Arhive za ‘BAJRAM’ kategoriju

BAJRAMSKE POČASTI MUMINIMA

Posted: 7 Marta, 2013 in BAJRAM, ramazan
priredio: Halil Mehtić

Hvala Allahu Uzvišenom Koji nas je odlikovao uputom jasnom i savršenom, Koji nas je počastio Poslanikom najodabranijim, svijetlim uzorom ljudima, Koji nam je darovao život i zdravlje pa evo dočekasmo i ispostismo još jedan mjesec Alahove milosti i oprosta, mjesec ramazan.

I ovaj Ramazanski bajram dočekujemo s pomiješanim osjećajem tuge i radosti. Tužni smo zato što s mubarek mjesecom odlaze i određene privilegije i povlastice koje mu'mini u drugim danima nemaju. Tužni smo zato što nam u ušima odzvanjaju veličanstvene riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Kada bi moj ummet bio svjestan ramazana, poželio bi da on traje cijelu godinu.“ Tužni smo i zbog toga što je dio naših rođaka, prijatelja i komšija tokom plemenitog mjeseca pokazivao arogantnost, javno jedući, pijući i pušeći, te tako prkoseći volji Gospodara svih ljudi i svega postojećeg. Tužni smo i zbog toga što će mnoge džamije ostati bez džemata i što će se mnogi Bošnjaci prepustiti nemaru i ponovo zapostaviti namaz kao stub naše vjere. Oni kao da ne znaju da je naš Gospodar, tebareke ve teala, vječno živ i da od nas traži stalnu pokornost, a ne samo tokom ramazana. Tužni smo i plačni za ramazanom i zbog toga što za njim plaču nebesa, Zemlja i meleki, o čemu Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
„Kada nastupi zadnja noć ramazana rasplaču se nebesa i Zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s. Neko je upitao: ‘Allahov Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?’ A on je odgovorio: ‘Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišane, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno.“ (Durretun-nasihin)
Radosni smo jer smo u tom blagoslovljenom mjesecu postili, klanjali, Kur'an učili, sadaku i zekat dijelili, iftare pripremali, dove upućivali, zikirili… U najkraćem – što smo ga proveli u pokornosti našem Stvoritelju. Radosni smo i zbog toga ćemo sa svojom braćom u vjeri, u velikom broju, izaći da klanjamo bajram-namaz, nadajući se Allahovom oprostu i milosti. Radosni smo i zbog toga što džamijske safove popunjavamo i osnažujemo i našim evladima koji su garant da će se, inša-Allah, još dugo u našim kućama i džamijama dočekivati i klanjati bajrami.
Radosni smo zbog počasti koje nam je naš Gospodar, kao klanjačima bajrama, iz svoga obilja pripremio. Radosni smo jer se zbog naše pokornosti u ramazanu i izlaska na bajram-namaz Uzvišeni hvali pred Svojim melekima. O tim bajramskim darovima postačima i klanjačima govori se u nekoliko predaja.

Izađite plemenitom Gospodaru !
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada ljudi isposte ramazan i izađu da klanjaju bajram, Allah Uzvišeni rekne: ‘O meleki Moji, svaki čovjek za trud svoj očekuje nagradu, posvjedočite da je nagrada onih koji su ispostili ramazan i izašli da klanjaju bajram – Moj oprost. Potom jedan od meleka uzvikne, o Muhammedov ummete, vratite se svojim kućama, vaša loša djela zamijenjena su dobrim. A Allah Uzvišeni rekne: ‘O robovi moji, postili ste i iftarili u Moje ime, neka su vam oprošteni grijesi.“ (Zubdetul-vaizin)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada osvane dan Bajrama Allah pošalje Svoje meleke koji se spuštaju u sve krajeve svijeta i kliču: ‘O ummete Muhammedov, izađite plemenitom Gospodaru! ‘Kada se pojave na musallama (džamijama), Uzvišeni rekne: ‘O Moji meleki, svjedočite da sam im zbog sevaba za njihov post darovao Moje zadovoljstvo i oprost..“

Podsjećanje na Sudnji dan
Rečeno je da bajram na dunjaluku treba da podsjeća na sudnji dan na ahiretu. Kao što ljudi izlaze pješke ili jašući, luksuzno ili skromno obučeni – u odjeći različitog kvaliteta – razdragani i nasmijani ili zabrinuti i plačni, slična će situacija biti i na ahiretu, kao što Allah Uzvišeni spominje u Kur'anu: „Onoga dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim skupimo, a kada u Džehennem žedne grešnike potjeramo.“ (Merjem, 85-86)
„Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti.“ (En-Nebe’, 18)
„Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.“ (Ali Imran, 106)

Enes bin Malik je rekao: „Vjernik u životu ima pet radosti: Prvi je, svaki dan koji mu prođe bez upisanog grijeha. Drugi je, dan kada napusti ovaj svijet s imanom i šehadetom, sačuvan od šejtanskih spletki. Treći je, dan kada uspješno pređe preko Sirat ćuprije, kada bude siguran od užasa Sudnjeg dana i kada bude pošteđen ruku dušmana i džehennemskih zebanija. Četvrti je dan kada uđe u Džennet i spasi se Džehennema. Peti je dan kada bude gledao u svoga uzvišenog Gospodara. (Durretun-nasihin)

Dan našeg zahvaljivanja na uputi i oprostu
Iako je Bajram dan naše sveopće radosti i veselja, kada se međusobno posjećujemo, gostimo i darujemo, on se, ipak, ne smije pretvoriti u lumpovanje ili u pijančenje, što se dešava u nekim sredinama. Naime, neki jedva čekaju da se završi ramazan kako bi se što prije vratili svom starom načinu života. Tako, odmah prvi dan Bajrama čak i piju alkohohol. To je znak da ramazan nije ostavio pozitivnog utjecaja u njihovim dušama i da nije izgradio traženu bogobojaznost. Bajram je dan kada mislimo na Allaha, kada mu zahvaljujemo i kada ga slavimo i veličamo zbog upute i milosti koja nam je darovana, i što nam je oprošteno zbog ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., u ramazanu. U tom blagdanu Uzvišeni nas posmatra pogledom milosti i blagodarnosti i zato namojmo prkositi Gospodaru svjetova našom nepokornošću i griješenjem. Ostanimo robovi Milostivog, a ne robovi svojih strasti i šejtana prokletog. Prokletnik se raduje našim slabostima i griješenju, a žalosti ga naša pobožnost i odanost principima vjere.
Vehb bin Munebbih prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Zaista Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega, svakog Bajrama zovne i sakupi svoje pristalice (šejtane) koji mu reknu: ‘Gospodaru naš, ko te je rasrdio pa da ga uništimo?’ On rekne: ‘Nije niko, nego me je rasrdilo to što Allah Uzvišeni u ovome danu, ummetu Muhammedovom oprašta grijehe. Od vas danas tražim da ih navodite na užitke, strasti i pijenje alkohola, sve dok ih Allah ne zamrzi.“
Stoga će svako razuman nastojati sustegnuti u tom danu od svojih strasti i svega zabranjenog, ustrajavajući u pokornosti Allahu, dž.š. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Trudite se da na Bajram dijelite sadaku, činite dobročinstva, klanjate namaz, dijelite zekat i da Allaha što više slavite i veličate, jer to je dan kada vam Allah Uzvišeni prašta grijehe, kada uslišava vaše dove i kada vas posmatra pogledom milosti.“ (Durretul-vaizin)

