GREŠKE PRILIKOM TRGOVANJA (POKRIVANJE NEDOSTATAKA I PRODAJA PETKOM)

POKRIVANJE NEDOSTATAKA ROBE I NJIHOVO ZATAŠKAVANJE PRILIKOM PRODAJE

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je naišao kraj gomile hrane, pa je zavukao ruku u njenu unutrašnjost. Osjetivši na prstima vlažnost rekao je: «Šta je ovo vlasniče hrane?» Rekao je: «Pogodila ju je kiša Allahov Poslaniče!» Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “A zašto to nisi stavio na vrh hrane kako bi ga (vlažni dio) ljudi vidjeli. Onaj ko vara nije od nas.”[1]

Danas mnogi trgovci koji se ne boje Allaha subhanehu ve te’ala pokušavaju sakriti nedostatak stavljajući na njega nešto ljepljivo ili ga stavljaju na dno sanduka ili upotrebljavaju hemijske tvari i sl. da bi ga prikazali u lijepoj vanjštini. Ponekad zataška glas mahane u motoru. Neki pak mijenjaju datum roka isteka garancije robe ili zabranjuju kupcu da gleda i pregleda robu. Mnogi prodaju automobile i razna oruđa ne naglašujući nedostatke, a to je zabranjeno.

Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman je muslimanu brat i muslimanu nije dozvoljena prodaja bilo čega prodajom u kojoj ima neki nedostatak, a da ga ne otkrije njemu.”[2]

Neki misle da će se osloboditi odgovornosti, ako kažu kupcu na javnoj licitaciji «…hoćeš li kupovinu gomile željeza…gomila željeza…..» Sa ove prodaje je dignut blagoslov kao što je rekao Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: «Prodaja i kupovina su sa izborom sve dok se ne raziđu, pa ako istinu kažu i označe nedostatak blagoslovljena im je prodaja i kupovina, a ako slažu i sakriju nedostatak briše se blagoslov sa njihove prodaje i kupovine.»[3]

PRODAJA PETKOM NAKON DRUGOG POZIVA

Allah subhanehu ve te’ala u suri Džuma 9 kaže: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate!”

Neki prodavači nastavljaju prodaju u svojim dućanima sve do poslije drugog poziva na namaz, a sa njima u grijehu učestvuju i oni koji od njih kupuju. Odabrano mišljenje po ovom pitanju je da je ovakva prodaja i kupovina neispravna.

Pojedini vlasnici restorana, pekara, tvornica primoravaju svoje radnike na posao u vrijeme džume namaza.

Iako se zarada ovih trgovaca naizgled povećava u stvarnosti se povećava samo njihova propast. Što se tiče radnika neophodno je da radi onako kao što je naredio Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: “Nema pokornosti robu u nepokornosti Gospodaru.”[4]

Iz knjige “Muharemati” od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________

[1] Bilježi ga Muslim 99/1.

[2] Bilježi ga Ibn Madždže 754/2.

[3] Bilježi Buhari “El – Feth” 328/4.

[4] Bilježi ga Imam Ahmed 129/1, a Ahmed Šakir je rekao: “Lanac prenošenja mu je ispravan br. 1065. 

 

BLUD, PEDERASTIJA, POLNO OPĆENJE SA ŽENOM ZA VRIJEME MENSTRUALNOG CIKLUSA I PUTEM ČMARA

BLUD

Kao što je od ciljeva šerijata očuvanje časti i porodice, tako je isto u njemu propisana zabrana bluda. Allah subhanehu ve te'ala u Isra 32 kaže: «I ne približujte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put.»

Naprotiv šerijat je blokirao sve načine i puteve koji dovode do bluda, naredivši pokrivanje žene, obaranje pogleda, zabrana osamljivanja sa stranom ženom i tome sl.

Oženjeni bludnik se kažnjava najsramotnijom i najžešćom kaznom, a ona je kamenovanje sve dok ne umre kako bi se otkrio njegov čin i kako bi svaki dio njegovog tijela osjetio bol kao što je uživao u zabranjenom.

