Arhive za ‘Hadisi’ kategoriju

Samokontrola – Hadisi

Posted: 14 Decembra, 2013 in Hadisi

Ebu Zerr Džundub ibn Džunade i Muaz ibn Džebel, radijallahu anhum, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Boj se Allaha, džellešanuhu, gdje god se nalazio; ukoliko uradiš loše djelo, obavezno iza njega učini dobro koje će ga izbrisati, i lijepo se ponašaj prema ljudima.“

(Tirmizi, hasen)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednog dana sjedio iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da mu je rekao: „O mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: pazi na Allaha i On će na tebe paziti; pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže). Ako budeš od koga nešto tražio, traži samo od Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Allaha traži. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti koristi nečim, neće ti koristiti nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio; a isto tako kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već odredio i propisao; pera (za pisanje odredbi) su podignuta, a tinta se osušila (određeno se više ne mijenja).“

(Tirmizi, hasen, sahih)

Prenosi se da je Enes, radijallahu anhu, rekao: „Vi zaista, radite poslove koje su u vašim očima (po vašem mišljenju) manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali upropašćujućim grijesima.“

(Buhari)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, Uzvišeni Allah ni u čemu ne trpi drugoga. On se ogleda u onome što čovjek radi od zabranjenih (haram) stvari.“ (Jer tada čovjek upoređuje želju Allahovih stvorenja sa željom Allaha, a ta uporedba nije dozvoljena.)

(Muttefekun alejhi)

Šeddad ibn Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzda u Allaha.“

(Tirmizi, hasen)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Od ljepote islama, vjere jednog čovjeka, jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.“

(Tirmizi, hasen)


Iskrenost – Sidk – HADISI –

Posted: 14 Decembra, 2013 in Hadisi

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Alahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista, čovjek iskreno govori (i radi), sve dok kod Allaha konačno ne bude upisan „siddikom“ (potpuno iskrenim vjernikom). A laž zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost i griješenje vode u Džehennem. Čovjek koji stalno laže, kod Allaha bude upisan teškim lažljivcem.“

(Muttefekun alejhi)

Hasan, sin hazreti Alije, Alejhisselamov unuk, radijallahu anhu, pripovijeda: „Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zapamtio sam slijedeće riječi: ′Ostavi sve ono što ti je sumnjivo (nisi siguran da li je halal ili haram), a drži se onoga što ti nije sumnjivo. Zaista je iskrenost sigurnost, a laž sumnjičavost.′“

(Tirmizi, sahih)

Ebu Sabit, ili Ebu Seid, ili el Velid (razilaze se u njegovom nadimku), Sehl ibn Hunejf, koji je bio učesnik Bitke na Bedru, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko iskreno od Allaha traži šehadet (da pogine kao šehid), Allah će mu podariti stepen šehida, pa makar umro i u svojoj postelji (a ne na bojnom polju).“

(Muslim)

Ebu Halid Hakib b. Hizam, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kupac i prodavač imaju slobodu izbora dok se ne rastanu, pa ako budu iskreni i ispolje stvarno stanje (robe), bit će bereket u pazaru. Ako zataje i slažu, onda će im nestati bereketa u onome što su pazarili.“
(Muttefekum alejhi)


Sabur – Strpljivost – Hadisi –

Posted: 14 Decembra, 2013 in Hadisi

Ebu Malik el Haris el Ešari, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čistoća (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (el hamdu li llahi) puni vjerniku mjerilo njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanellahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur′an je dokaz za tebe, ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi od (kazne), ili je upropasti.“

(Muslim)

Ebu Se′id el Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija, tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, milostinju, pa im ju je dao, zatim su ponovo tražili, a on im je opet dao šta su tražili, dok im nije podijelio sve što je imao, a zatim im je rekao: „Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; a ko traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim (bogatim). Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura.“

(Muttefekun alejhi)

Suhejb bin Sinan, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobiva, a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, džellešanuhu, što mu donosi korist. Ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha džellešanuhu.“

(Muslim)

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo osjećati veoma jake bolove, te je hazreti Fatima, primjetivši to na njemu povikala: „O muko očeva!“ Alejhisselam joj tada reče: „Tvoj otac poslije ove današnje muke više nikada neće imati nikakve muke.“ A kada je Alejhisselam preselio na Ahiret, hazreti Fatima reče: „O moj oče, koji se odazva pozivu Gospodara svoga, o oče moj, neka ti u Džennetu El Firdevs bude boravište, o oče moj, vijest o tvojoj smrti Džibrilu prenosimo.“ A kada je pokopan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ona je upitala ashabe: „Zar ste mogli sebi dopustiti da na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pospete prašinu?“

(Buhari)

Usame, sin Zejdov, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i njegovog oca, izuzetno volio, pripovijeda: „Kćer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poručila je Alejhisselamu da joj je dijete na umoru, te da dođe kod nje. Alejhisselam ju je poselamio i poručio: ′Zaista Allahu pripada sve što uzme i sve što podari, i kod Njega je svakoj stvari rok određen, pa neka se strpi imajući na umu da će i za to biti nagrađena.′ Zatim je ponovo poslala po njega, zaklinjući ga da dođe. Tada je Alejhisselam pošao, a s njim su krenuli Se′ad ibn Ubade, Mu′az ibn Džebel, Ubejj ibn Ka′b, Zejd ibn Sabit i još nekoliko ashaba, radijallahu anhum. Dali su dijete Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga uze u naručje dok mu je duša hroptala i Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zaplaka kada ga je ugledao u takvom stanju. Se′ad ibn′ Ubade mu na to reče: „Šta je to, o Allahov Poslaniče?“„Ovo je rahmet (samilost) koju je Allah džellešanuhu usadio u srca robova Svojih.“

(Muttefekun alejhi)

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored jedne žene koja plakaše nad nečijim mezarom, pa joj je rekao: „Boj se Allaha i strpi se!“ Na to mu ona odgovori: „Idi od mene, ti nisi pogođen mojom nesrećom.“ Ona nije prepoznala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je, kada su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišla do vrata njegove kuće i, ne zatekavši nikoga od njegovih vratara, rekla mu, izvinjavajući se: „Nisam te prepoznala.“ „Prvi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada najteže strpiti)“, odgovori on.

(Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah džellešanuhu veli: ′Nema druge nagrade za Mog roba mu'mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovom svijetu (njegovo dijete), pa se on – nadajući se nagradi- strpi na tom gubitku, osim Dženneta′“

(Buhari)

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za kugu (koleru), pa joj je on odgovorio da je to Allahova kazna koju On šalje na koga hoće, a da ju je učinio rahmetom za mu'mine. Koji god se Allahov rob zadesi u mjestu u kojem se pojavila kolera, te se strpi, nadajući se nagradi od Allaha džellešanuhu i ostane u njemu, vjerujući da ga neće zadesiti, nego ono što mu je Allah džellešanuhu već odredio (a s tim on svakako mora biti zadovoljan) imat će nagradu šehida (onoga koji je poginuo boreći se na Allahovom putu).

(Buhari)

Enes, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Allah džellešanuhu rekao: „Ukoliko Ja nekog od svojih robova iskušam oduzimanjem njegovog vida, pa se strpi ( i ne kaže radi toga ništa loše), to ću mu nadoknaditi Džennetom.“

(Buhari)

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu pripovijeda: „Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je potekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa sebe, samo rekao: „Allahu dragi, Ti oprosti narodu mom, jer oni zaista ne znaju.“

(Muttefekun alejhi)

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhum, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah džellešanuhu ne oprosti dio njegovih grijeha.“

(Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kome Allah džellešanuhu želi dobro, stavi ga na kušnju.“

(Buhari)

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: „Allahu moj, održi me na životu dokle god mi je život hairniji, a usmrti me kada mi smrt bude bolja od života.“

(Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nije junašto u hrvanju (dvobojima), nego je junak onaj koji se strpi pri svojoj srdžbi.“

(Muttefekun alejhi)

Muaz ibn Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko savlada svoju srdžbu, i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah džellešanuhu će ga pozvati na kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoće od džennetskih hurija.“

(Ebu Davud i Tirmizi, hasen)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, priča da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Posavjetuj me, preporuči mi nešto!“ Na to mu on reče: „Nemoj se srditi.“ Čovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je Alejhisselam odgovorio: „Nemoj se srditi.“

(Buhari)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Mu'mina i mu'minku ne prestaju pogađati razne nedaće iskušenja u njima samima, ili njihovoj djeci i imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom džellešanuhu bez ijednog grijeha.“

(Tirmizi, hasen, sahih)


Tevba – Pokajanje – Hadisi

Posted: 14 Decembra, 2013 in Hadisi

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da je rekao: „Tako mi Allaha, ja zatražim oprost od Allaha, džellešanuhu, i obratim Mu se tevbom više od sedamdeset puta dnevno.“

(Buhari)


2. El Egarr ibn Jesar el Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „O ljudi, obraćajte se Allahu tevbom i traženjem oprosta! Zaista, ja tevbu činim stotinu puta na dan.“

(Muslim)

3. Enes, ibn Malik el Ensari, omiljeni sluga Poslanika sallallahu alejhi ve sellemme pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Allah se više obraduje pokajanju Njegova roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova.“

(Muttefekun alejhi)

4. Ebu Musa el Ešari, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Zaista Allah, džellešanuhu, drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći, primajući pokajanja onih koji su danju griješili. A danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka kraja ovoga svijeta).“

(Muslim)

5. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne stigne u njegovo grlo (do posljednjeg daha).“

(Tirmizi, hasen)

6. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, a njegova usta neće ništa napuniti do prašina; a Allah prima pokajanje onoga ko se pokaje.“

(Muttefekun alejhi)

7. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Allah, džellešanuhu, se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica uđu u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a njegovom se ubici Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu.“

(Muttefekun alejhi)


Iskrenost u nijjetu – HADISI –

Posted: 14 Decembra, 2013 in Hadisi

Prenosi se od vladara pravovjernih, Ebu Hafsa Omera sina Hattaba ibn Nufejla ibn Abduluzza ibn Rijaha ibn Abdullaha ibn Kurta ibn Rezah ibn Adijja ibn Kaba ibn Luejja ibn Galiba el Kurejšija el Adevija, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemme, kada je kazao: ′Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra hidžra Allahu i Poslaniku; a ko bude hidžru učinio zbog materijalne dobit ili zbog žene da bi se njome oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.′“

(Muttefekun alejhi)

2. Prenosi se od Ebu Abdullaha Džabira ibn Abdullaha – Allah s njima bio zadovoljan – da je rekao: „Bili smo uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u jednoj bitki, kada je rekao: ′Zaista u Medini ima ljudi koji su sve vrijeme sa vama (po nagradi). Kud god vi makli i koliko god dolina prokrstarili, jer ih je samo bolest omela da stvarno budu sa vama.′“ A u drugom rivajetu stoji: „Oni imaju nagradu zajedno sa vama.“
(Muslim)
3. Prenosi se od Ebu Jezida Mana ibn Jezida ibn Ahnesa, radijallahu anhu: „Jedne prilike je moj otac Jezid izdvojio da podijeli kao sadaku nekoliko zlatnika, te ih je stavio pored jednog čovjeka u džamiji, a ja sam ih uzeo i došao kući. On mi reče ′Tako mi Allaha, nisam ih imao namjeru tebi dati′, na što sam se ja požalio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, a on reče: ′Tebi, o Jezidu, pripada ono što si naumio, a tebi, Mane, ono što si uzeo.′“
(Buhari)
4. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Zaista, Allah ne gleda u vaša tijela, niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela.“
(Muslim)
5. Prenosi se da je Ebu Musa el Ešari rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, upitan je o čovjeku koji se bori da bi pokazao hrabrost, o onome koji se bori radi slave svoga plemena i o onome koji se bori da bi ga drugi vidjeli – ko je od njih na Allahovom putu? Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, odgovorio: ′Ko se bude borio za to da Allahova Riječ bude iznad svega, taj je na Allahovom putu.“
(Muttefekun alejhi)
6. Ebu Bekr Nufej ibn Haris es Sekafi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Kada se sukobe dva muslimana svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Džehennem.“ Tada sam ja rekao (veli Ebu – Bekr): „Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tada reče: „Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.“
(Muttefekun alejhi)
7. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Čovjekov namaz u džematu vredniji je od njegovog namaza u privatnoj kući, ili dućanu u kojem radi – za dvadeset i nekoliko stupnjeva. To je zbog toga što, kada čovjek lijepo uzme abdest i krene u džamiju, sa isključivom namjerom da klanja namaz u džematu; svakim njegovim korakom povećava mu se po jedan stepen i briše po jedna pogreška, sve dok ne uđe u džamiju, a od momenta kada u nju uđe, on je u namazu sve dok je u džamiji zbog namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao, govoreći: ′Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje!′ Meleki to čine sve dok čovjek na tom mjesto nekog ne uznemiri ili izgubi abdest i time uznemiri meleke.“
(Muttefekun alejhi)
 
8. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Allah, džellešanuhu, odredio je dobra i loša djela, zatim to objasnio; pa ko bude odlučio učiniti dobro djelo, zatim ga ne učini (bude spriječen), Allah mu to djelo u cjelosti upisuje kao da ga je i učinio. A ako odluči učiniti dobro djelo, pa ga i učini, Allah mu ga upisuje deset do sedam stotina puta, pa čak i više. A ako zaželi učiniti neko loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu upisuje jedno dobro djelo, a ako zaželi učiniti neko loše djelo, pa ga i učini, Allah mu upisuje samo jedno loše djelo.“
(Muttefekun alejhi)

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA POSTA
GLAVA
Bivanja dužnošću (dužnost) posta (mjeseca) ramadana i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: “O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), propisao se na vas post kao što se propisao (post i) na (one) koji su (bili) prije vas da se možda pobojite (ne bi li se vi, ne bi li ste se bojali, plašili).”
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla, od njegova oca, od Talhata, sina Ubejdulaha, da je (jedan) Beduin došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raščupane (tj. neiščešljane) glave pa je rekao:
            “O poslaniče Allaha, izvijesti me šta je uzakonio (odredio) Allah na mene od molitve.” Pa je rekao: “Pet molitava, osim (tj. izuzev) da učiniš dobrovoljno (još neku) stvar (tj. još nešto).” Pa je rekao: “Izvijesti me, šta je uzakonio Allah na mene od posta.” Pa je rekao: “Mjesec ramadan, osim da učiniš dobrovoljno (neku) stvar (tj. još nešto).” Pa je rekao: “Izvijesti me, šta je uzakonio Allah na mene od milostinje.” Pa je rekao: Pa je izvijestio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o zakonima Islama. Rekao je: “Tako mi (Onoga) koji je počastio tebe neću učiniti dobrovoljno (tj. neobavezno nijedne) stvari (ništa), a neću okrnjiti od (onoga) što je uzakonio (propisao, odredio) Allah na mene (nijedne) stvari (tj. ništa, nimalo).” Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: “Spasio se ako je bio istinit (ako je rekao istinu), ili: unišao je (tj. unići će u) raj ako govori istinu (kad veli da neće okrnjiti, propustiti nimalo ono što je uzakonio Allah).”
(Doslovno: ili: “unišao je (u) raj ako je bio istinit.”)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Postio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (dan zvani) Ašura’ i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto se uzakonio ramadan, ostavio se (tj. napustio se post Ašura'a). I bio je (običaja) Abdullah (da) ne posti njega (dan Ašura'a), osim (u slučaju) da se složi (tj. poklopi) sa njegovim postom (koji on postaše, koji je postio redovno na dobrovoljnoj osnovi).
(Dan Ašura’ je deseti dan mjeseca muharema.)
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, da je Irakj, sin Malikja, pričao njemu da je Urvete izvijestio njega od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da Kurejševići postahu (postiše, da su postili) dan Ašura'a u predislamlju. Zatim je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo postenje (sve) dok se (sve dok se nije) uzakonio ramadan, i (tj. a tada) rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Ko je htio (tj. Ko hoće), pa neka posti njega (dan Ašura'a), a ko hoće, mrsiće (tj. neka ga ne posti).”
GLAVA
vrijednosti posta.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Post je štit, pa neka ne bezobrazniči (tj. neka postač ne govori bezobraznih riječi) i neka ne prostači (tj. neka ne postupa kao neuk i prostak, grub čovjek). A ako (jedan) čovjek (pokaže znakove da hoće da) se bije s njime ili (da) se grdi (psuje) s njime, pa neka rekne: Zaista ja sam postač dva puta. Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci svakako zadah (miris) usta postača ljepši je kod Boga od mirisa mosuša. Ostavi (postač) svoju hranu, i svoje piće i svoju strast zbog Mene (rekao je Uzvišeni Bog), post je zbog Mene i Ja ću (da) nagradim za njega. A dobrota je (takva da će se nagraditi) sa deset svojih sličnosti (vrijednosti, tj. dobro djelo će se desetorostruko nagraditi).”
GLAVA:
Post je pokriće (iskupljenje za grijehe).
            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Džami’ od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Ko pamti izreku od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o iskušenju?” Rekao je Huzejfete: “Ja sam čuo njega (da) govori: “Iskušenje čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovom imanju i njegovom susjedu. Iskupljuje (pokriva) ga molitva, i post i milostinja.” Rekao je: “Nije (stvar da) pitam (ili: Nisam pitao) o toj (vrsti iskušenja). Pitam samo o (onoj vrsti iskušenja) koja će se ustalasati kao što se ustalasa more.” Rekao je Huzejfete: “A zaista ispod toga (tj. pred tim iskušenjem) su zaključana vrata.” Rekao je: “Pa otvoriće se ili razbiće se (tj. Da li će se otvoriti ili razbiti)?” Rekao je: “Razbiće se.” Rekao je: “To je najdoličnije (najpodobnije) da se neće zaključati do sudnjega dana (vrata iskušenja, tj. nereda, smutnje, meteža, pobune).” Pa smo rekli Mesruku: “Pitaj ga da li je bio Umer (u takvom predosjećaju da) zna ko su (ta) vrata (tj. ko je ta prepreka neredima među muslimanima)?” Pa je pitao njega pa je rekao: “Da, kao što zna da je pred sutra (tj. prije sutrašnjega dana večerašnja) noć.”
GLAVA
rejjana za postače.
(Kao što će se začas razumjeti, “rejjan” je naziv jednih rajskih vrata, a sama riječ znači: mnogo napojen, onaj koji je mnogo pio vode.)
            PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Zaista u raju su (jedna) vrata, rekne se njima (zovu se, ime im je) rejjan, unići će od njih (tj. na njih u raj) postači (na) sudnjem danu (kada budu ulazili u raj), neće unići od njih (na njih) niko (doslovno: nijedan čovjek drugi) osim njih. Reći će se: “Gdje su postači?” Pa će ustati. Neće unići od njih (na njih ni) jedan (čovjek drugi) osim njih, pa kada uniđu, zaključaće se pa nije unišao (tj. pa neće unići) od njih (na njih ni) jedan (čovjek, tj. niko poslije njih).”
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao mi je Ma'n, rekao je: pričao mi je Malikj od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Ko podijeli dva para (od nečega, od kakve imovine) u (ili na) putu Boga, dozivaće se od (više) vrata raja: o robe (slugo) Boga, ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika molitve (tj. od vršilaca molitve), pozivaće se od Vrata Molitve (to jest od rajskih vrata koja se zovu vrata molitve). A ko je bio od stanovnika borbe (od boraca, ratnika), pozivaće se od Vrata Borbe. A ko je bio od stanovnika posta (postača), pozivaće se od Vrata Mnogonapojenoga. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od Vrata Milostinje.” Pa je rekao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega: “Sa mojim ocem si ti (otkupljen) i mojom majkom (tj. Dao bih za tebe svoga oca i majku), o poslaniče Allaha, nema na (onoga) ko se pozivao (tj. ko će se pozivati) od tih vrata (ništa) od nužde (tj. nema mu nikakve štete – neće mu biti loše), pa da li će se pozivati ijedan (čovjek, tj. iko) od tih vrata, svakih (od) njih (ili: da li će se ijedan čovjek pozivati sa svih tih vrata)?” Pa je rekao: “Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih.”
GLAVA:
Da li se govori ramadan, ili (se govori) mjesec ramadan, i (GLAVA onoga) ko je vidio (smatrao) to, svako (od) njega (svaki taj izraz) širokim (tj. dozvoljenim).
            A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Ko je postio ramadan….”.. I rekao je: “Ne prethodite ramadanu….”.. 
(To jest: U oba navedena slučaja nije rekao mjesec ramadan ni mjesecu ramadanu.)
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Kada dođe ramadan, otvore se vrata raja.”
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu Enes, slobodnjak Temimovića da je njegov otac pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Kada je unišao (Kada uniđe, tj. kada dođe, nastupi) ramadan, pootvaraju se vrata neba, i pozaključavaju se vrata pakla i povežu se (u lance) satane (đavoli).”
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Salim da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Kada ste vidjeli njega (tj. mjesec na nebu), pa postite (tj. započnite post); a kada ste vidjeli (opet) njega, pa omrsite se (tj. završite post). Pa ako se zastro (oblakom mlađak) na vas (nad vama, tj. vama), pa odredite njemu (mjesecu trideset dana, tj. upotpunite posta trideset dana).” A rekao je (drugi) osim njega (osim Jahja-a, a to je Abdullah, sin Saliha, pričajući) od Lejsa, pričao mi je Ukajl i Junus za mlađak ramadana (kada ga vidite, postite, a kada ga vidite, mrsite se).
GLAVA
(onoga) ko je postio ramadan (zbog) vjerovanja, i računanja (na Božiju nagradu) i namjere (da izvrši pobožno djelo).
            A rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “….. proživiće se (vaskrsnuće oni) na njihovim (tj. na svojim) namjerama.”
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Ko je stajao (tj. Ko stoji u molitvi – a to znači: Ko provede u molitvi) Noć Sudbine (Noć Vrijednosti, Lejletul-kadr zbog) vjerovanja i računanja (na Božiju nagradu), oprostilo se (tj. oprostiće se) njemu što je sebi proturio (tj. što je prije toga učinio) od svoga grijeha (od svojih grijeha). A ko je postio ramadan (zbog) vjerovanja i računanja (na Božiju nagradu), oprostilo se (oprostiće se) njemu što je sebi proturio (ili: što se proturilo, što je prethodilo – a to znači: što je prije toga učinio) od njegova grijeha (od svoga grijeha ili od svojih grijeha).”
GLAVA:
Najdarežljiviji što je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) bude – je u ramadanu (ramazanu).
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:
            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od svih) ljudi sa dobrom, a bilo je najdarežljivije što bude (ili: a bio je opet najdarežljiviji, još darežljiviji) u ramadanu kada sreta (sreće, susreće) njega Džibril. A bio je (običaja) Džibril – na njega mir! – (da) sreta (sreće, susreće) njega (dakle sastaje se s njim) svake noći u ramadanu (tako) da se zguli (tj. da prođe sav ramadan u tim sretanjima i susretima), izlaže njemu (tj. uči pred njim) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an (napamet). Pa kada je sreo njega Džibril – na njega mir! – bio je darežljiviji sa dobrom od poslanoga vjetra (poslanoga sa kišom).
GLAVA
(onoga) ko nije ostavio govor laži (laž) i rad sa njim (prema njemu, po lažnom govoru) u postu.
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Ko nije ostavio (tj. Ko ne ostavi) govor laži (lažni govor) i rad sa njim (i rad po njemu), pa nije Bogu (nikakva) potreba u (tome) da ostavlja (čovjek) svoju hranu i svoje piće.”
GLAVA:
Da li će reći: zaista ja sam postač (ili: zaista ja postim), kada se grdio (psovao, tj. kada je njega neko grdio)?
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Ata’ od Ebu Saliha Zejata da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: rekao je Allah:
            “Svaki rad sina Adema (rad čovjeka) je za njega (je njemu) osim posta, pa (ili: jer) zaista on je za Mene (ili: zbog Mene) i Ja ću nagraditi za njega. I post je štit. I kada bude dan posta jednoga (od) vas, pa neka ne bezobrazniči, i neka ne viče (neka se ne dere). Pa ako se psuje s njim jedan (čovjek) ili se bije s njim, pa neka rekne: zaista ja sam čovjek postač. Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) duša Muhameda u Njegovoj ruci, svakako zadah (miris) usta postača je ljepši kod Allaha od mirisa mošusa. Za postača su (tj. Postač ima) dvije radosti (što) se raduje njima dvjema (što ih provodi, što će ih provoditi): kada se omrsi (tj. kad iftari), raduje se; i kada sretne svoga Gospoda (Gospodara), radovaće se sa svojim postom (zbog svoga posta).”
GLAVA
posta za (onoga) ko se bojao (ko se boji, plaši) na svoju osobu neoženjenosti (tj. ko se plaši za svoju osobu, za sebe neoženjenosti, ledičnosti da bi ga ona mogla navući na grijeh).
            PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Dok ja idem sa Abdullahom, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao (tj. reče on):
            Bili smo (jedanputa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Ko je mogao (tj. Ko može) snošaj (polni odnos; ili: brak, tj. Ko može stupiti u brak), pa neka se oženi, pa (jer) zaista ono (tj. stupanje u brak) je spuštenije (tj. čednije je) za vid i utvrđenije (bezbjednije, sigurnije je) za polni ud. A ko nije mogao (ko ne može braka), pa na njega je (da se bavi) sa postom, pa (jer) zaista on je njemu utuk (jalovljenje, tj. uništenje strasti).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Kada ste vidjeli mlađak, pa postite, a kada ste vidjeli njega, pa omrsite se.”
            A rekao je Silete od Ammara: Ko je postio dan sumnje (je li nastao ramadan ili nije), pa već se protivio (nije bio pokoran) Ebul-Kasimu, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo ramadan pa je rekao:
            “Ne postite do (da) vidite (ili: dok ne vidite) mlađak, a ne mrsite se (tj. nemojte prestati postiti ramazan) do (da) vidite njega (tj. dok ne vidite ponovo mlad mjesec – mlađak na kraju ramazana mjeseca). Pa ako se na vas (vama) zastrlo (oblakom, dakle ako je mlad mjesec zaklonjen oblakom – ako je oblačno), pa odredite za njega (trideset dana).”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Mjesec je dvadeset i devet noći (tj. dana), pa ne postite do (da) vidite (dok ne vidite) njega. Pa ako se zastrlo (oblakom) na vas, pa upotpunite broj (na količinu od) trideset.
            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Džebeleta, sina Suhajma, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Mjesec je ovako i ovako.” I uzeo je (tj. stisnuo je, skupio je) palac u trećem (pokazivanju prsta obiju ruku).
(Dva puta je pokazao sve prste od obe ruke, a treći puta je skupio, sakrio palac jedne ruke. Dva puta po deset je dvadeset, i treći puta devet – jer je palac odstranjen iz brojanja treći puta – pa je onda zbir dvadeset i devet. Na prste je pokazao da je u mjesecu 29 dana. “Hanese” znači: odstraniti se; a znači i: uzeti, oduzeti, skupiti, stisnuti, sakriti palac prst pri pokazivanju na prste brojčane vrijednosti nečega.)
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, – ili je rekao (Ebu Hurejrete r.a.): rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Postite zbog viđenja njega (mlađaka), i mrsite se (tj. završite cjelokupni post mjeseca ramazana) zbog viđenja njega. (To jest: pri viđenju njega – mlađaka. “Li” ovdje znači: pri, kod.) Pa ako se učinio nerazumnim (tj. ako se sakrio, pokrio prašinom i sličnim) na vas, pa upotpunite broj (dana mjeseca) šabana trideset (dana).”
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ikjrimeta, sina Abdurahmana, od Umu Selemete (Umu Seleme), bio zadovoljan Allah od nje, da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zakleo (da će sebe spriječiti) od svojih žena (tj. od ulaženja svojim ženama) mjesec (dana). Pa pošto je prošlo dvadeset i devet dana, otišao je jutrom (prije podne) ili je otišao večerom (poslije podne). Pa se reklo njemu:
            “Zaista ti si se zakleo da nećeš ulaziti (jedan) mjesec.” Pa je rekao: “Zaista mjesec biva (bude) dvadeset i devet dana.”
            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zakleo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da će se spriječiti) od (ulaženja, ulaska) svojim ženama. I bila se iščašila (pokrenula) njegova noga, pa je ostao (stanovao, boravio) u (jednoj) sobi dvadeset i devet noći (tj. dana), zatim je sišao (tj. izašao). Pa su rekli: “O poslaniče Allaha, zakleo si se mjesec (dana da ćeš ostati).” Pa je rekao: “Zaista mjesec biva dvadeset i devet.”
GLAVA:
Dva mjeseca blagdana (praznika) neće se okrnjiti njih dva.
            Rekao je Ebu Abdullah: rekao je Ishak: Iako je bio (blagdanski mjesec) krnjav (okrnjen), pa on je potpun. A rekao je Muhamed (sin Sirina): Neće se sastati njih dva (tako da) oba (od) njih dva je (svaki) okrnjen.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam Ishaka, misli (na) sina Suvejda, (priča) od Abdurahmana, sina Ebu Bekjreta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. – H -. A pričao mi je Museded, rekao je: pričao nam je Mutemir od Halida Haza'a, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Ebu Bekjreta, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Dva mjeseca neće se okrnjiti njih dva, dva mjeseca blagdana (praznika): ramadan (mjesec) i zul-hidže (mjesec).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Nećemo pisati i nećemo računati.”
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Esved, sin Kajsa, pričao nam je Seid, sin Amra, da je on čuo Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
            “Zaista mi smo narodni narod (tj. nepismen narod), nećemo pisati i nećemo računati (tj. ne pišemo i ne računamo). Mjesec je ovako i ovako.” Misli (na to da) je jedanput dvadeset i devet, a jedanput trideset (dana).

 

GLAVA:
Neće pristupati ramadanu sa postom dana (jednog dana), a ni dva dana (tj. Neće čovjek postiti pred ramadan onaj dan ili ona dva dana) nikako.
(Tj. Neće nikako pristupati….., jer je na kraju glagola “nne” za pojačanje.)
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
            “Neće pristupati nikako (ili: Neka ne pristupa nikako) jedan (od) vas ramadanu sa postom (postenjem jednoga) dana ili dva dana, osim da (neki) čovjek bude (u takvoj prilici da) postaše (da posti) svoj post (koji je uobičajio da posti, pa mu se podudari sa jednim ili dva dana pred ramadan) pa neka posti taj dan.”
GLAVA
govora Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje: “Dozvolilo se vama (u) noći posta bezobrazničenje (tj. u ime polnoga odnosa prilaženje) k vašim (svojim) ženama, one su odijelo (tj. zaštita od preljuba) za vas (vama), a vi ste odijelo za njih, znao je Allah da zaista vi varaste (zavaravaste) vaše osobe (sami sebe) pa je primio pokajanje vaše i oprostio je vama, pa sada vršite spolni odnos s njima, i tražite što je propisao Allah za vas (vama)…..”.
            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili su (ovakvoga običaja) drugovi Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bio (od njih svaki) čovjek postač, pa je nastupilo (vrijeme za) mršenje, pa je zaspao prije (nego) da se omrsi – nije jeo (tj. ne bi onda jeo tu) svoju noć, a ni (idući) svoj dan do (da, tj. dok ne) omrkne (tj. do sutra naveče). I (još je rekao Bera’) da je Kajs, sin Sirmeta, Ensarija bio postač. Pa pošto je nastupilo mršenje, došao je svojoj ženi pa je rekao njoj: “Da li je kod tebe (kakvo) jelo (tj. Imaš li kakva jela, hrane)?” Rekla je: “Ne, ali otići ću (tj. hoću li otići) pa ću tražiti za tebe (tebi).” A bio je (u prilici u tom) svome danu (da je morao da) radi. Pa su savladala njega njegova dva oka (tj. Pa je zaspao jer je bio umoran od posla, a žena još nije bila donijela hrane). Pa je došla njemu njegova žena. Pa pošto je vidjela njega (da je zaspao), rekla je: “Razočarenje za tebe!” (Tj.: “Pogriješio si!”) Pa pošto se upolovio (sutrašnji) dan, onesvijestio se on. Pa se to spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao ovaj odlomak: “Dozvolilo se vama (u) noći posta bezobrazničenje (tj. u ime spolnoga odnosa prilaženje) k vašim (svojim) ženama…..”. Pa su se obradovali sa njim (tj. zbog njega, ovoga odlomka) žestokom (tj. velikom) radošću. I sišao je (i odlomak): “….. i jedite i pijte (sve) dok se razjasni vama (ili: tako da se razjasni vama – a to znači: da vam se jasno ukaže, da vam bude jasan) bijeli konac od crnoga konca (bijela nit od crne niti)…..”.
(To je u stvari dio i nastavak već navedenoga odlomka Kur'ana.)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: “…. i jedite i pijte (sve dotle) da se razjasni (postane jasan) vama bijeli konac od crnoga konca od zore, zatim upotpunite post do noći….”. U (vezi) njega (tj. O njemu je pričao) Bera’ od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Hušejm, rekao je: izvijestio me Husajn, sin Abdurahmana, od Ša'bije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Pošto je sišao (odlomak u kojem se kaže): “….. da se razjasni vama bijeli konac od crnoga konca….”, upravio (tj. pošao, došao) sam k crnom užetu i k bijelom užetu (konopcu, tj. uzeo sam crni i bijeli konopac), pa sam učinio (stavio) njih dva pod moj (svoj) jastuk, pa sam počeo (da) gledam u noći (posta) pa neće se razjasniti (pokazati, tj. pa se ne razjašnjava, ne pokazuje se) meni (crni od bijeloga). Pa sam otišao jutrom (tj. poranio) na poslanika Allaha (tj. poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, pa sam to spomenuo njemu pa je rekao: “To (ti) je samo crnina noći i bjelina dana.”
            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da. – H – A pričao mi je Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan Muhamed, sin Mutarrifa, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
            Spustio se (odlomak u kojem se kaže): “….. i jedite i pijte (dotle) da se razjasni vama bijeli konac od crnoga konca….”, a nije (bio) sišao (onaj dio u tom odlomku koji glasi) “od zore”. Pa je bio (običaj neki dio od) ljudi (da postupa ovako) kada su htjeli post: svezao je (tj. svezao bi) jedan (od) njih u (tj. na, za) svoju nogu bijeli konac i crni konac, i neprestano jede (dotle) dok se razjasni njemu viđenje (raspoznavanje) njih dva (konca). Pa je spustio (objavio) Allah poslije (toga riječi toga odlomka): “….od zore…..”. Pa su znali (tj. saznali, doznali) da On misli samo (na) noć i dan (pod izrazom bijeli konac i crni konac).  
(Zorin bijeli konac i zorin crni konac.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Neka nikako ne spriječi vas od vašega objeda pred zoru poziv (ezan) Bilala.”
            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera i Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da Bilal pozivaše (na molitvu) u noći (dok je još noć, pomrčina), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Jedite i pijte do (časa kada je počeo da) poziva (na molitvu, tj. dok počne da uči ezan) Ibnu Umi Mekjtum, pa (jer) on neće pozivati (tj. ne poziva) do (da) izlazi zora.  (Tj. dok se ne pojavi zora.) Rekao je Kasim: A nije bilo među pozivom (pozivanjima, pozivima, ezanima) njih dvojice (tj. između ezana njih dvojice nije bilo vremenskog razmaka) osim (toliko) da se uspenje (popne) ovaj, a siđe ovaj (tj. onaj, na uzvišicu sa koje se pozivalo na molitvu, ili, možda, na neki kamen, jer za vrijeme Muhameda a.s. nije bilo munare).”
GLAVA
odgađanja (za kraj noći) objeda pred zoru (za vrijeme ramadana-ramazana).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Objedovavah (Objedovah, Izvršavah objed, Jeo sam) pred zoru u svojoj porodici, zatim biva moja žurba (tj. zatim žurim, žurio sam) da stignem ničičenje (da bih stigao da obavim molitvu jutra – sabah) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
količine koliko (tj. iznos količine, iznos vremenskog razmaka koji) je između objeda pred zoru i molitve zore.
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Objedovali (Jeli) smo pred zoru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je ustao k molitvi (zore – sabahu). Rekao sam: “Koliko je bilo između poziva (za molitvu – ezana) i objeda pred zoru?” Rekao je: “Količina (vremena da se moglo pročitati, proučiti) pedeset odlomaka.”  (Odlomaka iz Kur'ana.)
GLAVA
blagoslova objeda (sehura, ručka, jela) pred zoru bez zahtijevanja (da se taj objed mora izvršiti), jer zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi su spajali (sastavljali su post dva dana uzastopice, ne mrseći se, bez mršenja uopće), i nije se spominjao objed pred zoru (uopće).
(Tj. nije se spominjao objed pred zoru kada su spajali po dva dana neprekidnoga posta.)
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spajao (post jednoga dana sa postom drugoga dana), pa su spajali ljudi (slijedeći njegov postupak), pa je bilo teško na njih (pa je to bilo teško njima). Pa je zabranio njima (taj postupak). Rekli su:
            “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Nisam kao vaš lik (oblik, tip, tj. Nisam ja kao vi). Ja zaista bivam trajno (u takvom stanju da) se hranim i napajam se (tj. imam snagu da izdržim sastavljeni post od dva dana neprekidno kao da se hranim i kao da se napajam).”
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Objedujte pred zoru, pa (jer) zaista u objedu pred zoru je blagoslov.”
GLAVA:
Kada je naumio (tj. donio odluku) u danu post (Kada je donio odluku za post u toku dana).
            A rekla je Umu Derda’: Bio je Ebu Derda’ (običaja da) govori: “Kod vas (li) je (kakva) hrana (tj. Imate li kakve hrane)?” Pa ako smo rekli: Ne, rekao je (rekao bi on): “Pa zaista ja sam postač ovaj moj dan (tj. Postiću onda danas).” I činio je njega (ovaj postupak) Ebu Talhate, i Ebu Hurejrete, i Ibnu Abas i Huzejfete, bio zadovoljan Allah od njih.
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta sina Ekjvea, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga) čovjeka (da) doziva (tj. da viče, objavi) u (među) ljudima (u) danu Ašura'a da (onaj) ko je jeo, pa neka upotpuni (postenje, post), ili: pa neka posti (zaposti); a ko nije jeo pa neka ne jede.
GLAVA
postača (kada se nađe u takvom stanju da) osvane oskvrnjen (nečist u smislu vjerskih propisa jer je vršio polni odnos ili je u snu mu se desilo izlijevanje sjemena pa se nije okupao poslije tih slučajeva).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama sina Mugireta, da je on čuo Ebu Bekjra, sina Abdurahmana (da) je rekao: Bio sam ja i moj otac kada smo unišli na Aišu i Umu Selemu (tj. Da posjetimo Aišu i Umu Selemu). – H – Pričao nam je Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, da je njegov otac Abdurahman izvijestio Mervana da su Aiša i Umu Selema izvijestile njih dvije njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bivaše, bio je ponekad u takvom stanju da) stizaše (tj. zaticaše) njega zora, a on je oskvrnjen (džunub) od svoje porodice (žene), zatim se okupa i posti. A rekao je Mervan Abdurahmanu, sinu Harisa:
            “Zaklinjem se sa Allahom (zaklinjem se Allahom) zaista obratićeš se grubo (oštro) svakako sa njom (sa tom izjavom) Ebu Hurejretu.” A Mervan je tada na Medini (bio je u Medini upravnik, postavljen od Muavije). Pa je rekao Ebu Bekjr: Pa je mrzio to (tj. Pa nije želio to) Abdurahman. Zatim se odredilo nama da se sastanemo u Zul-Hulejfi. A bila je za Ebu Hurejreta tamo (jedna) zemlja (tj. Ebu Hurejrete je imao tamo nekakvu zemlju, posjed). Pa je rekao Abdurahman Ebu Hurejretu:
            “Zaista ja sam spominjač (tj. ja ću spomenuti) tebi (jednu) stvar. A da nije Mervan zakleo se na mene u njoj (tj. da me nije zakleo za nju, za tu stvar), ne bih spomenuo nje tebi.” Pa je (onda njemu) spomenuo govor Aiše i Umu Seleme. Pa je rekao (Ebu Hurejrete): “Tako je pričao meni Fadl, sin Abbasa, a on je znaniji.”  (Naime, Ebu Hurejrete je bio mišljenja da nije valjano zapostiti neokupan. To svoje mišljenje je zasnivao na hadisu koji je pričao, kako je već navedeno, Fadl, sin Abbasa: “Men edrekjehul-fedžru džunuben fe la jesum” – “Ko (bude u takvom stanju da) je stigla njega zora oskvrnjenoga, pa neće postiti.” Taj hadis je zabilježio Nesija. Neki tvrde da je Ebu Hurejrete napustio poslije, to svoje mišljenje, navodno, kada je doznao za govor Aiše i Umu Seleme. Međutim, navedeni tekst u Buhariji pokazuje da, bar za vrijeme toga razgovora, Ebu Hurejrete nije odstupio od svoga mišljenja.) A rekao je Hemam i sin Abdullaha, sina Umera, od Ebu Hurejreta: Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zapovijeda nama za mršenje, (mršenje, tj. da se omrsimo kada osvanemo oskvrnjeni). A prvo je oslonjenije (tj. hadis Aiše i Umu Seleme je jačega oslonca, ili jačega seneda u smislu hadiske nauke).
(Neki komentatori tumače riječi Ebu Hurejreta “a on (Fadl) je znaniji”, to jest: Fadl bolje zna o onome hadisu što mi ga je pričao, pa njemu je odgovornost, a ne na meni.)
GLAVA
doticanja kože (tj. površine tijela žene) za postača. (Tj. GLAVA o tome kada se postač dotakne površine tijela svoje žene.)
            A rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Zabranjuje se njemu njezin polni ud (organ).
            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je od Šubeta, od Hakjema, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) poljubi i dotiče se kože, a on je postač. A bio je najvlasniji (od) vas za svoju potrebu (ili: za svoj polni ud, organ, tj. vladao je, gospodario je svojom strašću više nego vi, pa je i mogao da ove neke radnje vrši jer ga one nisu mogle navesti na ono što bi mu pokvarilo post). A rekao je (valjda Buharija): rekao je Ibnu Abas: “Mearibu” je (isto što i) “Hadžetun” (potreba, potrepština). A rekao je Tavus: “Ulil-Irbeti” je glup (ludak koji je takav da) nema potrebe za njega u ženama (tj. nema nikakve potrebe za ženama).
GLAVA
poljupca za postača.
            A rekao je Džabir, sin Zejda: Ako je pogledao pa je izbacio sjeme, upotpuniće svoj post.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio me moj otac od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. – H – A pričao nam je Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
            Zaista je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zaista poljubi neku (od) svojih žena, a on je postač (a on posti). Zatim se nasmijala. 
(Njezino smijanje poslije pričanja značilo je da se radi upravo o njoj.)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, sina Ebu Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od njezine majke, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Dok sam ja (bila jedanput) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (dlakavoj vunenoj) odjeći, kadli dobih mjesečnicu. Pa sam se izvukla, pa sam uzela odjeću moje (svoje) mjesečnice (tj. svoju odjeću koju sam oblačila kada sam u mjesečnici). Pa je rekao: “Šta je tebi? Da li si dobila mjesečnicu?” Rekla sam: “Da.” Pa sam unišla sa njim u odjeću (tj. pod odjeću kojom smo se pokrivali, čupavu vunenu odjeću). A bila je ona i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bili su običaja da) se kupaju njih dvoje iz jedne posude. I ljubljaše (on) nju (ili: I ljubio je on nju), a on je postač.
GLAVA
kupanja postača.
            A skvasio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (jednu) odjeću pa je bacio nju na sebe, a on je postač. A unišao je Šabija (u) kupatilo, a on je postač. A rekao je Ibnu Abas: Nema štete da se okusi lonca ili (prehranbene) stvari. (Tj. da se postač samo okuša onoga što je u loncu, je li na primjer, slano, ali ne da žvače. Samo da stavi u usta i da opet izvadi iz usta.) A rekao je Hasen: Nema štete u mućenju vode u ustima i (u) rashlađivanju za postača. A rekao je Ibnu Mes'ud: Kada je bio (tj. Kada bude, nastane) post jednoga (od) vas, pa neka osvane namazan (mirisnom pomasti, pomadom), iščešljan (uređene kose). A rekao je Enes: Zaista za mene je (tj. ja imam jedan) rezervoar (kacu, bačvu), uniđem (uđem bacim se) u njega, a ja sam postač.  (“tekahhame”: baciti se, unići u vodu.) A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čistio zube (zubočistkom, misvakom), a on je postač. A rekao je Ibnu Umer: Čistiće zube (postač zubočistkom u) početku dana i (na) njegovom kraju. (Doslovno: i zadnjem (dijelu) njega, dana.) A rekao je Ata’: Ako je prožderao (tj. brzo progutao) svoju pljuvačku (poslije čišćenja zuba, kako neki kažu), neću reći (da) se omrsio (tim postupkom postač). A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete u vlažnom misvakju (u vlažnoj zubočistki, tj. da očisti postač svoje zube vlažnom zubočistkom). Reklo se (njemu; Ibnu Sirinu): “Za nju (tj. Ona, zubočistka ima) okus.” Rekao je: “I voda ima okus, (doslovno: I voda, za nju je okus), a ti mućkaš s njom (u ustima, tj. njom ispiraš, pereš usta). A nije vidio (smatrao) Enes, i Hasen, i Ibrahim u surmi (tj. u uljepšavanju trepavica antimonom) za postača (nikakve) štete.
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, od Urveta i Ebu Bekjra, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:
            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ponekad u takvom stanju da) stigne (zatekne) njega zora oskvrnjena (neokupana) u ramadanu od (onoga drugoga načina oskvrnjen-džunub) osim sna (osim izljeva sjemena u snu), pa se okupa i posti.
            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama sina Mugireta, da je on čuo Ebu Bekjra, sina Abdurahmana (da kaže):
            Otišli smo ja i moj otac kod Aiše r.a. dok (tj. te) smo ušli kod nje (tj. posjetili smo Aišu), bio zadovoljan Allah od nje (s njom). Rekla je: “Svjedočim na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista je bio (ponekad u takvom stanju da) zaista osvane oskvrnjen (džunub, džunup, neokupan) od spolnoga odnosa, osim polucije (tj. nije u snu da je bio izljev sjemena, ili: nije u snu bio izljev sjemena), zatim posti (zatim bi postio) njega (taj dan).” Zatim smo unišli (ušli) na Umu Selemu (kod Umu Seleme), pa je rekla slično tome.

GLAVA

postača kada je jeo (kada bi jeo) ili pio zaboravljajući (zaboravivši da posti).
            A rekao je Ata’: Ako je išmrknuo (frknuo, istjerao vodu iz nosa – a veli se da “istensere” znači što i “istenšeka”: ušmrknuti, uvući vodu u nos), pa je unišla voda u njegovo grlo – nema štete s njime (u njemu, tj. u tome) ako nije posjedovao (postač mogućnosti da to spriječi, tj. ako to nije mogao da spriječi). A rekao je Hasen: Ako je unišla (Ako uniđe, uđe u) njegovo (postačevo) grlo muha, pa nema ništa (nikakve stvari) na njega. A rekao je Hasen i Mudžahid: Ako je spolno općio zaboravljajući (da posti), pa nema stvari (nikakve, tj. ništa) na njega.
            PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Hišam, pričao nam je Ibnu Sirin od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Kada je (postač) zaboravio pa je jeo i pio, pa neka upotpuni (dovrši, završi) svoj post, pa (jer) nahranio je njega samo Allah i napojio je njega.”
GLAVA
zubočistke, vlažne i suhe za postača.
            A spominje se od Amira, sina Rebi'ata, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čisti zube (zubočistkom, misvakjom), a on je postač (toliko puta) što neću izbrojiti, ili (sumnja pripovjedač) nabrojiti. (Tj. ni broja ne znam koliko sam ga puta vidio da čisti zube posteći). A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Da nije (toga) da budem težak na svoju sljedbu (tj. da bih bio napravio poteškoću svojoj sljedbi, a to znači: Kad ne bih otežao svojoj sljedbi), zaista bih zapovjedio njima za zubočistku kod svakoga čišćenja (pred molitvu – pri abdestu).” A predaje (tj. priča) se slično njemu od Džabira i Zejda, sina Halida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A nije naročito spomenuo (tj. izdvojio, izuzeo) postača od (drugih lica) osim njega. A rekla je Aiša od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Zubočistka je čišćenje (tj. čistač) za usta, zadovoljstvo za Gospoda.” A rekao je Ata’ i Katadete: Gutaće (postač) svoju pljuvačku.
            PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Ata'a, sina Jezida, od Humrana, rekao je: vidio sam Usmana, bio zadovoljan Allah od njega, (a on) se čistio (abdestio je). Pa je izlio (polio vodu) na svoje dvije ruke triput, zatim je mućkao (sebi u ustima vodu) i išmrknuo je, zatim je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoju desnu ruku do lakta triput, zatim je oprao svoju lijevu ruku do lakta triput, zatim je potrao sa svojom glavom (tj. svoju glavu), zatim je oprao svoju desnu nogu triput, zatim lijevu triput, zatim je rekao: vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se očistio načinom ovoga moga čišćenja (kao ovo moje čišćenje), zatim je rekao:
            “Ko se očistio (tj. Ko se očisti) načinom ovoga moga čišćenja (kao ovo moje čišćenje), zatim klanja dva naklona (rekjata, tako da) neće pričati (tj. ne priča, ne pričajući u mislima) svojoj osobi (tj. sam sebi) u njima dvama (naklonima, rekjatima) sa (kakvom) stvari (ni o kakvoj stvari, ni o čemu) – oprostiće se njemu (sve) što je prethodilo od njegova grijeha (tj. oprostiće mu se grijesi koje je prethodno počinio, naravno mali grijesi).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Kada se čistio (tj. Kada se čisti, abdesti), pa neka ušmrkne sa svojom nozdrvom vodu.” (Ili:, pa neka šmrkne u svoju nozdrvu vodu.”)
            I nije razlikovao između postača i (drugog lica) osim njega (tj. nepostača). A rekao je Hasen: Nema štete sa seutom (tj. u seutu, lijeku koji se salije, stavi u nos) ako nije (seut) došao (dopro) k njegovom grlu. I podvući će surmu (tj. I uljepšaće antimonom trepavice). A rekao je Ata’: Ako se mućkao (tj. Ako je mućkao vodu u ustima), zatim je izlio što je u njegovim ustima od vode, neće štetiti njemu ako nije prožderao (progutao) svoje pljuvačke i (ono) što je ostalo u njegovim ustima. A neće žvakati smolu (za žvakanje). Pa ako je prožderao (progutao) pljuvačku smole, neću reći (ne velim): “Zaista se on omrsio”, ali (tj. nego) zabranjuje se od njega (od toga postupka). Pa ako je išmrknuo pa je unišla (ušla) voda (u) njegovo grlo, nema štete jer zaista on nije posjedovao (mogućnosti da to spriječi).
GLAVA:
Kada je spolno općio u ramadanu (u ramazanu).
            A spominje se od Ebu Hurejreta, podigao je njega (taj hadis, tj. pripisao ga je Muhamedu a.s.): “Ko se omrsio (jedan) dan od ramadana bez isprike (tj. nemajući opravdana razloga), a ni (kakve) bolesti, neće izvršiti (tj. nadomjestiti, nadoknaditi, naknaditi) njega (taj omršeni dan ramadana) post (cijeloga) vremena (tj. vejčni post) iako bi postio njega (vječni post, vječno za omršeni ramadanski dan).”  (Dakle ne bi to mogao naknaditi kad bi poslije toga postio vječno, cijeli život.) I za njega (tj. ovo) je rekao (i) Ibnu Mes'ud. A rekao je Seid, sin Musejeba, i Šabija, i Ibnu Džubejr, i Ibrahim, i Katadete i Hammad: Izvršiće (jedan) dan mjesto njega (omršenog dana ramadana).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Jezida, sina Haruna, pričao nam je Jahja, on je sin Seida, da je Abdurahman, sin Kasima, izvijestio njega od Muhameda, sina Džafera sina Zubejra sina Avvama sina Huvejlida, od Abbada, sina Abdullaha sina Zubejra, izvijestio je njega da je on čuo Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da ona) govori:
            Zaista je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Zaista on se spalio (tj. spaliće se u paklu na sudnjem danu).” Rekao je (Muhamed a.s. tome čovjeku): “Šta je tebi (Šta se to desilo tebi)?” Rekao je: “Pogodio
 sam svoju porodicu (tj. ženu) u ramadanu (a to znači: izvršio sam spolni odnos sa svojom ženom u danu ramadana).” Pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) zembiljem (tj. donešen mu je jedan takav zembilj koji) se zove arak (arak je zembilj, košara, korpa opletena od palminoga lišća). 
(Veli se da je taj zembilj bio napunjen datulama.)
            Pa je rekao: “Gdje je spalitelj (sebe, ili: spaljeni)?” Rekao je: “Ja (sam ovdje).” Rekao je: “Milodari sa ovim (tj. Milodari ovo).”
(Tj. “Podaj ovaj zembilj kao milostinju da bi ti ta milostinja pokrila, otkupila taj grijeh što si ga počinio.”)
GLAVA:
Kada je spolno općio u ramadanu, a nije bila za njega (nikakva) stvar (tj. a nije imao ništa), pa se milodarilo na njega (njemu), pa neka otkupi (svoj grijeh onim što mu se milodarilo).
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Humejd, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
            Dok smo mi sjedači (tj. Dok smo sjedili jedanput) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe njemu (jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): “O poslaniče Allaha, propao sam.” Rekao je: “Šta je tebi?” Rekao je: “Pao sam na svoju ženu, a ja sam postač.” Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: “Da li nalaziš vrat (tj. Imaš li roba da) oslobodiš njega?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li možeš da postiš dva uzastopna mjeseca?” Rekao je: “Ne.” Pa je rekao: “Pa da li nalaziš (mogućnost za) nahranjivanje šezdesetorice siromaha?” Rekao je: “Ne.” Rekao je (Ebu Hurejrete): Pa je ostao kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (čekajući šta će mu se konačno reći). Pa dok smo mi na tom (dok smo mi bili prisutni), došlo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa arakom (tj. donio mu se jedan) arak, u njemu su (bile) datule (hurme). A arak je zembilj. Rekao je: “Gdje je pitalac (molilac, molioc za savjet)?” Pa je rekao: “Ja (Tu sam).” Rekao je:
“Uzmi ih (datule), pa milodari s njim (s njima).” Pa je rekao (taj) čovjek: “Zar na (nekoga) siromašnijeg od mene (od sebe), o poslaniče Allaha (da to podijelim, milodarim)? Pa tako mi Allaha nema (nije) među njezina dva kamenjara – hoće (da kaže) dva kamenita predjela (kraja između kojih se nalazi Medina) – porodica (nijedne) kuće (da je) siromašnija od porodice moje kuće.” Pa se nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (toliko da) su se (čak) pokazali njegovi zubi. Zatim je rekao: “Nahrani ga (tj. taj zembilj datula) svoju porodicu (tj. Daj ga svojoj porodici; Nahrani s tim datulama svoju porodicu).”
(Ovaj slučaj se tumači na više načina. Čak neki smatraju da je namjera toga čovjeka bila da tim načinom dobije materijalnu pomoć, jer ga je bilo sram, stid tražiti pomoć bez zaokolišenja, a da uopće nije ni počinio toga grijeha u samoj stvari.)
GLAVA:
Da li će izvršioc polnoga odnosa u ramadanu nahraniti svoju porodicu od otkupa (iskupljenja za post) kada su bili potrebni (oskudni) mnogo. 
(“Mihvadžun”, pl. “mehavidžu”: mnogo potreban, mnogo oskudan.)
            PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega:
            Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Zaista zadnji (čovjek iz svoga naroda, tj. nitkov) je pao na svoju ženu u ramadanu.”  (Pod tim izrazom taj čovjek je mislio na se lično.) Pa je rekao (Muhamed a.s.): “Da li nalaziš (nešto) što (bi s njim, pomoću njega mogao da) oslobodiš vrat (tj. roba)?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li možeš da postiš dva uzastopna mjeseca?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li nalaziš (nešto) što ćeš (da) nahraniš s njim šezdeset siromaha (ili: Imaš li nešto s čime češ nahraniti šezdeset siromaha)?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: Pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa arakom (tj. donio mu se arak), u njemu su datule, a on (arak) je zembil (zembilj, košara, korpa od palminog lišća). Rekao je: “Nahrani ovo (Nahrani sa ovim) od tebe (od sebe, tj. za se, da iskupiš svoju grešku).” Rekao je: “Na potrebnijega (oskudnijega) od nas?  (Tj. Zar da nahranim oskudnijega od nas?) Nije među njezina dva kamenjara porodica (nijedne) kuće potrebnija (oskudnija) od nas.” Rekao je: “Pa na hrani ga tvojoj (svojoj) porodici (tj. Nahrani svoju porodicu ovim zembiljom datula).”
GLAVA
puštanja krvi i povraćanja (hrane iz stomaka) za postača (tj. kada se to dogodi u postača, postaču).
            A rekao je meni Jahja, sin Saliha: pričao nam je Muavijete, sin Sellama, pričao nam je Jahja od Umera, sina Hakjema sina Sevbana, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega:
            Kada je povratio (Kada se pobljuvao), pa neće se omrsiti. Samo izlazi (hrana iz čovjeka pri povraćanju), a neće dati da uniđe (tj. a ne daje da uniđe hrana u čovjeka čin povraćanja). A spominje se od Ebu Hurejreta (da je on rekao) da će ono omrsiti (tj. da povraćanje omrsi postača), a prvo je zdravije (ispravnije, tj. da neće povraćanje omrsiti to je ispravnije). A rekao je Ibnu Abas i Ikjrimete: Post je (izbjegavanje, suzdržavanje) od (onoga) što je unišlo (što ulazi), a nije od (onoga) što je izašlo (što izlazi). A bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) sebi pušta krv, a on je postač, zatim je ostavio njega (taj običaj, postupak) pa puštaše sebi krv u noći (a ne po danu kada se posti). A pustio je sebi krv Ebu Musa noću. A spominje se od Sa'da, i Zejda, sina Erkama, i Umu Seleme (da) su pustili sebi krv posteći (oni, tj. bivši oni postači). A rekao je Bukjejr od Umu Alkamete: Puštasmo sebi krv kod Aiše pa neće zabraniti (ona, tj. pa ona ne zabranjiva – ne zabranjivaše to nama iako smo postili). A predaje se (tj. priča se) od Hasena, od (više) osim jednog (druga, od više njih, tj. od mnogo drugova Muhameda a.s.) podižući (tj. pripisujući sljedeće riječi k Muhamedu a.s.), pa je rekao (prema predaji Muhamed a.s. ovo): “Omrsio se puštač krvi i (onaj što) je njemu puštena krv.” A rekao je meni Ajjaš: pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Junus od Hasena slično njemu (tj. onome hadisu što je maloprije naveden). Reklo se njemu (Hasenu): “Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je su li te riječi)?” (Tj. riječi: “Omrsi se i onaj ko pušta drugome krv i onaj kome se pušta krv.”) Rekao je (Hasen): “Da.” Zatim je rekao: “Allah je znaniji.”
(A ovo je protumačeno kao kolebanje Hasena u odnosu na tu predaju.)
            PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pustio sebi krv, a on je hodočasnički obučen, i pustio je sebi krv, a on je postač. 
(Tj. dao je sebi pustiti krv u oba slučaja.)
            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Pustio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je postač.
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Sabita Bunaniju (da) pita Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Da li mrzijaste (Da li ste mrzili) puštanje krvi za postača (postaču)?” Rekao je: “Ne, (ni zbog čega) osim zbog slabosti (oslabljenja snage i izdržljivosti).” A povećao je Šebabete: pričao nam je Šubete: “….. (puštanje krvi) na vremenu (tj. za vremena, za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.”
(Tj. po tom drugom pričanju upit je glasio: “Da li mrzijaste puštanje krvi postaču za vrijeme Vjerovijesnika a.s.?”)
GLAVA
posta u putovanju i mršenja (u putovanju, na putovanju).
            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka Šejbanije, čuo je Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) putovanju pa je rekao (za jednoga, tj. jednome) čovjeku: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!”  (Radi se o napitku od ječmene prekrupe i vode, ili od mlijeka i vode.) Rekao je: “O poslaniče Allaha, sunce (je tek, samo zamaklo za horizont, obzor).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!” Rekao je: “O poslaniče Allaha, sunce!” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!” Pa je sišao (tj. sjahao) pa je zamiješao (razmutio) njemu. Pa je pio (tj. napio se toga napitka – omrsio se), zatim je bacio (tj. pokazao) sa svojom rukom ovdje (tj. prema istoku), zatim je rekao: “Kada ste vidjeli noć (da) je počela od ovdje (tj. odavde), pa već se mrsi postač.” Slijedio je njega (Sufjana) Džerir i Ebu Bekjr, sin Ajjaša, od Šejbanije, od Ibnu Ebu Evfa-a, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju.
(Dakle po ovom drugom senedu Ibnu Ebu Evfa je rekao “Bio sam”, a prema prethodnom “Bili smo”. Ostalo je sve isto.)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše da je Hamzete, sin Amra, Eslemija rekao:
            “O poslaniče Allaha, zaista ja nižem (ili: šijem) post (tj. postim neprekidno).”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Hamzete, sin Amra, Eslemija rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Da li ću (da) postim u putovanju?” A bio je mnogoga posta (mnogo je postio). Pa je rekao: “Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pa posti, a ako hoćeš, pa mrsi (ne posti, dakle: Ako hoćeš pa posti, a ako nećeš ne moraš postiti).”
GLAVA:
Kada je postio (postač nekoliko) dana od ramadana, zatim je putovao (tj. krenuo na putovanje).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao k Mekji u ramadanu. Pa je postio (sve) dok je prispio (došao, dopro u mjesto) Kjedid, (a tude) se (ili: pa se tu) omrsio pa su se omrsili (i ostali) ljudi. Rekao je Ebu Abdullah: A Kjedid je (ono) što je između Usfana i Kudejda.
GLAVA.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, od Abdurahmana, sina Jezida sina Džabira, da je Ismail, sin Ubejdulaha, pričao njemu od Umu Derda-e, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u neko (od) njegovih putovanja u (jednom) vrućem danu (tako vrućem) da stavlja čovjek (putnik) svoju ruku na svoju glavu od (tj. zbog) žestine vrućine (zbog velike, žestoke vrućine). I nije u (tj. među) nama (nijedan) postač osim (onoga) što je bilo (posta, postenja) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ibnu Revahata (tj. samo su njih dva tada bili postači).
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za (onoga) ko (je bio u teškom stanju da) se zasjenjivalo nad njim (tj. da se pravio hlad nad njim), a zažestila se vrućina: “Nije od dobročinstva post u putovanju.”
(Taj što je bio u teškom stanju da su mu pravili hlad – postio je pri žestokoj vrućini u putovanju. To je i bio razlog da mu je Muhamed a.s. i rekao to što je navedeno.)
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Ensarija, rekao je: čuo sam Muhameda, sina Amra sina Hasena sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju pa je vidio (nekakvu) stisku (gužvu, navalu) i (jednoga) čovjeka već se je zasjenčilo nad njim (tj. napravio se njemu hlad). Pa je rekao: “Šta je ovo (ovaj, tj. Šta mu je)?” Pa su rekli: “Postač.” Pa je rekao: “Nije od dobročinstva post u putovanju.
GLAVA:
Nisu kudili drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, neki (od) njih neke u postu i mršenju (tj. u vezi posta i u vezi mršenja).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
            Putovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije kudio postač (u putovanju) na mrsioca (tj. mrsioca), a ni mrsilac na postača (tj. postača).
GLAVA
(onoga) ko se omrsio u putovanju (ili: na putovanju) zbog (toga da) vide njega ljudi (da ne posti, odnosno da se on omrsio).
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Mansura, od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine k Mekji. Pa je postio (sve) dok je dospio (došao, dopro u) Usfan. Zatim je pozvao za vodu (tj. da mu donesu vodu) pa je podigao nju k svojim dvjema rukama zbog (toga da) vide njega ljudi pa se omrsio (i tako je ostao u daljem putovanju mrseći sve) dok je stigao (u) Mekju. A to je (bilo) u ramadanu. Pa je bio (običaja) Ibnu Abas (da) govori: Već je postio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i mrsio je (u putovanju), pa ko je htio (tj. pa ko hoće), postiće, a ko hoće, mrsiće.
GLAVA:
“….. a na (one) koji mogu njega (post) je otkup….”.
            Rekao je Ibnu Umer i Selemete, sin Ekjve'a: Dokinula je nju (ovu rečenicu sljedeća rečenica, odnosno sljedeći odlomak):
            “Mjesec ramadan (je onaj mjesec) koji je (taj što) se spustio (objavio) u njemu Kur'an (kao) uputa za ljude i (jasni) dokazi od upute i razlikovanja (tj. i kao dokazi za razlikovanje, raspoznavanje šta je dobro, a šta je zlo), pa ko je prisutan (kod svoje kuće u ovome) mjesecu, pa neka posti njega (taj mjesec), a ko je bio (tj. ko bude) bolestan ili na (nekom) putovanju, pa broj (dana koje je mrsio, neka naknadno posti) od drugih dana (poslije ramadana); hoće Allah za vas olakšanje (lakoću), a neće za vas teškoću, i zbog (toga da) upotpunite (taj) broj, i zbog (toga da) veličate Allaha na (ono, tj. zbog onoga) što je naputio vas i možda vi (tj. i ne bi li vi tako da) zahvaljujete (ili: i možda vi da ćete zahvaliti).”.
            A rekao je Ibnu Numejr: pričao nam je Aameš, pričao nam je Amr, sin Murreta, pričao nam je Ibnu Ebu Lejla, pričali su nam drugovi Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo):
            Sišao je ramadan (tj. Sišla je zapovjed da se posti ramadan) pa je bilo teško na njih (tj. njima njegovo postenje). Pa je bio (svaki onaj) ko je nahranio svakog dana (jednoga) siromaha – (bio je) ostavio post (ramadana makar da je bio) od (onih) ko može njega (post da izdrži). I dopustilo se njima u tome. Pa je dokinula nju (tu rečenicu sljedeća rečenica u istom odlomku, a to je): “…. a da postite, bolje je za vas (bolje je vama)….”, pa se zapovjedilo njima za post.
            PRIČAO NAM JE Ajjaš, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) je (on) pročitao:
            “… otkup, hrana siromaha….”, (zatim) je rekao (Ibnu Umer): “Ona je dokinuta.”
(Tj. “Ova rečenica je dokinuta, anulirana.”)
GLAVA:
Kada će se izvršiti (naknadno) izvršivanje (izvršavanje naknadnog posta) ramadana.
            A rekao je Ibnu Abas: Nema štete da se izrastavlja (tj. da se ne napašćaju, da se ne napaštaju uzastopice dani ramadana, nego se mogu napašćati, napaštati izrastavljeno, rastavljeno) zbog govora Allaha, uzvišen je: ” … pa broj od drugih dana…”.
            A rekao je Seid, sin Musejeba, u (vezi) posta deset (dana zul-hidžeta, prvih deset dana toga mjeseca dobrovoljno da ih posti lice koje je dužno da naposti i dio ramadana): Neće biti dobro (tj. Nije dobro da posti dobrovoljno dane zul-hidžeta) do (da) počne sa ramadanom (tj. nego će početi sa napašćanjem ramadana). A rekao je Ibrahim: Kada je propustio (da naposti jedan ramadan tako da) je čak došao drugi ramadan, postiće njih dva (tj. oba ramadana). A nije vidio na njega (nikakve) hrane.
(Tj. Ibrahim Nah'ija nije smatrao da je dužan onaj čovjek koji nije dva ramadana postio da treba da otkupljuje hranom, nego treba da obadva posti, napašća.)
            A spominje se od Ebu Hurejreta (kao hadis zvani) mursel, i od Ibnu Abasa da će zaista on (trebati da) nahrani (siromaha kao kaznu što nije prvoga ramadana napostio prije nego je došao drugi ramadan). 
(Tj. Ko nije napostio jednoga ramadana, a došao je i drugi ramadan, on će postiti ovaj drugi redovno, pa će poslije njega da naposti prvi pa će onda još da nahrani hranom jednoga siromaha – da ga hrani mjesec dana zbog toga što nije napostio prvi ramadan prije nego je došao drugi ramadan. Buharija na ovo kaže sljedeće:)
            A nije spomenuo Allah nahranjivanje. Samo je rekao: “…. pa broj od drugih dana….”.
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Jahja od Ebu Selemeta, rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da) govori:
            Bivaše na mene post od ramadana pa ne mogu da izvršim (njega naknadno nikad) osim u (mjesecu) šabanu. Rekao je Jahja: Posao (zauzetost) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili: sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
žene u mjesečnici (koja ima olakšicu da) ostavlja post i molitvu.
            A rekao je Ebu Zinad: Zaista običaji (postupci Muhameda a.s.) i načini istine (Božijega zakona) zaista dolaze mnogo (puta) na suprot mišljenju, pa ne nalaze muslimani bijega (tj. izlaza) od slijeđenja njih (tj. moraju ih slijediti). Od toga je (tj. U to spada i odredba) da žena u mjesečnici izvršava (naknadno) postenje, a neće (naknadno) izvršavati molitvu.
            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao mi je Zejd od ‘Ijada, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “…. Zar nije (u takvom položaju žena da) kada je dobila mjesečnicu, ne klanja i ne posti? Pa to je krnjavost njezine vjere.”
(Tj. to izostavljanje vršenja propisa za vrijeme mjesečnice umanji joj količinu dobrih djela, pa joj to dođe kao neka vrsta krnjavosti vjere.)
GLAVA
(onoga) ko je umro, a na njemu je post.
            A rekao je Hasen: Ako su postili od njega (tj. Ako poste za njega) trideset ljudi jedan dan, dozvoljeno je (tj. vrijedi mu to da mu spane dužni post sa njega).
(Hanefijski pravnici smatraju da ne vrijedi postiti za drugoga, bio on živ ili mrtav. Smatraju samo da se može post otkupiti, iskupiti za drugoga, pa u tom slučaju tumače i sve hadise koji govore o postenju za umrlog. Šafijski pravnici su suprotnoga stanovišta.)
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Musa-a sina Aajena, pričao nam je moj otac (Musa, sin Aajena) od Amra, sin Harisa, od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, da je Muhamed, sin Džafera, pričao njemu od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Ko je umro (tj. Ko umre), a na njemu je postenje (post), postiće od njega (za njega) njegov zaštitnik (zakonski zastupnik).”  (Pod izrazom “velijun” neki misle da to znači najbliži rođak, neki: nasljednik, neki: izvršilac oporuke umrloga.) Slijedio je njega (oca Muhameda, sina Musa-a) Ibnu Vehb od Amra. A predao je njega (ovaj hadis) Jahja, sin Ejuba, od Ibnu Ebu Džafera.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Zaidete od Aameša, od Muslima Betina, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “O poslaniče Allaha, zaista moja majka je umrla, a na njoj je post (jednoga) mjeseca, pa (da li) ću izvršiti (naknadno) njega za nju (doslovno: od nje)?” Rekao je: “Da.” Rekao je: “Pa dug Allaha (dug prema Allahu) je preči da se izvrši (od svakog drugog duga; nego ikakav drugi dug).” Rekao je Sulejman: pa je rekao Hakjem i Selemete, a mi smo skupa sjedači (zajedno smo sjedili) kada je pričao Muslim (Betin) za ovaj hadis, rekla su njih dva: čuli smo Mudžahida (da) spominje ovo od Ibnu Abasa.  (Tj. ovaj hadis od Ibnu Abasa.) A spominje se od Ebu Halida: pričao nam je Aameš od Hakjema, i Muslima Betina i Selemeta, sina Kjuhejla, od Seida, sina Džubejra, i Ata'a, i Mudžahida od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja sestra je umrla.” A rekao je Jahja i Ebu Muavijete: pričao nam je Aameš od Muslima, od Seida, od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja majka je umrla.” A rekao je Ubejdulah od Zejda, sina Ebu Unejseta, od Hakjema, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja majka je umrla, a na njoj je post (jednoga) zavjeta (zavjetni post). A rekao je Ebu Hariz: pričao nam je Ikjrimete od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Umrla je moja majka, a na njoj je post (posta) petnaest dana (tj. ostala je dužna da naposti petnaest dana).”
GLAVA:
Kada se dozvalja (dozvoljava) mršenje postača (postaču).
            A omrsio se Ebu Seid Hudrija kada je zašao kolut Sunca.
            PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam, sin Urveta, rekao je: čuo sam svoga oca (da) govori: čuo sam Asima, sina Umera sina Hataba, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Kada je počela noć od ovdje (odavde, tj. od istoka), i okrenuo leđa dan od ovdje (odvade, tj. od zapada) i zapalo (je) Sunce (i zapadne, zađe Sunce), pa već se omrsio (tj. već se mrsi) postač.”
            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Šejbanije, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) putovanju, a on je postač. Pa pošto je zapalo Sunce, rekao je nekom (od) naroda (tj. nekome čovjeku): “O omsica (O ti, Hej ti), ustani pa zamiješaj (razmuti) za nas (tj. nama).” Pa je rekao: “O poslaniče Allaha, da si omrknuo (da si unišao u noć, tj. da si sačekao, očekao da se smrkne)!” Rekao je: “Siđi pa nam zamiješaj.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, pa da si omrknuo!” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nama.” Rekao je: “Zaista na tebi je (još) dan (tj. Zaista još je dan, ili Zaista još ti je dan).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Pa je sišao pa je zamiješao (vode i ječmene prekrupe, ili vode i mlijeka) za njih (njima). Pa se napio (toga napitka) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: “Kada ste vidjeli (Kada vidite) noć (da) je već počela odavde, pa već se mrsi postač.”
GLAVA:
Mrsi se sa (onim) što se olakšalo (što je lako) njemu (da pribavi), sa vodom i (drugim nečim) osim nje.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Putovali smo (Išli smo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je postač. Pa pošto je zapalo (zašlo) Sunce, rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, da si omrknuo (drugim riječima: sačekaj dok se smrkne).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, zaista na tebi je dan.” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Pa je sišao pa je zamiješao. Zatim je rekao: “Kada ste vidjeli noć (da) je počela odavde, pa već se mrsi postač.” I pokazao je (pri tom) sa svojim prstom prema istoku.
GLAVA
požurenja mršenja (žurenje sa mršenjem).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Neprestano će biti ljudi sa dobrom dok su požurivali (tj. dok požurivaju, dok požuruju) mršenje.” 
(Dakle: Dok žure, dok požure da se iftare, kad nastupi čas za iftar, za mršenje.)
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekjr od Sulejmana, od Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) putovanju. Pa je postio dok je omrknuo (dok se smrklo). Rekao je (jednom) čovjeku: “Siđi pa zamiješaj (razmuti napitak) za mene.” Rekao je: “Da si pričekao da dok (jače) omrkneš (tj. dok se jače smrači).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj za mene (meni). Kada si vidio noć (da) je već počela odavde, pa već se mrsi postač.”
GLAVA:
Kada se omrsio u ramadanu, zatim se pojavilo Sunce.
            PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od Fatime, od Esme, kćeri Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je:
            Omrsili smo se na (u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu oblaka (oblačnosti, kad je bilo oblačno), zatim se rodilo (tj. pojavilo se iza oblaka) Sunce. Reklo se Hišamu: Pa se zapovjedilo njima za izvršenje (naknadno, tj. za napašćanje toga dana). Rekao je: “Bijeg (tj. Ima li izlaz) od (naknadnog) izvršenja?” A rekao je Mamer: čuo sam Hišama (da kaže ovo): “Neću znati (tj. Ne znam) da li su izvršili (naknadno) ili ne (taj dan).”
GLAVA
posta (postenja) djece.
            A rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, za pjanoga (tj. jednome pjanom čovjeku) u ramadanu: “Teško tebi! A naša djeca su postači.” Pa je udario njega (tj. toga pjanoga je udario Umer r.a.).
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufadala, pričao nam je Halid, sin Zekjvana, od Rubejji-e, kćeri Muavviza, rekla je:
            Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zapovjed u) jutru Ašura’-a ka selima Pomagača: “Ko je osvanuo mrseći, pa neka upotpuni ostatak svoga dana (kao postač), a ko je osvanuo posteći, pa neka posti.” Rekla je: Pa postasmo (Pa postismo) ga poslije, i upostavasmo (tj. i ponukavasmo na post) našu djecu i činjasmo (i činili smo, pravili smo) za njih (tj. njima) igračku od vune. Pa kada je (kada bi) zaplakalo jedno (od) njih na hranu (za hranom), dadnemo (damo) mu to dok bude kod
mršenja (da se zabavlja do mršenja).

 

GLAVA
spajanja (po dva dana posta ne jedući ni noću ništa), i (GLAVA onoga) ko je rekao: Nije u noći post zbog govora Njega (Allaha), uzvišen je: “…. zatim upotpunite post do noći….”, a zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (njega, spajanje posta) samilošću za njih i ostavljanjem na njih (tj. iz samilosti prema njima i zbog ostavljanja njima snage) i (GLAVA onoga) što se mrzi od udubljivanja (sebe, tj. opterećivanja sebe sa onim što nije propisano).
            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao mi je Jahja od Šubeta, rekao je: pričao mi je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Ne spajajte (posta od dva dana, tj. Ne postite dva dana ne mrseći se ni po noći).” Rekli su: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Nisam (ja) kao jedan od vas. Zaista ja se nahranjujem i napajam. Ili: Zaista ja prenoćivam (tako kao da) se nahranjujem i napajam.”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. zabranio je spajanje). Rekli su: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vi. Zaista ja se nahranjujem i napajam se.”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ibnu Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Ne spajajte. Pa koji (od) vas (to hoće) kada je htio da spaja, pa neka spoji do zore. (Tj. kada je postio jedan dan pa došlo vrijeme da se omrsi, neka produži postiti još do zore, ali ne i drugi dan, nego neka pred zoru jede i onda zaposti za sljedeći dan).” Rekli su: “Pa zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vaš lik (oblik, tip). Zaista ja prenoćivam, za mene je nahranjivač (tj. ja imam jednoga nahranjivača koji) nahranjuje mene, i napojivač (i napajača koji) napaja mene.”
            PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, i Muhamed, rekla su njih dva: izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. spajanje) milošću za njih (iz samilosti prema njima). Pa su rekli: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vaš oblik. Zaista ja (sam u takvom položaju, stanju da) nahranjuje mene moj Gospod i napaja me.”
            Rekao je Ebu Abdullah: Nije spomenuo Usman (pričajući ovaj hadis slijedećih riječi:) “milošću za njih”.

GLAVA

kažnjavanja (egzemplarne kazne, tj. stroge kazne od strane Muhameda a.s.) za (onoga) ko je mnogo činio spajanje (posta).
            Predao je njega (ovaj postupak) Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(“Tenkjil” je primjerena stroga kazna kojom se želi da zastraši drugi koji nije još počinio ono zbog čega se kažnjava kažnjeni.)
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. zabranio je spajanje) u postu. Pa je rekao njemu (jedan) čovjek od muslimana: “Zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “A koji (od) vas je kao ja? Zaista ja prenoćivam (tako da) nahranjuje mene moj Gospod (Gospodar) i napaja mene (i napaja me).” Pa pošto nisu htjeli da odustanu od spajanja, spajao je sa njima (jedan) dan, zatim (još jedan) dan, zatim su vidjeli mlađak pa je rekao: “Da je (mlađak) zaostao (tj. da se nije još za koji dan pojavio), zaista bih povećao vama (tj. spojio bih vam post od više dana, a ne samo dva dana).” (To im je bio zamislio) kao kaznu (kažnjavanje) kada nisu htjeli da odustanu (od spajanja).
(“Inteha” znači zabraniti sam sebi nešto, a to opet znači: odustati od nečega, proći se nečega. Moglo bi se zaključiti da se radilo, možda, o postu ramadana, jer kada se vidi po isteku ramadana mlađak, nastupa bajram, blagdan mršenja, praznik mršenja. Na prvi dan praznika mršenja je zabranjeno postiti, tj. prvoga dana mjeseca ševvala. U prvom danu svakog drugoga mjeseca nije zabranjeno postiti, pa se post mogao produžiti iako se vidio mlađak. O ovome komentatori nisu napisali ništa, bar Ajnija i Kastalanija koji su podloga ovome prevodu.)
            PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezak od Mamera, od Hemmama da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Čuvajte se spajanja!” Dvaput (je to rekao). Reklo se: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja prenoćivam (tako da) nahranjuje mene moj Gospod i napaja me, pa odajite se od posla (onome) što možete (tj. u poslu se privezujte, opterećujte sa onolikom količinom što je možete vršiti bez poteškoće).”
GLAVA
spajanja do zore.
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Ne spajajte. Pa koji (od) vas hoće da spaja, pa neka spaja do zore.” Rekli su: “Pa zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Nisam kao vaš oblik (Nisam ja kao vi; Nisam ja poput vas). Zaista ja prenoćivam (tako da) je za mene (jedan) nahranjivač (tj. tako da ja imam nahranjivača koji) nahranjuje (hrani) mene i napojivač (i napojivača koji) napaja mene.”
GLAVA
(onoga) ko se zakleo na svoga brata (tj. ko zakune svoga brata) zbog (toga da) se omrsi u (postu) dobrovoljnosti (neobaveznom postu), i nije vidio (i nije smatrao) na njega (da je obavezno naknadno) izvršenje (toga dana) kada je bilo (mršenja u tom danu) podudarnije njemu (tj. prikladnije za njega, kada mu je više odgovaralo u nekoj prilici).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Džafer, sin Avna, pričao nam je Ebul-Umejs od Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovog oca, rekao je:
            Pobratio je (Uspostavio je pobratimstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Selmana i Ebu Derda'a. Pa je posjetio Selman Ebu Derda'a. Pa je vidio (Selman) Umu Derda'u (ženu Ebu Derda'a) obučenu u trošno odijelo (trošnu odjeću, svakodnevnu radnu odjeću) pa je rekao njoj: “Šta je tvoje stanje (tvoja stvar, tj. Što si takva)?” Rekla je: “Tvoj brat (tj. pobratim) Ebu Derda’ je (takav da) nije njemu (nikakva) potreba u ovozemnosti (tj. ne osjeća potrebe za ovozemaljskim dobrima i nasladama).” Pa je došao Ebu Derda’ pa je načinio (spravio) njemu (jednu) hranu (jelo). Pa je rekao (Selman domaćinu Ebu Derda'u): “Jedi (i ti).” Rekao je: “Pa zaista ja sam postač.” Rekao je: “Nisam ja jedač do (da i ti) jedeš (tj. Neću ja jesti dok i ti ne počneš jesti sa mnom).” Rekao je: Pa je jeo. Pa pošto je bila noć, otišao (tj. počeo) je Ebu Derda’ (da) stoji (u molitvi, tj. da klanja dobrovoljne molitve). Rekao je: “Spavaj.” Pa je spavao, zatim je otišao (počeo da) stoji (klanja). Pa je rekao: “Spavaj.” Pa pošto je bilo (vrijeme) od kraja (zadnjega dijela) noći, rekao je Selman: “Ustani sada.” Pa su klanjala njih dvojica. Pa je rekao njemu Selman: “Zaista za tvoga Gospoda je na tebi (jedno) pravo, i za tvoju osobu je na tebi (jedno) pravo i za tvoju porodicu je na tebi (jedno) pravo (tj. tvoj Gospod, i sam ti i tvoja porodica – svako od vas ima svoje pravo prema tebi, a to znači: ti imaš dužnosti i obaveze prema Uzvišenome Bogu, i prema sebi samome i prema svojoj porodici), pa podaj svakome pravo vlasniku (imaocu prava) njegovo pravo.” Pa je došao (Ebu Derda’ k) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo to njemu, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Selman.”
GLAVA
posta (mjeseca) ša'bana.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti (dobrovoljno tako dugo, mnogo dana) da govorimo (da bi govorili): “Neće mrsiti”; a mrsi (nekad tako) da govorimo: “Neće postiti (tj. Ne posti u ovome mjesecu nimalo dobrovoljno).” Pa nisam vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je upotpunio post (postenje cijeloga jednoga) mjeseca osim ramadana, i nisam vidjela njega (nikad) mnogobrojnijeg postom od njega u ša'banu.” 
(Tj.,… nisam vidjela da je i u kojem mjesecu više postio dobrovoljno nego u šabanu.)
            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala njemu, rekla je:
            Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti (nijedan) mjesec mnogobrojnije (tj. više) od (mjeseca) šabana, pa zaista on postaše (postio je) šaban, svega njega. I govoraše: “Uzmite od posla (rada ono) što možete, pa (tj. jer) zaista Allah se neće dosaditi do (da) se dosadite (vi).” 
(tj. Allahu neće dosaditi vaš ibadet ma koliki bio, ako vama ne dosadi.)
            A najdraža molitva k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, je (ono) što se ustrajalo na njemu (tj. najdraža mu je bila molitva ustrajna) iako je malobrojna (mala) bila (iako bi bila mala, malobrojna). I bio bi (takvoga postupka) kada je klanjavao (kada je klanjao neku) molitvu (da) je (da bi) ustrajao na njoj.
GLAVA
(onoga) što se spominje od posta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga mršenja.
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, od Ibnu Abasa, rekao je:
            Nije postio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, potpun mjesec nikada (nijedan) osim ramadana. A posti (nekad tako dugo) da govori govornik (da bi govorio neko): “Ne, tako mi Allaha neće mrsiti”, a (nekad) mrsi da govori govornik: “Ne, tako mi Allaha neće postiti (ne posti).”
            PRIČAO MI JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Humejda da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
            Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) mrsi od mjeseca da mislimo da (on) neće postiti od njega (nimalo), a (da) posti da mislimo da neće mrsiti od njega (nijednu) stvar (tj. ništa). I bio je (i takav da) nećeš htjeti (da) vidiš njega (u kojem god dijelu) od noći klanjača (kao klanjača, pa da će biti drukčije) osim (tako da) vidiš njega, a ni spavača (a ni kad spava) osim (da) ćeš vidjeti njega.
(Musallijen se može prevesti i: klanjajući, naimen: spavajući, ali se gornji izraz stavio zbog otklanjanja dvosmislenosti koja bi mogla da bude.)
            A rekao je Sulejman od Humejda: Zaista on je pitao Enesa o postu.
            PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Halid Ahmed, izvijestio nas je Humejd, rekao je: pitao sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, o postu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
            Ne željah (tj. Nisam želio) da vidim njega (ma koji dan) od mjeseca postačem (kao postača pa da je bilo drukčije) osim (tako da) sam vidio njega, a ni mrsiocem (da ne posti) osim (da) sam vidio njega, a ni (ma koji čas) od noći stajačem (tj. klanjačem, kao klanjača, kad klanja) osim (da) sam vidio njega, a ni spavačem (kad spava) osim (da) sam vidio njega. A nisam dotaknuo (nikakve) dlake (tj. odjeće od dlake životinjskog krzna), a ni svile mekše od dlana poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I nisam omirisao (nikakva) mošusa, a ni aromata (mirisnoga sredstva) boljeg mirisom (tj. mirisnijega) od mirisa poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
prava gosta u postu.
            PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Harun, sin Ismaila, pričao nam je Alija, pričao nam je Jahja, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Unišao je na mene (tj. Posjetio me) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo hadis, misli (na): “Zaista za tvoga posjetioca je na tebi pravo (tj. tvoj posjetilac, gost ima pravo pri tebi), i zaista za tvoju ženu je na tebi pravo.” Pa sam rekao: “A šta je post Davuda (Davida)?” Rekao je: “Polovina vremena.”
GLAVA
prava (vlastitoga) tijela u postu.
            PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “O Abdullahe (O Abdullahu), zar se nisam izvijestio (zar nisam obaviješten, izviješten) da ti postiš (svaki) dan i stojiš (u molitvi, tj. klanjaš po cijelu) noć?!” Pa sam rekao: “Da, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Pa ne čini (to u tolikoj mjeri). Posti i mrsi, i stoj (tj. i klanjaj) i zaspi, pa (jer) zaista za tvoje tijelo je na tebi pravo (tj. tvoje tijelo ima pri tebi pravo, pravo odmora), i zaista za tvoje oko je na tebi pravo, i zaista za tvoju ženu je na tebi pravo, i zaista za tvoga posjetioca (gosta) je na tebi pravo.
(Tj. svi oni imaju svoje pravo pri tebi, odnosno ti imaš dužnost prema njima.)
            I zaista dosta ti je da postiš svakoga mjeseca tri dana, pa (jer) zaista za tebe je (tj. ti imaš) za svako lijepo djelo (nagrade u iznosu) deset njegovih jednakosti (vrijednosti, tj. desetorostruko koliko djelo vrijedi), pa zaista to (ti) je post vremena, svega njega (cijelog vremena, kao da postiš cijelo vrijeme, stalno).” Pa sam (na sebe samoga) pojačao, pa se pojačalo na mene (meni). Rekao sam: “O poslaniče Allaha, zaista ja nalazim snagu (tj. mogu da postim više od tri dana u mjesecu).” Rekao je: “Pa posti post vjerovijesnika Allaha (Allahovog vjerovijesnika) Davuda – na njega mir! – i nepovećaj na njega (tj. nepovećaj na Davudov post, ne dodaji, a to znači: ne smiješ više postiti nego što je postio Davud, nego onako kako je postio Davud).” Rekao sam: “A šta je bio post vjerovijesnika Allaha (Allahova) Davuda – na njega mir! – (tj. Koliko je postio, ili: Kako je postio)?” Rekao je: “Polovinu vremena.” I bio je (običaja) Abdullah (da) govori poslije što (tj. poslije kada) je ostario: “O da sam ja primio dopuštenje (da sam poslušao) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koji mi je dopuštao da manje postim).”
GLAVA
posta (cijeloga) vremena.
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Abdullah, sin Amra, rekao:
            Izvijestio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ja govorim: “Tako mi Allaha zaista ću svakako postiti dan (po danu) i zaista ću svakako stajati (u molitvi, tj. klanjati) noć (po noći) dok sam živ (dok živim).” Pa sam rekao njemu: “Već sam rekao njega (taj govor), sa mojim ocem ti si i sa mojom majkom (tj. dao bih za tebe oca i majku).” Rekao je: “Pa zaista ti nećeš moći to, pa posti i mrsi (tj. nekad posti, a nekad ne posti), i stoj (klanjaj) i zaspi (spavaj). I posti od (svakog) mjeseca tri dana, pa (jer) zaista lijepo djelo je (nagrađeno) sa deset svojih jednakosti (vrijednosti), a to (post tri dana u mjesecu) je kao post (cijeloga) vremena (tj. kao da postiš stalno, cijelo vrijeme).” Rekao sam: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Rekao je: “Pa posti dan, a mrsi (a ne posti) dva dana.” Rekao sam: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Rekao je: “Pa posti dan, a mrsi dan, pa to je post Davuda – na njega mir! – a on je najvrijedniji post.” Pa sam rekao: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nema vrijednije od toga.”
GLAVA
prava porodice u postu.
            Predao je njega (pravo porodice) Ebu Džuhajfete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, izvijestio nas je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, čuo sam Ata'a da je Ebu Abas Šair (Pjesnik) izvijestio njega da je on čuo Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
            Doprlo je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da ja nižem (šijem, sastavljam, spajam) post (tj. da neprekidno postim), i klanjam noć (i noću klanjam). Pa ili je poslao k meni (poslao po mene), ili sam sreo njega pa je rekao: “Zar se nisam izvijestio (tj. Obavješten sam, Rečeno mi je) da ti postiš i nećeš mrsiti (ne mrsiš), i klanjaš, a nećeš spavati (a ne spavaš)? Pa posti i mrsi, i stoj (tj. klanjaj) i spavaj, pa (jer) zaista za tvoje oko je na tebi udjel (udio, dio), i zaista za osobu tvoju i porodicu tvoju je na tebi dio (udjel).” Rekao je: “Zaista ja svakako imam snage za to (za stalno postenje, za stalni post).” Rekao je: “Pa posti post Davuda – na njega mir!” Rekao je: “A kako?” Rekao je: “Postaše (Postio je) dan, a mrsaše (a mrsio je) dan, i ne bježaše (i nije bježao) kada se susreo (tj. i nije bježao od neprijatelja kada bi se sukobio s njim, jer ga takav post nije iscrpljivao i slabio borbenu snagu).” Rekao je: “Ko je meni za ovu (osebinu, osobinu jamac, osobinu nebježanja od neprijatelja), o vjerovijesniče Allaha.” Rekao je Ata’: Neću znati (tj. Ne znam) kako je spomenuo post vječnosti, (tj. ne znam, nisam zapamtio kako je povezan spomen posta vječnosti sa spomenom, spominjanjem Davudova a.s. posta, ali sam to zapamtio uz gornji tekst hadisa još da) je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nije postio ko je postio vječnost (stalno, tj. svaki dan u godini).” Dva puta (je to izrekao, ponovio).
(Ovo je osnov za stanovište da nije lijepo stalno postiti. Međutim neki smatraju da stalno postiti nije ružno ni pokuđeno, a njihov osnov za takvo stanovište je hadis Hamzeta, sina Amra, Eslemije koji je spomenut u GLAVI posta u putovanju i mršenja. Taj drug Muhameda a.s. je rekao: “O poslaniče Allaha, zaista ja nižem (šijem) post. To je protumačeno da znači: postim svaki dan. Muhamed a.s. nije rekao na to nikakve primjedbe, pa se uzima da takav post nije pokuđen, ružan-mekjruh. Kažu da je Amra Muhamed a.s. odvraćao od toga jer Amr nije bio priličan da može to dugo izdržati. Hamzete je bio priličan da će to moći izdržati pa mu Muhamed a.s. nije ni stavio prigovora. Prema tome ko je priličan da takav post može izdržati do kraja života pod normalnim okolnostima nije mu ni ružno-mekjruh da posti takav post.)
GLAVA
posta (jednoga) dana i mršenja (jednoga) dana.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mugireta, rekao je: čuo sam Mudžahida od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Posti od mjeseca tri dana.” Rekao je: “Mogu više od toga.” Pa neprestano je (povećavan broj dana) dok je rekao: “Posti dan, a mrsi dan.” Pa je rekao: “Čitaj (tj. Pročitaj cijeli) Kur'an u svakome mjesecu (jedanput).” Rekao je: “Zaista ja mogu više.” Pa neprestano je (povećavano) dok je rekao: “U tri (dana jedanput).”
GLAVA
posta Davuda, na njega mir!
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ebul-Abasa Mekjiju, a bio je pjesnik i ne sumnjičiše se (tj. bio je takav da se ne sumnjiči, ne sumnja se) u njegovo pričanje, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Zaista ti svakako postiš (cijelo) vrijeme i stojiš (tj. klanjaš) noć (po noći)?” Pa sam rekao: “Da.” Rekao je: “Zaista ti kada si činio (tj. kada činiš) to, upane (u glavu) zbog njega (toga postupka) oko (oči) i susta zbog njega duša. Nije postio ko je postio (cijelo) vrijeme. Post tri dana (u svakome mjesecu) je post vremena, svega njega (je post cijelog vremena, kao da stalno postiš).” Rekao sam: “Pa zaista ja mogu više od toga.” Rekao je: “Pa posti post Davuda – na njega mir! – postaše (postio je on) dan, a mrsaše (a mrsio je, a nije postio) dan (tj. postio je svaki drugi dan, dakle posti jedan dan pa drugi ne posti i tako stalno naizmjenično je postio cijeli život), i ne bježaše (i nije bježao) kada se sukobljavao (s neprijateljem).
            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Halida, od Ebu Kilabeta, rekao je: izvijestio me Ebul-Melih, rekao je: unišao sam sa tvojim ocem na Abdullaha (tj. Abdullahu), sina Amra, pa je pričao nama da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) se spomenuo njemu moj post, pa je unišao na mene (meni). Pa sam bacio za njega (njemu jedan) jastuk od kože, njegova unutrica je vlakno (tj. jastuk je bio natrpan vlaknom od palmi). Pa je sjeo na zemlju, i postao je jastuk (tj. bio je jastuk) između mene i između njega, pa je rekao (Muhamed a.s.):
            “Zar nije dosta tebi od svakoga mjeseca tri dana?” Rekao je: rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Pet (dana).” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je -: “Sedam (dana).” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Devet.” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Jedanaest.” Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nema posta  nad post (nad postom) Davuda – na njega mir! Polovina vremena. Posti dan, a mrsi dan.”
GLAVA
posta bijelih dana (noći): trinaeste, i četrnaeste i petnaeste (dakle: trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana u mjesecu).
            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ebu Tejjah, rekao je: pričao mi je Ebu Usman od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Oporučio je meni moj prijatelj (Muhamed a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, za tri (postupka): post tri dana od svakoga mjeseca, i dva naklona (rekjata) ručanice (prepodneva, duha namaza) i da neparim (tj. da obavim vitr-neparnu molitvu) prije (nego) da zaspem.
GLAVA
(onoga) ko je posjetio (jedan) narod pa se nije omrsio kod njih.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao je meni Halid, on je sin Harisa, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega:
            Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Umu Sulejmu (tj. Umu Sulejmi) pa je došla njemu sa datulama i maslom (tj. pa je ona donijela njemu datula i masla da ga počasti, ugosti). Rekao je: “Povratite vaše (tj. svoje) maslo u njegovu mješinu i vaše datule u njihovu vreću (posudu), pa (jer) zaista ja sam postač (ja postim).” Zatim je ustao k (jednoj) strani od sobe pa je klanjao (neku drugu molitvu) osim propisane, pa je (onda) molio za Umu Sulejmu i porodicu njezine kuće. Pa je rekla Umu Sulejma: “O poslaniče Allaha, zaista za mene je mala naročitost (tj. imam jednu malu naročitost, naročitu želju).” Rekao je: “Šta je ona?” Rekla je: “Tvoj sluga Enes.” 
(Tj. Moli, blagoslovi svoga poslužitelja Enesa. Enes je bio njezin sin koji je posluživao Muhameda a.s..)
            Pa nije ostavio (Muhamed a.s. nijednoga) dobra budućega, a ni ovozemnoga (života drukčije) osim (tako da) je molio za mene za njega (osim tako da mi ga je tražio od Uzvišenoga Boga): “Bože moj, dodijeli mu imanje i dijete (tj. i porod) i blagoslovi mu. Pa zaista ja sam svakako (jedan) od najmnogobrojnijih Pomagača imanjem. (Tj. ja sam jedan od najimućnijih Pomagača.) A pričala je meni (kaže dalje Enes) moja kći Umejneta (Umejna) da se pokopalo (pomrlih osoba koja su vezana) za moja leđa (tj. mojih potomaka do) stizanja (prije dolaska) Hadžadža (u) Basru stotinu dvadeset i nekoliko (lica).
(Misli na to prije nego je Hadžadž postavljen za namjesnika u Basru.)
            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, rekao je: pričao mi je Humejd, čuo je Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(Sadržaj je isti poslije ovoga seneda-lanca pripovjedača kao i u prethodnom hadisu.)
GLAVA
posta (na) kraju mjeseca.
            PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Mehdija od Gajlana. – H – A pričao nam je Ebu Numan, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je Gajlan, sin Džerira, od Mutarifa, od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on pitao njega, ili je pitao (Muhamed a.s. jednoga) čovjeka, a Imran sluša (čuje), pa je rekao (Muhamed a.s.):
            “O oče omsice (O ti), zar nisi postio kraj (ovoga) mjeseca?” Rekao je (Ebu Numan): Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): misli (na) ramadan. Rekao je (taj) čovjek: “Ne, o poslaniče Allaha.” Rekao je (Muhamed a.s.): “Pa kada se omrsiš, pa posti dva dana.”
(Tj. Kada prođe ramadan, posti dva dana kao naknadu što nisi postio kraj šabana, a ne ramadana kao što je to mislio Ebu Numan.)
            Nije rekao Salt: Mislim ga (da) misli (na) ramadan. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Sabit od Mutarifa, od Imrana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “…. od kraja (mjeseca) šabana (zar nisi postio)?”
(Ima raznih tumačenja u vezi ovoga hadisa. Neće se navoditi ta tumačenja. Isto tako ima tumačenja u vezi riječi “sererun”, ili “sirerun”. Oni koji kažu da to znači kraj mjeseca, kažu da se tako naziva kraj mjeseca jer je u zadnje tri noći Mjesec sakriven i nevidljiv. Prema njima riječ “sererun” ima veze sa riječi “sirrun”-tajna. Drugi kažu da “sererun” znači sredina mjeseca. Prema njima “sererun” ima veze sa “surretun”-pupak. Budući da je pupak u sredini stomaka, onda i “sererun” znači srednji dio mjeseca: 13., 14. i 15. dan mjeseca. Jedni čak tvrde da ta riječ znači početak mjeseca, i daju svoje obrazloženje koje se neće ovdje navoditi.)
GLAVA
posta petka (post petkom). Pa kada je osvanuo posteći (u) petak, pa na njega (tj. dužnost mu je) da se omrsi.
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Abdul-Hamida, sina Džubejra, od Muhameda, sina Abada, rekao je: pitao sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Zabranio (li) je (Da li je zabranio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od posta (tj. post, postenje) petka (post petkom)?” Rekao je: “Da.” Povećao (tj. Dodao) je (drugi pripovjedač) osim Ebu Asima: “…. da se osami sa postom (postenjem u petak, tj. da se petak sam posti).”
            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Neka nikako ne posti jedan (od) vas petak (drukčije) osim (tako da uz njega, sa njim još posti) dan prije njega ili poslije njega.”
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta. – H – A pričao mi je Muhamed, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebu Ejuba, od Džuvejrijete, kćeri Harisa, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. njoj u) petak, a ona je postačica (a ona je postila), pa je rekao:
            “Da li si postila juče?” Rekla je: “Ne.” Rekao je: “Hoćeš (li) da postiš sutra?” Rekla je: “Ne.” Rekao je: “Pa omrsi se.” A rekao je Hammad, sin Dža'da, čuo je Katadeta, pričao mi je Ebu Ejub da je Džuvejrijeta pričala njemu: Pa je zapovjedio (Muhamed a.s.) njoj pa se omrsila.
GLAVA:
Da li će naročito odrediti (neku) stvar (nešto) od dana (tj. neke dane da u njima posti)?
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, rekao sam Aiši, bio zadovoljan Allah – uzvišen je – od nje:
            “Da li je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) naročito odredi od dana (neku) stvar (tj. nešto, neki dan da u njemu posti, ili da u njemu radi naročito kakvo dobro djelo)?” Rekla je: “Ne. Bio je njegov rad trajna kiša (tj. Njegovo dobro djelo je bilo trajno u svima danima). A koji (od) vas može što je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) može (da učini, tj. ko od vas može što on mogaše, što je on mogao)?”
GLAVA
posta dana Arefata.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Malikja, rekao je: pričao mi je Salim, rekao je: pričao mi je Umejr, slobodnjak Umul-Fadle, da je Umul-Fadla pričala njemu. – H – A pričao nam je Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Umejra, slobodnjaka Abdullaha, sina Abasa, od Umul-Fadle, kćeri Harisa, da su se (neki) ljudi prepirali kod nje (u) danu Arefata o postu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao neki (dio) njih (neki su rekli):
            “On je postač.” A rekao je neki (dio) njih (A neki su rekli): “Nije postač.” Pa je poslala k njemu sa čašom (tj. čašu) mlijeka, a on je stajač na svojoj devi (a on je bio na svojoj devi), pa je popio njega.
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, ili: pročitalo se na njega (njemu), rekao je: izvijestio je mene Amr od Bukjejra, od Kjurejba, od Mejmunete, bio zadovoljan Allah od nje, da su ljudi sumnjali u post (ili: o postu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu Arefata, pa je poslala k njemu pomuženo mlijeko (jamužu, vereniku), a on je stajač u mjestu stajanja, pa je pio od njega, a ljudi gledaju.

GLAVA

posta dana mršenja.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Ibnu Ezhera, rekao je: prisustvovao sam prazniku sa Umerom, sinom Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:
            “Ova dva su dva dana (što) je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, post (postenje) njih dvaju: dan vašega mršenja od vašega posta (prvi dan ramazanskog bajrama), i (onaj) drugi dan (što) jedete u njemu od vaše žrtve.”
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, post dana mršenja i (dana) klanja (žrtve); i gluhu (odjeću, tj. odjeću bez otvora kroz koje bi po potrebi mogao provući ruku), i da se zaogrne (zagrne) čovjek u jednu odjeću (tako da ne pokrije sramnoga tijela dovoljno) i (dobrovoljnu) molitvu poslije jutra i popodneva (tj. poslije obavezne jutarnje i popodnevne molitve – farda, dakle poslije farda sabaha i ikjindije).
(Glagol “neha”-zabraniti upotrebljava se sa prijedlogom “an”-od, pa “neha an” doslovno znači: zabraniti od nečega, a, u stvari, hoće da se kaže zabraniti nešto. Zbog toga će se u daljem tekstu “neha an” prevoditi sa izrazom zabraniti nešto iako će se time malo odstupiti od principa doslovnosti.)
GLAVA
posta (u) danu klanja (žrtve).
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, od Ata-a, sina Mina-a, rekao je: čuo sam ga priča od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zabranjuju se dva posta i dvije kupoprodaje: (post dana) mršenja i klanja (žrtve), i (kupoprodaja načinom) dotaknjivanja i bacanja (a kupoprodaja dotaknuća, doticanja i kupoprodaja bacanjem robe na nekoga, objašnjene su prije, u proteklom tekstu gdje su te kupoprodaje prvi puta spomenute).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, izvijestio nas je Ibnu Avn od Zijada, sina Džubejra, rekao je: došao je (jedan) čovjek k Ibnu Umeru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je rekao:
            Čovjek (jedan) se zavjetovao da posti (jedan) dan. Rekao je (taj došljak): Mislim ga (toga što se zavjetovao da) je rekao ponedeljak (da posti). Pa se složio (tj. dogodio slučajno taj ponedeljak u) dan praznika (godišnjega, ili praznika mršenja ili praznika klanja žrtve, dakle ili je bio prvi dan ramazanskog bajrama ili je bio prvi dan kurban bajrama, šta će da čini)? Pa je rekao Ibnu Umer: “Zapovjedio je Allah za ispunjenje zavjeta, a zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, post ovoga dana (dana praznika).”
            PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdul-Melikj, sin Umejra, rekao je: čuo sam Kazeata, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je ratovao (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, dvanaest ratova (borbi), rekao je: čuo sam četiri (stvari) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su (one) zadivile mene. Rekao je:
            “Neka ne putuje žena hoda dva dana (drukčije) osim (tako da) je i sa njom njezin muž ili zabranjeni (rođak); i nema posta u dvama danovima (u dvama danima, u danu) mršenja i (danu) žrtve; i nema (dobrovoljne) molitve poslije (obavezne molitve) jutra (sabaha) do (da) se (tj. dok se ne) rodi Sunce, a ni poslije popodneva (ikjindije) do (da) zađe (tj. dok ne zađe Sunce); i neće se vezati (ili: i neka se ne vežu) samari (radi putovanja k nekoj bogomolji) osim k trima bogomoljama: bogomolji zabranjenosti (tj. Svetoj Bogomolji – Kjabi), i bogomolji najkrajnje (zemlje na sjeveru Arabije, tj. i bogomolji u Jerusalimu) i ovoj mojoj bogomolji (tj. Muhamedovoj a.s. bogomolji u Medini).”
GLAVA
posta (postenja) dana sušenja na suncu (mesa od žrtava, a to su zadnja tri dana praznika žrtava, kurban bajrama).
            Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Muhamed, sin Musena-a: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio je mene moj otac: Bila je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, (običaja da) posti danove (dane) Mine, i bio je (običaja) njezin otac (da) posti njih.
(Danovi, dani Mine su isto što i dani sušenja na suncu mesa od zaklanih žrtava: zadnja tri dana kurban bajrama – praznika klanja žrtava.)
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, čuo sam Abdullaha, sina Isa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše i od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih, reklo je njih dvoje (Aiša i Ibnu Umer):
            Nije se dopustilo u danima sušenja na suncu (mesa žrtava) da se poste (oni, ti dani – nije to dopušteno nikome) osim za (onoga) ko nije našao (imao) žrtvene životinje (da zakolje, a trebao je da ju zakolje).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Post (zadnja tri dana kurban bajrama) je za (onoga) ko je uživao (tj. koristio se) sa umrom do hodočašća do dana Arefata, pa ako nije našao (imao) žrtvene životinje, a nije postio, postiće danove (dane) Mine. A od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše slično njemu. Slijedio je njega (Malikja) Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba.
GLAVA
posta dana Ašura'a (tj. desetoga dana mjeseca muharrema).
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Muhameda, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu Ašura'a:
            “Ako hoće (neko), postiće.” 
(Ko hoće, neka posti. Doslovno: Ako je htio, postio je.)
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio za post dana Ašura'a. Pa pošto se uzakonio (propisao) ramadan, bio je ko je htio postio, a ko je htio, mrsio je.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je dan Ašura'a (takav dan da) postaše njega Kurejševići u predislamlju, i bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti njega. Pa pošto je stigao (u) Medinu, postio je njega i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto se uzakonio ramadan, ostavio je dan Ašura'a, pa ko je htio, postio je njega (nakon toga), a ko je htio, ostavio je njega.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, da je on čuo Muavijeta, sina Ebu Sufjana, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u) danu Ašura'a (u) godini (kada) je hodočastio (prvi puta kao halifa – čuo ga je da) na govornici govori:
            “O stanovnici Medine, gdje su vaši učeni? Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: “Ovo je dan Ašura'a. I nije se propisalo na vas njegovo postenje, a ja sam postač, pa ko hoće, pa neka posti, a ko hoće, pa neka mrsi (pa neka ne posti).”
            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub, pričao nam je Abdullah, sin Seida sina Džubejra, od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, pa je vidio Židove (da) poste dan Ašura'a pa je rekao: “Šta je ovo?” (Tj. “Kakav je ovo post?”) Rekli su: “Ovo je (jedan) dobar dan. Ovo je dan (kada) je spasio Allah Izraelićane od njihovoga neprijatelja pa je postio njega Musa (Mojsije).” Rekao je (Muhamed a.s.): “Pa ja sam za Musa-a (Musa-u) od vas”, pa je postio njega i zapovjedio je za njegovo postenje.
            PRIČAO NAM JE Alija, sina Abdullaha, pričao nam je Ebu Usamete od Ebu Umejsa, od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bio je dan Ašura-a (takav da) brojaše njega Židovi praznikom (blagdanom). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Pa postite vi njega.”
(Tj. “Njima je praznik, a na praznik se ne posti, pa vi ga postite, radeći suprotno njima.” Tako su to protumačili neki.)
            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Ibnu Ujejneta, od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) istražuje post (ikojega) dana, (što) je odlikovao (smatrao vrijednim) njega nad (druge danove, druge dane) osim njega, osim ovoga dana, dana Ašura'a, i ovoga mjeseca, misli (na) mjesec ramadana.
            PRIČAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekjve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome) čovjeku iz (plemena) Eslema tj.: “Oglasi u (tj. među) ljudima da ko je jeo, pa neka posti ostatak svoga dana, a ko nije jeo, pa neka posti, pa (tj. jer) zaista danas je dan Ašura'a.”
_____________________________________________________

U IME ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA
KNJIGA POSTA
GLAVA
Bivanja dužnošću (dužnost) posta (mjeseca) ramadana i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: “O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), propisao se na vas post kao što se propisao (post i) na (one) koji su (bili) prije vas da se možda pobojite (ne bi li se vi, ne bi li ste se bojali, plašili).”
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla, od njegova oca, od Talhata, sina Ubejdulaha, da je (jedan) Beduin došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raščupane (tj. neiščešljane) glave pa je rekao:
            “O poslaniče Allaha, izvijesti me šta je uzakonio (odredio) Allah na mene od molitve.” Pa je rekao: “Pet molitava, osim (tj. izuzev) da učiniš dobrovoljno (još neku) stvar (tj. još nešto).” Pa je rekao: “Izvijesti me, šta je uzakonio Allah na mene od posta.” Pa je rekao: “Mjesec ramadan, osim da učiniš dobrovoljno (neku) stvar (tj. još nešto).” Pa je rekao: “Izvijesti me, šta je uzakonio Allah na mene od milostinje.” Pa je rekao: Pa je izvijestio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o zakonima Islama. Rekao je: “Tako mi (Onoga) koji je počastio tebe neću učiniti dobrovoljno (tj. neobavezno nijedne) stvari (ništa), a neću okrnjiti od (onoga) što je uzakonio (propisao, odredio) Allah na mene (nijedne) stvari (tj. ništa, nimalo).” Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: “Spasio se ako je bio istinit (ako je rekao istinu), ili: unišao je (tj. unići će u) raj ako govori istinu (kad veli da neće okrnjiti, propustiti nimalo ono što je uzakonio Allah).”
(Doslovno: ili: “unišao je (u) raj ako je bio istinit.”)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Postio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (dan zvani) Ašura’ i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto se uzakonio ramadan, ostavio se (tj. napustio se post Ašura'a). I bio je (običaja) Abdullah (da) ne posti njega (dan Ašura'a), osim (u slučaju) da se složi (tj. poklopi) sa njegovim postom (koji on postaše, koji je postio redovno na dobrovoljnoj osnovi).
(Dan Ašura’ je deseti dan mjeseca muharema.)
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, da je Irakj, sin Malikja, pričao njemu da je Urvete izvijestio njega od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), da Kurejševići postahu (postiše, da su postili) dan Ašura'a u predislamlju. Zatim je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo postenje (sve) dok se (sve dok se nije) uzakonio ramadan, i (tj. a tada) rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Ko je htio (tj. Ko hoće), pa neka posti njega (dan Ašura'a), a ko hoće, mrsiće (tj. neka ga ne posti).”
GLAVA
vrijednosti posta.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Post je štit, pa neka ne bezobrazniči (tj. neka postač ne govori bezobraznih riječi) i neka ne prostači (tj. neka ne postupa kao neuk i prostak, grub čovjek). A ako (jedan) čovjek (pokaže znakove da hoće da) se bije s njime ili (da) se grdi (psuje) s njime, pa neka rekne: Zaista ja sam postač dva puta. Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) je moja duša u Njegovoj ruci svakako zadah (miris) usta postača ljepši je kod Boga od mirisa mosuša. Ostavi (postač) svoju hranu, i svoje piće i svoju strast zbog Mene (rekao je Uzvišeni Bog), post je zbog Mene i Ja ću (da) nagradim za njega. A dobrota je (takva da će se nagraditi) sa deset svojih sličnosti (vrijednosti, tj. dobro djelo će se desetorostruko nagraditi).”
GLAVA:
Post je pokriće (iskupljenje za grijehe).
            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Džami’ od Ebu Vaila, od Huzejfeta, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Ko pamti izreku od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o iskušenju?” Rekao je Huzejfete: “Ja sam čuo njega (da) govori: “Iskušenje čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovom imanju i njegovom susjedu. Iskupljuje (pokriva) ga molitva, i post i milostinja.” Rekao je: “Nije (stvar da) pitam (ili: Nisam pitao) o toj (vrsti iskušenja). Pitam samo o (onoj vrsti iskušenja) koja će se ustalasati kao što se ustalasa more.” Rekao je Huzejfete: “A zaista ispod toga (tj. pred tim iskušenjem) su zaključana vrata.” Rekao je: “Pa otvoriće se ili razbiće se (tj. Da li će se otvoriti ili razbiti)?” Rekao je: “Razbiće se.” Rekao je: “To je najdoličnije (najpodobnije) da se neće zaključati do sudnjega dana (vrata iskušenja, tj. nereda, smutnje, meteža, pobune).” Pa smo rekli Mesruku: “Pitaj ga da li je bio Umer (u takvom predosjećaju da) zna ko su (ta) vrata (tj. ko je ta prepreka neredima među muslimanima)?” Pa je pitao njega pa je rekao: “Da, kao što zna da je pred sutra (tj. prije sutrašnjega dana večerašnja) noć.”
GLAVA
rejjana za postače.
(Kao što će se začas razumjeti, “rejjan” je naziv jednih rajskih vrata, a sama riječ znači: mnogo napojen, onaj koji je mnogo pio vode.)
            PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Zaista u raju su (jedna) vrata, rekne se njima (zovu se, ime im je) rejjan, unići će od njih (tj. na njih u raj) postači (na) sudnjem danu (kada budu ulazili u raj), neće unići od njih (na njih) niko (doslovno: nijedan čovjek drugi) osim njih. Reći će se: “Gdje su postači?” Pa će ustati. Neće unići od njih (na njih ni) jedan (čovjek drugi) osim njih, pa kada uniđu, zaključaće se pa nije unišao (tj. pa neće unići) od njih (na njih ni) jedan (čovjek, tj. niko poslije njih).”
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, rekao je: pričao mi je Ma'n, rekao je: pričao mi je Malikj od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Ko podijeli dva para (od nečega, od kakve imovine) u (ili na) putu Boga, dozivaće se od (više) vrata raja: o robe (slugo) Boga, ovo je dobro. Pa ko je bio od stanovnika molitve (tj. od vršilaca molitve), pozivaće se od Vrata Molitve (to jest od rajskih vrata koja se zovu vrata molitve). A ko je bio od stanovnika borbe (od boraca, ratnika), pozivaće se od Vrata Borbe. A ko je bio od stanovnika posta (postača), pozivaće se od Vrata Mnogonapojenoga. A ko je bio od stanovnika milostinje, pozivaće se od Vrata Milostinje.” Pa je rekao Ebu Bekjr, bio zadovoljan Allah od njega: “Sa mojim ocem si ti (otkupljen) i mojom majkom (tj. Dao bih za tebe svoga oca i majku), o poslaniče Allaha, nema na (onoga) ko se pozivao (tj. ko će se pozivati) od tih vrata (ništa) od nužde (tj. nema mu nikakve štete – neće mu biti loše), pa da li će se pozivati ijedan (čovjek, tj. iko) od tih vrata, svakih (od) njih (ili: da li će se ijedan čovjek pozivati sa svih tih vrata)?” Pa je rekao: “Da. I nadam se da ćeš biti (ti jedan) od njih.”
GLAVA:
Da li se govori ramadan, ili (se govori) mjesec ramadan, i (GLAVA onoga) ko je vidio (smatrao) to, svako (od) njega (svaki taj izraz) širokim (tj. dozvoljenim).
            A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Ko je postio ramadan….”.. I rekao je: “Ne prethodite ramadanu….”.. 
(To jest: U oba navedena slučaja nije rekao mjesec ramadan ni mjesecu ramadanu.)
            PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla, od njegova oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Kada dođe ramadan, otvore se vrata raja.”
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Ibnu Ebu Enes, slobodnjak Temimovića da je njegov otac pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Kada je unišao (Kada uniđe, tj. kada dođe, nastupi) ramadan, pootvaraju se vrata neba, i pozaključavaju se vrata pakla i povežu se (u lance) satane (đavoli).”
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukjejra, rekao je: pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, rekao je: izvijestio me Salim da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Kada ste vidjeli njega (tj. mjesec na nebu), pa postite (tj. započnite post); a kada ste vidjeli (opet) njega, pa omrsite se (tj. završite post). Pa ako se zastro (oblakom mlađak) na vas (nad vama, tj. vama), pa odredite njemu (mjesecu trideset dana, tj. upotpunite posta trideset dana).” A rekao je (drugi) osim njega (osim Jahja-a, a to je Abdullah, sin Saliha, pričajući) od Lejsa, pričao mi je Ukajl i Junus za mlađak ramadana (kada ga vidite, postite, a kada ga vidite, mrsite se).
GLAVA
(onoga) ko je postio ramadan (zbog) vjerovanja, i računanja (na Božiju nagradu) i namjere (da izvrši pobožno djelo).
            A rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “….. proživiće se (vaskrsnuće oni) na njihovim (tj. na svojim) namjerama.”
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Ko je stajao (tj. Ko stoji u molitvi – a to znači: Ko provede u molitvi) Noć Sudbine (Noć Vrijednosti, Lejletul-kadr zbog) vjerovanja i računanja (na Božiju nagradu), oprostilo se (tj. oprostiće se) njemu što je sebi proturio (tj. što je prije toga učinio) od svoga grijeha (od svojih grijeha). A ko je postio ramadan (zbog) vjerovanja i računanja (na Božiju nagradu), oprostilo se (oprostiće se) njemu što je sebi proturio (ili: što se proturilo, što je prethodilo – a to znači: što je prije toga učinio) od njegova grijeha (od svoga grijeha ili od svojih grijeha).”
GLAVA:
Najdarežljiviji što je bio (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) bude – je u ramadanu (ramazanu).
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao:
            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, najdarežljiviji (od svih) ljudi sa dobrom, a bilo je najdarežljivije što bude (ili: a bio je opet najdarežljiviji, još darežljiviji) u ramadanu kada sreta (sreće, susreće) njega Džibril. A bio je (običaja) Džibril – na njega mir! – (da) sreta (sreće, susreće) njega (dakle sastaje se s njim) svake noći u ramadanu (tako) da se zguli (tj. da prođe sav ramadan u tim sretanjima i susretima), izlaže njemu (tj. uči pred njim) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Kur'an (napamet). Pa kada je sreo njega Džibril – na njega mir! – bio je darežljiviji sa dobrom od poslanoga vjetra (poslanoga sa kišom).
GLAVA
(onoga) ko nije ostavio govor laži (laž) i rad sa njim (prema njemu, po lažnom govoru) u postu.
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Seid Makburija od svoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Ko nije ostavio (tj. Ko ne ostavi) govor laži (lažni govor) i rad sa njim (i rad po njemu), pa nije Bogu (nikakva) potreba u (tome) da ostavlja (čovjek) svoju hranu i svoje piće.”
GLAVA:
Da li će reći: zaista ja sam postač (ili: zaista ja postim), kada se grdio (psovao, tj. kada je njega neko grdio)?
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam, sin Jusufa, od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Ata’ od Ebu Saliha Zejata da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: rekao je Allah:
            “Svaki rad sina Adema (rad čovjeka) je za njega (je njemu) osim posta, pa (ili: jer) zaista on je za Mene (ili: zbog Mene) i Ja ću nagraditi za njega. I post je štit. I kada bude dan posta jednoga (od) vas, pa neka ne bezobrazniči, i neka ne viče (neka se ne dere). Pa ako se psuje s njim jedan (čovjek) ili se bije s njim, pa neka rekne: zaista ja sam čovjek postač. Tako mi (Onoga) koji je (taj što je) duša Muhameda u Njegovoj ruci, svakako zadah (miris) usta postača je ljepši kod Allaha od mirisa mošusa. Za postača su (tj. Postač ima) dvije radosti (što) se raduje njima dvjema (što ih provodi, što će ih provoditi): kada se omrsi (tj. kad iftari), raduje se; i kada sretne svoga Gospoda (Gospodara), radovaće se sa svojim postom (zbog svoga posta).”
GLAVA
posta za (onoga) ko se bojao (ko se boji, plaši) na svoju osobu neoženjenosti (tj. ko se plaši za svoju osobu, za sebe neoženjenosti, ledičnosti da bi ga ona mogla navući na grijeh).
            PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Dok ja idem sa Abdullahom, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao (tj. reče on):
            Bili smo (jedanputa) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Ko je mogao (tj. Ko može) snošaj (polni odnos; ili: brak, tj. Ko može stupiti u brak), pa neka se oženi, pa (jer) zaista ono (tj. stupanje u brak) je spuštenije (tj. čednije je) za vid i utvrđenije (bezbjednije, sigurnije je) za polni ud. A ko nije mogao (ko ne može braka), pa na njega je (da se bavi) sa postom, pa (jer) zaista on je njemu utuk (jalovljenje, tj. uništenje strasti).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Kada ste vidjeli mlađak, pa postite, a kada ste vidjeli njega, pa omrsite se.”
            A rekao je Silete od Ammara: Ko je postio dan sumnje (je li nastao ramadan ili nije), pa već se protivio (nije bio pokoran) Ebul-Kasimu, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo ramadan pa je rekao:
            “Ne postite do (da) vidite (ili: dok ne vidite) mlađak, a ne mrsite se (tj. nemojte prestati postiti ramazan) do (da) vidite njega (tj. dok ne vidite ponovo mlad mjesec – mlađak na kraju ramazana mjeseca). Pa ako se na vas (vama) zastrlo (oblakom, dakle ako je mlad mjesec zaklonjen oblakom – ako je oblačno), pa odredite za njega (trideset dana).”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Malikj od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Mjesec je dvadeset i devet noći (tj. dana), pa ne postite do (da) vidite (dok ne vidite) njega. Pa ako se zastrlo (oblakom) na vas, pa upotpunite broj (na količinu od) trideset.
            PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Džebeleta, sina Suhajma, rekao je: čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Mjesec je ovako i ovako.” I uzeo je (tj. stisnuo je, skupio je) palac u trećem (pokazivanju prsta obiju ruku).
(Dva puta je pokazao sve prste od obe ruke, a treći puta je skupio, sakrio palac jedne ruke. Dva puta po deset je dvadeset, i treći puta devet – jer je palac odstranjen iz brojanja treći puta – pa je onda zbir dvadeset i devet. Na prste je pokazao da je u mjesecu 29 dana. “Hanese” znači: odstraniti se; a znači i: uzeti, oduzeti, skupiti, stisnuti, sakriti palac prst pri pokazivanju na prste brojčane vrijednosti nečega.)
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, – ili je rekao (Ebu Hurejrete r.a.): rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Postite zbog viđenja njega (mlađaka), i mrsite se (tj. završite cjelokupni post mjeseca ramazana) zbog viđenja njega. (To jest: pri viđenju njega – mlađaka. “Li” ovdje znači: pri, kod.) Pa ako se učinio nerazumnim (tj. ako se sakrio, pokrio prašinom i sličnim) na vas, pa upotpunite broj (dana mjeseca) šabana trideset (dana).”
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ikjrimeta, sina Abdurahmana, od Umu Selemete (Umu Seleme), bio zadovoljan Allah od nje, da se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zakleo (da će sebe spriječiti) od svojih žena (tj. od ulaženja svojim ženama) mjesec (dana). Pa pošto je prošlo dvadeset i devet dana, otišao je jutrom (prije podne) ili je otišao večerom (poslije podne). Pa se reklo njemu:
            “Zaista ti si se zakleo da nećeš ulaziti (jedan) mjesec.” Pa je rekao: “Zaista mjesec biva (bude) dvadeset i devet dana.”
            PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zakleo se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da će se spriječiti) od (ulaženja, ulaska) svojim ženama. I bila se iščašila (pokrenula) njegova noga, pa je ostao (stanovao, boravio) u (jednoj) sobi dvadeset i devet noći (tj. dana), zatim je sišao (tj. izašao). Pa su rekli: “O poslaniče Allaha, zakleo si se mjesec (dana da ćeš ostati).” Pa je rekao: “Zaista mjesec biva dvadeset i devet.”
GLAVA:
Dva mjeseca blagdana (praznika) neće se okrnjiti njih dva.
            Rekao je Ebu Abdullah: rekao je Ishak: Iako je bio (blagdanski mjesec) krnjav (okrnjen), pa on je potpun. A rekao je Muhamed (sin Sirina): Neće se sastati njih dva (tako da) oba (od) njih dva je (svaki) okrnjen.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Mutemir, rekao je: čuo sam Ishaka, misli (na) sina Suvejda, (priča) od Abdurahmana, sina Ebu Bekjreta, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. – H -. A pričao mi je Museded, rekao je: pričao nam je Mutemir od Halida Haza'a, rekao je: izvijestio me Abdurahman, sin Ebu Bekjreta, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Dva mjeseca neće se okrnjiti njih dva, dva mjeseca blagdana (praznika): ramadan (mjesec) i zul-hidže (mjesec).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Nećemo pisati i nećemo računati.”
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Esved, sin Kajsa, pričao nam je Seid, sin Amra, da je on čuo Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
            “Zaista mi smo narodni narod (tj. nepismen narod), nećemo pisati i nećemo računati (tj. ne pišemo i ne računamo). Mjesec je ovako i ovako.” Misli (na to da) je jedanput dvadeset i devet, a jedanput trideset (dana).

 

GLAVA:
Neće pristupati ramadanu sa postom dana (jednog dana), a ni dva dana (tj. Neće čovjek postiti pred ramadan onaj dan ili ona dva dana) nikako.
(Tj. Neće nikako pristupati….., jer je na kraju glagola “nne” za pojačanje.)
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao:
            “Neće pristupati nikako (ili: Neka ne pristupa nikako) jedan (od) vas ramadanu sa postom (postenjem jednoga) dana ili dva dana, osim da (neki) čovjek bude (u takvoj prilici da) postaše (da posti) svoj post (koji je uobičajio da posti, pa mu se podudari sa jednim ili dva dana pred ramadan) pa neka posti taj dan.”
GLAVA
govora Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje: “Dozvolilo se vama (u) noći posta bezobrazničenje (tj. u ime polnoga odnosa prilaženje) k vašim (svojim) ženama, one su odijelo (tj. zaštita od preljuba) za vas (vama), a vi ste odijelo za njih, znao je Allah da zaista vi varaste (zavaravaste) vaše osobe (sami sebe) pa je primio pokajanje vaše i oprostio je vama, pa sada vršite spolni odnos s njima, i tražite što je propisao Allah za vas (vama)…..”.
            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili su (ovakvoga običaja) drugovi Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bio (od njih svaki) čovjek postač, pa je nastupilo (vrijeme za) mršenje, pa je zaspao prije (nego) da se omrsi – nije jeo (tj. ne bi onda jeo tu) svoju noć, a ni (idući) svoj dan do (da, tj. dok ne) omrkne (tj. do sutra naveče). I (još je rekao Bera’) da je Kajs, sin Sirmeta, Ensarija bio postač. Pa pošto je nastupilo mršenje, došao je svojoj ženi pa je rekao njoj: “Da li je kod tebe (kakvo) jelo (tj. Imaš li kakva jela, hrane)?” Rekla je: “Ne, ali otići ću (tj. hoću li otići) pa ću tražiti za tebe (tebi).” A bio je (u prilici u tom) svome danu (da je morao da) radi. Pa su savladala njega njegova dva oka (tj. Pa je zaspao jer je bio umoran od posla, a žena još nije bila donijela hrane). Pa je došla njemu njegova žena. Pa pošto je vidjela njega (da je zaspao), rekla je: “Razočarenje za tebe!” (Tj.: “Pogriješio si!”) Pa pošto se upolovio (sutrašnji) dan, onesvijestio se on. Pa se to spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao ovaj odlomak: “Dozvolilo se vama (u) noći posta bezobrazničenje (tj. u ime spolnoga odnosa prilaženje) k vašim (svojim) ženama…..”. Pa su se obradovali sa njim (tj. zbog njega, ovoga odlomka) žestokom (tj. velikom) radošću. I sišao je (i odlomak): “….. i jedite i pijte (sve) dok se razjasni vama (ili: tako da se razjasni vama – a to znači: da vam se jasno ukaže, da vam bude jasan) bijeli konac od crnoga konca (bijela nit od crne niti)…..”.
(To je u stvari dio i nastavak već navedenoga odlomka Kur'ana.)
GLAVA
govora Allaha, uzvišen je: “…. i jedite i pijte (sve dotle) da se razjasni (postane jasan) vama bijeli konac od crnoga konca od zore, zatim upotpunite post do noći….”. U (vezi) njega (tj. O njemu je pričao) Bera’ od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Hušejm, rekao je: izvijestio me Husajn, sin Abdurahmana, od Ša'bije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Pošto je sišao (odlomak u kojem se kaže): “….. da se razjasni vama bijeli konac od crnoga konca….”, upravio (tj. pošao, došao) sam k crnom užetu i k bijelom užetu (konopcu, tj. uzeo sam crni i bijeli konopac), pa sam učinio (stavio) njih dva pod moj (svoj) jastuk, pa sam počeo (da) gledam u noći (posta) pa neće se razjasniti (pokazati, tj. pa se ne razjašnjava, ne pokazuje se) meni (crni od bijeloga). Pa sam otišao jutrom (tj. poranio) na poslanika Allaha (tj. poslaniku Allaha), pomilovao ga Allah i spasio, pa sam to spomenuo njemu pa je rekao: “To (ti) je samo crnina noći i bjelina dana.”
            PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ibnu Ebu Hazim od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da. – H – A pričao mi je Seid, sin Ebu Merjema, pričao nam je Ebu Gassan Muhamed, sin Mutarrifa, rekao je: pričao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je:
            Spustio se (odlomak u kojem se kaže): “….. i jedite i pijte (dotle) da se razjasni vama bijeli konac od crnoga konca….”, a nije (bio) sišao (onaj dio u tom odlomku koji glasi) “od zore”. Pa je bio (običaj neki dio od) ljudi (da postupa ovako) kada su htjeli post: svezao je (tj. svezao bi) jedan (od) njih u (tj. na, za) svoju nogu bijeli konac i crni konac, i neprestano jede (dotle) dok se razjasni njemu viđenje (raspoznavanje) njih dva (konca). Pa je spustio (objavio) Allah poslije (toga riječi toga odlomka): “….od zore…..”. Pa su znali (tj. saznali, doznali) da On misli samo (na) noć i dan (pod izrazom bijeli konac i crni konac).  
(Zorin bijeli konac i zorin crni konac.)
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Neka nikako ne spriječi vas od vašega objeda pred zoru poziv (ezan) Bilala.”
            PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera i Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da Bilal pozivaše (na molitvu) u noći (dok je još noć, pomrčina), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Jedite i pijte do (časa kada je počeo da) poziva (na molitvu, tj. dok počne da uči ezan) Ibnu Umi Mekjtum, pa (jer) on neće pozivati (tj. ne poziva) do (da) izlazi zora.  (Tj. dok se ne pojavi zora.) Rekao je Kasim: A nije bilo među pozivom (pozivanjima, pozivima, ezanima) njih dvojice (tj. između ezana njih dvojice nije bilo vremenskog razmaka) osim (toliko) da se uspenje (popne) ovaj, a siđe ovaj (tj. onaj, na uzvišicu sa koje se pozivalo na molitvu, ili, možda, na neki kamen, jer za vrijeme Muhameda a.s. nije bilo munare).”
GLAVA
odgađanja (za kraj noći) objeda pred zoru (za vrijeme ramadana-ramazana).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Objedovavah (Objedovah, Izvršavah objed, Jeo sam) pred zoru u svojoj porodici, zatim biva moja žurba (tj. zatim žurim, žurio sam) da stignem ničičenje (da bih stigao da obavim molitvu jutra – sabah) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
količine koliko (tj. iznos količine, iznos vremenskog razmaka koji) je između objeda pred zoru i molitve zore.
            PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Objedovali (Jeli) smo pred zoru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je ustao k molitvi (zore – sabahu). Rekao sam: “Koliko je bilo između poziva (za molitvu – ezana) i objeda pred zoru?” Rekao je: “Količina (vremena da se moglo pročitati, proučiti) pedeset odlomaka.”  (Odlomaka iz Kur'ana.)
GLAVA
blagoslova objeda (sehura, ručka, jela) pred zoru bez zahtijevanja (da se taj objed mora izvršiti), jer zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi su spajali (sastavljali su post dva dana uzastopice, ne mrseći se, bez mršenja uopće), i nije se spominjao objed pred zoru (uopće).
(Tj. nije se spominjao objed pred zoru kada su spajali po dva dana neprekidnoga posta.)
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spajao (post jednoga dana sa postom drugoga dana), pa su spajali ljudi (slijedeći njegov postupak), pa je bilo teško na njih (pa je to bilo teško njima). Pa je zabranio njima (taj postupak). Rekli su:
            “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Nisam kao vaš lik (oblik, tip, tj. Nisam ja kao vi). Ja zaista bivam trajno (u takvom stanju da) se hranim i napajam se (tj. imam snagu da izdržim sastavljeni post od dva dana neprekidno kao da se hranim i kao da se napajam).”
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdul-Aziz, sin Suhejba, rekao je: čuo sam Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Objedujte pred zoru, pa (jer) zaista u objedu pred zoru je blagoslov.”
GLAVA:
Kada je naumio (tj. donio odluku) u danu post (Kada je donio odluku za post u toku dana).
            A rekla je Umu Derda’: Bio je Ebu Derda’ (običaja da) govori: “Kod vas (li) je (kakva) hrana (tj. Imate li kakve hrane)?” Pa ako smo rekli: Ne, rekao je (rekao bi on): “Pa zaista ja sam postač ovaj moj dan (tj. Postiću onda danas).” I činio je njega (ovaj postupak) Ebu Talhate, i Ebu Hurejrete, i Ibnu Abas i Huzejfete, bio zadovoljan Allah od njih.
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta sina Ekjvea, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga) čovjeka (da) doziva (tj. da viče, objavi) u (među) ljudima (u) danu Ašura'a da (onaj) ko je jeo, pa neka upotpuni (postenje, post), ili: pa neka posti (zaposti); a ko nije jeo pa neka ne jede.
GLAVA
postača (kada se nađe u takvom stanju da) osvane oskvrnjen (nečist u smislu vjerskih propisa jer je vršio polni odnos ili je u snu mu se desilo izlijevanje sjemena pa se nije okupao poslije tih slučajeva).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Sumejja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama sina Mugireta, da je on čuo Ebu Bekjra, sina Abdurahmana (da) je rekao: Bio sam ja i moj otac kada smo unišli na Aišu i Umu Selemu (tj. Da posjetimo Aišu i Umu Selemu). – H – Pričao nam je Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Ebu Bekjr, sin Abdurahmana sina Harisa sina Hišama, da je njegov otac Abdurahman izvijestio Mervana da su Aiša i Umu Selema izvijestile njih dvije njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bivaše, bio je ponekad u takvom stanju da) stizaše (tj. zaticaše) njega zora, a on je oskvrnjen (džunub) od svoje porodice (žene), zatim se okupa i posti. A rekao je Mervan Abdurahmanu, sinu Harisa:
            “Zaklinjem se sa Allahom (zaklinjem se Allahom) zaista obratićeš se grubo (oštro) svakako sa njom (sa tom izjavom) Ebu Hurejretu.” A Mervan je tada na Medini (bio je u Medini upravnik, postavljen od Muavije). Pa je rekao Ebu Bekjr: Pa je mrzio to (tj. Pa nije želio to) Abdurahman. Zatim se odredilo nama da se sastanemo u Zul-Hulejfi. A bila je za Ebu Hurejreta tamo (jedna) zemlja (tj. Ebu Hurejrete je imao tamo nekakvu zemlju, posjed). Pa je rekao Abdurahman Ebu Hurejretu:
            “Zaista ja sam spominjač (tj. ja ću spomenuti) tebi (jednu) stvar. A da nije Mervan zakleo se na mene u njoj (tj. da me nije zakleo za nju, za tu stvar), ne bih spomenuo nje tebi.” Pa je (onda njemu) spomenuo govor Aiše i Umu Seleme. Pa je rekao (Ebu Hurejrete): “Tako je pričao meni Fadl, sin Abbasa, a on je znaniji.”  (Naime, Ebu Hurejrete je bio mišljenja da nije valjano zapostiti neokupan. To svoje mišljenje je zasnivao na hadisu koji je pričao, kako je već navedeno, Fadl, sin Abbasa: “Men edrekjehul-fedžru džunuben fe la jesum” – “Ko (bude u takvom stanju da) je stigla njega zora oskvrnjenoga, pa neće postiti.” Taj hadis je zabilježio Nesija. Neki tvrde da je Ebu Hurejrete napustio poslije, to svoje mišljenje, navodno, kada je doznao za govor Aiše i Umu Seleme. Međutim, navedeni tekst u Buhariji pokazuje da, bar za vrijeme toga razgovora, Ebu Hurejrete nije odstupio od svoga mišljenja.) A rekao je Hemam i sin Abdullaha, sina Umera, od Ebu Hurejreta: Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zapovijeda nama za mršenje, (mršenje, tj. da se omrsimo kada osvanemo oskvrnjeni). A prvo je oslonjenije (tj. hadis Aiše i Umu Seleme je jačega oslonca, ili jačega seneda u smislu hadiske nauke).
(Neki komentatori tumače riječi Ebu Hurejreta “a on (Fadl) je znaniji”, to jest: Fadl bolje zna o onome hadisu što mi ga je pričao, pa njemu je odgovornost, a ne na meni.)
GLAVA
doticanja kože (tj. površine tijela žene) za postača. (Tj. GLAVA o tome kada se postač dotakne površine tijela svoje žene.)
            A rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Zabranjuje se njemu njezin polni ud (organ).
            PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, rekao je od Šubeta, od Hakjema, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je (običaja) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) poljubi i dotiče se kože, a on je postač. A bio je najvlasniji (od) vas za svoju potrebu (ili: za svoj polni ud, organ, tj. vladao je, gospodario je svojom strašću više nego vi, pa je i mogao da ove neke radnje vrši jer ga one nisu mogle navesti na ono što bi mu pokvarilo post). A rekao je (valjda Buharija): rekao je Ibnu Abas: “Mearibu” je (isto što i) “Hadžetun” (potreba, potrepština). A rekao je Tavus: “Ulil-Irbeti” je glup (ludak koji je takav da) nema potrebe za njega u ženama (tj. nema nikakve potrebe za ženama).
GLAVA
poljupca za postača.
            A rekao je Džabir, sin Zejda: Ako je pogledao pa je izbacio sjeme, upotpuniće svoj post.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio me moj otac od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. – H – A pričao nam je Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Hišama, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je:
            Zaista je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zaista poljubi neku (od) svojih žena, a on je postač (a on posti). Zatim se nasmijala. 
(Njezino smijanje poslije pričanja značilo je da se radi upravo o njoj.)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, sina Ebu Abdullaha, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kjesira, od Ebu Selemeta, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme, od njezine majke, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Dok sam ja (bila jedanput) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (dlakavoj vunenoj) odjeći, kadli dobih mjesečnicu. Pa sam se izvukla, pa sam uzela odjeću moje (svoje) mjesečnice (tj. svoju odjeću koju sam oblačila kada sam u mjesečnici). Pa je rekao: “Šta je tebi? Da li si dobila mjesečnicu?” Rekla sam: “Da.” Pa sam unišla sa njim u odjeću (tj. pod odjeću kojom smo se pokrivali, čupavu vunenu odjeću). A bila je ona i poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bili su običaja da) se kupaju njih dvoje iz jedne posude. I ljubljaše (on) nju (ili: I ljubio je on nju), a on je postač.
GLAVA
kupanja postača.
            A skvasio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (jednu) odjeću pa je bacio nju na sebe, a on je postač. A unišao je Šabija (u) kupatilo, a on je postač. A rekao je Ibnu Abas: Nema štete da se okusi lonca ili (prehranbene) stvari. (Tj. da se postač samo okuša onoga što je u loncu, je li na primjer, slano, ali ne da žvače. Samo da stavi u usta i da opet izvadi iz usta.) A rekao je Hasen: Nema štete u mućenju vode u ustima i (u) rashlađivanju za postača. A rekao je Ibnu Mes'ud: Kada je bio (tj. Kada bude, nastane) post jednoga (od) vas, pa neka osvane namazan (mirisnom pomasti, pomadom), iščešljan (uređene kose). A rekao je Enes: Zaista za mene je (tj. ja imam jedan) rezervoar (kacu, bačvu), uniđem (uđem bacim se) u njega, a ja sam postač.  (“tekahhame”: baciti se, unići u vodu.) A spominje se od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čistio zube (zubočistkom, misvakom), a on je postač. A rekao je Ibnu Umer: Čistiće zube (postač zubočistkom u) početku dana i (na) njegovom kraju. (Doslovno: i zadnjem (dijelu) njega, dana.) A rekao je Ata’: Ako je prožderao (tj. brzo progutao) svoju pljuvačku (poslije čišćenja zuba, kako neki kažu), neću reći (da) se omrsio (tim postupkom postač). A rekao je Ibnu Sirin: Nema štete u vlažnom misvakju (u vlažnoj zubočistki, tj. da očisti postač svoje zube vlažnom zubočistkom). Reklo se (njemu; Ibnu Sirinu): “Za nju (tj. Ona, zubočistka ima) okus.” Rekao je: “I voda ima okus, (doslovno: I voda, za nju je okus), a ti mućkaš s njom (u ustima, tj. njom ispiraš, pereš usta). A nije vidio (smatrao) Enes, i Hasen, i Ibrahim u surmi (tj. u uljepšavanju trepavica antimonom) za postača (nikakve) štete.
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, od Urveta i Ebu Bekjra, rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje:
            Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (ponekad u takvom stanju da) stigne (zatekne) njega zora oskvrnjena (neokupana) u ramadanu od (onoga drugoga načina oskvrnjen-džunub) osim sna (osim izljeva sjemena u snu), pa se okupa i posti.
            PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: pričao mi je Malikj od Sumeja, slobodnjaka Ebu Bekjra, sina Abdurahmana sina Harisa sina Hišama sina Mugireta, da je on čuo Ebu Bekjra, sina Abdurahmana (da kaže):
            Otišli smo ja i moj otac kod Aiše r.a. dok (tj. te) smo ušli kod nje (tj. posjetili smo Aišu), bio zadovoljan Allah od nje (s njom). Rekla je: “Svjedočim na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista je bio (ponekad u takvom stanju da) zaista osvane oskvrnjen (džunub, džunup, neokupan) od spolnoga odnosa, osim polucije (tj. nije u snu da je bio izljev sjemena, ili: nije u snu bio izljev sjemena), zatim posti (zatim bi postio) njega (taj dan).” Zatim smo unišli (ušli) na Umu Selemu (kod Umu Seleme), pa je rekla slično tome.

GLAVA

postača kada je jeo (kada bi jeo) ili pio zaboravljajući (zaboravivši da posti).
            A rekao je Ata’: Ako je išmrknuo (frknuo, istjerao vodu iz nosa – a veli se da “istensere” znači što i “istenšeka”: ušmrknuti, uvući vodu u nos), pa je unišla voda u njegovo grlo – nema štete s njime (u njemu, tj. u tome) ako nije posjedovao (postač mogućnosti da to spriječi, tj. ako to nije mogao da spriječi). A rekao je Hasen: Ako je unišla (Ako uniđe, uđe u) njegovo (postačevo) grlo muha, pa nema ništa (nikakve stvari) na njega. A rekao je Hasen i Mudžahid: Ako je spolno općio zaboravljajući (da posti), pa nema stvari (nikakve, tj. ništa) na njega.
            PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Hišam, pričao nam je Ibnu Sirin od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Kada je (postač) zaboravio pa je jeo i pio, pa neka upotpuni (dovrši, završi) svoj post, pa (jer) nahranio je njega samo Allah i napojio je njega.”
GLAVA
zubočistke, vlažne i suhe za postača.
            A spominje se od Amira, sina Rebi'ata, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čisti zube (zubočistkom, misvakjom), a on je postač (toliko puta) što neću izbrojiti, ili (sumnja pripovjedač) nabrojiti. (Tj. ni broja ne znam koliko sam ga puta vidio da čisti zube posteći). A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Da nije (toga) da budem težak na svoju sljedbu (tj. da bih bio napravio poteškoću svojoj sljedbi, a to znači: Kad ne bih otežao svojoj sljedbi), zaista bih zapovjedio njima za zubočistku kod svakoga čišćenja (pred molitvu – pri abdestu).” A predaje (tj. priča) se slično njemu od Džabira i Zejda, sina Halida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A nije naročito spomenuo (tj. izdvojio, izuzeo) postača od (drugih lica) osim njega. A rekla je Aiša od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Zubočistka je čišćenje (tj. čistač) za usta, zadovoljstvo za Gospoda.” A rekao je Ata’ i Katadete: Gutaće (postač) svoju pljuvačku.
            PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, rekao je: pričao mi je Zuhrija od Ata'a, sina Jezida, od Humrana, rekao je: vidio sam Usmana, bio zadovoljan Allah od njega, (a on) se čistio (abdestio je). Pa je izlio (polio vodu) na svoje dvije ruke triput, zatim je mućkao (sebi u ustima vodu) i išmrknuo je, zatim je oprao svoje lice triput, zatim je oprao svoju desnu ruku do lakta triput, zatim je oprao svoju lijevu ruku do lakta triput, zatim je potrao sa svojom glavom (tj. svoju glavu), zatim je oprao svoju desnu nogu triput, zatim lijevu triput, zatim je rekao: vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se očistio načinom ovoga moga čišćenja (kao ovo moje čišćenje), zatim je rekao:
            “Ko se očistio (tj. Ko se očisti) načinom ovoga moga čišćenja (kao ovo moje čišćenje), zatim klanja dva naklona (rekjata, tako da) neće pričati (tj. ne priča, ne pričajući u mislima) svojoj osobi (tj. sam sebi) u njima dvama (naklonima, rekjatima) sa (kakvom) stvari (ni o kakvoj stvari, ni o čemu) – oprostiće se njemu (sve) što je prethodilo od njegova grijeha (tj. oprostiće mu se grijesi koje je prethodno počinio, naravno mali grijesi).”
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “Kada se čistio (tj. Kada se čisti, abdesti), pa neka ušmrkne sa svojom nozdrvom vodu.” (Ili:, pa neka šmrkne u svoju nozdrvu vodu.”)
            I nije razlikovao između postača i (drugog lica) osim njega (tj. nepostača). A rekao je Hasen: Nema štete sa seutom (tj. u seutu, lijeku koji se salije, stavi u nos) ako nije (seut) došao (dopro) k njegovom grlu. I podvući će surmu (tj. I uljepšaće antimonom trepavice). A rekao je Ata’: Ako se mućkao (tj. Ako je mućkao vodu u ustima), zatim je izlio što je u njegovim ustima od vode, neće štetiti njemu ako nije prožderao (progutao) svoje pljuvačke i (ono) što je ostalo u njegovim ustima. A neće žvakati smolu (za žvakanje). Pa ako je prožderao (progutao) pljuvačku smole, neću reći (ne velim): “Zaista se on omrsio”, ali (tj. nego) zabranjuje se od njega (od toga postupka). Pa ako je išmrknuo pa je unišla (ušla) voda (u) njegovo grlo, nema štete jer zaista on nije posjedovao (mogućnosti da to spriječi).
GLAVA:
Kada je spolno općio u ramadanu (u ramazanu).
            A spominje se od Ebu Hurejreta, podigao je njega (taj hadis, tj. pripisao ga je Muhamedu a.s.): “Ko se omrsio (jedan) dan od ramadana bez isprike (tj. nemajući opravdana razloga), a ni (kakve) bolesti, neće izvršiti (tj. nadomjestiti, nadoknaditi, naknaditi) njega (taj omršeni dan ramadana) post (cijeloga) vremena (tj. vejčni post) iako bi postio njega (vječni post, vječno za omršeni ramadanski dan).”  (Dakle ne bi to mogao naknaditi kad bi poslije toga postio vječno, cijeli život.) I za njega (tj. ovo) je rekao (i) Ibnu Mes'ud. A rekao je Seid, sin Musejeba, i Šabija, i Ibnu Džubejr, i Ibrahim, i Katadete i Hammad: Izvršiće (jedan) dan mjesto njega (omršenog dana ramadana).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Munira, čuo je Jezida, sina Haruna, pričao nam je Jahja, on je sin Seida, da je Abdurahman, sin Kasima, izvijestio njega od Muhameda, sina Džafera sina Zubejra sina Avvama sina Huvejlida, od Abbada, sina Abdullaha sina Zubejra, izvijestio je njega da je on čuo Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da ona) govori:
            Zaista je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Zaista on se spalio (tj. spaliće se u paklu na sudnjem danu).” Rekao je (Muhamed a.s. tome čovjeku): “Šta je tebi (Šta se to desilo tebi)?” Rekao je: “Pogodio
 sam svoju porodicu (tj. ženu) u ramadanu (a to znači: izvršio sam spolni odnos sa svojom ženom u danu ramadana).” Pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) zembiljem (tj. donešen mu je jedan takav zembilj koji) se zove arak (arak je zembilj, košara, korpa opletena od palminoga lišća). 
(Veli se da je taj zembilj bio napunjen datulama.)
            Pa je rekao: “Gdje je spalitelj (sebe, ili: spaljeni)?” Rekao je: “Ja (sam ovdje).” Rekao je: “Milodari sa ovim (tj. Milodari ovo).”
(Tj. “Podaj ovaj zembilj kao milostinju da bi ti ta milostinja pokrila, otkupila taj grijeh što si ga počinio.”)
GLAVA:
Kada je spolno općio u ramadanu, a nije bila za njega (nikakva) stvar (tj. a nije imao ništa), pa se milodarilo na njega (njemu), pa neka otkupi (svoj grijeh onim što mu se milodarilo).
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Humejd, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
            Dok smo mi sjedači (tj. Dok smo sjedili jedanput) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kadli dođe njemu (jedan) čovjek pa je rekao (pa reče): “O poslaniče Allaha, propao sam.” Rekao je: “Šta je tebi?” Rekao je: “Pao sam na svoju ženu, a ja sam postač.” Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: “Da li nalaziš vrat (tj. Imaš li roba da) oslobodiš njega?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li možeš da postiš dva uzastopna mjeseca?” Rekao je: “Ne.” Pa je rekao: “Pa da li nalaziš (mogućnost za) nahranjivanje šezdesetorice siromaha?” Rekao je: “Ne.” Rekao je (Ebu Hurejrete): Pa je ostao kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (čekajući šta će mu se konačno reći). Pa dok smo mi na tom (dok smo mi bili prisutni), došlo se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa arakom (tj. donio mu se jedan) arak, u njemu su (bile) datule (hurme). A arak je zembilj. Rekao je: “Gdje je pitalac (molilac, molioc za savjet)?” Pa je rekao: “Ja (Tu sam).” Rekao je:
“Uzmi ih (datule), pa milodari s njim (s njima).” Pa je rekao (taj) čovjek: “Zar na (nekoga) siromašnijeg od mene (od sebe), o poslaniče Allaha (da to podijelim, milodarim)? Pa tako mi Allaha nema (nije) među njezina dva kamenjara – hoće (da kaže) dva kamenita predjela (kraja između kojih se nalazi Medina) – porodica (nijedne) kuće (da je) siromašnija od porodice moje kuće.” Pa se nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (toliko da) su se (čak) pokazali njegovi zubi. Zatim je rekao: “Nahrani ga (tj. taj zembilj datula) svoju porodicu (tj. Daj ga svojoj porodici; Nahrani s tim datulama svoju porodicu).”
(Ovaj slučaj se tumači na više načina. Čak neki smatraju da je namjera toga čovjeka bila da tim načinom dobije materijalnu pomoć, jer ga je bilo sram, stid tražiti pomoć bez zaokolišenja, a da uopće nije ni počinio toga grijeha u samoj stvari.)
GLAVA:
Da li će izvršioc polnoga odnosa u ramadanu nahraniti svoju porodicu od otkupa (iskupljenja za post) kada su bili potrebni (oskudni) mnogo. 
(“Mihvadžun”, pl. “mehavidžu”: mnogo potreban, mnogo oskudan.)
            PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega:
            Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “Zaista zadnji (čovjek iz svoga naroda, tj. nitkov) je pao na svoju ženu u ramadanu.”  (Pod tim izrazom taj čovjek je mislio na se lično.) Pa je rekao (Muhamed a.s.): “Da li nalaziš (nešto) što (bi s njim, pomoću njega mogao da) oslobodiš vrat (tj. roba)?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li možeš da postiš dva uzastopna mjeseca?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: “Pa da li nalaziš (nešto) što ćeš (da) nahraniš s njim šezdeset siromaha (ili: Imaš li nešto s čime češ nahraniti šezdeset siromaha)?” Rekao je: “Ne.” Rekao je: Pa se došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa arakom (tj. donio mu se arak), u njemu su datule, a on (arak) je zembil (zembilj, košara, korpa od palminog lišća). Rekao je: “Nahrani ovo (Nahrani sa ovim) od tebe (od sebe, tj. za se, da iskupiš svoju grešku).” Rekao je: “Na potrebnijega (oskudnijega) od nas?  (Tj. Zar da nahranim oskudnijega od nas?) Nije među njezina dva kamenjara porodica (nijedne) kuće potrebnija (oskudnija) od nas.” Rekao je: “Pa na hrani ga tvojoj (svojoj) porodici (tj. Nahrani svoju porodicu ovim zembiljom datula).”
GLAVA
puštanja krvi i povraćanja (hrane iz stomaka) za postača (tj. kada se to dogodi u postača, postaču).
            A rekao je meni Jahja, sin Saliha: pričao nam je Muavijete, sin Sellama, pričao nam je Jahja od Umera, sina Hakjema sina Sevbana, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega:
            Kada je povratio (Kada se pobljuvao), pa neće se omrsiti. Samo izlazi (hrana iz čovjeka pri povraćanju), a neće dati da uniđe (tj. a ne daje da uniđe hrana u čovjeka čin povraćanja). A spominje se od Ebu Hurejreta (da je on rekao) da će ono omrsiti (tj. da povraćanje omrsi postača), a prvo je zdravije (ispravnije, tj. da neće povraćanje omrsiti to je ispravnije). A rekao je Ibnu Abas i Ikjrimete: Post je (izbjegavanje, suzdržavanje) od (onoga) što je unišlo (što ulazi), a nije od (onoga) što je izašlo (što izlazi). A bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (običaja da) sebi pušta krv, a on je postač, zatim je ostavio njega (taj običaj, postupak) pa puštaše sebi krv u noći (a ne po danu kada se posti). A pustio je sebi krv Ebu Musa noću. A spominje se od Sa'da, i Zejda, sina Erkama, i Umu Seleme (da) su pustili sebi krv posteći (oni, tj. bivši oni postači). A rekao je Bukjejr od Umu Alkamete: Puštasmo sebi krv kod Aiše pa neće zabraniti (ona, tj. pa ona ne zabranjiva – ne zabranjivaše to nama iako smo postili). A predaje se (tj. priča se) od Hasena, od (više) osim jednog (druga, od više njih, tj. od mnogo drugova Muhameda a.s.) podižući (tj. pripisujući sljedeće riječi k Muhamedu a.s.), pa je rekao (prema predaji Muhamed a.s. ovo): “Omrsio se puštač krvi i (onaj što) je njemu puštena krv.” A rekao je meni Ajjaš: pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Junus od Hasena slično njemu (tj. onome hadisu što je maloprije naveden). Reklo se njemu (Hasenu): “Od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (je su li te riječi)?” (Tj. riječi: “Omrsi se i onaj ko pušta drugome krv i onaj kome se pušta krv.”) Rekao je (Hasen): “Da.” Zatim je rekao: “Allah je znaniji.”
(A ovo je protumačeno kao kolebanje Hasena u odnosu na tu predaju.)
            PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pustio sebi krv, a on je hodočasnički obučen, i pustio je sebi krv, a on je postač. 
(Tj. dao je sebi pustiti krv u oba slučaja.)
            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub od Ikjrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Pustio je sebi krv Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on je postač.
            PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, rekao je: čuo sam Sabita Bunaniju (da) pita Enesa, sina Malikja, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Da li mrzijaste (Da li ste mrzili) puštanje krvi za postača (postaču)?” Rekao je: “Ne, (ni zbog čega) osim zbog slabosti (oslabljenja snage i izdržljivosti).” A povećao je Šebabete: pričao nam je Šubete: “….. (puštanje krvi) na vremenu (tj. za vremena, za vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.”
(Tj. po tom drugom pričanju upit je glasio: “Da li mrzijaste puštanje krvi postaču za vrijeme Vjerovijesnika a.s.?”)
GLAVA
posta u putovanju i mršenja (u putovanju, na putovanju).
            PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ebu Ishaka Šejbanije, čuo je Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) putovanju pa je rekao (za jednoga, tj. jednome) čovjeku: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!”  (Radi se o napitku od ječmene prekrupe i vode, ili od mlijeka i vode.) Rekao je: “O poslaniče Allaha, sunce (je tek, samo zamaklo za horizont, obzor).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!” Rekao je: “O poslaniče Allaha, sunce!” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj (razmuti) mi!” Pa je sišao (tj. sjahao) pa je zamiješao (razmutio) njemu. Pa je pio (tj. napio se toga napitka – omrsio se), zatim je bacio (tj. pokazao) sa svojom rukom ovdje (tj. prema istoku), zatim je rekao: “Kada ste vidjeli noć (da) je počela od ovdje (tj. odavde), pa već se mrsi postač.” Slijedio je njega (Sufjana) Džerir i Ebu Bekjr, sin Ajjaša, od Šejbanije, od Ibnu Ebu Evfa-a, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju.
(Dakle po ovom drugom senedu Ibnu Ebu Evfa je rekao “Bio sam”, a prema prethodnom “Bili smo”. Ostalo je sve isto.)
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: pričao mi je moj otac od Aiše da je Hamzete, sin Amra, Eslemija rekao:
            “O poslaniče Allaha, zaista ja nižem (ili: šijem) post (tj. postim neprekidno).”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, žene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Hamzete, sin Amra, Eslemija rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Da li ću (da) postim u putovanju?” A bio je mnogoga posta (mnogo je postio). Pa je rekao: “Ako si htio (tj. Ako hoćeš), pa posti, a ako hoćeš, pa mrsi (ne posti, dakle: Ako hoćeš pa posti, a ako nećeš ne moraš postiti).”
GLAVA:
Kada je postio (postač nekoliko) dana od ramadana, zatim je putovao (tj. krenuo na putovanje).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izašao k Mekji u ramadanu. Pa je postio (sve) dok je prispio (došao, dopro u mjesto) Kjedid, (a tude) se (ili: pa se tu) omrsio pa su se omrsili (i ostali) ljudi. Rekao je Ebu Abdullah: A Kjedid je (ono) što je između Usfana i Kudejda.
GLAVA.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Jahja, sin Hamzeta, od Abdurahmana, sina Jezida sina Džabira, da je Ismail, sin Ubejdulaha, pričao njemu od Umu Derda-e, od Ebu Derda-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u neko (od) njegovih putovanja u (jednom) vrućem danu (tako vrućem) da stavlja čovjek (putnik) svoju ruku na svoju glavu od (tj. zbog) žestine vrućine (zbog velike, žestoke vrućine). I nije u (tj. među) nama (nijedan) postač osim (onoga) što je bilo (posta, postenja) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Ibnu Revahata (tj. samo su njih dva tada bili postači).
GLAVA
govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za (onoga) ko (je bio u teškom stanju da) se zasjenjivalo nad njim (tj. da se pravio hlad nad njim), a zažestila se vrućina: “Nije od dobročinstva post u putovanju.”
(Taj što je bio u teškom stanju da su mu pravili hlad – postio je pri žestokoj vrućini u putovanju. To je i bio razlog da mu je Muhamed a.s. i rekao to što je navedeno.)
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Ensarija, rekao je: čuo sam Muhameda, sina Amra sina Hasena sina Alije, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju pa je vidio (nekakvu) stisku (gužvu, navalu) i (jednoga) čovjeka već se je zasjenčilo nad njim (tj. napravio se njemu hlad). Pa je rekao: “Šta je ovo (ovaj, tj. Šta mu je)?” Pa su rekli: “Postač.” Pa je rekao: “Nije od dobročinstva post u putovanju.
GLAVA:
Nisu kudili drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, neki (od) njih neke u postu i mršenju (tj. u vezi posta i u vezi mršenja).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Humejda Tavila, od Enesa, sina Malikja, rekao je:
            Putovasmo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije kudio postač (u putovanju) na mrsioca (tj. mrsioca), a ni mrsilac na postača (tj. postača).
GLAVA
(onoga) ko se omrsio u putovanju (ili: na putovanju) zbog (toga da) vide njega ljudi (da ne posti, odnosno da se on omrsio).
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Mansura, od Mudžahida, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz Medine k Mekji. Pa je postio (sve) dok je dospio (došao, dopro u) Usfan. Zatim je pozvao za vodu (tj. da mu donesu vodu) pa je podigao nju k svojim dvjema rukama zbog (toga da) vide njega ljudi pa se omrsio (i tako je ostao u daljem putovanju mrseći sve) dok je stigao (u) Mekju. A to je (bilo) u ramadanu. Pa je bio (običaja) Ibnu Abas (da) govori: Već je postio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i mrsio je (u putovanju), pa ko je htio (tj. pa ko hoće), postiće, a ko hoće, mrsiće.
GLAVA:
“….. a na (one) koji mogu njega (post) je otkup….”.
            Rekao je Ibnu Umer i Selemete, sin Ekjve'a: Dokinula je nju (ovu rečenicu sljedeća rečenica, odnosno sljedeći odlomak):
            “Mjesec ramadan (je onaj mjesec) koji je (taj što) se spustio (objavio) u njemu Kur'an (kao) uputa za ljude i (jasni) dokazi od upute i razlikovanja (tj. i kao dokazi za razlikovanje, raspoznavanje šta je dobro, a šta je zlo), pa ko je prisutan (kod svoje kuće u ovome) mjesecu, pa neka posti njega (taj mjesec), a ko je bio (tj. ko bude) bolestan ili na (nekom) putovanju, pa broj (dana koje je mrsio, neka naknadno posti) od drugih dana (poslije ramadana); hoće Allah za vas olakšanje (lakoću), a neće za vas teškoću, i zbog (toga da) upotpunite (taj) broj, i zbog (toga da) veličate Allaha na (ono, tj. zbog onoga) što je naputio vas i možda vi (tj. i ne bi li vi tako da) zahvaljujete (ili: i možda vi da ćete zahvaliti).”.
            A rekao je Ibnu Numejr: pričao nam je Aameš, pričao nam je Amr, sin Murreta, pričao nam je Ibnu Ebu Lejla, pričali su nam drugovi Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, (ovo):
            Sišao je ramadan (tj. Sišla je zapovjed da se posti ramadan) pa je bilo teško na njih (tj. njima njegovo postenje). Pa je bio (svaki onaj) ko je nahranio svakog dana (jednoga) siromaha – (bio je) ostavio post (ramadana makar da je bio) od (onih) ko može njega (post da izdrži). I dopustilo se njima u tome. Pa je dokinula nju (tu rečenicu sljedeća rečenica u istom odlomku, a to je): “…. a da postite, bolje je za vas (bolje je vama)….”, pa se zapovjedilo njima za post.
            PRIČAO NAM JE Ajjaš, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Ubejdulah od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) je (on) pročitao:
            “… otkup, hrana siromaha….”, (zatim) je rekao (Ibnu Umer): “Ona je dokinuta.”
(Tj. “Ova rečenica je dokinuta, anulirana.”)
GLAVA:
Kada će se izvršiti (naknadno) izvršivanje (izvršavanje naknadnog posta) ramadana.
            A rekao je Ibnu Abas: Nema štete da se izrastavlja (tj. da se ne napašćaju, da se ne napaštaju uzastopice dani ramadana, nego se mogu napašćati, napaštati izrastavljeno, rastavljeno) zbog govora Allaha, uzvišen je: ” … pa broj od drugih dana…”.
            A rekao je Seid, sin Musejeba, u (vezi) posta deset (dana zul-hidžeta, prvih deset dana toga mjeseca dobrovoljno da ih posti lice koje je dužno da naposti i dio ramadana): Neće biti dobro (tj. Nije dobro da posti dobrovoljno dane zul-hidžeta) do (da) počne sa ramadanom (tj. nego će početi sa napašćanjem ramadana). A rekao je Ibrahim: Kada je propustio (da naposti jedan ramadan tako da) je čak došao drugi ramadan, postiće njih dva (tj. oba ramadana). A nije vidio na njega (nikakve) hrane.
(Tj. Ibrahim Nah'ija nije smatrao da je dužan onaj čovjek koji nije dva ramadana postio da treba da otkupljuje hranom, nego treba da obadva posti, napašća.)
            A spominje se od Ebu Hurejreta (kao hadis zvani) mursel, i od Ibnu Abasa da će zaista on (trebati da) nahrani (siromaha kao kaznu što nije prvoga ramadana napostio prije nego je došao drugi ramadan). 
(Tj. Ko nije napostio jednoga ramadana, a došao je i drugi ramadan, on će postiti ovaj drugi redovno, pa će poslije njega da naposti prvi pa će onda još da nahrani hranom jednoga siromaha – da ga hrani mjesec dana zbog toga što nije napostio prvi ramadan prije nego je došao drugi ramadan. Buharija na ovo kaže sljedeće:)
            A nije spomenuo Allah nahranjivanje. Samo je rekao: “…. pa broj od drugih dana….”.
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Jahja od Ebu Selemeta, rekao je: čuo sam Aišu, bio zadovoljan Allah od nje, (da) govori:
            Bivaše na mene post od ramadana pa ne mogu da izvršim (njega naknadno nikad) osim u (mjesecu) šabanu. Rekao je Jahja: Posao (zauzetost) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ili: sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
žene u mjesečnici (koja ima olakšicu da) ostavlja post i molitvu.
            A rekao je Ebu Zinad: Zaista običaji (postupci Muhameda a.s.) i načini istine (Božijega zakona) zaista dolaze mnogo (puta) na suprot mišljenju, pa ne nalaze muslimani bijega (tj. izlaza) od slijeđenja njih (tj. moraju ih slijediti). Od toga je (tj. U to spada i odredba) da žena u mjesečnici izvršava (naknadno) postenje, a neće (naknadno) izvršavati molitvu.
            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, rekao je: pričao mi je Zejd od ‘Ijada, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “…. Zar nije (u takvom položaju žena da) kada je dobila mjesečnicu, ne klanja i ne posti? Pa to je krnjavost njezine vjere.”
(Tj. to izostavljanje vršenja propisa za vrijeme mjesečnice umanji joj količinu dobrih djela, pa joj to dođe kao neka vrsta krnjavosti vjere.)
GLAVA
(onoga) ko je umro, a na njemu je post.
            A rekao je Hasen: Ako su postili od njega (tj. Ako poste za njega) trideset ljudi jedan dan, dozvoljeno je (tj. vrijedi mu to da mu spane dužni post sa njega).
(Hanefijski pravnici smatraju da ne vrijedi postiti za drugoga, bio on živ ili mrtav. Smatraju samo da se može post otkupiti, iskupiti za drugoga, pa u tom slučaju tumače i sve hadise koji govore o postenju za umrlog. Šafijski pravnici su suprotnoga stanovišta.)
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Musa-a sina Aajena, pričao nam je moj otac (Musa, sin Aajena) od Amra, sin Harisa, od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, da je Muhamed, sin Džafera, pričao njemu od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Ko je umro (tj. Ko umre), a na njemu je postenje (post), postiće od njega (za njega) njegov zaštitnik (zakonski zastupnik).”  (Pod izrazom “velijun” neki misle da to znači najbliži rođak, neki: nasljednik, neki: izvršilac oporuke umrloga.) Slijedio je njega (oca Muhameda, sina Musa-a) Ibnu Vehb od Amra. A predao je njega (ovaj hadis) Jahja, sin Ejuba, od Ibnu Ebu Džafera.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Zaidete od Aameša, od Muslima Betina, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Došao je (jedan) čovjek k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: “O poslaniče Allaha, zaista moja majka je umrla, a na njoj je post (jednoga) mjeseca, pa (da li) ću izvršiti (naknadno) njega za nju (doslovno: od nje)?” Rekao je: “Da.” Rekao je: “Pa dug Allaha (dug prema Allahu) je preči da se izvrši (od svakog drugog duga; nego ikakav drugi dug).” Rekao je Sulejman: pa je rekao Hakjem i Selemete, a mi smo skupa sjedači (zajedno smo sjedili) kada je pričao Muslim (Betin) za ovaj hadis, rekla su njih dva: čuli smo Mudžahida (da) spominje ovo od Ibnu Abasa.  (Tj. ovaj hadis od Ibnu Abasa.) A spominje se od Ebu Halida: pričao nam je Aameš od Hakjema, i Muslima Betina i Selemeta, sina Kjuhejla, od Seida, sina Džubejra, i Ata'a, i Mudžahida od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja sestra je umrla.” A rekao je Jahja i Ebu Muavijete: pričao nam je Aameš od Muslima, od Seida, od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja majka je umrla.” A rekao je Ubejdulah od Zejda, sina Ebu Unejseta, od Hakjema, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Zaista moja majka je umrla, a na njoj je post (jednoga) zavjeta (zavjetni post). A rekao je Ebu Hariz: pričao nam je Ikjrimete od Ibnu Abasa: rekla je (jedna) žena Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: “Umrla je moja majka, a na njoj je post (posta) petnaest dana (tj. ostala je dužna da naposti petnaest dana).”
GLAVA:
Kada se dozvalja (dozvoljava) mršenje postača (postaču).
            A omrsio se Ebu Seid Hudrija kada je zašao kolut Sunca.
            PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Hišam, sin Urveta, rekao je: čuo sam svoga oca (da) govori: čuo sam Asima, sina Umera sina Hataba, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Kada je počela noć od ovdje (odavde, tj. od istoka), i okrenuo leđa dan od ovdje (odvade, tj. od zapada) i zapalo (je) Sunce (i zapadne, zađe Sunce), pa već se omrsio (tj. već se mrsi) postač.”
            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Šejbanije, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) putovanju, a on je postač. Pa pošto je zapalo Sunce, rekao je nekom (od) naroda (tj. nekome čovjeku): “O omsica (O ti, Hej ti), ustani pa zamiješaj (razmuti) za nas (tj. nama).” Pa je rekao: “O poslaniče Allaha, da si omrknuo (da si unišao u noć, tj. da si sačekao, očekao da se smrkne)!” Rekao je: “Siđi pa nam zamiješaj.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, pa da si omrknuo!” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nama.” Rekao je: “Zaista na tebi je (još) dan (tj. Zaista još je dan, ili Zaista još ti je dan).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Pa je sišao pa je zamiješao (vode i ječmene prekrupe, ili vode i mlijeka) za njih (njima). Pa se napio (toga napitka) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao: “Kada ste vidjeli (Kada vidite) noć (da) je već počela odavde, pa već se mrsi postač.”
GLAVA:
Mrsi se sa (onim) što se olakšalo (što je lako) njemu (da pribavi), sa vodom i (drugim nečim) osim nje.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdul-Vahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Putovali smo (Išli smo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je postač. Pa pošto je zapalo (zašlo) Sunce, rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, da si omrknuo (drugim riječima: sačekaj dok se smrkne).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Rekao je: “O poslaniče Allaha, zaista na tebi je dan.” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj nam.” Pa je sišao pa je zamiješao. Zatim je rekao: “Kada ste vidjeli noć (da) je počela odavde, pa već se mrsi postač.” I pokazao je (pri tom) sa svojim prstom prema istoku.
GLAVA
požurenja mršenja (žurenje sa mršenjem).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:
            “Neprestano će biti ljudi sa dobrom dok su požurivali (tj. dok požurivaju, dok požuruju) mršenje.” 
(Dakle: Dok žure, dok požure da se iftare, kad nastupi čas za iftar, za mršenje.)
            PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Bekjr od Sulejmana, od Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) putovanju. Pa je postio dok je omrknuo (dok se smrklo). Rekao je (jednom) čovjeku: “Siđi pa zamiješaj (razmuti napitak) za mene.” Rekao je: “Da si pričekao da dok (jače) omrkneš (tj. dok se jače smrači).” Rekao je: “Siđi pa zamiješaj za mene (meni). Kada si vidio noć (da) je već počela odavde, pa već se mrsi postač.”
GLAVA:
Kada se omrsio u ramadanu, zatim se pojavilo Sunce.
            PRIČAO MI JE Abdullah, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, sina Urveta, od Fatime, od Esme, kćeri Ebu Bekjra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, rekla je:
            Omrsili smo se na (u) vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu oblaka (oblačnosti, kad je bilo oblačno), zatim se rodilo (tj. pojavilo se iza oblaka) Sunce. Reklo se Hišamu: Pa se zapovjedilo njima za izvršenje (naknadno, tj. za napašćanje toga dana). Rekao je: “Bijeg (tj. Ima li izlaz) od (naknadnog) izvršenja?” A rekao je Mamer: čuo sam Hišama (da kaže ovo): “Neću znati (tj. Ne znam) da li su izvršili (naknadno) ili ne (taj dan).”
GLAVA
posta (postenja) djece.
            A rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, za pjanoga (tj. jednome pjanom čovjeku) u ramadanu: “Teško tebi! A naša djeca su postači.” Pa je udario njega (tj. toga pjanoga je udario Umer r.a.).
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufadala, pričao nam je Halid, sin Zekjvana, od Rubejji-e, kćeri Muavviza, rekla je:
            Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zapovjed u) jutru Ašura’-a ka selima Pomagača: “Ko je osvanuo mrseći, pa neka upotpuni ostatak svoga dana (kao postač), a ko je osvanuo posteći, pa neka posti.” Rekla je: Pa postasmo (Pa postismo) ga poslije, i upostavasmo (tj. i ponukavasmo na post) našu djecu i činjasmo (i činili smo, pravili smo) za njih (tj. njima) igračku od vune. Pa kada je (kada bi) zaplakalo jedno (od) njih na hranu (za hranom), dadnemo (damo) mu to dok bude kod
mršenja (da se zabavlja do mršenja).

 

GLAVA
spajanja (po dva dana posta ne jedući ni noću ništa), i (GLAVA onoga) ko je rekao: Nije u noći post zbog govora Njega (Allaha), uzvišen je: “…. zatim upotpunite post do noći….”, a zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (njega, spajanje posta) samilošću za njih i ostavljanjem na njih (tj. iz samilosti prema njima i zbog ostavljanja njima snage) i (GLAVA onoga) što se mrzi od udubljivanja (sebe, tj. opterećivanja sebe sa onim što nije propisano).
            PRIČAO NAM JE Museded, rekao je: pričao mi je Jahja od Šubeta, rekao je: pričao mi je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Ne spajajte (posta od dva dana, tj. Ne postite dva dana ne mrseći se ni po noći).” Rekli su: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Nisam (ja) kao jedan od vas. Zaista ja se nahranjujem i napajam. Ili: Zaista ja prenoćivam (tako kao da) se nahranjujem i napajam.”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. zabranio je spajanje). Rekli su: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vi. Zaista ja se nahranjujem i napajam se.”
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ibnu Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Ne spajajte. Pa koji (od) vas (to hoće) kada je htio da spaja, pa neka spoji do zore. (Tj. kada je postio jedan dan pa došlo vrijeme da se omrsi, neka produži postiti još do zore, ali ne i drugi dan, nego neka pred zoru jede i onda zaposti za sljedeći dan).” Rekli su: “Pa zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vaš lik (oblik, tip). Zaista ja prenoćivam, za mene je nahranjivač (tj. ja imam jednoga nahranjivača koji) nahranjuje mene, i napojivač (i napajača koji) napaja mene.”
            PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, i Muhamed, rekla su njih dva: izvijestio nas je Abdete od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. spajanje) milošću za njih (iz samilosti prema njima). Pa su rekli: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja nisam kao vaš oblik. Zaista ja (sam u takvom položaju, stanju da) nahranjuje mene moj Gospod i napaja me.”
            Rekao je Ebu Abdullah: Nije spomenuo Usman (pričajući ovaj hadis slijedećih riječi:) “milošću za njih”.

GLAVA

kažnjavanja (egzemplarne kazne, tj. stroge kazne od strane Muhameda a.s.) za (onoga) ko je mnogo činio spajanje (posta).
            Predao je njega (ovaj postupak) Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(“Tenkjil” je primjerena stroga kazna kojom se želi da zastraši drugi koji nije još počinio ono zbog čega se kažnjava kažnjeni.)
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao:
            Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od spajanja (tj. zabranio je spajanje) u postu. Pa je rekao njemu (jedan) čovjek od muslimana: “Zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “A koji (od) vas je kao ja? Zaista ja prenoćivam (tako da) nahranjuje mene moj Gospod (Gospodar) i napaja mene (i napaja me).” Pa pošto nisu htjeli da odustanu od spajanja, spajao je sa njima (jedan) dan, zatim (još jedan) dan, zatim su vidjeli mlađak pa je rekao: “Da je (mlađak) zaostao (tj. da se nije još za koji dan pojavio), zaista bih povećao vama (tj. spojio bih vam post od više dana, a ne samo dva dana).” (To im je bio zamislio) kao kaznu (kažnjavanje) kada nisu htjeli da odustanu (od spajanja).
(“Inteha” znači zabraniti sam sebi nešto, a to opet znači: odustati od nečega, proći se nečega. Moglo bi se zaključiti da se radilo, možda, o postu ramadana, jer kada se vidi po isteku ramadana mlađak, nastupa bajram, blagdan mršenja, praznik mršenja. Na prvi dan praznika mršenja je zabranjeno postiti, tj. prvoga dana mjeseca ševvala. U prvom danu svakog drugoga mjeseca nije zabranjeno postiti, pa se post mogao produžiti iako se vidio mlađak. O ovome komentatori nisu napisali ništa, bar Ajnija i Kastalanija koji su podloga ovome prevodu.)
            PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezak od Mamera, od Hemmama da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Čuvajte se spajanja!” Dvaput (je to rekao). Reklo se: “Zaista ti spajaš.” Rekao je: “Zaista ja prenoćivam (tako da) nahranjuje mene moj Gospod i napaja me, pa odajite se od posla (onome) što možete (tj. u poslu se privezujte, opterećujte sa onolikom količinom što je možete vršiti bez poteškoće).”
GLAVA
spajanja do zore.
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Ne spajajte. Pa koji (od) vas hoće da spaja, pa neka spaja do zore.” Rekli su: “Pa zaista ti spajaš, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Nisam kao vaš oblik (Nisam ja kao vi; Nisam ja poput vas). Zaista ja prenoćivam (tako da) je za mene (jedan) nahranjivač (tj. tako da ja imam nahranjivača koji) nahranjuje (hrani) mene i napojivač (i napojivača koji) napaja mene.”
GLAVA
(onoga) ko se zakleo na svoga brata (tj. ko zakune svoga brata) zbog (toga da) se omrsi u (postu) dobrovoljnosti (neobaveznom postu), i nije vidio (i nije smatrao) na njega (da je obavezno naknadno) izvršenje (toga dana) kada je bilo (mršenja u tom danu) podudarnije njemu (tj. prikladnije za njega, kada mu je više odgovaralo u nekoj prilici).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Džafer, sin Avna, pričao nam je Ebul-Umejs od Avna, sina Ebu Džuhajfeta, od njegovog oca, rekao je:
            Pobratio je (Uspostavio je pobratimstvo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Selmana i Ebu Derda'a. Pa je posjetio Selman Ebu Derda'a. Pa je vidio (Selman) Umu Derda'u (ženu Ebu Derda'a) obučenu u trošno odijelo (trošnu odjeću, svakodnevnu radnu odjeću) pa je rekao njoj: “Šta je tvoje stanje (tvoja stvar, tj. Što si takva)?” Rekla je: “Tvoj brat (tj. pobratim) Ebu Derda’ je (takav da) nije njemu (nikakva) potreba u ovozemnosti (tj. ne osjeća potrebe za ovozemaljskim dobrima i nasladama).” Pa je došao Ebu Derda’ pa je načinio (spravio) njemu (jednu) hranu (jelo). Pa je rekao (Selman domaćinu Ebu Derda'u): “Jedi (i ti).” Rekao je: “Pa zaista ja sam postač.” Rekao je: “Nisam ja jedač do (da i ti) jedeš (tj. Neću ja jesti dok i ti ne počneš jesti sa mnom).” Rekao je: Pa je jeo. Pa pošto je bila noć, otišao (tj. počeo) je Ebu Derda’ (da) stoji (u molitvi, tj. da klanja dobrovoljne molitve). Rekao je: “Spavaj.” Pa je spavao, zatim je otišao (počeo da) stoji (klanja). Pa je rekao: “Spavaj.” Pa pošto je bilo (vrijeme) od kraja (zadnjega dijela) noći, rekao je Selman: “Ustani sada.” Pa su klanjala njih dvojica. Pa je rekao njemu Selman: “Zaista za tvoga Gospoda je na tebi (jedno) pravo, i za tvoju osobu je na tebi (jedno) pravo i za tvoju porodicu je na tebi (jedno) pravo (tj. tvoj Gospod, i sam ti i tvoja porodica – svako od vas ima svoje pravo prema tebi, a to znači: ti imaš dužnosti i obaveze prema Uzvišenome Bogu, i prema sebi samome i prema svojoj porodici), pa podaj svakome pravo vlasniku (imaocu prava) njegovo pravo.” Pa je došao (Ebu Derda’ k) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo to njemu, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Selman.”
GLAVA
posta (mjeseca) ša'bana.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, od Ebu Selemeta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti (dobrovoljno tako dugo, mnogo dana) da govorimo (da bi govorili): “Neće mrsiti”; a mrsi (nekad tako) da govorimo: “Neće postiti (tj. Ne posti u ovome mjesecu nimalo dobrovoljno).” Pa nisam vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je upotpunio post (postenje cijeloga jednoga) mjeseca osim ramadana, i nisam vidjela njega (nikad) mnogobrojnijeg postom od njega u ša'banu.” 
(Tj.,… nisam vidjela da je i u kojem mjesecu više postio dobrovoljno nego u šabanu.)
            PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Jahja-a, od Ebu Selemeta da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala njemu, rekla je:
            Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti (nijedan) mjesec mnogobrojnije (tj. više) od (mjeseca) šabana, pa zaista on postaše (postio je) šaban, svega njega. I govoraše: “Uzmite od posla (rada ono) što možete, pa (tj. jer) zaista Allah se neće dosaditi do (da) se dosadite (vi).” 
(tj. Allahu neće dosaditi vaš ibadet ma koliki bio, ako vama ne dosadi.)
            A najdraža molitva k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, je (ono) što se ustrajalo na njemu (tj. najdraža mu je bila molitva ustrajna) iako je malobrojna (mala) bila (iako bi bila mala, malobrojna). I bio bi (takvoga postupka) kada je klanjavao (kada je klanjao neku) molitvu (da) je (da bi) ustrajao na njoj.
GLAVA
(onoga) što se spominje od posta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga mršenja.
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, od Ibnu Abasa, rekao je:
            Nije postio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, potpun mjesec nikada (nijedan) osim ramadana. A posti (nekad tako dugo) da govori govornik (da bi govorio neko): “Ne, tako mi Allaha neće mrsiti”, a (nekad) mrsi da govori govornik: “Ne, tako mi Allaha neće postiti (ne posti).”
            PRIČAO MI JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, rekao je: pričao mi je Muhamed, sin Džafera, od Humejda da je on čuo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:
            Bio je (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) mrsi od mjeseca da mislimo da (on) neće postiti od njega (nimalo), a (da) posti da mislimo da neće mrsiti od njega (nijednu) stvar (tj. ništa). I bio je (i takav da) nećeš htjeti (da) vidiš njega (u kojem god dijelu) od noći klanjača (kao klanjača, pa da će biti drukčije) osim (tako da) vidiš njega, a ni spavača (a ni kad spava) osim (da) ćeš vidjeti njega.
(Musallijen se može prevesti i: klanjajući, naimen: spavajući, ali se gornji izraz stavio zbog otklanjanja dvosmislenosti koja bi mogla da bude.)
            A rekao je Sulejman od Humejda: Zaista on je pitao Enesa o postu.
            PRIČAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Halid Ahmed, izvijestio nas je Humejd, rekao je: pitao sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, o postu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:
            Ne željah (tj. Nisam želio) da vidim njega (ma koji dan) od mjeseca postačem (kao postača pa da je bilo drukčije) osim (tako da) sam vidio njega, a ni mrsiocem (da ne posti) osim (da) sam vidio njega, a ni (ma koji čas) od noći stajačem (tj. klanjačem, kao klanjača, kad klanja) osim (da) sam vidio njega, a ni spavačem (kad spava) osim (da) sam vidio njega. A nisam dotaknuo (nikakve) dlake (tj. odjeće od dlake životinjskog krzna), a ni svile mekše od dlana poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I nisam omirisao (nikakva) mošusa, a ni aromata (mirisnoga sredstva) boljeg mirisom (tj. mirisnijega) od mirisa poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.
GLAVA
prava gosta u postu.
            PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Harun, sin Ismaila, pričao nam je Alija, pričao nam je Jahja, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Unišao je na mene (tj. Posjetio me) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo hadis, misli (na): “Zaista za tvoga posjetioca je na tebi pravo (tj. tvoj posjetilac, gost ima pravo pri tebi), i zaista za tvoju ženu je na tebi pravo.” Pa sam rekao: “A šta je post Davuda (Davida)?” Rekao je: “Polovina vremena.”
GLAVA
prava (vlastitoga) tijela u postu.
            PRIČAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Evzaija, rekao je: pričao mi je Jahja, sin Ebu Kjesira, rekao je: pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, rekao je: pričao mi je Abdullah, sin Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:
            “O Abdullahe (O Abdullahu), zar se nisam izvijestio (zar nisam obaviješten, izviješten) da ti postiš (svaki) dan i stojiš (u molitvi, tj. klanjaš po cijelu) noć?!” Pa sam rekao: “Da, o poslaniče Allaha.” Rekao je: “Pa ne čini (to u tolikoj mjeri). Posti i mrsi, i stoj (tj. i klanjaj) i zaspi, pa (jer) zaista za tvoje tijelo je na tebi pravo (tj. tvoje tijelo ima pri tebi pravo, pravo odmora), i zaista za tvoje oko je na tebi pravo, i zaista za tvoju ženu je na tebi pravo, i zaista za tvoga posjetioca (gosta) je na tebi pravo.
(Tj. svi oni imaju svoje pravo pri tebi, odnosno ti imaš dužnost prema njima.)
            I zaista dosta ti je da postiš svakoga mjeseca tri dana, pa (jer) zaista za tebe je (tj. ti imaš) za svako lijepo djelo (nagrade u iznosu) deset njegovih jednakosti (vrijednosti, tj. desetorostruko koliko djelo vrijedi), pa zaista to (ti) je post vremena, svega njega (cijelog vremena, kao da postiš cijelo vrijeme, stalno).” Pa sam (na sebe samoga) pojačao, pa se pojačalo na mene (meni). Rekao sam: “O poslaniče Allaha, zaista ja nalazim snagu (tj. mogu da postim više od tri dana u mjesecu).” Rekao je: “Pa posti post vjerovijesnika Allaha (Allahovog vjerovijesnika) Davuda – na njega mir! – i nepovećaj na njega (tj. nepovećaj na Davudov post, ne dodaji, a to znači: ne smiješ više postiti nego što je postio Davud, nego onako kako je postio Davud).” Rekao sam: “A šta je bio post vjerovijesnika Allaha (Allahova) Davuda – na njega mir! – (tj. Koliko je postio, ili: Kako je postio)?” Rekao je: “Polovinu vremena.” I bio je (običaja) Abdullah (da) govori poslije što (tj. poslije kada) je ostario: “O da sam ja primio dopuštenje (da sam poslušao) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koji mi je dopuštao da manje postim).”
GLAVA
posta (cijeloga) vremena.
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Seid, sin Musejeba, i Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Abdullah, sin Amra, rekao:
            Izvijestio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ja govorim: “Tako mi Allaha zaista ću svakako postiti dan (po danu) i zaista ću svakako stajati (u molitvi, tj. klanjati) noć (po noći) dok sam živ (dok živim).” Pa sam rekao njemu: “Već sam rekao njega (taj govor), sa mojim ocem ti si i sa mojom majkom (tj. dao bih za tebe oca i majku).” Rekao je: “Pa zaista ti nećeš moći to, pa posti i mrsi (tj. nekad posti, a nekad ne posti), i stoj (klanjaj) i zaspi (spavaj). I posti od (svakog) mjeseca tri dana, pa (jer) zaista lijepo djelo je (nagrađeno) sa deset svojih jednakosti (vrijednosti), a to (post tri dana u mjesecu) je kao post (cijeloga) vremena (tj. kao da postiš stalno, cijelo vrijeme).” Rekao sam: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Rekao je: “Pa posti dan, a mrsi (a ne posti) dva dana.” Rekao sam: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Rekao je: “Pa posti dan, a mrsi dan, pa to je post Davuda – na njega mir! – a on je najvrijedniji post.” Pa sam rekao: “Zaista ja mogu vrijednije (više) od toga.” Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nema vrijednije od toga.”
GLAVA
prava porodice u postu.
            Predao je njega (pravo porodice) Ebu Džuhajfete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
            PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, izvijestio nas je Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, čuo sam Ata'a da je Ebu Abas Šair (Pjesnik) izvijestio njega da je on čuo Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori:
            Doprlo je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da ja nižem (šijem, sastavljam, spajam) post (tj. da neprekidno postim), i klanjam noć (i noću klanjam). Pa ili je poslao k meni (poslao po mene), ili sam sreo njega pa je rekao: “Zar se nisam izvijestio (tj. Obavješten sam, Rečeno mi je) da ti postiš i nećeš mrsiti (ne mrsiš), i klanjaš, a nećeš spavati (a ne spavaš)? Pa posti i mrsi, i stoj (tj. klanjaj) i spavaj, pa (jer) zaista za tvoje oko je na tebi udjel (udio, dio), i zaista za osobu tvoju i porodicu tvoju je na tebi dio (udjel).” Rekao je: “Zaista ja svakako imam snage za to (za stalno postenje, za stalni post).” Rekao je: “Pa posti post Davuda – na njega mir!” Rekao je: “A kako?” Rekao je: “Postaše (Postio je) dan, a mrsaše (a mrsio je) dan, i ne bježaše (i nije bježao) kada se susreo (tj. i nije bježao od neprijatelja kada bi se sukobio s njim, jer ga takav post nije iscrpljivao i slabio borbenu snagu).” Rekao je: “Ko je meni za ovu (osebinu, osobinu jamac, osobinu nebježanja od neprijatelja), o vjerovijesniče Allaha.” Rekao je Ata’: Neću znati (tj. Ne znam) kako je spomenuo post vječnosti, (tj. ne znam, nisam zapamtio kako je povezan spomen posta vječnosti sa spomenom, spominjanjem Davudova a.s. posta, ali sam to zapamtio uz gornji tekst hadisa još da) je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nije postio ko je postio vječnost (stalno, tj. svaki dan u godini).” Dva puta (je to izrekao, ponovio).
(Ovo je osnov za stanovište da nije lijepo stalno postiti. Međutim neki smatraju da stalno postiti nije ružno ni pokuđeno, a njihov osnov za takvo stanovište je hadis Hamzeta, sina Amra, Eslemije koji je spomenut u GLAVI posta u putovanju i mršenja. Taj drug Muhameda a.s. je rekao: “O poslaniče Allaha, zaista ja nižem (šijem) post. To je protumačeno da znači: postim svaki dan. Muhamed a.s. nije rekao na to nikakve primjedbe, pa se uzima da takav post nije pokuđen, ružan-mekjruh. Kažu da je Amra Muhamed a.s. odvraćao od toga jer Amr nije bio priličan da može to dugo izdržati. Hamzete je bio priličan da će to moći izdržati pa mu Muhamed a.s. nije ni stavio prigovora. Prema tome ko je priličan da takav post može izdržati do kraja života pod normalnim okolnostima nije mu ni ružno-mekjruh da posti takav post.)
GLAVA
posta (jednoga) dana i mršenja (jednoga) dana.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mugireta, rekao je: čuo sam Mudžahida od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:
            “Posti od mjeseca tri dana.” Rekao je: “Mogu više od toga.” Pa neprestano je (povećavan broj dana) dok je rekao: “Posti dan, a mrsi dan.” Pa je rekao: “Čitaj (tj. Pročitaj cijeli) Kur'an u svakome mjesecu (jedanput).” Rekao je: “Zaista ja mogu više.” Pa neprestano je (povećavano) dok je rekao: “U tri (dana jedanput).”
GLAVA
posta Davuda, na njega mir!
            PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Habib, sin Ebu Sabita, rekao je: čuo sam Ebul-Abasa Mekjiju, a bio je pjesnik i ne sumnjičiše se (tj. bio je takav da se ne sumnjiči, ne sumnja se) u njegovo pričanje, rekao je: čuo sam Abdullaha, sina Amra sina Asa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:
            “Zaista ti svakako postiš (cijelo) vrijeme i stojiš (tj. klanjaš) noć (po noći)?” Pa sam rekao: “Da.” Rekao je: “Zaista ti kada si činio (tj. kada činiš) to, upane (u glavu) zbog njega (toga postupka) oko (oči) i susta zbog njega duša. Nije postio ko je postio (cijelo) vrijeme. Post tri dana (u svakome mjesecu) je post vremena, svega njega (je post cijelog vremena, kao da stalno postiš).” Rekao sam: “Pa zaista ja mogu više od toga.” Rekao je: “Pa posti post Davuda – na njega mir! – postaše (postio je on) dan, a mrsaše (a mrsio je, a nije postio) dan (tj. postio je svaki drugi dan, dakle posti jedan dan pa drugi ne posti i tako stalno naizmjenično je postio cijeli život), i ne bježaše (i nije bježao) kada se sukobljavao (s neprijateljem).
            PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Halida, od Ebu Kilabeta, rekao je: izvijestio me Ebul-Melih, rekao je: unišao sam sa tvojim ocem na Abdullaha (tj. Abdullahu), sina Amra, pa je pričao nama da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) se spomenuo njemu moj post, pa je unišao na mene (meni). Pa sam bacio za njega (njemu jedan) jastuk od kože, njegova unutrica je vlakno (tj. jastuk je bio natrpan vlaknom od palmi). Pa je sjeo na zemlju, i postao je jastuk (tj. bio je jastuk) između mene i između njega, pa je rekao (Muhamed a.s.):
            “Zar nije dosta tebi od svakoga mjeseca tri dana?” Rekao je: rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Pet (dana).” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je -: “Sedam (dana).” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Devet.” Rekao sam: “O poslaniče Allaha!” Rekao je: “Jedanaest.” Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Nema posta  nad post (nad postom) Davuda – na njega mir! Polovina vremena. Posti dan, a mrsi dan.”
GLAVA
posta bijelih dana (noći): trinaeste, i četrnaeste i petnaeste (dakle: trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana u mjesecu).
            PRIČAO NAM JE Ebu Ma'mer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ebu Tejjah, rekao je: pričao mi je Ebu Usman od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Oporučio je meni moj prijatelj (Muhamed a.s.), pomilovao ga Allah i spasio, za tri (postupka): post tri dana od svakoga mjeseca, i dva naklona (rekjata) ručanice (prepodneva, duha namaza) i da neparim (tj. da obavim vitr-neparnu molitvu) prije (nego) da zaspem.
GLAVA
(onoga) ko je posjetio (jedan) narod pa se nije omrsio kod njih.
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: pričao je meni Halid, on je sin Harisa, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega:
            Unišao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na Umu Sulejmu (tj. Umu Sulejmi) pa je došla njemu sa datulama i maslom (tj. pa je ona donijela njemu datula i masla da ga počasti, ugosti). Rekao je: “Povratite vaše (tj. svoje) maslo u njegovu mješinu i vaše datule u njihovu vreću (posudu), pa (jer) zaista ja sam postač (ja postim).” Zatim je ustao k (jednoj) strani od sobe pa je klanjao (neku drugu molitvu) osim propisane, pa je (onda) molio za Umu Sulejmu i porodicu njezine kuće. Pa je rekla Umu Sulejma: “O poslaniče Allaha, zaista za mene je mala naročitost (tj. imam jednu malu naročitost, naročitu želju).” Rekao je: “Šta je ona?” Rekla je: “Tvoj sluga Enes.” 
(Tj. Moli, blagoslovi svoga poslužitelja Enesa. Enes je bio njezin sin koji je posluživao Muhameda a.s..)
            Pa nije ostavio (Muhamed a.s. nijednoga) dobra budućega, a ni ovozemnoga (života drukčije) osim (tako da) je molio za mene za njega (osim tako da mi ga je tražio od Uzvišenoga Boga): “Bože moj, dodijeli mu imanje i dijete (tj. i porod) i blagoslovi mu. Pa zaista ja sam svakako (jedan) od najmnogobrojnijih Pomagača imanjem. (Tj. ja sam jedan od najimućnijih Pomagača.) A pričala je meni (kaže dalje Enes) moja kći Umejneta (Umejna) da se pokopalo (pomrlih osoba koja su vezana) za moja leđa (tj. mojih potomaka do) stizanja (prije dolaska) Hadžadža (u) Basru stotinu dvadeset i nekoliko (lica).
(Misli na to prije nego je Hadžadž postavljen za namjesnika u Basru.)
            PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, izvijestio nas je Jahja, rekao je: pričao mi je Humejd, čuo je Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.
(Sadržaj je isti poslije ovoga seneda-lanca pripovjedača kao i u prethodnom hadisu.)
GLAVA
posta (na) kraju mjeseca.
            PRIČAO NAM JE Salt, sin Muhameda, pričao nam je Mehdija od Gajlana. – H – A pričao nam je Ebu Numan, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, pričao nam je Gajlan, sin Džerira, od Mutarifa, od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on pitao njega, ili je pitao (Muhamed a.s. jednoga) čovjeka, a Imran sluša (čuje), pa je rekao (Muhamed a.s.):
            “O oče omsice (O ti), zar nisi postio kraj (ovoga) mjeseca?” Rekao je (Ebu Numan): Mislim ga (da) je rekao (Mislim da je rekao): misli (na) ramadan. Rekao je (taj) čovjek: “Ne, o poslaniče Allaha.” Rekao je (Muhamed a.s.): “Pa kada se omrsiš, pa posti dva dana.”
(Tj. Kada prođe ramadan, posti dva dana kao naknadu što nisi postio kraj šabana, a ne ramadana kao što je to mislio Ebu Numan.)
            Nije rekao Salt: Mislim ga (da) misli (na) ramadan. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Sabit od Mutarifa, od Imrana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: “…. od kraja (mjeseca) šabana (zar nisi postio)?”
(Ima raznih tumačenja u vezi ovoga hadisa. Neće se navoditi ta tumačenja. Isto tako ima tumačenja u vezi riječi “sererun”, ili “sirerun”. Oni koji kažu da to znači kraj mjeseca, kažu da se tako naziva kraj mjeseca jer je u zadnje tri noći Mjesec sakriven i nevidljiv. Prema njima riječ “sererun” ima veze sa riječi “sirrun”-tajna. Drugi kažu da “sererun” znači sredina mjeseca. Prema njima “sererun” ima veze sa “surretun”-pupak. Budući da je pupak u sredini stomaka, onda i “sererun” znači srednji dio mjeseca: 13., 14. i 15. dan mjeseca. Jedni čak tvrde da ta riječ znači početak mjeseca, i daju svoje obrazloženje koje se neće ovdje navoditi.)
GLAVA
posta petka (post petkom). Pa kada je osvanuo posteći (u) petak, pa na njega (tj. dužnost mu je) da se omrsi.
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Abdul-Hamida, sina Džubejra, od Muhameda, sina Abada, rekao je: pitao sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega:
            “Zabranio (li) je (Da li je zabranio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od posta (tj. post, postenje) petka (post petkom)?” Rekao je: “Da.” Povećao (tj. Dodao) je (drugi pripovjedač) osim Ebu Asima: “…. da se osami sa postom (postenjem u petak, tj. da se petak sam posti).”
            PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:
            “Neka nikako ne posti jedan (od) vas petak (drukčije) osim (tako da uz njega, sa njim još posti) dan prije njega ili poslije njega.”
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta. – H – A pričao mi je Muhamed, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ebu Ejuba, od Džuvejrijete, kćeri Harisa, bio zadovoljan Allah od nje, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na nju (tj. njoj u) petak, a ona je postačica (a ona je postila), pa je rekao:
            “Da li si postila juče?” Rekla je: “Ne.” Rekao je: “Hoćeš (li) da postiš sutra?” Rekla je: “Ne.” Rekao je: “Pa omrsi se.” A rekao je Hammad, sin Dža'da, čuo je Katadeta, pričao mi je Ebu Ejub da je Džuvejrijeta pričala njemu: Pa je zapovjedio (Muhamed a.s.) njoj pa se omrsila.
GLAVA:
Da li će naročito odrediti (neku) stvar (nešto) od dana (tj. neke dane da u njima posti)?
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, rekao sam Aiši, bio zadovoljan Allah – uzvišen je – od nje:
            “Da li je bio (običaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) naročito odredi od dana (neku) stvar (tj. nešto, neki dan da u njemu posti, ili da u njemu radi naročito kakvo dobro djelo)?” Rekla je: “Ne. Bio je njegov rad trajna kiša (tj. Njegovo dobro djelo je bilo trajno u svima danima). A koji (od) vas može što je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) može (da učini, tj. ko od vas može što on mogaše, što je on mogao)?”
GLAVA
posta dana Arefata.
            PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Malikja, rekao je: pričao mi je Salim, rekao je: pričao mi je Umejr, slobodnjak Umul-Fadle, da je Umul-Fadla pričala njemu. – H – A pričao nam je Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ebu Nadra, slobodnjaka Umera, sina Ubejdulaha, od Umejra, slobodnjaka Abdullaha, sina Abasa, od Umul-Fadle, kćeri Harisa, da su se (neki) ljudi prepirali kod nje (u) danu Arefata o postu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao neki (dio) njih (neki su rekli):
            “On je postač.” A rekao je neki (dio) njih (A neki su rekli): “Nije postač.” Pa je poslala k njemu sa čašom (tj. čašu) mlijeka, a on je stajač na svojoj devi (a on je bio na svojoj devi), pa je popio njega.
            PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao nam je Ibnu Vehb, ili: pročitalo se na njega (njemu), rekao je: izvijestio je mene Amr od Bukjejra, od Kjurejba, od Mejmunete, bio zadovoljan Allah od nje, da su ljudi sumnjali u post (ili: o postu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu Arefata, pa je poslala k njemu pomuženo mlijeko (jamužu, vereniku), a on je stajač u mjestu stajanja, pa je pio od njega, a ljudi gledaju.

GLAVA

posta dana mršenja.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Ebu Ubejda, slobodnjaka Ibnu Ezhera, rekao je: prisustvovao sam prazniku sa Umerom, sinom Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao:
            “Ova dva su dva dana (što) je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, post (postenje) njih dvaju: dan vašega mršenja od vašega posta (prvi dan ramazanskog bajrama), i (onaj) drugi dan (što) jedete u njemu od vaše žrtve.”
            PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Amr, sin Jahja-a, od svoga oca, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, post dana mršenja i (dana) klanja (žrtve); i gluhu (odjeću, tj. odjeću bez otvora kroz koje bi po potrebi mogao provući ruku), i da se zaogrne (zagrne) čovjek u jednu odjeću (tako da ne pokrije sramnoga tijela dovoljno) i (dobrovoljnu) molitvu poslije jutra i popodneva (tj. poslije obavezne jutarnje i popodnevne molitve – farda, dakle poslije farda sabaha i ikjindije).
(Glagol “neha”-zabraniti upotrebljava se sa prijedlogom “an”-od, pa “neha an” doslovno znači: zabraniti od nečega, a, u stvari, hoće da se kaže zabraniti nešto. Zbog toga će se u daljem tekstu “neha an” prevoditi sa izrazom zabraniti nešto iako će se time malo odstupiti od principa doslovnosti.)
GLAVA
posta (u) danu klanja (žrtve).
            PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Ibnu Džurejdža, rekao je: izvijestio me Amr, sin Dinara, od Ata-a, sina Mina-a, rekao je: čuo sam ga priča od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zabranjuju se dva posta i dvije kupoprodaje: (post dana) mršenja i klanja (žrtve), i (kupoprodaja načinom) dotaknjivanja i bacanja (a kupoprodaja dotaknuća, doticanja i kupoprodaja bacanjem robe na nekoga, objašnjene su prije, u proteklom tekstu gdje su te kupoprodaje prvi puta spomenute).
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Muaz, izvijestio nas je Ibnu Avn od Zijada, sina Džubejra, rekao je: došao je (jedan) čovjek k Ibnu Umeru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je rekao:
            Čovjek (jedan) se zavjetovao da posti (jedan) dan. Rekao je (taj došljak): Mislim ga (toga što se zavjetovao da) je rekao ponedeljak (da posti). Pa se složio (tj. dogodio slučajno taj ponedeljak u) dan praznika (godišnjega, ili praznika mršenja ili praznika klanja žrtve, dakle ili je bio prvi dan ramazanskog bajrama ili je bio prvi dan kurban bajrama, šta će da čini)? Pa je rekao Ibnu Umer: “Zapovjedio je Allah za ispunjenje zavjeta, a zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, post ovoga dana (dana praznika).”
            PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdul-Melikj, sin Umejra, rekao je: čuo sam Kazeata, rekao je: čuo sam Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega, a bio je ratovao (u društvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, dvanaest ratova (borbi), rekao je: čuo sam četiri (stvari) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa su (one) zadivile mene. Rekao je:
            “Neka ne putuje žena hoda dva dana (drukčije) osim (tako da) je i sa njom njezin muž ili zabranjeni (rođak); i nema posta u dvama danovima (u dvama danima, u danu) mršenja i (danu) žrtve; i nema (dobrovoljne) molitve poslije (obavezne molitve) jutra (sabaha) do (da) se (tj. dok se ne) rodi Sunce, a ni poslije popodneva (ikjindije) do (da) zađe (tj. dok ne zađe Sunce); i neće se vezati (ili: i neka se ne vežu) samari (radi putovanja k nekoj bogomolji) osim k trima bogomoljama: bogomolji zabranjenosti (tj. Svetoj Bogomolji – Kjabi), i bogomolji najkrajnje (zemlje na sjeveru Arabije, tj. i bogomolji u Jerusalimu) i ovoj mojoj bogomolji (tj. Muhamedovoj a.s. bogomolji u Medini).”
GLAVA
posta (postenja) dana sušenja na suncu (mesa od žrtava, a to su zadnja tri dana praznika žrtava, kurban bajrama).
            Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je meni Muhamed, sin Musena-a: pričao nam je Jahja od Hišama, rekao je: izvijestio je mene moj otac: Bila je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, (običaja da) posti danove (dane) Mine, i bio je (običaja) njezin otac (da) posti njih.
(Danovi, dani Mine su isto što i dani sušenja na suncu mesa od zaklanih žrtava: zadnja tri dana kurban bajrama – praznika klanja žrtava.)
            PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, čuo sam Abdullaha, sina Isa-a, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše i od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih, reklo je njih dvoje (Aiša i Ibnu Umer):
            Nije se dopustilo u danima sušenja na suncu (mesa žrtava) da se poste (oni, ti dani – nije to dopušteno nikome) osim za (onoga) ko nije našao (imao) žrtvene životinje (da zakolje, a trebao je da ju zakolje).
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malikj od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Post (zadnja tri dana kurban bajrama) je za (onoga) ko je uživao (tj. koristio se) sa umrom do hodočašća do dana Arefata, pa ako nije našao (imao) žrtvene životinje, a nije postio, postiće danove (dane) Mine. A od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše slično njemu. Slijedio je njega (Malikja) Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba.
GLAVA
posta dana Ašura'a (tj. desetoga dana mjeseca muharrema).
            PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Umera, sina Muhameda, od Salima, od njegova oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) danu Ašura'a:
            “Ako hoće (neko), postiće.” 
(Ko hoće, neka posti. Doslovno: Ako je htio, postio je.)
            PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me Urvete, sin Zubejra, da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla:
            Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio za post dana Ašura'a. Pa pošto se uzakonio (propisao) ramadan, bio je ko je htio postio, a ko je htio, mrsio je.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Hišama, sina Urveta, od njegova oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:
            Bio je dan Ašura'a (takav dan da) postaše njega Kurejševići u predislamlju, i bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) posti njega. Pa pošto je stigao (u) Medinu, postio je njega i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa pošto se uzakonio ramadan, ostavio je dan Ašura'a, pa ko je htio, postio je njega (nakon toga), a ko je htio, ostavio je njega.
            PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malikja, od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, da je on čuo Muavijeta, sina Ebu Sufjana, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u) danu Ašura'a (u) godini (kada) je hodočastio (prvi puta kao halifa – čuo ga je da) na govornici govori:
            “O stanovnici Medine, gdje su vaši učeni? Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: “Ovo je dan Ašura'a. I nije se propisalo na vas njegovo postenje, a ja sam postač, pa ko hoće, pa neka posti, a ko hoće, pa neka mrsi (pa neka ne posti).”
            PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdul-Varis, pričao nam je Ejub, pričao nam je Abdullah, sin Seida sina Džubejra, od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Stigao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, pa je vidio Židove (da) poste dan Ašura'a pa je rekao: “Šta je ovo?” (Tj. “Kakav je ovo post?”) Rekli su: “Ovo je (jedan) dobar dan. Ovo je dan (kada) je spasio Allah Izraelićane od njihovoga neprijatelja pa je postio njega Musa (Mojsije).” Rekao je (Muhamed a.s.): “Pa ja sam za Musa-a (Musa-u) od vas”, pa je postio njega i zapovjedio je za njegovo postenje.
            PRIČAO NAM JE Alija, sina Abdullaha, pričao nam je Ebu Usamete od Ebu Umejsa, od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Bio je dan Ašura-a (takav da) brojaše njega Židovi praznikom (blagdanom). Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: “Pa postite vi njega.”
(Tj. “Njima je praznik, a na praznik se ne posti, pa vi ga postite, radeći suprotno njima.” Tako su to protumačili neki.)
            PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Ibnu Ujejneta, od Ubejdulaha, sina Ebu Jezida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:
            Nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) istražuje post (ikojega) dana, (što) je odlikovao (smatrao vrijednim) njega nad (druge danove, druge dane) osim njega, osim ovoga dana, dana Ašura'a, i ovoga mjeseca, misli (na) mjesec ramadana.
            PRIČAO NAM JE Mekjija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekjve'a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:
            Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome) čovjeku iz (plemena) Eslema tj.: “Oglasi u (tj. među) ljudima da ko je jeo, pa neka posti ostatak svoga dana, a ko nije jeo, pa neka posti, pa (tj. jer) zaista danas je dan Ašura'a.”
_____________________________________________________

HADISI 22

Posted: 11 Marta, 2013 in Hadisi

929. Ibn-Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima, a ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom, ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)
930. Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se zakune govoreći: ‘Nemao ništa sa islamom!’, ako slaže, će biti onakav kao što rekao je, a ako iskreno kaže, u islam se neće vratiti neoštećen.” (Ebu-Davud)
931. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se lažno zakune da bi prigrabio imetak muslimana, susrest će Allaha srditog.” Zatim nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao kur'ansku potvrdu, proučio: “Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje prodaju za nešto što malo vrijedi – na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti niti će na njih pažnju obratiti na Sudnjem danu, niti će ih grijeha očistiti – njih bolna patnja čeka.” (Ali-‘lmran, 77) (Muttefekum alejhi)
932. Abdulah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Veliki grijesi su: pripisivanje druga Allahu, neposlušnost roditeljima, ubistvo nedužne osobe i lažno zaklinjanje.” Prema drugom predanju: “Jedan beduin upitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘Allahov Poslaniče, koji su veliki grijesi?’ ‘Pripisivanje druga Allahu!’, odgovori mu. ‘A potom koji?’ ‘Lažna zakletva!’ ‘A šta je to lažna zakletva?’ ‘Zakletva kojom se nepravedno prisvaja tuđi imetak!'” (Buhari)
933. Ebu – Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaklinjanje pri prodaji prodaje robu, ali uništava bereket.” (Muttefekun alejhi)
934. Burejde, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne govorite munafiku: ‘gospodine!’, jer ako on bude gospodin među vama, onda ste rasrdili vašeg Gospodara.” (Ebu-Davud)
935. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, as., učio kada vjetar zapuše: “Gospodaru, ja Te molim za dobro ovoga vjetra, za dobro koje nosi i za dobro s kojim je poslan, a utječem Ti se od njegovog zla, zla koje nosi i zla sa kojim je poslan.” (Muslim)
936. Ebu-Zerr, r.a., kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Ko muslimanu kaže: ‘Kafire!’, ili: ‘Allahov neprijatelju!’, a on, doista, ne bude takav, njegove riječi vratiti će se njemu.” (Muttefekun alejhi)
937. Ibn-Mes'ud, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, as., rekao: “Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman.” (Tirmizi)
938. Džabir b. Abdulah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najdraži i najbliži meni na Sudnjem danu će biti ljudi najljepšeg morala, a najmrži i najudaljeniji od mene na Sudnjem danu će biti brbljivci, hvalisavci i oni koji usiljeno govore.” (Tirmizi)
939. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte govoriti: ‘Zlo mi je!’, nego recite:'Mučno mi je!'” (Muttefekun alejhi)
940. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije dozvoljeno ženi koja se druži sa nekom ženom, da tu ženu opisuje svome mužu, kao da je on sam gleda.” (Muttefekun alejhi)
941. Huzejfe b. Jeman, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte govoriti: ‘Šta htjedne Allah i šta htjedne taj i taj!’, nego recite: ‘Šta htjedne Allah, a zatim šta htjedne taj i taj.'” (Ebu-Davud)
942. Ebu-Berze, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., prezirao je spavanje prije jacije i sijeljenje poslije jacija-namaza.” (Muttefekun alejhi)
943. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada se žena ne odazove muževom pozivu u postelju i on zanoći srdit na nju, meleki je proklinju sve do sabaha.” (Muttefekun alejhi)
944. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ženi nije dozvoljeno da u prisustvu muža posti nafilu bez njegovog odobrenja i nije joj dozvoljeno da bilo kog pušta u kuću bez njegovog odobrenja.” (Muttefekun alejhi)
945. Aiša, r.a., prenosi da je čula kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne obavljajte namaz kada se jelo postavi, i ne obavljajte namaz kada osjećate potrebu za obavljanjem nužde.” (Muslim)
946. Ebu-Mersed Kennaz b. Husajn, r.a, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Ne klanjajte prema kaburima i ne sjedajte na njih!” (Muslim)
947. Ebu-Džuhejm Abdullah b. Haris b. Simme el-Ensari prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bi znao koliki grijeh čini onaj ko prolazi ispred klanjača, bilo bi mu bolje da sačeka četrdeset (dana, mjeseci ili godina) nego da prođe ispred njega.” (Muttefekun alejhi)
948. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada se prouči ikamet, onda je dozvoljeno klanjati samo farz za koji je ikamet proučen.” (Muslim)
949. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Postite petak samo onda kada postite dan prije ili poslije njega.” (Muttefekun alejhi)
950. Ibn-Omer, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, as., zabranio je neprekidni post. Ashabi mu rekoše: ‘Ali, ti neprekidno postiš bez jela i pića u toku noći!’ ‘Ja nisam kao vi, mene Gospodar hrani i poji’, rekao je on.” (Muttefekun alejhi)
951. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Bolje vam je da sjednete na žeravicu, da vam pogori odjeću i da vas oprži nego da sjednete na kabur.” (Muslim)
952. Džabir, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ukrašavanje kabura, sjedenje i zidanje na kaburima.” (Muslim)
953. Aiša, r.a., kazuje: “Kurejšije su se zabrinule zbog jedne žene iz roda Mahzum, koja je ukrala, pa su se raspitivali: ‘Ko će zbog nje govoriti Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.?’ Neki rekoše: ‘Na to se smije odvažiti samo Usame b. Zejd, miljenik Allahovog Poslanika, s.a.v.s.’ Kada je Usame posredovao, Allahov Poslanik, as., zapita ga: ‘Zar posreduješ zbog izvršenja kazne Uzvišenog Allaha?’ Nakon toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., održao govor i rekao: ‘Narodi prije vas uništeni su zato što nisu kažnjavali ugledne kada ukradu, a kada ukradu slabi, kažnjavali su ih. Tako mi Allaha, kada bi Fatima, kći Muhammedova, ukrala, Muhammed bi joj odsjekao ruku!'” (Muttefekun alejhi)
954. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se dviju kletvi!” “A kome su namijenjene te dvije kletve?”, upitaše. “Onom ko vrši (veliku) nuždu po putevima i u hladovima!” (Muslim)
955. Džabir, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se vrši mala nužda u stajaćoj vodi.” (Muslim)
956. Nu'man b. Bešir.r.a, pripovijeda da ga je otac doveo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: “Ovome sinu sam poklonio slugu!” “Jesi li svakom djetetu poklonio isto što i njemu?”, upita ga. “Nisam!”, odgovori mu. “Vrati taj poklon!”, naredi mu Allahov Poslanik, s.a.v.s. (Muttefekun alejhi)
957. Zejneba, kći Ebu-Selemea, r.a., kazuje da je posjetila Ummu Habibu, r.a., ženu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Ona naredi da joj donesu miris od šafrana, njime namirisa djevojčicu, zatim namirisa sebi obraze i reče: “Tako mi Allaha, nije mi do mirisa, nego sam čula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao sa mimbera: ‘Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i onaj svijet, nositi odjeću žalosti duže od tri dana, osim za mužem, kada je može nositi četiri mjeseca i deset dana.'” Zejneba dalje nastavlja: “Zatim sam posjetila Zejnebu, kći Džahšovu, r.a., kada joj je umro brat. Ona je pozvala da joj donesu miris, namirisala se i rekla: Tako mi Allaha, nije mi do mirisa, nego sam čula Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao sa mimbera: ‘Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i onaj svijet, da nosi odjeću žalosti duže od tri dana, osim za mužem, kada je može nositi četiri mjeseca i deset dana.'” (Muttefekun alejhi)
958. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da rezident prodaje strancu, da se lažni nadmeće u trgovini zbog podizanja cijene, da se muslimani nameću jedan s drugim u kupovini i prosidbi žene i da žena nagovara muža na razvod s njenom inoćom, kako bi joj pripao njen udio.” (Muttefekun alejhi)
959. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne okrećite oružje jedan prema drugom, jer ne znate, možda će vam ga šejtan izbiti iz ruku pa ga pogoditi da bi vas bacio u džehenemsku provaliju.” (Muttefekun alejhi)
960. Ebu-Ša'sa’ pripovijeda: “Jedne prilike, dok smo sjedili sa Ebu-Hurejreom u džamiji, zauči ezan. Jedan čovjek ustade i pođe prema izlazu. Ebu-Hurejre ga je pratio pogledom i kada izađe iz džamije,reče: ‘Ovaj je neposlušan Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.'” (Muslim)
961. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne odbijajte ponuđeni miris, jer se lahko nosi a ugodno miriše.” (Muslim)
962. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., čuo je kako jednog čovjeka veličaju i prekomjerno hvale, na što je rekao: ‘Upropastili ste ga i uništili!'” (Muttefekun alejhi)
963. Ebu-Bekr, r.a., pripovijeda: “Jedan čovjek pohvalio je drugoga u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i on mu reče, ponavljajući nekoliko puta: ‘Teško tebi! Glavu si mu skinuo! Ako već nekoga morate hvaliti, onda recite: ‘Ja ga takvog poznajem, a Allahu će polagati račun, i ni za koga ne tvrdim da je bezgriješan prema Allahu'” (Muttefekun alejhi)
964. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne putujte u mjesto u kojem se pojavi zarazna bolest, a ako se već tamo zadesite, ne napuštajte ga.” (Muttefekun alejhi)
965. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, as., rekao: “Onaj ko jede i pije iz srebrenog i zlatnog posuđa, u svoj stomak saljeva vatru Džehennema.” (Muttefekun alejhi)
966. Huzejfe, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio nam je da oblačimo svilu i brokat i da pijemo iz zlatnog i srebrenog posuđa. Tada je rekao: To je za nevjernike na ovom, a za vjernike na onom svijetu.'” (Muttefekun alejhi)
967. Kajs b. Ebi-Hazim pripovijeda: “Kada je Ebu-Bekr, r.a., posjetio jednu ženu, po imenu Zejneba, iz plemena Ahmes, primijetio je da ne govori. On zapita prisutne: ‘Šta joj je? Zašto ne govori?’ ‘Zavjetovala se da će obaviti hadž šuteći!’, rekoše mu. ‘Govori!’, naredio joj je. ‘To nije dozvoljeno, jer je naslijeđe iz džahilijeta!’ I žena progovori.” (Buhari)
968. Sa'd b. Ebi-Vekkas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao “Zabranjen je ulazak u Džennet onome ko svjesno bude tvrdio da pripada nekome drugom, a ne svom ocu.” (Muttefekun alejhi)
969. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dedžal će ući u svaki grad, izuzev Meke i Medine. Na svakom prilazu njima čuvat će ih meleki u safovima. Kada dođe do neplodnog slanog predjela u blizini Medine, Medina će se tri puta toliko snažno zatresti, da će Allah iz nje protjerati svakog nevjernika i munafika.” (Muslim)
970. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Kijametski dan sve dok ne zarate muslimani sa Židovima. Židovi će se skrivati iza kamenja i drveća, a kamenje i drveće će progovoriti: ‘Muslimanu, iza mene je Židov, dođi i ubij ga!’ Samo drvo garkad neće govoriti, jer je židovsko drvo.” (Muttefekun alejhi)
971. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije dozvoljeno vjerniku da ga zmija ujede dva puta iz iste rupa.” (tj. da dva puta pada u istu grešku) (Muttefekun alejhi)
972. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko kazniti: onoga ko u pustinji ima dovoljno vode pa je uskrati putniku; onoga ko proda neku robu poslije ikindije, obmanjujući kupca zakletvom u Allaha da je kupljena po to i to, pa kupac povjeruje; i čovjeka koji da prisegu na vjernost vladaru (imamu) radi ovosvjetske koristi, pa ako mu da čemu se nadao – bude vjeran, a ako mu ne da – iznevjeri ga.” (Muttefekun alejhi)
973. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi, Allah je dobar i prima samo dobro. Allah je vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima kada je rekao: poslanici, jedite dozvoljena i lijepa jela, i dobra djela činite.’ (El-Mu'minum, 1) ‘O vjernici, jedite dozvoljena i lijepa jela koja smo vam podarili.’ (El-Bekara, 172) Zatim je govorio o čovjeku raščupane kose i prašnjavom od dugoga putovanja, koji diže ruke nebu moleći: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ A hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i hranjen je haramom! Kako mu dova onda može biti primljena?” (Muslim)
974. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko kazniti: starca bludnika, vladara lašca i oholog siromaha.” (Muslim)
975. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Kada sudija uloži trud u presudi i pravedno presudi, ima dvostruku nagradu, a kada uloži trud u presudi i pogrešno presudi, ima jednu nagradu.” (Muttefekun alejhi)
976. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje: “Jedne prilike bili smo na gozbi sa Allahovim Poslanikom, as. Volio je plećku, i kada mu je dadoše, on zagrize i reče: ‘Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. A znate li zbog čega? Allah će sakupiti prijašnje i potonje narode najednom mjestu, tako da će ih jedan čovjek moći pregledati i jedan čovjek dozvati. Sunce će se nisko spustiti, pa će zapasti u nesnošljivu muku i brigu. Ljudi će povikati: ‘Zar ne vidite u šta ste zapali i šta vas je zadesilo? Zar nećete potražiti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?’ Tada će reći jedni drugima: ‘Potražite oca našeg, Adema!’ Doći će Ademu i reći: ‘Ti si otac čovječanstva, Allah te je svojom rukom stvorio, u tebe je život udahnuo, naredio je melekima da ti učine sedždu i nastanio te u Džennetu, pa se zauzmi za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je snašlo?’ On će reći: ‘Allah se danas rasrdio kao nikada prije ni poslije. Zabranio mi je da se približim drvetu, a ja sam prekršio zabranu. Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Nuhu!’ Kada dođu Nuhu, reći će mu: ‘O Nuh! Ti si prvi Poslanik na Zemlji. Allah te je nazvao zahvalnim robom, pa se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ Ali on će reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Dovu sam učio, pa sam prokleo svoj narod. Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Ibrahimu!’ Kada dođu Ibrahimu, reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik i prijatelj na Zemlji. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ja sam za života tri puta slagao! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Musau!’, reći će on. Kada dođu Musau, reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik, odlikovao te je nad ostalim ljudima Svojim poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ubio sam čovjeka, a to mi nije bilo naređeno! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Isau!’, reći će on. Kada dođu Isau, reći će mu: ‘Isa, ti si Allahov Poslanik i Allahova riječ, kojom je On život udahnuo u Merjemu. Iz bešike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u što smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikad prije ni poslije. (Isa nije spomenuo nijedan svoj grijeh.) Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Muhammedu, s.a.v.s.!’, reći će on.” U drugom predanju doda je se: “Kada mi dođu, reći će mi: ‘Muhammede, ti si Allahov Poslanik i pečat vjerovjesnicima! Allah ti je oprostio sve ranije i kasnije grijehe. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?'Tada ću doći ispod’ Arša i pasti ničice na sedždu pred Gospodarom. Zatim će me nadahnuti zahvalom i pohvalom kojom nikada nikoga prije nije nadahnuo, i reći mi: ‘Muhammede, podigni glavu. Zamoli, dat će ti se! Zauzimaj se (traži šefa'at), zauzimanje će ti se primiti!’ Podignut ću glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!’ ‘Muhammede’, reći će mi, ‘uvedi iz svog ummeta u Džennet, na desna dženetska vrata, one koji neće polagati račun, a na druga dženetska vrata preostali će ulaziti, zajedno sa drugim ummetima.’ ‘Tako mi Allaha, u čijoj moći je moja duša! Dženetska vrata su široka koliko od Meke do Hedžera (u Bahrejnu), ili koliko od Meke do Busre (u Siriji).'” (Muttefekun alejhi)
977. Ibn-‘Abbas, r.a., pripovijeda: “Ibrahim, s.a.v.s., doveo je Ismaila i Ismailovu majku (Hadžeru), koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, u hladu jednog drveta, nedaleko od Zemzema, u gornjem dijelu Harema. Tada u Meki nije bilo ni stanovnika ni vode. Ostavio im je vreću hurmi i mješinu vode i krenuo nazad. Ismailova majka krenu za njim, vičući nekoliko puta: ‘Ibrahime, kuda ideš? Zar nas ostavljaš u ovoj dolini, bez ikoga živog i bez ičega?’ Ibrahim se nije obazirao na nju. Ona zatim viknu: ‘Je li ti Allah to naredio?’ ‘Jeste!’, odgovori. ‘Allah nas neće napustiti!’, reče mu i vrati se nazad. Ibrahim, s.a.v.s., krenu dalje i kada je zamakao za brežuljak odakle ga ne vide, okrenu se Kabi, podiže ruke i prouči ove dove: “Gospodaru moj, ja sam potomstvo svoje nastanio u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje Svete kuće, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato nadahni srca njihova da čeznu za njim i opskrbi ih raznim plodovima, da bi Ti bili zahvalni.’ (Ibrahim, 37) Majka je dojila Ismaila i pila vodu, a kada je nestalo vode i nakon što su ona i sin ožednjeli, Ismail se počeo previjati po zemlji, dok ga je ona nemoćno gledala. Ona ustade, ne mogavši ga više tako gledati, i pošto joj je brežuljak Safa bio najbliži, pope se na njega i poče razgledati niz dolinu, ne bi li koga ugledala. Nikoga nije ugledala. Zatim je sišla niz brežuljak i kada je stigla usred doline, zadiže odjeću i potrča kao što trči izmoren čovjek, dok ne stiže na drugi kraj doline. Zatim se pope na brežuljak Mervu i poče razgledati ne bi li koga ugledala! Nikoga nije ugledala! Tako je trčala sedam puta. (Ibn-‘Abbas kazuje: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: ‘Takav je sa'j koji ljudi obavljaju između Safe i Merve.’) Kada se zadnji put popela na Mervu, čula je glas. Ona ponovo osluhnu, začu isti glas i povika: ‘Čula sam! Ako u Tebe ima pomoći, pomozi!’, i tada ugleda meleka kod Zemzema! Melek je kopao krilima, dok voda nije počela izvirati. Ona napravi korito da se voda ne razlijeva i rukama napuni mješinu. Kada god je zahvatila rukom, voda je još više ključala.” (U drugom predanju navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi zahvatila.”) Ibn-‘Abbas dalje kazuje: “Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Allah se smilovao Ismailovoj majci! Da nije dirala Zemzem ili da nije rukama zahvaćala, Zemzem bi tekao kao rijeka!’ Ibn-‘Abbas nastavlja: “Kada se napila i zadojila dijete, melek joj reče: ‘Ne bojte se stradanja! Ovdje je Allahova kuća, koju će podići ovaj dječak i njegov otac. Allah neće napustiti Svoje štićenike!’ Temelji Kabe bili su malo uzdignuti i kada bi nadošla bujica, voda bi se razlijevala lijevo i desno. Tako potraja dok jednog dana nije naišla grupa ljudi iz plemena Džurhum iz pravca Kedaa, i ulogorila se niže Meke. Kada ugledaše pticu kako kruži, rekoše: ‘Ova ptica kruži iznad vode, ali mi znamo da u ovoj dolini vode nema?’ I poslaše dvojicu momaka. Momci se vratiše i rekoše im da su našli vodu. Kada su stigli do vode, upitaše Ismailovu majku: ‘Dozvoljavaš li nam da ovdje odsjednemo?’ ‘Da, ali nemate pravo piti vodu!’, reče im, i oni prihvatiše.” Ibn-‘Abbas doda je: “Allahov Poslanik, as., reče: ‘Ismailova majka voljela je društvo i ljudi se nastaniše u njenoj blizini. Potom su poslali po njihove porodice i svi se tu zajedno naseliše. Kada su podigli nekoliko kuća i kada je Ismail odrastao, od ljudi iz plemena naučio je arapski jezik. Ljudi zavolješe Ismaila i oženiše ga njihovom djevojkom. Ubrzo je Ismailova majka umrla. Ibrahim, s.a.v.s., došao je da obiđe porodicu, nakon što se Ismail oženio i pošto ne nađe Ismaila u kući, upita ženu gdje je otišao. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. Dalje je upita kako žive, i ona mu odgovori: ‘Teško, živimo, mučno i bijedno!’ požali se. ‘Kada se vrati tvoj muž, prenesi mu selam i reci mu da promijeni kućni prag.’ Po povratku, Ismail kao da je nešto osjetio, pa upita: ‘Je li neko dolazio?’ ‘Jeste, dolazio je jedan, starac takav i takav! Pitao me je za tebe i ja mu rekoh gdje si, pa me je pitao kako živimo; ja mu rekoh teško i bijedno!’ ‘Je li ti šta rekao?’, zapita je. ‘Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš kućni prag.’ ‘To je moj otac, naredio mije date pustim. Idi svojima!’ Ismail se ponovo oženi iz istog plemena. Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim, s.a.v.s., ponovo dođe. Uđe u kuću i upita ženu o Ismailu. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. ‘A kako živite?’ ‘Živimo u dobru i izobilju!’, i ona zahvali Allahu. ‘Šta jedete?’ ‘Meso!’ ‘A šta pijete?’ ‘Vodu.’ Ibrahim, s.a.v.s., tada prouči: ‘Gospodaru moj, daj im berićet u mesu i vodi!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali usjeva, a da su ih imali, blagoslovio bi im. Zato ko nije Mekelija, neće mu prijati samo meso i voda.'” U drugom predanju kaže se da je upitao: “Gdje je Ismail?” “Otišao je u lov!” Zar se nećeš odmoriti, jesti i piti?” “A šta jedete i pijete?” “Jedemo meso i pijemo vodu”, odgovori ona. Ibrahim, s.a.v.s., tada prouči: “Gospodaru, blagoslovi im hranu i pilo!” (Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “To je bereket dove Ibrahima, s.a.v.s.”) “Kada ti muž dođe, prenesi mu selam i reci mu da učvrsti kućni prag!” Po povratku, Ismail upita: “Je li iko dolazio?” “Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda”, i ona ga pohvali, “pitao je za tebe i kako živimo. Rekla sam mu da živimo lijepo!” “Je li što oporučio?” “Poselamio te je, i rekao ti da učvrstiš kućni prag!” “To je moj otac, a prag si ti, naredio mi je date zadržim kod sebe!” Kada je Ibrahim, s.a.v.s., došao treći put, zatekao je Ismaila kako pravi strijele u hladu drveta nedaleko od Zemzema. Kada ga ugleda, Ismail ustade i dočeka ga kao što sin dočekuje oca. “Ismaile!”, reče mu, “Allah mi nešto naređuje!” “Učini ono što ti naređuje tvoj Gospodar!” “Hoćeš li mi pomoći?” “Hoću!”, odgovori Ismail. “Allah mi naređuje da ovdje gradim Hram!”, i on pokaza na izraženu humku. Kada su podizali temelje Hramu, Ismail je donosio kamen, a Ibrahim zidao. Pošto su ozidali temelje, Ismail mu je donio crni kamen, Ibrahim ga uzida i stade na njega. Ibrahim, zidajući, a Ismail donoseći kamen, učili su: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš!” (El-Bekara, 127) (Buhari)
978. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Allaha, svakog dana molim Allaha za oprost i pokajem mu se više od sedamdeset puta!” (Buhari)
979. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Allaha, u čijoj ruci je moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas zamijenio drugim narodom koji griješi, da Ga mole za oprost, pa da im oprosti.” (Muslim)
980. Šeddad b. Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najbolji istigfar je da čovjek prouči: ‘Allahu, Ti si moj Gospodar, i samo si Ti Bog, stvorio si me i ja sam Ti rob. Ugovor ispunjavam i održavam obećanje koliko mogu. Zaštiti me od zla mojih djela. Priznajem Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe, pa mi ih oprosti, jer samo Ti opraštaš grijehe!’ Ko prouči ovaj istigfar danju, čvrsto u nj vjerujući, i toga dana umre prije nego omrkne, ući će u Džennet; a ko ga prouči noću, u nj čvrsto vjerujući, i umre prije zore, ući će u Džennet.” (Buhari)
981. Sevban, r.a., kazuje: “Kada bi završio namaz, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi tri puta proučio: ‘Estagfirullah’; i onda bi dodao: ‘Gospodaru moj, Ti si spas i od Tebe je spas, i neka si slavljen, o Ti Uzvišeni i Plemeniti!'” (Muslim)
982. Enes, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Čovječe, opraštat ću ti grijehe, ne obazirući se na njih, sve dok Me budeš zvao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba, pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti! Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez imalo širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta.'” (Tirmizi)
983. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Žene, udjeljujte sadaku i učite što više istigfar, jer sam vidio da je vas najviše u vatri!” ‘A zašto je nas najviše u vatri?’, zapita jedna žena. ‘Zato što mnogo proklinjete i što ste nezahvalne muževima. Ne znam da iko, kao vi, nepotpunije pameti i vjere, može nadvladati razumnog čovjeka!’ ‘A šta je manjkavost uma i vjere?’, ponovo zapita žena. To što je svjedočenje dviju žena ravno svjedočenju jednog muškarca, i što nekoliko dana ne možete klanjati.'” (Muslim)
984. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Pripremio sam Mojim dobrim robovima ono što oči nisu vidjele, za što uši nisu čule, i što nikad nikome nije na um palo!” Proučite, ako hoćete, ajet: ‘I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju kao nagrada za njihova djela.'” (Es-Sedžda, 17) (Muttefekun alejhi)
985. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Lica prve skupine, koja će ući u Džennet, će biti svijetla poput punog mjeseca, a onih koji će ulaziti poslije njih, poput najsvjetlije zvijezde na nebu. Neće obavljati ni malu ni veliku nuždu, neće zaudarati i pljuvati. Imat će češljeve od zlata, znoj će im biti mirisa mošusa, mangale od alojevog drveta i žene crnooke hurije, a svi će biti istog rasta, kao njihov otac Adem, šezdeset lakata u visinu.” (Muttefekun alejhi)
986. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja znam čovjeka koji će zadnji izaći iz Džehennema i zadnji ući u Džennet. Iz vatre će izaći pužući i Allah će mu reći: Idi, i uđi u Džennet!’ Kada ode, pričinit će mu se da je pun, vratit će se i reći: ‘Gospodaru, Džennet se ispunio!’ Allah će mu opet reći: Idi, i uđi u Džennet!’ Kada ode pričinit će mu se da je pun, vratit će se i reći: ‘Gospodaru, Džennet se ispunio!’ ‘Idi, i uđi u Džennet!’, Allah će mu ponovo reći. ‘U njemu ćeš imati deset puta koliko ovaj svijet.’ ‘Zar mi se rugaš i ismijavaš me, a Ti si Vladar?”‘ Prenosilac hadisa dalje kazuje: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., nasmija se i ukazaše mu se bijeli zubi, pa reče: ‘To je čovjek najnižeg stepena u Džennetu!'” (Muttefekun alejhi)
987. Enes, b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Stanovnici Dženneta imaju trg, na kojem se sastaju svakog petka. Sjeverni vjetar će im puhnuti u lica i odjeću, pa će postati još ljepši i otmjeniji. Kada se vrate porodicama, reći će im: ‘Tako nam Allaha, još ste ljepši i otmjeniji!’ ‘I vi ste, Allaha nam, još ljepši i otmjeniji!’, odgovorit će im oni.” (Muslim)
988. Ebu-Se'id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada stanovnici Dženneta uđu u Džennet, povikat će melek: ‘Vječno živite, nikada nećete umrijeti; vječno budite zdravi, nikada se nećete razboljeti; vječno budite mladi, nikada nećete ostariti; i vječno se naslađujte, nikada nećete biti nesretni!'” (Muslim)
989. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah reći će džennetlijama: ‘O džennetlije!’, i oni će se odazvati: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru, u Tebe je svako dobro!’ Allah će ih upitati: ‘Jeste li zadovoljni!’ ‘A kako da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kada si nam dao ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!’, odgovorit će. Onda će im Allah reći: ‘Hoćete li da vam dam nešto još bolje od toga?’ ‘A šta može biti još bolje od toga?’, zapitat će. ‘Obasut ću vas svojim zadovoljstvom i nikada se na vas više neću rasrditi!’, reći će im Allah.” (Muttefekun alejhi)
990. Džerir b. Abdullah, r.a., pripovijeda: “Kada smo jedne noći sjedili sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., on pogleda u puni Mjesec i reče: ‘Vi ćete vidjeti vašeg Gospodara jasno kao što vidite ovaj Mjesec, a gledajući u Njega, nećete osjetiti tegobu.'” (Muttefekun alejhi)
_________________________________________________________________________________

