Arhive za ‘hadisi o ramazanu’ kategoriju

Hadisi o Ramazanu

Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Rekao je Uzvišeni Allah: “Svako djelo koje uradi sin Ademov, pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem.” Post je zaštita čovjeku. Onaj ko bude postio, neka se čuva snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio započeti kavgu sa njim, neka kaže: “Ja postim”. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača će biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa mošusa. Postač ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu.” (Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151)

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i pootvaraju se sve džennetske kapije.” Svake noći ramazana doziva neki od Allahovih glasnika: “O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš za zlom, zastani. Svake noći Allah, dž.š., iskupljuje (oslobađa) neke od Svojih robova od džehennemske vatre.” (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj hadis dobrim u Sahihu-Džamiu’ br.759)

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Post i Kur'an će se zauzimati na Sudnjem danu za čovjeka. Reći će post: “Gospodaru! Ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva u danima ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega.” Reći će Kur'an: “Gospodaru! Ja sam ga spriječio da spava noću, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega. Nakon toga Allah će im dozvoliti da se zauzimaju za njega.” (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu’ 3882)

Riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah, dž.š. Što se tiče djela koja su obvezavajuća ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit će kažnjen jednostruko, i onaj ko naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit će nagrađen jednostruko. Onaj ko uradi dobro djelo, bit će nagrađen desetorostruko, a onaj ko udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat će sedamstorostruku nagradu. A što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko osim Allaha, to je post.” (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str., Bejheki u Šu'abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII, 17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme'uz-Zevaid tom I, 21. str.)

Odnos ljudi prema ramazanu

U svome odnosu prema ramazanu ljudi se mogu podijeliti na nekoliko vrsta:
– Oni koji dočekuju ramazan sa velikom nestrpljivošću, osjećaju veliku radost u njemu i natječu se u činjenju različitih vrsta ibadeta (dobrovoljnog namaza, sadake, savjetovanja, spominjanja Allaha, učenja Kur'ana i sl.). Uzor ovoj skupini je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg kaže Ibn Abbas, r.a.: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek, a njegova darežljivost posebno se isticala u ramazanu kada se sretao sa Džibrilom. Džibril mu je dolazio svaku noć i on je pred njim učio Kur'an. U vrijeme susreta je bio darežljiviji od blagog povjetarca.” (Buhari)

– Oni koji dočekuju i isprate ramazan bez ikakve posebne promjene. Ramazan na njih ostavlja slab uticaj i ne povećava se njihova želja za dobrom i natjecanjem u njemu. Nema sumnje da ova vrsta ljudi propušta veliku priliku, jer dobra djela dobijaju na vrijednosti u posebnim vremenskim periodima, a jedno od tih vremena je vrijeme mjeseca ramazana.

– Oni koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Kada nastupi ramazan vidiš ih kako padaju Allahu na sedždu, odlaze u džamiju, izbjegavaju određene javne grijehe(koje obično rade) kao što je pijenje alkohola, uzimanje kamate, prevara u trgovini, zakidanje ljudskih prava, a samo što se završi ramazan, vidiš ih kako se žurno vraćaju svim ili većini grijeha, koje su ostavili u toku ramazana.

Rekao je Imam Ahmed i Fudajl ibn Ijjad za ovakvu vrstu ljudi: “Loši li su ljudi koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Poručujemo takvima da na taj način sami sebe varaju, pozivamo ih da se oslobode šejtanskih okova sačinjenih od lažnih obećanja i riječi i da iskoriste želju (volju) koja se kod njih pojavila u ramazanu, za iskreno pokajanje i ostavljanje grijeha i nepokornosti Allahu, dž.š., a Allah je Taj koji prašta i prima pokajanje. Kaže Allah, dž.š.: “Ja praštam onome koji se pokaje, uzvjeruje, počne raditi dobra djela, a zatim ustraje u tome.” (Prijevod značenja – Ta ha, 82.)

– Oni koji ostavljaju hranu i piće, a ne ostavljaju ono što je puno bitnije, tj. grijehe. Mogu slobodno reći da veliki broj postača ulazi u ovu skupinu i da je glavni razlog tome neispravno poimanje ramazanskog posta. Post je propisan da bi ljude odvratio od grijeha i poroka i da bi ih navikao na plemenite osobine kao što su lijepo ponašanje, ustrajnost, strpljivost i saosjećanje sa drugima, a ne da bi ispitao ljudske sposobnosti za ostavljanjem hrane i pića. Potvrdu za ovu konstataciju nalazimo u riječima Allaha, dž.š.: “Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas ne bi li ste se grijeha sačuvali.” (Prijevod značenja – El-Bekare, 183.), i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu nije potrebno da čovjek ostavlja hranu i piće ako neće ostaviti lažno svjedočenje i rad po njemu i vrijeđanje drugih ljudi.” (Buhari)

Duhovna komponenta posta

Ramazan odgaja ljude, čini ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikava na podnošenje teškoća i prepereka koje život sa sobom nosi. Ramazan je odgojna škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavnaje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha, dželle šenuhu, : “Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali”. (El-Beqare, 183).
Riječima, “da bi ste se Allaha pobojali”, Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn Ka'bu, a on mu je rekao: “O vladaru pravovjerniih! Da li si ikada išao trnovitim putem? “Da” – reče Omer. “Kako si se ponašao” – ponovo će Ubej. “Zagrnuo sam odjeću i pokušao da maksimalno izbjegnem trnje” – odgovori Omer. “Takav je slučaj i sa bogobojaznošću” (tj bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čova trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje Ramazan, je svijest o Alahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost. 


Bogobojaznost je čuvanje od trnja kojim je posut put ka Allahu i onome svijetu: trnja strasti i prohtjeva, straha i usplahirenosti, smutnji i upropaštavajućih dijela i lažne nade. Rekao je pjesnik: “Ostavi male i velike grijehe, bićeš bogobojazan. Ponašaj se kao onaj koji ide trnovitim putem, čuva se koliko god može. 

Ne potcjenjuj grijeh i ne smatraj ga malim, velika brda su sazdana od kamenčića. Prenosi se da je veliki halifa i vladar muslimana, Harun er-Rešid, prošao pored nekog jevreja, sa svojom svitom, i u prelijepoj karavani. “Boj se Allaha, vladaru pravovjernih” – iznanada će jevrej. Ne oklijevajući ni jednog trenutka, Harun siđe i učini sedždu na zemlji. Nakon toga naredi svojim podanicima, da daju čovjeku ono što je tražio. “Šta je ovo vladaru pravovjernih” – upitaše ga oni – iznenađeni i zatečeni njegovim postupkom. “Bojao sam se da ne budem od onih za koje Allah, dželle še'nuhu, kaže: “Kada im se kaže: “Bojte se Allaha”, to im samo oholost povećava …” (El-Beqare, 206). 

Zapitajmo se, da li ramazan, uistinu, donosi promjenu u našem životu i čini nas bogobojaznim? Da li smo shvatili, ili želimo li shvatiti da je ramazanaski post propisan kako bi nas približio Allahu, dželle šenuhu, i udaljio od šejtana i njegovih pristalica, a ne radi provođenja, korziranja, sijelenja do kasno u noć, kušanja različitih vrsta hrane, rasipanja imetka i drugih stvari u kojima, mnogi od nas, nažalost vide svrhu ramazana.