Bludnik koji nije imao odnos u ispravnom braku bičuje se najvećim brojem bičeva koji je određen granicama šerijata, a to je 100 udaraca bičem ne računajući sramotu koju će osjećati zbog prisustva grupe vjernika, koji će prisustvovati njegovom kažnjavanju i propasti zbog udaljavanja iz mjesta činjenja grijeha i zemlje u kojoj se nalazio cijelu godinu dana.

Kazna za bludnike i bludnice na drugom svijetu je da će biti na mjestu koje će pri vrhu biti usko, a pri dnu široko, a ispod njega će gorjeti vatra u kojoj će biti goli, pa kada se vatra rasplamsa dođu sebi i popnu se dotle da skoro mogu izaći u tom trenutku vatra popusti, a oni se ponovo vrate u nju i ovako se radi s njima vječno.

Zlo je još veće ako je čovjek ustrajan u činjenju bluda, a već je u godinama i njegov odlazak se bliži, a mora se vratiti Allahu subhanehu ve te'ala.

Prenosi se od Ebu Hurejre radijallahu anhu merfuan predajom: «S trojicom na Sudnjem danu Allah neće govoriti, niti će ih očistiti, niti će gledati u njih, a čeka ih bolna patnja: starac bludnik, kralj lažov, i ohol siromah.»[1]

Jedna od najlošijih zarada je zarada prostitucijom, a ženi koja prodaje svoje tijelo se ne prima dova kada se svake ponoći otvara nebo.[2]

U našem vremenu su razvratu otvorena sva vrata, a šejtan je svojim klopkama i klopkama svojih prijatelja olakšao put razvratu, a u tome ga slijede griješnici i razvratnici, pa se proširilo razgoličavanje i otkrivanje lica, upućivanje pogleda i gledanje u zabranjeno. Ovom pomaže rasprostranjenost miješanja polova, pojava časopisa sa razgoličenim ženama, besramni filmovi itd. Povećalo se putovanje u zemlje gdje je razvrat raširen, uspostavljeno je mjesto trgovanja prostitucijom i umnožilo se sticanje bolesti, povećao se broj nezakonite djece i abortusa.

Molimo te Allahu za Tvoju milost, ljubaznost, zaštitu i neporočnost kojom ćeš nas sačuvati od grijeha. Molimo Te da očistiš naša srca i učiniš da sačuvamo naše spolne organe i da između nas i zabranjenog staviš pregradu kao kada smo u karantinu.

PEDERASTIJA

Prekršaj Lutovog alejhi selam naroda je bio polno općenje muškaraca. Allah subhanehu ve te'ala u suri Ankebut 28 – 29 kaže: «I Luta. Kada narodu svome reče: “Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima opčite, po drumovima presrečete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite”.

Zbog odvratnosti ovog prekršaja, njegove ružnoće i opasnosti, Allah subhanehu ve te'ala je kaznio njegovog počinioca sa četiri kazne koje ni na jednom drugom narodu nije skupa primijenio, a one su: oduzeo im je vid, učinio je da ono što je bilo gornje bude donje (odnosno njihove nastambe), poslao je na njih kamenje od pečene gline i na njih je spustio krik.

U našem šerijatu, po mišljenju koje je najodabranije, kazna za ovo djelo je ubistvo sabljom, kako za počinioca djela tako i za onoga na kome se taj čin čini, ako je čin izvršen uz njegovo zadovoljstvo i izbor. Prenosi se od Ibn Abbasa radijallahu anhuma merfuan predajom: “Koga nađete da radi ono što je radio Lutov narod (pederastija) ubijte počinioca i onoga na kome se to čini.”[3]

Ovo što svjedočimo od pojave raznih vrsta bolesti koje nisu bile poznate našim prethodnicima su posljedica razvrata, kao što je npr. ubojita SIDA, ukazuje na mudrost Zakonodavca u propisivanju ovakve kazne.

POLNO OPĆENJE SA ŽENOM ZA VRIJEME NJENOG MENSTRUALNOG CIKLUSA

Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 222 kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.”

Nije dozvoljeno da se prilazi ženi sve dok se ona ne okupa poslije završenog mjesečnog pranja: “A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio.”

