Arhive za ‘dobrota’ kategoriju

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 


„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“
Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 


„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“
Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Pripremio: prof. Abdulvaris Ribo

Rebiu-l-evvel je mjesec u kojem je rođen velikan čovječanstva, čovjek koji je svojim pozivom preporodio svijet i izveo ljude iz tmina zablude na svjetlo upute. Ko ga slijedi on je spašen, a ko mu se suprotstavi propao je na oba svijeta. To nije niko drugi do Allahov poslanik i miljenik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik i vjerovjesnik. Allah ga je kao poslanika odabrao svim ljudima zbog njegovih vrlina i osobina. Allah ga na mnogim mjestima u Kur'anu hvali i ističe njegove plemenite osobine. Bio je najuzoritijeg morala o čemu Uzvišeni Allah kaže:

“…jer, ti si zaista najljepše ćudi.” (El- Kalem, 4.)

Bio je samilostan prema svima a naročito prema vjernicima:

” Došao vam je poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba,128.)

Svaki pravi vjernik u svome srcu gaji ljubav prema Poslaniku, jer je to pokazatelj iskrenosti njegova imana. Međutim, ono što je bitno i što je srž teme je to kako danas muslimani ispoljavaju tu ljubav. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. ogleda se u njegovom slijeđenju.Kao što, općenito, imaju

pogrešno shvatanje i odnos prema vjeri, tako imaju pogrešno shvatanje i ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Mnogi muslimani zbog neznanja u vjeri misle da se ta ljubav ispoljava tako što ćemo spominjati Poslanikove vrline u ilahijama i kasidama i riječima tvrditi da ga volimo, a u svakodnevnom životu biti daleko od njegove upute i puta. 

Ne, ne ogleda se u tome ljubav prema Poslaniku. Allahov Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan da ga opjevavamo i da na dan njegova rođenja pravimo teferiče, nego je poslan da ga  slijedimo u svim segmentima našega života, jer je put s kojim  je došao univerzalan i kompletan. Islam obuhvata sve što je potrebno čovjeku u različitim sferama njegova života: vjeri, dunjaluku, ahiretu, međuljudskim odnosima, ratu, miru i ekonomiji. Jedan od mušrika je rekao Selmanu el-Farisiju: “Vaš Poslanik vas je svemu poučio, pa čak i kako ćete nuždu obavljati!” A Selman mu na to reče: “Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kad obavljamo veliku ili malu nuždu.” Znači u dosljednom slijeđenju Poslanikova puta se ogleda naša ljubav i poštovanje prema njemu. Tako su tu ljubav shvatile prve generacije muslimana, koje su nama najbolji uzor u slijeđenju istine.   

Alija, radijallahu anhu, je upitan: “Kakva je bila vaša ljubav prema Allahovom Poslaniku ?” Alija je odgovorio: “Bio nam je draži od naših imetaka, naše djece, očeva i majki, pa i od hladne vode kad smo žedni.” Nema nijednog vjernika a da mu krajnji cilj i želja nije Džennet, a naš Poslanik nam je jasno pojasnio kako ćemo stići do tog cilja. U hadisu kojeg bilježi Buharija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

” Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, a ko to odbija ?” “Onaj ko mi je pokoran, ući će u Džennet, a onaj ko mi je nepokoran on odbija.” 

Nema nam spasa dok se u potpunosti ne pokorimo Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah kaže: 

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u međusobnim sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65.)

 

Kategorije ljudi u slijeđenju Poslanika s.a.v.s.

Danas se ljudi različito odnose prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: neki dosljedno slijede njegov put, a takvih je malo, i to su bogobojazni i odabrani Allahovi robovi; 

Ima ljudi koji slijede Poslanikove naredbe, ali čine ono što je zabranio; 

Dok neki niti slijede naredbe niti se klone zabrana, a takvi su kod Allaha najgori….. Ibn Šubrume ja rekao: 

” Čudim se čovjeku koji se susteže od nekih dozvoljenih stvari bojeći se bolesti, a ne susteže se od grijeha bojeći se vatre.” Dužnost svakog muslimana je da voli i uvažava Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, po ovom pitanju su ljudi otišli u dvije krajnosti. 

Prva je antipatija i nepoštivanje Poslanika, u šta spada potvora za neiskrenost i nepravdu i odbacivanje njegova Sunneta kao izvora Šerijata. 

Druga krajnost je uzdizanje Poslanika iznad mjesta koje mu je Allah dao, kao vjerovanje da on poznaje skriveni-gajb svijet,da je postojao prije stvaranja svijeta, da je svemir stvoren od njegova nura (svjetlosti) i mnoga druga neispravna vjerovanja koja nemaju nikakve osnove u islamu. 

U vezi s tim Allahov Poslanik kaže: 

” Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina, ja sam samo Allahov rob, pa recite Allahov rob i poslanik.”

Uzroci neslijeđenja Poslanika s.a.v.s.

Danas se većina muslimana nemarno odnosi prema slijeđenju Poslanikova puta. Moramo znati da nećemo zaslužiti Allahovu naklonost dok On ne bude zadovoljan s nama, a neće biti zadovoljan s nama dok ne budemo dosljedni u slijeđenju Njegova Poslanika. 

