Učionica: Usuli dawa – prvi dio

Bismillahir-rahmanir-rahim

Definicija i vrijednost da've

Jezička definicija je od glagola DEA’ – JEDU’ koji znači poziv i traženje da se nešto uradi (bez obzira ko je taj koji traži i poziva). Kaže Uzvišeni: ”A on poziva svoju stranku da budu od stanovnika vatre.”

Terminološki (šeri'atski ) da’va je definisana na dva načina:

1. Islam u globalnom značenju.

2. Akcija širenja Islama među ljudima (ova definicija je ona koja se nas tiče na ovim časovima).

Da'va je žrtvovanje našeg vremena, imetka, truda i života na putu dostavljanja istine svim ljudima, te njihov odgoj na ispravnim vjerovanjima, plemenitim vrlinama i načelima i težnja ka sprovođenju Allahovih dželleša'nuhu zakona i Šeri'ata na Zemlji. Da'va na Allahovom dželleša'nuhu putu u svom globalnom značenju podrazumijeva nekoliko stvari: lijepu riječ, prijatan savjet, jezgrovitu hutbu, naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, blagi savjet nasamo, davanje fetve ljudima, podučavanje Allahovoj Knjizi i ostalim šeri'atskim znanostima, pisanje tekstova, članaka, knjiga i sl., odgoj lijepim primjerom, pomaganje siromašnih i ubogih, pomaganje da'ija imetkom, džihad na Allahovom dželleša'nuhu putu.

Vrijednost da’ve

Kaže Allah dželleša'nuhu u suri Fussilet, 33. ajet: ”Ko bolje govori od onoga koji poziva Allahu i radi dobra djela i kaže ja sam musliman.”

Kaže imam Ševkani komentarišući ovaj ajet: ”Svako ko objedini između pozivanja ljudi ka onome što je Allah dželleša'nuhu propisao i činjenje dobrih djela, učinio je nešto nedostižno, niko ga ne može dostići niti postoji put jasniji od njegovog niti neko ima više sevaba od njega.” Da'ija zavrjeđuje veliku nagradu kod Allaha dželleša'nuhu zato što vrši zadaću Allahovih poslanika, a ne postoji veći stepen od stepena poslanika. Kaže Allah dželleša'nuhu u suri Ali Imran, 104. ajetu: ”I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.”

Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko ukaže na kakvo dobro djelo ima nagradu kao i onaj ko ga čini.” Bilježi Muslim.

A u drugom hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Ko poziva u dobro ima nagradu kao i oni koji ga slijede bez da se od njihove nagrade išta oduzme…” Bilježi Muslim.

Izrečeni hadis nas upućuje da se trudimo na polju da've. Ovo je od veličine Allahove dželleša'nuhu dobrote i Njegove milosti, On je Milostivi i Samilosni, koji robove nagrađuje velikom nagradom za mala djela. Npr.: ako pozoveš čovjeka na duha-namaz i on počne da obavlja, ti od svakog njegovog namaza imaš nagradu bez oduzimanja njemu. Upravo ovo odlikuje Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i uzdiže ga nad nama, iako je u Islamu proveo samo 23 godine, obavio samo jedan hadždž, ispostio 9-10 ramazana. Ima ljudi koji su obavili više ibadeta, ali ne mogu dostići Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer on ima nagradu da've od ostalih ljudi.

Zato Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Bojte se Allaha po pitanju mojih ashaba, nemojte ih vrijeđati poslije mene. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi neko podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao ashaba koji je dao mudd (pregršt) ili pola mudda zlata.” Ovo je suštinski razlog zašto trebamo činiti da'vu, jer kada čovjek umre prekidaju se djela osim troje: ”Dijete koje čini dovu, nauka i trajna sadaka.”Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Aliji radijallahu anhu na dan Hajbera: “Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” Mutefekun alejhi. U današnje vrijeme crvena deva bi bila adekvatna kvalitetnom automobilu.