Nekom radost, nekom tuga
Bajram je, za većinu muslimana, dan veselja i radosti, ali u nekima on pobuđuje osjećaje tuge i žalosti. Na Bajram mnogi plaču zbog činjenice da ga proslavljaju bez svojih najmilijih. Koliko će i ovaj Bajram biti plačnih majki zato što nisu sa svojim sinovima šehidima, djece što nisu sa svojim očevima, supruga što nisu sa svojim muževima, sestara i braće što nisu sa svojom braćom. Šehidske porodice su naša trajna briga i prve u prioritetu naše pažnje i bratske saosjećajnosti. Ublažimo im bajramsku tugu našim zijaretima, pristojnim hedijama, nasmijanim licima i krajnjom brigom za razumijevanje njihovih potreba. Posebnu pažnju pokažimo prema jetimima jer su njihova srca najranjivija. Dok se ostala djeca sa svojim očevima raduju bajramima i njihovim čarima, jetimi bajrame dočekuju potišteni i tužni što i oni nisu uz svoje očeve. Pokazati milost i pažnju prema njima ubraja se u velika i boguugodna djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio da „džehennemska vatra neće dotaći ruku koja pomiluje kosu jetima“, kao i to „da će on i skrbnik jetima zajedno biti u Džennetu.“ I sam je vodio računa o jetimima, što pokazuje i sljedeći primjer. 

Enes b. Malik, r.a., priča da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom izašao radi klanjanja bajram-namaza i na putu do džamije susreo grupu djece koja su se igrala. Nedaleko od njih, po strani, sjedio je dječak oskudno obučen koji je plakao. ‘Dijete, što plačeš, što se i ti ne igraš?’, pitao ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ne prepoznavši Poslanika, s.a.v.s., dječak je rekao: ‘Čovječe, umro mi je babo, majka mi se preudala, prisvojen je moj imetak i očuh me istjerao iz moje kuće, tako da ja nemam ni odjeće ni obuće, ni hrane ni stana. Kada danas pogledam djecu koja imaju očeve, sjetim se svoga babe pa me obuzme tuga i zato plačem.’ Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je uzeo za ručicu i rekao mu: ‘Jesi li zadovoljan da ti ja budem umjesto oca, Aiša da ti bude majka, Alija amidža, Hasan i Husejn braća, a Fatima da ti bude sestra.’ Tek tada, dječak je shvatio da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon toga je rekao: ‘Kako da ne budem zadovoljan, Allahov Poslaniče!’ Resulullah, s.a.s.v., ga je uzeo u naručje i ponio svojoj kući, lijepo ga obukao, nahranio i namirisao najljepšim mirisom. Dječak je, poslije, sretan istrčao među djecu koja su ga, primijetivši promjene na njemu, pitala: ‘Šta ti je? Do maločas si bio plačan i tužan, a sada si veseo i sretan?’ ‘Da, bio sam gladan, pa sam se najeo. Bio sam skoro go, pa sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, a sad mi je Allahov Poslanik umjesto oca, Aiša umjesto majke, Alija umjesto amidže, Hasan i Husejn umjesto braće, a Fatima umjesto sestre, pa kako da ne budem sretan i veseo!’ Čuvši to, djeca su rekla: ‘Kamo sreće da su naši očevi izginuli na Allahovom putu pa da i mi dospijemo u takvo društvo!’ Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, dječak je istrčao iz kuće i od žalosti počeo da baca prašinu po sebi vičući na sav glas: ‘Ponovo sam ostao sam i postao jetim!’ Čuvši to Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, preuzeo je dječaka da brine o njemu.“ (Durretun-nasihin)
Gospodaru naš, očisti naša srca, učini ih osjećajnim i zbliži ih! Daruj nam još mnogo ramazana. Uputi nas na djela kojima si Ti zadovoljan i koja Ti voliš i budi zadovoljan nama. Spasi nas zavisti, zuluma i neprijateljstva naših dušmana i budi nam zaštitnik i pomagač! O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač!
____________________________________________________

BAJRAM IBADET I ZAHVALNOST

Posted: 14 Februara, 2013 in BAJRAM

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!

Hvala Allahu čijim se blagodatima upotpunjavaju dobra djela i neka su salavat i selam na najčasnijeg Vjerovjesnika i Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. njegovu porodicu i sve ashabe r.a.

Evo zatvaraju se stranice dana i sati vremena prolaze… Još koliko jučer dočekivali smo dragoga gosta, a danas se opraštamo od njega… Prije nekoliko dana pojavio se mlađak mjeseca ramazana, a danas njegovi dani prestaju… Iako se narodi oko nas hvale svojim danima i praznicima i pridaju im dodatne vrijednosti, tobožnje blagostanje i umišljenu sreću oni idu u propast i kroče zabludom, a istina i uputa i dalje ostaje put Ummeta Muhammeda s.a.v.s. Hvala Allahu koji je uputio Ummet islama na put kojim ide, dao mu spoznaju koju ima i odlikovao ga blagodatima koje nisu imali drugi prije njega… Pusti svoj pogled kako bi vidio ovaj Ummet, prema kome je ukazana milost, kako u rađanju dana Bajrama čini ibadet Allahu prekidanjem posta (mrseći se), kao što Mu je prije činio ibadet izvršavanjem obaveze posta.

Prenosi se od Enesa r.a. da je Vjerovjesnik s.a.v.s. kada je došao u Medinu vidio da ljudi slave dva praznika pa je rekao: “Imali ste dva dana koja ste praznovali, a Allah vam ih je zamijenio sa dva koja su bolja od njih. To su Ramazanski i Kurban Bajram.“ Ebu Davud i Nesai.

Bajram je jedan od islamskih propisa i jedna od stvari kojom se on očituje, a ima ljudi koji ga preziru i daju nad njim prednost nekim izmišljenim praznicima. Tako možeš vidjeti kako se ljudi pripremaju za doček kršćanske Nove godine, proslavljaju Dan žena i druge “praznike“. Oni i njihova djeca raduju se njihovom nastupanju i troše svoj imetak kako bi ih proslavili… A kad su islamski blagdani u pitanju, onda to za njih nema nikakvu vrijednost i možda ti blagdani i prođu, a oni ih ne žele ni na koji način obilježiti.

Kaže Uzvišeni: “Eto toliko! Pa tko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.“ Hadždž 32.

