Arhive za ‘CIVILIZACIJA I KULTURA’ kategoriju

Jedna od važnih dužnosti svakog muslimana je, da čuva muslimanske običaje i da ih se uvijek pridržava, a da se kloni i izbjegava svaki nemuslimanski običaj, koje bilo vrste on bio. Muslimanski običaji su nekada i vjerski propisi, a nekada su jaka ograda koja čuva vjerske propise, i neda da se počnu osipati. Naša vjera od nas traži da ne primamo nikakve običaje koji služe kao obilježje druge vjere.

Alejhisselam kaže: “Razlikujte se od nevjernika!” U ovome hadisu Alejhisselam od nas zahtjeva da ne primamo nikakve nemuslimanske običaje koji služe kao isključivo obilježje nemuslimana, i od nas traži da se razlikujemo od nemuslimana. To je za zajednicu vrlo važna stvar. To joj čuva cjelinu od raspadanja i njenu samostalnost. Napustivši to, zajednica se počne rasipati, a cjelina raspadati. U obrnutom slučaju, držeći se strogo toga, čuvamo i jačamo svoju zajednicu i cjelinu. Da je ovo vrlo važno, vidi se iz toga, što i svaka druga zajednica polaže ovome veliku pažnju i nastoji da se njezini običaji ne samo čuvaju, nego ponekad pokušava svoje običaje i drugima naturiti, želeći time broj svoje zajednice uvećati.

Stoga je baš Alejhisselam i nastojao da zapriječi put uvođenju tuđih običaja i osobina drugih vjera, pa je rekao: “Ko oponaša neki narod, on pripada njemu!” U ovoj oštroj osudi Alejhisselam kaže, da onaj, koji bi želio kao članovi neke druge zajednice, da primi njihove običaje, njihove osobine, on ispada iz islamske zajednice, a pripada onoj koju oponaša. Kao da samo napuštanje islamskih običaja, simpatisanje tuđih osobina, znači da u srcu nema pravog čvrstog islamskog vjerovanja, što je, uistinu, i uzrok da se tuđe osobine simpatišu. Kao da onaj, koji gazi islamske običaje, a prima tuđe gazi i islamsku vjeru. Zaista je u ovom hadisu izrečena vrlo oštra osuda za one koji na ovu stvar ne paze.

Pa kada je ovako stroga osuda izrečena za onoga, koji prihvaća samo običaje i osobine druge vjerske zajednice, možete pomisliti, kakva će osuda biti za one, koji prihvaćaju čisto vjerske stvari druge vjere. Kao npr.: proslavljaju svetkovine drugih vjera, prisustvuju raznim nemuslimanskim vjerskim ceremonijama itd. I kod nas se iz našeg džahilijjeta-predislamskog doba, radi našeg džehaleta-neznanja, ponegdje zadržalo po koje takvo djelo. Npr. svetkovanje Jurjeva, Aliđuna, i sličnih dana. To se naročito održalo među neukim seljaštvom, a naročito u onim mjestima, gdje nije bilo vrijednih i agilnih ljudi-učitelja vjere. Na nekim mjestima seljaci svetkuju i neke druge dane baš na sličan način kao i nemuslimani. Oni npr. u taj dan na polju ne rade, sijeno ne kupe i slične poslove ne vrše. Sve ovo, bez i najmanje sumnje, vjerom je strogo zabranjeno. Ovakve naše džehalete neki danas podupiru, a često puta ih upotrebljavaju i za dokaze, da i muslimani poštivaju toga i toga svetog čovjeka druge vjere. Takav ima dokaz u protuvjerskom postupku neznalica, koji ne poznaje ustanovu svoje uzvišene vjere?!

Eto, braćo vidite koliko nam štete donosi neznanje i nepoznavanje svoje vjere, koliko nam najtežeg zla pribavljaju glupi postupci neznalica u vjeri! Islam ne trpi da se u njega uvlači bilo šta iz druge vjere. Ne trpi da se obavljaju kakve svetkovine koje nisu islamskog porijekla. Evo šta stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom.

Priča Enes ibn Malik r.a., Alejhisselamov drug: “Kada je Alejhisselam došao u Medinu, zatekao je kod stanovnika Medine dva dana u kojima su se igrali i veselili. Pitao ih je Alejhisselam o tim danima, a oni mu odgovore da datiraju još iz džahilijjeta (predislamskog doba). Na to im je Alejhisselam rekao: “Allah vam ih je zamijenio dvama boljim danima, dvama bajramima: adha i fitr.” Iz ovog hadisa se jasno vidi, da je Alejhisselam nastojao dokinuti sve svetkovine nemuslimanske, pa makar one bile i narodne arapske.

Muslimani imaju svoje vjerske svetkovine: petak, bajrame itd. Njih treba da se drže, a odbace sve drugo. Iz našeg džahilijjeta postoje među neznalicama i neukim neki tragovi, koji se moraju odbaciti i suzbiti, jer nam sasvim štete. Također, stoji u “Sunenu” Ebu Davudovom: “Jedan se čovjek za vremena Alejhisselamova zavjetovao da zakolje nekoliko deva na mjestu zvanom Buvane, pa je došao Alejhisselamu da ga pita može li to izvršiti. Alejhisselam ga je na prvom mjestu upitao, da li je tu u predislamsko doba bio kakav kip, a kada mu je odgovorio da nije, pitao je, da li je tu bila kakva nemuslimanska svetkovina, a kada mu je i na to odgovorio da nije bila, on reče: “Ispuni svoj zavjet, a znaj da ne treba ispunjavati onog zavjeta kojim bi čovjek zgrješio, a niti onoga kada se zavjetuje što nije moguće izvršiti!”

U ovom hadisu Alejhisselam naziva svako oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine grjehom, koji bi bio u stanju oboriti i dužnost ispunjavanja zavjeta. Oživljavanje uspomene na nemuslimanske svetkovine i učestvovanje u raznim nemuslimanskim vjerskim proslavama znači udaljavanje od pravog puta, a približavanje putu onih, na “koje se je Allah rasrdio i zamrzio ih, i puta onih, koji su u očitu zabludu zapali.” Onaj, koji bi to činio, on bi zaludu u namazu, već ako ga klanja, ponavljao: Allahu, uputi nas na pravi put, put onih, koje si Ti obasuo blagodatima, a ne na put onih, na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali! Uzalud je da ti tako od Allaha tražiš, kad sam sebe bacaš u Allahovu srdžbu i očitu zabludu.

Sam hazreti Omer, koji je kako treba razumjevao islam i u djelo ga primjenjivao, običavao je reći, kako to preko pouzdane predaje priča islamski učenjak Bejhekija: “Klonite se nemuslimanskih svetkovina!” Hazreti Omer je znao koliko to štete može nanijeti, pa je to tako kategorički i zabranjivao. Allah dž.š. hvali dobre muslimane i ističe njihova svojstva, pa o njima kaže: “… i oni, koji kada neistini ne prisustvuju.” Ugledni islamski učenjaci i poznati komentatori Kur'ana iz prvih doba islama: Ibn Sirin, Mudžahid, Ikrime, Dahhak, i dr., tumače šta se misli pod neistinom, pa kažu: “To su nevjerničke svetkovine.” Sam je Alejhisselam jedno doba običavao postiti subotu i nedjelju, a kada bi ga tko upitao rekao bi: “To su dva dana svetkovine i veselja nemuslimanska, pa ja volim da im se protivim.

Na temelju svega toga, i na temelju drugih vjerskih dokaza, islamski učenjaci su zabranili svako prisustvovanje i veličanje nemuslimanskih svetkovina i sličnih nemuslimanskih vjerskih običaja. O tome su neki napisali zasebna djela, a neki su toj stvari posvetili po nekoliko stranica u svojim knjigama.

Tako je Ibnul Hadž u svom “El-Medhalu” posvetio toj stvari oko četrnaest stranica. Tekijjuddin Ibn Tejmije još više govori u svom djelu “Iktidaus-Siratil-Mustekim”, Ebul Hasan el- Amidi donosi u svom djelu “Umdetul-hadir ve kifajetul-musafir” o tome zasebno poglavlje pod naslovom: “Poglavlje o tome da nije dozvoljeno prisustvovati kršćanskim i židovskim svetkovinama.” Također, El-Challal u svom “El-Džami'u” donosi o tome posebno poglavlje pod naslovom: “Poglavlje o zabrani sudjelovanja muslimana u nemuslimanskim svetkovinama.” Kada bi istakli sve, šta su muslimanski učenjaci o tome napisali vrlo bi nas daleko odvelo. Samo smo ovo naveli, da se vidi, da je to kod muslimana svih mezheba, općepoznata stvar koja dalje ne trpi rasprave ni diskusije.

I onako se ne držimo glavnih vjerskih propisa. Nema kod nas onog pravog vjerskog bratstva, koje je ustanovljeno uzvišenim Allahovim rječima: “Muslimani su samo braća.” Nema da se svojski međusobno pomažemo. Mnogi od nas ne obavljaju ni propisanog nužnog namaza niti drugih tjelesnih dužnosti. Mnogi se žene nemuslimankama, a to, iako je u osnovi dozvoljeno, ipak je po nas u današnjim prilikama štetno. Mnogi odustaju od muslimanskih imena. I kada još budemo primali nemuslimanske običaje i osobine u djelu i drugim sličnim stvarima, a zatim i u vjerskim stvarima, to za nas, za našu zajednicu, ne znači drugo, nego li rasulo i propast. Ta, kada ne bi takav postupak u nas bio vjerom zabranjen, trebao bi da nas opameti i osvijesti postupak drugih i nastojanje, koje ne ide samo za održanjem zajednice, nego i za njenim širenjem i jačanjem.

Možda će se mnogi izgovarati time, da ovo šteti napretku pojedinaca i ometa njihovo razvijanje. Ali, po Bogu brate, to je mizeran čovjek, koji svoju vjeru žrtvuje za nešto malo svoga prividnog napretka i jadnog razvijanja. Inače to je najveća zapreka pravom našem napretku i stvarnom razvijanju, to nam ometa našu sreću na obadva svijeta, to ne šteti samo tim pojedincima, nego šteti cijeloj muslimanskoj zajednici. Ovakvi ljudi bi trebali svojski promotriti uzvišeni sadržaj Allahovih riječi: “Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš njihovu vjeru. Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put!’ A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštiti niti odbraniti.”

To su vjerski propisi, koji se odnose na ovu stvar i kojih se bezuvjetno mora držati svatko. Prema tim vjerskim propisima ne smije ni jedan musliman prisustvovati nikakvoj proslavi, nikakvoj svetkovini, nikakvoj svečanosti niti bilo kojem činu koji nosi obilježje nemuslimanske vjere. Potpuno je svejedno gdje se taj čin, koji ima obilježje druge vjere, obavlja: u običnoj zgradi, u školi ili bogomolji dotične vjere.

Svoje vjerske propise može svako, tko želi biti musliman, slobodno vršiti, a da ga niko u tome ne smeta, jer je pozitivnim pravom naše države, zajamčena sloboda vjere, a § 108. Ustava islamske vjerske zajednice glasi: “Pripadnici islama ne mogu se prinuđivati da surađuju ili prisustvuju kojem činu ili svečanosti, koja nosi obilježje isključivo druge vjere.”

Draga braćo, vas je Allah dž.š. usrećio i naputio vas na pravu vjeru islam, vjeru prvog čovjeka na Zemlji, vjeru svih Allahovih pejgambera i ugodnih Allahovih robova, vjeru istine i svjetla, vjeru nauke i razuma! Time budite ponosni i čuvajte nadasve tu svoju uzvišenu vjeru! Njene običaje držite svetinjom, ako želite da sebe sačuvate!

Bojte se Allaha kako treba da Ga se bojite, i umirite jedino kao dobri muslimani! Sjetite se oporuka velikih Allahovih pejgambera, koje su u Kur'anu a.š. iznesene u ovim ajetima: “Tko će odustati od vjere Ibrahimove, osim onoga, koji sebe ludo upropasti! Mi smo njega odabrali na ovom svijetu, a na drugom će svijetu biti u broju dobrih. Kad mu njegov Gospodar reče: ‘Budi odan Meni!’, on odgovori: ‘Ja sam odan Gospodaru svih svjetova.’ To je vjerovanje Ibrahim oporučio svojim sinovima, a i Jakub je to učinio. On im reče: ‘O moji sinovi, Allah vam je izabrao pravu vjeru, pa nemojte umrijeti, nego jedino kao muslimani (Allahu odani)!’ Jeste li vi bili prisutni, kad je Jakub bio na samrti i kada reče svojim sinovima: ‘Šta ćete obožavati iza mene?’ Oni rekoše: ‘Mi ćemo obožavati tvoga Boga, Boga tvojih otaca Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Boga jedinoga i mi smo Njemu odani (muslimani).'”

To je, braćo, vaša djedovska vjera, koju su svi Pejgameri širili i iza sebe je kao najveći emanet svojim sinovima ostavljali. Te se vjere vi morate držati, ako sebi dobro želite! Tu bi vjeru trebao svako čuvati i prigrliti je, jer je ona najstarija vjera, vjera prvih ljudi i jedina od Allaha objavljena vjera!

Allahu, Ti nam daj da budemo vrijedni nosioci ove vjere, da je sa svega srdca ljubimo, da se njome ponosno dičimo, da nam ona bude najmilija, a i njeni običaji da nam budu slatki i da u njima uživamo. Naputi nas na pravi put, put onih velikih Pejgambera, kojima si obilje Svojih blagodati dao! A sačuvaj nas od krivog puta, puta na kome su oni na koje si se Ti rasrdio i koje si u Svoju nemilost bacio, tako isto i put onih koji su u očitu zabludu zapali, i stranputicom krenuli. Amin.

Tekst preuzet iz knjige Vazovi od rahmetli Mehmeda Handžića, uvaženog bošnjačkog alima. Pisano 1943. god.

Adem Omerović

 

Veoma često smo u prilici čuti kako stariji ljudi ali i mladi govore: “Ma Amerika će njih srediti.” ili “Sad je Amerikanac uzeo sve pod svoju ruku.” itd. Ovo je jedan od neposrednih razloga koji su me potakli da napišem ovaj tekst. 
 
Naime od momenta kada je Adem alejhi selam bio protjeran iz dženneta zajedno sa svojim vječitim i zakletim neprijateljem, borba između šejtana i njegove vojske (džinna i ljudi, naravno) protiv poslanika i njegovih sljedbenika, nije prestala niti će prestati do Sudnjeg dana. Kaže Allah dželleša'nuhu: Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli.” Bekare 217 Ta borba je mogla samo da promijeni svoj oblik ili način djelovanja u savremenom dobu, ta borba protiv islama i muslimana se vodi na takav način da muslimani nisu uopšte svjesni svojih poraza, isto kao kad bi čovjeku koji je pod anestezijom odsjekli nogu. Ono što su neprijatelji islama shvatili jeste da kada musliman bude lišen ljubavi prema vjeri, lakše ga je pridobiti za bilo koju drugu ideju i privoljeti da sa njom živi, ma koliko u tome bilo osjećaja poraza i ovisnosti o drugom. 
 
Tako između ostalog, su uspjeli da se među muslimane ubace putem nacionalizma, koji je prvenstveno krenuo iz Turske, tadašnjeg centra hilafeta, što je imalo za posljedicu da kod Arapa, iako nije imalo nikakvog uporišta u šerijatu, probudi paganski ponos i običaje. Nametnuta je ideja o tome kako je islam nazadan, kako koči svaki vid napretka, kako je to vjera koja je bila funkcionalna samo u vremenu u kojem je donijela slavu muslimanskom narodu. U momentu kada se neprijatelj domogao i ovladao islamskim svijetom počeo je putem slabih, naivnih i povodljivih muslimana sijati svoj otrov te preko njih zadobivati ljubav, naklonost i pomoć muslimana u proturanju laži i nevjerstva te kopanju jame u koju bi “pokopali” islam i muslimane. 
 
Oni znaju, jer su prethodno iskusili da u otvorenim borbama protiv muslimana, bilo oružjem ili riječima, ne mogu izvojevati konačnu pobjedu. Stoga su se opredijelili da uništavaju islam i muslimane tako što će neraskidivi lanac islama kidati sve kariku po kariku i tako vratiti muslimane u paganstvo u kome su glavne vrijednosti porijeklo, položaj, nasljeđe i slične truhlosti, koje je Allah naredio da se moraju prevazići. 
 
Jedan od savremenih metoda za uništenje islama i muslimana jeste pozivanje na humanost, jednakost svih naroda, klasa i vjera. Ovaj način borbe protiv muslimana je takav da on unaprijed priprema teren za prihvaćanje svih vjera, svih zemalja i svih naroda. Naravno ne treba napominjati da se ovakve ideje u potpunosti kose sa islamom, jer ovo nije ništa drugo do brisanje ljubavi prema muslimanima i odbojnosti prema nemuslimanima, što znači dovođenje muslimana u položaj da ne pravi nikakvu razliku između svoje braće-vjernika i nevjernika širom zemaljske kugle. Mi dobro znamo da se Allahovi dželleša'nuhu neprijatelji boje borbe na Allahovom putu i da im to ugoni strah u kosti, stoga oni pokušavaju na raznorazne načine da muslimanima izbrišu i samu pomisao na džihad. Stoga čas govore da se islam širio ognjem i mačem, a čas govore da je to barbarska vjera, kad im ni ovo nije bilo dovoljno za postizanje željenog cilja počeli su pozivati na “humanost i kosmopolitizam”. Upravo se ovdje uklapa organizacija Ujedinjenih nacija koja je počela pozivati na primjenu ovih novih ideja koje brišu razlike među pripadnicima ljudske zajednice u svakom pogledu bez obzira da li se radi o rasi, narodu, porijeklu, ekonomiji i sl., shodno Povelji o pravima čovjeka. Nakon svega ovoga pitamo se: “Koji zakon, ako ne Allahov, će ljudsko čovječanstvo i zagovornici kosmopolitizma primjenjivati?” Da to nije slučajno Povelja Ujedinjenih nacija, organizacije koja je pod potpunom kontrolom židova, kršćana i komunista. Zar najbolji dokaz za to nije “pravo na veto” (čiju smo funkcionalnost osjetili na vlastitim kožama proteklog rata), pomoću kojeg se odbacuje sve što nije u skladu sa interesima onih koji vladaju UN-om? Zar to nije podvala onih koji ovakve projekte kuju? Ili je ovo samo jedna od prljavih igara pomoću kojih se želi uspavati islamski svijet s tvrdnjom da je džihad u sadašnjici izgubio svaku smisao, jer ga ne odobravaju zagovornici kosmopolitizma? Upravo ovo zadnje pitanje je i najbolji odgovor. 
 
Svaki istinski vjernik treba da zna i da raspoznaje spletke i lukavstva savremenog paganstva, te da se ne povede i ne obmane idejama i tvrdnjama koje ne zrače iz svjetiljke Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i vječne poruke Gospodara. Upravo ovo je ono što se dešava danas u Bosni, prvo je nad nama uspostavljena vlast: UN, NATO, SFOR, OSC i druge organizacije slične ovima. Ako nije tako možete li mi navesti i jednu važniju odluku da je sprovedena ili donešena, a da se oni nisu morali pitati. Zatim su u sklopu svoga programa o uvođenju BiH u Evropsku uniju počeli sijati svoje otrovne ideje o jednakostima religija, naroda o humanosti i kosmopolitizmu i sličnim parolama. Forsiranje sve tri konfesije unutar svojih propagandnih programa, te jedan od najboljih primjera jeste konkurs, koji potiče iz iste lože, o natjecanju i pisanju teksta na temu «Izgradnja pomirenja i povjerenja». Naravno očekivati je da svi radovi koji nisu odgovarali njihovim kriterijima, a koji su pisali o istini i o onome što se zbilo su smatrani nazadnim i nehumanim.Zar nije dovoljan pokazatelj njihovog neprijateljstva prema islamu njihovo nastojanje da ovaj protekli genocid, masakr i agresiju prikažu samo kao jedan građanski rat, te njihovo nastojanje da poistovjete agresora i žrtvu? 
 
Kad ćemo se probuditi?!! Kad ćemo se osvjestiti?!! Kad…? 
 
Šta drugo reći nego da smo naivni, i da volimo vjerovati u ostvarenje bajki, a jedna od njih jeste bratstvo, ljubav i suživot sa nevjernicima. Kaže Allah dželleša'nuhu, povodom te naše naivnosti, zatupljenosti i zasljepljenosti: “O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: ‘Umrite od muke!’ Allahu su zaista, dobro poznate misli svačije.” Ali ‘Imran 118-119 
 
Želio bih još samo naglasiti i debelo podvući, da su sve danas postojeće škole mišljenja, programi, projekti, ideje i tvrdnje, na svijetu, koje svoje učenje ne crpe iz Kur'ana i sunneta, uperene protiv Allaha i Njegove vjere, Kur'ana i sunneta Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i da je njihovo prihvaćanje i rad prema njima, otvoreno prijateljevanje sa nevjernicima i odricanje od islama. A Allah nam nedvosmisleno, kroz Svoju Knjigu, objašnjava da je onaj ko prijateljuje sa nevjernicima i sam kao oni: “A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati.” Maide 51 
 
Na kraju bih želio završiti ajetom u kojem Allah dželleša'nuhu ukazuje na to da je islam vjera koja okuplja, a ne razdvaja. On, na vagi imana, sve ljude tretira isto, kao zubce od češlja. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, niti crnac nad bijelcem. Jedina razlika je u bogobojaznosti. Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” Hudžurat 13 
 
Gospodaru naš, daj nam razboritost kako bi raspoznali istinu od laži i pravi put od zablude. Gospodaru, Ti si Onaj do kojeg pogledi ne mogu doprijeti, a do pogleda dopireš, Ti si Mudri i Sveznajući, zato uništi spletke nevjernika i otkloni ih od nas i posij razdor i mržnju među njima. Amin!!!
 
islambih.org
_________________________________________________________________ 
___________________________________________________________________________________
prva skripta iz predmeta CIVILIZACIJA I KULTURA
 
Bismillahir-rahmanir-rahim
Jevrejstvo – Jehudije
Definicija: Jevrejstvo je vjera u koju vjeruju jevreji, a oni su ummet Musa alejhi selam.
Osnov jevrejstva
Akida jevrejstva prije nego je iskrivljena bila je izgrađena na tevhidu i ispravnom imanu objavljena od Allaha dželleša'nuhu Musau alejhi selam. Međutim, oni su je iskrivili i zamijenili i izmislili ono što Allah dželleša'nuhu nije objavio Musau alejhi selam. Od tada, pa do dana današnjeg oni su ummet koji se neprijateljski odnosi prema Allahu dželleša'nuhu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, a dokaz je sura El-Maide, 82 ajet: “Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci, i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: ‘Mi smo kršćani, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole.”
Živi kur'anski primjeri o njihovom krivom vjerovanju
1. Širk Allahu dželleša'nuhu u ibadetu.
Uzeli su tele za božanstvo i Allahu dželleša'nuhu pripisali druga, te ga počeli obožavati uprkos tome što su među njima bili Musa i Harun alejhi selam. Allah dželleša'nuhu ovo spominje u suri Ta–Ha, 88-91. ajeta: “Pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muče, i oni su onda rekli. ‘Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!’ Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist može pribaviti? A njima je Harun još prije govorio: ‘O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni, Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!”
Zato što su oni znali da je životinja nerazumna, da je zovnu ne bi im se mogla odazvati kao što ne može da im pribavi kakvu korist ili otkloni kakvu štetu.
2. Pripisivanje sina Allahu dželleša'nuhu, neka je Uzvišen Allah od onoga što oni govore. Kaže Uzvišeni u suri Et-Tevbe 30-om ajetu: “Jevreji govore: ‘Uzejr je  Allahov sin.”
Uzejr je bio jedan od poslanika koji su poslani jevrejima. Jevreji su čak ustvrdili da su oni Allahovi dželleša'nuhu miljenici i odabranici. U suri El-Maide, 18. ajet, kaže Uzvišeni: “I jevreji i kršćani kažu: ‘Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.’ Reci: ‘Pa zašto vas onda On kažnjava zbog grijehova vaših?”
3. Riječi njihove ‘Allah je siromašan, a mi smo bogati.’ Zaista su ovo teške riječi i ne može ih kazati osim nevjernik. Kaže Allah dželleša'nuhu u suri Ali’ Imran, 181.ajet: “Allah je čuo riječi onih koji su rekli: ”Allah je siromašan, a mi smo bogati!” Pa im Allah dželleša'nuhu, odgovara: “Naredit ćemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i reći ćemo: ‘Iskusite patnju u ognju zbog djela ruku vaših!’ – a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.”
4. Poricanje poslanstva Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem
Uprkos tome što su znali da je on Allahov Poslanik i imaju dokaze za to, kao što kaže Uzvišeni u suri El-Bekare, 146.ajet: “Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika, kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.”
Svete jevrejske knjige
Jevreji se po vjerskim pitanjima oslanjaju na dvije knjige: Tevrat i Talmud.
a) Tevrat je, ustvari, Stari zavjet koji kod kršćana predstavlja prvi dio Biblije. On se sastoji od 39 dijelova, od kojih je 5 najbitnijih.
– Stvaranje
– Izlazak
– Leviti
– Brojevi
– Pohvala
1. Stvaranje – tu se govori o početku stvaranja i o grešci, zatim, govori se Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Ishaku alejhimu selam itd.
2. Izlazak – govori o životu i tlačenju jevreja u Egiptu sa Musaom alejhi selam o njihovom izlazu i o tome kako su na Sinaju obožavali tele.
3. Leviti – govori o propisima, čistoći, praznicima i sl.
4. Brojevi – govori o jevrejima, o porijeklu, precima i sl.
5. Pohvala – govori o nadopunjavanju Musaovog alejhi selam šeri'ata  i o njegovoj oporuci da ga naslijedi Jošua alejhi selam.
Dokazi da Stari zavjet nije original
Veliki dio dokaza je od samih jevreja, neki su od evropskih učenjaka, ali prvo ćemo navesti Kur'anske dokaze:
Kaže Uzvišeni u suri En-Nisa, 46. ajet: “Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru: ‘Čujemo, ali se ne pokoravamo!’ i ‘Čuj, ne čuli te!’ i ‘Ra’ina!’ A da oni kažu: ‘Čujemo i pokoravamo se!’ i ‘Čuj’ i ‘Pogledaj na nas!’ – bilo bi za njih bolje i ispravnije, ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.”
Zatim u suri Ali’ Imran, 78. ajet: “Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: ‘To je od Allaha’ – a to nije od Allaha i o  Allahu svjesno govore laži.”
Kao i u suri El-Maide, 15. ajet: “O sljedbenici Knjige, došao vam je Poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta, što vi iz Knjige krijete, i preko mnogo čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna.”

Dokazi za prenošenje Starog zavjeta
1. Nepoznavanje imena onih koji su zapisali Tevrat (Stari zavjet)
2. Nepoznavanje datuma pisanja Starog zavjeta i
3. Nepostojanje orginala.
Dokazi vezani za sadržaj
1. Razlike u sadržaju između verzija Starog zavjeta.
2. Samirijski primjerak Starog zavjeta sastoji se od 5 psalmi i po njoj rade jevreji Samirije.
3. Hebrejski primjerak sadrži ovih 5 plus 34 u koji vjeruju Hebrejski jevreji i Protestanti.
4. Grčki primjerak sadrži ovih 5 + 14 u koji vjeruju katolici i ortodoksi.
Komentar: Ove razlike jasno ukazuju na iskrivljenost Starog zavjeta i ukazuju da mu je pripisano mnoštvo stvari koje su dodavali jevreji poput Petra.
U jednoj od psalmi se govori o ženi koja je pojela svog sina, te o djetetu koje je starije od oca (Ahzije ibn Jehruma kad mu je umro otac imao 40 god., a on imao 42 god.)
Šta Talmud kaže o nejevrejima ?
Talmud na hebrejskom jeziku znači komentar tj. Talmud je komentar Starog zavjeta.
1. Nejevrejske duše su šejtanske i sliče životinjskim.
2. Jevreju je dozvoljeno da nahrani psa, ali ne i nejevreja.
3. Nejevreji i oni koji napuste jevrejstvo su prljave svinje. Bog je stvorio nejevreje u ljudskom obliku da jevrejima ne bi bilo neprijatno.
4. Krađa od nejevreja nije krađa nego je to uzimanje svog imetka, pa život nejevreja je u rukama jevreja, pa šta je onda sa imetkom.
5. Nije dozvoljeno jevreju da posudi nejevreju novac bez kamate.
6. Zinaluk sa nejevrejom ne podliježe sankcionisanju, jer su nejevreji u osnovi životinje.
Svojstva jevreja spomenuta u Kur'anu
1. Prevara i obmana.
Kaže Allah dželleša'nuhu u suri El-Bekare, 100. ajet: ”Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu neki od njih je odbace, jer ih većina ne vjeruje.” Prevarili su Musa alejhi selam i počeli obožavati tele, pokušali ubiti Isaa alejhi selam, a pobili su mnogo poslanika kao Jahja alejhi selam, nakon čega su se žene igrale njegovom glavom. Prevarili su Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medini u bitci na Hendeku i htjeli su da ga ubiju.
2. Širenje fesada na zemlji i posticanje ratova.
Kaže Allah dželleša'nuhu u suri El-Maide, 64. ajet: ”Kad god pokušaju da potpale ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje da na Zemlji smutnju prave, a Allah ne voli smutljivce.”
3. Mržnja i omalovažavanje muslimana.
Kaže Allah dželleša'nuhu u suri El-Maide, 82 ajet: ”Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mušrici…”
Jedna židovska izreka kaže: ”Nejevreji su stado ovaca, a mi smo vukovi, a znate li šta rade vukovi sa ovcama u polju.”
Iz naših srca moramo izbaciti bilo kakvu samilost prema jevrejima. Treba da ih sramotimo pred ljudima i da obznanjujemo njihove ideje.

Jevreji u historiji islama
Jevreji su shvatili da ne mogu nauditi Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i ashabima radijallahu anhum otvoreno, pa su počeli da koriste tajne metode. Oni stoje iza podsticanja plemena da se bore protiv Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kao u primjeru  bitke na Hendeku.
Koliko su puta pokušali da ubiju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kao npr. žena koja je otrovala hranu Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Kada pogledamo u islamsku historiju primjetit ćemo slijedeće:
1. Oni stoje iza batinijskih sekti koje se bore protiv islama poput: Rafidija, Mu'tezila, Ismailija, Nusajrija itd.
2. Oni stoje iza širenja novotarija kuburija i sufijskih tarikata.
3. Oni su prvi finansirali Kadijanije i Behaije.
4. Stoje iza širenja ideja sekularizma, komunizma, Frojdovih ideja itd.
Jevreji u moderno vrijeme
Ciljevi jevreja
1. Formiranje kraljevine Izrael sa glavnim gradom Noršalim, koja se prostire od Eufrata do Nila.
2. Vladanje i upravljanje svim ljudima i njihovo činjenje potlačenim za službu jevrejima.
3. Uništavanje muslimana na koje gledaju kao na otimače poslanstva.
Metode i sredstva za ostvarenje ovih ciljeva
1. Korištenje terorizma, žestine i sile u upravljanju svijetom. U knjizi Protokoli Sionskih Mudraca kažu: ”Najbolji rezultati u upravljanju svijetom proizilaze iz terora i žestine.”
2. Kontrola ekonomije i medija, a to ostvaruju posjedovanjem svjetskih TV, radio i novinskih kuća i kontrolom nad najvećim svjetskim biznis-agencijama.
3. Širenje upropaštavajućih teorija i štetnih načela kroz organizacije, pokrete i sl. koje nazivaju revolucionarnim.
Stav islama spram jevreja
Jevreji su kafiri, nije im dozvoljeno da žive u muslimanskim sredinama, osim kao zimije, ponizne, koje plaćaju džiziju i povinuju se islamskim propisima. Nije dozvoljeno tražiti pomoć od njih niti da u islamskoj državi imaju ikakav položaj. Nije dozvoljeno družbovanje niti koaliziranje.
Masonstvo
Masonstvo je tajna jevrejska organizacija, koja tajno radi na ostvarenju velikih jevrejskih ciljeva i koja priprema formiranje velike države Izrael.
Riječ mason je blef kojim žele da izblefiraju da se pomisli da je to velika organizovana organizacija.
Na engleskom Mason znači zidar, tj. slobodni zidari. Smatraju da će oni izgraditi Sulejmanov alejhi selam hram.
Simbol masonstva
– Simbol  masonstva je bratstvo, jedinstvo, sloboda.
– Pod simbolom slobode bore se protiv svih drugih vjera mimo jevrejstva.
– Pod simbolom bratstva jevreji žele da umanje mržnju drugih prema njima.
– Pod simbolom jednakost šire ekonomsku zbrku i političke nerede.
Suština masonstva
Istražitelji i pisci su se složili da je masonstvo u suštini jevrejska organizacija, kako u svojoj osnovi tako i u formiranju, ciljevima i metodama koje koriste.
Dokaz ovoga je priznanje samih jevreja da je to tako. U protokolima se kaže: ”Masonske organizacije širom svijeta služe kao maska za rad na ostvarenju naših ciljeva.”
Formiranje i ciljevi masonstva kroz historiju
Masonstvo su osnovali veliki mislioci i idejne vođe jevreja. Na njihovom čelu je kralj Herodus II. Cilj formiranja je bio sprječavanje širenja kršćanstva koje se brzo počelo širiti.
Masonstvo je radilo na iskrivljavanju Indžila i kršćanskih propisa. U vrijeme pojave islama masonstvo nije imalo neki poseban značaj i radilo je uglavnom tajno. Obzirom da nisu mogli nauditi islamu radili su na razjedinjavanju muslimana i formiranju sekti i frakcija kao rafidija i batinijskih sekti. U novije vrijeme, kad su neprijatelji ojačali, a muslimani izgubili slavu i moć 1770 god. pojavilo se moderno masonstvo. Od te godine jevreji su počeli da planiraju.
Vrste masonstva
Tri su vrste masonstva:
1. Javno opće masonstvo
Deklariše se kao humanitarna organizacija i poziva u bratstvo. Članovi ovog masonstva podijeljeni su u 33 stepena shodno zaslugama. Do 33 stepena mora se proći mnoštvo teških i preciznih ispita. Simbol ovog masonstva je troglava zmija. Ovo masonstvo radi na pridobijanju velikih i vodećih ličnosti u svijetu.
2. Kraljevsko masonstvo
Specijalizirano je i u njega mogu pristupiti samo jevreji i oni koji izravno i jasno rade za njih. Direktni cilj mu je formiranje države Izrael i gradnja Sulejmanovog alejhi selam hrama.
3. Svemirsko masonstvo
U njega mogu ući samo odabrani jevreji. Ima samo jedan klub u New York-u i za njega znaju samo posebni jevreji. Cilj ovog masonstva je ateizam.
Masonska tajna zakletva
Masonstvo ima tajnu zakletvu kojom se mora zakleti svaki mason prilikom stupanja koja glasi:
”Kunem se velikim upraviteljem svemira da ja neću otkrivati tajne masonstva niti riječi učenja ili običaje masonstva i da ću ih kriti u svojim prsima vječno. Kunem se velikim upraviteljem svemira da neću prevariti ugovor sa organizacijom, znakom ili riječju i ako to uradim slažem se da mi se spale usne užarenim željezom i da mi se odsijeku  ruke i vrat i da se moje tijelo okači u masonski klub da bi bio primjer drugima.”
Javne masonske organizacije
1. Rotari klubovi
Klubovi formirani 1905. god. od strane jevrejskog advokata Pola Herza u Chikagu da bi se kasnije rasprostranili po čitavom svijetu. Cilj kluba je da uništi aktivnu masu u cijelom svijetu.
2. Lions klubovi (lions-lavovi)
Također masonski klubovi, centar im je u Americi. Radnici za ovaj klub su tajni i ima ih u cijelom svijetu.
3. Organizacija b'nai birth (Sinovi Zavjeta)
Formirana 1484. god. Cilj organizacije je pomoć ugroženim i potlačenim jevrejima, međutim, u suštini cilj je borba protiv vjere i morala.
Ciljevi masonstva u savremenom dobu
1770. godine jedna jevrejska grupa uspostavila je kontakt sa kršćanskim svećenikom (Adam Vojzhamedet) koji je napustio kršćanstvo i primio jevrejstvo. Bio je profesor na univerzitetu Ongol Stadt u Njemačkoj. Od njega su tražili da pregleda protokole sionskih mudraca i da ih prepravi. Nakon 6 godina završio je zadatak i donio sljedeći program:
1. Formiranje svjetskih ateističkih država kojima će upravljati jevreji da bi bilo lahko da ih unište kad se bude formirao veliki Izrael.
2. Borba protiv svih drugih vjera i podsticanje na formiranje ateističkih uređenja.
3. Ubacivanje otrova razjedinjavanja i rasparčavanja unutar naroda.
4. Posljednji cilj je formiranje velike države Izrael. Njihov vođa treba da bude iz Davudove alejhi selam  loze, a zatim potpuno preuzimanje i kontrola kompletnog svijeta od strane ”Allahovog odabranog naroda jevreja.”
Metode i sredstva koje koriste
1. Okupljanje omladine cijelog svijeta za ostvarenje jevrejskih nakana.
2. Ovo kroz širenje muzičkih i sportskih udruženja i kroz korištenje sredstava za mass-medije, širenje droge, prostitucije i sl.
3. Ulazak u političke stranke da bi jevreji imali lične koristi od politike.
4. Formiranje organizacija koje pozivaju u slobodu morala kao i širenje ekonomskih teorija tipa kapitalizma ili socijalizma s ciljem totalnog uništenja ekonomije.
Cionizam
Definicija: Cionizam je jevrejska organizacija za sprovedbu. Cilj ove organizacije je sprovedba planova zacrtanih za povratak ponosa i dostojanstva jevrejima. Nazvana je ovako po brdu nedaleko od Kudsa kojeg jevreji smatraju svetim.
Historija formiranja cionizma
Kao i masonstvo i cionizam nije formiran u ovom stoljeću, nego njegovi se korijeni vuku iz ranije historije identično masonstvu. Savremeni cionizam je svoje prve korake napravio 1806 god. kad se veliki jevrejski koncil okupio na saziv Napoleona. Zvanično formiranje cionizma desilo se 1770. god. na inicijativu jevreja u Švicarskoj. Na ovom skupu napravljeni su protokoli.
Razlika između masonstva i cionizma
Cionizam je čisto jevrejski pokret. Svi njegovi ljudi, kompletna hijerarhija čine cionizam. Ispoljava opšte ljudske parole i unutar njega samim tim se nalaze, a prevareni tim parolama i nejevreji. Cionizam je vjerski, politički pokret koji direktno pomaže jevrejima.
On predstavlja sprovedbeni organ politike jevreja u svijetu za razliku od masonstva koji je ateističko i sekularističko. Predstavlja tajnu snagu koja priprema uvjete za jevreje. Radi jako organizovano i planirano. Jedno drugo nadopunjuje.
Ciljevi cionizma
Dijele se u dva smjera: vjerske i političke.
1. Vjerski ciljevi:
a) Buđenje vjerskog entuzijazma za povratkom u domovinu.
b) Podsticanje jevreja na pridržavanje vjere i vjerskih učenja.
2. Politički ciljevi:
a) Ohrabrivanje jevreja diljem svijeta da presele u Palestinu i pomaganje u osamostaljivanju kroz zapošljavanje, da'wu i sl. To kroz formiranje naselja za nove doseljenike.
b) Povezivanje vjerskog faktora u Izraelu sa istim u drugim zemljama svijeta i pritiske na druge zemlje da priznaju Izrael. Zato danas najveće i najjače zemlje štite Izrael.
Sekularizam
Sekularizam je engleska riječ i znači nevjerstvo. On je poziv u život bez vjere i razdvajanje vjere od države.
Povodi nastanka sekularizma
Crkveno nasilje
Nasilje je u osnovi bolest, počne opakim sredstvom, a završi bolešću, nema mu lijeka do smrti. Kad nasilje dođe od strane vladara ili kakvog dunjalučara ne čudimo se, međutim, kada nasilje dođe od ljudi koje ljudi smatraju svetim i poslanicima mira onda je to za svakog čuđenja. Ovo se posebno izražava u situaciji kad ti isti zagovaraju parolu ko te udari po desnom, okreni mu lijevi obraz i ko ti zatraži jedno od dva odijela daj mu oba (Jevanđelje po Mateju 40. str.)
Allah dželleša'nuhu je nakon Musaa alejhi selam izraelćanima poslao Isaa alejhi selam kojima su vladali rimljani. Mesih Isa alejhi selam je počeo svoju da'wu tajno, međutim, ubrzo su ga izraelćani izdali rimskom kralju, ovaj je naredio da se ubije i razapne. Međutim, Allah dželleša'nuhu ga je uzdigao Sebi. Nakon toga počelo je iskušenje sljedbenicima Mesiha koje su jevreji i rimljani zajedno proganjali. 325 god. koja se smatra godinom pobjede crkve nad njihovim neprijateljima. U vrijeme Konstantina crkva je napravila koncil koji je nazvan “Kanonski koncil”. Glavna odluka ovog koncila bila je razdvajanje između vjere i države, između života i šeri'ata.
Rekli su dunjalučki dio života je u ingerenciji kralja i njegov zakon sadrži političke, ekonomske i društvene norme, a vjerske stvari su u ingerenciji Boga, čije propise sprovode vjerski ljudi. Sadržaj vjere sveden je na propovjedi i jednostavne propise koji ne prelaze granice jedne osobe. Ovo je prouzrokovalo pojavu crkvenog nasilja kroz:
a) Ispovijedi indulgencije (oproštajnice) koje su značile to da ljudi imaju prava opraštanja grijeha i da su zato ovlašteni od Allaha dželleša'nuhu. Ova pojava je vjerskim ljudima dala veću vlast i mogućnost manipulisanja od kralja, takođe prouzrokovalo je enormno bogaćenje vjerskih ljudi i zavist od strane siromaha koji su morali plaćati ove oproštajnice.
b) Vjerski ljudi su imali pravo da proglase koga hoće svetim, pa su onda neke ljude proglašavali svetim i bliskim Bogu, a neke prokletim i udaljenim od Božije milosti, slijedeći svoje strasti i naravno ko više plati.
Sukob između crkve i nauke
Crkva je preuzela kontrolu nad ljudskim razmišljanjem i omalovažila nauku, suprotstavljala se svim naučnim dostignućima i to je dovelo do toga da su naučnici počeli tražiti zajedničko između naučnih dostignuća i onoga što kaže crkva.
Dio Europljana odlazi u fakultete u Španiji (Andalusu) i Siciliji, gdje su se oslobodili okova crkvenog učenja. Ubrzo crkva reaguje po pitanju ovih ljudi koji su učili i naučili u Španiji i na drugim mjestima. Prva teorija koja je 1593 god. poljuljala crkvu je Kopernikova teorija koja je tvrdila da Zemlja kruži i okreće se. Reakcija je bila brza, efikasna  i rigorozna; Kopernik, Galilej i drugi bili su zatvarani, spaljivani, ubijani itd. Obični narod je povjerovao naučnicima, a ne crkvi. Ljudi su crkvu vidjeli preprekom u prosperitetu i napredku.
Darvinova teorija evolucije 1859. god. Darvin izdaje knjigu koja se zove Osnova vrsta, a koja se bavi prirodnim zakonima tj. zakonom evolucije. Ova teorija tvrdi da je pradjed čovječanstva ameba jednoćelijski organizam koji je živio u vlažnoj sredini prije milione godina. Majmun je jedna faza kroz koje je prošao čovjek. Ova teorija je u potpunosti izbrisala vjersku svijest u Europi i dovela do širenja ateizma. Europsko društvo se pripremalo da zada posljednji udarac vjeri i crkvi, ovome su pomogle raznorazne teorije poput Marxove (Karl Marx je bio jevrej) koji je historiju protumačio materijalistički, vjeru je smatrao narodnim izišljotinama, zatim Frojdova (takođe jevrej) teorija koji historiju tumači kroz sexualnost, čak tvrdi da prvi dodir sexualnosti kad djete prvi put bude dojeno dodirujući svoju majku. Zatim Ničeova teorija koja tvrdi da je Bog umro, a da ga superman (superčovjek) treba naslijediti.
Sekularizam u Europi
Dijeli se na tri dijela:
a) Sekularizam u vlasti.
b) Sekularizam u moralu.
c) Sekularizam u književnosti.
Sistem vlasti u Europi bio je zasnovan na crkvenim pravilima koja su proizišla iz tkz. Isusovog kraljevstva. Isusovo kraljevstvo je uređivalo državu kroz dva dijela:
1. Duhovni dio kojim su se bavili crkva i crkveni ljudi.
2. Tjelesni dio koji se bavi dunjalučkim problemima, vojskom, ratovima, ekonomijom i sličnim. Prvi koji je negirao ovaj sistem je Makeveli u svojoj knjizi Vladalac:
a) Potpuno se mora razdvojiti vjera, politika i moral.
b) Cilj opravdava sredstva.
c) Demokratija; narodi vladaju sami sobom, a crkva i vjerski ljudi u to nemaju nikakva uvida.
net

__________________________________________________________________