Na odvratnost ovog grijeha ukazuje govor Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko polno opći sa ženom u toku njenog menstrualnog ciklusa ili polni odnos čini putem čmara ili posjeti nekog proroka ili gatara počinio je nevjerstvo u ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem.”[4]

Ko ovo učini nenamjerno greškom ne znajući da je zabranjeno nije dužan ništa osim pokajanja, a ko ga uradi namjerno znajući da je zabranjeno dužan je iskupljenje, a koje je, kako kažu neki učenjaci koji smatraju sahihom hadis koji govori o iskupljenju dinar ili pola dinara. Neki učenjaci kažu ako je polno općenje sa njom u početku njenog menstrualnog ciklusa prilikom tečenja krvi njegovo iskupljenje je dinar, a ako je s njom spolno općio na kraju njenog menstrualnog ciklusa kada krv manje teče ili prije njenog kupanja poslije menstrualnog ciklusa njegovo iskupljenje je pola dinara. Iznos dinara je 4,25 g zlata koju će dati kao sadaku u njegovoj vrijednosti ili novčano.[5]

POLNO OPĆENJE SA ŽENOM PUTEM NJENOG ČMARA

Neki izuzeci slabog imana ne ustručavaju se polno općiti sa ženom putem njenog čmara (a ovo spada u velike grijehe, jer je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem prokleo onoga ko to radi.) Prenosi se od Ebu Hurejre radijallahu anhu merfuan predajom da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Proklet je onaj ko polno opći sa ženom putem njenog čmara.”[6]

Naprotiv, navodimo hadis koji smo već spomenuli: “Onaj ko polno opći sa ženom u toku njenog menstrualnog ciklusa ili polni odnos čini putem čmara ili posjeti nekog proroka ili gatara počinio je nevjerstvo u ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem.”

Jedan broj žena vlasnica ispravnog karaktera odbijaju činiti ovakve grijehe, ali neki muževi prijete svojim ženama razvodom ako im se ne odazovu, a neki drugi varaju svoje žene koje se stide pitati učene pozivajući se na govor Allaha subhanehu ve te'ala kada u suri Bekare 223 kaže: ”Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite kako hoćete…”

Poznato nam je da sunnet objašnjava Kur’an, a u njemu ćemo naći da Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao da je dozvoljeno općiti sa ženama i sprijeda i straga, ali da to bude putem njenog spolnog organa na koji rađa dijete, a poznato je da čmar i straženjica nisu mjesto na koje se rađa dijete. Od uzroka ovog zločina jeste ulaženje u čisti bračni život sa naslijeđenim džahilijjetom i nećistoćom zbog upražnjavanja zabranjenih nastranosti ili sjećanjem polnih scena iz nemoralnih filmova bez pokajanja Allahu subhanehu ve te'ala. Poznato je da je ovaj čin zabranjen čak i ako se obadvije strane slažu u njegovom činjenju. Zaista zadovoljstvo u činjenju zabranjenog ne čini zabranjeno dozvoljenim.

Iz knjige “Muharemati” od Šejha Munedždžida
_________________________________________________________________________________

[1] Bilježi Muslim 102/1 – 103

[2] Hadis u Sahihul Džami’ 2971.

[3] Bilježi Imam Ahmed 300/1, a nalazi se i u “Es – Sahihul Džami’i” 6565.

[4] Prenosi ga Tirmizi od Ebu Hurejre t 243/1, a nalazi se i u Sahihul Džami’u 5918.

[5] Ispravno rješenje je da može birati između dinara i poladinara, neovisno o vremenu u kojem je općio sa ženom.

[6] Prenosi ga Imam Ahmed 479/2, a nalazi se i u Sahihul Džami’u 5865. 

 

OLAKŠAVAJTE – NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

OLAKŠAVAJTE – NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

KUD SAV NAROD TUD I JA ?!?!

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !

„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !

„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !

„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !

„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)

„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)

I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:

Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.

( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)

 

KUD SAV NAROD TUD I JA ?!?!

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !

„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !

„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !

„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !

„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)

„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)

I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:

Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.

( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)

 

ŠEJTANOVE SPLETKE !!!

