Arhive za ‘ashabi’ kategoriju

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Allah dž.š., kaže: 
„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 
Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 
Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !


Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 
” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Allah dž.š., kaže: 
„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 
Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 
Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !


Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 
” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)

Piše: Smail L. Handžić
U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:
 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

Piše: Smail L. Handžić
U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:
 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)


Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)
Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)


Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)

piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

 

Čistimo svoje srce ! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

 

„ Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: ‘Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire’.” (Muslim)

 

Vjera islam podstiče na jedinstvo ljudskih srca, ljubav, samilost i osuđuje mržnju, zavist, prekidanje rodbinskih i prijateljskih veza. Allah, subhanehu ve te'ala, odlikovao je vjernike ovom osobinom pa kaže: 

 

„ Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.” (Prijevod značenja Alu Imran, 103.) 

 

Nadolazeći mjesec Ramazan posebno treba iskoristiti kada je riječ o jačanju bratskih međusobnih odnosa, bratske ljubavi. U ovom mubarek mjesecu, kada su šejtani povezani i ne mogu, kao u drugim mjesecima, da ljude podstiču na grijehe, loša djela, kidanje rodbinskih, prijateljskih i bratskih veza, treba posegnuti za svim raspoloživim sredstvima i dozvoljenim metodama u jačanju naših međusobnih bratskih odnosa. Treba iskoristiti lijepu riječ, vedro lice i osmijeh, hediju-poklon, zijaret-posjetu, obilaske, izlaske u prirodu, druženja, zajedničke iftare, mirne razgovore, lijepe savjete, ne bi li nam se Svevišnji Allah smilovao, zbližio i ujedinio naša srca. Međutim, pri realizaciji svih spomenutih aktivnosti a i drugih, naša srca moraju biti čista prema drugim muslimanima. Moraju biti čista od zavisti, zlobe, mržnje, prezira, umišljenosti, uzdizanja nad drugima, oholosti, kako bi i naša djela bila lijepa, draga, prihvatljiva, očekivana u svakom trenutku. 

 

Govor o srcu i njegovoj čistoći je potreban, naročito danas, kada su se mnogi ljudi posvetili vanjštini zaboravljajući svoju unutrašnjost i njen odgoj i pored toga što znaju da Uzvišeni Allah ne gleda u njihove izglede i njihova tijela, već gleda u njihova srca i njihova djela. Potrebno je govoriti o srcu i njegovoj čistoći jer idemo u susret plemenitom mjesecu Ramazanu u kojem je mnogo lakše čistiti svoje srce, zbog velikog dobra u njemu, za razliku od drugih mjeseci. I svakako, potrebno je govoriti o ovome i zbog toga što je Allah, subhanehu ve te'ala, spas i sreću na Sudnjem Danu uslovio čistim srcem. Rekao je: 

 

„ Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti.” (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88-89.)

 

Čisto srce jeste srce koje je čisto od širka-višeboštva, nevjerstva, licemjerstva, zavisti, mržnje i prezira, svih upropaštavajućih sumnji i prohtjeva. O vjerniče, koji vodiš računa o svome srcu, nastojiš da bude čisto od svih ovih prezrenih radnji, znaj da tim svojim postupkom zaslužuješ da budeš jedan od najboljih ljudi kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitan o najboljim ljudima, pa je odgovorio: 

 

„To je svaki onaj koji ima srce mahmum i iskren jezik !” Prisutni su rekli: „Znamo šta je iskrenost (iskren jezik) a kakvo je to srce mahmum ?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „To je bogobojazno čisto srce u kojem nema grijeha, nepravde, mržnje i zlobe.” (Ibnu Madže, sahih) 

 

Želimo li da budemo najbolji kod Allaha, subhanehu ve te'ala?! Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:

 

 „ Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: ‘Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire’.” (Muslim) 

 

Želiš li da se tvoja djela dižu ka Allahu i da ti On Svevišnji oprosti tvoje grijehe, čisti svoje srce od mržnje, zavisti, pređi preko sukoba i zavade, reci drugima da prema njima nemaš ništa do želju da obožavaju Allaha, subhanehu ve te'ala, prihvate se Njegove vjere kako On to traži i zahtijeva, a ono što te snalazi od njih na tom putu, preko toga im pređi. 


Čišćenje srca vodi u Džennet


Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opisujući prvu skupinu koja će ući u Džennet, kaže: „Među njima nije bilo sporova, razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka.” (Buharija) 

 

Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prisutnim ashabima u džamiji je rekao: „ Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!” Na vrata je ušao naizgled običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ove riječi ashabima u mesdžidu je govorio tri dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b. Amr, radijallahu te'ala ‘anh, odlučio da se bolje upozna s dotičnim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno nije vidio kod njega, pa ga je obavijestio o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga za djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku.  Čovjek je rekao Abdullahu: „Ja ne činim od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao od dobra.” Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: „To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu.” 

