Arhive za ‘dobrota’ kategoriju

piše: Malik Ibrahim el-Ahmed
Onaj ko želi da dostigne stepene guraba (stranca) neka bude strpljiv na grubosti svojih roditelja, svoje žene, svoje braće i svojih bližnjih. Pa ako neko kaže: ‘Zašto su osorni prema meni, a ja sam im blizak, uporni su da raskinu naše odnose ?’ Reći će mu se: ‘Zato što si im se suprostavio, jer nisi na onome na čemu su oni, zbog njihove ljubavi i žestoke brige za dunjalukom, i zbog ispunjenosti i okupiranosti njihovih srca strastima. Ne brinu ako im fali nešto od vjere, najvažnije je da im je dunjaluk nedirnut i pošteđen od tebe. Pa ako ih budeš slijedio i za njima se poveo bit ćeš im blizak i omiljen, a ako im se suprostaviš i prihvatiš se puta onih koji žele Ahiret, koristeći se i držeći se za istinu, bit ćeš za njih stranac…

Muslim bilježi u svome ”Sahihu” od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘

‘ Doista je islam počeo kao stranac i vratiće se kao stranac onako kako je i počeo, pa blago li se strancima.” („Sahihul- Džami'us-Sagir“ br. 1576.) 
Sehl b. S'ad Es-Sa'idi, radijallahu ‘anh, prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: 
‘ Doista je islam počeo kao stranac i vratit će se kako je i počeo, pa blago li se strancima.”, pa je rečeno: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: ”Oni koji ostanu čestiti (dobri, pobožni) kada se ljudi iskvare.” („Silsiletul-Ehadisis-Sahiha“ br. 1273.) 
Isto tako ovaj hadis se prenosi sa sljeđećim dodatkom: Rečeno je: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?”, pa je odgovorio: ”Tuđinci iz (drugih) plemena!” (Šejh Albani se suzdržao da ocjeni ovaj hadis vjerodostojiim ili slabim, vidi: ”Silsiletul-Ehadisis-Sahiha” br. 1273.) 
Kao što bilježi Abdullah ibn El- Mubarek u svojoj knjizi ”Ez-Zuhd” od Abdullah b. Amra El-A'sa, gdje kaže da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 
”Blago li se strancima!”, rečeno je: ”Ko su stranci o Allahov Poslaniče?“, odgovorio je: ”Dobri ljudi, a malobrojni, (tamo ili u vremenu) gdje je mnogo zla, gdje je veći broj onih koji im se suprostavljaju od onih koji ih slušaju (koji im se pokoravaju).”(”Silsiletul-Ehadisus-Sahiha” br. 1619.)

Islam kao stranac

U prvom hadisu se pojašnjava načelo, princip i pravilo islama, te da je počeo kao stranac među ostalim vjerama, kao što su i njegovi sljedbenici bili stranci među ostalim ljudima, kao što je i onaj koji bi se odazvao i prihvatio islam bivao strancem među svojom porodicom i u svojoj rodbini. Bivao bi izložen uznemiravanju i napadima zbog toga i iskušenjima u svojoj vjeri, kao što bi imao i neprijatelje protiv sebe zbog svoje vjere. Unatoč svemu tome muslimani su bili strpljivi, zadovoljni Allahovom odredbom, pokorni Poslanikovim, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naredbama, sve dok islam nije ojačao i njegov otpor se učvrstio u Medini, pa je njegova tj. stranost islama nestala samim njegovim širenjem na Arabijskom poluotoku, tako su i njegovi sljedbenici bili pobjednici nad onima koji su im se suprostavljali i protiv njih se borili. Vratit će se islam kao stranac baš kako je i počeo, kakvo je i naše ovo današnje vrijeme i situacija, zbog malog broja onih koji ga se pridržavaju. Ova stranost islama iz dana u dan je sve veća zbog sve većeg zapadanja ljudi u smutnje po pitanju nejasnoća u vjeri i dunjalučkih prohtjeva.

Najava fitneta

Što se tiče smutnje po pitanju nejasnoća u vjeri, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pojasnio da će se Ummet razići na sedamdeset i tri skupine, sve su u vatri osim jedne. (Vidi njegov lanac u ”Silsiletul-Ehadisis-Sahiha” br. 204 i 205.) 

A što se tiče smutnje strasti Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je to pojasnio kada je rekao: 
” Tako mi Allaha, ne plašim se za vas neimaštine (bijede) nego se plašim da vam se dunjaluk ne otvori kao što se otvorio onima prije vas, pa da se nadmećete kao što su se oni nadmetali za dunjalukom, a potom da vas uništi kao što je i njih uništio” (Bilježi ga Buhari u njegovom ”Sahihu”.) 
Što se tiče smutnje u vjeri i propisima, njih će se sačuvati spašena ili potpomognuta skupina koja je spomenuta u hadisu: 
” Uvijek će biti skupina od moga ummeta potpomognuta na istini, neće im naštetiti onaj ko ih napusti ili ko im se suprostavi sve dok ne dođe Allahova naredba, a oni će biti na tome.” (Bilježi ga Buhari u njegovom ”Sahihu”) 
A oni su stranci pred kraj svijeta.

