznu zbog toga je što smatraju nemogućim da se ona i desi. Značenje ovog ajeta slično je ajetu u kojem Allah, dž.š., veli: “Požuruju ga oni koji u nj ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega – strahuju i da je istina znaju.” (Eš-Šura;18)
 I zato Allah, dž.š., veli: “Oni misle da se dogoditi neće”, što znači: Allahova, dž.š., kazna i Sudnji dan za koji nevjernici kažu da su daleko, tj. da se uopće neće desiti. “A Mi znamo da sigurno hoće.” To znači da su vjernici uvjereni da je taj čas blizu, iako njegovo vrijeme zna samo Allah, dž.š. Taj moment je, zacijelo, blizu.

“…a onoga dana kada nebo bude kao talog od zejtina,/8/ a brda kao vuna rasčupana,/9/ kada bližnji neće bližnjeg ništa pitati, /10/ iako će jedni druge vidjeti. Zlikovac bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim,/11/i ženom svojom, i bratom svojim,/12/ i porodicom svojom koja ga štiti, /13/ i svima ostalima na Zemlji, samo da se izbavi./14/ Nikada! Ona će buktinja sama biti /15/ koja će udove čupati, /16/ zvat će onoga ko je glavu okretao i izbjegavao /17/ i zgrtao i skrivao.” /18/

Allah, dž.š., veli da će kazna snaći nevjernike: “A onoga dana kada nebo bude kao talog od zejtina”, “a brda kao vuna rasčupana”, “kada bližnji neće bližnjeg ništa pitati, iako će jedni druge vidjeti.” Neće rođak pitati o stanju njegova rođaka, iako će ga vidjeti u najgoroj situaciji, jer će biti zaokupljen samim sobom, a drugi ga neće zanimati. Jedni od drugih će bježati kao što je to spomenuto u ajeti-kerimu: “Na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći i od majke svoje i od oca svoga i od druge svoje i sinova svojih, toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abasa; 34-37)

 I ajeti-kerim: “Zlikovac bi jedva dočekao da se od ptanje toga Dana iskupi sinovima svojim i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji – samo da se izbavi. Nikada!” Neće biti primljena otkupnina makar kada bi mogao čovjek dati sve što je na Zemlji i dati zlata kolika je cijela Zemlja i ono što je na njoj, ili da se iskupi svojim djetetom, i imetkom. Kada vidi strahote Kijametskog dana, to će poželjeti, ali neće biti prihvaćeno. “Porodicom svojom koja ga štiti.” Plemenom i rodbinom; “Nikada! Ona će buktinja sama biti.” Ovo odražava intenzitet vatre. “Koja će udove čupati”, trgat će kožu sa glave, meso će odvajati od kostiju, dijelove ruku i nogu i lica. Naš Gospodaru, tražimo Tvoju zaštitu od Tvoje kazne. “Zvat će onoga ko je glavu okretao i izbjegavao, i zgrtao i skrivao.” Vatra će na Sudnjem danu pozvati one koji budu činili djela koja uvode u nju razgovijetnim jezikom, a potom će ih progutati kada se narod bude sakupio, kao što ptica guta zrnevlje.

 To je zato što su oni, kako kaže Allah, dž.š., okretali glave i izbjegavali. To znači da su srcem zdušno odbacivali da će se desiti Sudnji dan i kazna, i nisu se angažirali i radili za ahiret koliko su mogli. “…i zgrtao i skrivao.” Sakupljao je bogatstvo i čuvao ga, vezujući ga u kesi, ne dajući svoju obavezu kojom ga je Allah, dž.š., obavezao kroz davanje zekata i raznih sadaka. U jednom hadisu prenosi se: (517) “Nemoj skrivati jer će i Allah, dž.š., od tebe skrivati. Abdullah ibn Ukajm nije vezivao svoju kesu s novcem pravdajući to riječima: Čuo sam Allahove, dž.š., riječi: “I zgrtao i skrivao.”


Čovjek je uistinu stvoren lahkomim: /19/ kada ga nevolja snađe – očajan je,/20/ a kada ga zadesi dobro, on ga uskraćuje/21/ osim klanjača/22/ koji su u svojim namazima ustrajni, /23/ i oni u čijim imecima bude određen dio/24/ za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi,/25/ i oni koji u ovaj svijet bude vjerovali,/26/ i oni koji od kazne Allahove budu strahovali/27/ a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran/28/ i oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali /29/ i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju/30/ a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju,/31/ i oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali,/32/ i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali,/33/ i oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali /34/ oni će u dženetskim baščama biti počašćeni. /35/

 Allah, dž.š., otkriva prirodu čovjeka koja naginje prizemnom načinu ponašanja. “Čovjek je, uistinu, stvoren lahkomim”, a potom to objašnjava sljedećim ajetom: “Kada ga nevolja snađe – očajan je”, tako što mu srce siđe u pete od straha, pretjeranog straha, i izgubi nadu da će mu se dobro vratiti. “A kada ga zadesi dobro,on ga uskraćuje.” Kada se obogati, postane škrt i uskraćuje ispunjavanje svojih obaveza kojima je Allah, dž.š., obavezao Svoje robove. Ahmed prenosi od Ebu-Hurejrea hadis u kojem Muhammed, a.s., veli: (518)

 “Najgore što se može naći kod čovjeka jeste tvrdičluk uz pohlepu, i strah pretjerani strah.” Ovaj hadis prenosi i Ebu-Davud. Zatim Allah, dž.š., veli: “Osim klanjača koji su u svojim namazima ustrajni.” Što znači: osim onih koji paze na namaska vremena, na namaske vadžibe, na smirenost i skrušenost u namazu. Od ove je riječi i izraz, El-Maud-Daim, stajaća voda, koja miruje. Ovo upućuje na obavezu smirenosti u namazu – na ruku’u i sedždi – ko se uspravi na sedžde i na sjedenju ne smatra se smirenim i skrušenim na namazu. Allah, dž.š., veli: “I oni u čijim imecima bude određen dio; za onoga koji prosi i koji ne prosi.” Tj. u njihovim je imecima tačno određen dio za potrebe. “I oni koji u onaj svijet budu vjerovali.” Uvjereni su u povratak Allahu, dž.š., i polaganje računa, i nagradu za djela. Stoga oni čine djela za koja se nadaju da će dobiti nagradu i plaše se kazne. Zato Allah, dž.š., veli: “I oni koji od kazne Allahove budu strahovali”, tj. plašili se i strepjeli. “A od kazne Gospodara svoga niko nije siguran.” Od nje nije niko siguran osim onih koji izvršavaju Allahova, dž.š., naređenja. “I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali” od harama.

“I živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu” (žene robinje). “Oni odista prijekor ne zaslužuju, a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju.” Već je spomenut komentar ovog ajeta na početku sure “El – Mu'minun”. “I oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali.” Tj. kada im se ostavi nešto na amanet, oni to ispune i ne varaju; a ako se na nešto obavežu, ne iznevjere. Ovo su osobine vjernika a suprotno su njima osobine munafika – licemjera, kako se navodi u sahih hadisu: (519)
“Tri su znaka licemjera – munafika: kada govori, laže; kada obeća, prevari; a kada mu se nešto povjeri, iznevjeri.” U drugom rivajetu (520) stoji: “Kada priča laže, kada se obaveže iznevjeri, a kada se prepire, prijeđe sve granice.” “I oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali”, tako da ih pamte i ne dodaju ništa na to, niti bilo šta oduzimaju ili taje. “I oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali.” U njihovo vrijeme, sa svim ruknovima, vadžibima i mustehabima. Sura je započela spominjanjem namaza i završava se isto tako spominjanjem namaza, što ukazuje na dužnu pažnju prema njemu i isticanje veličine namaza. “Oni će u dženetskim baščama biti počašćeni.” Raznovrsnim užicima i radostima.