Nema sumnje da su mnogi uzroci doveli do ovakvog odnosa ljudi prema Poslaniku a ja ću navesti najbitnije.

Na prvom mjestu je bez sumnje džehl ili neznanje, a neznanje je i jedan od najvećih uzroka zapadanja u ono što je zabranjeno. Neznanje može biti u vjerskim propisima, a može biti i u nepoznavanju važnosti određenog propisa i njegova mjesta u vjeri. S obzirom na štetnost i pogubnost neznanja u vjeri Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu upozorava
na opasnost neznanja po vjeru. Kaže Allah Uzvišeni: 

” Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe i nepravednu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakva dokaza nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'” (El-A raf, 33.)

Kaže Ibnul-Kajjim: “Govoriti o Allahu, ili Allahovoj vjeri bez znanja je stvar koja je najstrožije zabranjena i koja je jedan od najvećih grijeha, jer tako se iznose laži na Allaha.” U vezi s ovim Uzvišeni Allah je također rekao: 

” Ne povodi se za onim što ne znaš ! I sluh i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36.)

Zato, Allahovi robovi, ne govorite o vjeri ono što ne znate, jer tako ćete u zabludu otići i na Allaha laži iznositi. Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu
anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

” Uistinu, Allah neće dignuti znanje tako što će ga odvojiti od ljudi, nego će ga uzeti uzimanjem uleme. Tako kada ne ostane nijedan učenjak, ljudi će za poglavare uzeti neuke i pitat će ih pa će im oni bez znanja odgovarati, pa će svi zajedno u zabludu otići.” (Buharija) 

Dužni smo učiti i prenositi znanje o vjeri onako kako nam je dostavljeno od
prvih generacija muslimana – ashaba i tabiina, jer oni su najbolje shvatili Allahovu vjeru jer su je učili direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Selmana el-Farisija se prenosi da je rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok postoje oni prvi od kojih će oni drugi naučiti. Ali ako nestane onih prvih prije nego ovi drugi od njih preuzmu znanje, ljudi će propasti.” 

Također, još jedan od razloga neslijeđenja Poslanika je slijeđenje strasti i prohtjeva, jer većina grijeha i novotarija nastaju baš zbog davanja prednosti strastima nad vjerodostojnim predajama Kur'ana i Sunneta. To je zbog toga što ljudska duša po svojoj prirodi teži udovoljavanju prohtjevima, a naročito ako je na to naviknuta i teško ju je naviknuti na suprotno osim sa jakim imanom i ubjeđenjem. Pravilo je da svako onaj ko ne slijedi uputu neminovno slijedi zabludu. Mnogi su kur'anski ajeti koji govore o pokuđenosti slijeđenja strasti i njenoj opasnosti po čovjeka i njegovu vjeru. Uzvišeni Allah kaže: 

” Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onaj koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio ? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati ? Zašto se ne urazumite !?” (El-Džasije, 23.) 

Nije problem ako čovjeka strast nekada i savlada, ali je problem ako on dragovoljno udovoljava njenim zahtjevima i ako je to njegova prepoznatljiva osobina. Od Muavije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem: 

” U mome ummetu će se pojaviti ljudi koje će strasti rastrgati kao što bijesan pas rastrga svoga vlasnika. Neće ostati nijedan zglob niti vena u koju mu strast neće ući.” 

Ono što ćemo sada navesti je, možda, i najveći razlog zablude većine ljudi, a to je davanje prednosti mišljenju predaka, šejhova i velikana nad vjerodostojnim predajama u vjeri. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A kada im se kaže: ‘Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku’, oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.’ Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili ?!” (El-Maide, 104.)

U komentaru ovoga ajeta Ibn Kesir kaže: “To jest, ako budu pozvani Allahovoj vjeri, i Njegovom Šerijatu i onome što on naređuje i ostavljanju onoga što zabranjuje; kažu: ‘Nama je dovoljna vjera i obredi na kojima smo zatekli naše pretke.’ A Uzvišeni kaže: ‘Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili’, tj. ne poznaju i ne shvataju istinu i ne
idu Pravim putem, pa kako da ih takve slijedite !?

Na onome svijetu, kada ovakvi kazne dopadnu od Allaha će tražiti opravdanja  što su ih velikani zaveli, ali to im se neće prihvatiti kao opravdanje.” Kaže Uzvišeni:

” Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas s Pravoga puta odveli. Gospodaru, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletsvom velikim.'” (El- Ahzab, 66.-67.) 

Jedne prilike Urve ibn Zubejr je rekao Ibn Abbasu: ” To nisu činili Ebu Bekr i Omer.” A Ibn Abbas mu je rekao: “Tako mi Allaha, vi, izgleda, s tim nećete prestati dok vas Allah ne kazni.” 

Kaže Ibn Tejmijje: 

“Allahova vjera se temelji na slijeđenju Allahove Knjige, sunneta Njegovog Poslanika i onoga oko čega se složio ummet. Ovo troje je zaštićeno od greške, a sve ostalo nije sigurno.”