Post srca

Vjerničko srce treba da ostavlja samodopadanje (umišljenost) što znači: viđenje vlastite ličnosti na jednom zavidnom nivou i sa osobinama koje ne posjeduju drugi. Najbolji lijek za ovu vrstu bolesti je osvrtanje na hiljade manjkavosti i slabosti koje posjeduje i koje možda na tren zaboravi, jer je njegovo prirodno svojstvo zaborav. Nadam se da niko od nas ne bi volio da mu Onaj koji ne zaboravlja i zna ono što je vidljivo i nevidljivo, pokaže sve njegove pogreške, mahane i propuste pred ljudima. Vjerničko srce ostavlja zavist i mržnju koji upropaštavaju dobra djela, zatamnjuju srce i otežavaju na taj način kretanje čovjeka ka njegovom Gospodaru. U Džennet neće ući osim čisto i sačuvano srce kao što kaže Allah, dž.š.: “Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.” (Prijevod značenja – Eš-Šu'ara’ 88.-89.)

Post jezika

Koliko je postača upropastilo svoj post onoga trenutka kada su dozvolili da sa njihovih jezika izlaze otrovne, ružne i teške riječi koje zagorčavaju život njihovim bližnjima, unose nemir u njihova srca i siju nered i nepravdu među vjernicima? Jezik je izvor velikog broja zala i ne može ga pobijediti osim onaj koji uloži veliki trud i često moli Allaha da mu pomogne u tome. Najveća zla koja proizvodi jezik su: ogovaranje, laž, prenošenje tuđih riječi sa ciljem širenja nereda među ljudima, bestidan govor, psovka, proklinjanje, lažno svjedočenje i dr.

Jezik može biti put ka dobru i ka zlu. Blago onome ko njime bude spominjao Allaha, tražio oprosta od Njega, hvalio Ga i slavio, zahvaljivao Mu i kajao se pred Njim, a teško onome ko njime bude narušavao časti drugih, vrijeđao Allahove svetinje (mislimo na sve ono što je u Islamu sveto) i omalovažavao tuđe vrijednosti.

Cijenjena i uvažena braćo i sestre postači! Ovlažite vaše jezike spominjanjem Allaha i ispravite njihove pogreške bogobojaznošću i strahopoštovanjem prema vašem Velikom i Uzvišenom Gospodaru.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.” (Buhari i Muslim)

Post očiju

Post očiju se očituje u njihovom čuvanju od onoga što je Allah zabranio, kao što je gledanje razvratnih slika (na TV ekranu i časopisima), tuđih žena (ljudi) i sl. Oči su prolaz ili kapija koja vode srcu i onaj ko ne bude čuvao pogled od onoga što je zabranjeno, bit će pogođen sa četiri zla:

-Raštrkanost ili nesređenost srca
-Umaranje (slamanje) duše gledanjem u ono do čega ne može doći.
-Gubitak slasti u ibadetu.
Kaže pjesnik:
Pozdravi se sa svjetlošću imana
ako ne sputaš svoje oči
i ne budeš ih čuvao od harama
neće osjetiti slast imana
osim onaj ko svoj pogled obara

– Kazna koju mu je Allah pripremio zbog narušavanja tuđe časti i gledanja tuđih sramota. Suprotno ovome, onaj ko bude obarao pogled, snaći će ga tri velika dobra:
-Svjetlost u srcu, povećanje imana, bježanje šejtana od njega.

Vrijednost i odlike ramazanskog posta

Ramazan je najbolji i najvrijedniji mjesec kod Allaha, dželle šenuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je obradovao ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra kojeg sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. Onaj ko ga isposti, sa čvrstom vjerom u Allaha, i nadom u Njegovu milost i nagradu, praštaju mu se svi mali grijesi koje je do tada učinio. Allah, dželle šenuhu, je pripisao post Sebi i izdvojio ga između ostalih djela, zbog toga ššto je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna između roba i njegova Gospodara i nemoguće je da za nju zna iko osim njih. Drugim riječima rečeno, postač je u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti, međutim on to ne radi iz straha od Allaha i Njegove kazne. Post sputava ili ublažava strast, onome ko nije u stanju da se oženi i na taj način ispuni prirodnu potrebu, sa kojom je stvoren. Za dobra dijela urađena u Ramazanu Allah, dželle šenuhu, je pripremio nagradu, koja je samo Njemu poznata. Pomno je čuva i uručiće mu je na dan, kada će oni koji su Allaha iskreno obožavali i dobra dijela činili, radovati se i ozarenih lica biti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Sedam je vrsta djela kod Allaha, dželle šenuhu. Dva od njih su obvezavajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada ččiju veličinu zna samo Allah … Što se tiče dijela čiju nagradu zna samo Allah, dželle šenuhu, to je post.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki). Ramazan je mjesec, zbog kojeg se ukrašava i sređuje Džennet, svake godine i moli Allaha, dželle šenuhu, riječima: “Gospodaru moj, učini da u ovom mjesecu, neko od tvojih robova, postane mojim stanovnikom”.

Neke zdravstvene koristi posta

Mnogi učenjaci našeg vremena posvetili su pažnju pojašnjenju zdravstvenih koristi islamskog posta oslanjajući se u tome na dostignuća (otkrića) savremene medicine. Organizovali su posebne seminare i kongrese na kojima su govorili o znanstvenoj nadnaravnosti Kur'ana i njegovih propisa. Iznijeli su naučne činjenice koje potvrđuju pozitivan uticaj posta na sve dijelove tijela i pomaže u liječenju stomačnih bolesti, što nije bilo poznato prijašnjim učenjacima. Bitno je napomenuti da cilj navođenja zdravstvenih koristi posta nije podstaći ljude na post zbog zdravstvenih razloga, nego povećanje ubjeđenja vjernicima i podsticanje slabih duša na ozbiljno razmišljanje o Allahovoj vjeri, veličini, mudrosti i nadnaravnosti njenih propisa.

Ovdje ćemo spomenuti koristi koje je naveo doktor Abdulaziz b. Ismail u knjizi “El-Islamu vet-Tibbul-hadisu” (Islam i savremena medicina), koji kaže: “Pokazalo se da je post koristan u mnogim situacijama, predstavlja jedinstven lijek u određenim bolestima, a najvažniji lijek u zaštiti od sljedećih bolesti:

Trajni poremećaj crijeva popraćen fermentacionim reakcijama unutar bjelančevina i škroba, u ovom slučaju pomaže post a posebno nekonzumiranje vode između dva obroka ili veliki razmak između dva obroka kao što je slučaj s postom.

2. Naglo povećanje tjelesne težine koje dolazi od mnoštva hrane i malo kretanja. Post je najkorisniji lijek za ovu bolest s time da je potrebno umjereno uzimanje hrane u vrijeme iftara i zadovoljavanje vodom u vrijeme sehura.

3. Povećanje krvnog pritiska što se posebno manifestuje u vrijeme povećanog raskoša (ugodnosti) i duševnih afekata. Mjesec ramazan je blagodat i blagoslov za ovakvu vrstu poremećaja, a pogotovo ako se radi o osobama kod kojih je tjelesna težina prešla prirodnu granicu.

4. Trajna upala bubrega popraćena kihanjem i podbuhlošću (otečenošću).

5. Srčane bolesti popraćene podbuhlošću.

6. Trajna upala zglobova naročito ako je popraćena debljinom, što je karakteristično za žene iznad 40 godina.

Možda će neko reći: “Osoba koja je pogođena nekom od navedenih bolesti mora se savjetovati sa doktorom po pitanju posta (tj. da li može postiti ili ne), dok je post propisan zdravim osobama?

Kažemo: “Slažemo se sa tom konstatacijom, međutim, post je koristan zdravim osobama sa tog aspekta što ih čuva od navedenih bolesti. Sve ove bolesti razvijaju se postepeno tako da ih čovjek ne može otkriti u njihovom početnom stadiju. Ono što je sigurno i medicinski potvrđeno jeste da post predstavlja preventivnu zaštitu od ovih bolesti. Statistički podaci u koje nema nikakve sumnje, pokazali su da debljina (gojaznost) čini tijelo podobnim za prihvatanje različitih vrsta oboljenja, kao što su šećer, povećanje krvnog pritiska, trajna upala zglobova i sl. Suprotno od toga smanjenje tjelesne težine čini tijelo otpornim prema spomenutim bolestima. (23,24 str.)

