Arhive za ‘islamske knjige’ kategoriju

Dolazi nam neosjetno jedan dragi gost, koji nama, bosanskim muslimanima, vraća sjećanja na predratna vremena kada smo ga dočekivali pripremajući svoje džamije, otvarajući mu širom vrata.

Taj nama dragi gost je mjesec ramazan, kojem sada mnogi muslimani ne mogu otvoriti domove i svoje džamije, jer su im ih dušmani porušili, ali tom gostu, ramazanu, dušmani nisu uništili jedan dom, uvijek otvorenih vrata, a to je vjerničko srce bosanskog muslimana.

Ramazan je mjesec posta, koji iziskuje istinsku pažnju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga mjeseca ne može osjetiti svako. Neupućeni u vjeru doživljavaju ga kao teret koji ne mogu izvršiti. Međutim, Allah, dž. š., nije ništa propisao u Svojoj vjeri, islamu, kao obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugoga svijeta.

Na stranicama koje slijede, ramazanski post i ono što je vezano uz njega tretiraju se sa stanovišta fikha, odnosno islamskih propisa. U prvom redu za one koji duhovni smisao, ljepotu i dobro posta dosežu izvršavanjem ove temeljne dužnosti u islamu, ali se o šerijatskim propisima posta i ramazana žele obavijestiti dublje i detaljnije.

MUDROST PROPISIVANJA POSTA

Allah, dž.š., stvorio je čovjeka na poseban način. Kao njegov Stvoritelj najbolje zna šta mu odgovara i šta je dobro za njega, a šta ne.

Zato mu odredi svrhu njegovog bivstvovanja na dunjaluku u izvršavanju ibadeta: “Nisam stvorio džine i ljude osim da bi ibadetili.”

Post je specifični dio tog ibadeta. Pored onosvjetskih, ahiretskih sevapa i nagrada, ima i neosporne ovodunjačke koristi. Post je zdrav. Postoje klinike u nekim najrazvijenijim zapadnim zemljama koje liječe neke kategorije bolesnika kurama uzdržavanja od hrane.

Mi, pripadnici šehadeta, gledamo na ibadet i Ailahov koncept življenja na dunjaluku upravo s aspekta sehadeta; da ibadetimo, postimo, klanjamo iz razloga što je to Svevišnji Allah naredio,a ne zato što medicina ocjenjuje post kao određenu zdravstvenu vrijednost, pa čak i sredstvo liječenja.

Stalnim postom mjeseca ramazana podstiče se jedna ibadetska samokontrola i osjećaj blizine Allaha, dž.š., i Njegovog konstantnog praćenja, Što čini čovjeka odgovornim da kontrolira svoje postupke i bude koristan član svoje zajednice. Time savladava svoja šehveta (prohtjeve), porive, postaje gospodar svojih strasti, ne dozvoljavajući da njime upravljaju emocije umjesto razuma. Postač se približava sferama “Ihsana” definiranog u hadisu Džibrila, a.s.

“Da Allaha obožavaš kao da ga vidiš, pa i ako ti Njega ne vidiš. On tebe vidi.”

Postača, doista i ne može niko kontrolirati osim Allaha, dž.š., u četiri zida, kada ga niko ne vidi osim Allaha, dž.š. Samo su imanske vrijednosti regulatori i stimulansi posta ili prekida posta.

Postom je u riznicu islamskih vrijednosti uvedena komponenta masovne jednakosti, gdje pripadnik sehadeta koji je pametan, puno-ljetan, zdrav, obitava kod kuće; solidarizira postom sa svojim bratom muslimanom u čitavom svijetu ma kakvog ekonomskog stanja bio. Tako čitavog ramazanskog dana ne jede, ne pije, i ne uživa ni onaj koji ima kule i gradove, pečene volove, janjad i prepelice, kao ni onaj koji jedva ima za zalogaj nasušnog somuna ili gutljaj vode…

To je jedna nova dimenzija jednakosti, koja zadire čak i u privatni život. Naime, ne ogleda se samo na izvanjskim pokazateljima nego zadire i u subjektivni kućni život gdje stavlja u ravnopravan odnos bogatog i siromašnog, i to traje čitav mjesec posta koga Allah, dž.š., propisa strogom (farz – vadžib) naredbom i dužnošću.

A koliko je to strog propis i ne smije se prekršiti možemo shvatiti iz ovog hadisa:

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao:

“Ko prekine post na dan ramazana bez šerijatski opravdanog razloga, ne može nadoknaditi taj dan kada bi poslije toga čitavo vrijeme postio.”


FIKHSKI PROPISI O POSTU

Definicija

Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari {npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i si.) u vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrđena Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idžmaom.

U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.”

(El-Bekare;185)

Muhammed, a.s., veli: “Islam se temelji na pet stvari: šehadetu – svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu’’.

Post je potvrđen i idžmaom – konsenzusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama – stupova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.

Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidžri. Mjesec ramazan se računa po lunarnom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mlađaka i svjedočenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna. To su:

1. Uzdržavanje (imsak) od onoga što kvari post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u kome se dozvoljava sastajanje sa ženama u noćima ramazana, a zabranjuje danju.

Zatim se dalje u ajetu veli: “l jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noći,” (EI-Bekare, 187)

2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda,a.s., koji kaže: “Djela se računaju po namjeri…” Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibn – Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: “Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta.” Ovaj hadis prenosi pet od šest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluči. Tako se nijeti bilo koji drugi ibadet osim hadža i umre. Dakle, nijet je unutarnja odluka srca da se izvrši određeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze s jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

VRIJEDNOST RAMAZANA, POSTA I IBADETA U NJEMU

Od Selmana, r.a., prenosi se sljedeći hadis: Održao nam je Poslanik, a.s., hutbu na kraju mjeseca ša'bana i tom prilikom rekao: “Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci.”

Allah, dž.š., odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju – namaz koji se obavlja u tim noćima kao dobrovoljni vid ibadeta.

Ko se Allahu, dž.š., približi kakvim dobročinstvom, računat će se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), računat će mu se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada je za nju Džennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povećava nafaka vjernika.

Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprostom grijeha i oslobađanjem od vatre, a dobit će nagradu kao i postač bez umanjenja njegove nagrade.

Tada prisutni ashabi povikaše:

“Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača”.

Muhammed, a.s., na to im je odgovorio: “Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka”.

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj – oslobođenje od vatre. Ko olakša onome stoje pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah, dž.š., tome će oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre.

Nastojte u ovom mjesecu raditi četiri stvari: dvije kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo jesu šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., te da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari, koje su vam neophodne, jesu da Allaha, dž.š., molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre.

A ko napoji postača, Allah, dž.š., napojit će ga sa Svoga havda (pojila), tako da neće ožednjeti do ulaska u Džennet.

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

“Pet dnevnih namaza, džuma do džume, a ramazan do ramazana, brišu grijehe između, ako se izbjegavaju teški grijesi”.

Također se prenosi od Ebu-Hurejre slijedeće: “Ko isposti ramazan s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah, dž.š., oprostit će mu prijašnje grijehe.”

Ebu-Hurejre također prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Allah, dž.š., kaže: Sve aktivnosti čovjeka su njegove, osim posta; post je Moj i Ja za njega dajem nagradu. Post je štit pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi i neka se ne dere. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže ja postim, ja postim. Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu ljepši od mirisa miška. Postat Ima dvije radosti; prva radost mu je ona prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara. “(Ovaj hadis prenose Muslim, Ahmed, Nesai, a prenosi ga i Buharija u malo izmijenjenoj formi.)

Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika, a.s., o postu, može se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, a u kojem se kaže: “Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga; kao stoje olakšica (musafiru) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.”

Zato se obraćamo svima koji se boje Allahove, dž.š., kazne, a žude za Njegovom nagradom, da ovome mjesecu posvete posebnu pažnju, da ga ne smatraju teretom i teškom obavezom, nego najmilijim gostom.

Takvima se obraća i Poslanik, a.s., u svom hadisu, koji prenosi Džabir bin Abdullah el-Ensari, r.a.:

“Kada zaposliš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, l učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”

Takvima se Allah, dž.š., na poseban način obraća: “Post je Moj i ja za njega nagrađujem.”

Mjesec posta je mjesec svakovrsnih ibadeta, iz kojih se izdvaja dnevni ibadet – post, i noćni – klanjanje teravih-namaza te učenje Kur'ana, a.s. Poslanik, a.s., rekao je: “Allah, dž.š., propisao vam je post ramazana kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izići će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada gaje majka rodila.”

Dakle, po danu se ibadeti postom. Postom tijela i duše. A posti se uzdržavanjem od hrane, vode i drugih prohtjeva, dok se noći krunišu neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, nastojeći da se provede što duži dio noći na kijamu, rukuu i oživljavanju ramazanskih noći ibadetom.

TERAVIJE

Što se tiče ramazanskog dobrovoljnog ibadeta (teravije), to je sunnet za muškarce i žene (mada se prenosi od Alije, r.a., kako je on naređivao klanjanje teravije određujući muškarcima jednog imama, a drugoga za žene).

Muhaddisi, osim Tirmizije, prenose od Aiše, r.a., da je rekla: “Poslanik, a.s., klanjao je teraviju u džamiji, a za njim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao i druge noći pa se broj klanjača povećao. Treće noći su se iskupili, ali Poslanik, a.s., ne iziđe među njih. Ujutro im je rekao: Vidio sam da ste se okupili i ništa drugo me nije spriječilo da vam se pridružim osim bojazni da vam se teravija ne propiše kao farz.”

Muhaddisi prenose od Aiše, r.a., da Poslanik, a.s., nije u ramazanu, a niti u nekom drugom mjesecu klanjao više od jedanaest rekata.

Ibni-Huzejme i Ibni-Hibban prenose u svojim vjerodostojnim zbirkama od Džabira da im je Poslanik klanjao osam rekata i vitre, a kada su ga čekali iduće noći, nije izišao medu njih. Ovo je sunnet Poslanika, a.s., koji se navodi u hadiskim predajama.

Međutim, pouzdano se zna da su ashabi u vrijeme hilafeta Omera, Osmana i Alije klanjali dvadest rekata teravije, što je mišljenje većine pravnika hanefijske, hanbelijske i šafijske škole.

Od nekih islamskih učenjaka se prenosi da je sunnet klanjati teraviju i vitre jedanaest rekata, a ostatak do dvadeset rekata je mustehab. To je mišljenje i hanefijskog pravnika – imama Kemal ibnul-Humama, koji to obrazlaže na ovaj način:

“Dokazi presuđuju da je sunnet ono što je bilo u praksi Poslanika, a.s., a ostatak je mustehab (lijepo). U Buharijevom i Muslimovom sahihu je zabilježeno daje to jedanaest rekata s vitrama. Prema tome, sunnet je po usulu naših (hanefijskih) šejhova osam rekata, a ostatak (od 12 rekata) je mustehab.”

Noćni namaz teravije u ramazanu dozvoljeno je klanjati u džematu.

Kod većine islamskih pravnika vrednije ga je klanjati u džematu. Nije posebno određeno što će se učiti na teraviji. Međutim, prenosi se da su ashabi dugo učili na teraviji oslanjajući se na štapove zbog dugog kijama – stajanja u namazu. Nisu izlazili iz džamije do pred zoru, kada bi požurili pripremanje sehura da ne prođe vakat. Učili bi suretul–Bekare na osam prvih rekata (to je 49 prvih stranica iz Kur'ana), a ako bi se to učilo na dvadeset rekata, brojali bi to kao olakšicu. Buharija i Muslim prenose od Aiše, r.a., da je Poslanik, a.s., klanjao deset rekata predajući selam na svaka dva rekata i završavajući s jednim rekatom vitr namaza.

Kada usporedimo način na koji su teravih-namaz klanjali ashabi i kako se sada klanja, primjećujemo da gotovo nema mjesta za poređenje.

Ne bi trebalo pretjerivati s dugim klanjanjem da se oteža onima koji teško podnose (ali ne bi trebalo, također, praviti od teravije obično gimnasticiranje). Uobičajeno je da se ona klanja kod nas dvadesetak minuta s brzim rukuom i sedždom, s kratkim učenjem tako da se ne udovoljava osnovnim namaskim ruknovima i takav namaz se ne broji namazom nego običnom gimnastikom.

Poslanik, a.s., jednom je prilikom u džamiji svoga ashaba, gledajući ga kako brzo klanja bez smirenosti u namazu, tri puta vraćao da klanja, riječima:

“Klanjaj, nisi klanjao”, a onda ga poučio: “Kada hoćeš klanjati, lijepo uzmi abdest, potom se okreni prema kibli i donesi tekbir, pa prouči iz Kur'ana što znaš, potom idi na ruku i budi smiren na njemu, zatim se pridigni dok se potpuno ne ispraviš, potom idi na sedždu i ostani najmanje toliko dok se ne smiriš na sedždi, zatim se pridigni i smiri se sjedeći, potom učini drugu sedždu i smiri se na njoj, a na takav način klanjaj i ostatak namaza.”

Pošto je teravija namaz kao i ostali namazi, ne bi trebalo da se njeno izvršavanje i klanjanje razlikuje od ostalih namaza. Fatiha, koja se uči na sabahu i jaciji, ista je kao i ona što se uči na teraviji. Zato bi se trebalo odnositi prema teraviji kao i prema ostalim namazima, ne žuriti, i ne kvariti je žurbom. A sedžde i rukue izvršavati onako kako je to propisano, sa smirenošću (ta'dil erkan) i praveći propisne pauze između sedždi i nakon rukua (na stajanju i uopće ponašati se u namazu kako i dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obraća Stvoritelju, Vladaru svega).

Poslanik, a.s., kaže: “Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.” Upitaše ga: “Allahov Poslanice, kako neko krade od svog namaza?” On odgovori: “Kada ne upotpunjava rukue i sedžde.”

UČENJE KUR'ANA

Uz ramazan je, pored ovog noćnog ibadeta – teravije, od izuzetnog značaja i važnosti za vjernika, također, da što više vremena provede u učenju Kur'ana, a.s. Poslanik, a.s., kaže u hadisu koji prenosi Ibn- Mesud: “Ko prouči samo jedan harf od Allahove Knjige, imat će za to kao daje učinio dobročinstvo, a dobročinstvo se obračunava (nagrađuje) deseterostruko.”

Poslanik, a.s., rekao je i ovo: “Učite Kur'an, a.š., jer će on na Sudnjem danu biti zagovornik svome sahibiji.”

KO JE DUŽAN POSTITI ?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika.

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što su nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima je dana olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom.

Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).

Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.

Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zre/ost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.

Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje s obavezom da naposte:

Dozvoljeno je da prekine post bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava prekidanje posta je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili prekidati post. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je prekidati. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

POST VOJNIKA

U ovoj našoj sadašnjoj situaciji teško je dati jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako da različite situacije u kojima se nalazi ili se može naći, čine da on može ući u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je rekao: “Ratovali smo uz Poslanika, a.s., u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je postač zamjerao nepostačima, a niti nepostač postocima. Smatrali su daje lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta. Smatrali su, također, daje lijepo za onoga ko osjeti slabost da prekine post.” (Hadis bilježe Ahmed i Muslim.)

Post vojnika u ratu je obaveza ako se nalazi na običnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da prekida post s obavezom da naposti. Ako je u teškoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov život ili život njegovog suborca, bilo da je kod kuće ili na putu, onda mu je obaveza da prekida post i naposti poslije, kada mu se ukaže prilika.

Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa), a, također, može se upotrijebiti kijas za druge, slične situacije.

ADABI POSTA

Lijepo je da se svaki postač pridržava sljedećeg muslimanskog ahlaka:

1. Ručak (sehur)

Cijeli islamski ummet se slaže s time da je mustehab ručati prije zapaštanja, ali nema grijeha onome ko ga ostavi.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ručajte, zaista je u ručku (sehuru) bereket.” Računa se da je čovjek ručao, odnosno ispunio formu, makar popio gutljaj vode. Od Ebu–Se'ida el-Hudrija, r.a., prenosi se: “U sehuru je bereket, ne ostavljate ga pa makar pijenjem gutljaja, jer Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na ručak.” (Prenosi ga Ahmed.)

Vrijeme sehura je od polovice noći pa do pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi: “Ashabi Poslanika Muhammeda, a.s., nisu odugovlačili s iftarotv, a sehur su odgađali do zadnjeg momenta. ” (Hadis bilježi Bejheki s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako se postač dvoumio oko početka zore, može jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je nastupila zora.

2. Požurivanje s iftarom

Postaču je mustehab požuriti s iftarom čim nastupi njegovo vrijeme. Od Sehl ibn-Sa'da se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Ljudi će biti na dobru sve dok budu požurivali s iftarom”. (Hadis bilježe Buharija i Muslim.)

Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7) i si. ili isti toliki broj gutljaja vode.

Od Enesa, r.a., prenosi se da je Poslanik, a.s., iftario s nekoliko hurmi prije klanjanja akšama, a ako ne bi bilo toga, onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis bilježe Ebu David, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom.)

U ovom hadisu je dokaz da je lijepo iftariti na ovaj način, a posije obavljanja akšam namaza može se nastaviti s večerom.

3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta

Ibn-Madždže prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni el-Asa da je Muhammed, a.s., rekao: “Postaču neće biti odbijena dova koju uputi Allahu, dž.š., prilikom iftara.” A Abdullah je učio ovu dovu: “Moj Gospodaru, molim Te Tvojom milošću, koja obuhvaća sve, da mi oprostiš.” Spominje se i ova dova koja se uči prilikom iftara: “Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim onim čime si me Ti opskrbio.” “Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve bi rizkike eftartu.”

4. Ostavljanje svega onoga što je u suprotnosti s postom

Postač se treba čuvati svega što može da pokvari ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhammed, a.s., rekao: “Nije post samo uzdržavanje od hrane i pića nego i od bespotrebnog govora, svođenja, a ako te neko vrijeđa ili napada, reci ja postim, ja postim.” (Hadis bilježe: Ibn-Huzejme, Ibn-Hibban i EI-Hakim, koji ga ocjenjuju s “vjerodostojan po Muslimovim kriterijima”.)

Muhaddisi, osim Muslima, bilježe hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, po kojem je Muhammed, a.s., rekao: “Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu, Allahu, dž.š., nije potrebno to što on ostavlja jelo i piće.”

Od istog prenosioca se navodi da je Muhammed, a.s., rekao: “Ima postača koji od posta imaju samo glad.”

5. Upotreba misvaka

Lijepo je da postač upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na početku ili na kraju dana. Analogno ovome, mustehab je za vrijeme posta prati zube četkicom pošto kod nas nema misvaka.

6. Darežljivost i provođenje vremena u učenju Kur'ana

Lijepo je biti darežljiv i baviti se učenjem i izučavanjem Kur'ana, a.s., u svakom vaktu, a posebno u ramazanu.

Buharija bilježi hadis koji prenosi Ibn-Abbas, r.a.: “Poslanik, a.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazana kad mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je svake ramazanske noći da bi ga podučavao Kur'anu, tako da je Poslanik, a.s., postajao blaži od blagog povjetarca u činjenju dobra.”

7. Pojačavanje ibadeta u posljednjih deset dana Ramazana Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Aiša, r.a., po kojem je Poslanik, a.s., obilježavao noći posljednje trećine ramazana ibadetom, budeći žene, da bi i one to činile, i ustežući se od spolnog općenja.

ŠTA JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom

Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: “Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine.” (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebud-Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako ude voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.

2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i si. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.

3. Poljubac postača

Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim “.

Muhammed, a.s., upitao me je :

“Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?”

“To mi ne smeta, odgovorio sam mu.”

“Pa zašto, onda, pitaš za ovo?”, kazao mi je Allahov Poslanik, a.s.”

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija

Dozvoljena je svaka injekcija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. lako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i si. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa prekine post tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati

Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u haidu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:

1. Ono što kvari post koji je dovoljno napostiti.

2. Radnje koje kvare post a poslije kojih je obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE KOJE KVARE POST I KOJI JE DOVOLJNO NAPOSTITI

1. Jelo i piće

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.

Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret – kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio.” (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje

Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret.

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka naposti taj dan.”

(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim,koji ga smatra vjerodostojnim.)

3. Hajz i nifas

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)

Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.

Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da prekine post, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret)

Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka.

Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.

Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:

– Propao sam, Božiji Poslaniče!

– A što te upropasti? – upita ga Poslanik, a.s.

– Općio sam sa ženom uz ramazan.

– Da li imaš roba da ga oslobodiš? – upita ga Poslanik a.s.

– Ne – odgovori.

– A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?

– Ne – odgovori.

– A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?

– Ne – odgovori.

Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: – Podijeli ovo kao sadaku.

– Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.

Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: – Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne.

Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.

Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega.

Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.

Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti propuštene ramazanske dane ne moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dođe novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ramazana.

Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira na to jesmo li u ovom slučaju odložili da napostimo bilo s opravdanjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku od ostalih pravnih škola. Malik, Šafija i Ahmed smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja, onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za svaki dan. Ovo mišljenje nema podlogu. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a., slijedeći hadis: “Došao je neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao: “Poslaniče, majka mije umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?” Poslanik ga upita: “Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?” “Da,”reče mu. “Pa, preče je da se vrati dug Allahu, dž.š.”, kazao mu je Poslanik, a.s.”

Kako se određuje dužina posta u predjelima i zemljama gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno?

To se određuje analogno zemljama i mjestima umjerene dužine dana i noći kao što je Meka i Medina ili najbliže zemlje normalne dužine dana i noći.

LEJLETUL-KADR

To je najvrednija noć tokom čitave godine, a dokaz su riječi Allaha dž.š.:

“Mi smo ga (Kur'an) objavili u noći Kadr.

– A što ti misliš šta je noć Kadr?

– Noć Kadr je bolja- vrednija od hiljadu mjeseci.”

Odnosno, ibadet u toj noći, tj. klanjanje učenje i zikr bolji su i vredniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te noći.

Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima posljednje trećine ramazana.

Islamski učenjaci su se razlišli u određivanju ove noći. Ima više mišljenja oko toga:

1. da ova noć pada dvadeset i prve noći ramazana;

2. da ova noć pada dvadeset i treće noći ramazana;

3. da ova noć pada dvadeset i pete noći ramazana;

4. da ova noć pada dvadeset i devete noći ramazana;

5. da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć posljednje trećine mjeseca ramazana.

Većina smatra da je noć Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana.

Ahmed bilježi hadis s vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibn–Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko je bude tražio, neka je traži dvadeset i sedme noći.”

Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Ebu-Hurejre- po kojem je Poslanik, a.s., rekao: “Ko provede noć Kadr na kijamu s imanom, iskreno, tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit će mu oprošteno ono što je učinio od grijeha.”

Ahmed, Ibn-Madždže i Tirmizi (koji ga drži vjerodostojnim hadisom) bilježe hadis od Aiše, r.a., koja kaže: “Rekla sam: Poslanice, što misliš ako saznam koja je to noć Kadr, šta da učim u njoj?

Poslanik reče: Reci: Allahumme inneke ‘afuvvun tuhibbul ‘afve fa ‘fu'anni.”

(O moj Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost pa mi oprosti.)

Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile “Lejletul– kadi” s nekim posebnim nijetom i posebnim učenjem.

Nafila te noći je obična noćna nafila koja se nijeti srcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je što veći dio noći provesti klanjajući nafilu, učeći Kur'an i čineći zikr Allahu, dž.š.

ZEKATUL-FITR i SADAKATUL-FITR

Obaveza je podijeliti sadakatul-fitr na svakog muslimana, velikog i malog, na muško ili žensko, na slobodnog ili roba. Buharija i Muslim bilježe od Omera, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s. propisao je sadakatul-fitr u ramazanu, “sa”‘(četiri pregršti) hurmi, ili “sa” ječma, na slobodnog, na roba, na muško, na žensko, na malo i veliko od muslimana.”

Ebu-Davud, Ibn-Madždže i Darekutni bilježe od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s., propisao je sadakatul-fitr kao čišćenje za postača od nepotrebnog, ružnog govora, i kao hranu siromaha; ko je podijeli prije Bajrama, računa se kao sadakatul-fitr, a ko je podijeli poslije Bajram namaza računa se kao obična sadaka.”

Sadakatul-fitr je obaveza svakog muslimana koji ima (“sa”‘ četiri pregršti) hrane preko potrebe njegove porodice u 24 sahata (dan i noć).

Daje se “sa” četiri pregršti pšenice, ječma, riže ili kukuruza itd.

Ebu Hanife, polazeći od toga šta je korisnije za siromaha, dozvoljava da se da protuvrijednost.

U današnjim uvjetima (vrijeme rata) u Bosni i Hercegovini, veću vrijednost ima hrana od novaca, pa je tako, u duhu ovakvog razmišljanja, sadakatul-fitr korisnije podijeliti u naturi. Također, mišljenje je Ebu-Hanife da je, ako se daje u pšenici, dovoljno da to bude pola saa.

Islamski učenjaci su se složili da obaveza sadakatul-fitra pada na koncu ramazana.

Ebu-Hanife, Šafija u starom mezhebu i jedan rivajet od Malika su na stanovištu da je vrijeme obaveze sadakatul-fitra početak zore na dan Bajrama.

Većina islamskih učenjaka je na stanovištu da je dozvoljeno dati sadakatul-fitr prije Bajrama na dan ili dva, dok Ebu-Hanife smatra da je to dozvoljeno čak i prije ramazana.

Šafija dozvoljava dijeliti sadakatul-fitr od početka ramazana.

Islamski učenjaci su se složili oko toga da ako prođe vrijeme za davanje sadakatul-fitra, ono ostaje kao obaveza da se vrati bilo kad do kraja života.

Sadakatul-fitr se može podijeliti istim kategorijama kojima se dijeli zekat, a najpreča kategorija od njih je kategorija siromaha, kao što to određuje spomenuti hadis.

ITIKAF

Islamski učenjaci su se složili u tome da je boravak u itikafu stvar koju je Šerijat ozakonio. Zna se da je Poslanik, a.s., svakog ramazana boravio u itikafu posljednjih deset dana ramazana. Također su u itikafu boravile njegove supruge za njegova života i poslije. Boravili su i ashabi ali nema ništa od vjerodostojnih predaja o vrijednosti itikafa kao što tvrdi Ebu–Davud od Ahmeda.

Šartovi za onoga koji hoće da se zatvori u itikaf su: da bude musliman, da bude pametan i čist od džunupluka, hajda ili nifasa.

Ruknovi itikafa su da se boravi u mesdžidu i to da bude s nijetom itikafa.

Ebu-Hanife, Ahmed, Ishak i Ebu-Sevr smatraju da se može zatvoriti i u itikaf u mesdžidu gdje se džematile obavlja pet dnevnih namaza.

Malik i Šafija smatraju da se itikaf može obaviti u bilo kojem mesdžidu.

Onaj koji je u itikafu uči ezan na munari ako su joj vrata unutar džamije, ali ako su van džamije, bio bi pokvaren itikaf ukoliko bi izlazio i ezanio.

Itikaf se računa po noćima posljednjih deset dana ramazana. Ulazi se u itikaf prije akšama dvadesete li dvadeset i prve noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).

Izlazi se nakon akšama posljednje noći mjeseca ramazana po mišljenju Ebu-Hanife i Šafije, dok je po mišljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok mutekif (onaj koji je u itikafu) ne izađe klanjati Bajram.

Lijepo je (mustehab) da mutekif klanja mnogo nafila, da se uposli namazom, učenjem Kur'ana, a.š., da izgovara tespih (subhanellah), tahmid (el-hamdulillah), tehlil (la ilahe illellah) i tekbir (Allahu ekber), da izgovara istigfar salavat i selam na Poslanika, a.s., da uči dove i da vrijeme provodi u ibadetu, pobožnosti i takvaluku.

U ovo spada učenje, čitanje i studiranje tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga, i knjiga iz oblasti životopisa Poslanika, a.s. Mekruh je osobi u itikafu da se bavi nečim što je se ne tiče, bilo da se radi o riječima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje kontakta i razgovora sa svijetom misleći da se time približava Allahu, dž.š.

POST I NEKLANJANJE

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca.

Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Između čovjeka ikufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz” (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik” (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, čiju krv je dozvoljeno prosuti.

Ebu-Hanife, Malik i Šafija smatraju da čovjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grješnik, od koga se traži pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom “hadda” (kod Malika i Šafije).

Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istući i zatvoriti dok ne proklanja.

Vrlo je interesantna rasprava Šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je Šafija Ahmedu: “Ahmede, smatraš li daje takav nevjernik?’

Ahmed: “Da.”

Šafija: “Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?”

Ahmed: “Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah.”

Šafija: “On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio.”

Ahmed: “Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem.”

Šafija: “Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem…”

Na to je zašutio imam Ahmed…

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.

– Namaz je prvi propisani ibadet.

– Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.

– Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža.

Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd.

Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.

– Namaz je zadnji vasijet – oporuka Poslanika a.s.

– Zadnje što propada od vjere.

– Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): “Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela.”

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja? Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?

Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

ŠTA POSLIJE RAMAZANA

Dunjaluk je prolazan, l mi smo svjedoci i učesnici te prolaznosti. Na to podsjeća Kur'an: “Ti si mejjit, a i oni su, doista, mrtvi…”

Svaka osoba je svjedok svoje prolaznosti.

“Svaka osoba će smrt okusiti i time se nama vratiti.”

Kao i narodi – ummeti: “Svaki ummet ima svoj edžel(kraj). l kada im dođe, ne mogu ga požuriti a niti odgoditi’

Mnogi možda neće sami sebi da priznaju kako i sami potpadaju pod tu prolaznost i svakim trenutkom su bliže smrti.

Kur'an kaže: “Reci: Doista, smrt od koje bježite, zadesit će vas…”

Ovoj općoj prolaznosti ne izmiče ni nama uvijek dragi gost, mjesec posta, mubarek ramazan.

Njegov odlazak ispraćamo jednim od dva velika i si. praznika, Ramazanskim bajramom.

U tom veselju ne bi se trebalo zaboraviti ili samo sabrati ramazanske rezultate pa se onda ponovo vratiti dunjaluku.

Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak… 
autor: mr. Muharem Štulanović
_______________________________________________________________

Dolazi nam neosjetno jedan dragi gost, koji nama, bosanskim muslimanima, vraća sjećanja na predratna vremena kada smo ga dočekivali pripremajući svoje džamije, otvarajući mu širom vrata.

Taj nama dragi gost je mjesec ramazan, kojem sada mnogi muslimani ne mogu otvoriti domove i svoje džamije, jer su im ih dušmani porušili, ali tom gostu, ramazanu, dušmani nisu uništili jedan dom, uvijek otvorenih vrata, a to je vjerničko srce bosanskog muslimana.