Prešućivanje uleme Još jedan od razloga što svijet ne slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je što ulema skriva istinu o tome šta je ispravno od vjere, a šta nije.

Ako učeni ljudi u vjeri ne budu širili istinu i ne budu suzbijali laž, tada će glas laži nadvladati glas istine, pa će neuki narod pomisliti da su sljedbenici laži na istini, zbog njihovog mnoštva i zbog toga što vode glavnu riječ u društvu. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: 

” One koji budu tajili jasne dokaze i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju, oprostit ću samo onima koji se pokaju i  poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.” (El-Bekara, 159.-160.).

Islamski Časopis El- Asr br. 3-4

Pripremio: prof. Abdulvaris Ribo

Rebiu-l-evvel je mjesec u kojem je rođen velikan čovječanstva, čovjek koji je svojim pozivom preporodio svijet i izveo ljude iz tmina zablude na svjetlo upute. Ko ga slijedi on je spašen, a ko mu se suprotstavi propao je na oba svijeta. To nije niko drugi do Allahov poslanik i miljenik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji poslanik i vjerovjesnik. Allah ga je kao poslanika odabrao svim ljudima zbog njegovih vrlina i osobina. Allah ga na mnogim mjestima u Kur'anu hvali i ističe njegove plemenite osobine. Bio je najuzoritijeg morala o čemu Uzvišeni Allah kaže:

“…jer, ti si zaista najljepše ćudi.” (El- Kalem, 4.)

Bio je samilostan prema svima a naročito prema vjernicima:

” Došao vam je poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba,128.)

Svaki pravi vjernik u svome srcu gaji ljubav prema Poslaniku, jer je to pokazatelj iskrenosti njegova imana. Međutim, ono što je bitno i što je srž teme je to kako danas muslimani ispoljavaju tu ljubav. Ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. ogleda se u njegovom slijeđenju.Kao što, općenito, imaju

pogrešno shvatanje i odnos prema vjeri, tako imaju pogrešno shvatanje i ljubavi prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Mnogi muslimani zbog neznanja u vjeri misle da se ta ljubav ispoljava tako što ćemo spominjati Poslanikove vrline u ilahijama i kasidama i riječima tvrditi da ga volimo, a u svakodnevnom životu biti daleko od njegove upute i puta. 

Ne, ne ogleda se u tome ljubav prema Poslaniku. Allahov Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan da ga opjevavamo i da na dan njegova rođenja pravimo teferiče, nego je poslan da ga  slijedimo u svim segmentima našega života, jer je put s kojim  je došao univerzalan i kompletan. Islam obuhvata sve što je potrebno čovjeku u različitim sferama njegova života: vjeri, dunjaluku, ahiretu, međuljudskim odnosima, ratu, miru i ekonomiji. Jedan od mušrika je rekao Selmanu el-Farisiju: “Vaš Poslanik vas je svemu poučio, pa čak i kako ćete nuždu obavljati!” A Selman mu na to reče: “Da, zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kad obavljamo veliku ili malu nuždu.” Znači u dosljednom slijeđenju Poslanikova puta se ogleda naša ljubav i poštovanje prema njemu. Tako su tu ljubav shvatile prve generacije muslimana, koje su nama najbolji uzor u slijeđenju istine.   

Alija, radijallahu anhu, je upitan: “Kakva je bila vaša ljubav prema Allahovom Poslaniku ?” Alija je odgovorio: “Bio nam je draži od naših imetaka, naše djece, očeva i majki, pa i od hladne vode kad smo žedni.” Nema nijednog vjernika a da mu krajnji cilj i želja nije Džennet, a naš Poslanik nam je jasno pojasnio kako ćemo stići do tog cilja. U hadisu kojeg bilježi Buharija prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

” Svi moji sljedbenici će ući u Džennet osim onih koji to odbiju.” Upitali su: “Allahov Poslaniče, a ko to odbija ?” “Onaj ko mi je pokoran, ući će u Džennet, a onaj ko mi je nepokoran on odbija.” 

Nema nam spasa dok se u potpunosti ne pokorimo Allahu i Njegovom Poslaniku. Uzvišeni Allah kaže: 

” I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u međusobnim sporovima svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65.)

 

Kategorije ljudi u slijeđenju Poslanika s.a.v.s.

Danas se ljudi različito odnose prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: neki dosljedno slijede njegov put, a takvih je malo, i to su bogobojazni i odabrani Allahovi robovi; 

Ima ljudi koji slijede Poslanikove naredbe, ali čine ono što je zabranio; 

Dok neki niti slijede naredbe niti se klone zabrana, a takvi su kod Allaha najgori….. Ibn Šubrume ja rekao: 

” Čudim se čovjeku koji se susteže od nekih dozvoljenih stvari bojeći se bolesti, a ne susteže se od grijeha bojeći se vatre.” Dužnost svakog muslimana je da voli i uvažava Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, po ovom pitanju su ljudi otišli u dvije krajnosti. 