Govor učenih o strancima

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 

” Nekada bude stranost (tuđinstvo) u nekim propisima, a nekad to bude u pojedinim mjestima, stoga u nekim mjestima ljudima nisu poznati islamski propisi i na taj način islam među njima bude kao stranac. Ne poznaje ih niko od njih osim jedan ili mali broj, pa blago li se onima koji se pridržavaju šeri'ata onako kako je to naredio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem”. 
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” To su ti stranci, oni su pohvaljeni i sretni, i zbog njihove malobrojnosti među ljudima nazvani su strancima, jer, većina ljudi nemaju ove osobine i svojstva. Pa su sljedbenici islama među ljudima (nemuslimanima) stranci, kao što su mu'mini i iskreni vjernici među (običnim) muslimanima stranci, a i učenjaci su među vjernicima stranci, dok su sljedbenici suneta (ehlu-sunneh) -oni koji se razlikuju od novotara i sljedbenika strasti- su stranci. Oni koji podnose i trpe na tome putu sve nedaće i napade njihovih protivnika su u najvećeoj (najžešćoj) tuđini. Međutim, ovakvi su, uistinu, i Allahovi miljenici, i oni nisu stranci kod Allaha Uzvišenog, nego su stranci među ostalom masom i većinom”. 
Također, Ibnul-Kajjim, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” Od svojstava i osobina ovih stranaca -onih kojima je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pozavidio- jeste da se drže Sunneta onda kada ga ljudi ostavljaju i napuštaju, dok istovremeno ostavljaju ono što su oni kao novotariju uveli, iako je to općepoznato kod njih. Od njihovih svojstava je i čišćenje tevhida iako većina ljudi će im prigovoriti, ostavljanje vezivanja odnosa sa bilo kime osim sa Allahom i Njegovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Oni se ne vežu ni za kakvog šejha, nikakav tarikat, mezheb, skupinu ili grupu, već su to stranci koji su vezani sa Allahom ispoljavajući samo Njemu sve vrste ibadeta i slijedeći samo Posalnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u onome sa čime je došao. To su doista oni koji na svojim dlanovima drže žaravicu iako većina ljudi ili čak svi ljudi će ih grditi i prigovarati im. I zbog njihove stranosti među ljudima njihovi neprijatelji su sljedbenici novotarija i oni koji se od većine odvajaju.” 
Također je rekao (tj. Ibnul-Kajjim): 
” Ako hoće vjernik, -koga je Allah počastio znanjem u vjeri, razumijevanjem Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i shvaćanjem Njegove Knjige, omogućio mu da vidi ono na čemu su ljudi od strasti, novotarija i zabluda, i njihovog udaljavanja od ispravnog puta na kome je bio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi drugovi (ashabi)-, pa ako bude htio da se prihvati ovoga puta neka pripremi svoju dušu protiv napada i klevetanja od strane neznalica, novotara, i njihovih potvora, ismijavanja i odvraćanja ljudi od njega upozoravajući ih na njega, kao što su to činili njihovi prethodnici nevjernici sa njegovim imamom i onim koga on slijedi (tj. Poslanikom) -sallallahu ‘alejhi ve sellem- pa ako ih bude pozvao u ono na čemu je on, a napadne ono na čemu su oni, tada će to za njih biti ”njihov Sudnji dan i propast”, pa će mu željeti i htjeti nesreću (zlo) i razapet će konopce spletki i zamki. On je stranac sa svojom vjerom zbog pokvarenosti njihove vjere, stranac je zbog svoga držanja Sunneta zbog njihovog držanja za novotarije, stranac je u svojoj akidi zbog pokvarenosti njihove akide, stranac je sa svojim namazom zbog pokvarenosti i lošeg njihovog namaza, stranac je na svome putu zbog iskvarenosti i zablude njihovih puteva”. (”Medaridžus-Salikin” 3/194-201.) 
U knjigama ispravnih predhodnika nalazimo hvaljenje Sunneta i njegovih sljedbenika, isto tako i njihov opis kao da su stranci ili tuđinci: 
El-Evza'i, rahmetullahi ‘alejh, je rekao:
” Doista islam neće otići nego će otići sljedbenici Sunneta, budite blagi (milostivi) -Allah vam se smilovao- jer ste vi najmalobrojniji od ljudi.” 
Ahmed b. Asim El-Antaki, rahmetullahi ‘alejh, je rekao: 
” Ja sam doista doživio vrijeme u kome se islam vratio kao stranac baš onako kako je i počeo, u kome se vratio opis istine (hakka) kao stranac onako kako je i počeo, ako žudiš kod nekoga učenjaka naći ćeš ga zaokupljenog ljubavlju za dunjalukom, ako žudiš za nekim pobožnjakom naći ćeš ga neznalicom u svome ibadetu, obmanutog (prevarenog) i na zemlji srušenog, Iblis ga zaveo, uzdigao ga na najveće stepene ibadeta a on neznalica o najnižim, pa kako će biti na najvećim, dok je ostatak (svijeta) ološ, divljaci, grabljivi vukovi, krvoločne zvjeri i izgadnjele lisice.” 
El-Aadžurri, rahmetullahi ‘alejh, opisujući garibe je rekao: 
” Pa ako ga vidiš u osami (na samoći i samoga) vidjet ćeš ga kako žestoko plače i duboko jeca i uzdiše, dok mu vruće suze teku, ako ga vidiš, a ne poznaješ ga, mislit ćeš da je onaj koji oplakuje svoga (izgubljenog) voljenoga, a nije kako misliš, nego se plaši za svoju vjeru da ga nesreća kakva u vjeri ne pogodi, nije brižan za dunjalukom ako mu je vjera ispravna, svoju glavnicu je učinio vjeru i jedino se za nju plaši propasti.” 
I kao što je hadis pojasnio, stranci su manjina u njihovom vremenu, malo je onih koji ih slušaju i koji im se pokoravaju, a puno je onih koji im se suprostavljaju, i oni su (tj. stranci) dvije vrste:

Prva:  Oni koji sebe održe ispravnim, onda kad se ljudi iskvare.

Druga:  Oni koji sebe održe ispravnim, a ispravljaju i ono što su ljudi od Sunneta iskvarili, i ova skupina je bolja od prve.

Opis guraba (stranca) koji ako bi od Allaha zatražio On bi mu udovoljio

Nekada stranac nije poznat među ljudima, onaj na koga se i ne osvrću, kao što je došlo u opisu stranca u hadisima, od toga je hadis Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, gdje je rekao: 

” Blago li robu čija su stopala uprašena na Allahovom putu, a kosa mu raščupana, ako je pješadija on je među njima, a ako je straža on je od njih, ako se zauzme (za nekoga na dunjaluku kod neke ličnosti) zauzimanje mu se neće primiti, a ako zatraži dozvolu (dopuštenje) neće mu se dozvoliti, blago li njemu, potom blago li njemu”. (Bilježi ga Buharija sa primjedbom, a Et-Taberani sa ispravnim lancem prenosioca) 
Rekao je Enes, radijallahu ‘anhu: 
„ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ‘Možda prašljiv i pocijepan, poderan, na koga se niko ne osvrće, ali ako Allaha zamoli bit će mu udovoljeno'“. (Bileži ga Et-Tirmizi i ocjenjuje da je hadis hasen.) 
Prenosi se od Sa'da b. Ebi Vekasa, radijallahu ‘anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: 
” Doista Allah voli roba, bogobojaznog, bogatog (bilo to bogastvo duše ili materijalno bogastvo) i skrivenog (nepoznatog po djelima, posvećenog ibadetima i samome sebi)”. (Bilježi ga Muslim u svome ”Sahihu”) 
Bilježi El-Bejheki u djelu ”El-Esmau Ves-Sifat” da je Omer b. El-Hattab, radijallahu ‘anh, ušao u mesdžid i našao Mua'za b. Džebela, radijallahu ‘anh, kako sjedi ispred kuće Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i plače, pa mu je Omer rekao: ”Šta te je rasplakalo o Ebu Abdurrahmane? Je li ti brat umro?” Rekao je: ”Ne, nego hadis Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji mi je rekao u ovom mesdžidu”. Pa je rekao: ”Koji je to hadis o Ebu Abdurrahmane?” Rekao je: ”Obavjestio me je da Allah voli skrivene, bogobojazne i čiste, nedužne, one ako su odsutni, niko ne pita za njih, a ako su prisutni nikome nisu poznati, srca su im svjetiljke upute, iz svake slijepe i tamne smutnje pronalaze izlaz”.

Da završimo naš govor o strancima riječima El-Adžurija -Allah mu se smilovao-: 
” Onaj ko želi da dostigne stepene stranca neka bude strpljiv na grubosti svojih roditelja, svoje žene, svoje braće i svojih bližnjih. Pa ako neko kaže: ‘Zašto su osorni prema meni, a ja sam im blizak, uporni su da raskinu naše odnose ?’ Reći će mu se: ‘Zato što si im se suprostavio, jer nisi na onome na čemu su oni, zbog njihove ljubavi i žestoke brige za dunjalukom, i zbog ispunjenosti i okupiranosti njihovih srca strastima. Ne brinu ako im fali nešto od vjere, najvažnije je da im je dunjaluk nedirnut i pošteđen od tebe. Pa ako ih budeš slijedio i za njima se poveo bit ćeš im blizak i omiljen, a ako im se suprostaviš i prihvatiš se puta onih koji žele Ahiret, koristeći se i držeći se za istinu, bit ćeš za njih stranac. Stoga su ti roditelji nezadovoljni tvojim djelima, žena uznemirena želeći rastanak, dok braća i bližnja rodbina ne žele da te sretnu, pa si među njima potišten i tužan. Tada si osjetio i pogledao sebe okom stranca, pa si se navikao sa strancima koji su tebi slični, a osjećao si se usamljeno sa prijateljima i rođacima, pa si se sam prihvatio puta ka Allahu, pa ako se strpiš na tvrdoći puta i podneseš poniženja i nezgode kratak period, budeš skroman prema ovoj prezrenoj kući (dunjaluku), tvoje strpljenje će te dovesti do kuće spasa; čija je zemlja lijepa, a vrtovi i bašče zeleni, plodovi na drveću, a rijeke pitke…“

Islamski časopis El-Bejan, 7/41.

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET, IZ KUR'ANA I VJERODOSTOJNOG SUNNETA.
Autor: Dar Ibnu-l-Mubarek lin-nešri vet-tevzi‘i 

 1.-2. IMAN I DOBRO DJELO 

U plemenitom Kur'anu IMAN se spominje kao jedan od najvažnijih uzroka koji, Allahovom dozvolom, vode u Džennet, ali se uvjek spominje uporedo s dobrim djelom. Zbog toga ne možeš naći ni jedno mjesto, gdje se spominje IMAN, kao uzrok ulaska u Džennet, a da se uporedo s njim ne spominje i dobro djelo. Vrata dobrih djela su, hvala Allahu, prostrana i velika, a putevi i načini postizanja nagrade su veliki i mnogobrojni. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: 

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 82.)
 