Ramazan je mjesec posta, koji iziskuje istinsku pažnju i koji pripadnik islama ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost toga mjeseca ne može osjetiti svako. Neupućeni u vjeru doživljavaju ga kao teret koji ne mogu izvršiti. Međutim, Allah, dž. š., nije ništa propisao u Svojoj vjeri, islamu, kao obavezu, a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugoga svijeta.

Na stranicama koje slijede, ramazanski post i ono što je vezano uz njega tretiraju se sa stanovišta fikha, odnosno islamskih propisa. U prvom redu za one koji duhovni smisao, ljepotu i dobro posta dosežu izvršavanjem ove temeljne dužnosti u islamu, ali se o šerijatskim propisima posta i ramazana žele obavijestiti dublje i detaljnije.

MUDROST PROPISIVANJA POSTA

Allah, dž.š., stvorio je čovjeka na poseban način. Kao njegov Stvoritelj najbolje zna šta mu odgovara i šta je dobro za njega, a šta ne.

Zato mu odredi svrhu njegovog bivstvovanja na dunjaluku u izvršavanju ibadeta: “Nisam stvorio džine i ljude osim da bi ibadetili.”

Post je specifični dio tog ibadeta. Pored onosvjetskih, ahiretskih sevapa i nagrada, ima i neosporne ovodunjačke koristi. Post je zdrav. Postoje klinike u nekim najrazvijenijim zapadnim zemljama koje liječe neke kategorije bolesnika kurama uzdržavanja od hrane.

Mi, pripadnici šehadeta, gledamo na ibadet i Ailahov koncept življenja na dunjaluku upravo s aspekta sehadeta; da ibadetimo, postimo, klanjamo iz razloga što je to Svevišnji Allah naredio,a ne zato što medicina ocjenjuje post kao određenu zdravstvenu vrijednost, pa čak i sredstvo liječenja.

Stalnim postom mjeseca ramazana podstiče se jedna ibadetska samokontrola i osjećaj blizine Allaha, dž.š., i Njegovog konstantnog praćenja, Što čini čovjeka odgovornim da kontrolira svoje postupke i bude koristan član svoje zajednice. Time savladava svoja šehveta (prohtjeve), porive, postaje gospodar svojih strasti, ne dozvoljavajući da njime upravljaju emocije umjesto razuma. Postač se približava sferama “Ihsana” definiranog u hadisu Džibrila, a.s.

“Da Allaha obožavaš kao da ga vidiš, pa i ako ti Njega ne vidiš. On tebe vidi.”

Postača, doista i ne može niko kontrolirati osim Allaha, dž.š., u četiri zida, kada ga niko ne vidi osim Allaha, dž.š. Samo su imanske vrijednosti regulatori i stimulansi posta ili prekida posta.

Postom je u riznicu islamskih vrijednosti uvedena komponenta masovne jednakosti, gdje pripadnik sehadeta koji je pametan, puno-ljetan, zdrav, obitava kod kuće; solidarizira postom sa svojim bratom muslimanom u čitavom svijetu ma kakvog ekonomskog stanja bio. Tako čitavog ramazanskog dana ne jede, ne pije, i ne uživa ni onaj koji ima kule i gradove, pečene volove, janjad i prepelice, kao ni onaj koji jedva ima za zalogaj nasušnog somuna ili gutljaj vode…

To je jedna nova dimenzija jednakosti, koja zadire čak i u privatni život. Naime, ne ogleda se samo na izvanjskim pokazateljima nego zadire i u subjektivni kućni život gdje stavlja u ravnopravan odnos bogatog i siromašnog, i to traje čitav mjesec posta koga Allah, dž.š., propisa strogom (farz – vadžib) naredbom i dužnošću.

A koliko je to strog propis i ne smije se prekršiti možemo shvatiti iz ovog hadisa:

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao:

“Ko prekine post na dan ramazana bez šerijatski opravdanog razloga, ne može nadoknaditi taj dan kada bi poslije toga čitavo vrijeme postio.”


FIKHSKI PROPISI O POSTU

Definicija

Post je uzdržavanje (imsak) od svega što ga kvari {npr. jelo, piće, pušenje, spolno općenje i si.) u vremenu od pojave zore do zalaska sunca dana koji se posti. To je stroga obaveza propisana l potvrđena Kur'anom, Poslanikovim a.s., sunnetom i idžmaom.

U suri EI-Bekere, u 183 i 185 ajetu, Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, propisan vam je post kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” “Ko od vas bude prisutan kod kuće tog mjeseca, neka ga posti.”

(El-Bekare;185)

Muhammed, a.s., veli: “Islam se temelji na pet stvari: šehadetu – svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadžu’’.

Post je potvrđen i idžmaom – konsenzusom islamskog ummeta. Svi islamski učenjaci i svi muslimani slažu se da je to jedan od ruknova islama – stupova, čijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.

Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidžri. Mjesec ramazan se računa po lunarnom kalendaru. Broji se da je počeo viđenjem mlađaka i svjedočenja makar jednog svjedoka.

RUKNOVI POSTA

Post se sastoji iz dva rukna. To su:

1. Uzdržavanje (imsak) od onoga što kvari post od zore do zalaska sunca.

Dokaz za to je 187. ajet sure EI-Bekare, u kome se dozvoljava sastajanje sa ženama u noćima ramazana, a zabranjuje danju.

Zatim se dalje u ajetu veli: “l jedite i pijte dok vam ne bude jasan bijeli konac od crnog konca zore (dok zora ne zabijeli), zatim upotpunite post do noći,” (EI-Bekare, 187)

2. Nijet (odluka), a potvrda za to je hadis Allahovog, dž.š., poslanika Muhammeda,a.s., koji kaže: “Djela se računaju po namjeri…” Potvrda za to je i hadis koji prenosi Ibn – Omer od Hafse, da je rekao Muhammed a.s.: “Ko ne zanijeti ovaj post prije sabaha, nema posta.” Ovaj hadis prenosi pet od šest hadiskih zbirki. Nijet se ne izgovara jezikom, on se samo srcem zanijeti i odluči. Tako se nijeti bilo koji drugi ibadet osim hadža i umre. Dakle, nijet je unutarnja odluka srca da se izvrši određeni ibadet i ta odluka nema nikakve veze s jezikom i izgovaranjem bilo kakve formule.

VRIJEDNOST RAMAZANA, POSTA I IBADETA U NJEMU

Od Selmana, r.a., prenosi se sljedeći hadis: Održao nam je Poslanik, a.s., hutbu na kraju mjeseca ša'bana i tom prilikom rekao: “Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kojem ima jedna noć vrednija od hiljadu drugih mjeseci.”

Allah, dž.š., odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju – namaz koji se obavlja u tim noćima kao dobrovoljni vid ibadeta.

Ko se Allahu, dž.š., približi kakvim dobročinstvom, računat će se kao da je obavio strogu obavezu u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), računat će mu se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, a nagrada je za nju Džennet. To je mjesec pomaganja, mjesec kada se povećava nafaka vjernika.

Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprostom grijeha i oslobađanjem od vatre, a dobit će nagradu kao i postač bez umanjenja njegove nagrade.

Tada prisutni ashabi povikaše:

“Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača”.

Muhammed, a.s., na to im je odgovorio: “Ta nagrada pripada i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka”.

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj – oslobođenje od vatre. Ko olakša onome stoje pod njegovom komandom u tom mjesecu, Allah, dž.š., tome će oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre.

Nastojte u ovom mjesecu raditi četiri stvari: dvije kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, i dvije kojima ste potrebni i koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dž.š., zadovoljstvo jesu šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š., te da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari, koje su vam neophodne, jesu da Allaha, dž.š., molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre.

A ko napoji postača, Allah, dž.š., napojit će ga sa Svoga havda (pojila), tako da neće ožednjeti do ulaska u Džennet.

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:

“Pet dnevnih namaza, džuma do džume, a ramazan do ramazana, brišu grijehe između, ako se izbjegavaju teški grijesi”.

Također se prenosi od Ebu-Hurejre slijedeće: “Ko isposti ramazan s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah, dž.š., oprostit će mu prijašnje grijehe.”

Ebu-Hurejre također prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Allah, dž.š., kaže: Sve aktivnosti čovjeka su njegove, osim posta; post je Moj i Ja za njega dajem nagradu. Post je štit pa kada neko od vas posti, neka ne govori ružne riječi i neka se ne dere. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže ja postim, ja postim. Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š., na Sudnjem danu ljepši od mirisa miška. Postat Ima dvije radosti; prva radost mu je ona prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara. “(Ovaj hadis prenose Muslim, Ahmed, Nesai, a prenosi ga i Buharija u malo izmijenjenoj formi.)

Iz ovih nekoliko hadisa Poslanika, a.s., o postu, može se vidjeti izuzetno velika vrijednost ramazana i ramazanskih ibadeta. U svjetlu tih vrijednosti jasan nam je hadis koji prenosi Ebu-Hurejre, a u kojem se kaže: “Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga; kao stoje olakšica (musafiru) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.”

Zato se obraćamo svima koji se boje Allahove, dž.š., kazne, a žude za Njegovom nagradom, da ovome mjesecu posvete posebnu pažnju, da ga ne smatraju teretom i teškom obavezom, nego najmilijim gostom.

Takvima se obraća i Poslanik, a.s., u svom hadisu, koji prenosi Džabir bin Abdullah el-Ensari, r.a.:

“Kada zaposliš; neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari, i ostavi se uznemiravanja i ezijeta komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost, l učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”

Takvima se Allah, dž.š., na poseban način obraća: “Post je Moj i ja za njega nagrađujem.”

Mjesec posta je mjesec svakovrsnih ibadeta, iz kojih se izdvaja dnevni ibadet – post, i noćni – klanjanje teravih-namaza te učenje Kur'ana, a.s. Poslanik, a.s., rekao je: “Allah, dž.š., propisao vam je post ramazana kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izići će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada gaje majka rodila.”

Dakle, po danu se ibadeti postom. Postom tijela i duše. A posti se uzdržavanjem od hrane, vode i drugih prohtjeva, dok se noći krunišu neobaveznim, dobrovoljnim ibadetom, klanjanjem teravih-namaza, nastojeći da se provede što duži dio noći na kijamu, rukuu i oživljavanju ramazanskih noći ibadetom.

TERAVIJE

Što se tiče ramazanskog dobrovoljnog ibadeta (teravije), to je sunnet za muškarce i žene (mada se prenosi od Alije, r.a., kako je on naređivao klanjanje teravije određujući muškarcima jednog imama, a drugoga za žene).

Muhaddisi, osim Tirmizije, prenose od Aiše, r.a., da je rekla: “Poslanik, a.s., klanjao je teraviju u džamiji, a za njim je klanjalo mnogo svijeta. Potom je klanjao i druge noći pa se broj klanjača povećao. Treće noći su se iskupili, ali Poslanik, a.s., ne iziđe među njih. Ujutro im je rekao: Vidio sam da ste se okupili i ništa drugo me nije spriječilo da vam se pridružim osim bojazni da vam se teravija ne propiše kao farz.”

Muhaddisi prenose od Aiše, r.a., da Poslanik, a.s., nije u ramazanu, a niti u nekom drugom mjesecu klanjao više od jedanaest rekata.

Ibni-Huzejme i Ibni-Hibban prenose u svojim vjerodostojnim zbirkama od Džabira da im je Poslanik klanjao osam rekata i vitre, a kada su ga čekali iduće noći, nije izišao medu njih. Ovo je sunnet Poslanika, a.s., koji se navodi u hadiskim predajama.

Međutim, pouzdano se zna da su ashabi u vrijeme hilafeta Omera, Osmana i Alije klanjali dvadest rekata teravije, što je mišljenje većine pravnika hanefijske, hanbelijske i šafijske škole.

Od nekih islamskih učenjaka se prenosi da je sunnet klanjati teraviju i vitre jedanaest rekata, a ostatak do dvadeset rekata je mustehab. To je mišljenje i hanefijskog pravnika – imama Kemal ibnul-Humama, koji to obrazlaže na ovaj način:

“Dokazi presuđuju da je sunnet ono što je bilo u praksi Poslanika, a.s., a ostatak je mustehab (lijepo). U Buharijevom i Muslimovom sahihu je zabilježeno daje to jedanaest rekata s vitrama. Prema tome, sunnet je po usulu naših (hanefijskih) šejhova osam rekata, a ostatak (od 12 rekata) je mustehab.”

Noćni namaz teravije u ramazanu dozvoljeno je klanjati u džematu.

Kod većine islamskih pravnika vrednije ga je klanjati u džematu. Nije posebno određeno što će se učiti na teraviji. Međutim, prenosi se da su ashabi dugo učili na teraviji oslanjajući se na štapove zbog dugog kijama – stajanja u namazu. Nisu izlazili iz džamije do pred zoru, kada bi požurili pripremanje sehura da ne prođe vakat. Učili bi suretul–Bekare na osam prvih rekata (to je 49 prvih stranica iz Kur'ana), a ako bi se to učilo na dvadeset rekata, brojali bi to kao olakšicu. Buharija i Muslim prenose od Aiše, r.a., da je Poslanik, a.s., klanjao deset rekata predajući selam na svaka dva rekata i završavajući s jednim rekatom vitr namaza.

Kada usporedimo način na koji su teravih-namaz klanjali ashabi i kako se sada klanja, primjećujemo da gotovo nema mjesta za poređenje.

Ne bi trebalo pretjerivati s dugim klanjanjem da se oteža onima koji teško podnose (ali ne bi trebalo, također, praviti od teravije obično gimnasticiranje). Uobičajeno je da se ona klanja kod nas dvadesetak minuta s brzim rukuom i sedždom, s kratkim učenjem tako da se ne udovoljava osnovnim namaskim ruknovima i takav namaz se ne broji namazom nego običnom gimnastikom.

Poslanik, a.s., jednom je prilikom u džamiji svoga ashaba, gledajući ga kako brzo klanja bez smirenosti u namazu, tri puta vraćao da klanja, riječima:

“Klanjaj, nisi klanjao”, a onda ga poučio: “Kada hoćeš klanjati, lijepo uzmi abdest, potom se okreni prema kibli i donesi tekbir, pa prouči iz Kur'ana što znaš, potom idi na ruku i budi smiren na njemu, zatim se pridigni dok se potpuno ne ispraviš, potom idi na sedždu i ostani najmanje toliko dok se ne smiriš na sedždi, zatim se pridigni i smiri se sjedeći, potom učini drugu sedždu i smiri se na njoj, a na takav način klanjaj i ostatak namaza.”

Pošto je teravija namaz kao i ostali namazi, ne bi trebalo da se njeno izvršavanje i klanjanje razlikuje od ostalih namaza. Fatiha, koja se uči na sabahu i jaciji, ista je kao i ona što se uči na teraviji. Zato bi se trebalo odnositi prema teraviji kao i prema ostalim namazima, ne žuriti, i ne kvariti je žurbom. A sedžde i rukue izvršavati onako kako je to propisano, sa smirenošću (ta'dil erkan) i praveći propisne pauze između sedždi i nakon rukua (na stajanju i uopće ponašati se u namazu kako i dolikuje tome ibadetu, putem kojeg se obraća Stvoritelju, Vladaru svega).

Poslanik, a.s., kaže: “Najgori kradljivac je onaj koji krade od svog namaza.” Upitaše ga: “Allahov Poslanice, kako neko krade od svog namaza?” On odgovori: “Kada ne upotpunjava rukue i sedžde.”