Prva je antipatija i nepoštivanje Poslanika, u šta spada potvora za neiskrenost i nepravdu i odbacivanje njegova Sunneta kao izvora Šerijata. 

Druga krajnost je uzdizanje Poslanika iznad mjesta koje mu je Allah dao, kao vjerovanje da on poznaje skriveni-gajb svijet,da je postojao prije stvaranja svijeta, da je svemir stvoren od njegova nura (svjetlosti) i mnoga druga neispravna vjerovanja koja nemaju nikakve osnove u islamu. 

U vezi s tim Allahov Poslanik kaže: 

” Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdizali Isaa, sina Merjemina, ja sam samo Allahov rob, pa recite Allahov rob i poslanik.”

Uzroci neslijeđenja Poslanika s.a.v.s.

Danas se većina muslimana nemarno odnosi prema slijeđenju Poslanikova puta. Moramo znati da nećemo zaslužiti Allahovu naklonost dok On ne bude zadovoljan s nama, a neće biti zadovoljan s nama dok ne budemo dosljedni u slijeđenju Njegova Poslanika. 

Nema sumnje da su mnogi uzroci doveli do ovakvog odnosa ljudi prema Poslaniku a ja ću navesti najbitnije.

Na prvom mjestu je bez sumnje džehl ili neznanje, a neznanje je i jedan od najvećih uzroka zapadanja u ono što je zabranjeno. Neznanje može biti u vjerskim propisima, a može biti i u nepoznavanju važnosti određenog propisa i njegova mjesta u vjeri. S obzirom na štetnost i pogubnost neznanja u vjeri Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur'anu upozorava
na opasnost neznanja po vjeru. Kaže Allah Uzvišeni: 

” Reci: ‘Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i tajni, i grijehe i nepravednu primjenu sile, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakva dokaza nije objavio, i da o Allahu govorite ono što ne znate.'” (El-A raf, 33.)

Kaže Ibnul-Kajjim: “Govoriti o Allahu, ili Allahovoj vjeri bez znanja je stvar koja je najstrožije zabranjena i koja je jedan od najvećih grijeha, jer tako se iznose laži na Allaha.” U vezi s ovim Uzvišeni Allah je također rekao: 

” Ne povodi se za onim što ne znaš ! I sluh i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36.)

Zato, Allahovi robovi, ne govorite o vjeri ono što ne znate, jer tako ćete u zabludu otići i na Allaha laži iznositi. Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu
anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

” Uistinu, Allah neće dignuti znanje tako što će ga odvojiti od ljudi, nego će ga uzeti uzimanjem uleme. Tako kada ne ostane nijedan učenjak, ljudi će za poglavare uzeti neuke i pitat će ih pa će im oni bez znanja odgovarati, pa će svi zajedno u zabludu otići.” (Buharija) 

Dužni smo učiti i prenositi znanje o vjeri onako kako nam je dostavljeno od
prvih generacija muslimana – ashaba i tabiina, jer oni su najbolje shvatili Allahovu vjeru jer su je učili direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od Selmana el-Farisija se prenosi da je rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok postoje oni prvi od kojih će oni drugi naučiti. Ali ako nestane onih prvih prije nego ovi drugi od njih preuzmu znanje, ljudi će propasti.” 

Također, još jedan od razloga neslijeđenja Poslanika je slijeđenje strasti i prohtjeva, jer većina grijeha i novotarija nastaju baš zbog davanja prednosti strastima nad vjerodostojnim predajama Kur'ana i Sunneta. To je zbog toga što ljudska duša po svojoj prirodi teži udovoljavanju prohtjevima, a naročito ako je na to naviknuta i teško ju je naviknuti na suprotno osim sa jakim imanom i ubjeđenjem. Pravilo je da svako onaj ko ne slijedi uputu neminovno slijedi zabludu. Mnogi su kur'anski ajeti koji govore o pokuđenosti slijeđenja strasti i njenoj opasnosti po čovjeka i njegovu vjeru. Uzvišeni Allah kaže: 

” Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onaj koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio ? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati ? Zašto se ne urazumite !?” (El-Džasije, 23.) 

Nije problem ako čovjeka strast nekada i savlada, ali je problem ako on dragovoljno udovoljava njenim zahtjevima i ako je to njegova prepoznatljiva osobina. Od Muavije, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem: 

” U mome ummetu će se pojaviti ljudi koje će strasti rastrgati kao što bijesan pas rastrga svoga vlasnika. Neće ostati nijedan zglob niti vena u koju mu strast neće ući.” 

Ono što ćemo sada navesti je, možda, i najveći razlog zablude većine ljudi, a to je davanje prednosti mišljenju predaka, šejhova i velikana nad vjerodostojnim predajama u vjeri. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A kada im se kaže: ‘Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku’, oni odgovaraju: ‘Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.’ Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili ?!” (El-Maide, 104.)

