OLAKŠAVAJTE – NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

OLAKŠAVAJTE – NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

Abdullah ibn Mesud r.a. – IZREKE

Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)

Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)

Abdullah ibn Mesud r.a. – IZREKE

Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)

Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)

Hadis o zahvalnosti

Hadis o zahvalnosti

ONI KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT

OBAVEZNO JE DA U SVAKOM DRUŠTVU IMA ONIH KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT !!! 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim)

 
Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru – Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman ! “. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.). 

Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Prenesite od mene makar jedan ajet. ” (Buharija). 

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: 

” O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. – 48.)
 

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: 

” Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte.” (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) 

Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: 

” Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put. ” (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) 

I kaže: 

” Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno.” (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)
 

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: 

” Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja, sura Ali ‘Imran, ajet 18.) 

A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.”. (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)
 

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan.” (Buharija i Muslim)
 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim) 

Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini.” (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha.” (Muslim)
 

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: 

” I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.”. (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) 

Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: 

” Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.)

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman. ” (Muslim)
 

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: 

” I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.) 

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: ” Šta ti je ? “, a on reče: ” Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda. ” Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe.” (Buharija)
 

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana.” (Muslim)
 

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: 

” Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći.” (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.)

Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: 

” S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.”. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.)

I kaže Allah, dželle šanuhu: 

“… i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”. (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) 

I kaže Uzvišeni: 

” Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć.” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)

____________________________________________________________

ONI KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT

OBAVEZNO JE DA U SVAKOM DRUŠTVU IMA ONIH KOJI UKAZUJU NA PRAVI PUT !!! 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim)

 
Davet je pozivanje ljudi u Allahovu, dž.š., vjeru – Islam i on ima čvrsto utemeljenje kako u Kur'anu, tako i u Sunnetu. Kaže Uzvišeni Allah: 

” A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman ! “. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 33.). 

Ovo ne samo da je najbolja uloga jednog muslimana u društvu, već nam je svima i obaveza da prenosimo ono što znamo od Islama na druge. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Prenesite od mene makar jedan ajet. ” (Buharija). 

Sam Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je pozivao u Allahovu, tebareke ve teala, vjeru i ukazivao ljudima na pravi put cijeli period svoje poslaničke misije i ostavio nam najbolji primjer kako treba da ga slijedimo u ovom najčasnijem pozivu. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: 

” O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti, a ne slušaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove pažnju ne obraćaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zaštitnik. (Prijevod znacenja, sura Ahzab, ajeti 45. – 48.)
 

I poslanici prije posljednjeg, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pozivali su svoje narode u jednu vjeru i ukazivali im na pravi put. Kaže Uzvišeni Allah: 

” Prije tebe nismo nijednog poslanika poslali, a da mu nismo objavili: “Nema boga osim Mene, zato Mene obožavajte.” (Prijevod značenja, sura Enbija, ajet 25.) 

Svaki narod je imao među sobom one koji su im ukazivali na pravi put i opominjali ih na loše posljedice njihovih djela. Kaže Uzvišeni: 

” Ti si samo opominjač, a svaki narod je imao onoga ko im ukazuje na pravi put. ” (Prijevod značenja, sura Ra'd, ajet 7.) 

I kaže: 

” Svaki narod je imao poslanika. Pa kada im dođe poslanik njihov, bude među njima pravedno presuđeno i nikakvo nasilje im ne bude učinjeno.” (Prijevod značenja, sura Junus, ajet 47.)
 

Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika, jer poznaju njihovu nauku dostavljenu im od Svevišnjeg, po njoj rade i šire je. Kaže Uzvišeni: 

” Svjedoči Allah da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i posjednici znanja, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja, sura Ali ‘Imran, ajet 18.) 

A kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Zaista su ulema (učeni u Islamu) nasljednici vjerovjesnika. A zasigurno vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, već su jedino ostavili znanje, pa ko ga se prihvati, dobio je veliki udio u nasljedstvu.”. (Lanac prenosilaca je hasen (dobar), a hadis prenosi Ahmed, Tirmizija, Ebu Davud, Ibni Madže i Darimi)
 

Musliman može biti u jednoj od dvije uloge na ovom svijetu: da bude od učenih koji znaju čime se okoristi i druge poučava, ili da svoje znanje, koliko god da je, prenosi na druge, makar ne bio od učenih koji ga tumače, razumiju i njime se koriste. On ne smije biti treća vrsta koja niti se okoristi znanjem, niti ga drugima prenosi. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga sa čime me je poslao Allah od upute i znanja je kao primjer obilne kiše koja se spusti na neku zemlju, pa jedan njen dio plodan, primi vodu, te izniče ispašu i mnogo rastinja, a jedan njen dio bi neplodan, sačuva vodu, pa Allah njome okoristi ljude, te su se napili, napojili druge i zasijali. Kiša se spusti i na jedan drugi dio zemlje, a biješe ravan, ne sačuva vodu, niti izniče ispašu. To je primjer onoga koji se pouči u Allahovoj vjeri i kome koristi ono sa čime me posla Allah, te sazna i druge pouči, i primjer onoga koji time ne diže glavu i ne primi Allahovu Uputu sa kojom sam poslan.” (Buharija i Muslim)
 

Koga god naučimo Islamu, ili mu ukažemo na kakvo dobro, isto je kao da smo to i sami učinili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko ukaže na neko dobro, pripada mu ista nagrada kao i onome koji ga uradi.” (Muslim) 

Daija ima koristi od svoga rada i nakon smrti, a nauka koju je ostavio iza sebe među ljudima piše mu se u trajni sevap. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Kad čovjek umre prestaju njegova djela osim u trome: trajnoj sadaci, nauci kojom se koristi ili dobrom djetetu koje za njega dovu čini.” (Muslim)

Onaj ko oživi u Islamu neki zamrli sunnet, isto tako ima nagradu kao i oni koji ga u tome slijediše, a onaj ko uvede neki bid'at (novotariju) u vjeri, isto tako će imati grijeh kao i svi oni koji ga budu u tome slijedili. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko uvede u Islamu lijep običaj, njemu pripada nagrada toga i nagrada svakoga onoga koji po tome radi nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih nagrada. A onaj ko uvede u Islam loš običaj, na njemu je grijeh toga i grijeh svakog onoga ko radi po tome nakon njega, s tim što se neće ništa umanjiti od njihovih grijeha.” (Muslim)
 

U jednom širem značenju, davet obuhvata naređivanje dobra i podsticanje na njeg, te sprečavanje zla i njegovo zabranjivanje. Nužno je da u svakom društvu ima onih koji ukazuju na pravi put, pozivaju u dobro i odvraćaju od zla. Kaže Uzvišeni Allah: 

” I neka među vama bude jedna skupina koja dobru poziva i naređuje poznato, a zabranjuje loše, i to su oni koji su uspjeli.”. (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajet 104.) 