Od Ebu Umame radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista Allah i Njegovi meleci, stanovnici nebesa i Zemlje, čak i mrav u mravinjaku, čak i kit u moru donose salavat na onoga ko ljude uči dobru.” Bilježi Tirmizi.

Zašto se spominje mrav i kit? Male i velike životinje vole sljedbenike Kur'ana, jer oni upoznaju stvorenja sa pravima Stvoritelja, jer oni sprječavaju fesad i griješenje čije posljedice osjećaju i životinje i biljke, jer im biva uskraćena hrana i kiša, zbog ljudskih grijeha, a učenjaci podučavaju da se nasilje ne smije činiti niti sitnim životinjama. Poznata je priča o prostitutki iz Benu Israila, koja je napojila psa svojom obućom.

Kakva je onda situacija sa onim koji napoji čovjeka ili ga spasi, a šta je tek s onim ko spasi čovjeka od Džehennema. Ako izvedeš čovjeka iz mraka ti si ga oživio, a onaj ko oživi čovjeka, kao da je sve ljude oživio.

Kaže Imam Ahmed: “Nisam obavio nijedan namaz, a da nisam dovio Allahu dželleša'nuhu za imama Šafiju.” A šta je imam Šafija učinio za Ahmeda? Pomagao mu je u traženju nauke, pomagao mu je u nekim stvarima usuli fikha. Trebamo se truditi da nas ljudi spominju po dobru, nakon naše smrti i da se trudimo da nešto od svog ilma ostavimo. 

____________________________________________

Učionica: Usuli dawa – prvi dio

Bismillahir-rahmanir-rahim

Definicija i vrijednost da've

Jezička definicija je od glagola DEA’ – JEDU’ koji znači poziv i traženje da se nešto uradi (bez obzira ko je taj koji traži i poziva). Kaže Uzvišeni: ”A on poziva svoju stranku da budu od stanovnika vatre.”

Terminološki (šeri'atski ) da’va je definisana na dva načina:

1. Islam u globalnom značenju.

2. Akcija širenja Islama među ljudima (ova definicija je ona koja se nas tiče na ovim časovima).

Da'va je žrtvovanje našeg vremena, imetka, truda i života na putu dostavljanja istine svim ljudima, te njihov odgoj na ispravnim vjerovanjima, plemenitim vrlinama i načelima i težnja ka sprovođenju Allahovih dželleša'nuhu zakona i Šeri'ata na Zemlji. Da'va na Allahovom dželleša'nuhu putu u svom globalnom značenju podrazumijeva nekoliko stvari: lijepu riječ, prijatan savjet, jezgrovitu hutbu, naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, blagi savjet nasamo, davanje fetve ljudima, podučavanje Allahovoj Knjizi i ostalim šeri'atskim znanostima, pisanje tekstova, članaka, knjiga i sl., odgoj lijepim primjerom, pomaganje siromašnih i ubogih, pomaganje da'ija imetkom, džihad na Allahovom dželleša'nuhu putu.

Vrijednost da’ve

Kaže Allah dželleša'nuhu u suri Fussilet, 33. ajet: ”Ko bolje govori od onoga koji poziva Allahu i radi dobra djela i kaže ja sam musliman.”

Kaže imam Ševkani komentarišući ovaj ajet: ”Svako ko objedini između pozivanja ljudi ka onome što je Allah dželleša'nuhu propisao i činjenje dobrih djela, učinio je nešto nedostižno, niko ga ne može dostići niti postoji put jasniji od njegovog niti neko ima više sevaba od njega.” Da'ija zavrjeđuje veliku nagradu kod Allaha dželleša'nuhu zato što vrši zadaću Allahovih poslanika, a ne postoji veći stepen od stepena poslanika. Kaže Allah dželleša'nuhu u suri Ali Imran, 104. ajetu: ”I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.”

Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko ukaže na kakvo dobro djelo ima nagradu kao i onaj ko ga čini.” Bilježi Muslim.

A u drugom hadisu od Ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Ko poziva u dobro ima nagradu kao i oni koji ga slijede bez da se od njihove nagrade išta oduzme…” Bilježi Muslim.