Dan Bajrama je dan radosti i sreće onome čija je duša dobra i koji sve čini samo radi Allaha. Nije Bajram za onoga koji oblači novu odjeću i hvališe se mirisom i izgledom, nego je Bajram za onoga ko strahuje od Obećanog dana, boji se Gospodara Arša veličanstvenog i pusti suzu kajući se i nadajući se danu kad će se obilno nagrađivati…

Brate i sestro, evo ti nekoliko kratkih uputa o adabima i propisima Bajrama:

Zahvaljuj Allahu s.v.t. što ti je upotpunio dane ovog veličanstvenog mjeseca i što te je učinio od onih koji su ga postili i izvršavali njegove propise. Mnogo uči dovu da ti Allah primi post i obavljeni namaz, i da ti oprosti tvoje propuste i greške.

TEKBIR – Propisano je učenje tekbira od zalaska Sunca uoči Bajrama, pa sve do bajram namaza.

Kaže Uzvišeni: “Da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“ Bekare185

Tekbir glasi: “Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah, vallahu ekber ve lillahil-hamd!” Sunnet je da ovaj tekbir muškarci izgovaraju naglas i to i u džamijama i po trgovima (ulicama) i u kućama, oglašavajući tako Allahovo veličanje i očitujući Mu ibadet i zahvalnost.

ZEKATUL FITR – Tvoj Gospodar propisao ti je na kraju ovog mjeseca zekatul fitr, a on je čišćenje postača od ružnog i bestidnog govora i hrana za siromahe. Zekatul fitr iznosi jedan sa'a (oko 2 kg i 40 grama) ječma, hurmi, grožđica, riže ili slične hrane. Daje se i za dijete i za odraslu osobu, za muško i za žensko, za slobodnog i za roba, a podrazumijeva se da svi oni trebaju biti muslimani. Najbolje ga je dati prije samog bajram namaza, a može se dati dan ili dva prije Bajrama. Nije dozvoljeno odgađanje njegovog davanja do poslije bajram namaza, niti je dozvoljeno njegovo davanje u novcu zbog toga što se to suprotstavlja naredbi Poslanika s.a.v.s., nego treba da bude u hrani koju jedu ljudi i treba odbrati siromašne kako bi im se on dao. Od metoda odgajanja muslimanske kuće je navikavanje ukućana na izdvajanje zekatul fitra učestvovanjem djece.

Kupanje (gusul) i namirisavanje za muškarce i oblačenje najbolje odjeće bez pretjerivanja, puštanja odjeće preko mjere iz oholosti i brijanje brade, jer ovo nije dozvoljeno (haram). Ženi je propisan izlazak na mjesto gdje se klanja bajram namaz, ali se ne smije dotjerivati (ukrašavati) ni mirisati. Muslimanka treba izbjegavati odlazak na obavljanje pokornosti Allahu obavijena grijehom ukrašavanja, otkrivanja svoga tijela i namirisavanja pred muškarcima.

Jedenje neparnog broja hurmi (tri ili pet) prije polaska na mjesto gdje će se klanjati bajram namaz, zbog toga što je tako radio Allahov Poslanik s.a.v.s.

Klanjanje namaza sa muslimanima i prisustvovanje hutbi. Većinsko mišljenje priznatih učenjaka, od kojih je i Šejhul islam Ibn Tejmijje i drugi, je da je bajram namaz vadžib, a njegova obaveza ne spada sa pojedinaca, osim sa opravdanim razlogom. Žene će prisustvovati bajram namazu zajedno sa ostalim muslimanima, pa čak i ona koja bude imala menstruaciju, s tim da će takva žena kloniti mjesta, gdje se namaz klanja.

Različitost puteva – Lijepo je (mustehab) na bajram namaz otići jednim, a vratiti se drugim putem zbog postupka Vjerovjesnika s.a.v.s. Nema smetnje da se Bajram čestita, kao npr. riječima: “Tekabbelallahu minna ve minke.”(Primio Allah od nas i od tebe)

Ukazujemo ti dragi brate i sestro na neke greške koje se, nažalost, čine na Bajram i u noći uoči njega, kako bi ih se čuvao… Iznenađuje kako pojedini muslimani ovaj mjesec pokornosti završavaju griješenjem, a neki opet traženje oprosta (istigfar) na kraju svakog ibadeta zamjenjuju zabavom i izigravanjem…

Od grešaka su:

– skupno učenje tekbira u jedan glas, ponavljanje za jednom osobom koja izgovara “Allahu ekber“, ili uvođenje učenja tekbira na način koji nije propisan;

– vjerovanje da je propisano proslavljanje noći uoči Bajrama, a oni koji to tvrde navode za to hadise koji nisu vjerodostojni;

– posebno odabiranje Bajrama za posjetu mezarjima i nazivanje selama umrlima;

– miješanje žena i muškaraca na pojedinim musalama, ulicama i parkovima;

– proslavljajnje Bajram uz muziku, zabavu i igru, a ovo nije dozvoljeno;

– na pojedinim ljudima je vidljiva radost zbog Bajrama, jer je ramazan završio, a oni su se riješili ibadeta kojeg su u njemu obavljali, kao da je on bio teško breme na njihovim leđima. Ovakvi su ljudi u velikoj opasnosti.

– prekomjerno upuštanje u dozvoljene stvari kao što su odjeća, jelo, piće, tako da to dovodi do rasipnosti;

Kaže Uzvišeni: “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte. Allah uistinu ne voli one koji pretjeruju.” A'raf 31

Dragi brate i sestro! Ne zaboravi da je Gospodar ramazana Gospodar i ostalih mjeseci… Ustraj u pokornosti i moli Allaha s.v.t. učvršćenje u ovoj vjeri sve dok Ga ne sretneš. Znaj da kraj vremena pokornosti i ibadeta nije sa nastupanjem dana Bajrama, kao što misle neki, nego je on kao što kaže Uzvišeni: “I dok si živ, Gospodaru svom se klanjaj. ” Hidžr 99

Rekao je neko od selefa: “Djelima muslimana nema kraja osim smrti.“

Rekao je Hasan: “Odbijaju ljudi ustrajnost, a tako mi Allaha nije vjernik onaj koji radi mjesec ili dva, godinu ili dvije. I ne, tako mi Allaha, nije djelima vjernika učinjen drugi kraj osim smrti.“ Proučio je Omer ibn el-Hattab r.a. na minberi, dok je držao hutbu, ajet: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki.“ Fussilet 30, pa je rekao: “Ustrajte u pokornosti Allahu i ne idite tamo-amo kao što to čini lisica.“

Ako je, muslimanu, ostao iza tebe mjesec pokornosti i ibadeta, vrijeme dobra i oslobađanja od vatre, pa Allah s.v.t. nam je dao mogućnost pokoravanja i činjenja ibadeta, kojima duša vjernika biva zadovoljna i u kojima musliman nalazi radost, raznih vrsta nafila i drugih djela kojima se približava Allahu, tokom čitave godine. Od takvih djela su:

– post šest dana ševvala – Od Ebu Ejjuba el-Ensarije r.a. prenosi se da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: “Ko isposti Ramazan, a zatim posti šest dana ševvala, kao da je čitavo vrijeme postio.“ Muslim. Ako budeš imao napostiti dana Ramazana onda prvo njih naposti, a onda posti ovih šest dana;

– post bijelim danima, post dana Arefata za onoga ko ne obavlja hadždž i također post ponedjeljkom i četvrtkom;

– noćni namaz i redovno obavljanje vitr-namaza; Odabrani su opisani riječima: “Noću su samo malo spavali.“ Zarijat 17

– ustrajavanje u obavljanju pritvrđenih sunneta i to dvanaest rekata: četiri prije podneva i dva poslije, dva poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.