HADISI 21

Posted: 11 Marta, 2013 in Hadisi

874. Vail b. Eska’, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Ne raduj se nesreći drugog, jer možda se Allah njemu smiluje, a tebe iskuša!'” (Tirmizi)
875. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pripada nama onaj ko se protiv nas oružjem bori, i ne pripada nama onaj ko nas vara.” U drugom predanju bilježi se i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naišao pored gomile hrane u koju je zavukao ruku, i kada je osjetio vlagu pod prstima, zapita prodavača: “Staje ovo, vlasnice hrane?” “Pokisnulo je, Allahov Poslaniče!” “Zašto vlažnu hranu nisi stavio na vrh da je ljudi vide? Ne pripada nama onaj ko nas vara!” (Muslim)
876. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne namećite se lažno u kupoprodaji, da biste tako podigli cijenu.” (Muttefekun alejhi)
877. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pripada nama onaj ko zavadi čovjeka i ženu, ili slugu i gospodara.” (Ebu-Davud)
878. Ibn-Mes'ud, Ibn-Omeri Enes, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem danu će svaki varalica imati zastavu, pa će se reći: To je prevara tog i tog!'” (Muttefekun alejhi)
879. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem danu svaki varalica imat će kod stražnjice zastavu, koja će biti velika prema veličini njegove prevare. A najveći varalica je vladar koji vara narod.” (Muslim)
880. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah poručuje: ‘Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji zada riječ, zaklinjući se u Moje ime, pa prevari; onome ko slobodnog čovjeka proda kao roba, pa potroši te pare; i čovjeku koji ne dadne platu iznajmljenom radniku koji mu završi ugovoreni posao.'” (Buhari)
881. Ebu-Zerr, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tri puta ponovio riječi: “Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati s tri vrste ljudi, niti će ih pogledati, niti od grijeha očistiti, nego će ih žestoko kazniti.” Ebu-Zerr reče: “Izgubljeni su i propali! A ko su oni, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko nosi dugu odjeću iz oholosti, onaj ko vrijeđa za udijeljenu sadaku, i onaj ko prodaje robu, lažno se zaklinjući.” (Muslim)
882. Ijad b. Himar, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvišeni Allah mi je objavio da vi jedan drugom budete ponizni pa da niko nikoga ne ugnjetava i da se ni jedan ne hvališe nad drugim.” (Muslim)
883. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne prekidajte međusobne odnose, ne okrećite jedni drugim leđa, ne mrzite jedni druge i ne zavidite jedni drugim, nego, robovi Allahovi, budite braća! Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati razgovor s bratom muslimanom duže od tri dana.” (Muttefekun alejhi)
884. Ebu-Ejjub, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati brata muslimana duže od tri dana; susretnu se, a glavu okreću jedan od drugog. Bolji je onaj koji prvi nazove selam.” (Muttefekun alejhi)
885. Ebu-Hiraš Hadred b. Ebi Hadred el-Eslemi, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, kada kaže: “Izbjegavanje brata muslimana godinu dana je kao njegovo ubistvo.” (Ebu-Davud)
886. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije dozvoljeno vjerniku izbjegavati brata vjernika duže od tri dana. Ako prođu tri dana, neka ga potraži i nazove mu selam, pa ako primi selam, imaju podjednaku nagradu, a ako ne primi selam, snosit će grijeh, dok je onaj koji je nazvao selam tim činom prestao izbjegavati brata muslimana.” (Ebu-Davud)
887. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, as., rekao: “Zabranjeno je dvojici da se sašaptavaju u prisustvu trećeg.” (Muttefekun alejhi)
888. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedna žena je bačena u Džehennem zbog mačke. Zatvorila ju je sve dok nije krepala. Niti ju je hranila, niti pojila, niti pustila da traži insekte po zemlji.” (Muttefekun alejhi)
889. Ibn-Omer, r.a., jednom prilikom naišao je pored mladića Kurejšija, koji su živu pticu postavili za metu, gađali je strijelama i davali vlasniku ptice svaku strijelu koja promaši. Kad su ugledali Ibn-Omera, mladići se razbježaše, a on povika za njima: “Ko je ovo uradio? Allah prokleo onoga ko je ovo uradio, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je onoga ko nešto živo postavi za metu!” (Muttefekun alejhi)
890. Ebu-Ali Suvejd b. Mukrin, r.a., kazuje: “Bilo nas je sedmerica braće i imali smo samo jednu robinju. Kada ju je naš najmlađi brat ošamario, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio nam je da je oslobodimo.” (Muslim)
891. Ibn-Abbas, r.a., prenosi da je, jedanput, pored Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prošao magarac žigosane glave, pa je rekao: “Allah prokleo onoga ko ga je žigosao!” (Muslim)
892. Ibn-Mes'ud, r.a., pripovijeda: “Na jednom putovanju, dok se Allahov Poslanik, s.a.v.s., udaljio, ugledali smo pticu sa dva ptičeta i uzeli joj ptičad. Ptica je kružila iznad nas i kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., vratio, upita: ‘Ko je rastužio ovu pticu? Vratite joj ptičad!’ Zatim, kada je ugledao spaljen mravinjak, zapita: ‘Koje ovo spalio?’ ‘Mi!’, odgovorismo. ‘Samo je Gospodaru vatre dozvoljeno kažnjavati vatrom’, reče nam.” (Ebu-Davud)
 
893. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Odugovlačenje imućne osobe s otplatom duga je nasilje. A ako dužnik prebaci dug na drugu imućnu osobu koja njemu duguje, neka to zajmodavac prihvati.” (Muttefekun alejhi)
894. Ibn-‘Abbas, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Onaj ko poklon traži nazad, sličan je psu koji povrati, pa pojede ono što je povratio.” (Muttefekun alejhi)
895. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Klonite se sedam teških grijeha!” “A koji su to, Allahov Poslaniče?”, upitaše. “Pripisivanje druga Allahu, sihr, ubijanje nedužne osobe, uzimanje kamate, bespravno trošenje imetka siročadi, bježanje s bojnog polja i potvaranje za blud čestitih žena i bezazlenih vjernica.” (Muttefekun alejhi)
896. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je onoga ko kamatu uzima i onoga koje da je!” U Tirmizijevom predanju se još dodaje: “I svjedoke i onoga ko je zapisuje.” (Muslim)
897. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko učini neko djelo u Moje ime i ime nekoga drugog, Ja ću ga prepustiti tome drugom.'” (Muslim)
898. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Na Sudnjem danu prvo će biti presuđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve blagodati, čovjek će ih potvrditi, pa će ga Allah zapitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Borio sam se na Tvome putu, dok nisam poginuo’, odgovorit će. Lažeš! Borio si se da kažu: ‘Kako je hrabar!’ I eto rekli su’, reći će Allah. Zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema. I čovjeka-učenjaka, koji je podučavao druge, i mnogo učio Kur'an, Allah će podsjetiti na sve blagodati; on će ih
potvrditi i Allah će ga zapitati: ‘Što si učinio sa blagodatima?’ ‘U Tvoje ime sam učio, podučavao druge i učio Kur'an!’, reći će on. ‘Lažeš! Učio si nauku da ti drugi kažu: ‘Što je učen!’ I učio si Kur'an, da bi govorili: ‘Mnogo uči!’ I eto, hvalili su te!’, reći će Allah. Zatim će zapovijediti da ga naglavačke bace u Džehennem.’ ‘I čovjeka, kojem je Allah dao obilan i svakovrstan imetak, Allah će podsjetiti na sve date blagodati; on će ih potvrditi i Allah će ga zapitati: Što si učinio sa blagodatima? Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan! odgovorit će, a Allah će reći: Lažeš! Dijelio si imetak da bi drugi kazali: Kako je darežljiv! I eto, rekli su! Potom će Allah narediti da ga naglavačke bace u Džehennem.” (Muslim)
899. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude nauku, kojom se postiže zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, sticao samo radi ovosvjetskog bogatstva, neće osjetiti ni miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu-Davud)
900. Ebu-Zerr, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: “Šta ako čovjek radi dobro djelo pa ga ljudi pohvale zbog toga?” “To je i ovosvjetska radost vjernika.” (Muslim)
901. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjeku je određen i udio u bludu, što će on neminovno i učiniti: blud očiju je pogled, blud ušiju je slušanje, blud jezika je govor, blud ruku je dodir, blud nogu je koračanje, duša želi i nada se, a spolni organ to sve potvrđuje ili negira.” (Muttefekun alejhi)
902. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se sjedenja po javnim putevima!” “Allahov Poslaniče, nama je potrebno da se tu okupljamo i razgovaramo!”, rekoše. “Ako se tu već morate sakupljati, onda dadnite putu njegovo pravo!” “A što je pravo puta, Allahov Poslaniče?” “Obaranje pogleda, neuznemiravanje drugih, odvraćanje selama i naređivanje dobra, a odvraćanje od zla.” (Muttefekun alejhi)
903. Džerir, r.a., kazuje da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o iznenadnom pogledu, na što mu je on odgovorio: “Obori pogled!” (Muslim)
904. Ummi Selema, r.a., prenosi: “Bila sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., a bila je kod njega Mejmuna, pa dođe i Ibn Ummi Mektum. To je bilo poslije naredbe o pokrivanju. Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Zastrite se od njega.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, zar on nije slijep? On nas, niti vidi, niti zna.’ Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘A jeste li vas dvije slijepe? Ne vidite li vi njega?'” (Ebu-Davud, Tirmizi)
905. Ebu-Se'id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije dozvoljeno muškarcu da gleda u stidni dio tijela drugog muškarca, niti je dozvoljeno ženi da gleda u stidni dio tijela druge žene; i nije dozvoljeno muškarcu da spava sa muškarcem, a ženi sa ženom, pod jednim pokrivačem.” (Muslim)
906. ‘Ukbe b. ‘Amir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se osamljivanja sa ženama koje vam nisu bliža rodbina!” Jedan ensarija zapita: “A mužev brat?” “Mužev brat je kao smrt.” (Muttefekun alejhi)
907. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Muškarcu nije dozvoljeno da se osami sa stranom ženom, osim u prisustvu njenog bližeg rođaka (mahrema).” (Muttefekun alejhi)
908. Burejdah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zabranjene su žene mudžahida onima koji nisu izašli u borbu, kao što su im zabranjene njihove majke. Kada oni koji ostaju kod kuće, preuzmu brigu o porodici mudžahida, pa ga iznevjere, stajat će na Sudnjem danu i uzet će iz njegovih dobrih djela koliko hoće, dok se ne zadovolji.” Zatim se Allahov Poslanik, s.a.v.s., okrenuo nama, pa upita: “A šta mislite?” (Muslim)
909. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je ženstvene muškarce i muškobanjaste žene.” Prema drugom predanju: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo je muškarce koji oponašaju žene u nošnji i žene koje u nošnji oponašaju muškarce.” (Buhari)
910. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude sa bičevima u rukama, koji su kao kravlji repovi, i njima udaraju ljude; i žene, obučene a otkrivene, koje zanose u hodu, i druge tome pozivaju, i okrenute od pokornosti Allahu, glave im kao krive grbe deve. One neće ući u Džennet niti će osjetiti njegova mirisa, a zasigurno se njegov miris osjeća na ogromnoj daljini.” (Muslim)
911. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne jedite i ne pijte lijevom rukom, jer šejtan jede i pije lijevom rukom.” (Muslim)
912. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao dječaka kome su obrijali samo jedan dio glave. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio im je to, rekavši: “Ili mu obrijte cijelu glavu, ili je ne dirajte!” (Ebu-Davud)
913. Alija, r.a., prenosi: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio je ženama da obriju glavu.” (Nesai)
914. Ibn-Mes'ud, r.a., jedne prilike, reče: “Allah je prokleo žene koje se tetoviraju i koje tetoviraju, i žene koje ćupaju obrve i stanjuju zube, uljepšavajući se, i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!” Kada mu je jedna žena prigovorila zbog toga, on joj odgovori: “A zašto da ne proklinjem onoga koga je prokleo Allahov Poslanik, s.a.v.s., i čije je prokletstvo u Allahovoj Knjizi? Uzvišeni Allah kaže: ‘Ono što vam Poslanik da – to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite!'” (El-Hašr, 7) (Muttefekun alejhi)
915. Abdulah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne čupajte sijede vlasi jer su one svjetlo muslimana na Sudnjem danu.” (Ebu-Davud, Tirmizi)
916. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Djelo koje neko učini, a bude suprotno islamu, će biti odbačeno.” (Muslim)
917. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pokrijte posuđe s hranom, zavežite mješine s vodom, zatvorite vrata i pogasite svjetiljke, jer tada šejtan ne može ući u mješinu, otvoriti vrata ili otkriti posudu. A ako ne možete ništa drugo učiniti, onda preko posude stavite štap, stavite ga i spomenite Allahovo ime, jer i miš može ukućanima zapaliti kuću.” (ako prevrne lampu i sl.) (Muslim)
918. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne pripada nama onaj ko se udara po obrazima, dere odjeću i nariče kao u džahilijetu!” (Muttefekun alejhi)
919. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda: “Kada je Sa'd ‘Ubade, r.a., bio na samrti, došli su da ga obiđu Allahov Poslanik, s.a.v.s., ‘Abdurrahman b. ‘Avf, Sa'd b. Ebi-Vekkas i ‘Abdullah b. Mes'ud, r.a. Kada su ušli u kuću, zatekoše ga u nesvjestici i Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: ‘Je li ispustio dušu?’ ‘Nije, Allahov Poslaniče’, odgovoriše. Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaplaka i ljudi zaplakaše, vidjevši ga da plače. Potom im reče: ‘Zar ne čujete? Allah ne kažnjava zbog suznih očiju i tužnog srca, nego kažnjava zbog ovoga, ili se smiluje’, i on pokaza na jezik.”
920. Kabis b. Muharik, r.a., kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “U idolatriju spada proricanje sudbine, gatanje iz leta ptice i bacanje piljaka.” (Ebu-Davud)
921. ‘Urveb ‘Amir, r.a., priča da je neko pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.,
spomenuo zle predznake, na što je on rekao: “Od svega su najbolji dobri predznaci, ali nikakvi loši predznaci ne mogu spriječiti muslimana. Ako ugledate nešto neugodno, proučite: ‘Gospodaru moj, samo Ti daješ dobro, samo Ti zaštićuješ od zla, i samo Tebi pripadaju vlast i moć.'” (Ebu-Davud)
922. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem danu će biti kažnjeni oni koji prave likove. Reći će im se: ‘Oživite ono što ste pravili!'” (Muttefekun alejhi)
923. Aiša, r.a., kazuje: “Pred povratak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa jednog putovanja, bila sam zastrla prozor zavjesom na kojoj su bile slike. Kada je to ugledao, lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pocrvenje. ‘Aiša! Allah će kazniti najtežom kaznom na Sudnjem danu one koji oponašaju Allahovo stvaranje!’, reče mi. Zastor smo pocijepali i od njega napravili jedan ili dva jastuka.”(Muttefekun alejhi)
924. Ebu-Talha, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.” (Muttefekun alejhi)
925. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude posjedovao psa, osim psa za lov ili čuvanje stoke i usjeva, nagrada će mu svaki dan biti umanjivanja za dva kirata.” (Muslim)
926. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ako čujete nekoga u džamiji da se raspituje za izgubljenu životinju (stvar), recite mu: ‘Allah ti je ne vratio!’, jer džamije nisu zbog toga pravljene.” (Muslim)
927. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko jede luk ili bijeli luk, neka se udalji od nas, ili neka napusti džamiju.” U Muslimovom predanju kaže se: “Ko jede luk, crveni ili bijeli luk ili prasu, neka se ne približava džamiji, jer i meleki osjećaju neprijatnost od onoga od čega je ljudi osjećaju.” (Muttefekun alejhi)
928. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada se pojavi mlađak zul-hidžeta, nije dozvoljeno onome ko namjerava zaklati kurban, da skraćuje svoju kosu, bradu, niti da sječe nokte, sve dok ne zakolje kurban.” (Muslim)
_________________________________________________________________________________

HADISI 20

Posted: 11 Marta, 2013 in Hadisi

804. Ebu-Bekr, r.a., kazuje da je rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “Poduči me dovi koju ću učiti u namazu!” “Prouči”, reče mi: “Gospodaru, ja sam sebi mnogo nepravde učinio, a samo Ti grijehe opraštaš, pa mi oprosti Tvojim oprostom i smiluj mi se, jer Ti opraštaš i milostiv si!” (Muttefekun alejhi)
805. Ebu-Musa, r.a, kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio i ovu dovu: “Gospodaru, oprosti mi grijehe i neznanje, grijehe koje počinih prema sebi i ono što Ti bolje znaš od mene samoga. Gospodaru, oprosti mi zbilju i šalu, pogrešku i namjeru, jer sve to sam učinio. Gospodaru, oprosti mi prijašnje i kasnije grijehe, ono što učinih tajno i javno i ono što Ti bolje znaš od mene samoga. Ti Svom rahmetu približuješ onoga koga Ti hoćeš, a od njega udaljuješ onoga koga hoćeš, i Ti nad svim imaš moć.” (Muttefekun alejhi)
806. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio: “Gospodaru moj, utječem Ti se od zla koje učinih i koje ne učinih.” (Muslim)
807. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio i ovu dovu: “Gospodaru moj, utječem Ti se od prolaska Tvojih blagodati, promjene Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i Tvoje velike srdžbe.” (Muslim)
808. Zejd b. Erkam, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio: “Gospodaru, zaštiti me od nemoći i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu. Gospodaru, dušu mi nadahni bogobojaznošću i od grijeha je očisti, jer samo je Ti od grijeha možeš očistiti; Ti si njen zaštitnik i njeno utočište! Gospodaru, utječem Ti se od beskorisnog znanja, nepokornog srca, nezasitne duše i dove koju Ti ne primaš.” (Muslim)
809. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik učio ovu dovu: “Gospodaru, Tebi se predajem, u Tebe vjerujem, na Tebe se oslanjam, Tebi se kajem, u Tvoje ime se sporim i po njemu sudim. Oprosti mi ranije i kasnije grijehe i ono što učinih tajno i javno, jer Ti Svom rahmetu približavaš onoga koga hoćeš, a od njega udaljuješ onoga koga hoćeš. Samo si Ti Allah, i samo Tebi pripadaju moć i vlast.” (Muttefekun alejhi)
810. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj učiti ovu dovu: “Gospodaru moj, zaštiti me od iskušenja vatre, kazne u vatri, i zla bogatstva i siromaštva.” (Ebu-Davud, Tirmizi)
811. Šekel b. Humejd, r.a., kazuje: “Rekao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: ‘Poduči me nekoj dovi?’ ‘Reci’, odgovori mi: ‘Gospodaru, utječem Ti se od zla moga sluha, vida, jezika, srca, i zla mog spolnog organa.'” (Ebu-Davud, Tirmizi)
812. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio: “Gospodaru, utječem Ti se od lepre, ludila, gube i teških bolesti.” (Ebu-Davud)
813. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio: “Gospodaru moj, utječem Ti se od gladi, a ona je loš sudrug; i utječem Ti se od prevare, a ona je loša pratnja.” (Ebu-Davud)
814. Jedan rob, koji se htio otkupiti iz ropstva, reče Aliji: “Pomozi mi, jer ne mogu dug izmiriti!” Alija mu reče: “Podučit ću te dovi kojoj me je Allahov Poslanik, as., podučio, i kada bi tvoj dug bio koliko brdo, Allah bi ti ga otplatio.” “Prouči: ‘Gospodaru moj, zadovolji me Tvojim halalom od Tvoga harama, i Tvojom dobrotom me učini neovisnim od bilo koga drugog.'” (Tirmizi)
 
815. Šehr b. Havšeb zapitao je Ummu Seleme, r.a.: “Majko pravednih, koju dovu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najčešće učio kada je bio kod tebe?” “Najčešće je učio: ‘O Ti koji vladaš srcima, moje srce učvrsti u Tvojoj vjeri!'” (Tirmizi)
816. Ebu-Derda'a, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Davud, s.a.v.s., učio je ovu dovu: ‘Gospodaru, molim Te za Tvoju ljubav, ljubav prema onome ko Tebe voli, i za djela kojim se Tvoja ljubav postiže. Gospodaru moj, neka mi Tvoja ljubav bude draža od mene samog, moje porodice i hladne vode.'” (Tirmizi)
817. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čvrsto se držite riječi: ‘O Uzvišeni i Plemeniti!'” (Tirmizi, Nesai)
818. Ebu-Umame, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, as., jednom prilikom proučio je dugu dovu, od koje ništa nismo zapamtili. Kada smo mu rekli: ‘Allahov Poslaniče, proučio si dugu dovu, ali ništa nismo zapamtili!’, on nam odgovori: ‘Podučit ću vas dovi koja sadrži sve što sam proučio. Recite: – Gospodaru, molim Te za dobro za koje Te je molio Tvoj Poslanik Muhammed, a utječem Ti se od zla od kojeg Ti se utjecao Tvoj Poslanik Muhammed. U Tebi je oslonac, Ti Svom rahmetu približuješ i samo u Tebe su snaga i moć!'” (Tirmizi)
819. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio ovu dovu: “Gospodaru moj, molim Te za ono čime se postiže Tvoja milost, zaslužuje Tvoj oprost, dostiže zaštita od svakog grijeha i nagrada za svako dobročinstvo, i zaslužuje Džennet, a spašava od Džehennema.” (Hakim)
820. Ebu-Derda’, r.a., kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada kaže: “Kada god musliman moli Allaha za svog brata muslimana u njegovom odsustvu, melek mu odgovori: I tebi isto!'” (Muslim)
821. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Uzvratio je punom mjerom onaj ko kaže onome ko mu učini dobročinstvo: ‘Allah te nagradio svakim dobrom!’ (Džezakellahu hajren)” (Tirmizi)
822. Džabir, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne proklinjite sebe, vašu djecu i imetke, jer proklinjanje se može podudariti s vremenom u kojem Allah prima dovu, pa vam proklinjanje neće primiti.” (Muslim)
823. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, as., rekao: “Na sedždi je čovjek najbliži Allahu; zato tada učite dove što više.” (Muslim)
824. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah će vam primati dove, sve dok ne budete požurivali i govorili: ‘Molio sam Gospodara, pa mi dovu nije primio!'”U Muslimovom predanju kaže se: “Dova se prima, sve dok čovjek ne bude molio grijehom, prekidanjem rodbinskih odnosa, i dok ne bude požurivao. ‘A šta je požurivanje, Allahov Poslaniče?’, neko upita. ‘Požurivanje je da kaže: – Molio sam i molio, pa mi se dova nije primila – i tada se ražalosti i prestane učiti dovu.'” (Muttefekun alejhi)
825. ‘Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada god musliman uputi dovu, Allah mu je primi ili ga u veličini dove zaštiti zla, ukoliko ne moli grijehom, ili prekidanjem rodbinskih veza. ‘Znači da učimo dove što više!’, reče neko od prisutnih. ‘Allah još više dovu prima’, odgovori mu Allahov Poslanik, s.a.v.s.” (Tirmizi)
826. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio u tegobi: “Samo je Allah Bog, Uzvišeni i Blagi. Samo je Allah Bog, Gospodar ‘Arša veličanstvenog. Samo je Allah Bog, Gospodar nebesa, Gospodar Zemlje i Gospodar ‘Arša plemenitog!” (Muttefekun alejhi)
827. Džabir, b. Semure, r.a., prenosi: “Žalili su se stanovnici Kufe Omeru, r.a., na Sada b. Ebi Vekasa, pa im je Omer, r.a., postavio za namjesnika Amara. Tužili su se na Sada da im, čak, lijepo ne klanja. Omer je poslao po njega da dođe, pa mu rekao je: ‘O Ebu-lshak, ovi zaista tvrde da ti lijepo ne klanjaš.’ Sa ‘d, r.a., reče: ‘Tako mi Allaha, što se mene tiče, ja sam njima klanjao namaz Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od kojeg ne odstupam. Ja klanjam dva rekata, jacijska na kojima oduljim kijam, a onda dva posljednja skratim.’ Omer, r.a., mu tada reče: ‘Tako je mišljenje o tebi, o Ebu-lshak.’ Tada je Omer, r.a., poslao sa njim čovjeka ili više njih u Kufu, koji su pitali Kufijane o Sa'du. U svaku džamiju ušli su i pitali za Sada. Sve džamije su se pohvalno izrazile o njemu, a kada je Omerov izaslanik došao u mesdžid, Beni-Absa, jedan od njih ustade (kojeg su zvali Usame b. Katade) a imao je nadimak Ebu-Sa'de, pa je rekao: ‘Pošto nas ti pitaš za Sa'da, ja ti tvrdim da Sa'd ne ide u rat s vojskom, ne dijeli podjednako i ne sudi pravedno.’ Tad Sad reče: ‘Ja ću ti zaista za to izreći dovu (prokletstvo) za troje: – Allahu moj, ako je ovaj Tvoj rob lažov i ako se digao iz licemjerstva, da se čuje i vidi, onda mu podaj dug život i dugotrajno siromaštvo i izloži ga iskušenjima žena.-‘ I to je tako bilo. Poslije, kada bi ga pitali o stanju, on bi rekao: ‘Ja sam teški starac sa puno iskušenja. Stigla me kletva Sa'dova.'” Abdul Melik Umejr, prenosilac od Džabira b. Semure, r.a., kaže: “Ja sam ga vidio nakon toga, pale su mu obrve na oči od puste starosti, a kada bi ga komšije susreli na putevima, na kojima bi se izležavao, oni bi ga izbjegavali, a on bi ometao žene koje su prolazile ulicom, uznemiravajući ih.” (Muttefekun alejhi)
828. Od Urve b. Zubejra, r.a., prenosi se da je Erva, kćerka Evsa, tužila Seida b. Zejda b. Amr b. Nufejla, r.a., kod Mervana b. Hakema. Ona je tvrdila, da je on uzeo dio njene zemlje. Said tada reče: “Zar ja da uzmem dio njene zemlje, nakon što sam čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da veli.” Mervan tada reče: “A šta si čuo od Allahova Poslanika, s.a.v.s.?” Said reče: “Čuo sam od Allahova Poslanika da kaže: ‘Ko uzme pedalj zemlje nasilno od drugog, će biti sa njom pritisnut do sedme zemlje.'” Mervan mu reče: “Ja te više ne pitam za drugi dokaz odbrane poslije ovog što si kazao.” Seid tada reče: “Allahu moj, ako je ona lažljivica, onda joj oduzmi vid njen i usmrti je u njenoj zemlji.” Ravija ovog hadisa veli: “Ona nije umrla dok nije oslijepila, pa kada je hodala po svojoj zemlji, upala je u bunar i u njemu umrla.” (Muttefekun alejhi)
829. Enes, r.a., kazuje: “Kada su dvojica ashaba jedne mrkle noći izašla iz kuće Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ispred njih su išle dvije svjetiljke, a kada su se razdvojili, ispred svakog je bila svjetiljka dok nisu ušli u svoje kuće.” (Buhari)
830. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro, ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)
 
831. Ebu-Musa, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?” “Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni”, odgovorio je on. (Muttefekun alejhi)
832. Sehl b. S'ad, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko mi garantira čistotu jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram Džennet.” (Muttefekun alejhi)
833. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Čovjek izgovori riječ na koju i ne obraća pažnju, a zbog nje će biti bačen u vatru, dublje nego što je razdaljina od istoka do zapada.” (Muttefekun alejhi)
834. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obraćajući na nju pažnju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem.” (Buhari)
835. Sufjan b. Abdullah, r.a., kazuje da je rekao Allahovom Poslaniku, as.: “Poduči me nečemu čega ću se čvrsto držati?” “Reci: ‘Allah mi je Gospodar, a zatim ustraj!”‘ rekao je Poslanik, a on je upitao: “Čega se najviše plašiš za mene, Allahov Poslaniče?” On se uhvati za svoj jezik i reče: “Ovoga!” (Tirmizi)
836. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Kada čovjek osvane, cijelo tijelo se pokori jeziku, i govori mu: ‘Boj se Allaha zbog mene, jer moja sudbina zavisi od tebe, pa ako budeš na ispravnom putu, i ja sam na ispravnom putu, a ako skreneš, i ja sam skrenuo s pravog puta.'” (Tirmizi)
837. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Znate li šta je ogovaranje?” Prisutni rekoše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!” “Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli”, rekao je on. “A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?”, zapitaše. “Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga.” (Muslim)
838. Ebu-Bekr, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na Oprosnom hadžu na Mini prilikom hutbe na Kurban-bajram: “Vaša krv, vaši imeci i vaše časti su vam sveti, kao što je svet ovaj dan u ovom mjesecu i u ovom gradu. Jesam li dostavio?” (Muttefekun alejhi)
839. ‘Aiša, r.a., kazuje da je rekla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “Dovoljno ti je što je Safija takva i takva!”, tj. niskog rasta, na što on reče: “Rekla si tako krupnu riječ, koja bi, kada bi se pomiješala s morem, promijenila mu miris!” Ona, dalje, kaže: “Jednom sam pred njim oponašala nekog čovjeka, i Allahov Poslanik, s.a.v.s., mi reče: ‘Ne bih nekoga oponašao, kada bi mi dali toliko i toliko bogatstva!'” (Ebu-Davud, Tirmizi)
840. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada sam bio na mi'radžu, prošao sam pored ljudi koji su bakrenim noktima sami sebi grebali lica i prsa; zato upitah: ‘Ko su ovi ljudi, Džibrile?’ ‘To su oni koji su druge ljude ogovarali i kaljali im čast!’, odgovori on.” (Ebu-Davud)
841. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Muslimanima su međusobno zabranjeni životi, imeci i časti.” (Muslim)
842. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko zaštiti čast svog brata muslimana, Allah će mu na Sudnjem danu zaštititi lice od Vatre.” (Tirmizi)
843. Aiša, r.a., prenosi da je Hinda, žena Ebu-Sufjana rekla Allahovom Poslaniku, as.: “Ebu-Sufjan je škrt čovjek, ne da je mi onoliko koliko je potrebno meni i djeci, osim ako ja nešto uzmem bez njegova znanja!” “Uzimaj umjereno, onoliko koliko je dovoljno tebi i djeci”, odgovori joj Allahov Poslanik, as. (Muttefekun alejhi)
844. Huzejfe, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće ući u Džennet onaj ko prenosi tuđe riječi.” (Muttefekun alejhi)
845. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pokraj dva kabura i rekao: “Ova dvojica se sada kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog velikog grijeha, ali on je doista velik kod Allaha! Prvi je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao mokraće kada je obavljao malu nuždu.” (Muttefekun alejhi)
846. Ebu-Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ljudi su kao metali; najbolji u islamu su oni koji su bili najbolji u doba džahilijeta – ako shvate vjeru. Najbolji ljudi za upravljanje jesu oni koji to najviše izbjegavaju, a najgori su ljudi licemjeri, koji jednima govore jedno, a drugima drugo.” (Muttefekun alejhi)
847. Muhammed b. Zejd kazuje da su neki ljudi upitali njegovog djeda Abdullaha b. Omera r.a.: “Kada posjećujemo vladare, mi govorimo suprotno onome što govorimo kada izađemo?” Abdullah im odgovori: “To smo ubrajali u licemjerstvo u doba Allahovog Poslanika, s.a.v.s.” (Buhari)
848. Abdullah b. Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Istina vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet, i čovjek govori istinu, sve dok se kod Allaha ne upiše istinoljubivim. Laž vodi u razvrat, a razvrat vodi u Džehennem, i čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše lažljivcem.” (Muttefekun alejhi)
849. Abdullah b. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pri kome budu četiri svojstva, će biti čisti licemjer, a pri kome bude jedno od tih svojstava, pri njemu će biti svojstvo licemjerja, sve dok ga ne ostavi: iznevjeri kada mu se nešto povjeri, laže kada govori, prevari kada obeća i prelazi granicu kada se prepire.” (Muttefekun alejhi)
850. Ibn-‘Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko bude pričao lažne snove, zadužit će se da u čvor sveže dvije dlake, što neće moći učiniti; ko bude prisluškivao razgovor ljudi koji to ne žele, na Sudnjem danu u uši će mu se nasuti olovo; ko bude nacrtao sliku, će biti kažnjen i naredit će mu se da u nju udahne dušu, ali to neće moći učiniti.” (Buhari)
851. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najveća laž je da čovjek govori kako je usnio ono što nije usnio.” (Buhari)
852. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku laži da priča sve što čuje.” (Muslim)
853. Semure, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Lažac je onaj ko od mene prenese hadis, znajući da je to laž.” (Muslim)
854. Esma, r.a., prenosi da je jedna žena zapitala: “Allahov Poslaniče, je li mi grijeh da se pred inoćom pretvaram kako me muž nečim odlikuje?” “Onaj ko se pretvara da se nečim odlikuje je kao onaj ko obmanjuje druge, oblačeći odjeću ljudi kojima ne pripada.” (Muttefekun alejhi)
855. Ebu-Bekr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hoćete li da vam kažem koji je grijeh najveći?” “Hoćemo!”, odgovorismo, a on reče: “Pripisivanje druga Allahu i neposlušnost roditeljima.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je naslonjen, potom se uspravi, pa reče: “I lažno svjedočenje! Da hoće ušutjeti!” (Muttefekun alejhi)
856. Ebu-Zejd Sabit b. Dahhak, r.a., (spada u one koji su dali prisegu na vjernost na Hudejbiji), kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko se namjerno i lažno zakune drugom vjerom, osim islama, će biti onakav kao što se zakleo; ko izvrši samoubistvo, na Sudnjem danu će biti kažnjen predmetom kojim je samoubistvo izvršio; čovjek nije obavezan izvršiti zavjet ako je izvan njegove mogućnosti; a proklinjanje mu'mina je isto kao i njegovo ubistvo.” (Muttefekun alejhi)
857. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Istinoljubiv čovjek ne može biti proklinjač.” (Muslim)
858. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na Sudnjem danu proklinjači neće bit šefa'atčije niti šehidi.” (Muslim)
 
859. Semure b. Džundub, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne proklinjite jedni druge Allahovim prokletstvom, niti Allahovom srdžbom, niti džehenemskom vatrom.” (Ebu-Davud, Tirmizi)
860. Ebu-Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada čovjek nekoga prokune, prokletstvo se uzdigne na nebesa i pred njim se zatvore nebeska vrata. Zatim se, kada se spušta na Zemlju, pred njim zatvore zemaljska vrata i prokletstvo krene desno i lijevo. Ako ne nađe izlaz, prokletstvo se spusti na onoga ko je proklet, ako je bio za toga, a ako nije, onda se vrati onome ko je proklinjao.” (Ebu-Davud)
861. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, as., rekao: “Vrijeđanje muslimana veliki je grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.” (Muttefekun alejhi)
862. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., doveden čovjek koji je pio alkohol i on naredi: “Izbatinajte ga!” Neki su ga udarali rukama, neki obućom, a neki odjećom. Kada se čovjek udaljio, neki povikaše: “Allah te ponizio!” “Ne govorite tako”, reče Allahov Poslanik, s.a.v.s. “Ne pomažite šejtanu protiv njega!” (Buhari)
863. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ne vrijeđajte mrtve, jer su oni već našli ono što su zaslužili.”  (Buhari)
864. Abdullah b. ‘Amr b’ As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani, a muhadžir je onaj ko napusti ono što je Allah zabranio.” (Muttefekun alejhi)
865. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima zavidjeti i okretati leđa, i nemojte jedni druge izbjegavati, nego, robovi Allahovi, budite braća! Vjerniku nije dozvoljeno napustiti svoga brata više od tri dana.” (Muttefekun alejhi)
866. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vrata Dženneta otvaraju se svakoga ponedjeljka i četvrtka, i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, izuzev onoga koje zavađen sa svojim bratom muslimanom. Tada se kaže: ‘Sačekajte ovu dvojicu dok se izmire, sačekajte ovu dvojicu dok se izmire!'” (Muslim)
867. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se zavisti, jer zavist uništava dobra djela, kao što vatra uništava drva.” (Ebu-Davud)
868. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor. Nemojte prisluškivati, nemojte špijunirati, ne budite egoisti, nemojte zavidjeti jedni drugima, nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima okretati leđa, budite braća, o, Božiji robovi, kao što vam je On naredio. Musliman je muslimanu brat i on mu ne čini nepravdu; ne ponižava ga i ne prezire. Bogobojaznost je ovdje, bogobojaznost je ovdje – i pokaza na svoje grudi. Dovoljno je čovjeku zla da prezire svog brata muslimana. Svakom muslimanu zabranjena je krv, časti imetak drugog muslimana. Allah ne gleda u vaša tijela niti u vaše likove, nego gleda u vaša srca i vaša djela.” (Muslim)
869. Pred Ibn-Mes'uda, r.a., dovedoše jednog čovjeka i rekoše mu: “Ovom čovjeku kaplje vino s brade?” “Zabranjeno nam je da ljude uhodimo, odgovori on ali ako nešto bude očito, prema tome ćemo presuditi.” (Ebu-Davud)
870. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čuvajte se sumnji, jer sumnje su najlažnije pomisli.” (Muttefekun alejhi)
871. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku grijeha da potcjenjuje svoga brata muslimana.” (Muslim)
872. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude trun oholosti!” “Neko voli imati lijepu odjeću i obuću?”, zapita jedan čovjek. “Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je neprihvatanje istine i preziranje ljudi”, odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s. (Muslim)
873. Džundub b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazivao: “Jedan čovjek se zaklinjao: Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku!’, pa mu je Allah odgovorio: ‘Ko je taj što se zaklinje Mojim imenom da Ja neću oprostiti tome i tome? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!'” (Muslim)
__________________________________________________________________________