U komentaru ovoga ajeta Ibn Kesir kaže: “To jest, ako budu pozvani Allahovoj vjeri, i Njegovom Šerijatu i onome što on naređuje i ostavljanju onoga što zabranjuje; kažu: ‘Nama je dovoljna vjera i obredi na kojima smo zatekli naše pretke.’ A Uzvišeni kaže: ‘Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili’, tj. ne poznaju i ne shvataju istinu i ne
idu Pravim putem, pa kako da ih takve slijedite !?

Na onome svijetu, kada ovakvi kazne dopadnu od Allaha će tražiti opravdanja  što su ih velikani zaveli, ali to im se neće prihvatiti kao opravdanje.” Kaže Uzvišeni:

” Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala govorit će: ‘Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.’ I govorit će: ‘Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas s Pravoga puta odveli. Gospodaru, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletsvom velikim.'” (El- Ahzab, 66.-67.) 

Jedne prilike Urve ibn Zubejr je rekao Ibn Abbasu: ” To nisu činili Ebu Bekr i Omer.” A Ibn Abbas mu je rekao: “Tako mi Allaha, vi, izgleda, s tim nećete prestati dok vas Allah ne kazni.” 

Kaže Ibn Tejmijje: 

“Allahova vjera se temelji na slijeđenju Allahove Knjige, sunneta Njegovog Poslanika i onoga oko čega se složio ummet. Ovo troje je zaštićeno od greške, a sve ostalo nije sigurno.”

Prešućivanje uleme Još jedan od razloga što svijet ne slijedi sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je što ulema skriva istinu o tome šta je ispravno od vjere, a šta nije.

Ako učeni ljudi u vjeri ne budu širili istinu i ne budu suzbijali laž, tada će glas laži nadvladati glas istine, pa će neuki narod pomisliti da su sljedbenici laži na istini, zbog njihovog mnoštva i zbog toga što vode glavnu riječ u društvu. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: 

” One koji budu tajili jasne dokaze i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju, oprostit ću samo onima koji se pokaju i  poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.” (El-Bekara, 159.-160.).

Islamski Časopis El- Asr br. 3-4

” Doista onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.’ Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete”, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv. ” 
(Kur'an – فصلت Fussilat 30-32) 
Komentar ajeta – tefsir Ibn Kesir: 
– Riječi Uzvišenog: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni”, pri svjedočenju da nema boga osim Allaha… od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se:… ” Koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni u izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova.” 
I riječi Uzvišenog: “Silaze meleki.” Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom smrti, i da će govoriti: “Ne bojte se.” Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn Eslem kažu: “Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet, “I ne žalostite se”, za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku. “I radujte se Džennetu koji vam je obećan”, pa će ih obradovati da je otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu El-Berraa, r.a., koji kaže: 
“Zaista meleki kažu vjerničkoj duši: ‘Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'” A Zejd ibn Eslem kaže: “Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije srdit.” Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. 
Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a on je vrlo dobar, i on je stvarnost. 
I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: “Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom”; reći će meleki vjernicima koji budu na samrti: “Bili samo vaši zaštitnici, bili smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. 
“U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele”, tj. u Džennetu, od svega što izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, “I što god zatražite – imat ćete”, tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno pred vas ono što ste odabrali. 
“Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv”, tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i sakrio (grijehe), i dobrostiv je. Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
” Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim.” Upitali smo, o Allahov Poslaniče: “Svako od nas prezire smrt”, a s.a.v.s. reče: “Nije to prezir smrti, nego kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š., onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah poželi susret sa njim.” Kaže Poslanik: “Doista, grješniku – ili nevjerniku – kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim.” 
…Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.
” Doista onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.’ Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete”, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv. ” 
(Kur'an – فصلت Fussilat 30-32) 
Komentar ajeta – tefsir Ibn Kesir: 
– Riječi Uzvišenog: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni”, pri svjedočenju da nema boga osim Allaha… od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se:… ” Koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni u izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova.” 
I riječi Uzvišenog: “Silaze meleki.” Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom smrti, i da će govoriti: “Ne bojte se.” Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn Eslem kažu: “Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet, “I ne žalostite se”, za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku. “I radujte se Džennetu koji vam je obećan”, pa će ih obradovati da je otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu El-Berraa, r.a., koji kaže: 
“Zaista meleki kažu vjerničkoj duši: ‘Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'” A Zejd ibn Eslem kaže: “Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije srdit.” Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. 
Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a on je vrlo dobar, i on je stvarnost. 
I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: “Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom”; reći će meleki vjernicima koji budu na samrti: “Bili samo vaši zaštitnici, bili smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. 
“U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele”, tj. u Džennetu, od svega što izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, “I što god zatražite – imat ćete”, tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno pred vas ono što ste odabrali. 
“Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv”, tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i sakrio (grijehe), i dobrostiv je. Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
” Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim.” Upitali smo, o Allahov Poslaniče: “Svako od nas prezire smrt”, a s.a.v.s. reče: “Nije to prezir smrti, nego kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š., onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah poželi susret sa njim.” Kaže Poslanik: “Doista, grješniku – ili nevjerniku – kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim.” 
…Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.
piše: Malik Ibrahim el-Ahmed
Onaj ko želi da dostigne stepene guraba (stranca) neka bude strpljiv na grubosti svojih roditelja, svoje žene, svoje braće i svojih bližnjih. Pa ako neko kaže: ‘Zašto su osorni prema meni, a ja sam im blizak, uporni su da raskinu naše odnose ?’ Reći će mu se: ‘Zato što si im se suprostavio, jer nisi na onome na čemu su oni, zbog njihove ljubavi i žestoke brige za dunjalukom, i zbog ispunjenosti i okupiranosti njihovih srca strastima. Ne brinu ako im fali nešto od vjere, najvažnije je da im je dunjaluk nedirnut i pošteđen od tebe. Pa ako ih budeš slijedio i za njima se poveo bit ćeš im blizak i omiljen, a ako im se suprostaviš i prihvatiš se puta onih koji žele Ahiret, koristeći se i držeći se za istinu, bit ćeš za njih stranac…