– učenje Kur'ana i svakodnevno ustrajavanje na tome pa makar i po jedan džuz.

– teži ka činjenju dobročinstava i ustraj u pokornosti… Kaže Uzvišeni Allah: “Ti idi pravi putem kao što ti je naređeno i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe.“ Hud 112

– budi ponizan i skrušen i moli svoga Gospodara da te poživi u islamu i da te na njemu i usmrti, i moli Ga za učvršćenje na riječi tevhida, jer je jedna od dova Vjerovjesnika ovoga ummeta bila i dova: “O Ti koji okrećeš srca učvrsti moje srce na Tvojoj vjeri.“ Tirmizi

Načina pokoravanja ima mnogo, a nagrada za njih je velika. Kaže Uzvišeni: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ Nahl 97

Trudi se brate moj i sestro, da ustraješ u činjenju dobrih djela i čuvaj se da te smrt ne iznenadi dok budeš u griješenju… Znaj da je jedan od znakova da su tvoja djela u ramazanu primljena tvoje ustrajavanje u pokornosti nakon njega i da dobro slijedi samo dobro, a da zlo povlači zlo.

Dragi brate, bajramski dani nisu dani zabave i nemara, nego su to dani ibadeta i zahvalnosti, a vjernik izvršava razne vrste ibadeta kojima se ne zna granica… Od tih ibadeta koje Allah s.v.t. voli i kojima je zadovoljan jesu: održavanje rodbinskih veza, posjećivanje rodbine, napuštanje srdžbe i zavisti, samilost prema siromasima i jetimima (siročadima), unošenje radosti u domove udovica i siromašnih.

Razmisli o vrijednosti dana i neka te je strah njihovog brzog prolaska. Požuri ka pokajanju i iskrenom okretanju Allahu s.v.t. Privikni svoju dušu na pokornost i obaveži je ibadetom, jer je ovaj svijet kratka vijeka, i znaj da se srce vjernika neće smiriti niti će mu duša biti spokojna sve dok njegova stopala ne zakorače Džennetom… Onda, požuri ka Džennetu prostranom kao nebesa i Zemlja, a udalji svoju dušu od vatre razbuktale u koju će ući samo nesretni… I drži se hadisa Poslanika s.a.v.s.: “Držite se umjerenosti, a ako neko od vas ne bude u stanju neki posao obaviti u potpunosti neka ga bar približno obavi. Znajte da nikoga od vas njegova djela neće uvesti u Džennet i da je Allahu najdraže djelo ono na kome se ustraje, pa makar bilo i malo (neznatno).“ Buharija.

Gospodaru naš, učvrsti nas na imanu i dobrom djelu, podaj da proživimo lijep život i pridruži nas onima koji su dobri… Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i sve znaš, i oprosti nama, našim roditeljima i svim muslimanima. Naša zadnja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Džundub b. Abdullah el-Bedželi, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

‏ ‏ ‏ ‏من قتل تحت راية ‏ ‏عمية ‏ ‏يدعو عصبية أو ينصر عصبية فقتلة جاهلية

“Ko pogine naslijepo, pozivajući u pristrasnost narodu ili je pomažući, poginuo je kao neznabožac”. Muslim (1850).

‏Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَذْهَبْ عَنْكُمْ عُبِّيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ وَفَخْرَهَا بِالآبَاءِ ، مُؤْمِنٌ تَقِيٌّ ، وَفَاجِرٌ شَقِيٌّ ، النَّاسُ بَنُو آدَمَ ، وَآدَمُ مِنْ تُرَابٍ ، لَيَدَعَنَّ رِجَالٌ فَخْرَهُمْ بِأَقْوَامٍ ، إِنَّمَا هُمْ فَحْمٌ مِنْ جَهَنَّمَ ، أَوْ لَيَكُونَنَّ أَهْوَنَ عَلَى اللَّهِ مِنَ الْجِعْلانِ الَّتِي تَدْفَعُ بِأَنْفِهَا النَّتْنَ

“Svevišnji je Allah od vas odstranio pagansku oholost i ponošenje precima. Bogobojazni vjernik i nesretni griješnik — svi su Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje. Ili će se ljudi prestati ponositi prethodnicima, koji su odavno stanovnici Džehennema, ili će u Allaha biti bezvredniji od kotrljana, koji svojim nosom gura nečistoću. ” Ahmed (8736, 8792 i 10781), Ebu Davud (5116) i Et-Tirmizi (3956).

El-Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, kazivao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

ومَن ادّعى دعوى الجاهلية فإنّه من جثاء جهنّم فقال رجل يا رسول الله: وإن صلّى وصام، فقال: وإن صلّى وصام، فادعوا الله الّذي سمّاكم المسلمين المؤمنين عباد الله

“Ko se poziva na paganstvo, on je džehenemsko gorivo. ” Neki čovjek upita: “Allahov Poslaniče, makar namaz klanjao i postio?” “Makar namaz klanjao i postio. Pozivajte se na Allahovu vjeru jer vas je On muslimanima, Allahovim robovima nazvao”, zaključi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ahmed (17170) i Et-Tirmizi (2863 i 2864)

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda:

عن جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ -رضي الله عنهما- قَالَ: كُنَّا فِي غَزَاةٍ فَكَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ الْأَنْصَارِيُّ: يَا لَلْأَنْصَارِ، وَقَالَ الْمُهَاجِرِيُّ: يَا لَلْمُهَاجِرِينَ، فَسَمِعَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ: (مَا بَالُ دَعْوَى الْجَاهِلِيَّةِ؟) قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ: كَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ: (دَعُوهَا فَإِنَّهَا مُنْتِنَةٌ). فَسَمِعَ بِذَلِكَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أُبَيٍّ، فَقَالَ: فَعَلُوهَا، أَمَا وَاللَّهِ لَئِنْ رَجَعْنَا إِلَى الْمَدِينَةِ لَيُخْرِجَنَّ الْأَعَزُّ مِنْهَا الْأَذَلَّ. فَبَلَغَ النَّبِيَّ -صلى الله عليه وسلم-، فَقَامَ عُمَرُ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ: دَعْنِي أَضْرِبْ عُنُقَ هَذَا الْمُنَافِقِ، فَقَالَ النَّبِيُّ -صلى الله عليه وسلم-: (دَعْهُ، لَا يَتَحَدَّثُ النَّاسُ أَنَّ مُحَمَّدًا يَقْتُلُ أَصْحَابَهُ)

“Kad smo bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bici jedan muhadžir, koji se inače često šalio, udario je ensariju po zadnjici, na šta se ovaj žestoko naljutio, te su pozvali svoje ljude. Ensarija povika: ‘O ensarije!’, a muhadžir pozva: ‘O muhadžiri!’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je iz šatora i upitao: ‘Šta je ljudima pa se pozivaju na poganstvo? Šta se desilo?’ Kad su mu kazali da je muhadžir udario ensariju po zadnjici, rekao je: ‘Izbjegavajte pozivanje na poganstvo jer je ono odvratno!’ To je čuo Abdullah b. Ubejj i izjavio: ‘Već su se pozvali na paganstvo. Allaha mi, kad se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabije!’ Omer b. el-Hattab reče: ‘Dopusti mi da ubijem ovog licemjera!’ Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Ostavi ga! Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje drugove. “‘ El-Buhari (3518, 4905 i 4907) i Muslim (6583).