Izrečeni hadis nas upućuje da se trudimo na polju da've. Ovo je od veličine Allahove dželleša'nuhu dobrote i Njegove milosti, On je Milostivi i Samilosni, koji robove nagrađuje velikom nagradom za mala djela. Npr.: ako pozoveš čovjeka na duha-namaz i on počne da obavlja, ti od svakog njegovog namaza imaš nagradu bez oduzimanja njemu. Upravo ovo odlikuje Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i uzdiže ga nad nama, iako je u Islamu proveo samo 23 godine, obavio samo jedan hadždž, ispostio 9-10 ramazana. Ima ljudi koji su obavili više ibadeta, ali ne mogu dostići Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, jer on ima nagradu da've od ostalih ljudi.

Zato Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Bojte se Allaha po pitanju mojih ashaba, nemojte ih vrijeđati poslije mene. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi neko podijelio zlata koliko je brdo Uhud, ne bi dostigao ashaba koji je dao mudd (pregršt) ili pola mudda zlata.” Ovo je suštinski razlog zašto trebamo činiti da'vu, jer kada čovjek umre prekidaju se djela osim troje: ”Dijete koje čini dovu, nauka i trajna sadaka.”Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Aliji radijallahu anhu na dan Hajbera: “Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” Mutefekun alejhi. U današnje vrijeme crvena deva bi bila adekvatna kvalitetnom automobilu.

Od Ebu Umame radijallahu anhu se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista Allah i Njegovi meleci, stanovnici nebesa i Zemlje, čak i mrav u mravinjaku, čak i kit u moru donose salavat na onoga ko ljude uči dobru.” Bilježi Tirmizi.

Zašto se spominje mrav i kit? Male i velike životinje vole sljedbenike Kur'ana, jer oni upoznaju stvorenja sa pravima Stvoritelja, jer oni sprječavaju fesad i griješenje čije posljedice osjećaju i životinje i biljke, jer im biva uskraćena hrana i kiša, zbog ljudskih grijeha, a učenjaci podučavaju da se nasilje ne smije činiti niti sitnim životinjama. Poznata je priča o prostitutki iz Benu Israila, koja je napojila psa svojom obućom.

Kakva je onda situacija sa onim koji napoji čovjeka ili ga spasi, a šta je tek s onim ko spasi čovjeka od Džehennema. Ako izvedeš čovjeka iz mraka ti si ga oživio, a onaj ko oživi čovjeka, kao da je sve ljude oživio.

Kaže Imam Ahmed: “Nisam obavio nijedan namaz, a da nisam dovio Allahu dželleša'nuhu za imama Šafiju.” A šta je imam Šafija učinio za Ahmeda? Pomagao mu je u traženju nauke, pomagao mu je u nekim stvarima usuli fikha. Trebamo se truditi da nas ljudi spominju po dobru, nakon naše smrti i da se trudimo da nešto od svog ilma ostavimo. 

____________________________________________

DVA USLOVA ZA USPJEH – Ibn ul-Qajjim

Dva uslova su potrebna za uspjeh.  Prvi je razlikovati Istinu od neistine i drugi je davati prednost Istini nad neistinom.  Prvi uslov zahtjeva znanje i razumjevanje, a drugi volju i snagu.  Ove osobine određuju uspjeh i status čovjeka kod Allaha subhanahu wa ta`aala.

Allah je pohvalio Svoje poslanike zato što su posjedovali ove osobine:  

” I sjeti se robova naših Ibrahima i Ishaka i Ja`kuba, čvrstih i dalekovidnih (koji su posjedovali snagu i razumjevanje).” 38:45
 
Razumjevanje u ovom ajetu znači posjedovanje ispravnog znanja o vjeri dok se snaga odnosi na sposobnost da se to znanje sprovede u djelo i prenese drugim.   

U pogledu ove dvije osobine, ljudi se djele u četiri grupe:

Prva grupa uključuje sve koji posjeduju ispravno shvatanje vjere i veliku snagu i volju u izvršavanju vjerskih naredbi.

Druga grupa je suprotna od prve.  Njeni članovi posjeduju malo ili nimalo znanja o vjeri i malo ili nimalo snage i volje u obavljanju djela.   Oni nisu od koristi niti sebi niti drugim ljudima.

Treća grupa uključuje one koji posjeduju znanje i razumiju vjeru međutim slabi su u slijeđenju vjere i pozivanju drugih ka vjeri.  Oni poznaju Istinu ali rijetko djeluju u skladu sa svojim znanjem.  Oni poznaju teškoće na Putu ali ne čine nista da ih savladaju.  Oni su obrazovani učenjaci sve dok ne treba stupiti u akciju.  Kad god se zahtjevaju djela, oni se priključe neznalicama i ostanu po strani.

Četvrta grupa su ljudi koji posjeduju snagu i moć ali je njihovo znanje o vjeri nedovoljno.  Oni jedva da razlikuju između dobrog i lošeg i u stanju su da pobrkaju koristan lijek sa otrovnim napitkom.  Njihov cilj je ahiret i za njega čine velike napore. Međutim oni nisu svjesni devijacija u svom vjerovanju, riječima i djelima.  Ako su ljudi u trećoj grupi slabi zbog slijeđenja svojih prohtjeva, ljudi u ovoj grupi su slabi zbog svog neznanja.  Oni ne posjeduju ispravno znanje o svom Gospodaru i kako da mu ispravno ibadet čine.  Oni kreiraju svoj ibadet u skladu sa svojim prohtjevima, običajima njihovog društva ili snovima njihovih šejhova.

Nijedna od ovih grupa nije u stanju da bude lider u vjeri osim prve grupe, kao što Allah kaže:  

 

” Mi smo učinili od njih vođe koji upućuju po Našoj zapovijedi kad su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. ” [32:24]  

 

 U ovom ajetu, Allah nam kaže da se do vodstva u vjeri dolazi zahvaljujući strpljenju i čvrstoj vjeri. Ljudi koji posjeduju ove dvije osobine su poput onih koje je Allah isključio iz gubitnika kada se kleo vremenom:  

 

” Tako Mi vremena !   Zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i rade dobra djela i koji preporučuju (jedni drugima) Istinu i koji preporučuju (jedni drugima) strpljivost. ” [103:1-3]

 
Ibn ul-Qajjim, “Dzawaab al-Kaafi”

DVA USLOVA ZA USPJEH – Ibn ul-Qajjim

Dva uslova su potrebna za uspjeh.  Prvi je razlikovati Istinu od neistine i drugi je davati prednost Istini nad neistinom.  Prvi uslov zahtjeva znanje i razumjevanje, a drugi volju i snagu.  Ove osobine određuju uspjeh i status čovjeka kod Allaha subhanahu wa ta`aala.

Allah je pohvalio Svoje poslanike zato što su posjedovali ove osobine:  

” I sjeti se robova naših Ibrahima i Ishaka i Ja`kuba, čvrstih i dalekovidnih (koji su posjedovali snagu i razumjevanje).” 38:45
 
Razumjevanje u ovom ajetu znači posjedovanje ispravnog znanja o vjeri dok se snaga odnosi na sposobnost da se to znanje sprovede u djelo i prenese drugim.   

U pogledu ove dvije osobine, ljudi se djele u četiri grupe:

Prva grupa uključuje sve koji posjeduju ispravno shvatanje vjere i veliku snagu i volju u izvršavanju vjerskih naredbi.

Druga grupa je suprotna od prve.  Njeni članovi posjeduju malo ili nimalo znanja o vjeri i malo ili nimalo snage i volje u obavljanju djela.   Oni nisu od koristi niti sebi niti drugim ljudima.