Jedna od spletki koje šejtan pravi čovjeku jeste i to da ga navodi na nešto što mu pričinjava korisnim, potom ga dovodi u situacije koje za čovjeka znače propast, a onda ga ostavi samog, iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreći, ismijava ga, nagovara ga da krade, čini blud, ubija i naposljetku upire prstom na njega i sramoti ga pred ljudima. Uzvišeni Allah kaže:

 

” I kad im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobjediti, i ja sam vaš zaštitnik!”, onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kažnjava!”(El-Enfal, 48)

Šejtan se tako mnogobošcima, kada su krenuli u bitku na Bedru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: “Ja sam vaš komšija iz plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vašim porodicama i potomstvu učiniti nešto nažao, s vama sam.” Međutim, kada je Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spustile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih na cjedilu,upravo kao što kažu stihovi koje je spjevao Hassan: ” Zavede ih varkama, potom ih izdade, pokvarenjak kad s nekim prijateljuje, ustvari grdno ga vara.”

Šejtan je slično postupio i s monahom koji je ubio jednu ženu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludniči, a potom je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im šta se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu učini sedždu. Monah je to učinio, a šejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah slavljen neka je, objavio je:

” Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim ! ” (El-Hašr,16)

Navedene kur'anske riječi ne odnose se na samo naprijed navedenu pripovjest,već obuhvataju sve one koji se pokore šejtanu kada im on naredi da uznevjeruju nadajući se pri tome da će im šejtan pomoći i riješiti njihove potrebe. On će se svih njih odreći i izdati kao što će se u Džehennemu odreći svih onih koji su ga smatrali svojim prijateljem i pomagačem. Tada će on kazati: 

” Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. “(Ibrahim, 22) 

Šejtan će ih, dakle, dovesti na najgore mjesto, a onda će ih se potpuno odreći. Šejtan će kazati: “Ja se, zaista, Allaha bojim.” O tome su neki raspravljali, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: “Allahov je neprijatelj rekao istinu kazavši: ‘Ja vidim ono što vi ne vidite’, ali će lagati kad bude govorio: ‘Ja se, zaista, Allaha bojim’, jer on se Allaha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne može oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se odrekao i izdao ih. Na isti način šejtan postupa i s onima koji mu se pokore.

Neki su opet kazali: ” Šejtan se jedino boji Allahove kazne na ovom svijetu, slično nevjerniku i razvratniku koji se boje da će biti ubijeni ili kažnjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu ! Ovo je ispravnije pojašnjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva vjerovanje niti spas.”

El-Kelbi kaže: ” Šejtan se pobojao da će ga Džibril razotkriti pred onima koje je zaveo, te mu se više neće pokoravati. “

Ovo je tumačenje neosnovano jer je šejtan kazao spomenute riječi tek nakon što se dao u bijeg, a da su mnogobošci znali da je onaj koji im se pridružio i poveo ih Iblis, oni mu ne bi bili poslušni poslije toga.

Ata razumijeva pomenute šejtanove riječi na slijedeći način: “Bojim se da me Allah ne uništi s onima koje će uništiti, to je strah od propasti na ovom svijetu, i šejtan neće imati koristi od takvog straha.”

Ibn Zedždžadž i El-Enberi vele: “Šejtan je pomislio da je vrijeme koje mu je dato da može zavoditi ljude isteklo”, a El-Enberi je još dodao: “Šejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da je došla kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je rekao to što je rekao iz sažaljenja prema samome sebi.”

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzije, rahimehullah

Iz knjige: Šejtanove zamke

ŠEJTANOVE SPLETKE !!!