Musliman mora biti aktivan član ljudske zajednice i dužnost mu je, u skladu sa svojim mogućnostima, da poziva u dobro i istinu, te da sprečava i otklanja zlo koje se pojavi. Kaže Allah, džele šanuhu: 

” Tako Mi vremena, čovjek je sigurno na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (Prijevod značenja, sura ’Asr, ajeti 1.-3.)

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Ko od vas vidi neko zlo, neka ga otkloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, pa ako ne može, onda srcem, a to je najslabiji iman. ” (Muslim)
 

U slučaju da ummet zanemari ovu svoju veliku obavezu, onda posljedice neće osjetiti samo oni koji zlo rade, već kazna pogađa sve. Kaže Allah, dželle ve ala: 

” I bojte se iskušenja koje neće zadesiti samo one koji su nepravdu učinili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja, sura Enfal, ajet 25.) 

Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Primjer onoga koji popušta u Allahovim propisima i onoga koji ih krši je kao primjer jednog naroda koji se ukrca u lađu, pa jedni bijahu na njenom dnu, a drugi na palubi. Prolaziše sa vodom oni na potpalublju preko onih gore, pa ih tako uznemiravaše, te jedan uze sjekiru i poče bušiti dno lađe, a ovi mu dođoše i rekoše: ” Šta ti je ? “, a on reče: ” Ja sam vas uznemirio, a meni je potrebna voda. ” Ako ga spriječe spasiće i njega i sebe, a ako ga puste uništiće i njega i sebe.” (Buharija)
 

Ne boriti se protiv zla ili ga, u najmanju ruku, ne prezirati, znači utopiti se u njega i odobravati ga, te izgubiti glavnu karakteristiku imana, a to je el-vela vel-bera (biti uz istinu i odreći se svega suprotnog Islamu). Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: 

” Nema ni jednog vjerovjesnika koga je Allah poslao među njegov narod prije mene a da nije imao u svojim sljedbenicima pomagače i drugove koji su uzimali za njegov sunnet i slijedili njegove upute, zatim mjesto njih dolaziše kasniji, koji govore ono što ne rade, i čine ono što im nije naređeno, pa ko se protiv njih bori svojom rukom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim jezikom, mu'min je, i ko se protiv njih bori svojim srcem, mu'min je, a mimo toga nema ni koliko zrno gorušice imana.” (Muslim)
 

Daije su od svog postojanja bile izložene raznoraznim neprilikama, zlostavljanjima, progonima, vrijeđanjima, ismijavanjima, pa čak i fizičkim likvidacijama. Kaže Allah, subhanehu ve teala: 

” Oni koji niječu Allahove ajete i ubijaju vjerovjesnike bez ikakvog razloga i ubijaju one među ljudima koji naređuju Pravdu, pa ti takvima navijesti bolnu patnju. To su oni čija su djela propala i na ovome i na onome svijetu i oni nemaju nikog ko će im pomoći.” (Prijevod značenja, sura Ali Imran, ajeti 21.-22.)

Davet zahtijeva veliki sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) i u njemu uspijevaju samo oni kojima Allah podari Svoju blagodat. Kaže Uzvišeni Allah: 

” S tim se mogu susresti samo strpljivi, i s tim se mogu susresti samo vrlo srećni.”. (Prijevod značenja, sura Fussilet, ajet 35.)

I kaže Allah, dželle šanuhu: 

“… i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”. (Prijevod značenja, sura El-Asr, ajet 3.) 

I kaže Uzvišeni: 

” Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su bili prije vas. Njih su zadešavale neimaštine i bolesti i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć.” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu. (Prijevod značenja, sura Bekare, ajet 214.)

____________________________________________________________

TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM

TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET, IZ KUR'ANA I VJERODOSTOJNOG SUNNETA.

Autor: Dar Ibnu-l-Mubarek lin-nešri vet-tevzi‘i 

 1.-2. IMAN I DOBRO DJELO 

U plemenitom Kur'anu IMAN se spominje kao jedan od najvažnijih uzroka koji, Allahovom dozvolom, vode u Džennet, ali se uvjek spominje uporedo s dobrim djelom. Zbog toga ne možeš naći ni jedno mjesto, gdje se spominje IMAN, kao uzrok ulaska u Džennet, a da se uporedo s njim ne spominje i dobro djelo. Vrata dobrih djela su, hvala Allahu, prostrana i velika, a putevi i načini postizanja nagrade su veliki i mnogobrojni. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: 

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 82.)
 

U ovom značenju postoji mnogo ajeta i vjerodostojnih hadisa, koje je teško pobrojati, ali ćemo kao primjer navesti neke od njih. SURE: El-Bekare, 25. i 82.; Lukman, 8.; El-Kehf, 107.; El-Hadždž, 14., 23., 56.; El-Feth, 5.; El-Hadid, 12. i 21.; Et-Tegabun, 9.; Et-Talak, 11.; El-Burudž, 11.; El-Bejjine, 7.; El-Mu'minun, 1. i 11.; El-Ankebut, 57.
 

3. TAKWA – BOGOBOJAZNOST
 

Jedna od najvažnijih definicija bogobojaznosti je: Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska. U definicije bogobojaznosti ulazi i sljedeća definicija: Bogobojaznost je da radiš iz pokornosti prema Allahu U, po nuru od Allaha dž.š. (tj. onako kako je došlo u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika s.a.v.s.), želeći time nagradu od Allaha, i da ostaviš nepokornost prema Allahu U, po nuru (svjetlosti) od Allaha, bojeći se Njegove kazne. Ko želi da pročita nešto opširnije o bogobojaznosti neka vidi djela od Ibnul-Kajjima, rahimehullah,: Medaridžus-salikin; Igasetullehfan. Uzvišeni Allah kaže: 

Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti. (El-Hidžr, 45.)
 