U ovom značenju postoji mnogo ajeta i vjerodostojnih hadisa, koje je teško pobrojati, ali ćemo kao primjer navesti neke od njih. SURE: El-Bekare, 25. i 82.; Lukman, 8.; El-Kehf, 107.; El-Hadždž, 14., 23., 56.; El-Feth, 5.; El-Hadid, 12. i 21.; Et-Tegabun, 9.; Et-Talak, 11.; El-Burudž, 11.; El-Bejjine, 7.; El-Mu'minun, 1. i 11.; El-Ankebut, 57.
 
3. TAKWA – BOGOBOJAZNOST
 
Jedna od najvažnijih definicija bogobojaznosti je: Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska. U definicije bogobojaznosti ulazi i sljedeća definicija: Bogobojaznost je da radiš iz pokornosti prema Allahu U, po nuru od Allaha dž.š. (tj. onako kako je došlo u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika s.a.v.s.), želeći time nagradu od Allaha, i da ostaviš nepokornost prema Allahu U, po nuru (svjetlosti) od Allaha, bojeći se Njegove kazne. Ko želi da pročita nešto opširnije o bogobojaznosti neka vidi djela od Ibnul-Kajjima, rahimehullah,: Medaridžus-salikin; Igasetullehfan. Uzvišeni Allah kaže: 
Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti. (El-Hidžr, 45.)
 
Džennet je i pripremljen za bogobojazne. Uzvišeni kaže: 
I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg, i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. (Ali ‘Imran,133.)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost prema Allahu i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija, Ibn Madždže i Ahmed, Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 977.)
 
4. POKORNOST UZVIŠENOM ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU s.a.v.s.
 
Uzvišeni Allah kaže: 
Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku uvesti, a onoga ko leđa okrene, bolnom kaznom će kazniti. (El-Feth, 17.)
U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
 

“Svi sljedbenici moga Ummeta će ući u Džennet osim ko odbije. “A ko odbija, Božiji Poslaniče?” -rekoše. “Onaj ko mi se pokorava ući će u Džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija.” (Fethul-bari, komentar Buharijinog Sahiha, 13/249)
 

5. DŽIHAD NA ALLAHOVOM PUTU
 

Pod džihadom na Allahovom putu se podrazumjeva borba životom i imetkom. Uzvišeni Allah kaže: 

Allah je od mu'mina kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se boriti na Allahovom putu, pa ubijati i biti ubijani. On im je to istinski obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu… (Et-Tewba, 111.)
 

Također Uzvišeni kaže: 

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolne kazne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite – to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; – to će biti veliki uspjeh. (Es-Saff, 10.-12.)
 
6. TEWBA – POKAJANJE
 

Tewba briše (eliminiše) sve ono što je bilo prije nje (misli se na loša djela), kako kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (bilježe ga Ibn Madždže i drugi, Sahihul-džami‘, 3008)
 

Allah dž.š. kaže: 

… ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti i oni će u Džennet ući. (Merjem, 60.)

 7. USTRAJNOST (POSTOJANOST) NA ALLAHOVOJ VJERI 

 Kaže Uzvišeni Allah: 

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – zatim ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čime nek ne tuguju. (El-Ahkaf, 13.)
 

Od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafije se prenosi da je rekao: 

“Božiji Poslaniče, reci mi nešto o islamu, nakon čega, o njemu, neću nikog pitati poslije tebe!” Poslanik mu reče:” Reci: Amentu billahi (vjerujem u Allaha), zatim ustraj u tome.” (bilježi Muslim, komentar od Newewija 2/367).
 

8. TRAŽENJE ZNANJA RADI ALLAHOVOG LICA (ZADOVOLJSTVA).
 

U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: 

“ Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah dž.š. će mu olakšati put ka Džennetu. Nijedna skupina ljudi se ne okupi u jednoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu knjigu i međusobno je proučavajući, a da se na njih ne spusti spokoj, obaspe ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega, a koga djela unazade porijeklo mu neće koristiti. (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 17/24)
 

9. GRADNJA DŽAMIJA (MESDŽIDA)
 

U Buharijinom Sahihu se prenosi od Osmana ibn Affana da je čuo Poslanika s.a.v.s. kako kaže: 

“ Ko sagradi džamiju (mesdžid), želeći time Allahovo lice (zadovoljstvo), Allah će mu sagraditi istu u Džennetu”. (Fethul-bari, 1/544).

10. LIJEP AHLAK (PONAŠANJE)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar se šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak (ponašanje).” (bilježe Ebu Davud i ed-Dija’, Sahihul-džami‘ , 1464)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (izvor prethodno naveden)  
U lijep ahlak (ponašanje) ulaze mnoge stvari, koje je Aiša r.a. sažeto navela, kada je bila upitana o ahlaku (ponašanju) Poslanika s.a.v.s.: 
“Njegov ahlak (ponašanje) je bio Kur'an.” (bilježe Muslim, Ahmed i ostali).
 
Poslanik s.a.v.s. je naš uzor i Allah dž.š. ga pohvaljuje Svojim riječima:
Jer, ti si, zaista, najljepšeg ahlaka (ćudi). (El-Kalem,3)
 
Pogledajmo Allahovu knjigu i Sunnet Njegova Poslanika s.a.v.s., njegov životopis (siru) i životopis njegovih ashaba (drugova) r.a., da bi naučili šta je to lijep ahlak i kako ga postići. Od najboljih knjiga koje govore o vrlinama Poslanika s.a.v.s., i njegovom ahlaku je knjiga: Muhtesaru-š-šemailil-muhamedije, Vrline Allahovog Poslanika od Imama Tirmizije (Allah mu se smilovao), koju je skratio i izvršio korekciju šejh Muhammed
Nasirud-din Albani.
 
11. OSTAVLJANJE PREPIRKE
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, ” (izvor prethodno naveden)
 
12. OSTAVLJANJE LAŽI PA MAKAR I U ŠALI
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, …” (izvor prethodno naveden).
 
13. BITI STALNO POD ABDESTOM (TAHARET) I KLANJATI DVA REKATA
IZA SVAKOG EZANA.
 
Bilježi Imam Tirmizija u svom Sunenu, el-Hakim i Ibn Huzejme u svom Sahihu od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca r.a. da je rekao: 
“ Jedno jutro Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu: “ Bilale, čime si me pretekao u Džennet? Jučer sam ušao u Džennet i ispred sebe sam čuo tvoje korake.” Bilal odgovori: “Božiji Poslaniče; nikada nisam proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, i nikada nisam izgubio abdest a da ga nisam ponovo uzeo.”Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “S tim si me pretekao” (Sahihut-Tergib vet-Terhib, 194).
 
14. ODLAZAK U MESDŽID RADI OBAVLJANJA NAMAZA I POVRATAK IZ
NJEGA
 
Bilježe Imami Muslim i Buharija u svojim Sahihima, i drugi, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Kad god neko ode u džamiju, – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu (NUZULEN) koliko god puta ode ujutro ili naveče ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 5/ 176)

 
Imam Newewi u komentaru ovog hadisa: “Allah mu pripremi mjesto (NUZULEN), kaže, da je to ono što se pripremi kad dolaze gosti.
 