 

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o stanju stanovnika Dženneta pa kaže: 

 

„Iz njihovih grudi Mi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći …” (Prijevod značenja El-E'araf, 43.)

 

 „I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (Prijevod značenja El-Hidžr, 47.) 

 

Kakvi su oni bili na Dunjaluku? Kaže se da je nagrada srazmjerna djelu. Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje njihovo stanje i na Dunjaluku, pa kaže: 

 

„i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'” (Prijevod značenja El-Hašr, 9-10.)

 
Kako očistiti svoje srce ?


●  Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!”


●  Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način – Omer, radijallahu te'ala ‘anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!” Imam Šafija, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima.”


●  Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja – Ibnu Sirin, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!” Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi ‘alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške.”


●  Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.” (Prijevod značenja Fussilet, 34.)


●  Udaljavanje od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.


●  Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.


●  Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče.
 

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika.

 

piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

 

Čistimo svoje srce ! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

 

„ Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: ‘Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire’.” (Muslim)

 

Vjera islam podstiče na jedinstvo ljudskih srca, ljubav, samilost i osuđuje mržnju, zavist, prekidanje rodbinskih i prijateljskih veza. Allah, subhanehu ve te'ala, odlikovao je vjernike ovom osobinom pa kaže: 

 

„ Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.” (Prijevod značenja Alu Imran, 103.) 

 

Nadolazeći mjesec Ramazan posebno treba iskoristiti kada je riječ o jačanju bratskih međusobnih odnosa, bratske ljubavi. U ovom mubarek mjesecu, kada su šejtani povezani i ne mogu, kao u drugim mjesecima, da ljude podstiču na grijehe, loša djela, kidanje rodbinskih, prijateljskih i bratskih veza, treba posegnuti za svim raspoloživim sredstvima i dozvoljenim metodama u jačanju naših međusobnih bratskih odnosa. Treba iskoristiti lijepu riječ, vedro lice i osmijeh, hediju-poklon, zijaret-posjetu, obilaske, izlaske u prirodu, druženja, zajedničke iftare, mirne razgovore, lijepe savjete, ne bi li nam se Svevišnji Allah smilovao, zbližio i ujedinio naša srca. Međutim, pri realizaciji svih spomenutih aktivnosti a i drugih, naša srca moraju biti čista prema drugim muslimanima. Moraju biti čista od zavisti, zlobe, mržnje, prezira, umišljenosti, uzdizanja nad drugima, oholosti, kako bi i naša djela bila lijepa, draga, prihvatljiva, očekivana u svakom trenutku. 

 

Govor o srcu i njegovoj čistoći je potreban, naročito danas, kada su se mnogi ljudi posvetili vanjštini zaboravljajući svoju unutrašnjost i njen odgoj i pored toga što znaju da Uzvišeni Allah ne gleda u njihove izglede i njihova tijela, već gleda u njihova srca i njihova djela. Potrebno je govoriti o srcu i njegovoj čistoći jer idemo u susret plemenitom mjesecu Ramazanu u kojem je mnogo lakše čistiti svoje srce, zbog velikog dobra u njemu, za razliku od drugih mjeseci. I svakako, potrebno je govoriti o ovome i zbog toga što je Allah, subhanehu ve te'ala, spas i sreću na Sudnjem Danu uslovio čistim srcem. Rekao je: 

 

„ Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti.” (Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88-89.)

 

Čisto srce jeste srce koje je čisto od širka-višeboštva, nevjerstva, licemjerstva, zavisti, mržnje i prezira, svih upropaštavajućih sumnji i prohtjeva. O vjerniče, koji vodiš računa o svome srcu, nastojiš da bude čisto od svih ovih prezrenih radnji, znaj da tim svojim postupkom zaslužuješ da budeš jedan od najboljih ljudi kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitan o najboljim ljudima, pa je odgovorio: 

 

„To je svaki onaj koji ima srce mahmum i iskren jezik !” Prisutni su rekli: „Znamo šta je iskrenost (iskren jezik) a kakvo je to srce mahmum ?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: „To je bogobojazno čisto srce u kojem nema grijeha, nepravde, mržnje i zlobe.” (Ibnu Madže, sahih) 

 

Želimo li da budemo najbolji kod Allaha, subhanehu ve te'ala?! Čistimo svoje srce! Čistoća srca jedan je od najvećih razloga primanja dobrih djela kod Allaha, subhanehu ve te'ala. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:

 

 „ Djela se uzdižu svakog ponedjeljka i četvrtka, pa, Allah, subhanehu ve te'ala, tih dana oprašta svakom čovjeku osim onome koji čini širk Allahu i onom čovjeku između kojeg i njegovog brata muslimana postoji mržnja, zavada. Kaže se: ‘Sačekajte ovu dvojicu sve dok se ne pomire’.” (Muslim) 

 

Želiš li da se tvoja djela dižu ka Allahu i da ti On Svevišnji oprosti tvoje grijehe, čisti svoje srce od mržnje, zavisti, pređi preko sukoba i zavade, reci drugima da prema njima nemaš ništa do želju da obožavaju Allaha, subhanehu ve te'ala, prihvate se Njegove vjere kako On to traži i zahtijeva, a ono što te snalazi od njih na tom putu, preko toga im pređi. 