Jedna od spletki koje šejtan pravi čovjeku jeste i to da ga navodi na nešto što mu pričinjava korisnim, potom ga dovodi u situacije koje za čovjeka znače propast, a onda ga ostavi samog, iznevjeri ga, podruguje se njegovoj nesreći, ismijava ga, nagovara ga da krade, čini blud, ubija i naposljetku upire prstom na njega i sramoti ga pred ljudima. Uzvišeni Allah kaže:

 

” I kad im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobjediti, i ja sam vaš zaštitnik!”, onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strogo kažnjava!”(El-Enfal, 48)

Šejtan se tako mnogobošcima, kada su krenuli u bitku na Bedru, prikazao kao Suraka bin Malik i kazao: “Ja sam vaš komšija iz plemena Benu Kinana, ako oni namjeravaju vašim porodicama i potomstvu učiniti nešto nažao, s vama sam.” Međutim, kada je Allahov neprijatelj ugledao Allahove vojske meleka koje su se spustile da pomognu Vjerovjesniku, pobjegao je od njih i ostavio ih na cjedilu,upravo kao što kažu stihovi koje je spjevao Hassan: ” Zavede ih varkama, potom ih izdade, pokvarenjak kad s nekim prijateljuje, ustvari grdno ga vara.”

Šejtan je slično postupio i s monahom koji je ubio jednu ženu i njeno dijete. Nagovorio ga je da s njom bludniči, a potom je ubije, a potom je njenu porodicu naveo na njega i otkrio im šta se desilo. Nakon toga naredio mu je da mu učini sedždu. Monah je to učinio, a šejtan je onda pobjegao od njega i ostavio ga. Allah slavljen neka je, objavio je:

” Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: ‘Budi nevjernik!’ pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: ‘Ti se mene više ne tičeš, ja se zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim ! ” (El-Hašr,16)

Navedene kur'anske riječi ne odnose se na samo naprijed navedenu pripovjest,već obuhvataju sve one koji se pokore šejtanu kada im on naredi da uznevjeruju nadajući se pri tome da će im šejtan pomoći i riješiti njihove potrebe. On će se svih njih odreći i izdati kao što će se u Džehennemu odreći svih onih koji su ga smatrali svojim prijateljem i pomagačem. Tada će on kazati: 

” Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. “(Ibrahim, 22) 

Šejtan će ih, dakle, dovesti na najgore mjesto, a onda će ih se potpuno odreći. Šejtan će kazati: “Ja se, zaista, Allaha bojim.” O tome su neki raspravljali, tako da su Katada i Ibn Ishak kazali: “Allahov je neprijatelj rekao istinu kazavši: ‘Ja vidim ono što vi ne vidite’, ali će lagati kad bude govorio: ‘Ja se, zaista, Allaha bojim’, jer on se Allaha nikako ne boji. Ustvari, on je znao da nema snage, i da se ne može oduprijeti, zato ih je doveo tu gdje ih je doveo, a onda ih se odrekao i izdao ih. Na isti način šejtan postupa i s onima koji mu se pokore.

Neki su opet kazali: ” Šejtan se jedino boji Allahove kazne na ovom svijetu, slično nevjerniku i razvratniku koji se boje da će biti ubijeni ili kažnjeni za razvrat, a ne boji se kazne na ahiretu ! Ovo je ispravnije pojašnjenje jer strah ove vrste ne podrazumijeva vjerovanje niti spas.”

El-Kelbi kaže: ” Šejtan se pobojao da će ga Džibril razotkriti pred onima koje je zaveo, te mu se više neće pokoravati. “

Ovo je tumačenje neosnovano jer je šejtan kazao spomenute riječi tek nakon što se dao u bijeg, a da su mnogobošci znali da je onaj koji im se pridružio i poveo ih Iblis, oni mu ne bi bili poslušni poslije toga.

Ata razumijeva pomenute šejtanove riječi na slijedeći način: “Bojim se da me Allah ne uništi s onima koje će uništiti, to je strah od propasti na ovom svijetu, i šejtan neće imati koristi od takvog straha.”

Ibn Zedždžadž i El-Enberi vele: “Šejtan je pomislio da je vrijeme koje mu je dato da može zavoditi ljude isteklo”, a El-Enberi je još dodao: “Šejtan se pobojao da je njegovo vrijeme isteklo, i da je došla kazna. Kada je ugledao meleke, uhvatio ga je strah, pa je rekao to što je rekao iz sažaljenja prema samome sebi.”

Autor: Ibn Kajjim el-Dževzije, rahimehullah

Iz knjige: Šejtanove zamke

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42