UČENJE KUR'ANA

Uz ramazan je, pored ovog noćnog ibadeta – teravije, od izuzetnog značaja i važnosti za vjernika, također, da što više vremena provede u učenju Kur'ana, a.s. Poslanik, a.s., kaže u hadisu koji prenosi Ibn- Mesud: “Ko prouči samo jedan harf od Allahove Knjige, imat će za to kao daje učinio dobročinstvo, a dobročinstvo se obračunava (nagrađuje) deseterostruko.”

Poslanik, a.s., rekao je i ovo: “Učite Kur'an, a.š., jer će on na Sudnjem danu biti zagovornik svome sahibiji.”

KO JE DUŽAN POSTITI ?

Islamski učenjaci složili su se da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, spolno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuće. A za žene je uvjet da su čiste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrulanom ciklusu ili u periodu nakon porođaja).

Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, luđaka, dijete, bolesnika, putnika.

Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta, kao što su nevjernik i luđak. Od nekih skrbnik će tražiti da poste makar neke dane, kao što je dijete, nekima je naređeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao što je slučaj sa ženom u hajdu i nifasu, a nekima je dana olakšica da ne poste, ali su dužni davati otkup – fidju, kao što je slučaj s iznemoglim starcem i staricom.

Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, luđak i dijete).

Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana, tako da se on u islamskoj državi ne smije prisiljavati na post.

Luđak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga pala ta obaveza. Poslanik, a.s., kazao je: “Kalem (pero) ne zapisuje djela trojici ljudi: luđaku dok mu se ne vrati pamet, spavaču dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne zre/ost.”(Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija.) Što se tiče djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljavaju mrsenje uz obavezu davanja fidje (otkupa za post).

U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teškim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne životne potrebe osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnošljiv u svim godišnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan u koji se mrse.

U ovu kategoriju neki ubrajaju ženu koja je u drugom stanju i dojilju ako će post štetiti njoj ili njezinoj djeci. One se mogu po Ibn-Omeru i Ibn-Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha.

Po hanefijskom mezhebu one treba samo da naposte u drugom vremenu, i nisu dužne davati otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje s obavezom da naposte:

Dozvoljeno je da prekine post bolesnik koji se nada ozdravljenju i musafir – putnik, ali sa obavezom da naposte. Bolest u kojoj se dozvoljava prekidanje posta je ona koja se pojačava postom ili postoji bojazan da će usporiti ozdravljenje.

Što se tiče putnika, učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem da li mu je vrednije postiti ili prekidati post. Mišljenje je Ebu Hanife, Šafije i Malika da je vrednije i efalnije postiti za onoga ko je snažan i može izdržati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je prekidati. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono što mu je lakše, pa ako mu je lakše postiti a poslije teško napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti, a moraju napostiti. Svi učenjaci su se složili da žena u hajdu i nifasu (u menstrulanom ciklusu i poslije porođaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen. Žena u oba ova stanja ne smije postiti, ali mora poslije napostiti, čim joj se ukaže prilika.

POST VOJNIKA

U ovoj našoj sadašnjoj situaciji teško je dati jednu generalnu fetvu za post vojnika, ali svakako da različite situacije u kojima se nalazi ili se može naći, čine da on može ući u jednu od spomenutih kategorija. Od Ebu Seida el-Hudrija se prenosi da je rekao: “Ratovali smo uz Poslanika, a.s., u mjesecu ramazanu. Bilo nas je koji smo postili, a bilo je i onih koji nisu postili. Niti je postač zamjerao nepostačima, a niti nepostač postocima. Smatrali su daje lijepo postiti za onoga ko ima snage i kuveta. Smatrali su, također, daje lijepo za onoga ko osjeti slabost da prekine post.” (Hadis bilježe Ahmed i Muslim.)

Post vojnika u ratu je obaveza ako se nalazi na običnom zadatku i ako se ne smatra putnikom. Ako je u akciji i smatra se putnikom, tada ima izbor kao i putnik: da posti ili da prekida post s obavezom da naposti. Ako je u teškoj i opasnoj akciji na koju bi mogao post negativno djelovati, ili da dovede u pitanje uspjeh, ili njegov život ili život njegovog suborca, bilo da je kod kuće ili na putu, onda mu je obaveza da prekida post i naposti poslije, kada mu se ukaže prilika.

Ovi propisi se mogu izvesti iz analogije (kijasa), a, također, može se upotrijebiti kijas za druge, slične situacije.

ADABI POSTA

Lijepo je da se svaki postač pridržava sljedećeg muslimanskog ahlaka:

1. Ručak (sehur)

Cijeli islamski ummet se slaže s time da je mustehab ručati prije zapaštanja, ali nema grijeha onome ko ga ostavi.

Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ručajte, zaista je u ručku (sehuru) bereket.” Računa se da je čovjek ručao, odnosno ispunio formu, makar popio gutljaj vode. Od Ebu–Se'ida el-Hudrija, r.a., prenosi se: “U sehuru je bereket, ne ostavljate ga pa makar pijenjem gutljaja, jer Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na ručak.” (Prenosi ga Ahmed.)

Vrijeme sehura je od polovice noći pa do pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi: “Ashabi Poslanika Muhammeda, a.s., nisu odugovlačili s iftarotv, a sehur su odgađali do zadnjeg momenta. ” (Hadis bilježi Bejheki s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako se postač dvoumio oko početka zore, može jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je nastupila zora.

2. Požurivanje s iftarom

Postaču je mustehab požuriti s iftarom čim nastupi njegovo vrijeme. Od Sehl ibn-Sa'da se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Ljudi će biti na dobru sve dok budu požurivali s iftarom”. (Hadis bilježe Buharija i Muslim.)

Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7) i si. ili isti toliki broj gutljaja vode.

Od Enesa, r.a., prenosi se da je Poslanik, a.s., iftario s nekoliko hurmi prije klanjanja akšama, a ako ne bi bilo toga, onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis bilježe Ebu David, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom.)

U ovom hadisu je dokaz da je lijepo iftariti na ovaj način, a posije obavljanja akšam namaza može se nastaviti s večerom.

3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta

Ibn-Madždže prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni el-Asa da je Muhammed, a.s., rekao: “Postaču neće biti odbijena dova koju uputi Allahu, dž.š., prilikom iftara.” A Abdullah je učio ovu dovu: “Moj Gospodaru, molim Te Tvojom milošću, koja obuhvaća sve, da mi oprostiš.” Spominje se i ova dova koja se uči prilikom iftara: “Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim onim čime si me Ti opskrbio.” “Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve bi rizkike eftartu.”

4. Ostavljanje svega onoga što je u suprotnosti s postom

Postač se treba čuvati svega što može da pokvari ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhammed, a.s., rekao: “Nije post samo uzdržavanje od hrane i pića nego i od bespotrebnog govora, svođenja, a ako te neko vrijeđa ili napada, reci ja postim, ja postim.” (Hadis bilježe: Ibn-Huzejme, Ibn-Hibban i EI-Hakim, koji ga ocjenjuju s “vjerodostojan po Muslimovim kriterijima”.)

Muhaddisi, osim Muslima, bilježe hadis kojeg prenosi Ebu-Hurejre, po kojem je Muhammed, a.s., rekao: “Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu, Allahu, dž.š., nije potrebno to što on ostavlja jelo i piće.”

Od istog prenosioca se navodi da je Muhammed, a.s., rekao: “Ima postača koji od posta imaju samo glad.”

5. Upotreba misvaka

Lijepo je da postač upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na početku ili na kraju dana. Analogno ovome, mustehab je za vrijeme posta prati zube četkicom pošto kod nas nema misvaka.

6. Darežljivost i provođenje vremena u učenju Kur'ana

Lijepo je biti darežljiv i baviti se učenjem i izučavanjem Kur'ana, a.s., u svakom vaktu, a posebno u ramazanu.

Buharija bilježi hadis koji prenosi Ibn-Abbas, r.a.: “Poslanik, a.s., bio je najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u mjesecu ramazana kad mu je dolazio Džibril. Dolazio mu je svake ramazanske noći da bi ga podučavao Kur'anu, tako da je Poslanik, a.s., postajao blaži od blagog povjetarca u činjenju dobra.”

7. Pojačavanje ibadeta u posljednjih deset dana Ramazana Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Aiša, r.a., po kojem je Poslanik, a.s., obilježavao noći posljednje trećine ramazana ibadetom, budeći žene, da bi i one to činile, i ustežući se od spolnog općenja.

ŠTA JE DOZVOLJENO POSTAČU (MUBAH)

1. Postaču je dozvoljeno kupanje i rashlađivanje vodom

Ebu-Bekr ibn-Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih, a.s., ashaba rekao: “Vidio sam Poslanika, a.s., kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog žeđi ili vrućine.” (Hadis bilježe Ahmed, Malik i Ebud-Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Ako ude voda u želudac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.

2. Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči i si. dozvoljeni su makar i osjetio okus toga u grlu, jer oko nije prirodni put hrane u želudac.

3. Poljubac postača

Od Aiše, r.a., prenosi se da ju je Muhammed, a.s., ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavršeniji čovjek u samosavladivanju.

Od Omera, r.a., prenosi se da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu i ako sam postio. Otišao sam Poslaniku, a.s., i rekao mu: “Danas sam uradio užasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim “.

Muhammed, a.s., upitao me je :

“Sto misliš o ispiranju usta dok postiš?”

“To mi ne smeta, odgovorio sam mu.”

“Pa zašto, onda, pitaš za ovo?”, kazao mi je Allahov Poslanik, a.s.”

U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slučaju za postača je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija

Dozvoljena je svaka injekcija, bilo da se daje pod kožu ili u venu. lako to stiže unutar tijela čovjeka, ipak ne kvari post, jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Puštanje krvi

Postaču je dozvoljeno puštanje krvi, osim ako to utiče na fizičko slabljenje postača. U tom smislu puštanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i si. ima isti tretman, što znači da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa, ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu-Hanife i Malik su na stanovištu da će onome koji ispira usta i nos pa prekine post tako što mu voda ode niz grlo, makar i ne htijući, post biti pokvaren.

7. Stvari od kojih se ne može čuvati

Isto, kao i za ispiranje usta, vrijedi, i za stvari od kojih se ne može čuvati, kao što je pljuvačka, prašina koja je na putu ili od brašna, slina i si. Ibn-Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga što se kupuje. Ibn-Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim noćima jesti, piti i spolno općiti, sve do pojave zore.

Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko spolno opći sa ženom mora prestati s pojavom zore.

9. Postaču je dozvoljeno da osvane džunup, kao što je dozvoljeno ženi koja je bila u haidu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje može odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

ŠTA KVARI POST

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije:

1. Ono što kvari post koji je dovoljno napostiti.

2. Radnje koje kvare post a poslije kojih je obavezno napostiti, a za te radnje slijedi i kazna.

RADNJE KOJE KVARE POST I KOJI JE DOVOLJNO NAPOSTITI

1. Jelo i piće

Jelo i piće spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare posta onome ko pokvari post jelom i pićem dužnost je napostiti propuštene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje.

Međutim, ako bi neko jeo ili pio u zaboravu ili greškom, ne mora napostiti niti za to treba izvršiti keffaret – kaznu. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko zaboravi da posti pa pojede nešto ili se napije vode, neka nastavi s postom, jer Allah, dž.š., nahranio ga je i napojio.” (Hadis bilježi šest hadiskih zbirki.)

2. Namjerno povraćanje

Ako osoba povrati zbog toga što ga je nadvladao nagon za povraćanjem, ne mora napostiti niti činiti keffaret.

Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Koga nadvlada nagon za povraćanjem, nije dužan napostiti, ali ko namjerno prouzrokuje povraćanje, neka naposti taj dan.”

(Hadis bilježe Ahmed, Ebu-David, Tirmizija, Ibn-Madždže, Ibn-Hibban, Darekutni i EI-Hakim,koji ga smatra vjerodostojnim.)

3. Hajz i nifas

Ako žena dobije menstruaciju ili se porodi, pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nužno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje sjemena (ejakulacija)

Bez obzira da li je to izazvano međusobnim ljubljenjem bračnih drugova, grljenjem ili upotrebom ruke, to kvari post i obvezuje počinitelje da naposte pokvareni post.

Ako je to izazvano samo pogledom ili razmišljanjem, post neće biti pokvaren niti je potrebno napostiti. Također, post ne kvari izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. jedenje na prirodan način nečega što inače nije prirodna hrana kvari post, kao što je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluči da prekine post, a posti, post će mu biti pokvaren čak i kada ne bi ništa pojeo ili popio, pošto je nijet temeljni dio posta, i ako se pokvari, odmah se kvari i post.

7. Ako bi postač jeo, pio ili spolno općio misleći da je nastupilo vrijeme iftara, ili da još nije nastupila zora, pa se potom pokaže suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva četiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono što kvari post koji je obavezno napostiti, a zbog čega slijedi i kazna (kefaret)

Od svih stvari koje kvare post, samo spolno općenje kvari post s obavezom da se naposti i kaznom (kefaretom) prema većini islamskih učenjaka.

Kefaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj način što će počinitelj osloboditi roba, ili postiti šezdeset dana uzastopno, ili nahraniti šezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post dužan je još i napostiti.

Ebu-Hurejre prenosi da je došao neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao:

– Propao sam, Božiji Poslaniče!

– A što te upropasti? – upita ga Poslanik, a.s.

– Općio sam sa ženom uz ramazan.

– Da li imaš roba da ga oslobodiš? – upita ga Poslanik a.s.

– Ne – odgovori.

– A da li možeš postiti dva mjeseca iz dana u dan?

– Ne – odgovori.

– A imaš li čime da nahraniš šezdeset siromaha?

– Ne – odgovori.

Potom je sjeo, a Poslanik, a.s., otišao i donio košaru hurmi, rekavši mu: – Podijeli ovo kao sadaku.

– Hoću li dijeliti siromašnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine nekoga kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromašni ashab.

Poslanik, a.s., nasmijao se tako da su mu se sjekutići pokazali od smjena, i rekao mu: – Idi i time nahrani svoju porodicu. (Hadis prenosi grupa poznatih muhaddisa.)

Hanefijski mezheb je na stanovištu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to spolnim odnosom, jelom, pićem i dr. povlači za sobom obavezno izvršavanje šerijatske kazne.

Mezheb većine učenjaka je da su čovjek i žena u istom položaju što se tiče kazne (kefareta) ako namjerno spolno opće svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijetom posta.

Međutim, ako se općenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetih post, nema kefareta ni za jedno od njih dvoje.

Ako je žena prisiljena od čovjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega.

Šafijski mezheb je na stanovištu da ženu ne obavezuje kefaret ni u kojem slučaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od mišljenja u hanbelijskom mezhebu.

Kefaret se po većini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit će šezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ko nije ni to u stanju, nahranit će šezdeset siromaha.

O TOME KAKO NAPOSTITI

Napostiti propuštene ramazanske dane ne moramo odmah, niti iz dana u dan, nego kada čovjek stigne tokom godine. Ako se desi da se nije napostilo, a dođe novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz prošlog ramazana.