15. MNOGO ČINITI SEDŽDU ALLAHU DŽ.Š.
 
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Rebia‘ ibn Ka‘ba el-Eslemija da je rekao:
 “Jedne prilike sam noćio kod Poslanika s.a.v.s. pa sam mu pomogao da uzme abdest i izvrši svoje potrebe, pa mi reče: “Traži !” Ja mu odgovorih: “Tražim da budem uz tebe u Džennetu. On upita: “Ili tražiš nešto drugo?” Ja mu rekoh: “To je ono što tražim.” Poslanik na kraju reče: “Pomozi se protiv svog nefsa mnogo čineći sedždu.” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 4/451)
 
16. PRIMLJEN HADŽDŽ ( HADŽDŽ MEBRUR)
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ko obavi hadždž, pa ne bude govorio bestidne riječi i ne bude griješio, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila”. (bilježi Buharija i drugi, Fethul-bari, 3/382).
 
Također Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Hadždž mebrur (to je hadždž na kojem hadžija nije činio grijehe), za njega nema druge nagrade osim Dženneta” (bilježe Imam Ahmed i Taberanija, Sahihul-džami‘, 3170).
 
17. UČENJE AJETUL-KURSIJJE IZA SVAKOG FARZA
 
Od Ebu Umame el-Bahilija r.a. se prenosi da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko prouči Ajetul-kursijj nakon svakog farza, između njega i ulaska u Džennet se ispriječava samo smrt.” (Nesaija, Ibn es-Sunni i ostali, Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, 972)
 
Postoje i drugi zikrovi, za koje je, ako ih čovjek s ubjeđenjem izgovori, obećan Džennet, kao naprimjer: u Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Šeddada ibn Evsa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Sejjidul-istigfar (najbolja dova za oprost grijeha) je da kažeš: “Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam Tvoj rob, ja
sam na tragu zavjeta i obećanja Tebi datog, u okviru mojih mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Ti Tvoje blagodati prema meni i priznajem Ti svoje grijehe, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, zatim je rekao: “Ko danju prouči ovaj istigfar, ubjeđen u to, pa umre toga dana prije nego što omrkne, bit će od  stanovnika Dženneta, a ko to isto kaže noću, ubjeđen u to, pa umre prije nego svane, bit će od stanovnika Dženneta.” (Fethul-bari – 11/97)
 
18. KLANJATI DVANAEST REKATA (SUNNETA) SVAKI DAN I NOĆ, KAO
DOBROVOLJNI NAMAZ ALLAHU DŽ.Š.
 
Od Ummi Habibe r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: 
“Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva rekata poslije jacije i dva rekata prije sabaha.” (bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 6362).
 

19. ŠIRENJE SELAMA, HRANJENJE GLADNIH, ODRŽAVANJE RODBINSKIH
VEZA, I KLANJANJE NOĆU
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok ljudi spavaju pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” (bilježe Ibn Madždže i ostali, Sahih Sunen Ibn Madždže, 1097)
20. ISKRENOST U GOVORU, ISPUNJAVANJE OBEĆANJA, IZVRŠAVANJE EMANETA, ČUVANJE STIDNOG MJESTA, OBARANJE POGLEDA (OD ONOGA U ŠTO JE HARAM GLEDATI) I ČUVANJE RUKU (OD ZABRANJENIH
STVARI).
Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Garantujte mi šest stvari od vas, ja ću vam garantovati Džennet; kada govorite budite iskreni, ispunite kada obećate, izvršite kada vam se nešto povjeri, čuvajte vaša stidna mjesta, obarajte poglede i čuvajte svoje ruke (od zabranjenih stvari). (bilježe Ibn Huzejme, Ibn Hibban, el-Hakim i drugi, a Albani kaže da je hasen, es-Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, br. 1470)

21.OBAVLJANJE PET DNEVNIH NAMAZA, ONAKO KAKO JE ALLAH NAREDIO, POSTITI MJESEC RAMAZAN, ČUVANJE STIDNOG MJESTA I POKORNOST MUŽU. (OVAJ UZROK JE POSEBNO ZA ŽENE)
Bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila mjesec Ramazan, čuvala stidno mjesto i bila pokorna svome mužu, bit će joj rečeno: “Uđi u Džennet, na koja hoćeš vrata. (Sahihul-džami‘ , 660).
22. ODGAJATI I IZDRŽAVATI TRI KĆERKE ILI TRI SESTRE
Ebu Ja‘la u svom Musnedu bilježi od Enesa r.a. da je rekao: “Poslanik s.a.v.s. je rekao:  
“ Ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se bude bojao Allaha i brinuo se o njihovom odgoju i izdržavao ih, bit će sa mnom u Džennetu, ovako, pa je sastavio kažiprsti i srednji prst.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 295)
U Muslimovom Sahihu i Tirmizijinom Sunenu (4/281), u njegovoj formi, se bilježi hadisu kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Ko bude izdržavao dvije kćerke i brinuo se o njima, ući će sa mnom u Džennet kao što su ova dva, pa je to pokazao sa svoja dva prsta.”
23. STRPLJIVOST I OČEKIVANJE NAGRADE PRI SMRTI DJECE I BLISKIH
OSOBA
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Kome umre troje (djece) od njegova potomstva, a on bude za to očekivao nagradu (od Allaha), ući će u Džennet.” Jedna žena reče: “A šta je sa dvoje ?” Poslanik odgovori: “I dvoje” (bilježe Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5969)
Također Poslanik s.a.v.s. kaže:
“ Nema roditelja kojima umre troje djece, koja nisu punoljetna, a da ih Allah dž.š. svojom dobrotom i milošću prema toj djeci, ne uvede u Džennet.” (bilježe Imami Ahmed, Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5781)
Bilježi Imami Ahmed u svome Musnedu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:  
“Allah dž.š. kaže: “Mom robu mu'minu, kada mu uzmem nekog bliskog na dunjaluku, i on za to očekuje nagradu, nema druge nagrade kod Mene osim Džennet.” (Sahihul-džami‘, 8139).

24. IZDRŽAVANJE I BRIGA O JETIMU (SIROČETU)
Bilježi Imam Buharija u svom Sahihu od Sehla ibn Sa‘da, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ja i onaj, ko se bude brinuo o jetimu (siročetu), bit ćemo u Džennetu ovako, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.” (Fethul-bari, 10/436).
25. OBILAZAK BOLESNIKA I POSJETA (ZIJARET) BRATU PO VJERI
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, zovnut će ga glasnik: “Blagoslovljen neka si i neka je blagoslovljen tvoj hod, nastani mjesto u Džennetu.” (bilježe Tirmizija i Ibn Madždže, a Albani kaže hasen, Sahihul-džami‘, 6387).
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Ko posjeti bolesnika, on je u džennetskom bostanu sve dok se ne vrati (iz posjete). (bilježi Muslim, Newewi 16/361)
26. ČUVANJE DVAJU SVOJSTAVA (VRLINA).
Od Abdullaha ibn ‘Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Svaki rob musliman koji bude čuvao dvije osobine ili dva svojstva ući će u Džennet. Ta svojstva su lahka, ali malo ih radi po njima. Iza svakog namaza reći deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, i deset puta Allahu ekber. To je stotinu i pedeset jezikom, a hiljadu i petsto na vagi (mizanu). I kada legne proučiti 34 puta Allahu ekber, 33 puta elhamdulillah i 33 puta subhanallah. To je stotinu jezikom a hiljadu na vagi (mizanu).” Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako to uči, brojeći na prste svoje ruke. Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, kako su te osobine lahke,a malo ih po njima radi?” On odgovori. “Nekom od vas će doći šejtan kada legne i uspavat će ga prije nego to prouči, a dolazit će mu i u namazu, pa će ga podsjećati na nešto prije nego to prouči.” (bilježe ga Ebu Davud, Tirmizija i kaže: “hadis hasen sahih”, Nesaija i Ibn Hibban u svom Sahihu, Sahihut- tergib, 603).
27. VELIKODUŠNOST U KUPOPRODAJI
Bilježi Imam Buharija u et-Tarihul-kebir, Nesaija i ostali od Osmana ibn Affana r.a. da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Allah dž.š. će uvesti u Džennet onog čovjeka koji je velikodušan i kao mušterija i kao prodavač, i kao onaj koji vraća dug i kao onaj kome se vraća.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 1181)
28. OPROSTITI DUG ONOME KOME JE TEŠKO DA GA VRATI
Bilježi Imam Muslim (Allah mu se smilovao) u svom Sahihu od Huzejfe ibnul-Jemana, a on od Poslanika s.a.v.s. da je jedan čovjek umro i ušao u Džennet, pa mu je rečeno: “Šta si činio ? On reče: ”Trgovao sam s ljudima pa sam odgađao dug onome kome je teško da ga vrati i opraštao sam dugove u novcu i imetku.” (komentar Muslimovog Sahiha, od Newewija,
10/483)
Također se bilježi u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
“Bio je jedan čovjek koji je ljudima posuđivao (imetak) i govorio bi svome

momku: Ako ti dođe onaj kome je teško da vrati dug pa mu ga ti oprostiš, možda i Allah tebi oprosti.” Sreo je Allaha dž.š. (umro) pa mu je oprostio.” (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 10/485)
29. GRUPA DOBRIH DJELA, AKO SE U JEDNOM DANU NAĐU KOD MUSLIMANA, UĆI ĆE, ALLAHOVOM DOBROTOM, U DŽENNET.  
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko je od vas jutros zapostio ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik dalje upita: “Ko je pratio dženazu ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je danas nahranio siromaha ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Na to Poslanik s.a.v.s. reče: “U koga se nađu ova djela u jednom danu, ući će u Džennet. ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 15/164)
30. SABUR (STRPLJIVOST) AKO SE IZGUBI VID
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Allah dž.š. kaže: “Kome uzmem dva miljenika (oči), pa se strpi, očekujući nagradu, nisam zadovoljan da ga nagradim ičim drugim osim Džennetom.” (Bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 8140)

 

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET, IZ KUR'ANA I VJERODOSTOJNOG SUNNETA.
Autor: Dar Ibnu-l-Mubarek lin-nešri vet-tevzi‘i 

 1.-2. IMAN I DOBRO DJELO 

U plemenitom Kur'anu IMAN se spominje kao jedan od najvažnijih uzroka koji, Allahovom dozvolom, vode u Džennet, ali se uvjek spominje uporedo s dobrim djelom. Zbog toga ne možeš naći ni jedno mjesto, gdje se spominje IMAN, kao uzrok ulaska u Džennet, a da se uporedo s njim ne spominje i dobro djelo. Vrata dobrih djela su, hvala Allahu, prostrana i velika, a putevi i načini postizanja nagrade su veliki i mnogobrojni. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: 

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 82.)
 
U ovom značenju postoji mnogo ajeta i vjerodostojnih hadisa, koje je teško pobrojati, ali ćemo kao primjer navesti neke od njih. SURE: El-Bekare, 25. i 82.; Lukman, 8.; El-Kehf, 107.; El-Hadždž, 14., 23., 56.; El-Feth, 5.; El-Hadid, 12. i 21.; Et-Tegabun, 9.; Et-Talak, 11.; El-Burudž, 11.; El-Bejjine, 7.; El-Mu'minun, 1. i 11.; El-Ankebut, 57.
 
3. TAKWA – BOGOBOJAZNOST
 
Jedna od najvažnijih definicija bogobojaznosti je: Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska. U definicije bogobojaznosti ulazi i sljedeća definicija: Bogobojaznost je da radiš iz pokornosti prema Allahu U, po nuru od Allaha dž.š. (tj. onako kako je došlo u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika s.a.v.s.), želeći time nagradu od Allaha, i da ostaviš nepokornost prema Allahu U, po nuru (svjetlosti) od Allaha, bojeći se Njegove kazne. Ko želi da pročita nešto opširnije o bogobojaznosti neka vidi djela od Ibnul-Kajjima, rahimehullah,: Medaridžus-salikin; Igasetullehfan. Uzvišeni Allah kaže: 
Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti. (El-Hidžr, 45.)
 
Džennet je i pripremljen za bogobojazne. Uzvišeni kaže: 
I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg, i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. (Ali ‘Imran,133.)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost prema Allahu i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija, Ibn Madždže i Ahmed, Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 977.)
 
4. POKORNOST UZVIŠENOM ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU s.a.v.s.
 
Uzvišeni Allah kaže: 
Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku uvesti, a onoga ko leđa okrene, bolnom kaznom će kazniti. (El-Feth, 17.)
U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
 

“Svi sljedbenici moga Ummeta će ući u Džennet osim ko odbije. “A ko odbija, Božiji Poslaniče?” -rekoše. “Onaj ko mi se pokorava ući će u Džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija.” (Fethul-bari, komentar Buharijinog Sahiha, 13/249)
 

5. DŽIHAD NA ALLAHOVOM PUTU
 

Pod džihadom na Allahovom putu se podrazumjeva borba životom i imetkom. Uzvišeni Allah kaže: 

Allah je od mu'mina kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se boriti na Allahovom putu, pa ubijati i biti ubijani. On im je to istinski obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu… (Et-Tewba, 111.)
 

Također Uzvišeni kaže: 

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolne kazne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite – to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; – to će biti veliki uspjeh. (Es-Saff, 10.-12.)
 
6. TEWBA – POKAJANJE
 

Tewba briše (eliminiše) sve ono što je bilo prije nje (misli se na loša djela), kako kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (bilježe ga Ibn Madždže i drugi, Sahihul-džami‘, 3008)
 

Allah dž.š. kaže: 

… ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti i oni će u Džennet ući. (Merjem, 60.)

 7. USTRAJNOST (POSTOJANOST) NA ALLAHOVOJ VJERI 

 Kaže Uzvišeni Allah: 

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – zatim ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čime nek ne tuguju. (El-Ahkaf, 13.)
 

Od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafije se prenosi da je rekao: 

“Božiji Poslaniče, reci mi nešto o islamu, nakon čega, o njemu, neću nikog pitati poslije tebe!” Poslanik mu reče:” Reci: Amentu billahi (vjerujem u Allaha), zatim ustraj u tome.” (bilježi Muslim, komentar od Newewija 2/367).
 

8. TRAŽENJE ZNANJA RADI ALLAHOVOG LICA (ZADOVOLJSTVA).
 

U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: 

“ Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah dž.š. će mu olakšati put ka Džennetu. Nijedna skupina ljudi se ne okupi u jednoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu knjigu i međusobno je proučavajući, a da se na njih ne spusti spokoj, obaspe ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega, a koga djela unazade porijeklo mu neće koristiti. (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 17/24)
 

9. GRADNJA DŽAMIJA (MESDŽIDA)
 

U Buharijinom Sahihu se prenosi od Osmana ibn Affana da je čuo Poslanika s.a.v.s. kako kaže: 

“ Ko sagradi džamiju (mesdžid), želeći time Allahovo lice (zadovoljstvo), Allah će mu sagraditi istu u Džennetu”. (Fethul-bari, 1/544).

10. LIJEP AHLAK (PONAŠANJE)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar se šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak (ponašanje).” (bilježe Ebu Davud i ed-Dija’, Sahihul-džami‘ , 1464)
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (izvor prethodno naveden)  
U lijep ahlak (ponašanje) ulaze mnoge stvari, koje je Aiša r.a. sažeto navela, kada je bila upitana o ahlaku (ponašanju) Poslanika s.a.v.s.: 
“Njegov ahlak (ponašanje) je bio Kur'an.” (bilježe Muslim, Ahmed i ostali).
 
Poslanik s.a.v.s. je naš uzor i Allah dž.š. ga pohvaljuje Svojim riječima:
Jer, ti si, zaista, najljepšeg ahlaka (ćudi). (El-Kalem,3)
 
Pogledajmo Allahovu knjigu i Sunnet Njegova Poslanika s.a.v.s., njegov životopis (siru) i životopis njegovih ashaba (drugova) r.a., da bi naučili šta je to lijep ahlak i kako ga postići. Od najboljih knjiga koje govore o vrlinama Poslanika s.a.v.s., i njegovom ahlaku je knjiga: Muhtesaru-š-šemailil-muhamedije, Vrline Allahovog Poslanika od Imama Tirmizije (Allah mu se smilovao), koju je skratio i izvršio korekciju šejh Muhammed
Nasirud-din Albani.
 
11. OSTAVLJANJE PREPIRKE
 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, ” (izvor prethodno naveden)
 
12. OSTAVLJANJE LAŽI PA MAKAR I U ŠALI
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, …” (izvor prethodno naveden).
 
13. BITI STALNO POD ABDESTOM (TAHARET) I KLANJATI DVA REKATA
IZA SVAKOG EZANA.
 
Bilježi Imam Tirmizija u svom Sunenu, el-Hakim i Ibn Huzejme u svom Sahihu od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca r.a. da je rekao: 
“ Jedno jutro Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu: “ Bilale, čime si me pretekao u Džennet? Jučer sam ušao u Džennet i ispred sebe sam čuo tvoje korake.” Bilal odgovori: “Božiji Poslaniče; nikada nisam proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, i nikada nisam izgubio abdest a da ga nisam ponovo uzeo.”Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “S tim si me pretekao” (Sahihut-Tergib vet-Terhib, 194).
 
14. ODLAZAK U MESDŽID RADI OBAVLJANJA NAMAZA I POVRATAK IZ
NJEGA
 
Bilježe Imami Muslim i Buharija u svojim Sahihima, i drugi, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Kad god neko ode u džamiju, – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu (NUZULEN) koliko god puta ode ujutro ili naveče ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 5/ 176)

 
Imam Newewi u komentaru ovog hadisa: “Allah mu pripremi mjesto (NUZULEN), kaže, da je to ono što se pripremi kad dolaze gosti.
 
15. MNOGO ČINITI SEDŽDU ALLAHU DŽ.Š.
 
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Rebia‘ ibn Ka‘ba el-Eslemija da je rekao:
 “Jedne prilike sam noćio kod Poslanika s.a.v.s. pa sam mu pomogao da uzme abdest i izvrši svoje potrebe, pa mi reče: “Traži !” Ja mu odgovorih: “Tražim da budem uz tebe u Džennetu. On upita: “Ili tražiš nešto drugo?” Ja mu rekoh: “To je ono što tražim.” Poslanik na kraju reče: “Pomozi se protiv svog nefsa mnogo čineći sedždu.” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 4/451)
 
16. PRIMLJEN HADŽDŽ ( HADŽDŽ MEBRUR)
 
Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Ko obavi hadždž, pa ne bude govorio bestidne riječi i ne bude griješio, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila”. (bilježi Buharija i drugi, Fethul-bari, 3/382).
 
Također Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: 
“Hadždž mebrur (to je hadždž na kojem hadžija nije činio grijehe), za njega nema druge nagrade osim Dženneta” (bilježe Imam Ahmed i Taberanija, Sahihul-džami‘, 3170).
 
17. UČENJE AJETUL-KURSIJJE IZA SVAKOG FARZA
 
Od Ebu Umame el-Bahilija r.a. se prenosi da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko prouči Ajetul-kursijj nakon svakog farza, između njega i ulaska u Džennet se ispriječava samo smrt.” (Nesaija, Ibn es-Sunni i ostali, Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, 972)
 
Postoje i drugi zikrovi, za koje je, ako ih čovjek s ubjeđenjem izgovori, obećan Džennet, kao naprimjer: u Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Šeddada ibn Evsa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Sejjidul-istigfar (najbolja dova za oprost grijeha) je da kažeš: “Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam Tvoj rob, ja
sam na tragu zavjeta i obećanja Tebi datog, u okviru mojih mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Ti Tvoje blagodati prema meni i priznajem Ti svoje grijehe, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, zatim je rekao: “Ko danju prouči ovaj istigfar, ubjeđen u to, pa umre toga dana prije nego što omrkne, bit će od  stanovnika Dženneta, a ko to isto kaže noću, ubjeđen u to, pa umre prije nego svane, bit će od stanovnika Dženneta.” (Fethul-bari – 11/97)
 
18. KLANJATI DVANAEST REKATA (SUNNETA) SVAKI DAN I NOĆ, KAO
DOBROVOLJNI NAMAZ ALLAHU DŽ.Š.
 
Od Ummi Habibe r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: 
“Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva rekata poslije jacije i dva rekata prije sabaha.” (bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 6362).
 

19. ŠIRENJE SELAMA, HRANJENJE GLADNIH, ODRŽAVANJE RODBINSKIH
VEZA, I KLANJANJE NOĆU
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok ljudi spavaju pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” (bilježe Ibn Madždže i ostali, Sahih Sunen Ibn Madždže, 1097)
20. ISKRENOST U GOVORU, ISPUNJAVANJE OBEĆANJA, IZVRŠAVANJE EMANETA, ČUVANJE STIDNOG MJESTA, OBARANJE POGLEDA (OD ONOGA U ŠTO JE HARAM GLEDATI) I ČUVANJE RUKU (OD ZABRANJENIH
STVARI).
Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Garantujte mi šest stvari od vas, ja ću vam garantovati Džennet; kada govorite budite iskreni, ispunite kada obećate, izvršite kada vam se nešto povjeri, čuvajte vaša stidna mjesta, obarajte poglede i čuvajte svoje ruke (od zabranjenih stvari). (bilježe Ibn Huzejme, Ibn Hibban, el-Hakim i drugi, a Albani kaže da je hasen, es-Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, br. 1470)

21.OBAVLJANJE PET DNEVNIH NAMAZA, ONAKO KAKO JE ALLAH NAREDIO, POSTITI MJESEC RAMAZAN, ČUVANJE STIDNOG MJESTA I POKORNOST MUŽU. (OVAJ UZROK JE POSEBNO ZA ŽENE)
Bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila mjesec Ramazan, čuvala stidno mjesto i bila pokorna svome mužu, bit će joj rečeno: “Uđi u Džennet, na koja hoćeš vrata. (Sahihul-džami‘ , 660).
22. ODGAJATI I IZDRŽAVATI TRI KĆERKE ILI TRI SESTRE
Ebu Ja‘la u svom Musnedu bilježi od Enesa r.a. da je rekao: “Poslanik s.a.v.s. je rekao:  
“ Ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se bude bojao Allaha i brinuo se o njihovom odgoju i izdržavao ih, bit će sa mnom u Džennetu, ovako, pa je sastavio kažiprsti i srednji prst.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 295)
U Muslimovom Sahihu i Tirmizijinom Sunenu (4/281), u njegovoj formi, se bilježi hadisu kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Ko bude izdržavao dvije kćerke i brinuo se o njima, ući će sa mnom u Džennet kao što su ova dva, pa je to pokazao sa svoja dva prsta.”
23. STRPLJIVOST I OČEKIVANJE NAGRADE PRI SMRTI DJECE I BLISKIH
OSOBA
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Kome umre troje (djece) od njegova potomstva, a on bude za to očekivao nagradu (od Allaha), ući će u Džennet.” Jedna žena reče: “A šta je sa dvoje ?” Poslanik odgovori: “I dvoje” (bilježe Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5969)
Također Poslanik s.a.v.s. kaže:
“ Nema roditelja kojima umre troje djece, koja nisu punoljetna, a da ih Allah dž.š. svojom dobrotom i milošću prema toj djeci, ne uvede u Džennet.” (bilježe Imami Ahmed, Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5781)
Bilježi Imami Ahmed u svome Musnedu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:  
“Allah dž.š. kaže: “Mom robu mu'minu, kada mu uzmem nekog bliskog na dunjaluku, i on za to očekuje nagradu, nema druge nagrade kod Mene osim Džennet.” (Sahihul-džami‘, 8139).

24. IZDRŽAVANJE I BRIGA O JETIMU (SIROČETU)
Bilježi Imam Buharija u svom Sahihu od Sehla ibn Sa‘da, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ja i onaj, ko se bude brinuo o jetimu (siročetu), bit ćemo u Džennetu ovako, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.” (Fethul-bari, 10/436).
25. OBILAZAK BOLESNIKA I POSJETA (ZIJARET) BRATU PO VJERI
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, zovnut će ga glasnik: “Blagoslovljen neka si i neka je blagoslovljen tvoj hod, nastani mjesto u Džennetu.” (bilježe Tirmizija i Ibn Madždže, a Albani kaže hasen, Sahihul-džami‘, 6387).
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 
“ Ko posjeti bolesnika, on je u džennetskom bostanu sve dok se ne vrati (iz posjete). (bilježi Muslim, Newewi 16/361)
26. ČUVANJE DVAJU SVOJSTAVA (VRLINA).
Od Abdullaha ibn ‘Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“ Svaki rob musliman koji bude čuvao dvije osobine ili dva svojstva ući će u Džennet. Ta svojstva su lahka, ali malo ih radi po njima. Iza svakog namaza reći deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, i deset puta Allahu ekber. To je stotinu i pedeset jezikom, a hiljadu i petsto na vagi (mizanu). I kada legne proučiti 34 puta Allahu ekber, 33 puta elhamdulillah i 33 puta subhanallah. To je stotinu jezikom a hiljadu na vagi (mizanu).” Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako to uči, brojeći na prste svoje ruke. Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, kako su te osobine lahke,a malo ih po njima radi?” On odgovori. “Nekom od vas će doći šejtan kada legne i uspavat će ga prije nego to prouči, a dolazit će mu i u namazu, pa će ga podsjećati na nešto prije nego to prouči.” (bilježe ga Ebu Davud, Tirmizija i kaže: “hadis hasen sahih”, Nesaija i Ibn Hibban u svom Sahihu, Sahihut- tergib, 603).
27. VELIKODUŠNOST U KUPOPRODAJI
Bilježi Imam Buharija u et-Tarihul-kebir, Nesaija i ostali od Osmana ibn Affana r.a. da je rekao: 
“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Allah dž.š. će uvesti u Džennet onog čovjeka koji je velikodušan i kao mušterija i kao prodavač, i kao onaj koji vraća dug i kao onaj kome se vraća.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 1181)
28. OPROSTITI DUG ONOME KOME JE TEŠKO DA GA VRATI
Bilježi Imam Muslim (Allah mu se smilovao) u svom Sahihu od Huzejfe ibnul-Jemana, a on od Poslanika s.a.v.s. da je jedan čovjek umro i ušao u Džennet, pa mu je rečeno: “Šta si činio ? On reče: ”Trgovao sam s ljudima pa sam odgađao dug onome kome je teško da ga vrati i opraštao sam dugove u novcu i imetku.” (komentar Muslimovog Sahiha, od Newewija,
10/483)
Također se bilježi u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
“Bio je jedan čovjek koji je ljudima posuđivao (imetak) i govorio bi svome

momku: Ako ti dođe onaj kome je teško da vrati dug pa mu ga ti oprostiš, možda i Allah tebi oprosti.” Sreo je Allaha dž.š. (umro) pa mu je oprostio.” (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 10/485)
29. GRUPA DOBRIH DJELA, AKO SE U JEDNOM DANU NAĐU KOD MUSLIMANA, UĆI ĆE, ALLAHOVOM DOBROTOM, U DŽENNET.  
Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Ko je od vas jutros zapostio ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik dalje upita: “Ko je pratio dženazu ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je danas nahranio siromaha ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Na to Poslanik s.a.v.s. reče: “U koga se nađu ova djela u jednom danu, ući će u Džennet. ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 15/164)
30. SABUR (STRPLJIVOST) AKO SE IZGUBI VID
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 
“Allah dž.š. kaže: “Kome uzmem dva miljenika (oči), pa se strpi, očekujući nagradu, nisam zadovoljan da ga nagradim ičim drugim osim Džennetom.” (Bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 8140)

 

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)
Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)
Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)
Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 
Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)
Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)
Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)
Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)
Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 
Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)
(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)

piše: Hfz. Mustafa Efendić

40 SAVJETA

Kada se govori o bračnim obavezama i pravima , uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze, dok su rijetka obraćanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge. Povodeći se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.: ” Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj”, predočavamo bračnim drugovima muslimanima neke savjete koji će im pomoći da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba ”Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite).”
(En-Nisa 19.)
 
1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophođenju sa porodicom.
 
2. Stalno podsjećanje na to da je lijepo ophođenje sa porodicom način da se približiš Uzvišenom Allahu.
 
3. Međusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž. š.; da muž podstiče suprugu da učestvuje sa njim u da’vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava.
 
4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao što su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophođenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti…
 
5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophođenje, prihvatanje odgovornosti, pažnje, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
 
6. Čuvanje suprugine tajne (bračne tajne).
 
7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
 
8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.
 
9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
 
10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje sviđa, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
 
11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
 
12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
 
13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer će to prouzrokovati formiranje ružnih osjećaja.
 
14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobraćaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
 
15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
 
16. Pohvali je i cijeni sve što učini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to već navikao.
 
17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu ličnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
 
18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
 
19. Izvini joj se kada budeš ubijeđen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
 
20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
 
21. Budi na njenoj strani sa naklonošću i milošću, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.
 
22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
 
23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
 
24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
 
25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjećaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
 
26. Osmjehni se kada ulaziš u kuću, a ne mrgodi se, s tim što ćeš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i širi atmosferu ushićenja i radosti u kući.
 
27. Voditi računa o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoće, nakon rađanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjećanjem, uz strpljivost.
 
28. Nemoj zanemariti činjenicu da je pokatkad spopadnu osjećaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
 
29. Postupaj mudro i s umijećem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
 
30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, već upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš.
 
31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uređenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
 
32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
 
33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im čast ukaži.
 
34. Proučavaj međusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
 
35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju unutar kuće, a ako si prinuđen da potražiš savjet,onda to čini u najvećoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.
 
36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bračne probleme, jer oni su neobično pristrasni prema sinu ili kćerki i probaj da se među vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
 
37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoć, a ne obrnuto.
 
38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kući i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona čisti ili sređuje kuću).
39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoći radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
 

40. Kada dođu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogućnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendić

piše: Hfz. Mustafa Efendić

40 SAVJETA

Kada se govori o bračnim obavezama i pravima , uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze, dok su rijetka obraćanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge. Povodeći se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.: ” Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj”, predočavamo bračnim drugovima muslimanima neke savjete koji će im pomoći da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba ”Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite).”
(En-Nisa 19.)
 
1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophođenju sa porodicom.
 
2. Stalno podsjećanje na to da je lijepo ophođenje sa porodicom način da se približiš Uzvišenom Allahu.
 
3. Međusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž. š.; da muž podstiče suprugu da učestvuje sa njim u da’vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava.
 
4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao što su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophođenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti…
 
5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophođenje, prihvatanje odgovornosti, pažnje, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
 
6. Čuvanje suprugine tajne (bračne tajne).
 
7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
 
8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.
 
9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
 
10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje sviđa, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
 
11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
 
12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
 
13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer će to prouzrokovati formiranje ružnih osjećaja.
 
14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobraćaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
 
15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
 
16. Pohvali je i cijeni sve što učini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to već navikao.
 
17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu ličnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
 
18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
 
19. Izvini joj se kada budeš ubijeđen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
 
20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
 
21. Budi na njenoj strani sa naklonošću i milošću, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.
 
22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
 
23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
 
24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
 
25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjećaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
 
26. Osmjehni se kada ulaziš u kuću, a ne mrgodi se, s tim što ćeš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i širi atmosferu ushićenja i radosti u kući.
 
27. Voditi računa o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoće, nakon rađanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjećanjem, uz strpljivost.
 
28. Nemoj zanemariti činjenicu da je pokatkad spopadnu osjećaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
 
29. Postupaj mudro i s umijećem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
 
30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, već upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš.
 