Džennet je i pripremljen za bogobojazne. Uzvišeni kaže: 

I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg, i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. (Ali ‘Imran,133.)
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost prema Allahu i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija, Ibn Madždže i Ahmed, Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 977.)
 

4. POKORNOST UZVIŠENOM ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU s.a.v.s.
 

Uzvišeni Allah kaže: 

Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku uvesti, a onoga ko leđa okrene, bolnom kaznom će kazniti. (El-Feth, 17.)

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
 
“Svi sljedbenici moga Ummeta će ući u Džennet osim ko odbije. “A ko odbija, Božiji Poslaniče?” -rekoše. “Onaj ko mi se pokorava ući će u Džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija.” (Fethul-bari, komentar Buharijinog Sahiha, 13/249)
 
5. DŽIHAD NA ALLAHOVOM PUTU
 
Pod džihadom na Allahovom putu se podrazumjeva borba životom i imetkom. Uzvišeni Allah kaže: 

Allah je od mu'mina kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se boriti na Allahovom putu, pa ubijati i biti ubijani. On im je to istinski obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu… (Et-Tewba, 111.)
 
Također Uzvišeni kaže: 

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolne kazne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite – to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; – to će biti veliki uspjeh. (Es-Saff, 10.-12.)
 
6. TEWBA – POKAJANJE
 
Tewba briše (eliminiše) sve ono što je bilo prije nje (misli se na loša djela), kako kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (bilježe ga Ibn Madždže i drugi, Sahihul-džami‘, 3008)
 

Allah dž.š. kaže: 

… ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti i oni će u Džennet ući. (Merjem, 60.)

 7. USTRAJNOST (POSTOJANOST) NA ALLAHOVOJ VJERI 

 Kaže Uzvišeni Allah: 

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – zatim ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čime nek ne tuguju. (El-Ahkaf, 13.)
 

Od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafije se prenosi da je rekao: 

“Božiji Poslaniče, reci mi nešto o islamu, nakon čega, o njemu, neću nikog pitati poslije tebe!” Poslanik mu reče:” Reci: Amentu billahi (vjerujem u Allaha), zatim ustraj u tome.” (bilježi Muslim, komentar od Newewija 2/367).
 
8. TRAŽENJE ZNANJA RADI ALLAHOVOG LICA (ZADOVOLJSTVA).
 
U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: 

“ Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah dž.š. će mu olakšati put ka Džennetu. Nijedna skupina ljudi se ne okupi u jednoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu knjigu i međusobno je proučavajući, a da se na njih ne spusti spokoj, obaspe ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega, a koga djela unazade porijeklo mu neće koristiti. (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 17/24)
 
9. GRADNJA DŽAMIJA (MESDŽIDA)
 
U Buharijinom Sahihu se prenosi od Osmana ibn Affana da je čuo Poslanika s.a.v.s. kako kaže: 

“ Ko sagradi džamiju (mesdžid), želeći time Allahovo lice (zadovoljstvo), Allah će mu sagraditi istu u Džennetu”. (Fethul-bari, 1/544).

10. LIJEP AHLAK (PONAŠANJE)

 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar se šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak (ponašanje).” (bilježe Ebu Davud i ed-Dija’, Sahihul-džami‘ , 1464)
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (izvor prethodno naveden)  

U lijep ahlak (ponašanje) ulaze mnoge stvari, koje je Aiša r.a. sažeto navela, kada je bila upitana o ahlaku (ponašanju) Poslanika s.a.v.s.: 

“Njegov ahlak (ponašanje) je bio Kur'an.” (bilježe Muslim, Ahmed i ostali).
 

Poslanik s.a.v.s. je naš uzor i Allah dž.š. ga pohvaljuje Svojim riječima:

Jer, ti si, zaista, najljepšeg ahlaka (ćudi). (El-Kalem,3)
 

Pogledajmo Allahovu knjigu i Sunnet Njegova Poslanika s.a.v.s., njegov životopis (siru) i životopis njegovih ashaba (drugova) r.a., da bi naučili šta je to lijep ahlak i kako ga postići. Od najboljih knjiga koje govore o vrlinama Poslanika s.a.v.s., i njegovom ahlaku je knjiga: Muhtesaru-š-šemailil-muhamedije, Vrline Allahovog Poslanika od Imama Tirmizije (Allah mu se smilovao), koju je skratio i izvršio korekciju šejh Muhammed
Nasirud-din Albani.
 

11. OSTAVLJANJE PREPIRKE
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, ” (izvor prethodno naveden)
 

12. OSTAVLJANJE LAŽI PA MAKAR I U ŠALI
 

Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, …” (izvor prethodno naveden).
 

13. BITI STALNO POD ABDESTOM (TAHARET) I KLANJATI DVA REKATA
IZA SVAKOG EZANA.
 

Bilježi Imam Tirmizija u svom Sunenu, el-Hakim i Ibn Huzejme u svom Sahihu od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca r.a. da je rekao: 

“ Jedno jutro Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu: “ Bilale, čime si me pretekao u Džennet? Jučer sam ušao u Džennet i ispred sebe sam čuo tvoje korake.” Bilal odgovori: “Božiji Poslaniče; nikada nisam proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, i nikada nisam izgubio abdest a da ga nisam ponovo uzeo.”Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “S tim si me pretekao” (Sahihut-Tergib vet-Terhib, 194).
 

14. ODLAZAK U MESDŽID RADI OBAVLJANJA NAMAZA I POVRATAK IZ
NJEGA
 

Bilježe Imami Muslim i Buharija u svojim Sahihima, i drugi, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Kad god neko ode u džamiju, – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu (NUZULEN) koliko god puta ode ujutro ili naveče ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 5/ 176)

 

Imam Newewi u komentaru ovog hadisa: “Allah mu pripremi mjesto (NUZULEN), kaže, da je to ono što se pripremi kad dolaze gosti.
 