Pripremio: Semir Imamović

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

Autor: Šejh Muhammed Salih el – Munedždžid

 

Ramazanski post je obavezan svakom punoljetnom, prisebnom, koji nije putnik, muslimanu koji je u stanju da posti, i nema nikakvih smetnji kao hajz (menstruacija), nifas (postporođajno krvarenje) i slično što bi ih spriječilo da poste.

 

Za osobu se smatra da je punoljetna ako ispuni jednu od sljedeće tri stvari: izlazak sperme, bilo u snu ili ne; rast dlaka oko spolnog organa; punjenje 15 god. U slučaju sa ženama, kod njih su četiri uslova: mens, što znači da će one postiti ako su imale mens pa čak i ako su mlađe od 10 god.


Djecu treba učiti da poste od sedme godine, ako su u mogučnosti, a ima uleme koja kaže da ih treba i udariti, ako dostignu 10 godina a ne poste, baš kao što je slučaj sa namazom. (al-Mughni , 3/90). 
 
Dijete ima nagradu za post, kao i njegovi roditelji koji su ga tako odgojili i uputili ga. Al-Rubay’ bint Mu'awwidh kaže, govoreći o Ramazanu kad je bio propisan: Učili smo djecu da poste, pa smo im pravili lutke od vune. Kad bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu lutku da se igra, dok ne bude vrijeme magreba. (al-Bukhaari, Fath, no. 1960). 
 
Ima ljudi koji misle da nije važno učiti dijecu postu, a u stvari djeci to može biti interesanto, i oni su u stanju da poste, dok su u stvari problem roditelji koji ga odgovaraju iz svoje”nježnosti” prema njemu. Oni ne shvataju da je prava nježnost u učenju djeteta da posti. Kaže Allah:

’ O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će meleki strogi i snažni se brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršavati ’.(66;6)
 
Posebno treba paziti da curice, koje su upravo postigle punoljetne, jer može se desiti da one zbog stida poste u vrijeme mensa, a poslije ne poste propuštene dane.

Ako kafir postane musliman, ili djete postane punoljetno, ili lud dođe sebi, u toku dana, oni će odustati od hrane i pića do kraja tog dana, jer su oni sad među onima kojima je post obavezan, ali ne trebaju da napaštaju protekle dane.

Nenormalan nije odgovoran za svoja djela, ali ako je osoba naizmjenično normalna i nenormalna, mora postiti u ono vrijeme u kojem je razuman. Ako postane nerazuman u toku dana, ovo mu ne poništava post, baš kao što je slučaj sa onim koji se onesvjesti zbog bolesti ili nečega drugog, jer mu je nijet bio da posti dok je bio normalan. (Majaalis Shahr Ramazaan od Ibn Usejmina str. 28). Slično pravilo vazi i za epileptičare.

Ako neko umre u Ramazanu, nema nikakvog “otplačivanja duga” za nju ili njega radi preostalih dana Ramazana. Ako neko ne zna da je postiti Ramazan fard ili da je haram jesti u vrijeme posta, ili da je haram imati seksualne odnose u toku dana, onda prema večini uleme, taj izgovor je prihvatljiv, kao što je slučaj sa ljudima koji su istom prešli na Islam, ili muslimani koji žive u Dar ul Harb (nevjerničke zemlje), ili muslimanima koji su odrasli među kafirima. Ali osoba koja je odrasla među muslimanima, i imala priliku da pita, nema izgovora.

Autor: Šejh Muhammed Salih el – Munedždžid

 

Ramazanski post je obavezan svakom punoljetnom, prisebnom, koji nije putnik, muslimanu koji je u stanju da posti, i nema nikakvih smetnji kao hajz (menstruacija), nifas (postporođajno krvarenje) i slično što bi ih spriječilo da poste.

 

Za osobu se smatra da je punoljetna ako ispuni jednu od sljedeće tri stvari: izlazak sperme, bilo u snu ili ne; rast dlaka oko spolnog organa; punjenje 15 god. U slučaju sa ženama, kod njih su četiri uslova: mens, što znači da će one postiti ako su imale mens pa čak i ako su mlađe od 10 god.


Djecu treba učiti da poste od sedme godine, ako su u mogučnosti, a ima uleme koja kaže da ih treba i udariti, ako dostignu 10 godina a ne poste, baš kao što je slučaj sa namazom. (al-Mughni , 3/90). 
 
Dijete ima nagradu za post, kao i njegovi roditelji koji su ga tako odgojili i uputili ga. Al-Rubay’ bint Mu'awwidh kaže, govoreći o Ramazanu kad je bio propisan: Učili smo djecu da poste, pa smo im pravili lutke od vune. Kad bi neko od njih zaplakalo od gladi, dali bi mu lutku da se igra, dok ne bude vrijeme magreba. (al-Bukhaari, Fath, no. 1960). 
 
Ima ljudi koji misle da nije važno učiti dijecu postu, a u stvari djeci to može biti interesanto, i oni su u stanju da poste, dok su u stvari problem roditelji koji ga odgovaraju iz svoje”nježnosti” prema njemu. Oni ne shvataju da je prava nježnost u učenju djeteta da posti. Kaže Allah:

’ O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će meleki strogi i snažni se brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršavati ’.(66;6)
 
Posebno treba paziti da curice, koje su upravo postigle punoljetne, jer može se desiti da one zbog stida poste u vrijeme mensa, a poslije ne poste propuštene dane.

Ako kafir postane musliman, ili djete postane punoljetno, ili lud dođe sebi, u toku dana, oni će odustati od hrane i pića do kraja tog dana, jer su oni sad među onima kojima je post obavezan, ali ne trebaju da napaštaju protekle dane.

Nenormalan nije odgovoran za svoja djela, ali ako je osoba naizmjenično normalna i nenormalna, mora postiti u ono vrijeme u kojem je razuman. Ako postane nerazuman u toku dana, ovo mu ne poništava post, baš kao što je slučaj sa onim koji se onesvjesti zbog bolesti ili nečega drugog, jer mu je nijet bio da posti dok je bio normalan. (Majaalis Shahr Ramazaan od Ibn Usejmina str. 28). Slično pravilo vazi i za epileptičare.

Ako neko umre u Ramazanu, nema nikakvog “otplačivanja duga” za nju ili njega radi preostalih dana Ramazana. Ako neko ne zna da je postiti Ramazan fard ili da je haram jesti u vrijeme posta, ili da je haram imati seksualne odnose u toku dana, onda prema večini uleme, taj izgovor je prihvatljiv, kao što je slučaj sa ljudima koji su istom prešli na Islam, ili muslimani koji žive u Dar ul Harb (nevjerničke zemlje), ili muslimanima koji su odrasli među kafirima. Ali osoba koja je odrasla među muslimanima, i imala priliku da pita, nema izgovora.