Muslim bilježi u svome ”Sahihu” od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘

‘ Doista je islam počeo kao stranac i vratiće se kao stranac onako kako je i počeo, pa blago li se strancima.” („Sahihul- Džami'us-Sagir“ br. 1576.) 
Sehl b. S'ad Es-Sa'idi, radijallahu ‘anh, prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: 
‘ Doista je islam počeo kao stranac i vratit će se kako je i počeo, pa blago li se strancima.”, pa je rečeno: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: ”Oni koji ostanu čestiti (dobri, pobožni) kada se ljudi iskvare.” („Silsiletul-Ehadisis-Sahiha“ br. 1273.) 
Isto tako ovaj hadis se prenosi sa sljeđećim dodatkom: Rečeno je: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?”, pa je odgovorio: ”Tuđinci iz (drugih) plemena!” (Šejh Albani se suzdržao da ocjeni ovaj hadis vjerodostojiim ili slabim, vidi: ”Silsiletul-Ehadisis-Sahiha” br. 1273.) 
Kao što bilježi Abdullah ibn El- Mubarek u svojoj knjizi ”Ez-Zuhd” od Abdullah b. Amra El-A'sa, gdje kaže da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 
”Blago li se strancima!”, rečeno je: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?“, odgovorio je: ”Dobri ljudi, a malobrojni, (tamo ili u vremenu) gdje je mnogo zla, gdje je veći broj onih koji im se suprostavljaju od onih koji ih slušaju (koji im se pokoravaju).”(”Silsiletul-Ehadisus-Sahiha” br. 1619.)

Islam kao stranac

U prvom hadisu se pojašnjava načelo, princip i pravilo islama, te da je počeo kao stranac među ostalim vjerama, kao što su i njegovi sljedbenici bili stranci među ostalim ljudima, kao što je i onaj koji bi se odazvao i prihvatio islam bivao strancem među svojom porodicom i u svojoj rodbini. Bivao bi izložen uznemiravanju i napadima zbog toga i iskušenjima u svojoj vjeri, kao što bi imao i neprijatelje protiv sebe zbog svoje vjere. Unatoč svemu tome muslimani su bili strpljivi, zadovoljni Allahovom odredbom, pokorni Poslanikovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredbama, sve dok islam nije ojačao i njegov otpor se učvrstio u Medini, pa je njegova tj. stranost islama nestala samim njegovim širenjem na Arabijskom poluotoku, tako su i njegovi sljedbenici bili pobjednici nad onima koji su im se suprostavljali i protiv njih se borili. Vratit će se islam kao stranac baš kako je i počeo, kakvo je i naše ovo današnje vrijeme i situacija, zbog malog broja onih koji ga se pridržavaju. Ova stranost islama iz dana u dan je sve veća zbog sve većeg zapadanja ljudi u smutnje po pitanju nejasnoća u vjeri i dunjalučkih prohtjeva.

Najava fitneta

Što se tiče smutnje po pitanju nejasnoća u vjeri, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pojasnio da će se Ummet razići na sedamdeset i tri skupine, sve su u vatri osim jedne. (Vidi njegov lanac u ”Silsiletul-Ehadisis-Sahiha” br. 204 i 205.) 

A što se tiče smutnje strasti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je to pojasnio kada je rekao: 
” Tako mi Allaha, ne plašim se za vas neimaštine (bijede) nego se plašim da vam se dunjaluk ne otvori kao što se otvorio onima prije vas, pa da se nadmećete kao što su se oni nadmetali za dunjalukom, a potom da vas uništi kao što je i njih uništio” (Bilježi ga Buhari u njegovom ”Sahihu”.) 
Što se tiče smutnje u vjeri i propisima, njih će se sačuvati spašena ili potpomognuta skupina koja je spomenuta u hadisu: 
” Uvijek će biti skupina od moga ummeta potpomognuta na istini, neće im naštetiti onaj ko ih napusti ili ko im se suprostavi sve dok ne dođe Allahova naredba, a oni će biti na tome.” (Bilježi ga Buhari u njegovom ”Sahihu”) 
A oni su stranci pred kraj svijeta.