15. MNOGO ČINITI SEDŽDU ALLAHU DŽ.Š.
 

Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Rebia‘ ibn Ka‘ba el-Eslemija da je rekao:

 “Jedne prilike sam noćio kod Poslanika s.a.v.s. pa sam mu pomogao da uzme abdest i izvrši svoje potrebe, pa mi reče: “Traži !” Ja mu odgovorih: “Tražim da budem uz tebe u Džennetu. On upita: “Ili tražiš nešto drugo?” Ja mu rekoh: “To je ono što tražim.” Poslanik na kraju reče: “Pomozi se protiv svog nefsa mnogo čineći sedždu.” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 4/451)
 

16. PRIMLJEN HADŽDŽ ( HADŽDŽ MEBRUR)
 

Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Ko obavi hadždž, pa ne bude govorio bestidne riječi i ne bude griješio, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila”. (bilježi Buharija i drugi, Fethul-bari, 3/382).
 

Također Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Hadždž mebrur (to je hadždž na kojem hadžija nije činio grijehe), za njega nema druge nagrade osim Dženneta” (bilježe Imam Ahmed i Taberanija, Sahihul-džami‘, 3170).
 

17. UČENJE AJETUL-KURSIJJE IZA SVAKOG FARZA
 

Od Ebu Umame el-Bahilija r.a. se prenosi da je rekao: 

“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko prouči Ajetul-kursijj nakon svakog farza, između njega i ulaska u Džennet se ispriječava samo smrt.” (Nesaija, Ibn es-Sunni i ostali, Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, 972)
 

Postoje i drugi zikrovi, za koje je, ako ih čovjek s ubjeđenjem izgovori, obećan Džennet, kao naprimjer: u Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Šeddada ibn Evsa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Sejjidul-istigfar (najbolja dova za oprost grijeha) je da kažeš: “Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam Tvoj rob, ja
sam na tragu zavjeta i obećanja Tebi datog, u okviru mojih mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Ti Tvoje blagodati prema meni i priznajem Ti svoje grijehe, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, zatim je rekao: “Ko danju prouči ovaj istigfar, ubjeđen u to, pa umre toga dana prije nego što omrkne, bit će od  stanovnika Dženneta, a ko to isto kaže noću, ubjeđen u to, pa umre prije nego svane, bit će od stanovnika Dženneta.” (Fethul-bari – 11/97)
 

18. KLANJATI DVANAEST REKATA (SUNNETA) SVAKI DAN I NOĆ, KAO
DOBROVOLJNI NAMAZ ALLAHU DŽ.Š.
 

Od Ummi Habibe r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: 

“Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva rekata poslije jacije i dva rekata prije sabaha.” (bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 6362).

 

19. ŠIRENJE SELAMA, HRANJENJE GLADNIH, ODRŽAVANJE RODBINSKIH
VEZA, I KLANJANJE NOĆU

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok ljudi spavaju pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” (bilježe Ibn Madždže i ostali, Sahih Sunen Ibn Madždže, 1097)

20. ISKRENOST U GOVORU, ISPUNJAVANJE OBEĆANJA, IZVRŠAVANJE EMANETA, ČUVANJE STIDNOG MJESTA, OBARANJE POGLEDA (OD ONOGA U ŠTO JE HARAM GLEDATI) I ČUVANJE RUKU (OD ZABRANJENIH
STVARI).

Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Garantujte mi šest stvari od vas, ja ću vam garantovati Džennet; kada govorite budite iskreni, ispunite kada obećate, izvršite kada vam se nešto povjeri, čuvajte vaša stidna mjesta, obarajte poglede i čuvajte svoje ruke (od zabranjenih stvari). (bilježe Ibn Huzejme, Ibn Hibban, el-Hakim i drugi, a Albani kaže da je hasen, es-Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, br. 1470)

21.OBAVLJANJE PET DNEVNIH NAMAZA, ONAKO KAKO JE ALLAH NAREDIO, POSTITI MJESEC RAMAZAN, ČUVANJE STIDNOG MJESTA I POKORNOST MUŽU. (OVAJ UZROK JE POSEBNO ZA ŽENE)

Bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila mjesec Ramazan, čuvala stidno mjesto i bila pokorna svome mužu, bit će joj rečeno: “Uđi u Džennet, na koja hoćeš vrata. (Sahihul-džami‘ , 660).

22. ODGAJATI I IZDRŽAVATI TRI KĆERKE ILI TRI SESTRE

Ebu Ja‘la u svom Musnedu bilježi od Enesa r.a. da je rekao: “Poslanik s.a.v.s. je rekao:  

“ Ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se bude bojao Allaha i brinuo se o njihovom odgoju i izdržavao ih, bit će sa mnom u Džennetu, ovako, pa je sastavio kažiprsti i srednji prst.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 295)

U Muslimovom Sahihu i Tirmizijinom Sunenu (4/281), u njegovoj formi, se bilježi hadisu kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Ko bude izdržavao dvije kćerke i brinuo se o njima, ući će sa mnom u Džennet kao što su ova dva, pa je to pokazao sa svoja dva prsta.”

23. STRPLJIVOST I OČEKIVANJE NAGRADE PRI SMRTI DJECE I BLISKIH
OSOBA

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“ Kome umre troje (djece) od njegova potomstva, a on bude za to očekivao nagradu (od Allaha), ući će u Džennet.” Jedna žena reče: “A šta je sa dvoje ?” Poslanik odgovori: “I dvoje” (bilježe Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5969)

Također Poslanik s.a.v.s. kaže:

“ Nema roditelja kojima umre troje djece, koja nisu punoljetna, a da ih Allah dž.š. svojom dobrotom i milošću prema toj djeci, ne uvede u Džennet.” (bilježe Imami Ahmed, Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5781)

Bilježi Imami Ahmed u svome Musnedu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:  

“Allah dž.š. kaže: “Mom robu mu'minu, kada mu uzmem nekog bliskog na dunjaluku, i on za to očekuje nagradu, nema druge nagrade kod Mene osim Džennet.” (Sahihul-džami‘, 8139).

24. IZDRŽAVANJE I BRIGA O JETIMU (SIROČETU)

Bilježi Imam Buharija u svom Sahihu od Sehla ibn Sa‘da, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ja i onaj, ko se bude brinuo o jetimu (siročetu), bit ćemo u Džennetu ovako, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.” (Fethul-bari, 10/436).

25. OBILAZAK BOLESNIKA I POSJETA (ZIJARET) BRATU PO VJERI

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, zovnut će ga glasnik: “Blagoslovljen neka si i neka je blagoslovljen tvoj hod, nastani mjesto u Džennetu.” (bilježe Tirmizija i Ibn Madždže, a Albani kaže hasen, Sahihul-džami‘, 6387).

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“ Ko posjeti bolesnika, on je u džennetskom bostanu sve dok se ne vrati (iz posjete). (bilježi Muslim, Newewi 16/361)

26. ČUVANJE DVAJU SVOJSTAVA (VRLINA).

Od Abdullaha ibn ‘Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Svaki rob musliman koji bude čuvao dvije osobine ili dva svojstva ući će u Džennet. Ta svojstva su lahka, ali malo ih radi po njima. Iza svakog namaza reći deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, i deset puta Allahu ekber. To je stotinu i pedeset jezikom, a hiljadu i petsto na vagi (mizanu). I kada legne proučiti 34 puta Allahu ekber, 33 puta elhamdulillah i 33 puta subhanallah. To je stotinu jezikom a hiljadu na vagi (mizanu).” Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako to uči, brojeći na prste svoje ruke. Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, kako su te osobine lahke,a malo ih po njima radi?” On odgovori. “Nekom od vas će doći šejtan kada legne i uspavat će ga prije nego to prouči, a dolazit će mu i u namazu, pa će ga podsjećati na nešto prije nego to prouči.” (bilježe ga Ebu Davud, Tirmizija i kaže: “hadis hasen sahih”, Nesaija i Ibn Hibban u svom Sahihu, Sahihut- tergib, 603).

27. VELIKODUŠNOST U KUPOPRODAJI

Bilježi Imam Buharija u et-Tarihul-kebir, Nesaija i ostali od Osmana ibn Affana r.a. da je rekao: 

“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Allah dž.š. će uvesti u Džennet onog čovjeka koji je velikodušan i kao mušterija i kao prodavač, i kao onaj koji vraća dug i kao onaj kome se vraća.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 1181)

28. OPROSTITI DUG ONOME KOME JE TEŠKO DA GA VRATI

Bilježi Imam Muslim (Allah mu se smilovao) u svom Sahihu od Huzejfe ibnul-Jemana, a on od Poslanika s.a.v.s. da je jedan čovjek umro i ušao u Džennet, pa mu je rečeno: “Šta si činio ? On reče: ”Trgovao sam s ljudima pa sam odgađao dug onome kome je teško da ga vrati i opraštao sam dugove u novcu i imetku.” (komentar Muslimovog Sahiha, od Newewija,
10/483)

Također se bilježi u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

“Bio je jedan čovjek koji je ljudima posuđivao (imetak) i govorio bi svome

momku: Ako ti dođe onaj kome je teško da vrati dug pa mu ga ti oprostiš, možda i Allah tebi oprosti.” Sreo je Allaha dž.š. (umro) pa mu je oprostio.” (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 10/485)

29. GRUPA DOBRIH DJELA, AKO SE U JEDNOM DANU NAĐU KOD MUSLIMANA, UĆI ĆE, ALLAHOVOM DOBROTOM, U DŽENNET.  

Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ko je od vas jutros zapostio ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik dalje upita: “Ko je pratio dženazu ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je danas nahranio siromaha ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Na to Poslanik s.a.v.s. reče: “U koga se nađu ova djela u jednom danu, ući će u Džennet. ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 15/164)

30. SABUR (STRPLJIVOST) AKO SE IZGUBI VID

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Allah dž.š. kaže: “Kome uzmem dva miljenika (oči), pa se strpi, očekujući nagradu, nisam zadovoljan da ga nagradim ičim drugim osim Džennetom.” (Bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 8140)

 

TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM

TRIDESET UZROKA ULASKA U DŽENNET, IZ KUR'ANA I VJERODOSTOJNOG SUNNETA.

Autor: Dar Ibnu-l-Mubarek lin-nešri vet-tevzi‘i 

 1.-2. IMAN I DOBRO DJELO 

U plemenitom Kur'anu IMAN se spominje kao jedan od najvažnijih uzroka koji, Allahovom dozvolom, vode u Džennet, ali se uvjek spominje uporedo s dobrim djelom. Zbog toga ne možeš naći ni jedno mjesto, gdje se spominje IMAN, kao uzrok ulaska u Džennet, a da se uporedo s njim ne spominje i dobro djelo. Vrata dobrih djela su, hvala Allahu, prostrana i velika, a putevi i načini postizanja nagrade su veliki i mnogobrojni. Njihov broj zna samo Uzvišeni Allah. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: 

A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno ostati. (El-Bekare, 82.)
 

U ovom značenju postoji mnogo ajeta i vjerodostojnih hadisa, koje je teško pobrojati, ali ćemo kao primjer navesti neke od njih. SURE: El-Bekare, 25. i 82.; Lukman, 8.; El-Kehf, 107.; El-Hadždž, 14., 23., 56.; El-Feth, 5.; El-Hadid, 12. i 21.; Et-Tegabun, 9.; Et-Talak, 11.; El-Burudž, 11.; El-Bejjine, 7.; El-Mu'minun, 1. i 11.; El-Ankebut, 57.
 

3. TAKWA – BOGOBOJAZNOST
 

Jedna od najvažnijih definicija bogobojaznosti je: Bogobojaznost je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo s malo i spremnost za dan odlaska. U definicije bogobojaznosti ulazi i sljedeća definicija: Bogobojaznost je da radiš iz pokornosti prema Allahu U, po nuru od Allaha dž.š. (tj. onako kako je došlo u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika s.a.v.s.), želeći time nagradu od Allaha, i da ostaviš nepokornost prema Allahu U, po nuru (svjetlosti) od Allaha, bojeći se Njegove kazne. Ko želi da pročita nešto opširnije o bogobojaznosti neka vidi djela od Ibnul-Kajjima, rahimehullah,: Medaridžus-salikin; Igasetullehfan. Uzvišeni Allah kaže: 

Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti. (El-Hidžr, 45.)
 

Džennet je i pripremljen za bogobojazne. Uzvišeni kaže: 

I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg, i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne. (Ali ‘Imran,133.)
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost prema Allahu i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija, Ibn Madždže i Ahmed, Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 977.)
 

4. POKORNOST UZVIŠENOM ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU s.a.v.s.
 

Uzvišeni Allah kaže: 

Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku uvesti, a onoga ko leđa okrene, bolnom kaznom će kazniti. (El-Feth, 17.)

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
 
“Svi sljedbenici moga Ummeta će ući u Džennet osim ko odbije. “A ko odbija, Božiji Poslaniče?” -rekoše. “Onaj ko mi se pokorava ući će u Džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija.” (Fethul-bari, komentar Buharijinog Sahiha, 13/249)
 
5. DŽIHAD NA ALLAHOVOM PUTU
 
Pod džihadom na Allahovom putu se podrazumjeva borba životom i imetkom. Uzvišeni Allah kaže: 

Allah je od mu'mina kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati – oni će se boriti na Allahovom putu, pa ubijati i biti ubijani. On im je to istinski obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu… (Et-Tewba, 111.)
 
Također Uzvišeni kaže: 

O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas spasiti bolne kazne; u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte, i imecima svojim i životima svojim na Allahovom putu se borite – to vam je, da znate, bolje -, On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje rijeke teku, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima; – to će biti veliki uspjeh. (Es-Saff, 10.-12.)
 
6. TEWBA – POKAJANJE
 
Tewba briše (eliminiše) sve ono što je bilo prije nje (misli se na loša djela), kako kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Onaj koji se pokaje od grijeha je kao i onaj ko nema grijeha.” (bilježe ga Ibn Madždže i drugi, Sahihul-džami‘, 3008)
 

Allah dž.š. kaže: 

… ali oni koji su se pokajali i vjerovali i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti i oni će u Džennet ući. (Merjem, 60.)

 7. USTRAJNOST (POSTOJANOST) NA ALLAHOVOJ VJERI 

 Kaže Uzvišeni Allah: 

Oni koji govore: “Naš Gospodar je Allah!” – zatim ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čime nek ne tuguju. (El-Ahkaf, 13.)
 

Od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafije se prenosi da je rekao: 

“Božiji Poslaniče, reci mi nešto o islamu, nakon čega, o njemu, neću nikog pitati poslije tebe!” Poslanik mu reče:” Reci: Amentu billahi (vjerujem u Allaha), zatim ustraj u tome.” (bilježi Muslim, komentar od Newewija 2/367).
 
8. TRAŽENJE ZNANJA RADI ALLAHOVOG LICA (ZADOVOLJSTVA).
 
U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: 

“ Ko krene putem tražeći na njemu znanje, Allah dž.š. će mu olakšati put ka Džennetu. Nijedna skupina ljudi se ne okupi u jednoj od Allahovih kuća (džamija), učeći Allahovu knjigu i međusobno je proučavajući, a da se na njih ne spusti spokoj, obaspe ih Allahova milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene među onima koji su kod Njega, a koga djela unazade porijeklo mu neće koristiti. (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 17/24)
 
9. GRADNJA DŽAMIJA (MESDŽIDA)
 
U Buharijinom Sahihu se prenosi od Osmana ibn Affana da je čuo Poslanika s.a.v.s. kako kaže: 

“ Ko sagradi džamiju (mesdžid), želeći time Allahovo lice (zadovoljstvo), Allah će mu sagraditi istu u Džennetu”. (Fethul-bari, 1/544).

10. LIJEP AHLAK (PONAŠANJE)

 
Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar se šalio, i garantujem kuću u vrhu Dženneta, onome ko ima lijep ahlak (ponašanje).” (bilježe Ebu Davud i ed-Dija’, Sahihul-džami‘ , 1464)
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ono što će najviše uvesti ljude u Džennet je bogobojaznost i lijep ahlak (ponašanje), a ono što će ih najviše uvesti u vatru (Džehennem) je jezik i stidno mjesto.” (izvor prethodno naveden)  

U lijep ahlak (ponašanje) ulaze mnoge stvari, koje je Aiša r.a. sažeto navela, kada je bila upitana o ahlaku (ponašanju) Poslanika s.a.v.s.: 

“Njegov ahlak (ponašanje) je bio Kur'an.” (bilježe Muslim, Ahmed i ostali).
 

Poslanik s.a.v.s. je naš uzor i Allah dž.š. ga pohvaljuje Svojim riječima:

Jer, ti si, zaista, najljepšeg ahlaka (ćudi). (El-Kalem,3)
 

Pogledajmo Allahovu knjigu i Sunnet Njegova Poslanika s.a.v.s., njegov životopis (siru) i životopis njegovih ashaba (drugova) r.a., da bi naučili šta je to lijep ahlak i kako ga postići. Od najboljih knjiga koje govore o vrlinama Poslanika s.a.v.s., i njegovom ahlaku je knjiga: Muhtesaru-š-šemailil-muhamedije, Vrline Allahovog Poslanika od Imama Tirmizije (Allah mu se smilovao), koju je skratio i izvršio korekciju šejh Muhammed
Nasirud-din Albani.
 

11. OSTAVLJANJE PREPIRKE
 

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, ” (izvor prethodno naveden)
 

12. OSTAVLJANJE LAŽI PA MAKAR I U ŠALI
 

Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Ja garantujem kuću u dnu Dženneta onome ko ostavi prepirku pa makar bio u pravu, i garantujem kuću u sred Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, …” (izvor prethodno naveden).
 

13. BITI STALNO POD ABDESTOM (TAHARET) I KLANJATI DVA REKATA
IZA SVAKOG EZANA.
 

Bilježi Imam Tirmizija u svom Sunenu, el-Hakim i Ibn Huzejme u svom Sahihu od Abdullaha ibn Burejde, a on od svog oca r.a. da je rekao: 

“ Jedno jutro Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu: “ Bilale, čime si me pretekao u Džennet? Jučer sam ušao u Džennet i ispred sebe sam čuo tvoje korake.” Bilal odgovori: “Božiji Poslaniče; nikada nisam proučio ezan a da nisam klanjao dva rekata, i nikada nisam izgubio abdest a da ga nisam ponovo uzeo.”Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče: “S tim si me pretekao” (Sahihut-Tergib vet-Terhib, 194).
 

14. ODLAZAK U MESDŽID RADI OBAVLJANJA NAMAZA I POVRATAK IZ
NJEGA
 

Bilježe Imami Muslim i Buharija u svojim Sahihima, i drugi, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Kad god neko ode u džamiju, – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu (NUZULEN) koliko god puta ode ujutro ili naveče ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 5/ 176)

 

Imam Newewi u komentaru ovog hadisa: “Allah mu pripremi mjesto (NUZULEN), kaže, da je to ono što se pripremi kad dolaze gosti.
 

15. MNOGO ČINITI SEDŽDU ALLAHU DŽ.Š.
 

Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Rebia‘ ibn Ka‘ba el-Eslemija da je rekao:

 “Jedne prilike sam noćio kod Poslanika s.a.v.s. pa sam mu pomogao da uzme abdest i izvrši svoje potrebe, pa mi reče: “Traži !” Ja mu odgovorih: “Tražim da budem uz tebe u Džennetu. On upita: “Ili tražiš nešto drugo?” Ja mu rekoh: “To je ono što tražim.” Poslanik na kraju reče: “Pomozi se protiv svog nefsa mnogo čineći sedždu.” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 4/451)
 

16. PRIMLJEN HADŽDŽ ( HADŽDŽ MEBRUR)
 

Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Ko obavi hadždž, pa ne bude govorio bestidne riječi i ne bude griješio, vratit će se (bez grijeha) kao na dan kada ga je majka rodila”. (bilježi Buharija i drugi, Fethul-bari, 3/382).
 

Također Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: 

“Hadždž mebrur (to je hadždž na kojem hadžija nije činio grijehe), za njega nema druge nagrade osim Dženneta” (bilježe Imam Ahmed i Taberanija, Sahihul-džami‘, 3170).
 

17. UČENJE AJETUL-KURSIJJE IZA SVAKOG FARZA
 

Od Ebu Umame el-Bahilija r.a. se prenosi da je rekao: 

“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko prouči Ajetul-kursijj nakon svakog farza, između njega i ulaska u Džennet se ispriječava samo smrt.” (Nesaija, Ibn es-Sunni i ostali, Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, 972)
 

Postoje i drugi zikrovi, za koje je, ako ih čovjek s ubjeđenjem izgovori, obećan Džennet, kao naprimjer: u Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Šeddada ibn Evsa r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Sejjidul-istigfar (najbolja dova za oprost grijeha) je da kažeš: “Allahu, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me i ja sam Tvoj rob, ja
sam na tragu zavjeta i obećanja Tebi datog, u okviru mojih mogućnosti. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, priznajem Ti Tvoje blagodati prema meni i priznajem Ti svoje grijehe, pa mi oprosti, jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe”, zatim je rekao: “Ko danju prouči ovaj istigfar, ubjeđen u to, pa umre toga dana prije nego što omrkne, bit će od  stanovnika Dženneta, a ko to isto kaže noću, ubjeđen u to, pa umre prije nego svane, bit će od stanovnika Dženneta.” (Fethul-bari – 11/97)
 

18. KLANJATI DVANAEST REKATA (SUNNETA) SVAKI DAN I NOĆ, KAO
DOBROVOLJNI NAMAZ ALLAHU DŽ.Š.
 

Od Ummi Habibe r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: 

“Ko u jednom danu i noći klanja dvanaest rekata (sunneta), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu: četiri rekata prije podne i dva poslije, dva rekata poslije akšama, dva rekata poslije jacije i dva rekata prije sabaha.” (bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 6362).

 

19. ŠIRENJE SELAMA, HRANJENJE GLADNIH, ODRŽAVANJE RODBINSKIH
VEZA, I KLANJANJE NOĆU

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“O ljudi, širite selam, hranite gladne, održavajte rodbinske veze i klanjajte noću dok ljudi spavaju pa ćete spokojno (sa selamom) ući u Džennet.” (bilježe Ibn Madždže i ostali, Sahih Sunen Ibn Madždže, 1097)

20. ISKRENOST U GOVORU, ISPUNJAVANJE OBEĆANJA, IZVRŠAVANJE EMANETA, ČUVANJE STIDNOG MJESTA, OBARANJE POGLEDA (OD ONOGA U ŠTO JE HARAM GLEDATI) I ČUVANJE RUKU (OD ZABRANJENIH
STVARI).

Od Ubade ibn es-Samita se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Garantujte mi šest stvari od vas, ja ću vam garantovati Džennet; kada govorite budite iskreni, ispunite kada obećate, izvršite kada vam se nešto povjeri, čuvajte vaša stidna mjesta, obarajte poglede i čuvajte svoje ruke (od zabranjenih stvari). (bilježe Ibn Huzejme, Ibn Hibban, el-Hakim i drugi, a Albani kaže da je hasen, es-Silsiletu-l-ehadisu-s-sahiha, br. 1470)

21.OBAVLJANJE PET DNEVNIH NAMAZA, ONAKO KAKO JE ALLAH NAREDIO, POSTITI MJESEC RAMAZAN, ČUVANJE STIDNOG MJESTA I POKORNOST MUŽU. (OVAJ UZROK JE POSEBNO ZA ŽENE)

Bilježi Ibn Hibban u svom Sahihu od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila mjesec Ramazan, čuvala stidno mjesto i bila pokorna svome mužu, bit će joj rečeno: “Uđi u Džennet, na koja hoćeš vrata. (Sahihul-džami‘ , 660).

22. ODGAJATI I IZDRŽAVATI TRI KĆERKE ILI TRI SESTRE

Ebu Ja‘la u svom Musnedu bilježi od Enesa r.a. da je rekao: “Poslanik s.a.v.s. je rekao:  

“ Ko bude imao tri kćeri ili tri sestre, pa se bude bojao Allaha i brinuo se o njihovom odgoju i izdržavao ih, bit će sa mnom u Džennetu, ovako, pa je sastavio kažiprsti i srednji prst.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 295)

U Muslimovom Sahihu i Tirmizijinom Sunenu (4/281), u njegovoj formi, se bilježi hadisu kojem je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Ko bude izdržavao dvije kćerke i brinuo se o njima, ući će sa mnom u Džennet kao što su ova dva, pa je to pokazao sa svoja dva prsta.”

23. STRPLJIVOST I OČEKIVANJE NAGRADE PRI SMRTI DJECE I BLISKIH
OSOBA

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“ Kome umre troje (djece) od njegova potomstva, a on bude za to očekivao nagradu (od Allaha), ući će u Džennet.” Jedna žena reče: “A šta je sa dvoje ?” Poslanik odgovori: “I dvoje” (bilježe Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5969)

Također Poslanik s.a.v.s. kaže:

“ Nema roditelja kojima umre troje djece, koja nisu punoljetna, a da ih Allah dž.š. svojom dobrotom i milošću prema toj djeci, ne uvede u Džennet.” (bilježe Imami Ahmed, Nesaija i Ibn Hibban, Sahihul-džami‘, 5781)

Bilježi Imami Ahmed u svome Musnedu od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:  

“Allah dž.š. kaže: “Mom robu mu'minu, kada mu uzmem nekog bliskog na dunjaluku, i on za to očekuje nagradu, nema druge nagrade kod Mene osim Džennet.” (Sahihul-džami‘, 8139).

24. IZDRŽAVANJE I BRIGA O JETIMU (SIROČETU)

Bilježi Imam Buharija u svom Sahihu od Sehla ibn Sa‘da, da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ja i onaj, ko se bude brinuo o jetimu (siročetu), bit ćemo u Džennetu ovako, pa je sastavio svoj kažiprst i srednji prst.” (Fethul-bari, 10/436).

25. OBILAZAK BOLESNIKA I POSJETA (ZIJARET) BRATU PO VJERI

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata po vjeri, zovnut će ga glasnik: “Blagoslovljen neka si i neka je blagoslovljen tvoj hod, nastani mjesto u Džennetu.” (bilježe Tirmizija i Ibn Madždže, a Albani kaže hasen, Sahihul-džami‘, 6387).

Kaže Poslanik s.a.v.s.: 

“ Ko posjeti bolesnika, on je u džennetskom bostanu sve dok se ne vrati (iz posjete). (bilježi Muslim, Newewi 16/361)

26. ČUVANJE DVAJU SVOJSTAVA (VRLINA).

Od Abdullaha ibn ‘Amra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“ Svaki rob musliman koji bude čuvao dvije osobine ili dva svojstva ući će u Džennet. Ta svojstva su lahka, ali malo ih radi po njima. Iza svakog namaza reći deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, i deset puta Allahu ekber. To je stotinu i pedeset jezikom, a hiljadu i petsto na vagi (mizanu). I kada legne proučiti 34 puta Allahu ekber, 33 puta elhamdulillah i 33 puta subhanallah. To je stotinu jezikom a hiljadu na vagi (mizanu).” Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako to uči, brojeći na prste svoje ruke. Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, kako su te osobine lahke,a malo ih po njima radi?” On odgovori. “Nekom od vas će doći šejtan kada legne i uspavat će ga prije nego to prouči, a dolazit će mu i u namazu, pa će ga podsjećati na nešto prije nego to prouči.” (bilježe ga Ebu Davud, Tirmizija i kaže: “hadis hasen sahih”, Nesaija i Ibn Hibban u svom Sahihu, Sahihut- tergib, 603).

27. VELIKODUŠNOST U KUPOPRODAJI

Bilježi Imam Buharija u et-Tarihul-kebir, Nesaija i ostali od Osmana ibn Affana r.a. da je rekao: 

“Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Allah dž.š. će uvesti u Džennet onog čovjeka koji je velikodušan i kao mušterija i kao prodavač, i kao onaj koji vraća dug i kao onaj kome se vraća.” (Silsiletul-ehadisu-s-sahiha, 1181)

28. OPROSTITI DUG ONOME KOME JE TEŠKO DA GA VRATI

Bilježi Imam Muslim (Allah mu se smilovao) u svom Sahihu od Huzejfe ibnul-Jemana, a on od Poslanika s.a.v.s. da je jedan čovjek umro i ušao u Džennet, pa mu je rečeno: “Šta si činio ? On reče: ”Trgovao sam s ljudima pa sam odgađao dug onome kome je teško da ga vrati i opraštao sam dugove u novcu i imetku.” (komentar Muslimovog Sahiha, od Newewija,
10/483)

Također se bilježi u Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:

“Bio je jedan čovjek koji je ljudima posuđivao (imetak) i govorio bi svome

momku: Ako ti dođe onaj kome je teško da vrati dug pa mu ga ti oprostiš, možda i Allah tebi oprosti.” Sreo je Allaha dž.š. (umro) pa mu je oprostio.” (Komentar Muslimovog Sahiha od Newewija 10/485)

29. GRUPA DOBRIH DJELA, AKO SE U JEDNOM DANU NAĐU KOD MUSLIMANA, UĆI ĆE, ALLAHOVOM DOBROTOM, U DŽENNET.  

Bilježi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Ko je od vas jutros zapostio ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik dalje upita: “Ko je pratio dženazu ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je danas nahranio siromaha ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Poslanik: “Ko je od vas danas posjetio bolesnika ?” “Ja”, reče Ebu Bekr. Na to Poslanik s.a.v.s. reče: “U koga se nađu ova djela u jednom danu, ući će u Džennet. ” (komentar Muslimovog Sahiha od Newewija, 15/164)

30. SABUR (STRPLJIVOST) AKO SE IZGUBI VID

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 

“Allah dž.š. kaže: “Kome uzmem dva miljenika (oči), pa se strpi, očekujući nagradu, nisam zadovoljan da ga nagradim ičim drugim osim Džennetom.” (Bilježi Tirmizija, Sahihul-džami‘, 8140)