Piše: prof. Abdulvaris Ribo

Vrlo često mnogi vaizi, hatibi i predavači na svojim predavanjima hutbama i vazovima spominju hadis koji glasi “Spavanje postača je ibadet.” Inače hadis bilježi El-Bejheki u djelu “Šu’abu-l-iman” od Abdullaha ibn Ebi Evfe, radijallahu anhu, da je, navodno, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

(نوم الصائم عبادة ، وصمته تسبيح ، ودعاؤه مستجاب ، وعمله مضاعف)

“ San (spavanje) postača je ibadet, njegova šutnja je tesbih (slavljenje Allaha), njegova dova je primljena i djelo umnoženo. ” 

 
Sam El-Bejheki je ovaj hadis ocjenio slabim (daif) i u vezi njega rekao: “Ma’ruf ibn Hassan-jedan od prenosilaca hadisa-nepouzdan je prenosilac (daif), a Sulejman b. Amr En-Nah’i je još slabiji od njega.” El-Iraki pri ocjeni i dokumentaciji hadisa u djelu “Ihaju ulumi-d-din” (1/310) rekao je: „Sulejman En-Nah’i je jedan od onih koji su izmišljali hadise.” Nepouzdanim ga je ocjenio i El-Menavi u djelu “Fejdu-l-kadir” (9293), a navodi ga i Albani u djelu „Silsiletu-l-ehadisi-d-da’ifa” (4696) i kaže da je nepouzdan (daif).
 

Pozivajući se na ovaj hadis, mnogi postači veći dio dana provode u spavanju i lijenčarenju, što je u suprotnosti sa ciljevima mjeseca ramazana, koji je mjesec ibadeta, žrtve i aktivnosti.

Piše: prof. Abdulvaris Ribo

Vrlo često mnogi vaizi, hatibi i predavači na svojim predavanjima hutbama i vazovima spominju hadis koji glasi “Spavanje postača je ibadet.” Inače hadis bilježi El-Bejheki u djelu “Šu’abu-l-iman” od Abdullaha ibn Ebi Evfe, radijallahu anhu, da je, navodno, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

(نوم الصائم عبادة ، وصمته تسبيح ، ودعاؤه مستجاب ، وعمله مضاعف)

“ San (spavanje) postača je ibadet, njegova šutnja je tesbih (slavljenje Allaha), njegova dova je primljena i djelo umnoženo. ” 

 
Sam El-Bejheki je ovaj hadis ocjenio slabim (daif) i u vezi njega rekao: “Ma’ruf ibn Hassan-jedan od prenosilaca hadisa-nepouzdan je prenosilac (daif), a Sulejman b. Amr En-Nah’i je još slabiji od njega.” El-Iraki pri ocjeni i dokumentaciji hadisa u djelu “Ihaju ulumi-d-din” (1/310) rekao je: „Sulejman En-Nah’i je jedan od onih koji su izmišljali hadise.” Nepouzdanim ga je ocjenio i El-Menavi u djelu “Fejdu-l-kadir” (9293), a navodi ga i Albani u djelu „Silsiletu-l-ehadisi-d-da’ifa” (4696) i kaže da je nepouzdan (daif).
 

Pozivajući se na ovaj hadis, mnogi postači veći dio dana provode u spavanju i lijenčarenju, što je u suprotnosti sa ciljevima mjeseca ramazana, koji je mjesec ibadeta, žrtve i aktivnosti.


Cijenjena i uvažena braco i sestre, stigao nam je časni mjesec i velika svecanost u kojoj Allah, dž.š., umnožava nagradu za uradena djela, obilno daruje i otvara vrata dobra svakom onom ko žudi za dobrom. Mjesec natkriven Allahovom milošcu sa sobom donosi oslobadanje velikog broja ljudi od džehennemskih okova. Ako malo prelistamo stranice hadiskih zbirki u kojima je sabrano svjetlo Poslanicke riznice, uočit cemo mnogobrojne hadise koji potvrduju ovo što smo rekli i na upecatljiv, ubjedljiv i primamljiv nacin pozivaju ljude ka riznicama dobra, srece i milosti koje posjeduje njihov Gospodar

Hadisi o Ramazanu 
 
Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
“Rekao je Uzvišeni Allah: “Svako djelo koje uradi sin Ademov, pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagradujem.” Post je zaštita covjeku. Onaj ko bude postio, neka se cuva snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio zapoceti kavgu sa njim, neka kaže: “Ja postim”. Tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postaca ce biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa mošusa. Postac ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu.” (Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151)

Rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
” Kada nastupi prva noc ramazana, šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i pootvaraju se sve džennetske kapije.” Svake noci ramazana doziva neki od Allahovih glasnika: “O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš za zlom, zastani. Svake noci Allah, dž.š., iskupljuje (oslobada) neke od Svojih robova od džehennemske vatre.” (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj hadis dobrim u Sahihu-Džamiu’ br.759) 
 
Rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
” Post i Kur'an ce se zauzimati na Sudnjem danu za covjeka. Reci ce post: “Gospodaru! Ja sam ga sprijecio od hrane i prohtjeva u danima ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega.” Reci ce Kur'an: “Gospodaru! Ja sam ga sprijecio da spava nocu, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega. Nakon toga Allah ce im dozvoliti da se zauzimaju za njega.” (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu’ 3882)

Rijeci Poslanika, s.a.v.s.: 
 
” Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuca (zahtijevajuca), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagraduje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada ciju velicinu zna samo Allah, dž.š. Što se tice djela koja su obvezavajuca ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit ce kažnjen jednostruko, i onaj ko naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit ce nagraden jednostruko. Onaj ko uradi dobro djelo, bit ce nagraden desetorostruko, a onaj ko udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat ce sedamstorostruku nagradu. A što se tice djela ciju nagradu ne zna niko osim Allaha, to je post.” (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str., Bejheki u Šu'abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII, 17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme'uz-Zevaid tom I, 21. str.) 
 
Odnos ljudi prema ramazanu

U svome odnosu prema ramazanu ljudi se mogu podijeliti na nekoliko vrsta: 
 
– Oni koji docekuju ramazan sa velikom nestrpljivošcu, osjecaju veliku radost u njemu i natjecu se u cinjenju razlicitih vrsta ibadeta (dobrovoljnog namaza, sadake, savjetovanja, spominjanja Allaha, ucenja Kur'ana i sl.). Uzor ovoj skupini je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg kaže Ibn Abbas, r.a.: 
 
” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji covjek, a njegova darežljivost posebno se isticala u ramazanu kada se sretao sa Džibrilom. Džibril mu je dolazio svaku noc i on je pred njim ucio Kur'an. U vrijeme susreta je bio darežljiviji od blagog povjetarca.” (Buhari)

– Oni koji docekuju i isprate ramazan bez ikakve posebne promjene. Ramazan na njih ostavlja slab uticaj i ne povecava se njihova želja za dobrom i natjecanjem u njemu. Nema sumnje da ova vrsta ljudi propušta veliku priliku, jer dobra djela dobijaju na vrijednosti u posebnim vremenskim periodima, a jedno od tih vremena je vrijeme mjeseca ramazana. 
 
– Oni koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Kada nastupi ramazan vidiš ih kako padaju Allahu na sedždu, odlaze u džamiju, izbjegavaju odredene javne grijehe(koje obicno rade) kao što je pijenje alkohola, uzimanje kamate, prevara u trgovini, zakidanje ljudskih prava, a samo što se završi ramazan, vidiš ih kako se žurno vracaju svim ili vecini grijeha, koje su ostavili u toku ramazana.

Rekao je Imam Ahmed i Fudajl ibn Ijjad za ovakvu vrstu ljudi: 
 
” Loši li su ljudi koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Porucujemo takvima da na taj nacin sami sebe varaju, pozivamo ih da se oslobode šejtanskih okova sacinjenih od lažnih obecanja i rijeci i da iskoriste želju (volju) koja se kod njih pojavila u ramazanu, za iskreno pokajanje i ostavljanje grijeha i nepokornosti Allahu, dž.š., a Allah je Taj koji prašta i prima pokajanje. Kaže Allah, dž.š.: “Ja praštam onome koji se pokaje, uzvjeruje, pocne raditi dobra djela, a zatim ustraje u tome.” (Prijevod znacenja – Ta ha, 82.) 
 