Džundub b. Abdullah el-Bedželi, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

‏ ‏ ‏ ‏من قتل تحت راية ‏ ‏عمية ‏ ‏يدعو عصبية أو ينصر عصبية فقتلة جاهلية

“Ko pogine naslijepo, pozivajući u pristrasnost narodu ili je pomažući, poginuo je kao neznabožac”. Muslim (1850).

‏Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

إِنَّ اللَّهَ قَدْ أَذْهَبْ عَنْكُمْ عُبِّيَّةَ الْجَاهِلِيَّةِ وَفَخْرَهَا بِالآبَاءِ ، مُؤْمِنٌ تَقِيٌّ ، وَفَاجِرٌ شَقِيٌّ ، النَّاسُ بَنُو آدَمَ ، وَآدَمُ مِنْ تُرَابٍ ، لَيَدَعَنَّ رِجَالٌ فَخْرَهُمْ بِأَقْوَامٍ ، إِنَّمَا هُمْ فَحْمٌ مِنْ جَهَنَّمَ ، أَوْ لَيَكُونَنَّ أَهْوَنَ عَلَى اللَّهِ مِنَ الْجِعْلانِ الَّتِي تَدْفَعُ بِأَنْفِهَا النَّتْنَ

“Svevišnji je Allah od vas odstranio pagansku oholost i ponošenje precima. Bogobojazni vjernik i nesretni griješnik — svi su Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje. Ili će se ljudi prestati ponositi prethodnicima, koji su odavno stanovnici Džehennema, ili će u Allaha biti bezvredniji od kotrljana, koji svojim nosom gura nečistoću. ” Ahmed (8736, 8792 i 10781), Ebu Davud (5116) i Et-Tirmizi (3956).

El-Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, kazivao je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

ومَن ادّعى دعوى الجاهلية فإنّه من جثاء جهنّم فقال رجل يا رسول الله: وإن صلّى وصام، فقال: وإن صلّى وصام، فادعوا الله الّذي سمّاكم المسلمين المؤمنين عباد الله

“Ko se poziva na paganstvo, on je džehenemsko gorivo. ” Neki čovjek upita: “Allahov Poslaniče, makar namaz klanjao i postio?” “Makar namaz klanjao i postio. Pozivajte se na Allahovu vjeru jer vas je On muslimanima, Allahovim robovima nazvao”, zaključi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ahmed (17170) i Et-Tirmizi (2863 i 2864)

Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda:

عن جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ -رضي الله عنهما- قَالَ: كُنَّا فِي غَزَاةٍ فَكَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ الْأَنْصَارِيُّ: يَا لَلْأَنْصَارِ، وَقَالَ الْمُهَاجِرِيُّ: يَا لَلْمُهَاجِرِينَ، فَسَمِعَ ذَلِكَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- فَقَالَ: (مَا بَالُ دَعْوَى الْجَاهِلِيَّةِ؟) قَالُوا: يَا رَسُولَ اللَّهِ: كَسَعَ رَجُلٌ مِنْ الْمُهَاجِرِينَ رَجُلًا مِنْ الْأَنْصَارِ، فَقَالَ: (دَعُوهَا فَإِنَّهَا مُنْتِنَةٌ). فَسَمِعَ بِذَلِكَ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أُبَيٍّ، فَقَالَ: فَعَلُوهَا، أَمَا وَاللَّهِ لَئِنْ رَجَعْنَا إِلَى الْمَدِينَةِ لَيُخْرِجَنَّ الْأَعَزُّ مِنْهَا الْأَذَلَّ. فَبَلَغَ النَّبِيَّ -صلى الله عليه وسلم-، فَقَامَ عُمَرُ، فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ: دَعْنِي أَضْرِبْ عُنُقَ هَذَا الْمُنَافِقِ، فَقَالَ النَّبِيُّ -صلى الله عليه وسلم-: (دَعْهُ، لَا يَتَحَدَّثُ النَّاسُ أَنَّ مُحَمَّدًا يَقْتُلُ أَصْحَابَهُ)

“Kad smo bili s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj bici jedan muhadžir, koji se inače često šalio, udario je ensariju po zadnjici, na šta se ovaj žestoko naljutio, te su pozvali svoje ljude. Ensarija povika: ‘O ensarije!’, a muhadžir pozva: ‘O muhadžiri!’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je iz šatora i upitao: ‘Šta je ljudima pa se pozivaju na poganstvo? Šta se desilo?’ Kad su mu kazali da je muhadžir udario ensariju po zadnjici, rekao je: ‘Izbjegavajte pozivanje na poganstvo jer je ono odvratno!’ To je čuo Abdullah b. Ubejj i izjavio: ‘Već su se pozvali na paganstvo. Allaha mi, kad se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabije!’ Omer b. el-Hattab reče: ‘Dopusti mi da ubijem ovog licemjera!’ Na to mu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: ‘Ostavi ga! Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje drugove. “‘ El-Buhari (3518, 4905 i 4907) i Muslim (6583).