Treća grupa uključuje one koji posjeduju znanje i razumiju vjeru međutim slabi su u slijeđenju vjere i pozivanju drugih ka vjeri.  Oni poznaju Istinu ali rijetko djeluju u skladu sa svojim znanjem.  Oni poznaju teškoće na Putu ali ne čine nista da ih savladaju.  Oni su obrazovani učenjaci sve dok ne treba stupiti u akciju.  Kad god se zahtjevaju djela, oni se priključe neznalicama i ostanu po strani.

Četvrta grupa su ljudi koji posjeduju snagu i moć ali je njihovo znanje o vjeri nedovoljno.  Oni jedva da razlikuju između dobrog i lošeg i u stanju su da pobrkaju koristan lijek sa otrovnim napitkom.  Njihov cilj je ahiret i za njega čine velike napore. Međutim oni nisu svjesni devijacija u svom vjerovanju, riječima i djelima.  Ako su ljudi u trećoj grupi slabi zbog slijeđenja svojih prohtjeva, ljudi u ovoj grupi su slabi zbog svog neznanja.  Oni ne posjeduju ispravno znanje o svom Gospodaru i kako da mu ispravno ibadet čine.  Oni kreiraju svoj ibadet u skladu sa svojim prohtjevima, običajima njihovog društva ili snovima njihovih šejhova.

Nijedna od ovih grupa nije u stanju da bude lider u vjeri osim prve grupe, kao što Allah kaže:  

 

” Mi smo učinili od njih vođe koji upućuju po Našoj zapovijedi kad su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. ” [32:24]  

 

 U ovom ajetu, Allah nam kaže da se do vodstva u vjeri dolazi zahvaljujući strpljenju i čvrstoj vjeri. Ljudi koji posjeduju ove dvije osobine su poput onih koje je Allah isključio iz gubitnika kada se kleo vremenom:  

 

” Tako Mi vremena !   Zaista je čovjek na gubitku, osim onih koji vjeruju i rade dobra djela i koji preporučuju (jedni drugima) Istinu i koji preporučuju (jedni drugima) strpljivost. ” [103:1-3]

 
Ibn ul-Qajjim, “Dzawaab al-Kaafi”

PROVJERA ISTINSKOG IMANA !!

Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 

 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  ” i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”  (Prijevod značenja Kur'ana – Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h – 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik ” i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

” Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi…” 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

“O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte.” (prijevod značenja, Ali – Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi ” – sa samim sobom, ” Budite izdržljivi ” – sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte ” – budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun – džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun – džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun – džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne… Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi “, i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni.” (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI – Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

PROVJERA ISTINSKOG IMANA !!

Onaj kome dođu sumnje i ostave traga ne njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren 

 

Kaže Allah dž.š.: 

 

„  Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: „ Mi vjerujemo !  ” i  da u iskušenje neće biti dovedeni ? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”  (Prijevod značenja Kur'ana – Al-Ankebut, 1-3 ).

 

Komentarišući ovaj ajet islamski učenjak Abdurrahman ibn Nasir es-Sa'di (1307h – 1376h) kaže: „ Allah dž.š. nas obavještava da Njegova savršena mudrost ne dopušta da svaki onaj koji kaže: „ Ja sam vjernik ” i sebi pripiše iman (vjerovanje), ostane na tome, miran od iskušenja i patnji i onoga što će uzdrmati njegov iman. Kada bi bilo tako, onda se ne bi mogao razlikovati iskreni od lašca, i onaj koji će potvrditi ono što govori, od onoga koji će to pogaziti. Allahov sunnet je da prvake iz ovog ummeta iskušava blagostanjem, lahkoćom, tegobom, onim što vole i što mrze da budu iskušani, bogatstvom, siromaštvom, davanjem pobjede nevjernicima nad njima, borbom nevjernika riječju i djelom protiv njih i drugim vrstama iskušenja. Sva ta iskušenja vraćaju se na dvije stvari: sumnje koje su oprečne čvrstom ubjeđenju (akidetu) i strasti koje su oprečne čvrstoj volji (odlučnosti). 

 

Kada čovjeku dođu sumnje, a on ostane čvrst u svome vjerovanju, ne poljulja se i odbije te sumnje istinom koje se prihvatio i kada mu budu nadirale strasti koje ga vode ka grijesima i nepokornost Allahu, dželešanuhu, i odvraćaju ga od onoga što je Allah i Njegov Poslanik naredio, a on bude radio onako kako zahtijeva njegov iman, dokazao je time da je njegovo vjerovanje ispravno i iskreno. 

 

Suprotno tome, onaj kome dođu sumnje i ostave traga na njegovo srce tako da ono počne sumnjati, i kada navale strasti navedu ga na grijeh ili ga odvrate od Allahovih naredbi, dokazao je time da njegov iman nije ispravan i iskren. (Tefsiru-l-kerimi-r-rahman fi tefsiri kelami-l-mennani 576 str.). 

 

Rekao je Ibnu-l-Kajjim: 

 

” Slast i bol su dvije nužnosti sa kojima se susreće svaki čovjek. Međutim, velika je razlika između kratkotrajne, male i prolazne slasti i boli vječne, velike i neprolazne. Onaj ko misli da ga nikada neće pogoditi bol, njegova misao najlažnija misao. Čovjek je stvorenje koje nužno biva izloženo, slastima i bolovima, sreći i tugi, radosti i brigi…” 

 

Da bi čovjek prebrodio iskušenja i iz njih izašao sačuvan (na pravom putu) i sa nagradom koju je Allah pripremio za njega, nužno je da pri sebi ima sljedeće dvije osobine: 

 

SABUR (STRPLJENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim: 

 

„Rekao je Allah, dželešanuhu: 

 

“O vjernici, strpite se, budite izdržljivi i na Allahovim granicama bdijte.” (prijevod značenja, Ali – Imran 200.) 

 

„ Budite strpljivi ” – sa samim sobom, ” Budite izdržljivi ” – sa neprijateljima i „ Na Allahovim granicama bdijte ” – budite čvrsti i pripremajte se. Kako god pripravnost (bdijenje na granicama) znači bivanje na granicama da ne bi prodro neprijatelj, tako isto znači bivanje na granici srca kako u njega ne bi prodro šejtan, osvojio ga i zavladao njime. Allah, dželešanuhu, naredio je: lijepi sabur (sabrun – džemilun), lijepo uzvraćanje (safhun – džemilun), lijepo izbjegavanje (hedžrun – džemilun). Čuo sam šejhu-l-Islama Ibn Tejmijju kada kaže: 

 

“ Lijepi sabur je onaj u kome nema jadikovanja. Lijepo uzvraćanje je ono u kome nema ukoravanja. Lijepo izbjegavanje je ono u kome nema nanošenja neugodnosti. Strpljenjem se izdvaja ispravna ljubav od one koja je manjkava, i iskrena od lažne… Zbog toga je ljubav većine ljudi lažna, jer su tvrdili da vole Allaha, a kad ih je On iskušao, nestalo je te njihove „ istinske ljubavi “, i nisu ostali čvrsti, osim onih koji su se strpili. ” 

 

JEKIN (UBJEĐENJE) 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim u Medaridži-Salikun: 

 

„ Druga stvar koja mora biti uz strpljenje (sabur) jeste jekin (ubjeđenje). Ubjeđenje je za iman ono što je duša za tijelo. Kada se spoje sabur i jekin, postiže se vođstvo u vjeri, kao što kaže Uzvišeni: 

 

„ Mi smo ih učinili vođama koji su po našoj zapovijedi na pravi put upućivali, nakon što su se strpili i u Naše ajete bili ubijeđeni.” (Prijevod značenja, Sedžde 24.). 

 

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI – Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

RASPROSTRANJENOST MUZIKE – PREDZNAK SUDNJEG DANA

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Allah dž.š., kaže: 

„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 

Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 

Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !

Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 

” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)

RASPROSTRANJENOST MUZIKE – PREDZNAK SUDNJEG DANA

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Allah dž.š., kaže: 

„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 

Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 

Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !

Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 

” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)