Nema potrebe za otkupom (fidja) bez obzira na to jesmo li u ovom slučaju odložili da napostimo bilo s opravdanjem ili ne. Ovo je mišljenje hanefijskog mezheba i Hasana el-Basrija, za razliku od ostalih pravnih škola. Malik, Šafija i Ahmed smatraju da ako je odlaganje bilo bez opravdanja, onda se naposti poslije ramazana i daje fidja za svaki dan. Ovo mišljenje nema podlogu. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibn-Abbasa, r.a., slijedeći hadis: “Došao je neki čovjek Božijem Poslaniku, a.s., i rekao: “Poslaniče, majka mije umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?” Poslanik ga upita: “Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?” “Da,”reče mu. “Pa, preče je da se vrati dug Allahu, dž.š.”, kazao mu je Poslanik, a.s.”

Kako se određuje dužina posta u predjelima i zemljama gdje su dugi dani a noći kratke ili obratno?

To se određuje analogno zemljama i mjestima umjerene dužine dana i noći kao što je Meka i Medina ili najbliže zemlje normalne dužine dana i noći.

LEJLETUL-KADR

To je najvrednija noć tokom čitave godine, a dokaz su riječi Allaha dž.š.:

“Mi smo ga (Kur'an) objavili u noći Kadr.

– A što ti misliš šta je noć Kadr?

– Noć Kadr je bolja- vrednija od hiljadu mjeseci.”

Odnosno, ibadet u toj noći, tj. klanjanje učenje i zikr bolji su i vredniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojoj nema te noći.

Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima posljednje trećine ramazana.

Islamski učenjaci su se razlišli u određivanju ove noći. Ima više mišljenja oko toga:

1. da ova noć pada dvadeset i prve noći ramazana;

2. da ova noć pada dvadeset i treće noći ramazana;

3. da ova noć pada dvadeset i pete noći ramazana;

4. da ova noć pada dvadeset i devete noći ramazana;

5. da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć posljednje trećine mjeseca ramazana.

Većina smatra da je noć Lejletul-kadr dvadeset i sedma noć ramazana.

Ahmed bilježi hadis s vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibn–Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko je bude tražio, neka je traži dvadeset i sedme noći.”

Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Ebu-Hurejre- po kojem je Poslanik, a.s., rekao: “Ko provede noć Kadr na kijamu s imanom, iskreno, tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit će mu oprošteno ono što je učinio od grijeha.”

Ahmed, Ibn-Madždže i Tirmizi (koji ga drži vjerodostojnim hadisom) bilježe hadis od Aiše, r.a., koja kaže: “Rekla sam: Poslanice, što misliš ako saznam koja je to noć Kadr, šta da učim u njoj?

Poslanik reče: Reci: Allahumme inneke ‘afuvvun tuhibbul ‘afve fa ‘fu'anni.”

(O moj Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost pa mi oprosti.)

Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile “Lejletul– kadi” s nekim posebnim nijetom i posebnim učenjem.

Nafila te noći je obična noćna nafila koja se nijeti srcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je što veći dio noći provesti klanjajući nafilu, učeći Kur'an i čineći zikr Allahu, dž.š.

ZEKATUL-FITR i SADAKATUL-FITR

Obaveza je podijeliti sadakatul-fitr na svakog muslimana, velikog i malog, na muško ili žensko, na slobodnog ili roba. Buharija i Muslim bilježe od Omera, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s. propisao je sadakatul-fitr u ramazanu, “sa”‘(četiri pregršti) hurmi, ili “sa” ječma, na slobodnog, na roba, na muško, na žensko, na malo i veliko od muslimana.”

Ebu-Davud, Ibn-Madždže i Darekutni bilježe od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Poslanik, a.s., propisao je sadakatul-fitr kao čišćenje za postača od nepotrebnog, ružnog govora, i kao hranu siromaha; ko je podijeli prije Bajrama, računa se kao sadakatul-fitr, a ko je podijeli poslije Bajram namaza računa se kao obična sadaka.”

Sadakatul-fitr je obaveza svakog muslimana koji ima (“sa”‘ četiri pregršti) hrane preko potrebe njegove porodice u 24 sahata (dan i noć).

Daje se “sa” četiri pregršti pšenice, ječma, riže ili kukuruza itd.

Ebu Hanife, polazeći od toga šta je korisnije za siromaha, dozvoljava da se da protuvrijednost.

U današnjim uvjetima (vrijeme rata) u Bosni i Hercegovini, veću vrijednost ima hrana od novaca, pa je tako, u duhu ovakvog razmišljanja, sadakatul-fitr korisnije podijeliti u naturi. Također, mišljenje je Ebu-Hanife da je, ako se daje u pšenici, dovoljno da to bude pola saa.

Islamski učenjaci su se složili da obaveza sadakatul-fitra pada na koncu ramazana.

Ebu-Hanife, Šafija u starom mezhebu i jedan rivajet od Malika su na stanovištu da je vrijeme obaveze sadakatul-fitra početak zore na dan Bajrama.

Većina islamskih učenjaka je na stanovištu da je dozvoljeno dati sadakatul-fitr prije Bajrama na dan ili dva, dok Ebu-Hanife smatra da je to dozvoljeno čak i prije ramazana.

Šafija dozvoljava dijeliti sadakatul-fitr od početka ramazana.

Islamski učenjaci su se složili oko toga da ako prođe vrijeme za davanje sadakatul-fitra, ono ostaje kao obaveza da se vrati bilo kad do kraja života.

Sadakatul-fitr se može podijeliti istim kategorijama kojima se dijeli zekat, a najpreča kategorija od njih je kategorija siromaha, kao što to određuje spomenuti hadis.

ITIKAF

Islamski učenjaci su se složili u tome da je boravak u itikafu stvar koju je Šerijat ozakonio. Zna se da je Poslanik, a.s., svakog ramazana boravio u itikafu posljednjih deset dana ramazana. Također su u itikafu boravile njegove supruge za njegova života i poslije. Boravili su i ashabi ali nema ništa od vjerodostojnih predaja o vrijednosti itikafa kao što tvrdi Ebu–Davud od Ahmeda.

Šartovi za onoga koji hoće da se zatvori u itikaf su: da bude musliman, da bude pametan i čist od džunupluka, hajda ili nifasa.

Ruknovi itikafa su da se boravi u mesdžidu i to da bude s nijetom itikafa.

Ebu-Hanife, Ahmed, Ishak i Ebu-Sevr smatraju da se može zatvoriti i u itikaf u mesdžidu gdje se džematile obavlja pet dnevnih namaza.

Malik i Šafija smatraju da se itikaf može obaviti u bilo kojem mesdžidu.

Onaj koji je u itikafu uči ezan na munari ako su joj vrata unutar džamije, ali ako su van džamije, bio bi pokvaren itikaf ukoliko bi izlazio i ezanio.

Itikaf se računa po noćima posljednjih deset dana ramazana. Ulazi se u itikaf prije akšama dvadesete li dvadeset i prve noći (u zavisnosti od toga koliko traje ramazan).

Izlazi se nakon akšama posljednje noći mjeseca ramazana po mišljenju Ebu-Hanife i Šafije, dok je po mišljenju Malika i Ahmeda mustehab ostati sve dok mutekif (onaj koji je u itikafu) ne izađe klanjati Bajram.

Lijepo je (mustehab) da mutekif klanja mnogo nafila, da se uposli namazom, učenjem Kur'ana, a.š., da izgovara tespih (subhanellah), tahmid (el-hamdulillah), tehlil (la ilahe illellah) i tekbir (Allahu ekber), da izgovara istigfar salavat i selam na Poslanika, a.s., da uči dove i da vrijeme provodi u ibadetu, pobožnosti i takvaluku.

U ovo spada učenje, čitanje i studiranje tefsirskih, hadiskih i fikhskih knjiga, i knjiga iz oblasti životopisa Poslanika, a.s. Mekruh je osobi u itikafu da se bavi nečim što je se ne tiče, bilo da se radi o riječima ili kakvim radnjama, kao i prekidanje kontakta i razgovora sa svijetom misleći da se time približava Allahu, dž.š.

POST I NEKLANJANJE

Nije rijedak slučaj da imamo muslimana koji se uz ramazan vrate u okrilje vjere i aktivniji su u ibadetskom smislu nego prije ili poslije tog berićetnog mjeseca.

Ima ih opet koji uz ramazan poste ali ne klanjaju. Neklanjanje je teški grijeh koji drži čovjeka na granici kufura i nevjerovanja, kao što je došlo u brojnim hadisima Poslanika, a.s.

Džabir, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Između čovjeka ikufra (nevjerovanja) je samo ostaviti namaz” (prenose ga Ahmed, Muslim, Ebu Davud i Tirmizija).

Burejda, r.a., kaže da je Poslanik, a.s., rekao: “Ugovor među nama i njima je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik” (prenose ga Ahmed i pisci Sunena).

Na osnovi ovih i nekih drugih hadisa, neki ortodoksni islamski pravnici smatraju da onaj koji propusti namaz i ne klanja ga u njegovom propisanom vaktu, time postaje nevjernik, murted, čiju krv je dozvoljeno prosuti.

Ebu-Hanife, Malik i Šafija smatraju da čovjek ne postaje nevjernik samim ostavljanjem namaza, nego postaje time veliki grješnik, od koga se traži pokajanje. Ako se ne pokaje, ubija se propisanom kaznom “hadda” (kod Malika i Šafije).

Ebu-Hanife je u svome stavu liberalniji i smatra da se takva osoba treba istući i zatvoriti dok ne proklanja.

Vrlo je interesantna rasprava Šafije i Ahmeda o onome koji propusti namaz.

Rekao je Šafija Ahmedu: “Ahmede, smatraš li daje takav nevjernik?’

Ahmed: “Da.”

Šafija: “Ako postane nevjernik, pa kako bi i sa čime ponovo postao musliman?”

Ahmed: “Da kaže: La ilahe illellah, Muhammedun Resulullah.”

Šafija: “On i dalje govori te riječi. Nije ih napustio i ostavio.”

Ahmed: “Postaje musliman ponovnim proklanjavanjem.”

Šafija: “Namaz nevjernika nije ispravan, niti mu se svjedoči da je postao musliman klanjanjem…”

Na to je zašutio imam Ahmed…

Ovome svemu treba pridodati da namaz ima izvjesne specifike koje ga doista izdižu i odlikuju iznad svih drugih vrsta ibadeta.

– Namaz je prvi propisani ibadet.

– Propisan je direktno Poslaniku, a.s., dok su drugi ibadeti propisani posredstvom Džibrila.

– Od pet islamskih ruknova samo je namaz rukn islama i rukn svakog muslimana. Naime, ostali ruknovi ne moraju biti u praksi svakog muslimana. Kako to ?! Naime, neko može biti siromašan, pa s njega spada obaveza zekata ili hadža.

Može biti na putu, bolestan, star i iznemogao, pa s njega spada obaveza posta itd.

Međutim, namaz ostaje muslimanu stroga, stalna obaveza, i kad je bolestan, i na putu, i u ratu.

– Namaz je zadnji vasijet – oporuka Poslanika a.s.

– Zadnje što propada od vjere.

– Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. Odnosno namaz će biti na Sudnjem danu vid prijemnog ispita (po hadisu koga prenosi Taberanija): “Prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako bude ispravan bit će i ostala djela. A ako ne bude ispravan, neće biti ni ostala djela.”

U svjetlu svega prethodnog, šta reći za čovjeka koji posti a ne klanja? Hoće li njegov ramazanski ibadet biti primljen?

Ako uzmemo u obzir hadise, jasno nam je da je to neklanjanjem dovedeno u pitanje.

Zbog toga savjetujemo svakom muslimanu da ne dozvoli ni jednom namaskom vaktu da mu promakne i da ne bude klanjan. A musliman treba biti musliman i uz ramazan i poslije ramazana.

ŠTA POSLIJE RAMAZANA

Dunjaluk je prolazan, l mi smo svjedoci i učesnici te prolaznosti. Na to podsjeća Kur'an: “Ti si mejjit, a i oni su, doista, mrtvi…”

Svaka osoba je svjedok svoje prolaznosti.

“Svaka osoba će smrt okusiti i time se nama vratiti.”

Kao i narodi – ummeti: “Svaki ummet ima svoj edžel(kraj). l kada im dođe, ne mogu ga požuriti a niti odgoditi’

Mnogi možda neće sami sebi da priznaju kako i sami potpadaju pod tu prolaznost i svakim trenutkom su bliže smrti.

Kur'an kaže: “Reci: Doista, smrt od koje bježite, zadesit će vas…”

Ovoj općoj prolaznosti ne izmiče ni nama uvijek dragi gost, mjesec posta, mubarek ramazan.

Njegov odlazak ispraćamo jednim od dva velika i si. praznika, Ramazanskim bajramom.

U tom veselju ne bi se trebalo zaboraviti ili samo sabrati ramazanske rezultate pa se onda ponovo vratiti dunjaluku.

Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak… 
autor: mr. Muharem Štulanović
_______________________________________________________________

PRVO POGLAVLJE

AJETI KUR’ANA I HADISI O SUDNJEM DANU:


Allah Teala kaže:

“Pitaju te o smaku svijeta:»Kada će se dogoditi?« Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Ga se bude bojao a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno veče ili jedno jutro njezino ostali. (Sura El~Naziat 79:42-46)

Pitaju te o smaku svijeta kada će se zbiti. Reci:»To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i zemlji, sasvim neočekivano će vam doći«. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: »To samo Allah zna«. (Sura El-A’raf 7:187)

Ima puno Ajeta i Hadisa koji govore o Smaku Svijeta:

Allah Teala kaže:

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!” (Sura El-Kamer 54:1)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče, dok je pokazivao skupljeni kažiprst i srednji prst, “Moja pojava i Smak Svijeta su blizu kao ova moja dva prsta.

U drugom Hadisu kaže: “Smak Svijeta umalo da me pretekne!”

Ovo nam govori koliko smo stvarno blizu tom neminovnom Događaju, imajući u vidu da je to naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) govorio prije 1400 godina.

Allah Teala kaže:

“Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni, ne mare za to. (Sura El-Enbija 21:1)

“Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!” (Sura En-Neba 16:1)

“Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega-strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o Času oživljenja raspravljaju!” (Sura Eš-Šura 42:18)

U Sahih Buhariju se prenosi Hadis u kome se kaže da je jedan Beduin (Nomad) pitao Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Sudnjem Danu. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Taj Čas će neumitno doći. A šta si ti pripremio za njega?” Čovjek odgovori: “O Allahov Poslaniče, ja nemam puno obavljenih Namaza niti drugih dobrih djela, ali puno volim Allaha i Njegova Poslanika.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ti ćeš biti s onim koje voliš.” Ashabi su bili vrlo radosni kad su to čuli jer svakom od njih Allah i Negov Poslanik su bili draži od svega ostalog.

Neki Hadis kaže da su pitali Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Sudnjem Času na šta je on pogledao jednog dječaka i rekao: “Ako on poživi, neće puno ostariti kad će vidjeti vaš Zadnji Čas.” S ovim se misli na njihovu smrt i ulazak na Ahiret (Vječni svijet), zato što svako u času smrti pređe u taj svijet vječnosti. Neki kažu da kada neko umre njegovo suđenje je već počelo. Ovaj Hadis s ovim značenjem je Sahih (autentičan). Neki nevjernici komentarišući ovaj Hadis pridaju mu neispravno značenje o tome da neće biti Smaka svijeta, kao što se vidi iz Hadisa u kojem Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Ima pet stvari o kojima niko ne zna osim Allaha,” onda je proučio:

“Samo Allah zna kad će Smak Svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti, Allah uistinu sve zna i o svemu je obavješten.” (Sura 31:34)

Kada je Džibril (`alejhi selam) došao Poslaniku (sallallahu `alejhi ve sellem) u obliku Beduina i pitao ga o Islamu, Imanu i Ihsanu (Savršenom vjerovanju), Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu je dao odgovore. Ali kad ga je upitao o Smaku svijeta On mu je rekao, Onaj koje upitan ne zna ništa bolje od onog koji pita. Džibril reče: “Reci mi o njegovim predznacima.” Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) opisao predznake, kao što ćemo vidjeti u slijedećim Hadisima navedenim u ovoj knjizi.

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao jedan dan i obračajući nam se rekao sve što će se desiti do Smaka svijeta ne ostavivši ništa neizrečeno. Neki od nas su to sve zapamtili. Ja se ne sjećam svega, ali ponekad mi bljesne u sjećanju kao kad se čovjek sjeti čovjeka koga ugleda pošto ga je odavno zaboravio.” (Ebu Davud, Muslim)

Imam Ahmed (rahmetullahi `alejh) prenosi preko Ebu Nadra da je Ebu Said rekao: “Jednog dana poslije `Asr (Ikindije) namaza Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao i govorio nam do zalaska sunca. Obavjestio nas je o svemu što će se dogoditi do Smaka svijeta i nije ništa izostavio da kaže. Neki od nas su to sve zapamtili a neki zaboravili. Jedna od stvari koju je spomenuo je i ovo: “O ljudi, ovaj svijet je pun primamljivih iskušenja. Allah vas je odabrao kao svoje namjesnike na ovom svijetu i On će vas motriti kako će te se ponašati. Pa čuvajte se onda ovozemaljskih iskušenja i žena.” Na kraju svog govora je rekao: “Sunce samo što nije zašlo, i šta je preostalo od ovog svijeta naspram onog što je prošlo, je isto što je preostalo od ovog dana naspram onog što je prošlo.”

Ali ibn Zejd ibn Dadan el-Timi prenosi neki usamljeni i munker Hadis koji bi mogao dovesti u pitanje pouzdanost ovog Hadisa ali postoje i drugi Hadisi koji su slični ovom prenešeni u nekoliko različitih Isnada (lanaca prenosioca Hadisa). Dio ovog Hadisa se prenosi u Muslimu, preko Ebu Nadra do Ebu Saida.

Ovaj Hadis se odnosi na nešto što je van svake sumnje, šta je preostalo od ovog svijeta, naspram onog što je prošlo je zaista vrlo malo. Uprkos toj činjenici, niko ne zna tačno koliko je vremena preostalo osim Allaha Preuzvišenog, i niko ne zna koliko je vremena tačno prošlo od početka svijeta, osim Allaha Veličanstvenog.

DRUGO POGLAVLJE

OPĆENITI OPIS FITNE (SMUTNJE)

Huzejfa ibn el-Jemeni kaže: “Ljudi su obično pitali Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o dobrim stvarima, ali ja sam ga obično pitao o lošim jer sam se bojao da me ne zateknu nespremna i ne savladaju. Ja sam mu rekao, “ O Allahov Poslaniče, mi smo bili u ogromnom neznanju, zaostalosti (Džahilijetu) i zlu, pa nas je Allah Islamom izveo iz mraka na svjetlo. Hoće li opet doći zlo poslije ovog dobra? On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Hoće.” Ja ga upita: “A hoće li poslije tog zla opet doći dobro?” On reče: “Hoće ali će biti uprljano s nekim zlom.” Ja ga upita: “Kako će to biti uprljano?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Biti će nekih ljudi koji će voditi druge putem drukčijim od mog. Vidjećeš dobro i zlo u njima.” Ja ga upita: “Hoće li biti nekog zla poslije tog dobra?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Neki ljudi će stojati na Džehennemskim kapijama i pozivati ostale, i ko god im se odazove završiće u Džehennemu.” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, opiši nam ih!” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Oni će biti od našeg naroda i govoriće našim jezikom.” Ja ga upitah: “Šta mi savjetuješ da radim ako doživim to vrijeme?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Pridruži se većini Džemata Muslimana i njihovom Vođi.” Ja ga upitah: “A šta ako ne bude većinske grupe i njihovog Vođe?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Izoliraj se od svih grupacija, čak ako bi zbog toga bio prinuđen da se prehranjuješ korijenjem i u toj izolaciji čekaj smrt.

Abdullah ibn Mesud kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Islam je došao kao nešto strano i opet će postati nešto strano ljudima, pa neka se raduju onda stranci.” Kad ga neko upita: “Ko su ti stranci”, On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “ To su oni koji prekinu odnose sa svojim narodom (plemenom) radi Islama (tj. da bi sačuvali svoj Iman i Islam).” Ovaj Hadis je prenio Ibn Medžah od Enesa i Ebu Hurejre.

TREĆE POGLAVLJE

PODJELJENOST NA MNOGE SEKTE U JEDNOM UMMETU

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Židovi su se podjelili u 71 sektu, a moji sljedbenici će se podjeliti u 73.”

Auf ibn Malik prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Židovi su se podjelili u 71 sektu, jedna će ući u Džennet a 70 u Džehennem. Kršćani su se podjelili u 72 sekte, jedna će ući u Džennet a 71 u Džehennem. Tako mi onog u čijoj ruci je moja duša, moji sljedbenici će se raziči u 73 sekte, jedna će ući u Džennet a 72 u Džehennem.” Neko upita: O Allahov Poslaniče, koja je to ispravna grupa?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) odgovori: “To je glavnina Muslimana (el-Džema’ah).” (Auf ibn Malik je jedini prenosilac ovog Hadisa i njegov isnad je prihvatljiv.)

Enes ibn Malik kaže: “Ja ću ti reći Hadis koji sam čuo od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i koji ti niko poslije mene neće prenjeti. Čuo sam ga da kaže “Od predznaka Smaka svijeta su ti da će nestati istinskog znanja a zavladat će neznanje. Prostitucija (blud) će se proširiti i pijenje vina (alkohola) će postati uobičajeno. Broj muškaraca će opasti a broj žena će se drastično povećati u tolikoj mjeri da će na jednog čovjeka doći 50 žena.” Ovaj Hadis je prenešen u Buhariju i Muslimu, iz Hadisa od Abdi Rabbihi.

Abdullah kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Pred sami Smak svijeta, doći će dani u kojima će znanje nestati a neznanje nastupiti, i bit će puno ubijanja (ratovanja).” (Ibn Medžah, takođe ga prenosi Buhari i Muslim, iz Hadisa od al-A’meša.)

Huzejfa ibn Jemeni kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Islam će se zapostaviti do te mjere da neće biti nikog ko će znati šta je namaz, post, sadaka i ibadet. Kur’an će nestati sa lica zemlje u jednoj noći, i nijedan Ajet neće ostati na zemlji. Ostaće neki starci koji će reći: “Čuli smo naše očeve kako izgovaraju “LA ILAHE ILLALLAH”, pa i mi to ponavljamo.” Silah upita Huzejfu, “Šta će imati od izgovaranja “LA ILAHE ILLALLAH” kad ne znaju šta je namaz, post, sadaka i ibadet?” Huzejfa je čutio ne želeći da mu odgovori ali kad je Silah i treći put uporno upitao isto Huzejfa mu odgovori, “O Silah, to će ih spasiti Džehennemske vatre!” i to ponovi tri puta. (Ibn Medžah)

Ovi Hadisi nas obavještavaju da pred sami kraj ovog svijeta znanje o vjeri će biti oduzeto od ljudi, pa će čak i Kur’an nestati iz Musafa (knjiga) kao i iz ljudskih memorija. Ljudi će ostati bez znanja. Samo će im starci govoriti da su čuli svoje predke kako govore “LA ILAHE ILLALLAH”, te će i oni to ponavljati da bi se osjećali bliže Allahu dželle šanuhu, pa će im to donijeti spas, iako neće imati nikakvih drugih dobrih djela niti korisna znanja.

Znanje će biti oduzeto od ljudi i neznanje će zavladati u zadnjim danima, zato što će pokvarenost biti na vrhuncu. Ljudi će živiti još neko vrijeme u tom stanju koje će se pogoršavati sve do samog Raspada svijeta, kao što kaže Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Strahote Smaka Svijeta neće doći ni na koga ko će znati reći “Allah, Allah, Allah…, doživjet će ih samo najgori od ljudi.”

ČETVRTO POGLAVLJE

NEVOLJE KOJE ĆE POGODITI MUSLIMANE PRIJE SMAKA SVIJETA


Abdullah ibn Omer kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je došao kod nas i rekao ‘O Muhadžiri (oni koji su izbjegli iz Mekke u Medinu), mogli bi nastradati od pet nevolja: -Nedao Allah Milostivi da ih doživite. Ako se blud raširi, znajte da se to nikad nije desilo među ljudima a da se nije pojavila neka nova bolest za koju njihovi prethodnici nisu čuli a niti su od nje bolovali. Ako ljudi počnu da zakidaju na mjeri a da ne nastupi suša i glad, a da njima ne zavladaju tirani. Ako ljudi budu krili Zekat (obavezna sadaka koju bogati moraju po Islamu plaćati sirotinji) znajte da se to nikad nije desilo a da kiša nije uskračena zemlji, a da nije radi životinja nikad ponovo ne bi ni pala. Ako ljudi prekinu obavezu datu Allahu i Njegovom Poslaniku, znajte da se to nije nikad desilo a da Allah nije poslao neprijatelje na njih da im otmu na silu njihova imanja; Ako vladari ne budu vladali ljudima po Kur’anu, znajte da će ih Allah razbiti u grupe te će se međusobno krviti.’ (Ibn Medžah)

Ali ibn Abu Talib (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kad se u mom Ummetu pojavi 15 stvari. BELAJ (Nevolja) će ih poklopiti. Neko upita: “Koje su to stvari, o Allahov Poslaniče?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Kad se neka dobit bude djelila samo među bogatima, bez udjela sirotinji, kada emanet postane sredstvo za sticanje profita, kada Zekat postane teret ljudima, kada čovjek bude pokoran ženi a nepokoran majci, i kada bude ljubazan prema prijatelju a osoran prema ocu, i kada se povise glasovi u đamiji i kad im vladari budu najgori između njih i kada se ljudi budu s poštovanjem odnosili prema nekom bojeći se njegove pakosti, i kad se vino (alkohol) bude mnogo pilo i kada muškarci budu oblačili svilenu odječu, i kada pjevačice i muzički instrumenti budu popularni, i kada zadnji u ovom ummetu počnu proklinjati one prve- “ONDA OČEKUJTE CRVENE OLUJE, ILI ZEMLJA DA IH PROGUTA, ILI DA SE PRETVORE U ŽIVOTINJE.” (Tirmizi)

Ali ibn Talib (radillahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nas je vodio u Sabah Namazu i kad je završio Namaz jedan čovjek ga zovnu: “Kad će biti Smak svijeta?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga opomenu i reče mu da bude tih. Poslije malo vremena on podiže pogled prema nebu i reče: “Slavljen neka je Onaj koji ga je uzdigao i vodi brigu o njemu.” Onda obori pogled na zemlju i reče: “Slavljen neka je Onaj koji te je proširio i stvorio.” Onda Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Smak će doći kad vam vladari budu tirani, i kad ljudi budu vjerovali u zvijezde a poricali el-Kadar (Allahovo određenje sudbine), i kada emanet postane sredstvo profitiranja, i kada ljudi budu nerado plaćali Zekat, i kad se blud raširi – kad se ove stvari pojave, tvoj narod će nestati.”

Imran ibn Husejn kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Neke ljude ovog Ummeta će progutati zemlja, neki će se pretvoriti u životinje a neki će nastradati od kiše kamenja.” Jedan od prisutnih upita: “Kad će se to dogoditi, o Allahov Poslaniče ?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) odgovori: “Kad pjevači i muzički instrumenti postanu popularni, i kad se puno vina (alkohola) bude pilo.”

PETO POGLAVLJE

VELIKI PREDZNACI SMAKA SVIJETA

Kada se manji predznaci koje smo pomenuli u prethodnom poglavlju pojave i dostignu kulminaciju čovječanstvo će biti na velikim mukama. I onda će se kao prvi veliki predznak pojaviti od Muslimana žarko očekivani IMAM MEHDI (onaj koji je na pravi put upućen). Neće biti nikakve sumnje o njegovoj pojavi, ali njegov dolazak će biti očigledan i jasan samo ljudima sa velikim Znanjem i Imanom (ulemi rašidin, evlijama).

Imam Mehdi će vladati do pojave Lažnog Mesije (Dedždžala, Antikrista), koji će proširiti zlo i smutnju po cijeloj planeti. Samo oni koji budu imali veliko Znanje i Jakin (vjersko ubjeđenje) će biti u stanju da ga prozriju i sačuvaju se njegove fitne (smutnje). Lažni Messija će za kratko vrijeme donijeti takvu propast i zlo čovječanstvu da se to nije nikad desilo od Postanka svijeta. Onda će se Isa ili Isus (`alejhi selam) spustiti sa neba sa dvojicom Meleka, da bi donio pravdu i red na zemlju. On (sallallahu `alejhi ve sellem) će ubiti Dedždžala, i poslije toga nastupit će godine mira i sigurnosti na zemlji. Onda će se iznenada pojaviti Jedžudž i Medžudž (Gog i Megog) te će prouzrokovati veliko zlo i krvoproliće. Isa (`alejhi selam) će se moliti Allahu da ih zaštiti od tih krvožednih divljaka te će ih Allah uništiti i mir će se opet povratiti na zemlju. Takvo stanje će potrajati do smrti Isa'a (`alejhi selam).

Ulema se razišla u mišljenju o redosljedu slijedećih velikih predznaka koji će se desiti neposredno prije Smaka svijeta:

-Uništenje Kabe i otkrivanje njenog blaga.

-Izlazak sunca sa zapada.

-Izlazak zvjeri iz zemlje koja će govoriti sa ljudima.

-Veliki Dim.

-Povjetarac koji će uzeti duše svim vjernicima.

-Kur’an će biti uzdignut na Nebo.

-Vatra će proganjati ljude do njihova zadnjeg skupa.

-Zvuk Sura (Roga) će se začuti od kojeg će svi živi zapasti u neopisive muke i strahote, na drugi svuk Sura svi će popadati mrtvi, a na treći zvuk Sura svi će biti proživljeni za TEŠKI OBRAČUN svojih djela na ovom svijetu.

ŠESTO POGLAVLJE

IMAM MEHDI

Mehdi će doći pred kraj ovog svijeta i on je jedan od Ispravno upućenih Halifa i Imama. On nije “Mehdi” kojeg očekuju Šije, za kojeg oni tvrde da će se pojaviti iz tunela u Samari. Ova tvrdnja nema nikakve osnove u realnosti a niti u pouzdanim vjerskim knjigama. Oni tvrde da je njegovo ime Muhammed ibn Hasan ibn Askari, i da je on navodno otišao u taj tunel kad je imao pet godina starosti.

Njegova pojava o kojoj ćemo ovdje govoriti, je potvrđena Hadisom Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) da će se on pojaviti pred Smak svijeta.

Ja vjerujem da će se on pojaviti prije nego što se Isa (`alejhi selam) spusti na zemlju, kao što Hadis najavljuje.