– Oni koji ostavljaju hranu i pice, a ne ostavljaju ono što je puno bitnije, tj. grijehe. Mogu slobodno reci da veliki broj postaca ulazi u ovu skupinu i da je glavni razlog tome neispravno poimanje ramazanskog posta. Post je propisan da bi ljude odvratio od grijeha i poroka i da bi ih navikao na plemenite osobine kao što su lijepo ponašanje, ustrajnost, strpljivost i saosjecanje sa drugima, a ne da bi ispitao ljudske sposobnosti za ostavljanjem hrane i pica. Potvrdu za ovu konstataciju nalazimo u rijecima Allaha, dž.š.: “Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas ne bi li ste se grijeha sacuvali.” (Prijevod znacenja – El-Bekare, 183.), i rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
” Allahu nije potrebno da covjek ostavlja hranu i pice ako nece ostaviti lažno svjedocenje i rad po njemu i vrijedanje drugih ljudi.” (Buhari)

Duhovna komponenta posta 
 
Preciznije receno post ima svoju materijalnu i duhovnu komponentu. Duhovna komponenta je cilj dok je materijalna komponenta samo sredstvo do tog cilja. Zbog toga cemo u narednom tekstu kazati nešto više o duhovnoj strani posta, tj. o njegovim najbitnijim segmentima: postu srca, jezika i ociju.

Post srca 
 
Vjernicko srce treba da ostavlja samodopadanje (umišljenost) što znaci: videnje vlastite licnosti na jednom zavidnom nivou i sa osobinama koje ne posjeduju drugi. Najbolji lijek za ovu vrstu bolesti je osvrtanje na hiljade manjkavosti i slabosti koje posjeduje i koje možda na tren zaboravi, jer je njegovo prirodno svojstvo zaborav. Nadam se da niko od nas ne bi volio da mu Onaj koji ne zaboravlja i zna ono što je vidljivo i nevidljivo, pokaže sve njegove pogreške, mahane i propuste pred ljudima. Vjernicko srce ostavlja zavist i mržnju koji upropaštavaju dobra djela, zatamnjuju srce i otežavaju na taj nacin kretanje covjeka ka njegovom Gospodaru. U Džennet nece uci osim cisto i sacuvano srce kao što kaže Allah, dž.š.:”Na dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo ce onaj koji Allahu srca cista dode spašen biti.” (Prijevod znacenja – Eš-Šu'ara’ 88.-89.)

Post jezika 
 
Koliko je postaca upropastilo svoj post onoga trenutka kada su dozvolili da sa njihovih jezika izlaze otrovne, ružne i teške rijeci koje zagorcavaju život njihovim bližnjima, unose nemir u njihova srca i siju nered i nepravdu medu vjernicima? Jezik je izvor velikog broja zala i ne može ga pobijediti osim onaj koji uloži veliki trud i cesto moli Allaha da mu pomogne u tome. Najveca zla koja proizvodi jezik su: ogovaranje, laž, prenošenje tudih rijeci sa ciljem širenja nereda medu ljudima, bestidan govor, psovka, proklinjanje, lažno svjedocenje i dr.

Jezik može biti put ka dobru i ka zlu. Blago onome ko njime bude spominjao Allaha, tražio oprosta od Njega, hvalio Ga i slavio, zahvaljivao Mu i kajao se pred Njim, a teško onome ko njime bude narušavao casti drugih, vrijedao Allahove svetinje (mislimo na sve ono što je u Islamu sveto) i omalovažavao tude vrijednosti. Cijenjena i uvažena braco i sestre postaci! Ovlažite vaše jezike spominjanjem Allaha i ispravite njihove pogreške bogobojaznošcu i strahopoštovanjem prema vašem Velikom i Uzvišenom Gospodaru.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 
 
“Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.”(Buhari i Muslim) 
 
Post ociju

Post ociju se ocituje u njihovom cuvanju od onoga što je Allah zabranio, kao što je gledanje razvratnih slika (na TV ekranu i casopisima), tudih žena (ljudi) i sl. Oci su prolaz ili kapija koja vode srcu i onaj ko ne bude cuvao pogled od onoga što je zabranjeno, bit ce pogoden sa cetiri zla: 
 
-Raštrkanost ili nesredenost srca

-Umaranje (slamanje) duše gledanjem u ono do cega ne može doci. -Gubitak slasti u ibadetu.

Kaže pjesnik: Pozdravi se sa svjetlošcu imana

ako ne sputaš svoje oci i ne budeš ih cuvao od harama

nece osjetiti slast imana osim onaj ko svoj pogled obara

– Kazna koju mu je Allah pripremio zbog narušavanja tude casti i gledanja tudih sramota. Suprotno ovome, onaj ko bude obarao pogled, snaci ce ga tri velika dobra: -Svjetlost u srcu, povecanje imana, bježanje šejtana od njega.

Specificnosti ramazana Povezivanje šejtana u okove i lance tako da ne mogu doci do Allahovih robova, postaca i odvratiti ih sa puta istine i dobra. Na ovaj nacin Allah, dž.š., ih pomaže i veže njihovog ljutog neprijatelja, koji poziva svoje sljedbenike da budu od stanovnika ognja užarenog. Zbog toga nalazimo kod postaca veliku želju za cinjenjem dobra i ostavljanjem zla, za razliku od drugih mjeseci.

Zadah iz usta postaca ljepši je kod Allaha od mirisa mošusa. Kada kažemo zadah (ar. haluf) mislimo na neugodni miris koji dolazi iz usta usljed ispražnjenosti želuca od hrane. Taj zadah je ljudima neprijatan (neugodan) ali je, kao što smo culi, kod Allaha ljepši od mirisa mošusa. Razlog tome je što je on produkt ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., a sve što je produkt ibadeta i pokornosti Allah, dž.š., voli i daje u zamjenu za njega ono što je bolje i ljepše. Nagrada za post nije ogranicena odredenim brojem i kolicinom. Allah za njega posebno nagraduje kao što smo naveli u hadisu Ebu Hurejre (… osim posta. On je Moj i Ja za njega nagradujem.) Kako smo zakljucili iz ovih Allahovih rijeci da je nagrada za post neogranicena? Poznato je da se za dobra djela dobiva desetorostruka ili sedamstorostruka nagrada, a što se tice posta Allah, dž.š., je nagradu za njega pripisao Sebi bez spominjanja odredenog broja, a On je Najplemenitiji i Najdarežljiviji. U drugom hadisu jasno se navodi da je nagrada za post neogranicena i poznata samo Allahu, dž.š. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Što se tice djela ciju nagradu ne zna niko sem Allah, to je post.”

Allah, dž.š., je pripisao post Sebi i izdvojio ga izmedu ostalih djela zbog toga što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna izmedu roba i njegova Gospodara i nemoguce je da za nju zna iko osim njih. Drugim rijecima receno; nije li postac u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio samim postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti? Jeste, u stanju je da takvo što uradi, ali to on ipak ne radi jer je svjestan da ga njegov Gospodar nadzire kada je s ljudima i kada je sam i da Mu i najsitnija stvar ne može promaci. Zbog toga kaže Allah, dž.š., u hadisu kudsijju hvaleci postace:”… ostavlja hranu, pice i prohtjeve radi Mene.” Post je štit koji štiti i cuva postaca od bezvrijednog i bestidnog govora kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada covjek bude postio, neka izbjegava bestidni govor i neka se ne prepire.” Takoder post cuva postaca od Vatre, da nas Allah sacuva i udalji od nje.

