Moj nikab…

Posted: 14 Decembra, 2013 in žena muslimanka

Tema: Muslima

Rekoh sebi: «Pa ako zaista želiš da budeš Merjem, imenom i djelom, budi od onih čestitih, koji u Allaha iskreno vjeruju i koji se čvrsto drže Sunneta Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovih ashaba i dobrih sljedbenika! Kreni zaštićena od pogleda bolesnih srca i nevjernika, i napokon osjeti istinsku sreću!»…

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berakatuhu!

Molim Allaha , subhanehu ve te'ala, da ovo moje iskustvo bude od koristi onim sestrama kojima je podrška za hidžab ili nikab potrebna i da bude od koristi i braci i sestrama , jer je ovo dokaz da poslije svakog iskušenja dolazi olakšanje – okus tog zadovoljstva je neopisiv. Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nam se svima smiluje i da nam oprosti, jer je On Najmilostiviji.

Eh da polahko počnem… Moja želja za nikabom je bila prisutna od onog momenta otkad sam spoznala Istinu – elhamdulillah! Kada god bi h ugledala seku na ulici pod nikabom, u meni bi se probudilo divljenje i poštovanje prema njoj. Razmišljala sam o toj Allahovoj blagodati nama, ženama, koje smo kao biseri brižno čuvani u svojim školjkama.. . daleko od pogleda bolesnih srca i svakog onog a ko želi da nas zloupotrijebi. Kup i la sam nikab , i često se , kada bih bila sama u kući, divila tom osjećaju kada bih ga nosila (malo smiješno zvuči: nosila sam nikab u kući, a ne vani;)). Međutim, nije mi smjelo pasti na pamet da ga nosim vani, jer su se moji roditelji užasno protivili tome (kao kod većine ovakvih «slučajeva»). Nikab je stajao složen u ladici već neko vrijeme. InšaAllah, ispričat ću vam šta mi se sve desilo tog dana – «dana oslobo đ enja» i nešto poslije …

14.09.2005 …osvanuo dan, elhamdulillah, sunčan i lijep, uobičajen. Otvorih oči i kao svaki dan rekoh u sebi: «Hvala Allahu koji nas oživi nakon što nas je usmrtio…» S obzirom da je srijeda, morat ću obaviti sve što imam do 9 sati da bih stigla da se spremim i na vrijeme stignemu školu , koja nešto ranije srijedom počinje.

Obukoh se, izađoh do prodavnice koja se nalazi u dvorištu kuće , gdje je mama kao i uvijek u to vrijeme , ispijala kahvu s mojim bratom. Izađoh vani i osjetih kao da mi nešto nedostaje od moje odjeće – subhanaAllah! Vratih se u kuću i provjerih da nisam štagod zaboravila. «Vidi se da se nisam naspavala.» rekoh u sebi, jer sam vrlo malo spavala zbog školskih obaveza i nasmijah se, jer mi se tako nešto nikada prije nije desilo. Hajr inšaAllah – obavila sam sve što sam trebala do 9 sati i spremih se za školu. S prozora ugledah veliku grupu ljudi koja se gurala na autobuskoj stanici – autobus je naravno kasnio. Pošla sam vani, obučena kao i uvijek i u prolazu niz hodnik pogledah se u ogledalo i zastadoh… Počele su se nizati slike jedna za drugom onoga što me, inšaAllah, čekalo tog dana: guranje na autobuskoj stanici i u autobusu – ma koliko se ja trudila da to izbjegnem – svakodnevna dobacivanja zbog mog crnog hidžaba, a naročito rukavica: «Pobogu, šta će joj rukavice po ovakvoj vrućini?!» ili pak: «Je li ona normalna, umrijet će od vrućine u onom crnom!« što je opet malo prihvatljivije u odnosu na : «Hej raja, eno betmena!» i sl. A da ne spominjem šta me sve čekalo u školi… zapitkivanje od strane profesora koji su željeli pokazati « zaostalost » islama ili me poniziti pred cijelim razredom, govoreći mi da sam pripadnica neke zalutale sekte i tome slično.

Hvala Uzvišenom Allahu koji je objavio ajete: «Reci: ‘Zar se sa nama o Allahu raspravljate kada je On naš i vaš Gospodar? Nama – naša djela, vama – vaša djela! A samo Mu mi iskreno ispovijedamo vjeru!'» (El-Bekara ) i «Zar oni ne znaju da onog ko se suprotstavlja Allahu i Njegovom Poslaniku čeka d žehennemska vatra u kojoj će vje čno boraviti ? To je ruglo veliko! » ( Et – Tewba )

Oni su bili moje oružje kojim sam mnogima usta zapečatila. U nekoliko momenata, izmijenile su se sve te slike, a sjetih se i ajeta: «I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: ‘Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivoš ć u i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje.'» (El-Bekara) «Ima ljudi koji žrtvuju sebe da bi Allaha umilostivili.» (El-Bekara) «Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast na nebesima i na zemlji i da vi osim Allaha ni za š titnika ni pomaga č a nemate?»