STRPLJIVOST

Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: >> Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti ! << Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!“ 
(Kur’an, II/155-157)     
Iz navedenih ajeta se vidi da je Allah, dželle šanuhu, iskrenim mu’minima dao jednu osobinu koja će biti njihova tvrđava u borbi protiv nedaća i nevolja, u borbi u kojoj će šejtan na sve načine pokušavati da ih odvrati od vjere u njihovog Gospodara time što će im stalno uveličavati “negativne“ posljedice Allahovih, dželle ve ala, iskušenja njima. To je strpljivost zbog koje je Uzvišeni Gospodar pohvalio one koji je posjeduju: 
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“  (Kur’an, XXXIX/10)     
Allah, dželle šanuhu, daje pomoć i pobjedu od Sebe onima koji su strpljivi: 
“I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, sa strpljivima.“  (Kur’an, VIII/46)   
Samo će strpljivi postići dobro dunjaluka i ahireta jer ih je Uzvišeni učinio vođama ljudi zbog njihove strpljivosti i potpune uvjerenosti u istinitost islamske poslanice: 
“I učinili smo od njih vođe; upućivali su po naredbi našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni.“  (Kur’an, XXXII/24)     
Uzvišeni je obavijestio da su strpljivost i bogobojaznost dva uslova koja mu’mini moraju ispuniti kako bi bili sigurni od nevjerničkih spletki i njihovih napada: 
“a ako se strpite i budete bogobojazni, neće vam štetiti spletka njihova nimalo. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“  (Kur’an, III/120)   
Spas mu’mina i njihovo izbavljenje od ahiretske kazne je usko povezan s njihovom strpljivošću i bogobojaznošću:
 “O vjernici! Strpite se i istrajte, i rasporedite se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.“  (Kur’an, III/200)   
“Uistinu! Ja sam ih danas nagradio što su bili strpljivi, jer oni, oni su pobjednici.“  (Kur’an, XXIII/111)    
Allah, dželle šanuhu, poklanja svoju ljubav strpljivima, divnog li razloga za strpljivost: 
“A Allah voli strpljive.“  (Kur’an, III/146)   
 Strpljivost je srž ličnosti mu’mina i on ne može postići potpuni iman bez strpljivosti jer je strpljivost nerazdvojni dio imana. Ko nema strpljivosti, njegov se iman nalazi na stepenu totalne slabosti. Takve ljude, kada zadesi kakvo dobro, zadovoljni su; a kada ih kakvo zlo ili nedaća pogodi, namrgode se kao da su  i dunjaluk i ahiret izgubili. U tim situacijama, najsrećniji su oni koji su strpljivi. Upravo su to mu’mini koji na krilima strpljivosti i zahvalnosti Allahu, dželle šanuhu, lete ka blagodatima Dženneta Uzvišenog Gospodara. To je Allahova blagodat, On je daje kome hoće, On neizmjerno daruje.  
ZNAČENJE SABRA   
Kao i za druge islamske pojmove i za strpljivost (sabr) nalazimo brojne definicije koje ukazuju na ogromnu važnost sabra. Prenosi se od prijašnjih pokoljenja da su o sabru govorili ovako: “Sabr je gutanje gorčine bez pokazivanja grimase.“ “Suzdržavati se od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine, pokazivati se bogatim kada se u život useli siromaštvo.“ “Upornost u doličnom ponašanju pod udarcima sudbine.“ “Priklanjanje pred udarcem bez plača i žaljenja.“ “Sabr se sastoji u tome da se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju.“ “Čvrsto stajanje uz Allaha i dočekivanje Njegovih udaraca s nepokolebljivošću i mirom.“ “Čvrsto stajanje za naredbama Kur’ana i sunneta.“ “Sabr je, ne praviti razliku između stanja milosti i iskušenja, u oba ostati miran duhom.“ Ovo su samo neke definicije sabra koje se prenose od prijašnjih muslimana.    Nije dozvoljeno mu’minu žaliti se ljudima zbog neke nedaće koja ga je zadesila jer je to suprotno sabru. Jedan je čovjek čuo nekog kako se žali ljudima zbog nevolje u kojoj se našao, te mu reče: “Čovjece, žališ se onom koji ti se neće smilovati, a ne žališ se Onom koji ti milost daje!?“ Treba se žaliti samo Allahu, dželle šanuhu, i to nije postupak suprotan sabru. Ja’kub, sallallahu alejhi we sellem, je govorio:
 “Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu.“  (Kur’an, XII/86)   
Također je Ejjub, sallallahu alejhi we sellem, govorio:
 “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“  
(Kur’an, XXI/83)    
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 
“Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob ! Uistinu, on je bio pokajnik.“  (Kur’an, XXXVIII/44) 
 
VRSTE SABRA    
 Sabr se dijeli na nekoliko vrsta:   
– sabr u sprovođenju islamskih propisa;   
– sabr u izbjegavanju onoga što je islam zabranio;   
– sabr u iskušenju, da ne bi izazvao Allahovu srdžbu umjesto Njegove milosti i nagrade.   
Mu’min treba znati da sabr zahtijeva od njega mnoga odricanja. Kada je čovjek izložen velikoj smutnji i prijeti mu opasnost da upadne u haram i on se na tome strpi tj. izbjegne haram, onda je to najbolji sabr; upravo je to sabr Jusufa, sallallahu alejhi we sellem, kada je odbio Zulejhu od sebe koja ga je ugonila u ružno djelo. Taj je sabr bio bolji i teži od Jusufovog sabra kada je od strane svoje braće bio ubačen u bunar.     
 Čovjek se stalno nalazi u stanju sabra. Situacije u kojima se nalazi nalažu mu da mora biti strpljiv u ibadetu, mora biti strpljiv kada je u pitanju izbjegavanje harama, a haram je danas svakodnevnica, i mora biti strpljiv u situacijama kada treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu, jer su ovo stanja koja prate čovjeka sve do momenta ispuštanja duše i njenog povratka Gospodaru, subhanehu ve te’ala.    
Na dunjaluku čovjek bira između dvije stvari, ili će slijediti svoje strasti i požude, ili će se strpiti pa će slijediti ono što mu je njegov Gospodar propisao. Zato se mu’min ne smije ni za trenutak nemarno ponašati i zaboraviti na sabr koji mu čuva din. Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Abdur-Rahman ibnil-Auf kaže: “Bili smo stavljani na kušnju bolešću, pa smo izdržali; i iskušavani smo neimaštinom, pa nismo izdržali. Zato Allah, dželle šanuhu, upozorava Svoje robove da se čuvaju smutnje blaga i njihovih porodica. Uzvišeni Kaže: 
“O vjernici ! Neka vas ne odvrate imanja vaša, niti djeca vaša od spominjanja Allaha.“  (Kur’an, LXIII/9)     
BLAGODAT SABRA    
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
 “Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu dati strpljivost; a nikome nije dato veće dobro od sabra (strpljivosti).“  (Prenosi Buhari)   
“Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.“  (Prenosi Buhari)   
Ata ibn-Rebah kaže da mu je Ibn-Abbas rekao: “Želis li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu? “Hoću“, – odgovorih mu. “Jedna crnkinja je došla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekla mu: “Imam padavicu i uvijek kada padnem, otkrijem se, pa moli Allaha za mene.“  Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ako se strpiš dobićeš Džennet; a ako želis molit ću Allaha da te izliječi.“ “Strpit ću se“, – odgovori ona. “Ja se otkrivam kada padam, pa moli Allaha da se ne otkrivam“, – dodade ona. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da učini da se pri padanju ne otkriva.“  (Prenosi Buhari) 
 Od Ebu-Musaa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada se čovjek razboli ili otputuje, upisuje mu se (sevap) kao kada je djelovao u zdravlju u svom mjestu (prije putovanja):“  (Prenosi Buhari)    
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 
“Svaka nevolja koja zadesi mu’mina predstavlja otkup za njegove grijehe, pa čak i trn na koji se ubode.“  (Prenose Buhari i Muslim)    
Prenosi se da je Sad ibn Ebi-Vekas upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Allahov Poslaniče! Koji su ljudi najvećih iskušenja?“ “Vjerovjesnici, pa zatim oni dobri ljudi (koji najbolje slijede poslanika), pa zatim njima slični, pa zatim oni  slični ovim drugim. Čovjek se stavlja na kušnju u zavisnosti od jačine njegovog imana; pa ako je jakog imana, iskušenje mu je veće; a ako je slabog imana kušnja mu je manja. Iskušenje prati mu’mina sve dok se ne očisti i od zadnjeg grijeha“, – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.“  (Prenosi Tirmizi)   
PRVI MUSLIMANI I ISKUŠENJA
I biografija prijašnjih muslimanskih pokoljenja je prepuna prekrasnih primjera iz kojih se vidi kako su prvi muslimani bili strpljivi na Allahovim, dželle šanuhu, kušnjama. 
Prenosi se da su Urvetu ibn- Zubejru trebali presjeći nogu, te mu ponudiše da ga nečim opiju kako ne bi osjetio bol. Međutim, evo šta Zubejr, prepun imana, odgovara tim ljudima: “Allah me je stavio na kušnju da bi vidio moju strpljivost, zar da Mu se ja u tome suprotstavim !!!“   
 Ahnef je rekao: “Četrdeset godina nisam vidio na jedno oko; nikome ništa o tome nisam govorio.“ 
Šekik El-Belhi kaze: “Ko se na nevolju žali drugom, a ne Allahu, taj nije osjetio slast pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u svom srcu.“ 
Iz ovih se izjava da zaključiti da je od čestitosti i dobročinstva prikrivati kušnju na kojoj se mu’min nalazi. Prijašnji muslimani su se radovali iskušenjima jer su znali da svako iskušenje nosi sa sobom veliki sevap kod Allaha, dželle šanuhu. Nije onda čudo što je historija muslimana zabilježila sjajne primjere strpljivosti poput strpljivosti Mutarifa u trenucima kada je njegov sin Abdullah preselio na ahiret. On je tada izašao među ljude u najljepšoj odjeći i namirisao se najboljim mirisom kojeg je imao. Vidjevši njegov postupak, ljudi su ga počeli koriti: “Abdullah je umro, a ti dotjeran, kao nikad, izlaziš među ljude !?“  Mutarif im na to odgovori: “Zar da se tuzi prepustim? Moj mi je Uzvišeni Gospodar zbog ovog obećao tri vrste sevapa, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu.“    
 Prenosi se da je Omeru ibn-Abdul Azizu preselio sin Abdul-Melik. Kada ga je Omer sahranio stao je na njegovom kaburu i rekao: “Sinko, Allah ti se smilovao ! Bio si dobročinstvo svome ocu, i od momenta kada te je Allah meni podario nisam prestao biti sretan. S tobom sam bio najsretniji. Allahovoj nagradi se nadam zbog tog mjesta u koje sam te sada položio.“ 

