Šta je islam ?

Upitao sam jednom svoje učenike: “ Kada bi vam došao stranac, pa vam rekao da raspolaže sa sat vremena i želi za to vrijeme saznati šta je islam, kako biste mu ga objasnili za jedan sat ? ” Odgovorili su: “To je nemoguće! Neophodno je da izučava tevhid, tedžvid, tefsir, hadis, fikh, usuli fikh i da se unese u probleme i pitanja iz kojih se ne može izaći za pet godina!” Ja sam na to rekao: “Subhanallah, zar se nije desilo da beduin dođe kod Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, proboravi kod njega dan ili dio dana, upozna za to vrijeme islam, da bi ga zatim, prenio svome narodu, postajući njegovim upučivaćem i učiteljem, misionarom i dostavljačem islama? I više od toga: Zar nije Resulullah sallallahu alejhi ve sellem svu vjeru u hadisu o Džibrilu objasnio u tri rečenice, govoreći u njima o islamu, imanu i ihsanu – dobročinstvu? Pa zašto da ne objasnimo islam danas u jednom satu…?”

Šta je, onda, islam? I kako se stupa u islam? Svaka vjeroispovjest – istinita ili lažna, svako udruženje – korisno ili štetno, svaka partija – dobra ili zla, imaju svoje idejne temelje, kao i ideološke postavke koje određuju cilj i usmjeravaju pravac, služeći kao statut njenim članovima i sljedbenicima.

Onaj koji želi pristupiti jednom od spomenutih udruženja, prvo gleda u njegove osnove, pa ako je njima zadovoljan, podsvjesno i svjesno ih prihvaća, bez imalo sumnji u njih, traži pristupanje tom udruženju, uključuje se u krug njegovih članova, pristalica, postaje obavezan izvršavati sve aktivnosti kojima ga obavezuje statut člana udruženja i plaća određenu članarinu. Nakon toga, obavezan je svojim djelovanjem pokazati iskrenost, prihvaćanje njegovih osnova i principa, neprestano ih se prisjećajući, kako ne bi učinio nešto što im se suprotstavlja. Svojim moralom i djelovanjem predstavlja lijep uzor tih principa i njihovog praktičnog misionara.

Članstvo u udruženju, dakle znači: poznavanje njegovog sistema, vjerovanje u njegova načela, pokoravanje njegovim odredbama, te praktično djelovanje, shodno tim odredbama. Ovo je opći stav, koji je primjenjiv i na islam. Stoga, onaj koji želi pristupiti islamu, treba prvo usvojiti njegove osnove i nepokolebljivo ih prihvatiti, kako bi postao musliman.

Ove osnove sastoje se, ukratko, u vjeri da ovaj materijalni svijet nije sve što postoji i da ovaj dunjalučki život – nije sav život. Čovjek je postojao prije rođenja, postojaće i poslije smrti. Nije sam sebe stvorio, nego je bio stvoren prije nego je sebe upoznao. Nisu ga stvorila neorganska bića oko njega, jer on posjeduje razum, a ona ne, nego je njega, i sve svjetove, iz nepostojanja stvorio Jedini Allah subhanehu ve te’ala.

On je Jedini koji oživljava i usmrćuje. On je taj koji sve stvara, i ako želi, uništava. Ovaj Bog nije sličan ničemu od ovih svjetova. Oduvijek je, nije stvoren, On je zauvijek, neće Ga nestati. Moćan je, nema granica Njegovoj moći. Sve zna i ništa nije skriveno Njegovom znanju. Pravedan je, ali se Njegova pravednost ne određuje mjerilima ljudske pravednosti. On je taj koji je postavio zakone vasione koje mi nazivamo prirodnim zakonima i sve u njoj po mjeri učinio.

Oduvijek je odredio sve pojedinosti i oblike, kao i sve što će se dogoditi živim i neživim bićima: kretanje i mirovanje, postojanost i promjene, aktivnosti i neaktivnosti. Čovjeku je podario razum kojim rasuđuje o mnogim stvarima, koji je potčinio svome, kojim realizira ono što odabere.

Poslije ovog, privremenog života stvorio je vječni život – na budućem svijetu, u kojem će dobročinitelj biti nagrađen džennetom, a griješnik kažnjen džehennemom. Ovaj Bog je Jedan i Jedini, nema sudruga, koji se uz njega obožava, niti ima posrednika koji se Njemu približava i kod Njega se, bez Njegove dozvole, zauzima. Samo Njemu se ibadet u svim njegovim vidovima iskreno upućuje. Sva vidljiva stvorenja, koja se čulima saznaju, kao i nama nevidljiva – pripadaju Njemu. Neka od njih su neživa, a neka živa, obavezom zadužena. Nekim od tih živih bića svojstveno je samo dobro, a to su meleki. Nekim je svojstveno samo zlo, a to su šejtani, dok je nekim svojstveno i dobro i zlo, a to su džini i ljudi. On, Allah subhanehu ve te’ala, odabire neke od ljudi i šalje im meleka sa Svojim zakonom – šerijatom – da ga dostave ljudima preko poslanika.

Ovi Allahovi subhanehu ve te’ala šerijati sadržani su u knjigama i suhufima koje su objavljene s nebesa. Zadnja od njih derogira prethodnu ili je korigira. Posljednja knjiga je Kur’an. Sve knjige prije njega su iskrivljene, ili su nestale i zaboravljene. Kur’an je jedini ostao sačuvan od promjena i propasti. A posljednji od spomenutih poslanika je Muhammed ibn Abdullah el-Arebi el-Kurejši. Njime su zapečaćena poslanstva, a vjere njegovom Objavom, tako da nema vjerovjesnika poslije njega.

Kur’an je islamski zakonik. Onaj koji tvrdi da pripada Allahu subhanehu ve te’ala i vjeruje u Njega, općenito i pojedinačno, naziva se vjernikom. Vjerovanje u ovom smislu nije poznato nikome osim Allahu subhanehu ve te’ala, jer ljudi ne otvaraju ljudska srca niti znaju šta je u njima. Stoga je svako dužan, da bi ga muslimani smatrali jednim od njih, izjaviti to vjerovanje očitovanjem šehadeta. Šehadet glasi: ‘Vjerujem da je samo Allah bog, i vjerujem da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Allahov Poslanik.

Kada čovjek izgovori te riječi, postaje musliman, to jest: pravi član islamske zajednice, u kojoj uživa sva prava koja uživa musliman i prihvaća da izvršava sve obaveze kojim ga islam zadužuje.

Ove obaveze, tj. vjerske dužnosti su malobrojne, lahke, i u njima nemaš nikakvih tjeskoba niti velikih poteškoća.

Prva od njih je jutarnje klanjanje dva rekata sabah namaza, tiho dozivajući svoga Gospodara, moleći Ga za dobročinstvoi utječući Mu se od kazne. Prije toga vjernik uzima abdest, to jest pere određene dijelove tijela ili se, ako je džunub (nečist) kupa.

Klanjaju se još u sredini dana četiri rekata podne namaza, malo kasnije još četiri rekata ikindije namaza, a poslije zalaska sunca tri rekata akšam namaza i na početku noći četiri rekata jacije namaza.

Ovo je pet propisanih namaza. Njihovo obavljanje traje otprilike pola sata. Za njihovo izvršenje nije određeno ni mjesto ni određena ličnost (vjerski čovjek) bez koje oni ne bi bili ispravni. U njima, kao ni u svim vjerskim dužnostima, nema posrednika između muslimana i njegovog Gospodara.

Druga obaveza muslimana odnosi se na određeni mjesec u godini, u kojem musliman pomjera doručak, pa ga uzima na kraju noći – umjesto na početku dana, a odgađa ručak do iza zalaska sunca, sustežući se u toku dana hrane, pića i prilaženja ženama. To je za njegovu dušu mjesec čišćenja, za njegov stomak mjesec odmora, a za njegovo tijelo mjesec preispitivanja njegovog ponašanja i zdravlja. Ovaj mjesec je jedan od vidova podsticanja na dobročinstvo i jednakost u životu.

Treća obaveza: ako se poslije zadovoljavanja ličnih potreba i potreba obitelji pojavi kao višak određena količina imetka, za kojom tokom cijele godine musliman nije imao potreba, dužan je iz tog imetka poslije isteka godine dana, izdvojiti 2,5% i podijeliti siromašnim i bijednim. Za muslimane to davanje nije nikakav teret, a od velike je koristi za one kojima je potrebno. To je čvrsta podloga međusobnog pomaganja i lijek za bolest siromaštva, jednu od najtežih bolesti.

Četvrta obaveza: islam je u svojoj zajednici regulirao porodične skupove:

– Skup na ulicama (mahalama) održava se pet puta dnevno, kao sati u školi. To je džema'atsko obavljanje namaza, u kojem svaki član učvršćuje svoju pokornost Allahu subhanehu ve te'ala sastajući se pred Njim. Plodovi ovog skupa su da moćni pomognu slabije, učeni poduče neuke, bogati pomognu siromašne. Prosječno trajanje ovog sastanka iznosi petnaest minuta, tako da ne ometa radnika u poslu, niti trgovca u trgovini. Ako musliman ne prisustvuje sastanku, ne kažnjava se za izostanak, ali nema ni nagrade za učešće na njemu.

– Skup na nivou zasjedanja gradskih četvrti, koji se održava jednom sedmično, je džuma namaz. Traje manje od sat vremena, a prisustvo je obavezno za muškarce.

– Skup na nivou gradskog zasjedanja, koji se održava dva puta godišnje, a to je bajram namaz. Prisustvovanje mu nije obavezno, a traje manje od sat vremena.

– Skup na nivou općemuslimanskog kongresa, koji se održava svake godine na određenom mjestu: usmjeravajući, djelatni i idejni ciklus, musliman mu je obavezan prisustvovati jednom u životu, ako je u mogućnosti – a to je hadždž.

To su osnovne vjerske dužnosti koje su obavezne za muslimane.

U vjerske dužnosti također spada i ustezanje od određenih djela, za koja svi pametni ljudi na svijetu kažu da su štetna i da je dužnost ustezati se od njih, kao što su bespravno ubijanje i napadanje ljudi, nasilje svih vrsta, alkoholna pića od kojih se gubi razum, blud koji uništava čast i zdravlje, miješanje srodstva, kamata, laž, obmanjivanje, izdaja, bježanje od vojne službe kojom se želi uzdizanje Allahove subhanehu ve te'ala vjere, neposlušnost prema roditeljima, krivo zaklinjanje, lažno svjedočenje i ostalo što je slično ovim ružnim i štetnim djelima, čiju ružnoću osjeća svaki razum.

Ako musliman zapostavi izvršavanje neke od obaveza, ili učini nešteo od onoga što je zabranjeno, a zatim se osvijesti i pokaje, tražeći oprost od Allaha subhanehu ve te'ala, On će mu zaista oprostiti. A ako se ne pokaje i ne osvijesti ostaje i dalje musliman, ubraja se među muslimane, ali se smatra griješnikom i zaslužuje kaznu na budućem svijetu – ahiretu, s tom razlikom što je njegova kazna privremena, a ne vječna, kao kazna nevjernika.

Ali, ako neko negiraneku od osnova, principa vjerovanja, ili posumnja u njih, ili porekne idžmaom utvrđenu dužnost ili zabranu (idžma – suglasnost svih učenjaka), ili negira makar i jednu riječ iz Kur'ana, izlazi iz vjere, smatra se otpadnikom i oduzima mu se islamsko pripadništvo. Otpadništvo od vjere najveći je grijeh u islamu, istog je stepena kao veleizdaja u suvremenim zakonima, a kazna je, ako se ne pokaje, smrt.

Musliman ponekad propusti neku obavezu, ili učini nešto od onoga što je zabranjeno, priznajući obaveznost i zabranu, pa ostaje i dalje musliman, s tim što postaje griješnik. Što se, pak, vjerovanja – imana tiče, ono je nedjeljivo. Kada bi, na primjer, vjerovao u 99% vjerskih principa, a negirao jedan od njih, smatrao bi se nevjernikom.

Ponekad musliman nije mu'min, slično onome koji pristupi nekom udruženju pa prisustvuje njegovim sastancima, plaća članarinu i izvršava obaveze člana, ali ne prihvaća njegove osnove, niti je siguran u njihovu ispravnost. On pristupa tom udruženju samo da bi ga špijunirao ili da bi mu štetio. To je licemjer – munafik, koji jezikom izgovara šehadet i prividno izvršava vjerske obaveze.[1] Međutim, on u stvarnosti nije vjernik, niti je spašen kod Allaha subhanehu ve te'ala, iako se kod ljudi ubraja među muslimane, jer ljudi sude po spoljašnosti, a jedini Allah subhanehu ve te'ala poznaje tajne i ono što je u srcima.

Kada dakle, čovjek prihvati idejne osnove islama, a one su: apsolutno vjerovanje u Allaha subhanehu ve te'ala, ne pripisujući Mu druga niti posrednika, vjerovanje u meleke, poslanike, knjige – objave, budući život, Allahovo određenje – kader i očitovanje šehadeta, ko u sve to čvrsto vjeruje, a zatim klanja propisane namaze – farzove, posti ramazan, zekat na imetak daje ako je obavezan, ako je u mogućnosti obavi hadždž jednom u životu, suzdržava se od zabranjenih djela koja su idžmaom jednoglasno zabranjena – smatra se da je musliman – mu'min.

Međutim, plod vjerovanja se ne primjećuje na čovjeku, niti se osjeća njegova ljepota, niti se on smatra potpunim muslimanom, sve dok u svom životu ne bude slijedio put muslimana, mu'mina.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je ukratko u jednoj rečenici mudrom izrekom koja se smatra jednom od najjezgrovitijih i najkonciznijih izreka, izložio program tog puta, u rečenici koja u sebi izražava svako dobro ovog i budućeg svijeta.

Smisao te rečenice je, da se vjernik za vrijeme rada i odmora, kada je sam i kada je u društvu, kada je ozbiljan i kada se šali, u svakoj situaciji u kojoj se nađe, prisjeća da je Allah subhanehu ve te'ala o njemu obaviješten i da ga gleda. Tako, prisjećajući se da ga On gleda, ne čini Mu grijeh, niti se boji ili pada u očajanje, znajući da je On s njim. Ne osjeća usamljenost Njega dozivajući, niti za kim osjeća potrebu od Njega tražeći i moleći Mu se. Pa ako i grijeh učini ili pogriješi, a u prirodi mu je da griješi, osvijesti se i pokaje, Allah subhanehu ve te'ala mu oprosti.

Sve to je uzeto iz definicije dobročinstva (ihsana) Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi!”

Ovo je, u kratkim crtama, vjera islam.
__________________________________________________________________________________

[1] Licemjerstvo (nifak) je javno ispoljavanje vjerovanja – imana, a prikrivanje nevjerovanja. U to ne ulaze riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Tri su znaka kod munafika…”, tako da se onaj koji iznevjeri, slaže ili ne ispuni povjerenu mu stvar – emanet, ne smatra radi toga nevjernikom. To je društveno licemjerstvo, a ne pravo, tj. licemjerstvo u vjerovanju, koje smo spomenuli.

Lov iz hobija po šerijatu nije dozvoljen !!!

Pitanje: 

 

Želim da se uključim u lovačko društvo i bavim se lovom. Znam da u vezi s lovom postoje šerijatski propisi pa bih Vas zamolio da te propise ukratko objasnite.

 

Odgovor:

 

Dozvoljeno je loviti pod sljedećim uvjetima: 

 

1) da se lovi radi hrane, 

 

2) da se lovi radi uništavanja štetočina. 

 

Prema tome, lov iz hobija po šerijatu nije dozvoljen, jer Allah, dž.š, u Kur'anu kaže da nije ništa bez razloga stvorio. Prema tome, kada čovjek koristi to što je stvoreno s ciljem mora za to imati šerijatski opravdan cilj. 

 

Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s, i u pogledu lova ostavio jasne upute: 

 

” Nemojte bilo šta što ima dušu uzimati za svoj cilj (tj. da ga gađate). ” (Sahihu Muslim, “Kitabus-sajdi vez-zebaih ve ma ju'kelu minha”, br. 1958) 

 

” Ko ubije vrapca iz zabave, vrabac će na Sudnjem danu doći Allahu vičući: ‘Gospodaru, taj i taj me ubio iz zabave, a nije me ubio radi neke koristi. ” (Nesai, Sunen, “Kitabud-dahaja”, br. 4370, Ahmed, Musned, “Musnedul-muksirin”, br. 18651)

Da bi ulovljeno bilo dozvoljeno jesti potrebno je da lovac, sredstvo kojim se lovi i ulovljeno ispunjavaju određene uvjete:

 

Lovac treba ispunjavati sljedece uvjete: 

 

a) da bude od osoba od kojih je dozvoljeno jesti ono što zakolju; 

 

b) da ima namjeru lova, bilo da gađa ili šalje lovnu životinju (kera, sokola), i da namjerno ne ispusti reći bismillah pri gađanju ili puštanju lovne životinje; 

 

c) da lovac ne bude pod ihramima, jer je osobi u ihramima, bilo da ide na hadž ili umru, zabranjeno loviti na kopnu.

 

Sredstvo kojim se lovi mora ispunjavati sljedeće uvjete:

 

a) ker, soko itd. moraju biti dresirani, tako da slušaju lovca šta im naredi, dakle da love po njegovoj naredbi, a ne radi sebe; 

 

b) da ga lovac pošalje na plijen, dakle da ne ode loviti sam od sebe; 

 

c) da ulovljenu životinju ubije ranjavajući je, ne daveći, ili da je živu donese pa je lovac zakolje; 

 

d) da ne jede ono što je ulovila.

 

Što se oružja tiče ono mora biti takvo da ranjava i da ne bude nešto čime je zabranjeno klati životinju, kao što je zub i nokat.

 

Ulovljena životinja treba ispunjavati sljedeće uvjete: 

 

a) da bude u osnovi dozvoljena za jesti; 

 

b) da bude divlja, ne domaca; 

 

c) da umre od rane, ne od pada sa stijene ili gušenjem u vodi; 

 

d) da je lovac zakolje ako je zatekne živu.

 

Ovo su osnovni šerijatski propisi o lovu.

 

FETVE I SAVJETI 

 

dr. Šukri Ramić (Novi Horizonti)

 

____________________________

Lov iz hobija po šerijatu nije dozvoljen !!!

Pitanje: 

 

Želim da se uključim u lovačko društvo i bavim se lovom. Znam da u vezi s lovom postoje šerijatski propisi pa bih Vas zamolio da te propise ukratko objasnite.

 

Odgovor:

 

Dozvoljeno je loviti pod sljedećim uvjetima: 

 

1) da se lovi radi hrane, 

 

2) da se lovi radi uništavanja štetočina. 

 

Prema tome, lov iz hobija po šerijatu nije dozvoljen, jer Allah, dž.š, u Kur'anu kaže da nije ništa bez razloga stvorio. Prema tome, kada čovjek koristi to što je stvoreno s ciljem mora za to imati šerijatski opravdan cilj. 

 

Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s, i u pogledu lova ostavio jasne upute: 

 

” Nemojte bilo šta što ima dušu uzimati za svoj cilj (tj. da ga gađate). ” (Sahihu Muslim, “Kitabus-sajdi vez-zebaih ve ma ju'kelu minha”, br. 1958) 

 

” Ko ubije vrapca iz zabave, vrabac će na Sudnjem danu doći Allahu vičući: ‘Gospodaru, taj i taj me ubio iz zabave, a nije me ubio radi neke koristi. ” (Nesai, Sunen, “Kitabud-dahaja”, br. 4370, Ahmed, Musned, “Musnedul-muksirin”, br. 18651)

Da bi ulovljeno bilo dozvoljeno jesti potrebno je da lovac, sredstvo kojim se lovi i ulovljeno ispunjavaju određene uvjete:

 

Lovac treba ispunjavati sljedece uvjete: 

 

a) da bude od osoba od kojih je dozvoljeno jesti ono što zakolju; 

 

b) da ima namjeru lova, bilo da gađa ili šalje lovnu životinju (kera, sokola), i da namjerno ne ispusti reći bismillah pri gađanju ili puštanju lovne životinje; 

 

c) da lovac ne bude pod ihramima, jer je osobi u ihramima, bilo da ide na hadž ili umru, zabranjeno loviti na kopnu.

 

Sredstvo kojim se lovi mora ispunjavati sljedeće uvjete:

 

a) ker, soko itd. moraju biti dresirani, tako da slušaju lovca šta im naredi, dakle da love po njegovoj naredbi, a ne radi sebe; 

 

b) da ga lovac pošalje na plijen, dakle da ne ode loviti sam od sebe; 

 

c) da ulovljenu životinju ubije ranjavajući je, ne daveći, ili da je živu donese pa je lovac zakolje; 

 

d) da ne jede ono što je ulovila.

 

Što se oružja tiče ono mora biti takvo da ranjava i da ne bude nešto čime je zabranjeno klati životinju, kao što je zub i nokat.

 

Ulovljena životinja treba ispunjavati sljedeće uvjete: 

 

a) da bude u osnovi dozvoljena za jesti; 

 

b) da bude divlja, ne domaca; 

 

c) da umre od rane, ne od pada sa stijene ili gušenjem u vodi; 

 

d) da je lovac zakolje ako je zatekne živu.

 

Ovo su osnovni šerijatski propisi o lovu.

 

FETVE I SAVJETI  

dr. Šukri Ramić (Novi Horizonti)

____________________________

 

 

 

HADIS DŽIBRILA – ALEJHIS-SELAM –

 

● Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: “Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče:

 

“O, Muhammede,obavijesti me o islamu.” Poslanik mu odgovori: 

 

” Islam je da svjedočiš da nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ako budeš imao za to mogućnosti ” 

 

Istinu si rekao,” odgovori mu čovjek. Omer,r.a.,kaže:  Začudismo se ovom čovjeku, pita Poslanika i potvrđuje istinitost njegovog govora. “Čovjek ponovo upita:

 

” Obavjesti me o imanu ? “, Poslanik mu odgovori: ” To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i u Njegovo određenje, dobro ili zlo.”. “Istinu si rekao”,odgovori čovjek ,pa ponovo upita:

 

” Obavjesti me o ihsanu ? “. “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, zaista, On tebe vidi. ” odgovori poslanik. 

 

Zatim reče: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu ? ‘Alejhisselam odgovori: ‘ Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.’

 

‘Obavijesti me o njegovim predznacima’, reče čovjek. Alejhisselam mu reče: ‘ Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.’

 

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mi reče: ‘ O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek ?’ Ja mu odgovorih: ‘ Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. ‘ On mi tada reče: ‘ To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.” –

 

( Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9. )

 

HADIS DŽIBRILA – ALEJHIS-SELAM –

 

● Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: “Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče:

 

“O, Muhammede,obavijesti me o islamu.” Poslanik mu odgovori: 

 

” Islam je da svjedočiš da nema drugog božanstva koje uistinu zaslužuje ibadet osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ako budeš imao za to mogućnosti ” 

 

Istinu si rekao,” odgovori mu čovjek. Omer,r.a.,kaže:  Začudismo se ovom čovjeku, pita Poslanika i potvrđuje istinitost njegovog govora. “Čovjek ponovo upita:

 

” Obavjesti me o imanu ? “, Poslanik mu odgovori: ” To je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i u Njegovo određenje, dobro ili zlo.”. “Istinu si rekao”,odgovori čovjek ,pa ponovo upita:

 

” Obavjesti me o ihsanu ? “. “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, zaista, On tebe vidi. ” odgovori poslanik. 

 

Zatim reče: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu ? ‘Alejhisselam odgovori: ‘ Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.’

 

‘Obavijesti me o njegovim predznacima’, reče čovjek. Alejhisselam mu reče: ‘ Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.’

 

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mi reče: ‘ O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek ?’ Ja mu odgovorih: ‘ Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. ‘ On mi tada reče: ‘ To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.” –

 

( Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Iman, islam, ihsan i dužnost vjerovanja u odredbu Uzvišenog Allaha, br. 9. )

 

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI – Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI – Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: ” Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ”

Zejd b. Eslem veli: ” Upamtio sam da su ranije govorili: ‘ Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. ”’

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: ” Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.”

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : ” Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. ”

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ”Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ”

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

SPREMAMO LI SE ZA RAMAZAN ?

O

d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 

 

PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!

Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.

  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.

 

U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao

 

” Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 

 

„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 

– proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
– klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
– zikrimo
– dovimo
– udjeljujemo sadaku
– kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
– čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:

 

” I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 

 

” Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. ” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

____________________________________________________________

 

SPREMAMO LI SE ZA RAMAZAN ?

O

d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 

 

PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!

Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.

  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.

 

U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao

 

” Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 

 

„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 

– proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
– klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
– zikrimo
– dovimo
– udjeljujemo sadaku
– kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
– čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:

 

” I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 

 

” Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. ” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

____________________________________________________________

 

RASPROSTRANJENOST MUZIKE – PREDZNAK SUDNJEG DANA

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Allah dž.š., kaže: 

„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 

Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 

Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !

Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 

” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)