Rekoh sebi: «Pa ako zaista želi š da budeš Merjem, imenom i djelom, budi od onih čestitih, koji u Allaha iskreno vjeruju i koji se čvrsto drže Sunneta Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovih ashaba i dobrih sljedbenika! Kreni zaštićena od pogleda bolesnih srca i nevjernika, i napokon osjeti istinsku sreću!» Tako mi Onog Koji prima molbu molitelja kada Ga zamoli, istina je. Nikad a u životu nisam bila sretnija niti zadovoljnija, jer sam bila skrivena od svih onih koji me žele poniziti i ukaljati moj obraz; obraz muslimanke. Pomislila sam još i na to da ja ne predstavljam sebe, već islam! Vjeru koja je došla da olakša čovjeku, a ne da oteža i vjera čiji su zakoni jasni. Osjetih veliku odlučnost za taj korak.

Tada se neopisivom hrabrošću i snagom koju u svom dosadašnjem životu nikada nisam osjetila, pojavih na stanici, među masom koja me začuđeno gledala. Znali su da sam to ja, jer većina tih ljudi su bili moje komšije – ljudi i žene s kojima se svake srijede vozim tim autobusom… Počela su dobacivanja, ali elhamdulillah, svakim tim neumjesnim komentarom, moj iman je rastao i da su mi mogli vidjeti lice, vidjeli bi da ono blista od sreće i ponosa, jer ja sam muslimanka! Sjetih se da je Allah , subhanehu ve te'ala, obećao da roba kojeg voli , neće ostaviti bez iskušenja sve dok bez grijeha ne bude hodio zemljom… »La havle we la kuvvete illa billah« rekoh tiho, osjećajući neopisivu radost. U školi – problemi, problemi, problemi, ali zahvaljujući Svemogućem, uspjela sam se izboriti za svoje pravo izbora, nalazeći «rup» u našem školskom zakonu (zahvaljujući Allahu, subhanehu ve te'ala, dobro poznajem taj zakon, jer su moji roditelji prosvjetni radnici ) kojih ima mašaAllah, hejbet.

Izborila sam se s njima za ovo polugodište, a šta će biti dalje Allah , subhanehu ve te'ala, zna najbolje, jer će najvjerovatnije i u Bosni donijeti zakon protiv «vjerskih obilježja» u školama.

Moji roditelji – muka živa. Uveli mi bili sankcije za sve – nisam čak ni na d ersove više mogla ići, jer mi nisu dali da provirim iz kuće , osim kada idem u školu . B ilo ih je stid što se njihova kćerkica «zamotala» … subhanaAllah. Ali… heh… tek sam sada shvatila snagu dove, kao najjačeg oružja vjernika! Nakon jednog dužeg perioda bacanja, spaljivanja i sakrivanja nikaba, ostavili su me s mojom odlukom. Možda zato što su uvidjeli koliko mi nikab znači, koliko sam odlučna i uporna u tome da se za njega borim, ili možda zato što su uvidjeli koliko sam sretna… Ali najprije će biti da im je Allah sklonio koprenu s očiju – elhamdulillah! Sad a prihvataju apsolutno sve što se tiče Sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

Zato, draga seko, poštovani brate, sjeti se da nema pokornosti stvorenju u nepokornosti njegovom Stvoritelju. Žuri oprostu svog Gospodara ispunjavajući ono što ti je naređeno i kloneći se onoga što je zabranjeno. Dovi Allahu, jer iskrena dova mijenja Allahov kader. Sjeti se sestro, brate ajeta: «A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene da bi na pravom putu bili.» (El-Bekara,186)

Brate, sestro! Niko nam nije preči od Onog a Koji nas je stvorio i Koji nam je podario tu veliku blagodat – razum. Učinio te posebnim i odabranim, jer ti si musliman, sljedbenik onog koji je kao milost svim svjetovima poslan. Zahvaljuj Allahu, subahenhu ve te'ala, na toj neprocjenjivoj blagodati – uputi i sjeti se da je namaz Njegova milost tebi, jer je on sredstvo kojim Allah briše grijehe i kojim si u direktnoj vezi s a Živim, Vječnim… Ne raskidaj tu vezu kako ne bi bio / bila od prokletih.

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da meni i vama oprosti, da nam se smiluje i da nas sastavi u Džennetu kod Hawda kao one iskrene i dobre sljedbenike Odabranog.

Voli vas puno vaša sestra u islamu , u ime Allaha , subahenhu ve te'ala!

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berakatuhu!

Islamska Omladina Bec – Mesdzid Tewhid

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.