Čišćenje srca vodi u Džennet


Čišćenje srca jedan je od puteva koji vode do Dženneta. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, opisujući prvu skupinu koja će ući u Džennet, kaže: „Među njima nije bilo sporova, razmirica niti mržnje. Njihova srca bila su poput srca jednog čovjeka.” (Buharija) 

 

Jedne prilike Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prisutnim ashabima u džamiji je rekao: „ Sada će vam na vrata ući jedan od stanovnika Dženneta!” Na vrata je ušao naizgled običan čovjek. Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ove riječi ashabima u mesdžidu je govorio tri dana uzastopno kada se na džamijskim vratima pojavljivao ovaj čovjek. Pa je Abdullah b. Amr, radijallahu te'ala ‘anh, odlučio da se bolje upozna s dotičnim čovjekom. Kada se upoznao s njim, ništa posebno nije vidio kod njega, pa ga je obavijestio o riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao ga za djela kojima je zaslužio Džennet još na Dunjaluku.  Čovjek je rekao Abdullahu: „Ja ne činim od djela osim ono što si vidio. S tim da u mojim prisma, mojoj duši, nema mržnje niti zavisti ni prema bilo kojem muslimanu zbog onoga što mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao od dobra.” Čuvši te riječi, Abdullah b. Amr je rekao: „To je ono čime si zaslužio mjesto u Džennetu.” 

 

Allah, subhanehu ve te'ala, obavještava nas o stanju stanovnika Dženneta pa kaže: 

 

„Iz njihovih grudi Mi ćemo zlobu odstraniti; ispred njih će rijeke teći …” (Prijevod značenja El-E'araf, 43.)

 

 „I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (Prijevod značenja El-Hidžr, 47.) 

 

Kakvi su oni bili na Dunjaluku? Kaže se da je nagrada srazmjerna djelu. Allah, subhanehu ve te'ala, opisuje njihovo stanje i na Dunjaluku, pa kaže: 

 

„i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti. Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama o braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!'” (Prijevod značenja El-Hašr, 9-10.)

 
Kako očistiti svoje srce ?


●  Dova je jedan od najboljih načina čišćenja srca. To vidimo iz prethodno spomenutog ajeta: „Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također bi učio dovu: „Allahumme es'eluke kalben selimen! Gospodaru moj, molim te da mi podariš čisto srce!”


●  Lijepo mišljenje i razumijevanje svake tuđe riječi na najljepši mogući način – Omer, radijallahu te'ala ‘anh, je rekao: „ne smatraj nijednu riječ svoga brata muslimana zlom sve dok postoji i najmanja mogućnost da se protumači dobrom!” Imam Šafija, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Onaj koji želi da mu Allah, subhanehu ve te'ala, podari lijepu završnicu, neka ima lijepo mišljenje o ljudima.”


●  Neistraživanje tuđih mahana i grešaka, a ukoliko se i primjete, neophodno je tražiti im opravdanja – Ibnu Sirin, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: „Kada ti dođe nekakva loša vijest o tvome bratu, traži mu opravdanje, pa ukoliko ga ne pronađeš reci: „Sigurno on ima opravdan razlog koji ja ne poznajem!” Sjetimo se riječi Abdullaha b. El-Mubareka, rahmetullahi ‘alejh, koji je rekao: „Vjernik traži opravdanja, dok licemjer istražuje greške.”


●  Uzvraćanje na loše lijepim ponašanjem i to se ne smatra slabošću, kukavičlukom, već, naprotiv, snagom, sposobnošću i razboritošću. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao: „Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.” (Prijevod značenja Fussilet, 34.)


●  Udaljavanje od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi.


●  Vjerovanje u Allahovu odredbu i Sudnji dan.


●  Prisjećanje na ponašanje Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji bi se zahvaljivao Allahu, subhanehu ve te'ala, na Njegovim blagodatima koje je podario ne samo njemu već i drugim ljudima. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bi to činio svako jutro i veče.
 

Molim Allaha Uzvišenog da nam pomogne da očistimo svoja srca od svih prezrenih osobina koje ne dolikuju nijednom muslimanu i koje bi mogle biti prepreka na putu do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta. Neka je svaka zahvala Allahu, subhanehu ve te'ala, i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika.

 

Pripremio:  Amir Smajić, prof.
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 
” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)
Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 
Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 
” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 
Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 
” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 
Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 
” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)
Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 
Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!
Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 
Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 
Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!
Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 
” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 
Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 
” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42
Pripremio:  Amir Smajić, prof.
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 
” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)
Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 
Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 
” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 
Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 
” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 
Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 
” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)
Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 
Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!
Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 
Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 
Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!
Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 
” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 
Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 
” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42