Neke zdravstvene koristi posta 
 
Mnogi ucenjaci našeg vremena posvetili su pažnju pojašnjenju zdravstvenih koristi islamskog posta oslanjajuci se u tome na dostignuca (otkrica) savremene medicine. Organizovali su posebne seminare i kongrese na kojima su govorili o znanstvenoj nadnaravnosti Kur'ana i njegovih propisa. Iznijeli su naucne cinjenice koje potvrduju pozitivan uticaj posta na sve dijelove tijela i pomaže u lijecenju stomacnih bolesti, što nije bilo poznato prijašnjim ucenjacima. Bitno je napomenuti da cilj navodenja zdravstvenih koristi posta nije podstaci ljude na post zbog zdravstvenih razloga, nego povecanje ubjedenja vjernicima i podsticanje slabih duša na ozbiljno razmišljanje o Allahovoj vjeri, velicini, mudrosti i nadnaravnosti njenih propisa.

Ovdje cemo spomenuti koristi koje je naveo doktor Abdulaziz b. Ismail u knjizi “El-Islamu vet-Tibbul-hadisu”(Islam i savremena medicina), koji kaže: “Pokazalo se da je post koristan u mnogim situacijama, predstavlja jedinstven lijek u odredenim bolestima, a najvažniji lijek u zaštiti od sljedecih bolesti: Trajni poremecaj crijeva popracen fermentacionim reakcijama unutar bjelancevina i škroba, u ovom slucaju pomaže post a posebno nekonzumiranje vode izmedu dva obroka ili veliki razmak izmedu dva obroka kao što je slucaj s postom.

2. Naglo povecanje tjelesne težine koje dolazi od mnoštva hrane i malo kretanja. Post je najkorisniji lijek za ovu bolest s time da je potrebno umjereno uzimanje hrane u vrijeme iftara i zadovoljavanje vodom u vrijeme sehura. 3. Povecanje krvnog pritiska što se posebno manifestuje u vrijeme povecanog raskoša (ugodnosti) i duševnih afekata. Mjesec ramazan je blagodat i blagoslov za ovakvu vrstu poremecaja, a pogotovo ako se radi o osobama kod kojih je tjelesna težina prešla prirodnu granicu.

4. Trajna upala bubrega popracena kihanjem i podbuhlošcu (otecenošcu). 5. Srcane bolesti popracene podbuhlošcu.

6. Trajna upala zglobova narocito ako je popracena debljinom, što je karakteristicno za žene iznad 40 godina. Možda ce neko reci: “Osoba koja je pogodena nekom od navedenih bolesti mora se savjetovati sa doktorom po pitanju posta (tj. da li može postiti ili ne), dok je post propisan zdravim osobama?

Kažemo: “Slažemo se sa tom konstatacijom, medutim, post je koristan zdravim osobama sa tog aspekta što ih cuva od navedenih bolesti. Sve ove bolesti razvijaju se postepeno tako da ih covjek ne može otkriti u njihovom pocetnom stadiju. Ono što je sigurno i medicinski potvrdeno jeste da post predstavlja preventivnu zaštitu od ovih bolesti. Statisticki podaci u koje nema nikakve sumnje, pokazali su da debljina (gojaznost) cini tijelo podobnim za prihvatanje razlicitih vrsta oboljenja, kao što su šecer, povecanje krvnog pritiska, trajna upala zglobova i sl. Suprotno od toga smanjenje tjelesne težine cini tijelo otpornim prema spomenutim bolestima. (23,24 str.) 
 
 

piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Donesimo čvrstu odluku da ćemo: otvoriti novu stranicu svoga života; da nam ramazanski dani neće biti isti kao dani prije ramazana; da ćemo obavezne namaze redovno obavljati u mesdžidima i truditi se da odlazimo na njih prije ezana kako bismo klanjali u prvom saffu; da ćemo oživljavati zapostavljene sunnete Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; da ćemo proučiti cijeli Kur'an više puta; da  ćemo klanjati mnogobrojne nafile; da ćemo ukrotiti svoj jezik od laži i ružnog govora, gibeta i nemimeta i svakog govora koji se ne tiče nas i u kojem nema koristi za nas i našu vjeru; da ćemo očistiti svoja prsa prema svim muslimanima; da ćemo popraviti svoje ophođenje i svoj moral; da ćemo činiti dobra djela korisna drugim ljudima; da ćemo širiti poziv islama među drugim ljudima; da ćemo pomagati Allahovu vjeru…

 

Prolazili su dani i noći, smjenjivali mjeseci, protekla godina i evo nas ponovo iščekujemo dragi nam mjesec ramazan, mjesec posta i Kur'ana, mjesec zikra i ihsana, mjesec noćnog-namaza i jačanja imana. Gospodaru naš, omogući nam da dočekamo mubarek mjesec ramazan !

 

Svevišnji Allah odlikovao je ramazan brojnim odlikama i vrijednostima koje nisu prisutne pri drugim mjesecima. Te odlike su:

 

●  zadah postača Allahu je ljepši od mirisa miska;

 

●  meleki traže oprosta za postače sve dok se ne iftare;

 

●  šejtani se vezuju u lance;

 

●  u mjesecu ramazanu otvaraju se sva džennetska vrata i zatvaraju sva vrata džehennema;

 

●  u mjesecu ramazanu je lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa stoga i onaj koji propusti njeno dobro, uistinu, propustio je ogromno dobro;

 

●  postaču se oprašta zadnje ramazanske noći;

 

●  Allah oslobađa pojedine Svoje robove džehennemske vatre, i to svake noći.

 

Dragi brate, plemenita sestro, molimo Uzvišenog Gospodara da nam omogući da dočekamo mjesec ramazan i u njemu osjetimo sve ove Allahove blagodati. Međutim, znajmo da te blagodati ne dolaze tek tako, ne postiže ih svako, već  samo Allahovi pokorni i ustrajni robovi, oni koji se odazivaju Njegovim naredbama i u tome ne malaksaju, oni čije se ambicje za dobrim djelima u mjesecu ramazanu drastično povećavaju, oni koji mjesec ramazan provode u postu, namazu (obaveznom i dobrovoljnom, noćnom-namazu, teraviji), davanju sadake, čestom učenju Kur'ana, čestoj dovi, itikafu i traganju za lejletul-kadrom. Zato, već od sada prisjećaj se ovih Allahovih blagodati u ramazanu, već od sada gledaj u obavezna i preporučena djela u ramazanu i donesi čvrstu odluku da ćeš i ti biti od velikih ambicioznih Allahovih robova, donesi čvrsti odluku da nećeš dozvoliti da ti prođe ijedan djelić vremena u mjesecu ramazanu a da ga ne provedeš u pokornosti svome Gospodaru. Ne gubi to iz vida. Možda je ovo naš posljednji ramazan! Kada se prisjećamo dolaska mubarek mjeseca ramazana, mnogima od nas oči zasuze. To su suze radosnice, jer se radujemo ogromnoj Allahovoj blagodati koju nam ukazuje; pruža nam priliku da Mu budemo još više pokorni, da činimo još više dobrih djela prije nego što Ga, subhanehu ve te'ala, sretnemo. Suze radosnice! Da! Ali, ima i onih koje se javljaju nakon razmišljanja o proteklom periodu. 