31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uređenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
 
32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
 
33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im čast ukaži.
 
34. Proučavaj međusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
 
35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju unutar kuće, a ako si prinuđen da potražiš savjet,onda to čini u najvećoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.
 
36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bračne probleme, jer oni su neobično pristrasni prema sinu ili kćerki i probaj da se među vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
 
37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoć, a ne obrnuto.
 
38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kući i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona čisti ili sređuje kuću).
39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoći radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
 

40. Kada dođu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogućnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendić

Stvari koje praktikuju neki ljudi, a one predstavljaju širk ili su sredstvo do širka.
Islamska Akida

Postoje mnogobrojne stvari koje su na stepenu između velikog i malog širka koje praktikuju i čine mnogi ljudi, a nespojive su sa čistom islamskom akidom i koje mute i prljaju njenu čistotu. Ove stvari najviše praktikuju obične muslimanske mase, koje ne poznaju islamsku akidu i koje se slijepo povode za zabludjelim, pokvarenim i samozvanim učenjacima, koji su skrenuli sa ispravne staze i postali šejtanovi sljedbenici kome se potpuno pokoravaju i izvršavaju njegove naredbe, zavodeći i obmanjujući na taj način i druge ljude.
1. Stavljanje i nošenje određenih narukvica i končića s ciljem otklanjanja nesreće i zaštite od nje.
Ovo djelo spada u djela džahilijjeta i paganizma i ubraja se u mali širk koji vodi ka velikom širku, zavisno od toga kako se dotična osoba odnosi prema tome i koliko vjeruje u takve stvari.
Danas mnogi ljudi praktikuju ove stvari i obrazovan i neobrazovan, samo ako nisu upoznati sa islamskom akidom i ako ne slijede Allahovu uputu. Tako ćeš vidjeti mnoge ljude da vješaju cipelicu svog djeteta u autu ili potkovicu i slične stvari za koje su čuli da mogu zaštiti od uroka i od drugih belaja, međutim i pored toga, takve osobe žive u stalnom strahu i neizvjesnosti, jer ono što oni čine i čime se pokušavaju zaštiti jeste najgori vid sujevjerja koje nema nikakve veze sa istinskom vjerom i sa uputom, i koje donosi samo tugu i poniženje i život pun straha i neizvjesnosti.
Ovo je još jedan od dokaza koji govore o važnosti islamske akide i njenog upoznavanja i izgradnja života na njenim temeljima. Musliman koji dobro poznaje Islam i živi i radi po njemu, neće nikada zapasti u ovakvo stanje. Njegov jedini oslonac i utočište je Allah, dž.š., Gospodar svih svjetova. On je svjestan da mu se ne može desiti ništa bez Allahove volje i odredbe i da mu nikakvi zli duhovi, niti džini, niti šejtan, a ni ljudi ne mogu nanijeti zlo ako to Allah neće, niti mu mogu priskrbiti korist, ako to Allah nije odredio.
On je smiren u svom ubjeđenju i kroz život korača smjelo i ponosito. Siguran u Allahovu zaštitu i pomoć ukoliko bude slijedio put i program života koji je Allah, dž.š. uspostavio i odredio. 
S tim u vezi, Imran ibn Husein prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., vidio čovjeka koji je imao zlatnu narukvicu na ruci, pa ga je upitao: “Šta ti je to ?”. Rekao je: ” To je zaštita od slabosti i nemoći.” Muhammed, a.s., mu na to reče: ” Skini je, jer ona ti neće povećati ništa osim slabost i nemoć. I kad bi umro sa tom narukvicom ne bi se nikad spasio.” (Ahmed, Ibn Hiban kaže da je sahih)
2. Vješanje hamajlija, zapisa i talismana
Pod ovim se prije svega misli na lančiće koje su žene stavljale djeci protiv urokljivih očiju. Ovi lančići mogu biti od staklenih bobčića, kosti, drveta (kod nas je poznato tisovo drvo) i sl. Ovo je haram vješati i time se ne postiže ništa osim grijeh prema Allahu, dž.š. i izaziva Allahova srdžba. 
U Sahihu se prenosi od Ebu Bišra el Ensarija da je on bio sa Allahovim Poslanikom, a.s., na putovanju, pa je Resul, a.s., poslao jednog čovjeka i rekao mu da ne ostavi na vratu deva ni jednu kožnu ogrlicu (končić), a da je ne otkine.
Begavi u djelu “Šerhu-s-sunne” navodi riječi Imama Malika, koji kaže da je Allahov Poslanik, a.s., naredio skidanje ogrlica sa deva, zbog toga što su ih ljudi stavljali kao zaštitu od uroka oka i smatrali su da te ogrlice čuvaju životinje od bolesti. Zato je to Resul, a.s., zabranio, objasnivši da ništa ne može spriječiti Allahovu odredbu.
Ebu Davud spominje predaju od Zejnebe, žene Abdullaha ibn Mesuda, koja je rekla: “Abdullah je vidio na mom vratu konac i rekao: “Šta je ovo?” “To je lančić na kome je zapis.”, odgovorila sam. Zatim ga je on otkinuo, rekavši: “O porodico Abdullahova, vi ste oslobođeni od širka. Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: “Zaista su zapisi, hamajlije i talismani širk.” 
Ovdje je važno napomenuti da postoji dozvoljena vrsta rukje (zapisa), a to je učenje Kur'ana i pritvrđenih dova od Allahovog Poslanik, a.s., u svrhu liječenja od džinna, uroka i sihra. Ova vrsta rukje nije zabranjena, naprotiv često puta je potrebna da bi se uz Allahovu pomoć otklonila šteta i izliječila bolest!
3. Sihr
Što se tiče same definicije sihra, većina učenjaka ne pravi razliku između jezičkog i šerijatsko-terminološkog značenja sihra i kažu to je ” ime za svaku stvar čiji je uzrok tajnovit i delikatan i koja se pokazuje i pričinjava suprotno svojoj prirodi, i dešava se putem krivog prikazivanja, obmanjivanja i opsjene. ” Zove se tim imenom jer se dešava na način skriven za oko.
Sihrom se naziva i u sihr ulaze amuleti, zapisi, određene vrste govora, te neke vrste lijekova i droga. Posljedica sihra je negativan trag na srce i tijelo. On prouzrokuje bolest tijela, a također uzrok je teškim duševnim stanjima i poremećajima koja mogu izazvati ubistvo, razvod braka i slično.
Sihr je šejtansko djelo i ne dešava se osim uz šejtansku asistenciju i pomoć, te obožavanje njega od strane onih koji se sihrom bave, riječju i djelom, zatim činjenjem harama i ružnih djela. 
Sve ovo je kufr (nevjerstvo) i širk i nije dozvoljeno muslimanu koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan da se bavi time. Dokazi da je onaj ko se bavi sihrom i ko poučava sihru nevjernik su mnogobrojni, a mi ćemo spomenuti 102. ajet iz sure El-Bekare prijevod značenja: 
” I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, – šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali !”
U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: 
” Sihirbaz neće uspjeti ma gdje došao. ” (Prijevod značenja – Taha, 69.) 
Islamska ulema je složna da se sahir (onaj ko se bavi sihrom) ubija (važi za islamsku državu). 
Muhammed, a.s., je u mnogim hadisima upozorio na opasnost i pogubnost sihra. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao: 
“Čuvajte se sedam upropaštavajućih djela.” Rekli su: “O Allahov Poslaniče, koja su to djela?”. Odgovorio je: ” Širk, sihr, bespravno ubistvo, jedenje kamate, jedenje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i potvora čestitih vjernica.” 
U drugom hadisu kojeg također prenosi Ebu Hurejre, Resul, a.s., je rekao: 
” Ko ode vračaru ili gataru i povjeruje u ono što je on rekao, ne prima mu se namaz 40 dana.” A u drugoj predaji: “Nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu, a.s.” (Ebu Davud)              
Pripremio: Abdussamed NasufBušatlić