Šta je onim oko tebe koji ne vjeruju pa žure,/36/ zdesna i slijeva, u gomilama?!/37/ Kako svaki od njih žudi da u Džennet uživanja uđe?/38/ Nikada! Mi ih stvaramo, od čega – oni znaju! /39/ I Ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih možemo/40/ boljim od njih zamijeniti i niko Nas u tome ne može spriječiti./41/ Zato ih ostavi neka se oni u besposlice udubljuju i nazabavljaju dok Dan kojim im se prijeti ne dočekaju,/42/ Dan u kome će žurno, kao da kumirima hrle, iz grobova izići,/43/ oborenih pogleda i poniženjem ophrvani. To će biti onaj Dan kojim im se stalno prijeti! /44/

Allah, dž.š., kori nevjernike koji su se udaljili od Njegova Vjerovjesnika i postali mnogobrojne grupacije, iako su živjeli u njegovom vremenu, vidjeli ga i bili upoznati s činjenicom da ga je Allah, dž.š., podupro začuđujućim nadnaravnim djelima – mu’džizama. Allah, dž.š., veli: “Šta je onima oko tebe koji ne vjeruju pa žure.” Udaljavajući se od tebe žurno. “Zdesna i slijeva, u gomilama?!” Udaljavajući se, razilazeći se od tebe na lijevu i na desnu stranu, govoreći: “Šta kaže ovaj čovjek?” Prenosi se od Džabira b. Semure: (521) “Da je Muhammed, a.s., izišao među njih a oni su bili u halkama – kružocima i upitao ih: ‘Šta je to pa vas vidim raštrkane'”, tj. razbacane u halkama; prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu-Davud i drugi. Kako svaki od njih žudi da u Džennet uživanja uđe? Nikada!” Zar žude oni koji su u ovakvoj situaciji, u kojoj bježe od Poslanika, udaljavajući se od istine, da će ući u Džennete uživanja!? Nikako! Naprotiv, njihovo će mjesto biti u Džehennemu. Nakon toga, Allah, dž.š., potvrđujući postojanje budućeg svijeta i povratak Allahu, dž.š., i kažnjavanje onih koji niječu njegovo postojanje, upotrebljavajući kao argument početak stvaranja od kojeg je ponovno vraćanje u prvobitno stanje lakše i jednostavnije.

Allah, dž.š., veli: “Mi ih stvaramo – od čega, oni znaju!” A to je beznačajna sperma, kao što Allah, dž.š., veli: Zatim Allah, dž.š., veli: “I Ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih možemo”, tj. Stvoriteljem nebesa i Zemlje, i zvijezda koje se pojavljuju sa istoka i zalaze (nestaju) na zapadu. Cjelokupan tekst ima značenje: da je proživljenje i sakupljanje na Sudnjem danu kao i polaganje računa, sve će se to neminovno desiti, a što njihovo negiranje toga ne može spriječiti. Zbog toga je to ovdje izraženo sa lam elif za zekletvu, kojim i počinje zakletva, kako bi uputilo na to da je ono radi čega se zaklinje negacija onoga što oni tvrde. Tj.: Ne… nije onako kako vi tvrdite. “I Ja se kunem…” Oni su i prije bili svjedocima Allahove, dž.š., ogromne moći, što je mjerodavnije od dešavanja Kijametskog dana. Zbog toga Allah, dž.š., veli: “Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.” (Gafir; 57) Allah, dž.š., također veli: “Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; i zaista On može; kada nešto hoće, samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Jasin; 81-82)

 U ovoj suri Allah, dž.š., veli: “I ja se kunem Gospodarom istoka i zapada da ih možemo boljim od njih zamijeniti.” To znači Mi ćemo ih na Sudnjem danu povratiti i stvoriti im tijela koja su bolja od ovih sadašnjih. “I niko Nas u tome ne može spriječiti.” Tj. ne može nam to onemogućiti. Ovo je slično riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: “Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prstiju njihovih ponovo.” (El-Kijama; 3-4) Zatim Allah, dž.š., veli: “Zato ih ostavi”, tj. o Muhammede, s.a.v.s., “neka se u besposlice udubljuju i nazabavljaju”, tj. pusti ih u izmišljanju laži i njihovom nevjerovanju i inadu. “Dok Dan kojim im se prijeti ne dočekaju.” Znači: znat će rezultate svega toga i iskusit će zbog toga primjerenu kaznu. “Dan u kome će žurno kao da kumirima hrle iz grobova izići.” Oni će ustati iz grobova kada ih pozove njihov Uzvišeni Gospodar na mjesto gdje će račun polagati. Ustat će žurno kao da žure svojim idolima. To znači oni su u svom žurenju ka mjestu polaganja računa kao što su bili na dunjaluku kada su hrlili svojim idolima (kumirima) natječući se ko će ga prije dotaknuti. Ovo se prenosi od Mudžahida i drugih. Allah, dž.š., veli: “Oborenih pogleda”, tj. gledajući preda se. “I poniženjem ophrvani.” Ovo je nasuprot njihovom oholenju na dunjaluku i izbjegavanju pokornosti Allahu, dž.š. “To će biti onaj Dan kojim im se stalno prijeti!”

Tefsir Ibn Kesir – sura Nuh

Posted: 23 Oktobra, 2013 in Tefsir Ibn Kesir
“Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: ‘Opominji narod svoj prije nego što ga stigne kazna bolna!'”/1/. “O narode moj”, govorio je on, “ja sam vam zbilja opominjatelj jasni!” /2/. Allahu robujte i Njega se bojte i meni poslušni budite./3/ On će vam grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi.” /4/
Allah, dž.š., govori o Nuhu, a.s., i kako ga je poslao njegovom narodu zapovjedivši mu da ih upozori na Allahovu, dž.š., kaznu prije nego im se desi. Ako se oni pokaju i vrate na pravi put, On će ih Svoje kazne osloboditi. Zbog toga Allah, dž.š., veli: “Opominji narod svoj prije nego što ga stigne kazna bolna! ‘O narode moj’, govorio je on, ‘ja sam vam zbilja opominjatelj jasni!'” To znači: objasni tu opomenu, jasno i nedvosmisleno. “Allahu robujte i Njega se bojte”, tj. ostavite ono što je Allah, dž.š., zabranio. “I meni poslušni budite”, u onome što vam naređujem i zabranjujem. “On će vam grijehe vaše oprostiti.” Tj. ako učinite ono što tražim od vas i ako budete vjerovali u moje poslanstvo s kojim sam vam došao, bit će vam oprošteni grijesi. “I u životu vas do određenog časa ostaviti.” Tj. On će vam produljiti vaše živote i On će od vas kaznu (udaljiti) otkloniti. Allah, dž.š., veli: “I kad Allahov određeni čas dođe, zaista se neće, neka znate, odgoditi.” To znači: požurite sa činjenjem djela kojima iskazujete svoju pokornost prije nego se desi nesreća koju niko ne može spriječiti niti odgoditi. Allah, dž.š., Uzvišeni je, Koji sve potčinjava Svojoj volji, Silni – Kojem se pokoravaju sva stvorenja.