Govor učenih o strancima

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 

” Nekada bude stranost (tuđinstvo) u nekim propisima, a nekad to bude u pojedinim mjestima, stoga u nekim mjestima ljudima nisu poznati islamski propisi i na taj način islam među njima bude kao stranac. Ne poznaje ih niko od njih osim jedan ili mali broj, pa blago li se onima koji se pridržavaju šeri'ata onako kako je to naredio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem”. 
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” To su ti stranci, oni su pohvaljeni i sretni, i zbog njihove malobrojnosti među ljudima nazvani su strancima, jer, većina ljudi nemaju ove osobine i svojstva. Pa su sljedbenici islama među ljudima (nemuslimanima) stranci, kao što su mu'mini i iskreni vjernici među (običnim) muslimanima stranci, a i učenjaci su među vjernicima stranci, dok su sljedbenici suneta (ehlu-sunneh) -oni koji se razlikuju od novotara i sljedbenika strasti- su stranci. Oni koji podnose i trpe na tome putu sve nedaće i napade njihovih protivnika su u najvećeoj (najžešćoj) tuđini. Međutim, ovakvi su, uistinu, i Allahovi miljenici, i oni nisu stranci kod Allaha Uzvišenog, nego su stranci među ostalom masom i većinom”. 
Također, Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” Od svojstava i osobina ovih stranaca -onih kojima je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozavidio- jeste da se drže Sunneta onda kada ga ljudi ostavljaju i napuštaju, dok istovremeno ostavljaju ono što su oni kao novotariju uveli, iako je to općepoznato kod njih. Od njihovih svojstava je i čišćenje tevhida iako većina ljudi će im prigovoriti, ostavljanje vezivanja odnosa sa bilo kime osim sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Oni se ne vežu ni za kakvog šejha, nikakav tarikat, mezheb, skupinu ili grupu, već su to stranci koji su vezani sa Allahom ispoljavajući samo Njemu sve vrste ibadeta i slijedeći samo Posalnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u onome sa čime je došao. To su doista oni koji na svojim dlanovima drže žaravicu iako većina ljudi ili čak svi ljudi će ih grditi i prigovarati im. I zbog njihove stranosti među ljudima njihovi neprijatelji su sljedbenici novotarija i oni koji se od većine odvajaju.” 
Također je rekao (tj. Ibnul-Kajjim): 
” Ako hoće vjernik, -koga je Allah počastio znanjem u vjeri, razumijevanjem Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i shvaćanjem Njegove Knjige, omogućio mu da vidi ono na čemu su ljudi od strasti, novotarija i zabluda, i njihovog udaljavanja od ispravnog puta na kome je bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi drugovi (ashabi)-, pa ako bude htio da se prihvati ovoga puta neka pripremi svoju dušu protiv napada i klevetanja od strane neznalica, novotara, i njihovih potvora, ismijavanja i odvraćanja ljudi od njega upozoravajući ih na njega, kao što su to činili njihovi prethodnici nevjernici sa njegovim imamom i onim koga on slijedi (tj. Poslanikom) -sallallahu ‘alejhi ve sellem- pa ako ih bude pozvao u ono na čemu je on, a napadne ono na čemu su oni, tada će to za njih biti ”njihov Sudnji dan i propast”, pa će mu željeti i htjeti nesreću (zlo) i razapet će konopce spletki i zamki. On je stranac sa svojom vjerom zbog pokvarenosti njihove vjere, stranac je zbog svoga držanja Sunneta zbog njihovog držanja za novotarije, stranac je u svojoj akidi zbog pokvarenosti njihove akide, stranac je sa svojim namazom zbog pokvarenosti i lošeg njihovog namaza, stranac je na svome putu zbog iskvarenosti i zablude njihovih puteva”. (”Medaridžus-Salikin” 3/194-201.) 
U knjigama ispravnih predhodnika nalazimo hvaljenje Sunneta i njegovih sljedbenika, isto tako i njihov opis kao da su stranci ili tuđinci: 
El-Evza'i, rahmetullahi ‘alejh, je rekao:
” Doista islam neće otići nego će otići sljedbenici Sunneta, budite blagi (milostivi) -Allah vam se smilovao- jer ste vi najmalobrojniji od ljudi.” 
Ahmed b. Asim El-Antaki, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” Ja sam doista doživio vrijeme u kome se islam vratio kao stranac baš onako kako je i počeo, u kome se vratio opis istine (hakka) kao stranac onako kako je i počeo, ako žudiš kod nekoga učenjaka naći ćeš ga zaokupljenog ljubavlju za dunjalukom, ako žudiš za nekim pobožnjakom naći ćeš ga neznalicom u svome ibadetu, obmanutog (prevarenog) i na zemlji srušenog, Iblis ga zaveo, uzdigao ga na najveće stepene ibadeta a on neznalica o najnižim, pa kako će biti na najvećim, dok je ostatak (svijeta) ološ, divljaci, grabljivi vukovi, krvoločne zvjeri i izgadnjele lisice.” 
El-Aadžurri, rahmetullahi ‘alejh, opisujući garibe je rekao: 
” Pa ako ga vidiš u osami (na samoći i samoga) vidjet ćeš ga kako žestoko plače i duboko jeca i uzdiše, dok mu vruće suze teku, ako ga vidiš, a ne poznaješ ga, mislit ćeš da je onaj koji oplakuje svoga (izgubljenog) voljenoga, a nije kako misliš, nego se plaši za svoju vjeru da ga nesreća kakva u vjeri ne pogodi, nije brižan za dunjalukom ako mu je vjera ispravna, svoju glavnicu je učinio vjeru i jedino se za nju plaši propasti.” 
I kao što je hadis pojasnio, stranci su manjina u njihovom vremenu, malo je onih koji ih slušaju i koji im se pokoravaju, a puno je onih koji im se suprostavljaju, i oni su (tj. stranci) dvije vrste:

Prva:  Oni koji sebe održe ispravnim, onda kad se ljudi iskvare.

Druga:  Oni koji sebe održe ispravnim, a ispravljaju i ono što su ljudi od Sunneta iskvarili, i ova skupina je bolja od prve.

Opis guraba (stranca) koji ako bi od Allaha zatražio On bi mu udovoljio

Nekada stranac nije poznat među ljudima, onaj na koga se i ne osvrću, kao što je došlo u opisu stranca u hadisima, od toga je hadis Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, gdje je rekao: 

” Blago li robu čija su stopala uprašena na Allahovom putu, a kosa mu raščupana, ako je pješadija on je među njima, a ako je straža on je od njih, ako se zauzme (za nekoga na dunjaluku kod neke ličnosti) zauzimanje mu se neće primiti, a ako zatraži dozvolu (dopuštenje) neće mu se dozvoliti, blago li njemu, potom blago li njemu”. (Bilježi ga Buharija sa primjedbom, a Et-Taberani sa ispravnim lancem prenosioca) 
Rekao je Enes, radijallahu ‘anhu: 
„ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ‘Možda prašljiv i pocijepan, poderan, na koga se niko ne osvrće, ali ako Allaha zamoli bit će mu udovoljeno'“. (Bileži ga Et-Tirmizi i ocjenjuje da je hadis hasen.) 
Prenosi se od Sa'da b. Ebi Vekasa, radijallahu ‘anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: 
” Doista Allah voli roba, bogobojaznog, bogatog (bilo to bogastvo duše ili materijalno bogastvo) i skrivenog (nepoznatog po djelima, posvećenog ibadetima i samome sebi)”. (Bilježi ga Muslim u svome ”Sahihu”) 
Bilježi El-Bejheki u djelu ”El-Esmau Ves-Sifat” da je Omer b. El-Hattab, radijallahu ‘anh, ušao u mesdžid i našao Mua'za b. Džebela, radijallahu ‘anh, kako sjedi ispred kuće Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i plače, pa mu je Omer rekao: ”Šta te je rasplakalo o Ebu Abdurrahmane? Je li ti brat umro?” Rekao je: ”Ne, nego hadis Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji mi je rekao u ovom mesdžidu”. Pa je rekao: ”Koji je to hadis o Ebu Abdurrahmane?” Rekao je: ”Obavjestio me je da Allah voli skrivene, bogobojazne i čiste, nedužne, one ako su odsutni, niko ne pita za njih, a ako su prisutni nikome nisu poznati, srca su im svjetiljke upute, iz svake slijepe i tamne smutnje pronalaze izlaz”.

Da završimo naš govor o strancima riječima El-Adžurija -Allah mu se smilovao-: 
” Onaj ko želi da dostigne stepene stranca neka bude strpljiv na grubosti svojih roditelja, svoje žene, svoje braće i svojih bližnjih. Pa ako neko kaže: ‘Zašto su osorni prema meni, a ja sam im blizak, uporni su da raskinu naše odnose ?’ Reći će mu se: ‘Zato što si im se suprostavio, jer nisi na onome na čemu su oni, zbog njihove ljubavi i žestoke brige za dunjalukom, i zbog ispunjenosti i okupiranosti njihovih srca strastima. Ne brinu ako im fali nešto od vjere, najvažnije je da im je dunjaluk nedirnut i pošteđen od tebe. Pa ako ih budeš slijedio i za njima se poveo bit ćeš im blizak i omiljen, a ako im se suprostaviš i prihvatiš se puta onih koji žele Ahiret, koristeći se i držeći se za istinu, bit ćeš za njih stranac. Stoga su ti roditelji nezadovoljni tvojim djelima, žena uznemirena želeći rastanak, dok braća i bližnja rodbina ne žele da te sretnu, pa si među njima potišten i tužan. Tada si osjetio i pogledao sebe okom stranca, pa si se navikao sa strancima koji su tebi slični, a osjećao si se usamljeno sa prijateljima i rođacima, pa si se sam prihvatio puta ka Allahu, pa ako se strpiš na tvrdoći puta i podneseš poniženja i nezgode kratak period, budeš skroman prema ovoj prezrenoj kući (dunjaluku), tvoje strpljenje će te dovesti do kuće spasa; čija je zemlja lijepa, a vrtovi i bašče zeleni, plodovi na drveću, a rijeke pitke…“

Islamski časopis El-Bejan, 7/41.