 

Vrati se i pogledaj od prošlog ramazana do ovog kojeg s čežnjom isčekujemo, koliko je ljudi otišlo s ovoga svijeta? Koliko li je braće i sestara, muslimana i muslimanki, s kojima smo provodili dane i noći prošlog ramazana, s kojima smo klanjali dnevne namaze i teravih-namaz, s kojima smo zajedno iftarili, besjedili nakon iftara, gledali jedni u druge, obraćali se jedni drugima… koliko je takvih otišlo s ovoga svijeta, nastanilo se u drugoj kući, u unutrašnjosti zemlje, nakon što su odlazili i dolazili, hodili po njoj? Allah zna, možda je ovo naš posljednji ramazan! Zato, pripremimo se za doček mjeseca ramazana i njegovo provođenje u Allahu dragim djelima! Prije nego što ukažem kako da dočekamo ramazan, hajde da se upoznamo s kategorijama ili vrstama ljudi u ramazanu i da vidimo kojoj smo vrsti do sada u ramazanu pripadali i kojoj ćemo se prikloniti u predstojećem ramazanu.

 

Prva vrsta: To su oni vjernici koji sa žudnjom iščekuju ramazan, a kada ramazan nastupi, provode ga u postu i namazu, noću klanjaju, danju poste, Allahove naredbe izvršavaju, a zabrana se klonu, ustrajavaju u tevbi-pokajanju i ispunjavanju zavjet dat Allahu, subhaneh. Svoju dušu podstiču samo na popravak, naprijed i samo naprijed, bolje i više. Preziru da se vrate grijesima i nevjerstvu kao što preziru da budu bačeni u vatru! Pa, s pravom osjećaju slast imana.

 

Druga vrsta: To su oni koji provode ramazan iz stida od Allaha i stida od ljudi. Klanjaju i poste jer se nalaze s drugim muslimanima, pa ih je nekako stid da ne poste u ramazanu. Nisu se odlučili na tevbu i iskren povratak svome Gospodaru. Dvoume se kome će se prikloniti nakon ramazana. Ovakvi su potrebni iste braće muslimana iz ramazanskih dana, da se s njima druže i nakon ramazana, da ih podstiču na dobra djela, da se oslobode okova svojih strasti.

 

Treća vrsta: Ovoj vrsti dolazi ramazan i odlazi, a na njima se ne vidi nikakva promjena. Uče im se ajeti, a oni se okreću od njih. Izlažu im se Allahove blagodati, a oni ih odbijaju. Ovo je opasna skupina, kako za sebe tako i za cijelu zajednicu muslimana.

 

Zatim, znajmo cijenjeni brate i sestro, ramazan je dokaz za nas ili protiv nas! Mjesec ramazan, nema mu sličnog mjeseca! Ramazanske blagodati podarene su ovome ummetu kakve nisu date nijednom prethodnom narodu! Grijeh se u njemu oprašta, a na dobro djelo uzvraća se zahvalnošću! Iskreni vjernik u njemu je podržan, jer je šejtan lancima zauzdan pa je grijeh na koji on podstiče nepristupačan! Mjesec ramazan vjesnik je sreće ili nesreće, radosti ili tuge, profita ili bankrota! Zato, brate i sestro, dočekajmo ramazan na sljedeći način:

 

●  imanskom pripremom, tj. prije svega iskrenom tevbom i povratkom Allahu, subhanehu ve te'ala, ostavljanjem grijeha i loših djela, otvaranjem nove čiste stranice, mnogobrojnim učenjem dove da nas Allah podrži i omogući nam da doživimo i proživimo ramazan, mnogobrojnim postom u mjesecu ša'banu, ustrajnim učenjem Kur'ana i razmišljanjem o njemu, kao i vjerodostojno prenešenim zikrovima tokom dana i noći.

 

●  naučnom, znanstvenom pripremom, tj. podučimo se propisima posta čitajući komentare ajeta i hadisa koji govore o postu, čitajući fikhske knjige koje govore o postu, slušajući predavanja poznatih i priznatih predavača, kao i obnavljanjem naučenog dijela Kur'ana pripremajući se za noćni-namaz u ramazanu.

 

●  da'vetska priprema, poput pripreme ramazanskih hedija za one čija srca treba pridobiti, pripreme časopisa, brošura, letaka ramazanskog sadržaja, planiranje ramazanskih halki Kur'ana i takmičenja u hifzu Kur'ana s ciljem podsticanja na pamćenje i čuvanje Kur'ana.

 

●  priprema u porodici, poput obnavljanja propisa posta sa ukućanima, obnavljanja naučenog Kur'ana, sehur-post-i iftar u mjesecu ša'banu zajedno sa svim ukućanima, preispitivanje imanskog stanja ukućana u prethodnom ramazanu i sadašnjem vremenu pred nadolazećim ramazanom i sl.

 

●  donošenje čvrste odluke da ćemo: otvoriti novu stranicu svoga života; da nam ramazanski dani neće biti isti kao dani prije ramazana; da ćemo obavezne namaze redovno obavljati u mesdžidima i truditi se da odlazimo na njih prije ezana kako bismo klanjali u prvom saffu; da ćemo oživljavati zapostavljene sunnete Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; da ćemo proučiti cijeli Kur'an više puta; da  ćemo klanjati mnogobrojne nafile; da ćemo ukrotiti svoj jezik od laži i ružnog govora, gibeta i nemimeta i svakog govora koji se ne tiče nas i u kojem nema koristi za nas i našu vjeru; da ćemo očistiti svoja prsa prema svim muslimanima; da ćemo popraviti svoje ophođenje i svoj moral; da ćemo činiti dobra djela korisna drugim ljudima; da ćemo širiti poziv islama među drugim ljudima; da ćemo pomagati Allahovu vjeru…

 

Gospodaru naš, omogući nam da doživimo mubarek mjesec ramazan i pomozi nam u našim namjerama! Neka je Tebi, Gospodaru naš, slava i hvala na početku i na kraju, u svakom vremenu i stanju! Neka je Tvoj salavat i selam na najodabranijeg našeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe !

 

piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Donesimo čvrstu odluku da ćemo: otvoriti novu stranicu svoga života; da nam ramazanski dani neće biti isti kao dani prije ramazana; da ćemo obavezne namaze redovno obavljati u mesdžidima i truditi se da odlazimo na njih prije ezana kako bismo klanjali u prvom saffu; da ćemo oživljavati zapostavljene sunnete Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; da ćemo proučiti cijeli Kur'an više puta; da  ćemo klanjati mnogobrojne nafile; da ćemo ukrotiti svoj jezik od laži i ružnog govora, gibeta i nemimeta i svakog govora koji se ne tiče nas i u kojem nema koristi za nas i našu vjeru; da ćemo očistiti svoja prsa prema svim muslimanima; da ćemo popraviti svoje ophođenje i svoj moral; da ćemo činiti dobra djela korisna drugim ljudima; da ćemo širiti poziv islama među drugim ljudima; da ćemo pomagati Allahovu vjeru…

 

Prolazili su dani i noći, smjenjivali mjeseci, protekla godina i evo nas ponovo iščekujemo dragi nam mjesec ramazan, mjesec posta i Kur'ana, mjesec zikra i ihsana, mjesec noćnog-namaza i jačanja imana. Gospodaru naš, omogući nam da dočekamo mubarek mjesec ramazan !

 

Svevišnji Allah odlikovao je ramazan brojnim odlikama i vrijednostima koje nisu prisutne pri drugim mjesecima. Te odlike su:

 

●  zadah postača Allahu je ljepši od mirisa miska;

 

●  meleki traže oprosta za postače sve dok se ne iftare;

 

●  šejtani se vezuju u lance;

 

●  u mjesecu ramazanu otvaraju se sva džennetska vrata i zatvaraju sva vrata džehennema;

 

●  u mjesecu ramazanu je lejletul-kadr, noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa stoga i onaj koji propusti njeno dobro, uistinu, propustio je ogromno dobro;

 

●  postaču se oprašta zadnje ramazanske noći;

 

●  Allah oslobađa pojedine Svoje robove džehennemske vatre, i to svake noći.