“On reče: ‘Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao,/5/. ali ga je pozivanje moje još više udaljilo./6/. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi. /7/. Zatim sam ih ja otvoreno pozivao,/8/. a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao,/9/. i govorio: Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta;/10/. On će vam kišu obilatu slati /11/. i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati./12/. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite,/13/. a On vas postepeno stvara?!/14/. Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,/15/. i na njima Mjesec svijetlim dao, a sunce svjetiljkom učinio?/16/. Allah vas od zemlje poput bilja stvara,/17/. zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti./18/. Allah vam je Zemlju učinio ravnom,/19/. da biste po njoj hodili putevima prostranim.'/20/”

Allah nam, dž.š., kazuje o Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., koji se žalio svome Uzvišenom Gospodaru šta ga je sve snašlo od njegova naroda, i šta je sve trpio od njih u tom dugom vremenskom periodu koji je trajao pedeset godina manje od hiljade. On govori šta je sve objašnjavao svome narodu, i kako ih je pozivao na jedini ispravni, pravi put, pa kaže: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao.” Nisam propustio pozovati ih ni noću ni danju, sprovodeći u djelo Tvoju naredbu i nastojeći biti u Tvojoj pokornosti. “Ali ga je pozivanje moje još više udaljilo.” Kada sam ih pozvao da se približe Istini, oni su bježali od nje. “I kad god sam ih pozivao da im oprostiš prste su svoje u uši stavljali i haljinama se svojim pokrivali.” Oni su zatvarali svoje uši da ne čuju ono čemu ih ja pozivam. Ovaj je ajet sličan onome u kojem Uzvišeni Allah, dž.š., obavještava o kurejševićkim nevjernicima: “Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ne slušajte ovaj Kur‘an, nego pravite buku, da biste ga nadvikali!'” (41:26)

 “I haljinama svojim se pokrivali”, kojima su pokrivali svoje glave, da ne bi čuli ono što im on kaže. “Bili su uporni.” Nastavljali su sa svojom mušričkom praksom. “Pretjerano oholi.” Odbacili su potčiniti usmjerenju ka Istini. “Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao.” Javno. “A onda sam im javno objavljivao.” Jakim glasom “…i u povjerenju im šaputao.” Diskretno, u povjerenju, pa sam ih na razne načine pozivao kako bih polučio kod njih najbolji uspjeh. “I govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprosta, jer On doista mnogo prašta.'” Pokajte se za činjenje širka i vjerujte u jednog Uzvišenog Gospodara. Pa ko se pokaje – Allah, dž.š., to će mu pokajanje primiti, ma koliko veliki bili njegovi grijesi. “On će vam kišu obilatu slati.” Redovno će vam slati kišu.

 Zato je mustehabb – lijepo učiti ovu suru u namazu za kišu (salatul-istiska). Slično se prenosi i od vladara pravovjernih, Omera b. el-Hataba, r.a., koji kada se popeo na minber da održi hutbu za vrijeme klanjanja namaza za kišu, nije ništa govorio osim što je donosio istigfar (tražio oprost) i učio ajete vezane za istigfar. U te ajete spada i ovaj: “I govorio: ‘Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta'”, a zatim je rekao: “Tražio sam kišu na osnovu zvijezde koja je predskazuje.” Allah, dž.š., veli: “I pomoći vas imanjima i sinovima, dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.” Pored ovoga podstičete se još i ukoliko se pokajete Allahu, dž.š., i zatražite od Njega oprosta i pokorite Mu se, Allah će vas, dž.š., obdariti imetkom i sinovima i dat će da vam raste razno rastinje i mlijeko u izobilju. Još će vam dati rijeke i bašče. Poslije ovoga se mijenja metod, pa se koristi metod zastrašivanja. “Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite.” Allahove veličine, a ne bojite se ni kazne. “A On vas postepeno stvara?!” On vas je stvorio u periodima, počev od sperme, ugruška usirene krvi i fetusa. “Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio”, i ona, kao spratovi, jedna iznad drugih. “I na njima Mjesec svijetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio.” Allah, dž.š., učinio je da Sunce i Mjesec različito sjaju i svako od ova dva tijela ima svoju granicu (mjeru).

Noć i dan se raspoznaju po izlasku i zalasku sunca. Allah, dž.š., odredio je Mjesecu putanju i položaj i učinio da Mjesec različito sija. Ponekad se to odašiljanje svjetlosti pojača i dostigne najveću granicu, pa se potom počne smanjivati sve dok se u potpunosti ne sakrije, označavajući tako završetak mjeseci i godina. Ovaj je ajet sličan ajeti-kerimu: “A Mjesec sjajnim i položaje mu odredio da biste znali broj godina i računanje.” (10:5) “Allah vas od zemlje poput bilja stvara; zatim vas u nju vraća i iz nje će vas sigurno izvesti.” On vas je stvorio od zemlje, a zatim će vas u nju vratiti kada umrete. Potom će vas iz nje izvesti u vrijeme prozivanja i skupljanja na Sudnjem danu, kao što vas je stvorio i prvi put. “Allah vam je zemlju učinio ravnom.” Allah ju je, dž.š., učinio prostranom, zaravnjenom i učvrstio ju je nepomičnim brdima. “Da biste po njoj hodili putevima prostranim.” Allah ju je, dž.š., u vama stvorio da biste na njoj živjeli i putovali, kretali se kuda hoćete po njenim dijelovima. Sve je ovo dio od onoga što im je govorio Nuh a.s., ukazujući na Allahovu, dž.š., moć i veličinu u stvaranju nebesa i Zemlje, u Allahovim, dž.š., blagodatima prema njima. Samo je On Onaj Kome se nužno ibadet mora činiti, ne pripisujući Mu nikoga za druga. On nema Sebi ravna. Nema družicu niti dijete. Nema ministra, niti savjetnika. On je Uzvišeni i Veliki, neka je Slavljen i Uzvišen.

“Nuh reče: ‘Gospodaru moj, oni me ne slušaju i povode se za onima čija bogastva i djeca samo njihovu propast uvećavaju/21/. i spletke velike snuju./22/. I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako, ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!‘, /23/. a već su mnoge u zabludu doveli, pa Ti nasilnicima samo zabludu povećaj!'” /24/

Allah, dž.š., obavještava o Nuhu, a.s., da Mu je saopćio – a On je Sveznajući, Kome ništa ne promiče – da su oni, i pored spomenutog gornjeg objašnjenja i raznovrsnih metoda pozivanja, uz podsticanje i zastrašivanje, iskazali neposlušnost prema njemu i u laž ga ugonili. Slijedili su one koji su zapostavili Allahove, dž.š., naredbe. Uživali su u velikom bogatstvu, sa mnogo djece. To, nikako, nije počast od Allaha, dž.š., već postupnost i davanje određenog roka prije kazne. Zbog toga Allah, dž.š., veli: “Oni se povode za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju.” Zatim Allah, dž.š., kaže: “I spletke velike snuju.” Svojim slijeđenjem onih ljudi koji su ih obmanuli i slagali im da su na Pravom putu i Istini. Isto će im reći na Sudnjem danu: “Nego ste i danju i noću spletkarili kada ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo…” (34:33.) Zbog toga Allah, dž.š., ovdje kaže: “I spletke velike snuju; i govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte.'” Ovo su imena njihovih idola koje su, pored Allaha, dž.š., obožavali.

Buharija prenosi od Ibn-Abbasa svojim lancem prenosilaca: (522) “Idoli koji su bili kod Nuhovog naroda pojavili su se kod Arapa; Vedd je bio u plemenu Kelb u Dumetul-Džendel, Suva je bio idol plemena Huzejl, a Jegus plemena Murad, a potom Beni-Gatfan u Džerefu u Sebi. Jeuk je bio u Hemedanu, a Nesr u Himjeru u porodici Zu-Kila’. Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog, a.s., naroda. Kada su umrli, šejtan je zaveo njihov narod da naprave kipove i postave ih ondje gdje su sjedili, i naveo ih da ih nazovu po njihovim imenima, što su i učinili… Oni nisu obožavani prije nego što su ovi umrli i dok nije nestalo znanja. Potom su ovi kipovi počeli bivati obožavani.” Allah, dž.š., veli: “A već su mnoge u zabludu doveli.”

Kipovi koje su oni prihvatili kao božanstvo mnoge su ljude u zabludu odveli. Klanjanje tim kumirima potrajalo je stoljećima sve do ovog našeg vremena među Arapima i nearapima i ostalim narodima. El-Halil (Ibrahim, a.s.) govorio je u svojim dovama: “…i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli…” (14:35) “Pa Ti nasilnicima samo zabludu povećaj.” Ovo je njegova dova (Nuha, a.s.) protiv svoga naroda zbog neposlušnosti, nevjerstva i inada, kao što je i Musa upućivao kletvu protiv Faraona i njegove svite, koja je izražena u riječima Allaha, dž.š.: “…Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive kaznu bolnu.” (10:88) Allah, dž.š., uslišao je dove obojice poslanika protiv njihova naroda. On je potopio Nuhov narod zbog njihovog nevjerovanja Nuha. a.s.

“I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, mimo Allaha, kao pomagače neće naći./25/. I Nuh reče: ‘Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,/26/. jer ako ih ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će griješnika i nevjernika rađati!/27/. Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nasilnicima samo propast povećaj!'”/28/

Allah, dž.š., veli: “I oni su zbog grijehova svojih potopljeni.” Zbog svoje ustrajnosti u nevjerovanju i suprotstavljanju svome poslaniku. “…Potopljeni i u vatru će biti uvedeni.” Prebačeni su iz bujice potopa u žestinu džehenemske vatre. “…i nikoga sebi, mimo Allaha, kao pomagača neće naći”, neće imati nikoga ko će ih spasiti Allahove, dž.š., kazne. Ovaj ajet ima slično značenje sljedećem “…Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smiluje…” (11:43) Tj. onome kome se Allah, dž.š., smiluje. “I Nuh reče: ‘Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika'”, tj. ne ostavi na licu Zemlje nikoga od njih niti ijedne kuće u kojoj će stanovati. Allah, dž.š., primio mu je dovu i uništio, usmrtio sve što je bilo na Zemlji, pa čak i Nuhovog, a.s., sina koji se ogradio od svog oca, i rekao: “A on reče: ‘Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. – ‘Niko danas Allahove kazne neće pošteđen biti, osim onoga kome se On smilovao!’ – reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.” (11:43.)

 Allah, dž.š., spasio je putnike u lađi koji su zajedno s Nuhom, a.s., vjerovali, a koje je Nuh, a.s., po Allahovoj, dž.š., naredbi ukrcao na brod. Allah, dž.š., veli: “Jer, ako ih ti ostaviš, oni će robove Tvoje u zabludu zavoditi.” Tj. ako ti bilo koga od njih ostaviš u životu, oni će zavoditi tvoje robove koji će dolaziti iza njih. “I samo će grješnika i nevjernika rađati!” Tj. grješnika po svojim djelima, čije srce ne vjeruje. On je to kazao zbog toga što ih je dobro poznavao boraveći među njima hiljadu manje pedeset godina. Zatim je rekao: “Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji u dom moj uđe…”, tj. svakome onom ko uđe u njegov dom kao vjernik. Imam Ahmed prenosi svojim lancem prenosilaca od Ebu-Seida el-Hudrija, koji je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kako kaže: (523) “Ne druži se osim sa vjernikom i neka ne jede tvoju hranu niko osim bogobojazan.” Bilježe ga također i Ebu-Davud i Tirmizi. “…i vjernicima i vjernicama, a nasilnicima samo propast povećaj!” Ovo je dova upućena za sve vjernike, i obuhvaća žive i mrtve. Što se tiče onih koji su nepravdu učinili, samo im propast povećaj na dunjaluku i ahiretu.

“Reci: ‘Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: ‘Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali /1/. koji na Pravi put upućuje – i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati,/2/. a On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni druge ni djeteta!/3/. Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio,/4/. a mi smo mislili da ni ljud ni džini o Allahu laži ne govore; /5/. i bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;/6/. i oni misle, kao što i vi mislite, da Allah nikoga neće oživiti;'”/7/
Uzvišeni Allah, dž.š., veli zapovijedajući Svome Poslaniku da obavijesti svoj narod da su džini slušali učenje Kur‘ana, a.š., te su i povjerovali u njega, vjerujući u njegovu istinitost i prepustivši se njegovom vođenju. Allah, dž.š, veli: “Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo i reklo: ‘Mi smo, doista, Kur‘an, koji izaziva divljenje, slušali; koji na pravi put upućuje…’ Upućuje na put, koji je ispravan i koji garantira uspjeh. “…i mi smo u nj povjerovali i više nikoga nećemo Gospodaru našem ravnim smatrati.”
Ova je situacija slična onoj spomenutoj u ajetu: “Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju,…” (46:29) Već smo naveli hadis o ovom pitanju pa je nepotrebno sve to ovdje napominjati. Allah, dž.š., veli: “A On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg!” Od Ibn-Abbasa prenosi se da riječ znači: Allahove, dž.š., blagodati, moć i nimeti prema stvorenjima. “A On nije uzeo Sebi ni druge ni djeteta.” Uzvišen je Allah, dž.š., od toga da ima družicu i djecu. Ustvari, džini su kazali – “Kada su prihvatili islam i povjerovali u Kur‘an, a.š.: Allah je uzvišen od toga da ima družicu i djete.” Zatim su kazali: “Jedan naš bezumnik o Allahu je laži govorio.” Pod pojmom jedan naš bezumnik podrazumijevaju Iblisa. “Laži”, a tu ulazi velika nepravda (širk) neistine i laži. Zbog toga su rekli: “A mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži ne govore.” Nismo pomislili da će se ljudi i džinni dogovoriti (složiti) da iznose na Allaha, dž.š., laži o pitanju družice i djeteta (sina).
Nakon što smo slušali Kur‘an, a.š., povjerovali smo u njega i spoznali samo da su oni iznosili laži na Allaha, dž.š., o tom pitanju. “I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” Tj. smatrali smo da smo mi odabraniji od ljudi, jer su oni tražili utočište kod nas kada bi se našli u kakvoj kotlini ili jezivom mjestu u pustinji i drugdje, kao što je bio običaj Arapa u džahilijetu. Oni su tražili utočište kod velikana tog mjesta od džina, da im nečim ne naude. Pošto su džini, vidjeli da se ljudi njih boje, odvažili su se protiv njih i povećano im nanosili neprijatnosti i strah. “I oni misle, kao što i vi mislite, da Allah neće nikoga oživiti.” Mislili su da Allah, dž.š., neće nakon tog perioda poslati poslanika.

“…i mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno;/8/. i sjedjeli smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići;/9/. i mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro; /10/

Allah, dž.š., obavještava o džinima u vrijeme kada je poslao Svoga poslanika Muhammeda, a.s., i objavio mu Kur‘an, a.š. Jedan vid zaštite Kur‘ana jeste i to da su se nebesa napunila moćnom stražom, i čuvana su sa svih strana. Šejtani su protjerani sa svih mjesta na kojima su sjedili prije toga kako ne bi prisluškivali Kur‘an i dostavljali ga vračarima te da tako dođe do zbrke i da se ne raspoznaje ko govori istinu (iskreno). Ovo je jedan vid Allahove, dž.š., blagodati i milosti prema Njegovim robovima, jedan vid čuvanja Njegove Knjige. Zbog toga su džinni kazali: “I mi smo nastojali nebo dotaknuti i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo šta čuli, ali će onaj ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići.” Ko poželi danas prisluškivati naići će na zvijezdu koja će ga satrti i uništiti. “I mi ne znamo da li se onima na Zemlji želi zlo ili im Gospodar njihov želi dobro.” Mi ne znamo da li se stanovnicima Zemlje želi zlo ili dobro. On je vrhunac etike u izražavanju s obzirom na činjenicu da zlo nisu pripisali nekom određenom već je ovo izraženo u pasivu bez subjekta, a dobro su pripisali (pridodali) Allahu, dž.š. U vjerodostojnom predanju navodi se: (524)

 “Zlo Tebi ne pripada.” Zvijezde su već prije toga popadale, ali ne kontinuirano već s vremena na vrijeme, kako se navodi u hadisu El-Abbasa: (525) “Za vrijeme dok smo sjedili sa Allahovim Poslanikom, poletjela je zvijezda i zasjala. Muhammed, a.s., upitao je: ‘Kako ste ovo komentirali?’ Rekli smo: ‘Govorili smo: rodio se neko ko će postati važan; umrla je neka važna osoba’, a on je na to odgovorio: ‘To nije tačno, nego kad Allah, dž.š., odredi da se nešto desi na nebesima…’, i naveo hadis u cijelosti.” Ovo je razlog koji je motivirao džine da ispitaju uzrok svemu tome pa su putovali Zemljom i na istok i na zapad dok nisu našli poslanika Muhammeda, a.s., kako uči Kur‘an u namazu sa svojim ashabima. Tada su spoznali da je to zbog čega su nebesa čuvana. Mnogi su od njih tada povjerovali, a oni koji nisu uzoholili su se u svom nevjerovanju, kao što je prije navedeno u hadisu Ibn-Abbasa kod komentara ajeta iz sure “El-Ahkaf”.

“Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur‘an slušaju…” Šejtani su se uplašili u noći kada su pojačanim intenzitetom letjele zvijezde (meteori) padalice, te su došli Iblisu i ispričali mu svoju situaciju, na što im je on rekao: “Donesite mi iz svake zemlje pregršt prašine da je pomirišem”, što su i učinili. On ju je pomirisao i rekao: “Vaš je drug u Meki”, pa je poslao sedmericu džina sa zlim namjerama. Kada su došli u Meku zatekli su poslanika Muhammeda, a.s., na kijamu u namazu u El-Mesdžidul-haramu kako uči Kur‘an, a.š. Primakli su mu se želeći čuti Kur‘an, pa su potom primili islam. Allah, dž.š., objavio je Muhammedu, a.s., kur’anske ajete u vezi sa ovim slučajem. (Iz knjige o Poslanikovoj biografiji.)

“A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih; /11/. i mi znamo da se ne možemo suprotstaviti, Allahu na Zemlji, niti umaći./12/. I mi smo, čim smo Kur‘an čuli, u nj povjerovali; a ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da se boji; /13/. i ima muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate pravi put su izabrali,/14/.a oni koji su skrenuli u Džehennemu će gorivo biti./15/. A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili,/16/ da bismo ih na kušnju stavili; a onog ko se okrene od spominanja Gospodara svoga – On će ga u patnju tešku uvesti. /17/

Allah, dž.š., obavještava o džinima i da su oni kazali: “A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu; ima nas vrsta različitih”; “I mi znamo da se ne možemo suprotstaviti Allahu na Zemlji, niti Mu umaći.” Mi znamo kolika je Allahova, dž.š., moć kojom On svima nama upravlja i mi Mu se ne možemo suprotstaviti niti bilo ko drugi, “I mi smo, čim smo Kur‘an čuli, u nj povjerovali…” Ponose se time. Doista je to veliki ponos i čast i najplemenitije svojstvo. “…A ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba da se boji”; tj. ne treba se plašiti da će mu se umanjiti njegova dobra djela ili će mu se natovariti da je učinio zlo koje nije počinio. Ovako se kaže i u ajeti-kerimu: “…neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.” (20:112)

“I ima muslimana, a ima nas zalutalih…” Tj. neki su od nas muslimani, a neki su odlutali od Istine, za razliku od riječi koja znači pravedan. “…oni koji islam prihvate pravi put su izabrali.” Tj. oni su za sebe izabrali spas. “A nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.” Gorivo koje će gorjeti. Allah, dž.š., veli: “A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili.” Tj. Mi bismo ih obasuli obilnom nafakom, kao što je u ajeti-kerimu: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s nebesa i iz Zemlje slali.” (7:96.) Ovako treba shvatiti Allahove, dž.š., riječi: “Da bismo ih time na kušnju stavili.” Tj. da bismo ih stavili na ispit, kao što prenosi Malik od Zejda ibn Esleme: “Da ih iskušamo ko će nastaviti putem upute, a ko će se odmetnuti u zabludu.” “…a onog ko se okrene od spominjanja Gospodara Svoga, On će u patnju tešku uvesti.” Tj. jaku, nesnosnu, bolnu patnju u kojoj neće imati mira.

“Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!/18/. A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali /19/. Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne smatram.’ /20/. Reci: ‘Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti nekom od vas neku korist pribaviti.'/21/. Reci: ‘Mene niko od Allahove kazne ne može u zaštitu uzeti; samo u Njega ja mogu utočište naći/22/ samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove.’ A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan – sigurno čeka vatra džehenemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati./23/. I kada oni vide ono čime im se prijeti, saznat će ko je slabiji i brojem manji.”/24/

Allah, dž.š., naređuje Svojim robovima da jedino Njemu ibadet čine (tevhid) i da se nikome ne obraćaju osim Njemu, niti da Mu se čini širk. U vezi sa ajeti-kerimom: “Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” Katade veli: “Židovi i kršćani su, kada uđu u svoje crkve i sinagoge, Allahu, dž.š., širk činili. Allah, dž.š., naredio je Svome poslaniku Muhammedu, a.s., da jedino Njemu ibadet čini. Od Ikrime se prenosi da je objavljeno o svim mjestima gdje se čini sedžda. Seid ibn Džubejr veli da je objavljen u vezi sa organima koji čine sedždu, što znači: ovi su organi Allahov, dž.š., dar i nemojte njima nikome drugom činiti sedždu. U sahih hadisu prenosi se od Ibn-Abbasa, r.a., koji kaže: “Muhammed, a.s., veli: (526) ‘Naređeno mi je da činim sedždu na sedam kostiju (organa); čelu – i pokazao svojom rukom na nos – šakama, koljenima i vrhovima stopala.'” “A kada je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali.”

Katade komentirajući ovaj ajet veli: “Ljudi i džini su kompaktno stali nasuprot ove stvari kako bi joj se suprotstavili.” Međutim, Allah, dž.š., sve je drugo odbio osim da ga pomogne protiv njegovih neprijatelja. Postoje još neka shvatanja u pogledu tefsira ovog ajeta, ali to što je navedeno očitije je i na osnovu ajeti-kerima. “Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim ne smatram.'” Poslanik im je rekao nakon što su ga izvrgli mučenju, suprotstavljajući mu se i proglašavajući ga lašcem, oholeći se nad njim kako bi ugasili istinu, koju je donio, okupljeni oko jednog im zajedničkog cilja: neprijateljstva prema njemu. “Ja se samo Gospodaru svome klanjam.” Ja samo Njemu činim ibadet ne pripisujući Mu druga, kod Njega tražim utočište i na Njega se oslanjam. I nikoga Njemu ravnim ne smatram. “Reci: ‘Ja nisam u stanju od vas kakvu štetu otkloniti niti nekom od vas neku korist pribavim.'” Ja sam samo čovjek kao i vi samo što mi se objavljuje, i jedan od Allahovih, dž.š., robova. Ja vas ne mogu uputiti na pravi put niti vas zavesti. U svemu tome na koncu se sve Allahu, dž.š., vraća. Mene neće niko zaštititi od Allaha, dž.š., ako Mu učinim kakvu neposlušnost i niko me ne može spasiti Njegove kazne. “Samo u Njega ja mogu utočište naći.” Niti ima pomagača, a ni utočišta.

 U jednom predanju navodi se: nema zaštitnika niti utočišta. “Samo mogu oglasiti ono što je od Allaha i poslanice Njegove.” Tj. Samo će me zaštititi od Njega dostava objave čije mi je dostavljanje naređeno. “…A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehenemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati.” Ja vam dostavljam Allahovu, dž.š., objavu. Ko Allahu, dž.š., bude neposlušan poslije toga – imat će džehenemsku kaznu. U njemu će vječno ostati, odakle se neće moći izmaći niti će iz njega izići. Allah, dž.š., veli: “I kada oni vide ono čime im se prijeti, saznat će ko je slabiji i brojem manji.” Kada ovi mušrici između džina i ljudi vide ono što im se obećava na Sudnjem danu, znat će tada ko je slabiji i brojem manji. Mušrici neće imati pomagača i oni su u manjem broju u odnosu na Allahovu, dž.š., vojsku.

“Reci: ‘Ja ne znam da li će uskoro biti ono čime vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da će to poslije dugo vremena biti./25/. On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome,/26/. osim onoga koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati/27/. da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili; On u tančine zna ono što je u njih, On zna broj svega što postoji.'”/28/

Allah, dž.š., naredio je Svome Poslaniku da ljudima obznani da on nema znanja o tome kada će biti Sudnji dan, da li se primaklo njegovo vrijeme ili je daleko. “Reci: ‘Ja ne znam da li će uskoro biti ono čime vam se prijeti ili je Gospodar moj odredio da će to poslije dugo vremena biti.'” Tj. poslije dugog perioda. U ovom je ajeti-kerimu argument je protiv hadisa koji koriste neuki da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Neće se napuniti hiljada godina na Zemlji”, koji je laž i koji nema osnove. Nismo ga vidjeli da se navodi u bilo kakvim hadiskim knjigama (izvorima). Kada je Džibril, a.s., upitao Poslanika, s.a.v.s., između ostalog: “O Muhammede, obavijesti me o Sudnjem danu”, on mu je rekao: (527) “Upitani o tome ne zna ništa više od onoga ko pita.” Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome; osim onoga koga On za poslanika odabere.” Ovaj ajet je sličan ajetu: “…a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi…” (2:255)

 Isto tako kaže ovdje da doista samo On zna nevidljivi i vidljivi svijet i da nikom od Svojih stvorenja neće otkriti to znanje osim ono što On bude htio. I radi toga Allah, dž.š., veli: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome; osim onoga koga On za poslanika odabere;…” Ovo općenito važi za poslanike iz svijeta meleka kao i za poslanike iz svijeta ljudskih bića. Zatim veli: “…zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” Tj. dat će mu povećan broj meleka koji će ga čuvati i usmjeravati prema onome što mu je objavljeno od Allaha, dž.š. Zato Allah, dž.š., veli: “Da bi pokazao da su poslanice Gospodara svoga dostavili, On u tančine zna ono što je u njih, On zna broj svega što postoji.” Komentatori su se razišli o pitanju na koga se odnosi zamjenica u glagolu “da bi znao”.

 Neki smatraju da se to odnosi na Poslanika, a.s., što znači: Da bi znao Allahov Poslanik, a.s., da su poslanici dostavili uputu od Allaha, dž.š., a meleki su je čuvali i branili je od napadanja. Neki smatraju navodeći od Ibn-Abbasa da je kazao: “To su meleki koji čuvaju Poslanika od šejtana dok se ne razjasni onima kojima je poslano”, i to onda kada kaže da mušrici (znaju) spoznaju da su poslanici dostavili poslanice Gospodara svoga. Postoji vjerovatnoća da se zamjenica odnosi na Allaha, dž.š. Ovo je mišljenje koje navodi Ibn-Dževzijj u djelu “Zadul-me‘ad”. U tom slučaju značenje bi bilo: On čuva Svoje poslanike putem Svojih meleka, da bi ustrajali u ispunjenju svoje misije i izvršili je. On čuva objavu koju im spusti kako bi znao da li su dostavili poslanice Gospodara svoga. To je isto značenje kao u ajetu: “Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolični. (29:11) Nema sumnje da Allah, dž.š., zna stvari prije nego što se dese. “…On zna broj svega što postoji.”

“O ti, umotani!/1/ Probdij noć, osim malog dijela;/2/ polovinu njezinu i malo manje od nje;/3/ ili malo više od nje, i izgovaraj Kur'an pažljivo,/4/ Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati /5/ ta ustajanje noću, zaista, jače djeluju i izgovara se jasnije,/6/ a ti danju imaš, doista, mnogo posla./7/ I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti,/8/ On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, Njega uzmi za zaštitnika! /9/
Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da prekine spavanje te da ustane i obavlja noćni namaz Svome Gospodaru. Poslanik, s.a.v.s., izvršio je naredbu Uzvišenog, Koji mu je ovdje razjasnio koliko će provesti u noćnom namazu. Allah, dž.š., veli: “O ti, umotani!” O ti umotani spavaču! “Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje.” To znači: naredili smo ti da u namazu probdiješ pola noći ili malo više od toga, ili malo manje, nema ti u tome grijeha. “…I izgovaraj Kur'an pažljivo”, tj. uči ga polagahno, jer će ti to pomoći da razumiješ Kur'an, a.š., i da ga shvatiš. Tako je Muhammed, s.a.v.s., učio Kur‘an, a.š., u Buharijinom Sahihu navodi se od Enesa, r.a.: (528) “Da je on upitan o učenju Allahovog Poslanika, a.s., pa je rekao: Bilo je otegnuto a zatim je proučio: ‘Prenosi se od Ummu-Seleme, r.a., koja je, kada je upitana o učenju Poslanika, s.a.v.s., rekla: (529) Pravio je stanke u učenju poslije svakog ajeta.'” U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!! Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. Svemilosnog, Milostivog. Vladara Dana sudnjeg.
 Bilježe ga Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi u hadisu (530). “Uljepšajte Kur‘an, a.š., svojim glasovima” i (531) “Ne pripada nama onaj ko ne uči melodično Kur‘an” i (532) “Ovome je data jedna od frula Davudove porodice”, ciljajući na Ebu-Musa el-Ešarija. Allah, dž.š., veli: “Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati.” Tj. teške u momentu objavljivanja zbog njihove veličine, kao što veli Zejd b. Sabit, r.a.: (533) “Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sišla je objava, a njegovo je koljeno bilo naslonjeno na moje i skoro da mi je polomio koljeno. U Buharijinom Sahihu prenosi se od Aiše, r.a.: (534) “El-Haris b. Hišam je pitao Allahovog Poslanika: ‘Kako ti dolazi objava?’ On je odgovorio: ‘Ponekad mi dođe kao zvuk zvona i taj način objave mi je najteži i kada prestane ja znam šta mi je objavljeno. Ponekad mi se prikaže melek u čovječijem obliku koji govori i ja razumijem sve što kaže.'” Aiša, r.a., veli: “Vidjela sam ga u času primanja objave, u vrlo hladnom danu: kada je prestala, čelo mu je bilo obliveno znojem.” Ovo je Buharijina verzija hadisa. Allah, dž.š., veli: “Ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije.” Glagol znači ustati iza sna. Time se hoće istaći da se pod izrazom podrazumijevaju noćni sati i vrijeme, a svaki njen sat se zove. Time se hoće istaći da je ustajanje noću radi namaza najbolja potvrda sjedinjenja srca i jezika, i da je najpogodnije za učenje Kur‘ana, a.š. Zato Allah, dž.š., veli: “Zaista, ustajanje noću jače djeluje i izgovara se jasnije”, što znači da je koncentracija bolja u učenju Kur‘ana, a.š., i njegovo razumijevanje jače no što je to danju, jer je dan vrijeme aktivnosti ljudi i njihovog kretanja.
Allah, dž.š., veli: “A ti danju imaš, doista, mnogo posla.” Slobodnog prostora, želja, aktivnosti. Ovo se odnosi na vrijeme kada je noćni namaz bio obavezan namaz. Zatim je Allah, dž.š., iz dobročinstva prema robovima preinačio tu obavezu i oslobodio ih nje. Dokaz je za to hadis koji prenosi Imam Ahmed u svom Musnedu od Seida bin Hišama (sažeto), koji je zatražio dozvolu od Aiše, r.a., da dođe kod nje: (536) “A sa njim je bio Hakim bin Muflih. Ona mu je rekla: ‘Ti si, o Hakime’, prepoznavši ga. ‘Da’, rekao je. ‘A ko je to s tobom’, upitala je. ‘Seid b. Hišam’, rekao je. ‘A ko je Seid bin Hišam’, upitala je. ‘Ibn-Amir’, rekao je. Ona je za njega zatražila Allahovu milost i rekla: ‘Divan li je čovjek Bin-Amir.’ Ja sam kazao: ‘Majko pravovjernih, kaži nam kakvog je ćudoređa bio Vjerovjesnik, s.a.v.s.’ Ona je pitala: ‘Učiš li ti Kur‘an, a.š.?!’ ‘Svakako’, odgovorio sam joj. ‘Doista je moral Muhammeda, s.a.v.s., bio Kur‘an, a.š.’, odgovorila je. Htio sam otići, kada mi naumpade Poslanikov, s.a.v.s. noćni namaz. ‘Majko pravovjernih’, kazao sam, ‘kaži nam o Poslanikovom, s.a.v.s., noćnom namazu.’ ‘Zar ne učiš suru ‘O ti umotani’?!’, upitala je. ‘Svakako”, rekao sam joj. Ona je rekla: ‘Allah, dž.š., propisao je noćni namaz kao strogu obavezu na početku ove sure. Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi izvršavali su to jednu godinu tako da su im noge oticale od dugotrajnog stajanja, a Allah je, dž.š., sa istekom dvanaest mjeseci stavio van snage tu obavezu i objavio olakšicu na samom kraju ove sure pa je noćni namaz postao dobrovoljni namaz nakon što je to bio stroga obaveza.'” U ovom se hadisu navode njene riječi. Ja ne znam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proučio cijeli Kur‘an, a.š., u jednoj noći, niti je postio cijeli mjesec osim mjeseca ramazana.
Onda sam ja došao kod Ibn-Abbasa i ispričao mu ovaj njen hadis, a on mi je rekao: “Istinu si rekao, da sam ja ušao kod nje, došao bih do nje tako da bi mogla razgovarati sa mnom.” Ovaj hadis u cijelosti navodi Imam Ahmed, a bilježi ga Muslim od Katadea, Ali bin Talha od Ibn-Abbasa bilježi u vezi sa ajeti-kerimom: “Probdij noć, osim malog dijela – polovinu njezinu ili manje od nje”, da je to bilo naporno za muslimane. Zatim mu je Allah, dž.š., olakšao iz Svoje milosti i nakon toga objavio sljedeći ajet: “On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovom putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko.” Allahu, dž.š., pripada svaka hvala, Koji nije sputao vjernike već je ostavio određenu širinu. Allah, dž.š., veli: “I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti”, tj. mnogo Ga spominji i Njemu se posveti. Upražnjavaj radnje ibadeta kada završiš svakodnevni ovosvjetski posao koji je potrebno da obavljaš, kao što veli Allah, dž.š.:
“A kada završiš, molitvi se predaj.” Tj. kada završiš svoje poslove, usredotoči se na ibadet i pokornost i kako te ništa drugo ne bi zaokupljalo. “I Njemu se potpuno posveti.” Ibn-Abbas veli: “Predano Mu čini ibadet.” Ibn-Džabir veli: “Za pobožnjaka se još kaže: El-Mutebettil.” Allah, dž.š., veli: ر”On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, Njega uzmi za zaštitnika!” On je Vladar. I Onaj Koji svime upravlja, na istoku i zapadu, On je Onaj pored Kojeg drugog boga nema. Kao što samo Njemu ibadet činiš, jedino se na Njega osloni i Njega uzmi za zaštitnika. Kao što veli Allah, dž.š.: “Ibadet Mu čini i na Njega se osloni.”

I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način,/10/. a Mene ostavi I one koji te u laž ugone, koji raskošno žive, i daj im malo vremena;/11/ bit će u Nas, doista, okova i ognja,/12/ i jela koje u grlu zastaje, i patnje nesnosne,/13/. na dan kada se Zemlja i planine zatresu i planine – mehke pješčane dine budu./14/ Mi smo vam zaista poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas isto onako kao što smo i Faraonu poslanika poslali,/15/ ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili. /16/ Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?!/17/ Nebo će se toga dana rascijepiti, i prijetnja će se Njegova ispuniti /18/

Allah, dž.š., naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da strpljivo podnese ono što mu govore oni maloumni iz njegovog naroda koji ga smatraju lažljivcem i da ih napusti i ostavi na najljepši način, bez korenja I grdnji. Zatim mu Allah, dž.š., veli prijeteći nevjernicima iz njegovog naroda i prijeteći određenom kaznom, a On je Silni, Čijoj se srdžbi niko ne može suprotstaviti. “A Mene ostavi i one koji te u laž ugone, koji raskošno žive.” Prepusti Mene onima koji te smatraju lašcem, a to su oni bogataši, koji posjeduju veliku imovinu. Oni su u boljoj mogućnosti da čine ibadet od ostalih. Od njih se traži izvršenje nekih obaveza koji drugi nisu u stanju izvršiti. “…i daj im malo vremena.” Polahko i ne žuri, kao što Allah, dž.š., veli u ajetu: “Mi im dajemo da kratko uživaju, a onda ćemo ih natjerati u patnju neizdržljivu.” (31:24)

 I radi toga Allah, dž.š., veli ovdje “Bit će u Nas, doista, okova.” Riječ znači okovi, kako pričaju Ibn-Abbas i drugi. “I ognja.” To je rasplamtjela vatra. “I jela koja u grlu zastaju, i patnje nesnosne.” Hrane koja zastaje u grlu pa niti izlazi iz njega niti silazi u stomak. “… I patnje nesnosne; na dan kada se Zemlja i planine zatresu.” Tj. dogodi se zemljotres “i planine – mehke pješane dine budu”, postanu kao pješčane dine, nakon što su bile kamenite. Zatim će biti razorene tako da neće od njih ništa ostati, a Zemlja će postati pusta dolina u kojoj neće biti oaze niti uzvišice. To znači da neće biti ni doline niti uzvišice. Zatim Allah, dž.š., veli, oslovljavajući nevjernike iz plemena Kurejš, a tu ulaze i svi ostali nevjernici: “Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas.” Tj. prema vašim djelima. “…isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali; ali Faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili.” Upozorava ih utjerivanje u laž ovoga poslanika kako ih ne bi zadesila ista kazna koja je zadesila Faraona, kao što kaže Allah, dž.š.: “I Allah ga je i za ove i za one prijašnje riječi kaznio.” (79:25)

 Vama će se prije dogoditi propast i uništenje ako budete u laž ugonili vašeg poslanika, jer je vaš poslanik odabraniji od Musaa bin Imrana, a.s. “Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?!” Kako možete biti sigurni na Dan velikog straha, ako budete nevjernici? Značenje ajeta: “Na dan koji će djecu sijedom učiniti”, jeste: to će se desiti zbog velikih strahota i zemljotresa, a to je Posljednji dan. Allah, dž.š., veli: “Nebo će se toga dana rascijepiti, i prijetnja će se Njegova ispuniti.” Prijetnja ovim danom ispunit će se i neminovno desiti, i neće se moći izbjeći.

“Ovo je, doista, pouka; i ko hoće, put ka Gospodaru svome prihvatit će!/19/ Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajući (provodiš) manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu, ili trećinu njezinu, a i skupina od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to nećete moći izdržati pa vam prašta, a vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko, On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati, i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti. Pa učite iz njega ono što (vam) je lahko, i namaz obavljate, i zekat dajite, i Allahu lijep zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i većim po nagradi. I molite Allaha da vam oprosti, jer, Allah prašta i milostiv je.” /20/

 “Ovo je, doista”, tj. ova sura “pouka”, tj. pouka koju će prihvatiti umom obdareni. Zato Allah, dž.š., veli: “I ko hoće, put ka Gospodaru svome prihvatit će.” Onaj kome Allah, dž.š., bude htio podariti uputu, kao što je to jasno istaknuto u drugoj suri. Allah, dž.š., veli: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće – Allah, uistinu sve zna i mudar je.” (75:30) Zatim Allah, dž.š., veli: “Gospodar tvoj sigurno zna da ti klanjajući (provodiš) manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i skupina od onih koji su uz tebe.” Tj. nekada ovako, nekada onako, bez vaše prethodne namjere, ali vi ne možete biti ustrajni u izvršavanju Moje naredbe o noćnom namazu jer vam to predstavlja napor. Zato Allah, dž.š., veli: “Allah određuje dužinu noći i dana”, pa su nekad približne duljine dana, a nekad su duži ili kraći. Klanjajte vitr-namaz, o vi koji se brinete i čuvate Kur‘an, a.š. Sadaka je dobro koje ste pohranili kod Allaha, dž.š. “On zna da vi to nećete moći izdržati.” Tj. strogu naredbu kojom vas je zadužio. “A vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko”, tj. bez preciznog određivanja termina, ali ustajte noću koliko vam neće predstavljati poteškoću.

Ovdje se pod pojmom “učenje” podrazumijeva “namaz”, kao što u suri “Subhane” veli: ولtj. nemojte biti glasni u svom namazu, tj. u učenju. “Nemoj biti tih.” Hanefijski mezheb ovim ajetom “…a vi iz Kur‘ana učite ono što je lahko”, argumentuje svoj stav da učenje Fatihe nije obaveza, pa će biti dovoljno ako prouči Fatihu ili nešto drugo. Tu su svoju argumentaciju pojačali hadisom koji govori o čovjeku koji je pogriješio u namazu, a koji se nalazi u dva Sahiha: (537) “Zatim uči iz Kur‘ana, a.š., što znaš i što ti je lahko.” Većina im je učenjaka odgovorila i suprotstavila hadisom koji prenosi Ubade bin Es-Samit, koji se također nalazi u dva Sahiha: (538) “Nema namaza onaj ko u njemu ne prouči Fatihu.” Allah, dž.š., veli: “On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti.” [to znači: znao je da će u ovom ummetu biti osoba koje će imati neke razloge kao što su bolest, put i borba na Allahovom putu. Ovaj je ajet potvrda poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., jer ovaj ajet spada među one koji govore o nepoznatim stvarima koje će se desiti u budućnosti; jer je ovaj ajet objavljen u Meki, a borba u tom periodu još uvijek nije bila propisana. “Pa učite iz njega ono što vam je lahko”, tj. obavljajte namaz učeći iz Kur‘ana ono što vam je lahko. U hadisu se navodi: (539) “Poslanik je upitan o čovjeku koji je spavao sve do zore, za kojeg je kazao:

 To je čovjek u čije se uho pomokrio šejtan.” Neki smatraju da je prespavao i nije obavio farz- namaz, a drugi kažu da nije obavio noćni namaz nafilu. U Sunenu se navodi hadis: (540) “Obavljajte vitr-namaz, vi koji pripadate Kur’anu, a.š.”, kao i hadis: (541) “Ko ne klanja vitr namaz ne pripada nama.” Allah, dž.š., veli: “I namaz obavljajte, i milostinju udjeljujte.” Obavljajte namaze koji su vam stroga obaveza i zekat koji vam je naređen. Ibn-Abbas i drugi koji pripadaju selefu vele: “Ovaj je ajet derogirao naredbu Allaha, dž.š., muslimanima da obavljaju noćni namaz koji im je bio odredio na početku kao obavezu. U dva Sahiha navodi se: (542) “Allahov je Poslanik kazao tom čovjeku: ‘Pet namaza u jednom danu i noći.’ ‘Je li mi obavezan još neki namaz osim toga’, upitao je čovjek. ‘Ne, osim ako hoćeš obaviti dobrovoljni namaz.'” Allah, dž.š., veli: “Allahu lijep zajam dajte!” Od dobrovoljnih priloga, a Allah, dž.š., zato će dati najbolju nagradu. “A dobro koje za sebe unaprijed date naći ćete kod Allaha još boljim i većim po nagradi.” Sve što uradite od dobra to ćete naći, to je najbolje što ste ostavili na dunjaluku. Prenosi Haris bin Suvejda koji kaže: Abdullah veli da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: (543) “Kome je od vas njegov imetak draži od imetka njegovog nasljednika?”

 Rekoše: ‘Allahov Poslaniče nikome od nas nije draži imetak njegova nasljednika od njegova imetka.’ ‘Znajte to što ste rekli’, reče im Poslanik, s.a.v.s. ‘Ne znamo ništa drugo, Allahov Poslaniče’, rekoše. ‘Vaša je imovina ono što podijelite u hajr, a imovina je vaših nasljednika ono što ostavite iza sebe’, reče im Poslanik, s.a.v.s.” Bilježe ga El-Buharija i En-Nesai. Zatim Allah, dž.š., veli: “I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.” Mnogo Ga spominjite i tražite oprosta u svim svojim radnjama, jer On oprašta i Milostiv je prema onome ko od Njega traži.