Eto kakvi su bili prvi muslimani. Oni su nam najbolji primjer u tome kako treba slijediti Poslanika, alejhis-selam.  

STRPLJIVOST

Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: >> Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti ! << Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!“ 
(Kur’an, II/155-157)     
Iz navedenih ajeta se vidi da je Allah, dželle šanuhu, iskrenim mu’minima dao jednu osobinu koja će biti njihova tvrđava u borbi protiv nedaća i nevolja, u borbi u kojoj će šejtan na sve načine pokušavati da ih odvrati od vjere u njihovog Gospodara time što će im stalno uveličavati “negativne“ posljedice Allahovih, dželle ve ala, iskušenja njima. To je strpljivost zbog koje je Uzvišeni Gospodar pohvalio one koji je posjeduju: 
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“  (Kur’an, XXXIX/10)     
Allah, dželle šanuhu, daje pomoć i pobjedu od Sebe onima koji su strpljivi: 
“I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, sa strpljivima.“  (Kur’an, VIII/46)   
Samo će strpljivi postići dobro dunjaluka i ahireta jer ih je Uzvišeni učinio vođama ljudi zbog njihove strpljivosti i potpune uvjerenosti u istinitost islamske poslanice: 
“I učinili smo od njih vođe; upućivali su po naredbi našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni.“  (Kur’an, XXXII/24)     
Uzvišeni je obavijestio da su strpljivost i bogobojaznost dva uslova koja mu’mini moraju ispuniti kako bi bili sigurni od nevjerničkih spletki i njihovih napada: 
“a ako se strpite i budete bogobojazni, neće vam štetiti spletka njihova nimalo. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“  (Kur’an, III/120)   
Spas mu’mina i njihovo izbavljenje od ahiretske kazne je usko povezan s njihovom strpljivošću i bogobojaznošću:
 “O vjernici! Strpite se i istrajte, i rasporedite se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.“  (Kur’an, III/200)   
“Uistinu! Ja sam ih danas nagradio što su bili strpljivi, jer oni, oni su pobjednici.“  (Kur’an, XXIII/111)    
Allah, dželle šanuhu, poklanja svoju ljubav strpljivima, divnog li razloga za strpljivost: 
“A Allah voli strpljive.“  (Kur’an, III/146)   
 Strpljivost je srž ličnosti mu’mina i on ne može postići potpuni iman bez strpljivosti jer je strpljivost nerazdvojni dio imana. Ko nema strpljivosti, njegov se iman nalazi na stepenu totalne slabosti. Takve ljude, kada zadesi kakvo dobro, zadovoljni su; a kada ih kakvo zlo ili nedaća pogodi, namrgode se kao da su  i dunjaluk i ahiret izgubili. U tim situacijama, najsrećniji su oni koji su strpljivi. Upravo su to mu’mini koji na krilima strpljivosti i zahvalnosti Allahu, dželle šanuhu, lete ka blagodatima Dženneta Uzvišenog Gospodara. To je Allahova blagodat, On je daje kome hoće, On neizmjerno daruje.  
ZNAČENJE SABRA   
Kao i za druge islamske pojmove i za strpljivost (sabr) nalazimo brojne definicije koje ukazuju na ogromnu važnost sabra. Prenosi se od prijašnjih pokoljenja da su o sabru govorili ovako: “Sabr je gutanje gorčine bez pokazivanja grimase.“ “Suzdržavati se od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine, pokazivati se bogatim kada se u život useli siromaštvo.“ “Upornost u doličnom ponašanju pod udarcima sudbine.“ “Priklanjanje pred udarcem bez plača i žaljenja.“ “Sabr se sastoji u tome da se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju.“ “Čvrsto stajanje uz Allaha i dočekivanje Njegovih udaraca s nepokolebljivošću i mirom.“ “Čvrsto stajanje za naredbama Kur’ana i sunneta.“ “Sabr je, ne praviti razliku između stanja milosti i iskušenja, u oba ostati miran duhom.“ Ovo su samo neke definicije sabra koje se prenose od prijašnjih muslimana.    Nije dozvoljeno mu’minu žaliti se ljudima zbog neke nedaće koja ga je zadesila jer je to suprotno sabru. Jedan je čovjek čuo nekog kako se žali ljudima zbog nevolje u kojoj se našao, te mu reče: “Čovjece, žališ se onom koji ti se neće smilovati, a ne žališ se Onom koji ti milost daje!?“ Treba se žaliti samo Allahu, dželle šanuhu, i to nije postupak suprotan sabru. Ja’kub, sallallahu alejhi we sellem, je govorio:
 “Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu.“  (Kur’an, XII/86)   
Također je Ejjub, sallallahu alejhi we sellem, govorio:
 “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“  
(Kur’an, XXI/83)    
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 
“Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob ! Uistinu, on je bio pokajnik.“  (Kur’an, XXXVIII/44) 
 
VRSTE SABRA    
 Sabr se dijeli na nekoliko vrsta:   
– sabr u sprovođenju islamskih propisa;   
– sabr u izbjegavanju onoga što je islam zabranio;   
– sabr u iskušenju, da ne bi izazvao Allahovu srdžbu umjesto Njegove milosti i nagrade.   
Mu’min treba znati da sabr zahtijeva od njega mnoga odricanja. Kada je čovjek izložen velikoj smutnji i prijeti mu opasnost da upadne u haram i on se na tome strpi tj. izbjegne haram, onda je to najbolji sabr; upravo je to sabr Jusufa, sallallahu alejhi we sellem, kada je odbio Zulejhu od sebe koja ga je ugonila u ružno djelo. Taj je sabr bio bolji i teži od Jusufovog sabra kada je od strane svoje braće bio ubačen u bunar.     
 Čovjek se stalno nalazi u stanju sabra. Situacije u kojima se nalazi nalažu mu da mora biti strpljiv u ibadetu, mora biti strpljiv kada je u pitanju izbjegavanje harama, a haram je danas svakodnevnica, i mora biti strpljiv u situacijama kada treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu, jer su ovo stanja koja prate čovjeka sve do momenta ispuštanja duše i njenog povratka Gospodaru, subhanehu ve te’ala.    
Na dunjaluku čovjek bira između dvije stvari, ili će slijediti svoje strasti i požude, ili će se strpiti pa će slijediti ono što mu je njegov Gospodar propisao. Zato se mu’min ne smije ni za trenutak nemarno ponašati i zaboraviti na sabr koji mu čuva din. Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Abdur-Rahman ibnil-Auf kaže: “Bili smo stavljani na kušnju bolešću, pa smo izdržali; i iskušavani smo neimaštinom, pa nismo izdržali. Zato Allah, dželle šanuhu, upozorava Svoje robove da se čuvaju smutnje blaga i njihovih porodica. Uzvišeni Kaže: 
“O vjernici ! Neka vas ne odvrate imanja vaša, niti djeca vaša od spominjanja Allaha.“  (Kur’an, LXIII/9)     
BLAGODAT SABRA    
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
 “Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu dati strpljivost; a nikome nije dato veće dobro od sabra (strpljivosti).“  (Prenosi Buhari)   
“Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.“  (Prenosi Buhari)   
Ata ibn-Rebah kaže da mu je Ibn-Abbas rekao: “Želis li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu? “Hoću“, – odgovorih mu. “Jedna crnkinja je došla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekla mu: “Imam padavicu i uvijek kada padnem, otkrijem se, pa moli Allaha za mene.“  Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ako se strpiš dobićeš Džennet; a ako želis molit ću Allaha da te izliječi.“ “Strpit ću se“, – odgovori ona. “Ja se otkrivam kada padam, pa moli Allaha da se ne otkrivam“, – dodade ona. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da učini da se pri padanju ne otkriva.“  (Prenosi Buhari) 
 Od Ebu-Musaa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada se čovjek razboli ili otputuje, upisuje mu se (sevap) kao kada je djelovao u zdravlju u svom mjestu (prije putovanja):“  (Prenosi Buhari)    
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 
“Svaka nevolja koja zadesi mu’mina predstavlja otkup za njegove grijehe, pa čak i trn na koji se ubode.“  (Prenose Buhari i Muslim)    
Prenosi se da je Sad ibn Ebi-Vekas upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Allahov Poslaniče! Koji su ljudi najvećih iskušenja?“ “Vjerovjesnici, pa zatim oni dobri ljudi (koji najbolje slijede poslanika), pa zatim njima slični, pa zatim oni  slični ovim drugim. Čovjek se stavlja na kušnju u zavisnosti od jačine njegovog imana; pa ako je jakog imana, iskušenje mu je veće; a ako je slabog imana kušnja mu je manja. Iskušenje prati mu’mina sve dok se ne očisti i od zadnjeg grijeha“, – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.“  (Prenosi Tirmizi)   
PRVI MUSLIMANI I ISKUŠENJA
I biografija prijašnjih muslimanskih pokoljenja je prepuna prekrasnih primjera iz kojih se vidi kako su prvi muslimani bili strpljivi na Allahovim, dželle šanuhu, kušnjama. 
Prenosi se da su Urvetu ibn- Zubejru trebali presjeći nogu, te mu ponudiše da ga nečim opiju kako ne bi osjetio bol. Međutim, evo šta Zubejr, prepun imana, odgovara tim ljudima: “Allah me je stavio na kušnju da bi vidio moju strpljivost, zar da Mu se ja u tome suprotstavim !!!“   
 Ahnef je rekao: “Četrdeset godina nisam vidio na jedno oko; nikome ništa o tome nisam govorio.“ 
Šekik El-Belhi kaze: “Ko se na nevolju žali drugom, a ne Allahu, taj nije osjetio slast pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u svom srcu.“ 
Iz ovih se izjava da zaključiti da je od čestitosti i dobročinstva prikrivati kušnju na kojoj se mu’min nalazi. Prijašnji muslimani su se radovali iskušenjima jer su znali da svako iskušenje nosi sa sobom veliki sevap kod Allaha, dželle šanuhu. Nije onda čudo što je historija muslimana zabilježila sjajne primjere strpljivosti poput strpljivosti Mutarifa u trenucima kada je njegov sin Abdullah preselio na ahiret. On je tada izašao među ljude u najljepšoj odjeći i namirisao se najboljim mirisom kojeg je imao. Vidjevši njegov postupak, ljudi su ga počeli koriti: “Abdullah je umro, a ti dotjeran, kao nikad, izlaziš među ljude !?“  Mutarif im na to odgovori: “Zar da se tuzi prepustim? Moj mi je Uzvišeni Gospodar zbog ovog obećao tri vrste sevapa, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu.“    
 Prenosi se da je Omeru ibn-Abdul Azizu preselio sin Abdul-Melik. Kada ga je Omer sahranio stao je na njegovom kaburu i rekao: “Sinko, Allah ti se smilovao ! Bio si dobročinstvo svome ocu, i od momenta kada te je Allah meni podario nisam prestao biti sretan. S tobom sam bio najsretniji. Allahovoj nagradi se nadam zbog tog mjesta u koje sam te sada položio.“ 

Eto kakvi su bili prvi muslimani. Oni su nam najbolji primjer u tome kako treba slijediti Poslanika, alejhis-selam.