 

Dragi brate, plemenita sestro, molimo Uzvišenog Gospodara da nam omogući da dočekamo mjesec ramazan i u njemu osjetimo sve ove Allahove blagodati. Međutim, znajmo da te blagodati ne dolaze tek tako, ne postiže ih svako, već  samo Allahovi pokorni i ustrajni robovi, oni koji se odazivaju Njegovim naredbama i u tome ne malaksaju, oni čije se ambicje za dobrim djelima u mjesecu ramazanu drastično povećavaju, oni koji mjesec ramazan provode u postu, namazu (obaveznom i dobrovoljnom, noćnom-namazu, teraviji), davanju sadake, čestom učenju Kur'ana, čestoj dovi, itikafu i traganju za lejletul-kadrom. Zato, već od sada prisjećaj se ovih Allahovih blagodati u ramazanu, već od sada gledaj u obavezna i preporučena djela u ramazanu i donesi čvrstu odluku da ćeš i ti biti od velikih ambicioznih Allahovih robova, donesi čvrsti odluku da nećeš dozvoliti da ti prođe ijedan djelić vremena u mjesecu ramazanu a da ga ne provedeš u pokornosti svome Gospodaru. Ne gubi to iz vida. Možda je ovo naš posljednji ramazan! Kada se prisjećamo dolaska mubarek mjeseca ramazana, mnogima od nas oči zasuze. To su suze radosnice, jer se radujemo ogromnoj Allahovoj blagodati koju nam ukazuje; pruža nam priliku da Mu budemo još više pokorni, da činimo još više dobrih djela prije nego što Ga, subhanehu ve te'ala, sretnemo. Suze radosnice! Da! Ali, ima i onih koje se javljaju nakon razmišljanja o proteklom periodu. 

 

Vrati se i pogledaj od prošlog ramazana do ovog kojeg s čežnjom isčekujemo, koliko je ljudi otišlo s ovoga svijeta? Koliko li je braće i sestara, muslimana i muslimanki, s kojima smo provodili dane i noći prošlog ramazana, s kojima smo klanjali dnevne namaze i teravih-namaz, s kojima smo zajedno iftarili, besjedili nakon iftara, gledali jedni u druge, obraćali se jedni drugima… koliko je takvih otišlo s ovoga svijeta, nastanilo se u drugoj kući, u unutrašnjosti zemlje, nakon što su odlazili i dolazili, hodili po njoj? Allah zna, možda je ovo naš posljednji ramazan! Zato, pripremimo se za doček mjeseca ramazana i njegovo provođenje u Allahu dragim djelima! Prije nego što ukažem kako da dočekamo ramazan, hajde da se upoznamo s kategorijama ili vrstama ljudi u ramazanu i da vidimo kojoj smo vrsti do sada u ramazanu pripadali i kojoj ćemo se prikloniti u predstojećem ramazanu.

 

Prva vrsta: To su oni vjernici koji sa žudnjom iščekuju ramazan, a kada ramazan nastupi, provode ga u postu i namazu, noću klanjaju, danju poste, Allahove naredbe izvršavaju, a zabrana se klonu, ustrajavaju u tevbi-pokajanju i ispunjavanju zavjet dat Allahu, subhaneh. Svoju dušu podstiču samo na popravak, naprijed i samo naprijed, bolje i više. Preziru da se vrate grijesima i nevjerstvu kao što preziru da budu bačeni u vatru! Pa, s pravom osjećaju slast imana.

 

Druga vrsta: To su oni koji provode ramazan iz stida od Allaha i stida od ljudi. Klanjaju i poste jer se nalaze s drugim muslimanima, pa ih je nekako stid da ne poste u ramazanu. Nisu se odlučili na tevbu i iskren povratak svome Gospodaru. Dvoume se kome će se prikloniti nakon ramazana. Ovakvi su potrebni iste braće muslimana iz ramazanskih dana, da se s njima druže i nakon ramazana, da ih podstiču na dobra djela, da se oslobode okova svojih strasti.

 

Treća vrsta: Ovoj vrsti dolazi ramazan i odlazi, a na njima se ne vidi nikakva promjena. Uče im se ajeti, a oni se okreću od njih. Izlažu im se Allahove blagodati, a oni ih odbijaju. Ovo je opasna skupina, kako za sebe tako i za cijelu zajednicu muslimana.

 

Zatim, znajmo cijenjeni brate i sestro, ramazan je dokaz za nas ili protiv nas! Mjesec ramazan, nema mu sličnog mjeseca! Ramazanske blagodati podarene su ovome ummetu kakve nisu date nijednom prethodnom narodu! Grijeh se u njemu oprašta, a na dobro djelo uzvraća se zahvalnošću! Iskreni vjernik u njemu je podržan, jer je šejtan lancima zauzdan pa je grijeh na koji on podstiče nepristupačan! Mjesec ramazan vjesnik je sreće ili nesreće, radosti ili tuge, profita ili bankrota! Zato, brate i sestro, dočekajmo ramazan na sljedeći način:

 

●  imanskom pripremom, tj. prije svega iskrenom tevbom i povratkom Allahu, subhanehu ve te'ala, ostavljanjem grijeha i loših djela, otvaranjem nove čiste stranice, mnogobrojnim učenjem dove da nas Allah podrži i omogući nam da doživimo i proživimo ramazan, mnogobrojnim postom u mjesecu ša'banu, ustrajnim učenjem Kur'ana i razmišljanjem o njemu, kao i vjerodostojno prenešenim zikrovima tokom dana i noći.

 

●  naučnom, znanstvenom pripremom, tj. podučimo se propisima posta čitajući komentare ajeta i hadisa koji govore o postu, čitajući fikhske knjige koje govore o postu, slušajući predavanja poznatih i priznatih predavača, kao i obnavljanjem naučenog dijela Kur'ana pripremajući se za noćni-namaz u ramazanu.

 

●  da'vetska priprema, poput pripreme ramazanskih hedija za one čija srca treba pridobiti, pripreme časopisa, brošura, letaka ramazanskog sadržaja, planiranje ramazanskih halki Kur'ana i takmičenja u hifzu Kur'ana s ciljem podsticanja na pamćenje i čuvanje Kur'ana.

 

●  priprema u porodici, poput obnavljanja propisa posta sa ukućanima, obnavljanja naučenog Kur'ana, sehur-post-i iftar u mjesecu ša'banu zajedno sa svim ukućanima, preispitivanje imanskog stanja ukućana u prethodnom ramazanu i sadašnjem vremenu pred nadolazećim ramazanom i sl.

 

●  donošenje čvrste odluke da ćemo: otvoriti novu stranicu svoga života; da nam ramazanski dani neće biti isti kao dani prije ramazana; da ćemo obavezne namaze redovno obavljati u mesdžidima i truditi se da odlazimo na njih prije ezana kako bismo klanjali u prvom saffu; da ćemo oživljavati zapostavljene sunnete Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; da ćemo proučiti cijeli Kur'an više puta; da  ćemo klanjati mnogobrojne nafile; da ćemo ukrotiti svoj jezik od laži i ružnog govora, gibeta i nemimeta i svakog govora koji se ne tiče nas i u kojem nema koristi za nas i našu vjeru; da ćemo očistiti svoja prsa prema svim muslimanima; da ćemo popraviti svoje ophođenje i svoj moral; da ćemo činiti dobra djela korisna drugim ljudima; da ćemo širiti poziv islama među drugim ljudima; da ćemo pomagati Allahovu vjeru…

 

Gospodaru naš, omogući nam da doživimo mubarek mjesec ramazan i pomozi nam u našim namjerama! Neka je Tebi, Gospodaru naš, slava i hvala na početku i na kraju, u svakom vremenu i stanju! Neka je Tvoj salavat i selam na najodabranijeg našeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe !