Arhive za ‘hutbe’ kategoriju

NERED NA ZEMLJI 2 – HUTBA

Posted: 14 Decembra, 2013 in hutbe
piše: Hfz. mag. Muhammed Fadil Porča
Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.« (er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.

Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.«(er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.Osnovni razlog toga jeste suprotstavljanje Allahovim zakonima , što je osnova fesada i nereda. 

Zašto se Allahovi zakoni ne poštuju i što se po njima ne radi kada znamo da su oni savršeni i da u njima mahana nema, i kada znamo da je ova vjera garant uspjeha svakome? Odgovor na to jeste da se nije našla ta skupina mumina koji će čvrsto uzeti i prihvatiti i ponijeti ovu vjeru kao najveći emanet za koji se živi i umire, skupina mumina koji su shvatili cilj i svrhu na ovom svjetu. Zato je mnogima svejedno šta se radi, prvo od njihove vjere a onda od muslimana i svega što je Allah svetim učinio. Upravo zbog toga, što ova najbolja vjera i ovi najbolji ideali ne nalaze one ili ne nalaze dovoljno onih, koji će živjeti i raditi za nju, koji su svjesni prolaznosti ovoga svijeta i trajnosti ahireta, dala se prilika onima koji nered i zlo po zemlji šire i čine. 
Uzvišenih Allah, dž.š. kaže:»Ima ljudi čije te riječi zadivljuju u pogledu ovoga svijeta, (kada govore o ljudskim pravima, kada govore o slobodama čovjeka, kada govore o pravima, u svakome pogledu zadive te tom pričom) i Allaha priziva da je istina ono što govori, za ono što je u njegovom srcu”(el-Bekare 204), da su njihove namjere čiste i poštene, iskrene i ispravne a takav je ili takvi su oni koji najviše raspravljaju a takvi upotrebljavaju riječi da bi pridobili narod. Ali kada vidimo djela takvih, radilo se o pojedincima, grupama ili cijelim državama ili alijansama, kada se okrene, kada mu se dadne fursat i prilika on hita po zemlji da nered po njoj čini, da ubija žene i djecu, da starcima oduzima i ono malo života što im je ostalo, da bijedu i fukaru učini još siromašnijom i još ovisnijom, da nered počine po njoj nakon što je Allah red uspostavio i da uništavaju plodove i porod. Neinteresuje ih kolika će šteta iz ovoga proizaći, jer oni su sebe postavili ili proglasili najbolje rečeno za božanstva mimo Allaha s.w.t., i misle da nema toga ko će im jednog dana postaviti pitanje. Zašto? A to je svojstvo Uzvišenog Gospodara Allaha, s.w.t. On nebiva pitan za ono što čini a oni će biti pitani. Takvi rade šta hoće, a Allah kaže:”Allah ne voli nered”(el-Bekare 205). A na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: ”Allah neće dati da uspije posao onih koji nered čine”. Neće uspjeti. Hitaju da čine nered po zemlji. 
Takav je bio i faraon na koga se danas podsjećamo. Danas i ovih dana desetog Muharema kada je bio uništen, do nogu poražen i on i njegov narod, oni koji su ga slijepo slijedili i pokoravali mu se. Zar isti taj faraon nije rekao za Musaa, a.s., najvećeg dobrotvora i pozivača među ljudima uz ostale poslanike i vjerovjesnike, zar takav nije rekao za njega isto ono što danas govore za čiste i iskrene mumine. Ja se bojim, rekao je, da on vašu vjeru ne promjeni ili nered po zemlji da ne posije. Ko to? Musaa, a.s.? Boji se faraon za svoj narod da njihovu vjeru koja je bila vjera u faraona, ne promjeni i da nered po zemlji ne posije a nered je po njegovom uspostava Allahovog zakona. Uzvišeni Allah, s.w.t., podsjeća nas na jedan svoj veliki , uzvišeni zakon, koji se ne mijenja, a taj zakon je da kad hoće Uzvišeni da uništi jedan narod ili generaciju ili pokoljenja dadne da se nered u tom mjestu, među tim narodom proširi, da oni najgori što više grijeha učine, da se broj onih najgorih umnoži i da takvi na kraju vlast među tim narodom preuzmu.Nakon toga dolazi Allahova odredba da bivaju uništeni. 
Zar mi nismo do juče gledali skupine Allahovih neprijatelja kojima je data mogućnost da dođu sa svom ratnom opremom i tehnologijom u naša sela i gradove. Nisu granice bile zatvorene s njihove strane da nemogu doći, nego su bile granice nama muslimanima zatvorene da se mi ne možemo snadbjeti i obezbijediti i odbraniti. Pa kada su nahrlili u pljačku preko Drine i otimačinu, i sve vrste lopovluka koje nebi smo mogli ovom prilikom pobrojati, dato im je da rade šta hoće i oni koji su bili najgori među njima najbolje su nagrađivani. Danas već vidimo posljedice i rezultate toga njihovog rada.Ustremili su se jedni na druge.Šta zmija u svojim njedrima može iznjedriti osim zmije.Vidimo kako od svoje ruke stradaju i kako ih posljedice i zla kob njihovih djela koja su do juče počinili već danas na dunjaluku prije ahireta stiže. I tako je sa svima njima sličnima. Kaže Uzvišeni:” I kada hoćemo da uništimo jedno mjesto Mi naredimo njima (stanovništvu toga) mjesta da budu Allahu pokorni (ali oni to nisu bili, suprotno tome bili su Allahu nepokorni), pa su izašli iz granica Allahovi propisa, a onda se Allahova prijetnja u pogledu njih ostvari, pa ih u potpunosti uništimo. I koliko smo samo generacija nakon Nuha Mi uništili. Dovoljno je tvom Gospodaru da je dobro obavješten i da sve vidi u pogledu grijeha svojih robova”(el-Isra 16-17). Grijesi su ih uništili. 
Koja god nedaća da vas zadesi to je kao posljedica toga što su to vaše ruke zaradile. Mufesiri spominju u tefsiru ovoga ajeta još druga tumačenja. Po drugom značenju ”naredili smo im pokornost pa su bili nepokorni”tj. dali smo da se namnože oni koji su bili griješni, i objesni, oni koji nemaju nikakvih granica. ”A naša odredba je samo kao treptaj oka”(el-Kamer 50). Njihova odredba je kada za nešto kaže ”budi i ono bude”(Jasin 82) I ne zaboravite da Uzvišeni ne staje uz zulumćare, one koji nered čine i koji ga šire jer ih on mrzi i ne voli. Uzvišeni je propisao takvima kaznu na dunjaluku prije ahireta, rekao je za njih: ” I oni koji čine nered na zemlji, to su oni koji su propali koji neće uspjeti”(el-Bekare 27). Neće uspjeti u onome što žele postići , neće uspjeti na dunjaluki i neće uspjeti ni na ahiretu. Oni su uvjek kao takvi na gubitku . Uzvišeni Allah, s.w.t., nam ovim daje jednu veliku pouku i ukazuje nam da ova zemlj može opstati samo na redu. 
Zašto se širi i zašto je proširen nered? Upravo zbog toga što je malo onih koji se bore protiv nereda. Kaže Uzvišeni: ”Da Allah ljude jedne drugima ne suzbija nered bi se po zemlji proširio”(el-Bekare 251). To znači ako ne bude onih mumina koji će suzbijati nered onda će se proširiti svaka vrsta nevaljaštine. Ako se mumini ne budu međusobno potpomagali kao što vidima da se pomažu zločinci po Alahovoj definiciji zločina oni koji nered čine na ovoj zemlji, koji krše njegove zakone koji se suprotstavljaju pravdi i istini, istinskoj vjeri, Allahov hukm je jasan i on je spomenut na kraju sure El-Enfal (ajet 73).” Ako to ne učinite” tj. Da jedni drugima budete prisni prijatelji čisti, čvrsti mumini koji se međusobno potpomažu” biće fitna na zemlji”, što je protumačeno kao kufr i širk (nevjerovanje) i mnogoboštvo, svakakve neispravne ideologije, vjerovanja i uvjerenja,”I veliki nered”.Znači, nužno je i potrebno da ima onih i to u dovoljnom broju, koji će zastupati vrhovni interes islama kao što vidimo druge da pod interesom svoje nacije, svojih ekonomskih zahtjeva i potreba kako ih nazivaju, ruše sve principe i tlače cijele narode. 
Dok ne bude tih mumina koji će nositi barjak islama, koji će čvrstoširiti ovu vjeru i stajati iza njihovih principa u njihovoj odbrani dešavaće se ono što se upravo nama ovoj generaciji dešava. Allahovi zakoni se ne mjenjaju a od Allahovih zakona je i hadis koji nam spominje Resululah, s.a.v.s., od Abdulaha ibn Omera, bilježi ga ibn Madže a spominje ga i šejh Albani da je od hadisa koji su prihvaćeni, gdje kaže Resululah, s.a.v.s: ”Petero kada budete time iskušani zadesiće vas zlo, neće biti hajra da vas Allah sačuva od toga”. Pa spominje od tih pet stvari,” Neće se među jednim narodom nikada pojaviti nemoral tako da ga javno poćnu činiti a da ih neće zadesiti kolera i bolesti koje nisu bile među njihovim precima koji su prošli, i neće nikada zakidati na vagi tj. varati jedni druge, nepravedni biti međusobno a da im Allah neće dati nerodne godine i neimaštine i nepravdu vladara nad njima, a neće spriječiti davanje zekjata, neće se ustegnuti od davanja zekjata a da im neće biti uskračena kiša a da nije stoke nebi im se nikad dala, neće prekršiti Allahov i Poslanikov, s.a.v.s., ugovor koji je dat ljudima (njih muslimana sa drugima) a da im Allah neće poslati protiv njih neprijatelja od drugih, koji će uzeti jedan dio zemlje od njih na kojoj su oni boravili i vladali, a kada njihovi prvaci, njihovi predvodnici ne budu sudili, ne budu vladali po Allahovoj knjizi i davali prioritet onome što je Allah objavio, onda će Allah dati da se međusobno uništavaju, da rade jedni protiv drugih, da zamrznu jedni druge, da postanu međusobni neprijatelji”. Sve je to od fesada koji se širi i proširio na zemlji i ne može se uspostaviti red osim pokornošću Uzvišenom Stvoritelju, s.w.t.
Hutba: 2 – Nered na zemlji – Hfz. mag. Muhammed Fadil Porča
Datum: Thursday, May 05 @ 09:54:46 CEST

Nered na zemlji – Hutba

Posted: 19 Juna, 2013 in hutbe

Hfz. mag. Muhammed Fadil Porča


Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.«(er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.

Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.«(er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.Osnovni razlog toga jeste suprotstavljanje Allahovim zakonima , što je osnova fesada i nereda. 
 
Zašto se Allahovi zakoni ne poštuju i što se po njima ne radi kada znamo da su oni savršeni i da u njima mahana nema, i kada znamo da je ova vjera garant uspjeha svakome? Odgovor na to jeste da se nije našla ta skupina mumina koji će čvrsto uzeti i prihvatiti i ponijeti ovu vjeru kao najveći emanet za koji se živi i umire, skupina mumina koji su shvatili cilj i svrhu na ovom svjetu. Zato je mnogima svejedno šta se radi, prvo od njihove vjere a onda od muslimana i svega što je Allah svetim učinio. Upravo zbog toga, što ova najbolja vjera i ovi najbolji ideali ne nalaze one ili ne nalaze dovoljno onih, koji će živjeti i raditi za nju, koji su svjesni prolaznosti ovoga svijeta i trajnosti ahireta, dala se prilika onima koji nered i zlo po zemlji šire i čine. Uzvišenih Allah, dž.š. kaže:»Ima ljudi čije te riječi zadivljuju u pogledu ovoga svijeta, (kada govore o ljudskim pravima, kada govore o slobodama čovjeka, kada govore o pravima, u svakome pogledu zadive te tom pričom) i Allaha priziva da je istina ono što govori, za ono što je u njegovom srcu”(el-Bekare 204), da su njihove namjere čiste i poštene, iskrene i ispravne a takav je ili takvi su oni koji najviše raspravljaju a takvi upotrebljavaju riječi da bi pridobili narod. Ali kada vidimo djela takvih, radilo se o pojedincima, grupama ili cijelim državama ili alijansama, kada se okrene, kada mu se dadne fursat i prilika on hita po zemlji da nered po njoj čini, da ubija žene i djecu, da starcima oduzima i ono malo života što im je ostalo, da bijedu i fukaru učini još siromašnijom i još ovisnijom, da nered počine po njoj nakon što je Allah red uspostavio i da uništavaju plodove i porod. Ne interesuje ih kolika će šteta iz ovoga proizaći, jer oni su sebe postavili ili proglasili najbolje rečeno za božanstva mimo Allaha s.w.t., i misle da nema toga ko će im jednog dana postaviti pitanje. Zašto? A to je svojstvo Uzvišenog Gospodara Allaha, s.w.t. On nebiva pitan za ono što čini a oni će biti pitani. Takvi rade šta hoće, a Allah kaže:”Allah ne voli nered”(el-Bekare 205). A na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: ”Allah neće dati da uspije posao onih koji nered čine”. Neće uspjeti. Hitaju da čine nered po zemlji. 
 
Takav je bio i faraon na koga se danas podsjećamo. Danas i ovih dana desetog Muharema kada je bio uništen, do nogu poražen i on i njegov narod, oni koji su ga slijepo slijedili i pokoravali mu se. Zar isti taj faraon nije rekao za Musaa, a.s., najvećeg dobrotvora i pozivača među ljudima uz ostale poslanike i vjerovjesnike, zar takav nije rekao za njega isto ono što danas govore za čiste i iskrene mumine. Ja se bojim, rekao je, da on vašu vjeru ne promjeni ili nered po zemlji da ne posije. Ko to? Musaa, a.s.? Boji se faraon za svoj narod da njihovu vjeru koja je bila vjera u faraona, ne promjeni i da nered po zemlji ne posije a nered je po njegovom uspostava Allahovog zakona. Uzvišeni Allah, s.w.t., podsjeća nas na jedan svoj veliki , uzvišeni zakon, koji se ne mijenja, a taj zakon je da kad hoće Uzvišeni da uništi jedan narod ili generaciju ili pokoljenja dadne da se nered u tom mjestu, među tim narodom proširi, da oni najgori što više grijeha učine, da se broj onih najgorih umnoži i da takvi na kraju vlast među tim narodom preuzmu.Nakon toga dolazi Allahova odredba da bivaju uništeni. Zar mi nismo do juče gledali skupine Allahovih neprijatelja kojima je data mogućnost da dođu sa svom ratnom opremom i tehnologijom u naša sela i gradove. Nisu granice bile zatvorene s njihove strane da nemogu doći, nego su bile granice nama muslimanima zatvorene da se mi ne možemo snadbjeti i obezbijediti i odbraniti. Pa kada su nahrlili u pljačku preko Drine i otimačinu, i sve vrste lopovluka koje nebi smo mogli ovom prilikom pobrojati, dato im je da rade šta hoće i oni koji su bili najgori među njima najbolje su nagrađivani. Danas već vidimo posljedice i rezultate toga njihovog rada.Ustremili su se jedni na druge.Šta zmija u svojim njedrima može iznjedriti osim zmije.Vidimo kako od svoje ruke stradaju i kako ih posljedice i zla kob njihovih djela koja su do juče počinili već danas na dunjaluku prije ahireta stiže. I tako je sa svima njima sličnima. Kaže Uzvišeni:” I kada hoćemo da uništimo jedno mjesto Mi naredimo njima (stanovništvu toga) mjesta da budu Allahu pokorni (ali oni to nisu bili, suprotno tome bili su Allahu nepokorni), pa su izašli iz granica Allahovi propisa, a onda se Allahova prijetnja u pogledu njih ostvari, pa ih u potpunosti uništimo. I koliko smo samo generacija nakon Nuha Mi uništili. Dovoljno je tvom Gospodaru da je dobro obavješten i da sve vidi u pogledu grijeha svojih robova”(el-Isra 16-17). Grijesi su ih uništili. Koja god nedaća da vas zadesi to je kao posljedica toga što su to vaše ruke zaradile. Mufesiri spominju u tefsiru ovoga ajeta još druga tumačenja. Po drugom značenju ”naredili smo im pokornost pa su bili nepokorni”tj. dali smo da se namnože oni koji su bili griješni, i objesni, oni koji nemaju nikakvih granica. ”A naša odredba je samo kao treptaj oka”(el-Kamer 50). Njihova odredba je kada za nešto kaže ”budi i ono bude”(Jasin 82) I ne zaboravite da Uzvišeni ne staje uz zulumćare, one koji nered čine i koji ga šire jer ih on mrzi i ne voli. Uzvišeni je propisao takvima kaznu na dunjaluku prije ahireta, rekao je za njih: ” I oni koji čine nered na zemlji, to su oni koji su propali koji neće uspjeti”(el-Bekare 27). Neće uspjeti u onome što žele postići , neće uspjeti na dunjaluki i neće uspjeti ni na ahiretu. Oni su uvjek kao takvi na gubitku . Uzvišeni Allah, s.w.t., nam ovim daje jednu veliku pouku i ukazuje nam da ova zemlj može opstati samo na redu. 
 
Zašto se širi i zašto je proširen nered ? Upravo zbog toga što je malo onih koji se bore protiv nereda. Kaže Uzvišeni: ”Da Allah ljude jedne drugima ne suzbija nered bi se po zemlji proširio”(el-Bekare 251). To znači ako ne bude onih mumina koji će suzbijati nered onda će se proširiti svaka vrsta nevaljaštine. Ako se mumini ne budu međusobno potpomagali kao što vidimo da se pomažu zločinci po Alahovoj definiciji zločina oni koji nered čine na ovoj zemlji, koji krše njegove zakone koji se suprotstavljaju pravdi i istini, istinskoj vjeri, Allahov hukm je jasan i on je spomenut na kraju sure El-Enfal (ajet 73).” Ako to ne učinite” tj. Da jedni drugima budete prisni prijatelji čisti, čvrsti mumini koji se međusobno potpomažu” biće fitna na zemlji”, što je protumačeno kao kufr i širk (nevjerovanje) i mnogoboštvo, svakakve neispravne ideologije, vjerovanja i uvjerenja,”I veliki nered”.Znači, nužno je i potrebno da ima onih i to u dovoljnom broju, koji će zastupati vrhovni interes islama kao što vidimo druge da pod interesom svoje nacije, svojih ekonomskih zahtjeva i potreba kako ih nazivaju, ruše sve principe i tlače cijele narode. Dok ne bude tih mumina koji će nositi barjak islama, koji će čvrstoširiti ovu vjeru i stajati iza njihovih principa u njihovoj odbrani dešavaće se ono što se upravo nama ovoj generaciji dešava. Allahovi zakoni se ne mjenjaju a od Allahovih zakona je i hadis koji nam spominje Resululah, s.a.v.s., od Abdulaha ibn Omera, bilježi ga ibn Madže a spominje ga i šejh Albani da je od hadisa koji su prihvaćeni, gdje kaže Resululah, s.a.v.s: ”Petero kada budete time iskušani zadesiće vas zlo, neće biti hajra da vas Allah sačuva od toga”. Pa spominje od tih pet stvari,” Neće se među jednim narodom nikada pojaviti nemoral tako da ga javno poćnu činiti a da ih neće zadesiti kolera i bolesti koje nisu bile među njihovim precima koji su prošli, i neće nikada zakidati na vagi tj. varati jedni druge, nepravedni biti međusobno a da im Allah neće dati nerodne godine i neimaštine i nepravdu vladara nad njima, a neće spriječiti davanje zekjata, neće se ustegnuti od davanja zekjata a da im neće biti uskračena kiša a da nije stoke nebi im se nikad dala, neće prekršiti Allahov i Poslanikov, s.a.v.s., ugovor koji je dat ljudima (njih muslimana sa drugima) a da im Allah neće poslati protiv njih neprijatelja od drugih, koji će uzeti jedan dio zemlje od njih na kojoj su oni boravili i vladali, a kada njihovi prvaci, njihovi predvodnici ne budu sudili, ne budu vladali po Allahovoj knjizi i davali prioritet onome što je Allah objavio, onda će Allah dati da se međusobno uništavaju, da rade jedni protiv drugih, da zamrznu jedni druge, da postanu međusobni neprijatelji”. Sve je to od fesada koji se širi i proširio na zemlji i ne može se uspostaviti red osim pokornošću Uzvišenom Stvoritelju, s.w.t. 
 
 

Nered na zemlji – Hutba

Posted: 19 Juna, 2013 in hutbe

Hfz. mag. Muhammed Fadil Porča


Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.«(er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.

Uzvišenih Allah, dž.š., kaže u Svojoj knjizi Kurani Kerimu:»Pojavio se nered na kopnu i moru zbog toga što su ljudske ruke zaradile da bi im dao da okuse nešto od onoga što su učinili nebili se povratili.«(er-Rum 41)

Uzvišenih Allah, dž.š., nam ukazuje na svoju blagodat, da je u osnovi života na ovome svijetu učinio i uspostavio jedan savršen sistem po kojem treba sve da živi i da se vlada i po kojem će djela ljudska biti vagana i na kraju biti narušen zbog griješenja prema Allahu, dž.š., i suprotstavljena njegovim principima i propisima. Vidimo da se veliki nered na zemlji pojavio. Ljudi uveliko osjećaju nesigurnost kako za svoje živote tako i za svoje imetke i čast a prije svega za svoju vjeru i sve ono ostalo što im je vrijedno.Osnovni razlog toga jeste suprotstavljanje Allahovim zakonima , što je osnova fesada i nereda. 
 
Zašto se Allahovi zakoni ne poštuju i što se po njima ne radi kada znamo da su oni savršeni i da u njima mahana nema, i kada znamo da je ova vjera garant uspjeha svakome? Odgovor na to jeste da se nije našla ta skupina mumina koji će čvrsto uzeti i prihvatiti i ponijeti ovu vjeru kao najveći emanet za koji se živi i umire, skupina mumina koji su shvatili cilj i svrhu na ovom svjetu. Zato je mnogima svejedno šta se radi, prvo od njihove vjere a onda od muslimana i svega što je Allah svetim učinio. Upravo zbog toga, što ova najbolja vjera i ovi najbolji ideali ne nalaze one ili ne nalaze dovoljno onih, koji će živjeti i raditi za nju, koji su svjesni prolaznosti ovoga svijeta i trajnosti ahireta, dala se prilika onima koji nered i zlo po zemlji šire i čine. Uzvišenih Allah, dž.š. kaže:»Ima ljudi čije te riječi zadivljuju u pogledu ovoga svijeta, (kada govore o ljudskim pravima, kada govore o slobodama čovjeka, kada govore o pravima, u svakome pogledu zadive te tom pričom) i Allaha priziva da je istina ono što govori, za ono što je u njegovom srcu”(el-Bekare 204), da su njihove namjere čiste i poštene, iskrene i ispravne a takav je ili takvi su oni koji najviše raspravljaju a takvi upotrebljavaju riječi da bi pridobili narod. Ali kada vidimo djela takvih, radilo se o pojedincima, grupama ili cijelim državama ili alijansama, kada se okrene, kada mu se dadne fursat i prilika on hita po zemlji da nered po njoj čini, da ubija žene i djecu, da starcima oduzima i ono malo života što im je ostalo, da bijedu i fukaru učini još siromašnijom i još ovisnijom, da nered počine po njoj nakon što je Allah red uspostavio i da uništavaju plodove i porod. Ne interesuje ih kolika će šteta iz ovoga proizaći, jer oni su sebe postavili ili proglasili najbolje rečeno za božanstva mimo Allaha s.w.t., i misle da nema toga ko će im jednog dana postaviti pitanje. Zašto? A to je svojstvo Uzvišenog Gospodara Allaha, s.w.t. On nebiva pitan za ono što čini a oni će biti pitani. Takvi rade šta hoće, a Allah kaže:”Allah ne voli nered”(el-Bekare 205). A na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: ”Allah neće dati da uspije posao onih koji nered čine”. Neće uspjeti. Hitaju da čine nered po zemlji. 
 
Takav je bio i faraon na koga se danas podsjećamo. Danas i ovih dana desetog Muharema kada je bio uništen, do nogu poražen i on i njegov narod, oni koji su ga slijepo slijedili i pokoravali mu se. Zar isti taj faraon nije rekao za Musaa, a.s., najvećeg dobrotvora i pozivača među ljudima uz ostale poslanike i vjerovjesnike, zar takav nije rekao za njega isto ono što danas govore za čiste i iskrene mumine. Ja se bojim, rekao je, da on vašu vjeru ne promjeni ili nered po zemlji da ne posije. Ko to? Musaa, a.s.? Boji se faraon za svoj narod da njihovu vjeru koja je bila vjera u faraona, ne promjeni i da nered po zemlji ne posije a nered je po njegovom uspostava Allahovog zakona. Uzvišeni Allah, s.w.t., podsjeća nas na jedan svoj veliki , uzvišeni zakon, koji se ne mijenja, a taj zakon je da kad hoće Uzvišeni da uništi jedan narod ili generaciju ili pokoljenja dadne da se nered u tom mjestu, među tim narodom proširi, da oni najgori što više grijeha učine, da se broj onih najgorih umnoži i da takvi na kraju vlast među tim narodom preuzmu.Nakon toga dolazi Allahova odredba da bivaju uništeni. Zar mi nismo do juče gledali skupine Allahovih neprijatelja kojima je data mogućnost da dođu sa svom ratnom opremom i tehnologijom u naša sela i gradove. Nisu granice bile zatvorene s njihove strane da nemogu doći, nego su bile granice nama muslimanima zatvorene da se mi ne možemo snadbjeti i obezbijediti i odbraniti. Pa kada su nahrlili u pljačku preko Drine i otimačinu, i sve vrste lopovluka koje nebi smo mogli ovom prilikom pobrojati, dato im je da rade šta hoće i oni koji su bili najgori među njima najbolje su nagrađivani. Danas već vidimo posljedice i rezultate toga njihovog rada.Ustremili su se jedni na druge.Šta zmija u svojim njedrima može iznjedriti osim zmije.Vidimo kako od svoje ruke stradaju i kako ih posljedice i zla kob njihovih djela koja su do juče počinili već danas na dunjaluku prije ahireta stiže. I tako je sa svima njima sličnima. Kaže Uzvišeni:” I kada hoćemo da uništimo jedno mjesto Mi naredimo njima (stanovništvu toga) mjesta da budu Allahu pokorni (ali oni to nisu bili, suprotno tome bili su Allahu nepokorni), pa su izašli iz granica Allahovi propisa, a onda se Allahova prijetnja u pogledu njih ostvari, pa ih u potpunosti uništimo. I koliko smo samo generacija nakon Nuha Mi uništili. Dovoljno je tvom Gospodaru da je dobro obavješten i da sve vidi u pogledu grijeha svojih robova”(el-Isra 16-17). Grijesi su ih uništili. Koja god nedaća da vas zadesi to je kao posljedica toga što su to vaše ruke zaradile. Mufesiri spominju u tefsiru ovoga ajeta još druga tumačenja. Po drugom značenju ”naredili smo im pokornost pa su bili nepokorni”tj. dali smo da se namnože oni koji su bili griješni, i objesni, oni koji nemaju nikakvih granica. ”A naša odredba je samo kao treptaj oka”(el-Kamer 50). Njihova odredba je kada za nešto kaže ”budi i ono bude”(Jasin 82) I ne zaboravite da Uzvišeni ne staje uz zulumćare, one koji nered čine i koji ga šire jer ih on mrzi i ne voli. Uzvišeni je propisao takvima kaznu na dunjaluku prije ahireta, rekao je za njih: ” I oni koji čine nered na zemlji, to su oni koji su propali koji neće uspjeti”(el-Bekare 27). Neće uspjeti u onome što žele postići , neće uspjeti na dunjaluki i neće uspjeti ni na ahiretu. Oni su uvjek kao takvi na gubitku . Uzvišeni Allah, s.w.t., nam ovim daje jednu veliku pouku i ukazuje nam da ova zemlj može opstati samo na redu. 
 
Zašto se širi i zašto je proširen nered ? Upravo zbog toga što je malo onih koji se bore protiv nereda. Kaže Uzvišeni: ”Da Allah ljude jedne drugima ne suzbija nered bi se po zemlji proširio”(el-Bekare 251). To znači ako ne bude onih mumina koji će suzbijati nered onda će se proširiti svaka vrsta nevaljaštine. Ako se mumini ne budu međusobno potpomagali kao što vidimo da se pomažu zločinci po Alahovoj definiciji zločina oni koji nered čine na ovoj zemlji, koji krše njegove zakone koji se suprotstavljaju pravdi i istini, istinskoj vjeri, Allahov hukm je jasan i on je spomenut na kraju sure El-Enfal (ajet 73).” Ako to ne učinite” tj. Da jedni drugima budete prisni prijatelji čisti, čvrsti mumini koji se međusobno potpomažu” biće fitna na zemlji”, što je protumačeno kao kufr i širk (nevjerovanje) i mnogoboštvo, svakakve neispravne ideologije, vjerovanja i uvjerenja,”I veliki nered”.Znači, nužno je i potrebno da ima onih i to u dovoljnom broju, koji će zastupati vrhovni interes islama kao što vidimo druge da pod interesom svoje nacije, svojih ekonomskih zahtjeva i potreba kako ih nazivaju, ruše sve principe i tlače cijele narode. Dok ne bude tih mumina koji će nositi barjak islama, koji će čvrstoširiti ovu vjeru i stajati iza njihovih principa u njihovoj odbrani dešavaće se ono što se upravo nama ovoj generaciji dešava. Allahovi zakoni se ne mjenjaju a od Allahovih zakona je i hadis koji nam spominje Resululah, s.a.v.s., od Abdulaha ibn Omera, bilježi ga ibn Madže a spominje ga i šejh Albani da je od hadisa koji su prihvaćeni, gdje kaže Resululah, s.a.v.s: ”Petero kada budete time iskušani zadesiće vas zlo, neće biti hajra da vas Allah sačuva od toga”. Pa spominje od tih pet stvari,” Neće se među jednim narodom nikada pojaviti nemoral tako da ga javno poćnu činiti a da ih neće zadesiti kolera i bolesti koje nisu bile među njihovim precima koji su prošli, i neće nikada zakidati na vagi tj. varati jedni druge, nepravedni biti međusobno a da im Allah neće dati nerodne godine i neimaštine i nepravdu vladara nad njima, a neće spriječiti davanje zekjata, neće se ustegnuti od davanja zekjata a da im neće biti uskračena kiša a da nije stoke nebi im se nikad dala, neće prekršiti Allahov i Poslanikov, s.a.v.s., ugovor koji je dat ljudima (njih muslimana sa drugima) a da im Allah neće poslati protiv njih neprijatelja od drugih, koji će uzeti jedan dio zemlje od njih na kojoj su oni boravili i vladali, a kada njihovi prvaci, njihovi predvodnici ne budu sudili, ne budu vladali po Allahovoj knjizi i davali prioritet onome što je Allah objavio, onda će Allah dati da se međusobno uništavaju, da rade jedni protiv drugih, da zamrznu jedni druge, da postanu međusobni neprijatelji”. Sve je to od fesada koji se širi i proširio na zemlji i ne može se uspostaviti red osim pokornošću Uzvišenom Stvoritelju, s.w.t. 
 
 

VJERA JE NASIHAT – Hutba

Posted: 19 Maja, 2013 in hutba, hutbe
Hvala Allahu  i neka je blagoslov i mir na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe. A zatim:
Savjetujem mojoj braći muslimanima na svim mjestima, svejedno bili oni vladari ili obični pripadnici naroda, da se u svim stvarima okite bogobojaznošću zato što je to savjet koji je davao Allah subhanehu ve te'ala, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovijedili da se bojite Allaha.” (En-Nisa: 131)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara…” (En Nisa: 1)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u obraćanjima svome ummetu preporučivao takvaluk (bogobojaznost), a takvaluk je pojam koji obuhvata čitavu vjeru i ujedno pazi i na dunjalučke,  kao i ahiretske interese. On je pojam koji je kao čitava vjera, on je dobročinstvo, iman, islam, uputa i dobro. Allah, subhanehu ve te’ala, svoju vjeru naziva takvalukom zato što će onaj koji pazio i bude ustrajan na njoj biti sačuvan od strane Allaha od svakog dunjalučkog i ahiretskog zla. Najveći pokazatelj bogobojaznosti jeste iskreno činjenje ibadeta Allahu, subhanehu ve te’ala, kao i istinsko slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u šta svakako spada suđenje po njegovom šerijatu u svim stvarima, uz izbjegavanje i oprez prema onome što se razilazi od njega, kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:  
“… a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju…” (El Bejjine: 5)
“O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas  i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (El Bekare: 21)
“Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (El Maide: 50)
“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En Nisa: 65)
Onome ko posjeduje razum sigurno nije skriveno da je dobro dunjalučkih i ahiretskih stvari upravo u suđenju šerijatom zato što je u njemu oličeno ujedinjenje na onome što je istina i težnja za ukidanjem nereda.
Takođe, veoma važni pokazatelji takvaluka su i potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, preporučivanje istine drugima i strpljivost na njoj, ujedinjavanje učenjaka i njihovih izjava koje će pozivati ka istini i kojima će se mase upućivati ka razlozima uspjeha, a odvraćati od razloga propasti, da svjetuju one koji imaju vlast i da ih pomažu u dobru kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allah je zadovoljan sa tri stvari kod vas: da Ga obožavate i da Mu ništa za sudruga ne pripisujete, da se svi Allahova užeta držite i da se ne razilazite, i da savjetujete one kojima je Allah povjerio vlast nad vama.”
Takođe, savjetujem sve da budu oprezni od upadanja u bilo koju vrstu širka, novotarije ili nepokornosti, jer je njihova pojava u nekom društvu uzrok propasti svih njegovih članova, dok je opominjanje na te stvari i preporučivanje njihovog ostavljanja jedan od najvećih razloga spasa i uspjeha. Muslimanska zajednica neće biti ispravna sve dok se ne bude međusobno potpomagala na dobroćinstvu i bogobojaznosti, i dok ne bude naređivala dobro a zabranjivala zlo što je svakako od ahlaka i osobina mu'mina, kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. –Allah je doista silan i mudar.” (Et Tewbe:71)
Ispravna je predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko od vas vidi nešto loše, neka to promijeni svojom rukom, pa ako ne može, onda jezikom, a ako ne može, onda svojim srcem, a to je najslabiji iman.”
Isto tako je rekao: “Vjera je nasihat[1]“, pa rekoše: “Kome Poslaniče?” Pa je rekao: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanskim masama.” Oba hadisa bilježi imam Muslim u svome Sahihu, dok su ajeti i hadisi koji govore o ovome brojni.
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nama, kao i svoj našoj braći muslimanima na svakom mjestu omogući činjenje onoga u čemu je Njegovo zadovoljstvo i dobro za Njegove robove. Molim Ga da popravi srca svih nas i naša djela, da nam svima podari moć razumijevanja vjere i postojanost u njoj, kao i da pozivamo ka njoj na jasnoj uputi. On to može i u stanju je da to uradi. Neka je blagoslov i mir na Njegova roba i Poslanika, našeg vjerovjesnika i gospodina Muhameda, sina Abdulahova, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

[1] Nasihat se obično prevodi kao savjet, ali u arapskom jeziku može doći i u značenju iskrenost, kao što je to u ovome hadisu

VJERA JE NASIHAT – Hutba

Posted: 19 Maja, 2013 in hutba, hutbe
Hvala Allahu  i neka je blagoslov i mir na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe. A zatim:
Savjetujem mojoj braći muslimanima na svim mjestima, svejedno bili oni vladari ili obični pripadnici naroda, da se u svim stvarima okite bogobojaznošću zato što je to savjet koji je davao Allah subhanehu ve te'ala, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovijedili da se bojite Allaha.” (En-Nisa: 131)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara…” (En Nisa: 1)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u obraćanjima svome ummetu preporučivao takvaluk (bogobojaznost), a takvaluk je pojam koji obuhvata čitavu vjeru i ujedno pazi i na dunjalučke,  kao i ahiretske interese. On je pojam koji je kao čitava vjera, on je dobročinstvo, iman, islam, uputa i dobro. Allah, subhanehu ve te’ala, svoju vjeru naziva takvalukom zato što će onaj koji pazio i bude ustrajan na njoj biti sačuvan od strane Allaha od svakog dunjalučkog i ahiretskog zla. Najveći pokazatelj bogobojaznosti jeste iskreno činjenje ibadeta Allahu, subhanehu ve te’ala, kao i istinsko slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u šta svakako spada suđenje po njegovom šerijatu u svim stvarima, uz izbjegavanje i oprez prema onome što se razilazi od njega, kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:  
“… a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju…” (El Bejjine: 5)
“O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas  i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (El Bekare: 21)
“Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (El Maide: 50)
“I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici sve dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En Nisa: 65)
Onome ko posjeduje razum sigurno nije skriveno da je dobro dunjalučkih i ahiretskih stvari upravo u suđenju šerijatom zato što je u njemu oličeno ujedinjenje na onome što je istina i težnja za ukidanjem nereda.
Takođe, veoma važni pokazatelji takvaluka su i potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, preporučivanje istine drugima i strpljivost na njoj, ujedinjavanje učenjaka i njihovih izjava koje će pozivati ka istini i kojima će se mase upućivati ka razlozima uspjeha, a odvraćati od razloga propasti, da svjetuju one koji imaju vlast i da ih pomažu u dobru kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Allah je zadovoljan sa tri stvari kod vas: da Ga obožavate i da Mu ništa za sudruga ne pripisujete, da se svi Allahova užeta držite i da se ne razilazite, i da savjetujete one kojima je Allah povjerio vlast nad vama.”
Takođe, savjetujem sve da budu oprezni od upadanja u bilo koju vrstu širka, novotarije ili nepokornosti, jer je njihova pojava u nekom društvu uzrok propasti svih njegovih članova, dok je opominjanje na te stvari i preporučivanje njihovog ostavljanja jedan od najvećih razloga spasa i uspjeha. Muslimanska zajednica neće biti ispravna sve dok se ne bude međusobno potpomagala na dobroćinstvu i bogobojaznosti, i dok ne bude naređivala dobro a zabranjivala zlo što je svakako od ahlaka i osobina mu'mina, kao što Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. –Allah je doista silan i mudar.” (Et Tewbe:71)
Ispravna je predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko od vas vidi nešto loše, neka to promijeni svojom rukom, pa ako ne može, onda jezikom, a ako ne može, onda svojim srcem, a to je najslabiji iman.”
Isto tako je rekao: “Vjera je nasihat[1]“, pa rekoše: “Kome Poslaniče?” Pa je rekao: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanskim masama.” Oba hadisa bilježi imam Muslim u svome Sahihu, dok su ajeti i hadisi koji govore o ovome brojni.
Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da nama, kao i svoj našoj braći muslimanima na svakom mjestu omogući činjenje onoga u čemu je Njegovo zadovoljstvo i dobro za Njegove robove. Molim Ga da popravi srca svih nas i naša djela, da nam svima podari moć razumijevanja vjere i postojanost u njoj, kao i da pozivamo ka njoj na jasnoj uputi. On to može i u stanju je da to uradi. Neka je blagoslov i mir na Njegova roba i Poslanika, našeg vjerovjesnika i gospodina Muhameda, sina Abdulahova, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.

[1] Nasihat se obično prevodi kao savjet, ali u arapskom jeziku može doći i u značenju iskrenost, kao što je to u ovome hadisu

šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala


Elhamdulillah, ves-salatu, ves-selamu ‘ala Resulillah. O ljudi! Čuvajte se vidljivih i skrivenih iskušenja i pazite se svega što vas odvraća od vaše vjere, radilo se o imetku, porodici ili potomstvu. Uzvišeni kaže: „I znajte da su vam vaš imetak i vaš porod samo iskušenje, a da je kod Allaha velika nagrada.” (Prijevod značenja El-Enfal, 8) Čuvajte se iskušenja riječi i djela, te iskušenja vjerovanja, kobnih mišljenja i loših pogleda, jer vas sve to odvodi od vaše vjere i vodi u neminovnu propast. Imajte pred očima put vaših dobrih prethodnika, ashaba i tabi’ina i onih koji su ih slijedili u svakom dobru, te držite se njihovog puta, jer vam je to naređeno i time ćete uspjeti ako ga se budete držali. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je obavijestio svoj ummet o mnogim događajima koji će se desiti prije Sudnjeg dana, od čega su i iskušenja u zadnjem vremenu. To zato kako bi se pripazili i pobojali, te se vratili onome na čemu su bile prve generacije i čvrsto ga se držale.

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je obavijestio o iskušenjima u vjeri koja su posljedica materijalnih i ideoloških zavođenja, pa je rekao: „Pretecite djelima iskušenja koja su kao dijelovi mrkle noći, osvane čovjek vjernikom, a omrkne nevjernikom, i omrkne vjernikom, a osvane nevjernikom, prodaje svoju vjeru za ovosvjetsku korist.” (Muslim, hadis 118)

I obavijestio nas je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o iskušenju neznanja, pohlepe i nereda, pa je rekao: „Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. – Rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?’ – Reče: ‘Ubijanje.’” (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)

Uveliko je nestalo znanja i smanjio se broj pobožne i bogobojazne uleme koja ukazuje na Pravi put. Pravo znanje je korisno znanje kojim onaj koji ga posjeduje biva primjerom u dobru i korisnom, pobožnosti i klonjenju grijeha, slijeđenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih pravednih halifa.

Pojavile su se smutnje svake vrste i raznih oblika, pojavili su se napadi na Islam i ubacivanje sumnji u vjeru i odvraćanje od nje, i nastojanje da se odstrani iz srca mladih naraštaja. Prerasle su smutnje i iskušenja iz ogranaka vjere i njenih pojedinih dijelova do temelja i stubova, i prerasle su od pojedinaca i manjina sve dok nisu pripisane vođama i predvodnicima, a to je velika katastrofa i ogromna nesreća, da su se smutnje povećale i proširile u ovom obimu, veličini, količini i obliku. Molimo Uzvišenog Allaha za postojanost i spas.

Huzejfe b. El-Jeman je upitao Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem,: „Ima li nakon ovog dobra, sa kojim je došao, kakvog zla?” Reče mu: Da. – Ovaj upita: „A ima li nakon ovog zla kakvog dobra?” Reče Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: Da, a u njemu je dim.” – A šta je njegov dim? – Reče: „Narod koji slijedi put mimo mog puta, i usmjeravaju mimo moje upute, nešto dobra primjećuješ kod njih, a nešto lošeg. – A ima li nakon toga kakvog zla? – Reče: Da, pozivači na vratima vatre, ko im se odazove bace ga u nju. – Rekoh: O Allahov Poslaniče, opiši nam ih. – On reče: Oni su od naše kože i govore našim jezicima.” (Buhari, hadis 3606, Muslim, hadis 1847)

Ubačena je škrtost i pohlepa u srca ljudi, čak su i zekat i obavezna izdržavanja uskraćeni, a čovjek je pohlepan u pogledu onoga na što nema pravo. Zbog svoje pohlepe čini ono što je Allah zabranio, radilo se o laži, prevari, pronevjeri, uzimanju imetka na neosnovan način, pa se proširio nered i ubistva.

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, obavijestio je o smutnji u pogledu emaneta, tako da će ga nestati, pa umalo da nećeš naći povjerljivog. Rekao je, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Zaspaće čovjek dubokim snom, pa će mu biti uzet emanet iz srca. Reče: Ljudi će se baviti kupoprodajom, a umalo da niko emanet ne ispoštuje. Pa će biti rečeno: U toj porodici ima jedan povjerljiv čovjek. I biće rečeno čovjeku: Što je pametan i što je snalažljiv i što je izdržljiv- a u srcu nema koliko težina zrna gorušice emaneta. (Buhari, hadis 6497, Muslim, hadis 143)

Istinu je rekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, podignut je emanet, pa malo koga da vidiš povjerljivog, a oni koji su od emaneta mogu se na prste pobrojati. Vidiš veliku porodicu, a u njoj je samo jedan od povjerenja. I vidiš čovjeka čija te pronicljivost i snalažljivost i izdržljivost zadivljuje, ali u njegovom srcu nema imana, jer je emanet iz njega iščupan. Došao je jedan pustinjak Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i upitao: „Kada će Sudnji dan? Pa mu reče:- Kada se emanet izgubi, očekuj Sudnji dan. – A kako će ga nestati? – Reče: – Kada se vlast dadne onome ko nije za nje, očekuj Sudnji dan.” (Buhari, hadis 59)

Velika iskušenja su i u imetku od kojih je malo onih koji su sačuvani i malo je onih koji uzimaju imetak iz dozvoljenog i troše ga ispravno. Kod mnogih ljudi je halal ono što im se nađe u ruci na bilo koji način, a trošenje biva u prohtjeve, makar se radilo o haramu. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Doći će ljudima vrijeme da čovjek neće mariti kako je uzeo imetak, od halala ili od harama.” (Buhari, hadis 2059) Istinu je rekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer mnogi ljudi ne vode računa o imetku, odakle su ga zaradili, kao da su stvoreni za imetak i za dunjaluk, i kao da im nema polaganja računa za to, niti kazne. Stiču imetak prevarom i lažima, mitom i kamatom, otvoreno ili skriveno i smicalicama.

Stiču imetak neosnovanim potraživanjima, pa prisvajaju što nije njihovo ili niječu ono što je tuđe pri njima, a nema dobra u imetku čiji je kraj patnja i kazna.

Čuvajte se muslimani ovih iskušenja i klonite ih se, jer kada se ona pojave onda preplave cijelo društvo i pogađaju dobrog i lošeg. Uzvišeni kaže: „I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one koji su nepravdu učinili među vama i znajte da zasigurno Allah žestoko kažnjava.” (Prijevod značenja El-Enfal, ajet 25)

Zejneb, majka vjernika, radijallahu ‘anha, kaže: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, iz sna, a lice mu pocrvenilo, govoreći: – Nema drugog istinskog Boga osim Allaha, teško Arapima od zla koje se približilo. Otvoreno je od brane Jedžudža i Medžudža danas koliko ovo – pa je napravio halku od palca i kažiprsta. Bi rečeno: -Hoćemo li stradati, a među nama ima dobrih? – Reče: – Da, kada se namnoži zlo.” (Buhari, hadis 3346, Muslim, hadis 2880)

Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je obavijestio da je uklanjanje od iskušenja bolje čovjeku, makar da bude pastir ovaca, pa je rekao: „Doći će vrijeme da najbolji čovjekov imetak budu ovce s kojima će ići po planinskim obroncima i kišnim predjelima, bježeći sa svojom vjerom od iskušenja.” (Buhari, hadis 19)

Naredio je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svome ummetu da traže zaštitu od iskušenja u svakom namazu, pa je rekao: „Kada neko od vas bude na tešehhudu, tj. bude proučio ettehijjatu, neka traži zaštitu kod Allaha od četvero govoreći: Tražim utočište kod Allaha od džehennemskog azaba i od kaburskog azaba i od iskušenja života i smrti i od iskušenja Mesihi Dedžala.” (Muslim, hadis 588)

Naredio je namaz kako bi se iskušenja otklonila, kao što je u hadisu Ummu-Seleme, radijallahu ‘anha, da je rekla: „Probudio se Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne noći prestrašen, govoreći: ‘SubhanAllah, šta je Allah spustio od riznica i šta je spustio od iskušenja, ko će probuditi stanovnice soba, (misleći na svoje žene), kako bi klanjale. Biće onih koje su odjevene na ovom svijetu, a neodjevene na Ahiretu.” (Buhari, hadis 115)

O Allahu, spasi nas iskušenja, javnih i tajnih. O Allahu, podari nam da jasno vidimo istinu i opskrbi nas postojanošću na njoj. O Allahu, pokaži nam istinu istinom i opskrbi nas njenim slijeđenjem i pokaži nam neistinu neistinom i opskrbi nas njenim klonjenjem, o Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam, o Allahu, podari našem Vjerovjesniku i njegovoj porodici i svim ashabima.

U SUSRET RAMAZANU – Hutba

Posted: 28 Februara, 2013 in hutbe

Nezim Halilović – Muderris


Blago onima koji se raduju dolasku ramazana i kojima se ramazan raduje! A teško onima protiv kojih će ramazan biti svjedok i u koji u tom odabranom mjesecu izazivaju Allahovu srdžbu čineći ono sa čime njihov Gospodar nije zadovoljan! Blago postačima, koji će svojim postom i ostalim ibadetima biti na kapijama Allahove Milosti! Teško onima koji ramazan provode u zabludi i grijehu i koji se pripremaju za džehennemske provalije! Potrudimo se da osjetimo slast ramazana i da budemo od onih sa kojima će Gospodar biti zadovoljan!

Govoreći o propisu posta, Allah dž.š. u Suri Bekare kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni!” (Sureti-l-Bekare: 183)

Post je propisan kao što stoji u citiranom ajetu, radi takvaluka (bogobojaznosti), što je pravi smisao posta. Post je kako ga Ibn Kesir tumači, jedna vrsta zekata na tijelo vjernika, a ko to od nas smije ne dati zekat i na svoje tijelo, posteći mjesec ramazan? Post je propis koji je bio naređen i prošlim narodima i on čisti tijelo i dušu. Post takođe sputava ljudske strasti, a Poslanik s.a.v.s. je i mimo Ramazana za muslimansku omladinu, koja nije u mogućnosti da se oženi, preporučio post. U tom smislu u dva Sahiha se nalazi hadis: “O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, a ko ne može neka posti, jer je post štit!” (Buharija i Muslim)

“I to određeni broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ako drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate da postite!” (Suretu-l-Bekare: 184)

Allaha dž.š. je prosuo na ljude Svoju Milost, time što je propisao post mjeseca ramazana, “ejjamen ma'dudat” (određeni broj dana), a da je propisao post svakoga dana (cijelu godinu), to bi mnogima bilo teško i iscrpljivalo bi tijelo i umanjivalo radne sposobnosti ljudi. Prenose Muaz, Ibn Mes'ud, Ibn Abbas, Ata’ i Dahhak bin Muzahim, da je propis posta po tri dana od svakog mjeseca bio od vremena Nuha a.s., pa ga je Allah dž.š. dokinuo i naredio post mjeseca ramazana ummetu Muhammed a.s., druge godine po Hidžri.

Bolesnici i putnici su dužni propuštene dane napostiti poslije ramazana ili za svaki propušteni dan nahraniti siromaha, ali je post za one koji to mogu bolji, kao što govori prethodni ajet. Postoje i neke druge zapreke za post mjeseca ramazana, kao što su hajd (mjesečno pranje) i nifas (postporođajni period), ali i one podrazumijevaju naknadno napaštanje propuštenih dana. Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “U vrijeme Poslanika s.a.v.s. kada smo imale mjesečno pranje, on nam je neredio da napostimo propuštene dane, ali da ne naklanjavamo namaze!” Zabranjeno je postačima da imaju intimni odnos danju, dok poste, a ako im se to desi, moraju napostiti 60 dana uzastopno, ili nahraniti 60 siromaha, kao kefaret.

“U mjesecu ramazanu, počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put i da zahvalni budete!” (Suretu-l-Bekare: 185)

Mjesec ramazan je mjesec Objave, jer je u njemu započela objava Kur’ana. On je mjesec Bedra, jer se u njemu dogodila bitka na Bedru 17. dan mjeseca ramazana (druge godine po Hidžri). On je mjesec «Fetha» jer se u njemu desio povratak muslimana u Meku (osme godine po Hidžri). On je mjesec Kadra jer je u njemu noć vrijednija od hiljadu mjeseci, kao što je i mjesec solidarnosti, čišćenja i odricanja, jer je za njega vezan «Sadekatu-l-fitr»!

Za mjesec ramazan je vezan početak objave Kur'ana, koji je uputa čovječanstvu do Sudnjeg dana. Ponavljam, uputa, a ne Knjiga koja se može prodavati ili kupovati. Podsjećam na ovo zbog toga što je ramazan kod mnogih od nas i mjesec trgovine Kur'anom. Braćo i sestre, Kur'an se ne može prodati, niti kupiti i oni koji ga budu prodavali ili kupovali biće prokleti na obadva svijeta. Kur'an je uputa živim ljudima, a ne Knjiga koja se uči i poklanja mrtvima. Najbolja “hatma” umrlim roditeljima ili bližnjima je naše čvrsto pridržavanje propisa islama, kao i sadaka i dova. Mi smo narod koji je toliko osiromašen, obeščašćen, ponižen i uvrijeđen, da je mnogo načina na koje možemo učiniti dobro raznim ugroženim kategorijama društva, koje se nalaze na ivici egzistencije i ljudskog dostojanstva. Ono što damo u ime Allaha dž.š. ostaje i za to djelo slijedi nagrada. Mnogo naših dobrih majki i očeva čiji sinovi su pali na Allahovu putu, postignuvši šehadet, iz svojih skromnih primanja izdvajaju značajna sredstva za učenje hatmi i jasina njihovoj djeci, kojima su grijesi, Allah najbolje zna oprošteni, ako su upisani među šehide. Braćo i sestre, nemojmo od ramazana praviti pijacu za trgovinu Kur'anom, nego ga učinimo preporodom naših griješnih duša! Nemojmo u ramazanu samo razmišljati šta nam je za sehur i iftar, nego razmišljajmo šta smo pripremili za kabur i Kijamet! Neka ramazan bude mjesec naše čvrste odluke da ćemo se nepokolebljivo držati islama!

Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari (npr. jelo, piće, pušenje, intimni odnos i sl.) u vremenu od zore do zalaska Sunca. Da bi post bio ispravan, potrebno je ispuniti još jedan rukn, a to je nijet, bez čega nema ispravnog posta. Taj nijet je obavezan i dovoljan srcem. Post mjeseca ramazana je stroga obaveza propisana i potvrđena Kur'anom, sunnetom i idžma'om.

Poslanik s.a.v.s. u hadisu kaže: Prenosi Ebu Salih Ez-Zejjat da je čuo Ebu Hurejru r.a. kada govori: “Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Allah je rekao (u Kudsi hadisu): “Svako djelo sina Ademova (čovjekovo) pripada njemu, osim posta, koji pripada Meni i Ja ću za njega nagraditi!” “Post je štit, pa kada neko od vas posti, neka ne govori bestidan govor, neka ne podiže svoj glas (ne viče), a ako ga neko od ljudi bude grdio ili ga bude napadao, neka kaže: “Ja sam postač!” “Tako mi Onoga u čijoj Ruci je Muhammedov (s.a.v.s.) život, zadah iz usta postača je bolji kod Allaha dž.š. od mirisa miska. Postač ima dvije radosti: kada se iftari i kada susretne svoga Gospodara!” (Buharija)

U drugom hadisu stoji: Prenosi Ebu Hurejre r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Kada dođe ramazan, otvaraju se džennetska vrata, zatvaraju džehennemska i šejtani se vežu u okove!” (Buharija)

Gospodaru, pomozi nam da mubarek ramazan ispostimo i time zaslužimo Tvoju Milost ! Učvrsti naše vjerovanje! Uputi našu omladinu i budi nam Milostiv na Danu polaganja računa!
__________________________________________________________

Sarajevo: 23. ša'ban 1422. h.

09. novembar 2001.g.

BEDR – PRVA POBJEDA UMMETA – Hutba

Posted: 28 Februara, 2013 in hutbe

Nezim Halilović – Muderris
 
Braćo i sestre u islamu! Danas 15. ramazana 1422.h., u drugoj trećini ovog mubarek mjeseca, za koju je Muhammed s.a.v.s rekao: “a njegova druga trećina (sredina) je oprost od grijeha” podsjećamo se na Bedr, koji predstavlja prvu pobjedu u islamu.

Kada se druge godine po hidžri primaklo vrijeme povratka bogate karavane iz Šama, put Meke, a činilo je hiljadu deva natovarenih raznom robom, čija vrijednost je iznosila oko pedeset hiljada (50 000) zlatnih dinara, a obezbjeđivalo je oko četrdeset ljudi, Muhammed a.s. poziva ashabe da izađu i sačekaju karavanu, jer će je možda Allah njima pokloniti. Izlazak u susret karavani je bio dobrovoljan čin, te se nije računalo, da će doći do obračuna sa mušricima na Bedru. Sa Poslanikom s.a.v.s. je na ovaj put krenulo 317 ashaba (u nekim predajama 313 ili 314), od kojih su 82 (83 ili 86) bili muhadžiri. Muslimanska vojska je bila slabo opremljena i na raspolaganju je imala samo dva konja i sedamdeset deva. Poslanik s.a.v.s., Alija i Mersad r.a. su imali zajedničku devu. Muhammed a.s. u Medini ostavlja kao zamjenika Ibn Ummi Mektuma, koji ga je zamjenjivao u namazu, a za namjesnika je odredio Ebu Lubabu. Za glavnog komandanta je odredio Mus'aba ibn Umejra, koji je nosio bijelu zastavu. Vojska je bila podijeljena u dva dijela: a) Odred muhadžira, čiji komandant je bio Alija ibn Ebi Talib, b) Odred ensarija, kojim je komandovao S'ad bin Muaz. Određeno je obezbjeđenje, predvodnica i pratnja. Vrhovna komanda je pripadala Poslaniku s.a.v.s.. Muslimanska vojska se kretala, putem: glavni put za Meku, bunar Revha, područje Nazijat, dolina Rahkan, tjesnac Nazijat i Safra.

Sufjan je preko svojih izviđača dobio informaciju, da se muslimanska vojska priprema da presretne karavanu, pa je poslao vijest u Meku da mu se pošalje pojačanje. Na tu vijest, svi prvaci Meke (osim Ebu Leheba, koji je poslao zamjenu) su se iskupili i krenuli put karavane. Usput su pokrenuli još neka arapska plemena, tako da su mušrici brojali oko 1300 boraca. Pridružio im se i prokleti Iblis. Na raspolaganju su imali: stotinu konja, 600 oklopa, i veliki broj deva (da im se tačan broj i ne zna). Mušricima je komandovao Ebu Džehl bin Hišam Allah ga prokleo, dok je logističko obezbjeđenje bilo briga devet najuglednijih mekelija. Svaki dan se klalo deset, odnosno devet deva. Mušrici su se velikom brzinom kretali prema Bedru: dolinom Kusan, Kudejd i Džuhfe. Tu su dobili poruku od Ebu Sufjana da je karavana spašena, te da se mogu vratiti u Meku. Naime, Ebu Sufjan je nakon informacija koje je dobio o pokretu muslimanske vojske, krenuo zapadno i tako izbjegao njihovu zasjedu. Ebu Džehl se usprotivi tome da se mušrici vrate u Meku, nego odluči da nastave put do Bedra, da tamo ostanu tri dana, zakolju deve, napiju se vina i na taj način proslave. Rekao je: «Arapi treba da čuju za naš pohod i za našu snagu, pa da nikada i ne pomisle da nas napadnu!» Pleme Zehra (300 boraca) se ipak samovoljno vratilo u Meku, tako da je ostalo oko 1000 mušrika.

Muhammed a.s. je saznao za pokret mušričke vojske i da je karavana uspjela izbjeći zasjedu, dok su bili u mjestu Zafran. Odlučuje da krene u susret mušričkoj vojsci, jer bi bilo kukavički vratiti se u Medinu i pustiti mušrike da se kreću kud oni hoće, pokazujući svoju silu. Pogotovo što je postojala realna opasnost da mušrici krenu prema Medini i ugroze njenu sigurnost. Radi toga je Poslanik s.a.v.s. sazvao sastanak vojnog savjeta, upoznao ih sa situacijom i zatražio njihovo mišljenje. I muhadžiri i ensarije pokazuju spremnost da slijede upute Poslanika s.a.v.s..

Muhammed a.s. odlučuje da zauzme položaj, a ashab po imenu Habab bin Munzira mu predlaže da krenu još naprijed, da zatrpaju najbliže bunare spram Mekelija, a potom iskopaju kanal kojim će se muslimanska vojska snabdjeti vodom. Njegov prijedlog je Muhammed a.s. prihvatio kao razumno rješenje. Sa'd bin Muaz predlaže da se Poslaniku s.a.v.s. napravi i obezbijedi komandno mjesto, na obližnjem brežuljku, što je i učinjeno. Određena je i grupa mladića za obezbjeđenje komandnog mjesta. Muhammed a.s. obilazi mjesto buduće borbe i govori: »Ovdje će inšaallah sutra poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.« Ostatak noći je Muhammed a.s. proveo u ibadetu, kao i njegovi ashabi.

Uveče je Allah dž.š. učino da ashabe obuzme san i spustio je kišu, koja je bila milost njima, a tegoba nevjernicima. O tome Allah dž.š. kaže:

»Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s’ neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njime korake učvrstio.« (Suretu-l-Enfal:11)

Sutradan, kada se primaklo vrijeme obračuna, dvije vojske su zauzele borbene linije. Poslanik je rekao ashabima da se ne započinje borba dok on lično ne da znak za to. Kaže im da prilikom prvog napada mušrika ne isukuju svoje sablje, nego da svi odapnu strijele, a da sablje isuču kada bude borba prsa u prsa. Potom je otišao na svoje komandno mjesto, a uz njega su bili Ebu Bekr i Sa'd bin Muaz r.a., koji je komandovao obezbjeđenjem. Prva žrtva je bio El-Esved El-Mahzumi, koji se zavjetovao da će se napiti vode sa bunara Bedra, pa ga je Hamza r.a.. ubio. Potom iz reda mušrika istupiše tri najsnažnija mušrička mladića: Utbe i Šejbe sinovi Rebie i Velid sin Utbe. Sa strane ashaba izađoše trojica ensarija: Avf i Muavvez sinovi Harisovi i Abdullah ibn Revvaha r.a.. Kurejšije se ne složiše sa time da se bore protiv onih koje ne poznaju, nego zatražiše od Muhammeda a.s. da im odredi one koji su njima dorasli (misleći na nekog od muhadžira). Poslanik s.a.v.s. reče. »Ustani Ebu Ubejde, i ti Hamza i ti Alija!« Mušrici prihvatiše dvoboj sa ovom trojicom ashaba, tako da je dvoboj započeo, a borili su se: Ebu Ubejde protiv Utbe bin Rebia; Hamza protiv Šejbe; Alija protiv Velida. Hamza i Alija r.a. su brzo savladali svoje protivnike, dok je Ubejd r.a. bio teško ranjen (Utbe mu je odsjekao nogu), pa su mu oni pritekli u pomoć i zajedno su savladali Utbu. Ubejd r.a. je peti ili šesti dan preselio, prilikom povratka muslimana sa Bedra. Započeo je opći napad mušrika, koji su bili ozlojeđeni, jer su im tri najhrabrija borca bila ubijena i prije početka pravog obračuna.

Kada je Poslanik s.a.v.s. pogledao mušričku vojsku, koja je brojala oko hiljadu boraca i muslimansku vojsku koja je imala 317 mudžahida, okrenuo se prema Kibli (bio je ogrnut ogrtačem) učeći dovu:

»Gospodaru, podari mi ono što si mi obećao! Ako ova skupina koja pripada Islamu, bude uništena, neće se Tebi više robovati na Zemlji!«

Poslanik s.a.v.s. je neprekidno učio dove i toliko se zanio u dovi Allahu, da mu je spao ogrtač sa ramena, pa mu je prišao Ebu Bekr r.a., podigao ogrtač i vratio ga na njegova mubarek leđa, govoreći mu: »Poslaniče, dovoljno si tražio od svoga Gospodara, On će ti dati ono što ti je Obećao!« Pa je objavljeno:

»I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao: »Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.«(Suretu-l-Enfal: 9)

Resulullah govori Ebu Bekru r.a.: »Raduj se Ebu Bekre, imam radosnu vijest. Došao mi je Džibril, na konju, a na krilima je bila prašina.« Poslanik izlazi iz svoga skloništa govoreći:

»Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!«(45) »Ali, Sudnji dan im je rok, a Sudnji dan je užasniji i gori!«(46) (Suret-l-Kamer: 45-46)

Potom je uzeo šaku prašine i bacio je prema mušricima, govoreći: »Lica vam se unakazila!« Svakog mušrika je pijesak pogodio u lice, oko, nos ili usta.

Muhammed a.s. podstiče ashabe da krenu svom žestinom, obećavajući im džennet. Kada je to čuo Umjer bin Amr, bacio je hurme koje su mu bile u džepu, govoreć: «Između mene i dženneta nema ništa drugo, nego da me neko od njih ubije!» Borio se sve dok nije pao kao šehid. Ebu Davud El-Mizani pripovijeda: »Slijedio sam jednog od mušrika da ga ubijem, kada mu je glava sa ramena odletjela prije nego je moja sablja došla do njega. Znao sam da ga je ubio neko osim mene.«

Iblis la'netullahi alejhi, koji je bio u liku Surake bin Malika, se prepao i pobjegao je sa bojnog polja. Bježao je sve do mora i zaronio u njega, govoreći: »Vi ne znate ono što ja znam!« Mušrici počinju bježati, a Ebu Džehl ih bodri i traži da se nastavi borba. Abdurrahman ibn Avf govori kako je čuo dvojicu mladića koji su se raspitivali za Ebu Džehla, govoreći da oni žele da ga ubiju, jer on psuje Poslanika s.a.v.s., pa i m je pokazao na Ebu Džehla. Obojica su navalili na njega i ubili ga. Odoše do Poslanika s.a.v.s. govoreći i jedan i drugi da su ga ubili, a Poslanik s.a.v.s. ih pita da li su obrisali svoje sablje, od krvi. Oni odgovaraju da nisu, pa on pogleda u sablje i reče: »Obojica ste ga ubili!« Kada je Poslanik s.a.v.s. poslije bitke ugledao Ebu Džehla, reka je :«Ovo je faraon ovog naroda!« Muslimani su imali 14 šehida (6 muhadžira i 8 ensarija). Mušrika je poginulo sedamdeset i još 70 ih je bilo zarobljeno. Poslanik je naredio da se mušrici svi zajedno zakopaju u jedan ozidani bunar Bedra. Zabilježen je vrlo human odnos ashaba prema zarobljenicima, koji su oslobođeni na jedan od tri načina: otkupninom (4000, 3000 ili 2000 drahmi), podučavanjem pisanja (10 muslimana), dok su najsiromašniji zarobljenici bezuvjetno oslobođeni.

Treći dan nakon bitke Poslanik s.a.v.s. kreće sa ashabima put Medine. Usput je naredio da se pogube: Nadar bin Haris i Ukbe bin Muit, a obojica su bili veliki zločinci. Medinelije su Poslanika s.a.v.s. i njegove ashabe u Medini dočekali puni radosti.
_______________________________________________________________________________

Sarajevo: 15. ramazan 1422.h.g.

30. novembar 2001.g.

Zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te'ala, Njega hvalimo, od Njega tražimo utočište i od Njega tražimo oprost. Utječemo Mu se od zla nas samih i zla naših djela. Koga Allah subhanehu ve te'ala uputi na pravi put niko ga ne može sa tog puta odvesti, a koga Allah subhanehu ve te'ala u zabludi ostavi nema mu upučivaća. Svjedočim da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha subhanehu ve te'ala, i svjedočim da je Muhammed sallallahu alejhi we selem Njegov rob i Njegov poslanik. Allah subhanehu ve te'ala je ovu vjeru odabrao kao milost svim svjetovima. On je poslao najblagoslovljenijeg među poslanicima alejhimu salatu we selam, kao posljednjeg poslanika ove uzvišene vjere, da joj izvojevuje pobjedu sabljom i kopljem, nakon što ju je u potpunosti objasnio argumentima. Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem u sahih hadisu kojeg bilježe Ahmed i Taberani je rekao: “Poslan sam pred Sudnji dan sa mačem, da se borim protiv ljudi, sve dok se ibadet ne bude činio Allahu subhanehu ve te'ala, ne pridružujući Mu druga. On je dao da sredstva za život budu ispod sjenki kopalja, a za one koji se suprostavljaju mojoj zapovijedi, odredio je poniženje i omalovaženost. I ko god oponaša jedan narod, pa on je od njih.” (Sahih – ul – džamius – sagir 2828 od Albanija). Ova odredba o odbrani i zaštiti ili džihadu obuhvata mnoge strane u knjizi Svemoćnog Allaha, da bi se dalo do znanja da istina zahtijeva snagu da bi je zaštitila. Koliko puta je istina bila poražena zbog nemarnosti njenih nosilaca, i koliko puta je laž trijumfovala zahvaljujući žrtvovanju njenih saveznika i nosilaca. Prenosi se da je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem rekao Ebu Zerru el Gifarijju radijjallahu anhu: “Ebu Zerre, obnovi svoju lađu, jer je more zaista duboko, uzmi svu putnu opskrbu, jer je put dalek, olakšaj teret koji nosiš, jer je uspon težak i budi iskren u svojim postupcima, jer Onaj koji ih posmatra sve vidi.” Ashabi radijallahu anhum i prve generacije selefa su veoma dobro shvatale ovaj i druge hadise, pa su shodno njima kreirali svoj dunjalučki život i svoja razmišljanja, a to opet možemo vidjeti i iz riječi jednog od četvorice pravednih halifa Alije radijallahu anhu, koji je jednom prilikom rekao: “Od svih blagodati ovoga svijeta, zaista ti je islam dovoljan, i uistinu, od svih zauzetosti ovoga svijeta, dovoljna ti je poslušnost Allahu subhanehu ve te'ala, a od svih pouka, dovoljna ti je pouka smrt.” Skupina učenjaka tih generacija kaže da je razmišljanje podijeljeno na pet oblika: razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala dokazima na Zemlji, koje rađa tevhid i čvrst iman, razmišljanje o Allahovim subhanehu ve te'ala ni’metima rađa ljubav, misliti o Allahovom subhanehu ve te'ala obećanju rađa želju, razmišljanje o Njegovim prijetnjama stvara strahopoštovanje i misliti o svojoj nemarnosti prema Allahu subhanehu ve te'ala, pored Njegovog dobročinstva prema nama stvara stid.” Rekao je Abdullah ibn Amr ibn el As – a on je sin osvajača Egipta, bogobojazan, skroman i pošten. Zapisivao je hadise Allahovog poslanika sallallahu alejhi we selem na svojim listovima, tako da je Ebu Hurejre radijallahu anhu rekao: ”Niko ne posjeduje više hadisa Allahovog poslanika sallallahu alejhi we selem od mene, ako se izuzme ono što je Abdullah ibn Amr pisao na njegovim listovima.) pa kaže ovaj plemeniti ashab: “Ko posjeduje ovih pet osobina biće sretan i na ovom i na budućem svijetu. Prva je da što češće govori “la ilahe illallah Muhammedun resulullah”, kada bude iskušan nečim da ponavlja “inna lillahi ve inna ilejhi radži’un” i “ve la havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim”, koji kada ga obaspe kakva blagodat kaže “el hamdulillahi rabbil alemin” iz zahvale Allahu subhanehu ve te'ala na ni’metu, kada započinje neku stvar kaže “Bismillahi rrahmani rrahim” i kada otkloni od njega grijeh kaže: “estagfirullah ve etubu ilejhi” (tražim oprost od Allaha Uzvišenog i Njemu se kajem.) Prenosi se da je Sulejman ed – Darani rekao u svojoj dovi: “Moj Allahu, ako mi budeš sudio zbog mojih grijeha, ja ću tražiti Tvoj oprost; ako mi budeš sudio zbog moje škrtosti, ja ću moliti za Tvoju darežljivost, a ako me uvedeš u vatru, obavijestiću njene stanovnike da Te ja zaista volim.” Od Omera radijallahu anhu se prenose sljedeće riječi: “Četiri stvari su lijepe, ali su četiri ljepše od njih: stid je lijep kod ljudi, ali je kod žena ljepši; pravednost je kod svakog lijepa, ali je kod vođa ljepša; pokajanje kod starih je lijepo, ali je kod mlađih ljepše; darežljivost kod bogatih je lijepa, ali je u siromaha ljepša. Četiri stvari su ružnije od četiri: grijeh je kod mladića ružan, ali je kod starca ružniji; zanimanje za dunjalukom kod neznalice je ružno, ali je kod učenjaka još ružnije; lijenost u pokornosti Allahu je kod svakog ružna, ali je kod naučnika i studenata ružnija; oholost bogataša je ružna, ali je oholost siromaha još ružnija.” Bilježi Dejlemi.

1. Ono što žele – vjernici će postići, 


Imam Ahmed prenosi od Omera ibn el-Hattaba da je rekao: “Prilikom spuštanja Objave Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., čulo se, kod njegova lica, nešto poput zujanja pčela. Tako, jedne prilike ostali smo neko vrijeme, pa se on okrenuo Kibli, podigao svoje ruke i učio: ’Allahu moj, povećaj nam, a ne okrnji nas, ukaži nam počast, a ne ponizi nas, daj nam, a ne uskrati nam, daj prednost nama, a ne daji je nad nama, budi zadovoljan nama i učini nas zadovoljnim!’, a zatim rekao je: ’Allah mi je objavio deset ajeta koje ako neko primjeni – ući će u Džennet, zatim je proučio: “Uspjeli su vjernici”, dok nije završio deset. Nesa'i prenosi u svome “Tefsiru” od Jezida ibn Babinusa da rekao je: “Upitali smo Aišu, Majku pravovjernih: ‘Kakve je ćudi i morala bio Allahov Poslanik, s.a.v.s.?’ Odgovorila je: ‘Kur'an je bio njegov moral.’ Onda je proučila: Ono što žele – vjernici će postići, dok nije stigla do: oni koji svoj namaz ponizno obavljaju, pa je zaključila: “Ovakva je bila ćud Allahova Poslanika, s.a.v.s.” Prenosi se da je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem izašao jednog dana među svoje ashabe i pitao ih: “Kako ste osvanuli?” – Rekoše: “Osvanuli smo kao vjernici u Allaha subhanehu ve te'ala.” – “A šta je znak vašeg vjerovanja?” – “Strpljivi smo u teškoćama, zahvalni na blagostanju i zadovoljni onim što nam je određeno.” Na to im Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem reče: “Vi ste istinski vjernici, tako mi Gospodara Ka’be!”

2. oni koji svoj namaz ponizno obavljaju,

Allah Uzvišeni kaže: Ono što žele – vjernici će postići, tj. domoći će se Dženneta oni koji imaju ove osobine: oni koji svoj namaz ponizno obavljaju, tj. poniznih srca, obarajući svoje poglede i spuštajući tako da im oči ne prelaze mjesta njihova obavaljanja namaza. Poniznost i skrušenost u namazu postignut će Onaj Koji svoje srce usredsrijedi na njega i samo se njemu posveti, dajući mu prednost nad nečim drugim, i tada će mu on biti odmor i radost, kao što je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu kojeg su prenijeli imam Ahmed i Nesa'i od Enesa, a on od Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Omiljen mi je miris i žene, a radost moga oka je u namazu.” Imam Ahmed prenio je od Muhammeda ibn Hanefijja da je rekao: “Otišao sam sa babom kod našeg zeta koji je bio ensarija. Nastupilo je namasko vrijeme, pa je on pozvao: ’Djevojčice, donesi mi vodu za abdest da bih klanjao, pa da se (tako) odmorim!’ Primijetio nas je da smo mu mi na to negodovali, pa je rekao: ’Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ’Bilale, ustani i okrijepi nas namazom!’” Prenosi Hakim od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem kada bi klanjao namaz, svoj pogled usmjeravao prema nebu. Tim povodom je objavljen ovaj ajet, pa je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem, poslije njegove objave, svoj pogled prilikom namaza obarao prema zemlji. Drugi navode da se on u namazu okretao, pa je to bio uzrok objavi ovog ajeta, a treći da su to činili ashabi, pa je zbog toga objavljen ovaj ajet. Prenosi se od Ebu Hurejre radijallahu anhu da ja Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem rekao: “Namaz je stub vjere i u njemu je devet vrijednosti: ukras je lica, svjetlost srca, odmor tijela, društvo u kaburu, prebivalište milosti, ključ nebesa, prevaga na tasu, cijena je dženneta i zaštita od vatre. Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga ostavi, uništio je vjeru.” Ovo je slučaj sa onima kojima će Allah subhanehu ve te'ala inša’allah primiti njihov namaz, međutim Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem nas je obavjestio i o onima kojima on neće biti primljen rekavši: “Allah subhanehu ve te'ala neće primiti namaz od deset osoba: od čovjeka koji klanja sam bez učenja, od onog koji ne daje zekat, od čovjeka što vodi narod, koji nije zadovoljan njime, odbjegla roba, notornog pijanice, od žene koja provede noć, a muž je srdit na nju, slobodne žene koja klanja nepokrivena, korisnika kamate, vladara – tiranina i onoga koga namaz ne sprječava od činjenja loših i pokuđenih djela. Takav čovjek će se samo udaljavati od Allaha subhanehu ve te'ala.”

3. i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju,


Allah Uzvišeni kaže: i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, tj. od laži i neistine, a to podrazumjeva idolopoklonstvo, neposlušnost spram Stvoritelja i sve riječi i djela od kojih nema nikakve koristi. Prema Bejdaviju “lagv” na ovom mjestu, znači sve ono što ih se ne tiče, pa bilo to da su riječi ili neki posao, djelo, čin.

4. i koji milostinju udjeljuju,


To su oni koji se ne boje da će sa tim davanjem se umanjiti njima njihova nafaka, to su oni koji su kao što je to bio npr. Alija radijallahu anhu koji bio povod objave ajeta iz sure Insan 7 – 10 ajeta u kojima Allah subhanehu ve te'ala kaže: Oni su zavjet ispunjavali i plašili se Dana čija će kob svuda prisutna biti, i hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” Rekao je Hatim el – Esam: “Nema jutra, a da me šejtan ne upita: “Čime se hraniš? Šta oblačiš? Gdje stanuješ?” Ja mu odgovaram: “Hranim se smrću, oblačim ćefine, stanujem u grobu.” Ibn Kesir u svom tefsiru kaže: Allah Uzvišeni kaže:i koji zekat udjeljuju, tj. zekat na imetke, prije nego je propisan nisab, jer je ajet mekkanski, a osnov zekat je bio obavezujući i u Mekki. Allah Uzvišeni kaže u suri En’am 141: “…i podajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju.” Međutim zekat sa nisabom i specifičnim mjerama propisan je u Medini. Ima mišljenje da je to zekat (čišćenje) duše od idolopklonstva i prljavštine, kao što su riječi Uzvišenog: “…uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!”, Šems 9-10, a potpuni vjernik je Onaj Koji očisti svoju dušu materijalno i moralno.

5-7. i koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju –

Allah Uzvišeni kaže: i koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – tj. oni koji čuvaju svoja stidna mjesta od onoga što je zabranjeno, tj. prostitucije i homoseksualizma i ne približavaju se osim svojim ženama i svojim posteljama. Onaj ko prihvati ono što mu je Allah dozvolio nema nikakva prijekora niti grijeha, a oni koji traže nešto pored (svojih) žena i robinja pretjeruju. Šafija, Allah mu se smilovao, uzima ovaj ajet kao argument za zabranu masturbacije rukom. Allahov poslanik sallallahu alejhi we selem je rekao: “Sedam osoba Allah subhanehu ve te'ala neće pogledati na Sudnjem danu, niti će ih očistiti, niti će ih uvesti u džennet: ko vrši i nad kojim se vrši homoseksualni akt, onaj ko onaniše, onaj koji vrši analni odnos sa ženom, ko sastavi ženu i njenu kćerku, ko učini blud sa ženom komšije i ko uznemirava svoga komšiju dok ga ovaj ne prokune.”

8. i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,

Allah Uzvišeni kaže: i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, tj. kada im se povjeri ne pronevjere, već ih predaju onima kojima pripadaju, a kada se na nešto obavežu ili nešto ugovore to ispune; ne kao licemjeri koji su opisani njegovim, s.a.v.s., riječima: “Munafik (licemjer) ima tri obilježja: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se povjeri pronevjeri.”

9. i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, –


Allah Uzvišeni kaže: i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, – tj. redovno ih obavljaju u njihovim vaktovima, kao što kaže Ibn Mes’ud:”Upitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s.: ’Allahov Poslaniče, koje je djelo najvrednije?’ Odgovorio je: ’Namaz u njegovu vremenu.’ Upitao sam: ’A koje zatim?’ Odgovorio je: ’Dobročinstvo roditeljima.’ Upitao sam: ’A koje zatim?’ Odgovorio je: ’Borba na Allahovom putu.'” Prenose ga Buharija i Muslim. Allah Uzvišeni počeo je nabrajati ove pohvalne osobine sa namazom, a i završio ih je sa namazom ukazujući kako je namaz najvrjedniji. Rekao je Osman r.a.: “Ko bude klanjao pet dnevnih namaza i bude ustrajan u tome Allah s.v.t. će ga udostojiti sa devet počasti: voljeće ga, tijelo će mu biti zdravo, meleki će mu biti čuvari, bereket će mu se spuštati u kuću, na licu će mu biti znak dobrih ljudi, Allah s.v.t. će mu učiniti srce blagim, proći će sirat poput svijetle munje, Allah s.v.t. će ga sačuvati od vatre, i staviće ga u blizinu onih za koje nema straha niti se žaloste.”

10-11. oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Nakon što ih je Uzvišeni okarakterisao kao one koji prakticiraju ove pohvalne osobine On, neka je Slavljen, kaže: Utvrđeno je kod Buharije i Muslima da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada tražite od Allaha Džennet, tražite Firdevs, jer je on najuzvišeniji i on je centralni Džennet, iz njega izviru džennetske rijeke, a iznad njega je Arš (prijesto) Milostivog Allaha.” Zabilježio je Ibn Ebi Hatim od Ebu Hurejre, r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svako od vas ima dva odredišta: jedno u Džennetu, jedno u Vatri. Ako umre pa uđe u Vatru, stanovnici Dženneta naslijede njegov položaj u Dženetu.” Zato su riječi Uzvišenoga: oni su dostojni nasljednici, pošto će vjernici naslijediti položaje nevjernika, jer su oni stvoreni poradi robovanja isključivo Uzvišenom Allahu, Koji nema sudruga, a vjernici nakon što su izvršili ibadet (robovanje) koje im je bilo obaveza, a oni (nevjernici) napustili ono što im je bilo naređeno radi čega su i stvoreni, ovi (vjernici) dobili su njihov udio koji bi oni imali, da su bili pokorni svome Uzvišenom Gospodaru. Još sadržajnija je predaja u Muslimovom “Sahihu” od Ebu Burde, od Ebu Musaa, od njegovog babe, od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji rekao je: “Pojavit će se na Sudnjem danu neki muslimani sa grijesima veličine brda, pa će im ih Allah oprostiti i staviti ih na jevreje i kršćane.” U drugoj Muslimovoj predaji je zabilježeno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada bude Sudnji dan, Allah će predati svakom muslimanu jednog jevreja ili kršćanina, pa će se reći: ’Ovaj je tvoj otkup od Vatre.’” Omer ibn Abdulaziz tražio je od Ebu Burde da se zakune tri puta Allahom, osim Kojeg nema nikakva boga, da mu je to njegov babo ispričao od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa je to ovaj i učinio.

Gospodaru, pomozi muslimanima na svakom mjestu ! Ojačaj naše redove, oprosti nam grijehe i budi nam Milostiv na Sudnjem danu!

Predavač: Ebu Abdulvehhab