Hadžadž kaže da je čuo Alija (radiallahu `anhu) kako je kazao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čak da je jedan dan preostao do Smaka svijeta, Allah bi u njemu poslao jednog od nas (Potomaka Poslanikovih) da ispuni svijet pravdom koji je do tad bio ogrezao u tiraniji i nepravdi. (Ahmed)

Ali (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Mehdi je jedan od nas iz moje kuće (Potomstva). U jednoj noći Allah će ga nadahnuti i pripremiti da obavi najtežu zadaću za koju je predodređen.” (Ahmed i Ibn Medžah)

Ali (radiallahu `anhu) je rekao, gledajući u svog sina Hasana (radiallahu `anhu): “Ovaj moj sin je Sejjid (Vođa) kako ga je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nazvao. Među njegovim potomcima rodiće se čovjek sa Poslanikovim (sallallahu `alejhi ve sellem) imenom. Imaće Poslanikov (sallallahu `alejhi ve sellem) karakter ali ne i fizičku sličnost.” Onda im je prenio Hadis koji govori kako će Mehdi ispuniti zemlju pravdom. (Ebu Davud)

Ebu Davud (rahmetullahi `alejh) je u svojoj zbirci Hadisa “Sunenu” posvetio cjelo poglavlje Mehdiju. Na početku ovog poglavlja on prenosi Hadis od Ibn Semrah, u kojem je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ova vjera (Islam) će ostati jaka dok se nad vama ne izmjenja 12 Halifa.” Džabir kaže kad su ljudi to čuli obradovali su se i uzviknuli ALLAHU EKBER! Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nešto prošaptao. Ja sam upitao mog oca: “Šta je to Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) prošaptao. Moj otac mi reče: “Svih 12 će biti iz plemena Kurejša.”

Drugi Hadis kaže da su poslije toga kad se Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) vratio kuči Kurejšije došle kod njega da se pitaju šta će se desiti poslije tih 12 Halifa?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) im reče:”Onda će nastupiti neredi i ubijanja.”

Ebu Davud (rahmetullahi `alejh) prenosi Hadis od Abdullaha ibn Mesuda (radiallahu `anhu): “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Da je preostao samo jedan dan od ovog svijeta Allah Veličanstveni bi ga produžio dok se ne bi pojavio čovjek od moga potomstva. Njegovo ime će biti kao i moje ime, a i ime njegova oca će biti kao ime moga oca. On će ispuniti zemlju pravdom kao što je do tada bila ispunjena nepravdom. Smak svijeta neće doći dok ne zagospodari čovjek od moje familije čije će ime biti isto kao i moje.”

Abdullah (radiallahu `anhu) kaže: “ Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čovjek od moje familije, čije ime je isto kao i moje, će zavladati.” (Tirmizi)

U drugom Hadisu od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Pa čak da je ostao samo jedan dan do smaka svjeta, Allah bi ga produžio dok on (Mehdi) ne bi zavladao.”

Ebu Said (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Mehdi će biti od mog potomstva,imat će visoko čelo i povijen nos. Ispunit će zemlju pravdom i mirom kao što je do tada bila ispunjena nepravdom i smutnjom, i vladaće 7 godina.” (Ebu Davud)

Ummi Selmah (radiallahu `anha) kaže: “Čula sam Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) da je rekao: “Mehdi će biti jedan od mojih potomaka, od Fatimine (`alejha selam) djece.” (Ebu Davud)

Umme Selmah (radiallahu `anha) kaže: ““Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ljudi će se početi razilaziti poslije vladareve smrti. Čovjek iz Medine će pobjeći u Mekku. Nekoliko ljudi iz Mekke će doći i na silu uzeti Bejat (zakleti mu se na poslušnost) od njega. Bejat će se desiti između Ruknul Jemeni i Mekami Ibrahima. Neprijateljska armija će krenuti iz Sirije protiv njega ali će je zemlja progutati u pustinji između Medine i Mekke. Kad se sazna za taj događaj skupine ljudi iz Sirije i Iraka će doći da se stave pod njegovu komandu. Mehdi će vladati po Sunnetu Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i onda će umrijeti. Muslimani će se moliti za njega.” (Ebu Davud)

Ali (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čovjek po imenu Haris ibn Haris će doći iz Transoksanije. Njegovu armiju će predvoditi vojskovođa po imenu Mensur. On će utrti put i teren za Mehdijevu vlast kao što su Kurejšije utrle put Poslanikovoj (sallallahu `alejhi ve sellem) vlasti. I svaki vjernik je obavezno dužan da mu pomogne u tome. (Ebu Davud)

Abdullah ibn Haris ibn Džuz el-Zubejdi kaže: ““Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će ljudi sa Istoka koji će utrti put za Mehdija.” (Ibn Medžah)

Abdullah kaže: “Dok smo bili sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem), neki mladići iz plemena Benu Hašim su nam prišli. Kad ih je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ugledao njegove se oči napuniše suzama a lice mu promjeni boju. Ja mu rekoh: “Mi vidimo da si se zbog nečeg promjenio i to nas puno brine.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Mi smo pripadnici Ehli Bejta (familija Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) za koje je Allah izabrao Ahiret umjesto ovog svijeta. Poslije moje smrti, moji potomci će se puno napatiti i biti proganjani sve dok sa Istoka ne dođu ljudi sa crnim barjacima. Oni će tražiti od ljudi da praktikuju Poslanikov (sallallahu `alejhi ve sellem) zakon, ali će ljudi to odbiti, zbog toga će doći do borbe i ljudi sa crnim barjacima će pobjediti, ali ljudi opet neće biti zadovoljni s njima sve dok ne predaju vlast Mehdiju. Onda će on uspostaviti pravdu i mir na zemlji, isto kao što je do tada bila ispunjena nepravdom. Ako iko od vas doživi da se Mehdi pojavi, mora mu se pridružiti, pa makar na svom putu morao puziti po ledu.

Ovaj tekst govori o vladavini Abasidija, kao što smo napomenuli u gore navedenom tekstu godine 132 po Hidžri. Takođe govori o tome da će se Mehdi pojaviti poslije njihove vladavine, i da će biti od Ehli Bejta, potomak Fatime (`alejha selam) kčerke Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), preko Hasana (`alejhi selam) a ne od Husejna (`alejhi selam) kako se prenosi od Alije (`alejhi selam), a Allah najbolje zna.

Sevban (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “ Tri čovjeka će biti ubijena na mjestu gdje vam je riznica (Kaba). Sva trojica će biti sinovi Halifa (Kraljeva), i niko od njih neće zagospodariti riznicom (Kabom). Onda će crni barjaci (muslimanska vojska) doći sa Istoka, i oni će vas (stanovnike Arabije koji im se suprotstave) ubijati na način koji još niko nije vidio.” (Opažanje prevodioca:- ovo može značiti da će ih ubijati modernim oružjem koje se pojavilo tek u ovom vjeku. Razlog invazije će biti korupcija i haos u Saudi Arabiji, prouzrokovan unutrašnjom borbom za Kraljevsku stolicu između sinova umrlog Kralja Saudijske dinastije. Ta vojska sa Istoka će ustvari donijeti Šeriatsku upravu i predati vlast Imam Mehdiju koji će se pojaviti u tom vremenu, kako smo već vidjeli iz drugih Hadisa.) Onda je rekao nešto čega se ne sjećam, pa onda, ako ga vidite, idite dajte mu bejat (zakletvu vjernosti) pa čak kad bi morali na tom putu puziti preko leda, jer on je ALLAHOV HALIFA, MEHDI.” (Ibn Medžah)

Riznica o kojoj se govori u ovom tekstu je Kaba. Prije Smaka svijeta, tri čovjeka iz iste dinastije će pokušati da zavladaju Mekkom, ali im neće uspjeti i u tom neredu i anarhiji pojavit će se Imam Mehdi. Mehdi će se pojaviti sa Istoka a ne iz tunela Samara kao što Šije tvrde, oni vjeruju da se on nalazi u tom tunelu i da će izaći prije Smaka svijeta. Tvrdnja o tunelu nema nikakve podloge u pouzdanim zbirkama Hadisa i prema tome nema nikakve koristi ni vjerovati u to. Pouzdani Hadisi govore da će se Mehdi pojaviti sa Istoka, i da će mu prve pristalice dati zakletvu u Kabi. Za vrijeme Mehdijeve vladavine biti će mir, napredak, obilata nafaka i bogatstvo. Njegovi guverneri će biti jaki i pravedni narodu. Islamski zakon će biti praktično uspostavljen kao državni zakon.

Ebu Said (radiallahu `anhu) kaže: “Tako mi Allaha, svaki vladar kojeg smo imali je bio gori od predhodnog, i svaka godina je bila gora i gora, ali ja sam čuo Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) da je rekao: “Među vašim vladarima će se pojaviti jedan koji će tako velikodušno djeliti da neće ni brojati koliko daje. Čovjek će mu doći da traži pomoć, a on će mu reći da prostre ogrtač na zemlju i kad on to učini, on će istresti kamaru para i reći mu: “Nosi!” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao i prostro svoj ogrtač te ga sa čoškova skupio i uprtio na leđa da bi nam praktično pokazao kako će čovjek odnijeti blago.” (Ahmed)

SEDMO POGLAVLJE

RAZNE VRSTE SMUTNJI (FITNE)


Zejneb bint Džaš (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao iza sna i preblijedjela lica rekao: “Nema boga osim Allaha. Teško se Arapima, zbog zla koje im se približava. Danas se pojavila rupa u zidu Jedžudža i Medžudža (Gog i Megog) velićine kruga kad se sastavi palac i srednji prst. Neko upita: “Je li moguće da budemo uništeni čak i onda ako među nama ima pobožnih ljudi?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Jeste, ako ljudi pređu granicu u zlu.” (Buhari)

Umme Selma (radiallahu `anha), Poslanikova žena kaže:’Jedne noći Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao iz sna i rekao: “Subhanallah! Koliko je samo nevolja sišlo sa neba i koliko se riznica otvorilo!Idi i probudi i probudi stanare ove kuće (Njegove žene) za Namaz. Ljepo obučeni na ovom svijetu mogu vrlo lako biti goli na Ahiretu.” (Buhari)

Usman ibn Zejd (radiallahu `anhu) kaže: “Jednom je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) stajao na bedemima Medine i upitao: “Vidite li vi ono što ja vidim?” Ljudi mu odgovoriše: “Ne.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Vidim nevolje kako padaju na vaše kuće kao što kapi kiše padaju na zemlju.” (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme će proticati veoma brzo, znanje (pravo razumjevanje vjere) će nestajati (umiranjem onih koji ga posjeduju), skrtost će zavladati ljudskim srcima, razne nedaće će se pojaviti, i biti će puno Hardža.” Neko ga upita: “Šta je Hardž?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ubijanje, ubijanje!” (Buhari)

El-Zubejr ibn Adi (rahmetullahi `alejh) prenosi: “Otišli smo kod Enesa ibn Malik (radiallahu `anhu) i žalili se zbog Hadžadževog (tadašnji guverner Medine) zuluma i nepravde. Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) reče: “Budite strpljivi, jer neće doći novi period i vladar, a da neće biti gori od predhodnog, sve dok se ne sretnete sa svojim Gospodarem (tj. do smrti i susreta sa Allahom Milostivim). Čuo sam to od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem).” (Buhari)

Ebu Hurejra kaže:” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onog koji stoji, onaj koji stoji biti će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda biti će bolji od onog koji trči. Kod god se izloži ovim nevoljama nastradaće. Prema tome, kod god može naći utočište, od ovih smutnji nek se sakrije.” (Buhari, Muslim)

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je rekao dva Hadisa, od kojih se jedan već obistinio i ja sad čekam drugi da se ispuni. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je rekao: “Poštenje i istinoljubivost je došla od Allaha u ljudska srca, onda su to ljudi naučili pravilno iz Kur’ana i Sunneta. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nastavi,”poštenje će nestati iz ljudskih srca. Čovjek će otići da spava i u snu poštenje će mu biti oduzeto i samo trag će ostati u srcu, do te mjere da će izgledati kao crna mrlja. Čovjek će opet zadrijemati i poštenje će se još više smanjiti da će izgledati kao iskra ali u jezgru neće biti ništa. Ljudi će nastaviti sa trgovinom i poslovanjem, ali teško da će biti nekog kome se može vjerovati. Ljudi će govoriti: “U tom i tom plemenu ima jedan pošten čovjek. Kasnije će govoriti o nekom drugom čovjeku: “Kako je on ljubazan i mudar čovjek”, iako taj čovjek u srcu neće imati vjere ni koliko zrno gorušice.” I zaista prošlo je vrijeme kad se nisam ustezao da trgujem s bilo kim od vas, jer ako bi moj partner bio Musliman njegovo vjerovanje je bilo garant da će mi on pošteno dati ono što što mi pripada, a ako bi bio Kršćanin, Muslimanska vlast bi ga natjerala da mi da što mi pripada. Ali danas, ja ne trgujem osim sa tim i tim.” (Buhari)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je stao pokraj Mimbera i rekao pokazujući na Istok (Nedžd): “Smutnja će doći od tamo, gdje će se vrh Šejtanove glave pojaviti.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok čovjek ne bude prolazeći pokraj nečijeg groba rekao: “Da mi je da sam ja na njegovom mjestu (to je zbog velikih nevolja koje će pogađati ljude u to vrijeme zbog čega će će biti bolje onima pod zemljom nego živima).” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne zanjišu bedra žena iz plemena Davs dok budu kružile oko Zul Halasa.” (Zul Halas je bio idol kojeg su obožavali pripadnici plemena Davs prije Islama) (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Rijeka Eufrat će ogoliti brdo zlata. Ko god doživi taj događaj neka ne uzima ništa od toga.” (zbog toga zlata mnogi će izgubiti živote).

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok Eufrat ne otkrije brdo zlata, zbog čega će se ljudi krviti. 99 od 100 će poginuti, ali svaki od njih će misliti da je on taj koji će preživiti i tako se dočepati zlata.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se sljedeće stvari ne dese: -dva bloka iste vjere će ratovati i mnogo će ljudi izginuti. Skoro 30 Dedždžala (varalica) će se pojaviti tvrdeći da su Allahovi Poslanici. Znanje (vjersko) će nestati. Zemljotresi će često potresati zemlju. Vrijeme će ubrzano proticati. Kataklizme će se pojaviti i Hardž (ubijanje) će se povećati. Bogatstvo će se rasprostraniti do te mjere da će bogatas ići uokolo da nađe nekog da mu da zekat ali niko neće biti u potrebi za sadakom. Ljudi će se natjecati u podizanju velikih kuća i građevina. Kad čovjek bude prolazio kraj nečijeg groba reći će: “Da mi je da sam na tvom mjestu!” Sunce će se pojaviti sa Zapada, i kad iziđe sa Zapada ljudi će povjerovati, ali, “Onog dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi što će tada vjerovati, ako nije prije toga vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro djelo uradio…” (Sura El-Enam 6:158)

Smak će doći iznenada, kada čovjek koji je pomuzao kamilu ne bude imao vremena da to mlijeko popije, kada čovjek koji bude popravljao korito za stoku ne bude imao vremena da ga napuni vodom i kada čovjek koji podigne zalogaj hrane ne bude imao vremena da ga proguta.” (Buhari)

Huzejfa ibn Jemeni (radiallahu `anhu) kaže: “Od svih ljudi, ja znam najviše o fitni koja će se dogadati do Smaka svijeta i to ne zbog toga što mi je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao nešto što nije rekao drugima nego zato što sam bio prisutan kad je govorio o tim događajima i svi oni koji su bili tada sa mnom su već pomrli. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je spomenuo tri nedaće od kojih skoro niko neće ostati bezbjedan. Neke od njih su velike a neke male. (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ako poživite neko vrijeme, vidjećete ljude koji će napustiti kuću izazivajući Allahov bijes a vratit će se sa Allahovim prokletstvom, i nosiće u rukama bičeve debele kao volovski repovi.” (Ahmed, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dvije vrste ljudi koji će biti u Džehennemu još nisam vidio. Prva su ljudi koji će tući ljude sa bičevima debelim kao volovski repovi, a druga su žene koje će boti gole iako su odjevene, same će biti zavedene a vodit će i druge u zabludu, glave (frizure) će im ličiti na devinu grbu. Te žene neće ući u Džennet a niti će osjetiti miris Dženneta. A miris Dženneta će se osjetiti na toliku i toliku udaljenost.”

Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je bio upitan: “O Allahov Poslaniče (sallallahu `alejhi ve sellem), šta će se desiti ako prestanemo naređivati dobro i sprečavati zlo: “On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ono što se desilo Izraelčanima (Židovima):-raskalašenost i blud će se raširiti među vašim vladarima, znanje će biti u rukama najgorih među vama, vama će vladati najbezvrjedniji među vama.” (Ibn Medžah)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Teško se Arapima zbog ogromnog zla koje nadire kao crni olujni oblaci. Čovjek će ustati ujutro kao vjernik a zanoćiti kao nevjernik. Ljudi će se odricati svoje vjere zbog mrve dunjaluka. Onaj ko se bude držao vjere u to vrijeme će biti kao onaj koji drži žeravicu u golim rukama.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Čuo sam Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kako kaže Savbanu: “O Savbane, šta ćeš ti raditi kad nemuslimanske nacije budu nudile da vas istrijebe kao što vi nudite jelo jedni drugima?” Savban upita: “O Allahov Poslaniče! Hoće li to biti tako zbog naše malobrojnosti?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu odgovori:’Ne, nego će tada Muslimani imati bolest srca (Vahn).” Ljudi upitaše: “Kakva je to bolest o Allahov Poslaniće?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Puno će voliti život na ovom svijetu, a mrziti borbu (zbog straha da ne poginu).” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Biti će takvih smutnji u kojima onaj koji bude spavao će biti bolji od onoga koji bude ležao budan, onaj koji bude ležao biti će bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, onaj koji bude hodao od onoga koji bude jahao, jer će svi poginuli otići u Džehennem.” Sahaba koji prenosi ovaj Hadis reče: “O Allahov Poslaniče, kad će to biti?” On reče: “Kad dani ratova nastupe.” Sahaba upita: “Kad će ti dani nastupiti?” On (sallallahu `alejhi ve sellem)reče: “Kad čovjek ne bude vjerovao onome s kim bude pričao.” Sahaba upita: “Šta mi savjetuješ da činim tada?” Izoluj se i vrati u svoje prebivalište.” Sahaba opet upita: “Šta ako neko dođe u moj komšiluk da me ubije?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Idi na mjesto gdje klanjaš i sjedi skupljenih ruku i govori “Moj Gospodar je Allah” dok te smrt ne stigne.”

[Prevodilac: Ovaj kao i ostali hadisi koji preporučuju pasivnost prema napadačima se odnosi na Muslimane napadače a ne nemuslimane koje je ne samo dužnost spriječiti u ubijanju nego i haram prepuštati im se bez borbe. Dok u slučaju napada Muslimana na Muslimana napadnuti ne treba odgovoriti na napad s namjerom da nanese ozljedu napadaču jer je ubistvo Muslimana zabranjeno kao najteži grijeh. Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- je rekao da ako se dva Muslimana pobiju i jedan od njih pogine obadvojica će ići u Džehennem.)

Ebu Bekr Siddik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će takva smutnja u kojoj će onaj koji bude ležao biti bolji od onoga koji bude sjedio, onaj koji bude sjedio od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, i onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao.” Neko je upitao: “O Allahov Poslaniče, šta mi savjetuješ da tada činim?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ko god ima stado kamila neka ostane uz njh, ko god ima farmu neka ostane na njoj.” Neko upita: “Šta ako nema nijedno od toga?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Onda neka uzme svoju sablju i neka je slomi od kamen, pa neka onda bježi što dalje od ljudi. (Ebu Davud, Muslim)

U vrijeme vladavine Osmana ibn Affana (radiallahu `anhu) desila se velika smutnja i tad je Saad ibn Vekas (radiallahu `anhu) rekao: “Svjedočim da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Doći će vrijeme smutnje kada će onaj koji bude sjedio biti bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao.” Neko je upitao:’Šta ako neko uđe u moju kuću da me ubije?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Postupi kao sin Ademov kad ga je njegov brat htio ubiti (tj. reci ja se bojim Allaha i ja na tebe svoju ruku neću dići pa da završim u Džehennemu). (Muslim, Tirmizi).

Ebu Musa Asari (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta biti će takav nered i smutnja kao oblaci tame. Čovjek će ustati ujutro kao vjernik a zanoćiti kao nevjernik. Onaj ko bude sjedio biti će bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao i onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao. Polomite svoje strijele i sablje i budite kao onaj Ademov sin koji se bojao Allaha da ubije svog brata. (Ebu Davud)

Ebu Zerr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je jahao magarca i postavio i mene iza svojih leda. Pa me onda upitao: “ O Ebu Zerr, ako bi ljudi patili od gladi toliko da ne bi mogao da se podigneš da odes u Džamiju, šta bi onda uradio?” Ja mu rekoh: “Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Budi pristojan i suzdrži se.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “O Ebu Zerr, ako bi ljudi bili toliko ubijani da se njihovom krvlju potopi Hadžaretul Zejt (jedan dio Medine), šta bi onda radio?” Ja mu odgovorih: “Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) mi reče: “Ostani u svojoj kuči i zaključaj vrata.” Ja upita: “Šta ako me ne ostave na miru?” Onda budi jedan od njih. Ja upitah: “Hoću li dograbiti sablju onda?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Onda bi bio jedan od njih. Nemoj, nego ako ti je teško da gledaš u njegovu sablju onda se pokrij po glavi svojim ogrtačem i pusti ga neka te ubije, i time ponese i svoje i tvoje grijehe na onaj svijet.” (Ahmed)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Bili smo na putovanju sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) i kad je mujezin pozvao za Namaz ja sam otišao kao i svi blizu njega. U tom trenutku Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je govorio ljudima: “O, ljudi, svaki Poslanik koji je dolazio ljudima imao je dužnost da uputi svoj narod na sve što je dobro za njih kao i da ih upozori na sve što je loše po njih. Ovaj Ummet će imati mir i sigurnost na početku ali poslije toga će upadati iz belaja u belaj. Vjernik će vidjeti belaj kako dolazi i reći će: “Gotov sam, nema mi spasa!” Ali nekako će sve proći kad će se drugi još veći belaj pojaviti na vidiku i on će opet reći: “To je to, crno mi se piše!” I tako će ići dok ga smrt ne stigne. Ko god hoće da se spasi Džehennema i ude u Džennet neka umre vjerujući u Allaha i Sudnji dan, i neka tretira ljude kako bi želio da oni njega tretiraju. Ako bilo ko dadne zakletvu Imamu (Vođi Muslimana) neka mu bude pokoran koliko god može.”

Abdur-Rahman (radiallahu `anhu) (jedan od prenosilaca ovog Hadisa) kaže: “Kad sam čuo taj Hadis, stavio sam glavu među koljena i rekao: “Ali tvoj rođak Muavija nam naređuje da se rasipamo između sebe svojim bogatstvom u samoljublju, iako Allah Svemoćni kaže u Kur’anu: “O vjernici, ne rasipajte se oholo svojim bogatstvom…” (Sura En- Nisa 4:29)

Abdullah (drugi prenosilac) reče: “Pokori mu se u onome što ti Allah naređuje a ne pokorovaj mu se u onome što ti Allah zabranjuje.” Ja ga upitah: “Jesi li to čuo od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem)?” On reče: “Jesam, čuo sam to svojim ušima i razumio svojim srcem.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Medžah)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ako vidite da se moji sljedbenici toliko boje tiranina da se čak ne usuđuju da mu reknu istinu u lice, onda za njih više nema nade.”

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Neke ljude iz mog Ummeta će progutati zemlja, neke poklopiti kiša od kamenica a neki će biti pretvoreni u životinje.” (Ahmed)

OSMO POGLAVLJE

ZNAKOVI I KOBNI DOGAĐAJI SMAKA SVIJETA


Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Otišao sam jednog dana do Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i zatekao ga kako polako i pazljivo uzima abdest. Podigao je glavu, pogledao me i onda rekao: “Šest stvari će se dogoditi ovom Ummetu:- Smrt vašeg Poslanika je prva od tih stvari. Druga stvar je da će se vaše bogatsvo toliko povećati da ako nekom date deset hiljada dinara mislit će da ste mu malo dali na spram onog što posjedujete. Treće što će se desiti je da će belaj doći na vrata svakog od vas. Četvrto je da će se proširiti iznenadna smrt (vjerovatno se misli na pogibiju, rat itd.). Peto je da ćete potpisati primirje sa Rimljanima (Kršćanima), oni će devet mjeseci pripremati vojsku protiv vas i onda će prvi prekršiti dogovor. Šesto je da će te zauzeti grad.” Ja upita: “Koji to grad, o Allahov Poslaniće?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Konstantinopol (Istanbul)! (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Požurite da učinite što više dobrih djela prije negoli se desi šest stvari:izlazak sunca sa Zapada, pojava dima, Dedždžal, zvijer iz zemlje, smrt nekog od vas, ili opšti metež i smutnja. (Ahmed, Muslim)

Huzejfa ibn Ubejd (radiallahu `anhu) kaže: “Jednom nam je prišao Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) dok smo razgovarali. On (sallallahu `alejhi ve sellem) nas upita: “O čemu to diskutujete?” Mi mu odgovorismo: “O Smaku svijeta.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Neće se desiti dok se ne desi slijedećih deset stvari:pojava Dima, Dedždžala, Zvijeri iz zemlje, izlazak sunca sa Zapada, silazak Isa (`alejhi selam) sa neba, pojava Jedžudža i Medžudža (Goga i Megoga), tri zemlje ne potonu, jedna na Istoku, jedna na Zapadu i jedna u Arapskoj peninsuli, i na kraju će vatra izbiti iz pravca Adena (Jemen) koja će potjerati ljude do njihovog finalnog mjesta okupljana na zemlji.” (Ahmed)

DEVETO POGLAVLJE

BITKA SA RIMLJANIMA

Poslije bitke sa Rimljanima, koja se završila padom Konstantinopola, Dedždžal će se pojaviti, i Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će se spustiti sa neba na bijeli minaret na Istočnoj strani Damaska (glavni grad Sirije), u vrijeme sabah Namaza, kao što će se vidjeti iz slijedećih Hadisa.

Muhammar (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vi ćete sklopiti savezništvo sa Rimljanima (Kršćanskom sektom), i zajedno će te pobjediti neprijateljsku Kršćansku sektu. Poslije pobjede i velikog ratnog plijena, jedan od dotadašnjih saveznika će doći do vašeg kampa i uzdignuvši krst viknuti: “Pobjeda je od krsta!”, te će ga zbog toga jedan od Muslimana ubiti. Onda će vaši Kršćanski saveznici prekinuti ugovor s vama i doći će do bitke među vama. Kršćani će sakupiti veliku vojsku protiv vas. Imat će 80 barjaka a ispod svakog barjaka biti će 10.000 vojnika.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Medžah)

Jusejr ibn Džabir (rahmetullahi `alejh) kaže: “Jednom je bila crvena oluja u Kufi. Jedan čovjek dođe do nas i reče: “O Abdullah ibn Mesud, jeli to došao Smak svijeta?” Abdullah (radiallahu `anhu) mu reče: “Smak svijeta neće doći dok ljudi ne odbiju da podjele nasljedstvo i ratni plijen.” Onda, pokazujući rukom prema Siriji, reče: “Neprijatelji će okupiti vojsku protiv Muslimana, i Muslimani će okupiti vojsku protiv njih.” Ja ga upitah: “Misliš Rimljani?” On reče: “Jeste. To će biti velika borba. Muslimanska vojska će krenuti s namjerom da pogine ili da pobjedi. Prvi dan će ih noć prekinuti u borbi bez pobjednika. Mnogi će izginuti na obadvije strane. Četvrti dan Muslimani će izići sa preživjelim borcima na megdan i Allah će s njima iskorjeniti neprijateljsku vojsku. To će biti takva bitka kakvu svijet nije zapamtio. Ptica bi prije pala mrtva od umora, nego što bi preletjela bojne redove. Od stotinu članova porodice jedan će preživjeti, pa kako će da djeli nasljedstvo ili da se raduje ratnom plijenu? I dok budu u tom stanju prolomit će se zrakom povik: “Dedždžal vam je zavladao domovima!” Kad to čuju sve će pobacati i požuriti kući poslavši desetoricu napred kao izvidnicu, da provjere lošu vijest. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ja znam njihova imena i imena njihovih očeva, pa čak i boju njihovih konja. Oni će toga dana biti najbolji konjanici na svijetu.” (Ahmed, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Rimljanska (Kršćanska) armija ne ulogori na El-A’mešu. U susret će im izići armija iz Medine, sastavljena od najboljih ljudi na cijelom svijetu. Kad se postroje u bojne redove, Rimljani će im reći: “Nemojte stajati između nas i onih koji imaju naše zarobljenike. Mi nemamo s vama ništa. Muslimanske gazije će reći: “A ne, tako nam Allaha mi nećemo vama prepustiti našu braću. Onda će početi bitka i jedna trećina Muslimanske vojske će pobjeći. Allah im neće nikad to oprostiti. Jedna trećina će poginuti, i oni će biti kod Allaha najbolji Šehidi. Jedna trećina će pobjediti i zauzeti Konstantinopol (Istanbul), i njih Allah više neće kušati ni sa kakvim teškoćama. I dok budu zabavljeni podjelom plijena Šejtan će im doviknuti da je Dedždžal zauzeo njihova ognjišta. Oni će požuriti kući ali će uvidjeti da je to bila lažna uzbuna. Ali kad stignu u Siriju Dedždžal će se stvarno pojaviti, i dok se oni budu pripremali za bitku s njim, Isa (`alejhi selam) će se spustiti s neba i voditi ih u Namazu. Kada Dedždžal ugleda Isa'a (`alejhi selam), počet će se topiti kao so u vodi i dati se u bijeg, ali Allah će ga ubiti.” (Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Islamska vladavina ne bude protezala do Bala. Onda se okrenuo i rekao: “Ali!” Ali (radiallahu `anhu) reče: “Neka moji roditelji budu žrtva za tebe!” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ti ćeš se boriti sa Rimljanima, i oni koji dođu iza tebe će se boriti protiv njih, sve dok najbolji Muslimani, ne bojeći se ničega do Allaha, ne iziđu iz Hidžaza (Medine) da se konačno obračunaju sa Kršćanima. Zauzet će Istanbul sa “SUBHANALLAH” i “ALLAHU EKBER” (tj. Duhovnom snagom tih riječi), i zadobit će takav obilat plijen kakav niko nije vidio. Onda će im neko reći: “Dedždžal vam je zauzeo domove, ali će on lagati u tom momentu. Ko god mu povjeruje pokajat će se, a ko god mu ne povjeruje opet će se kajati.” (Ibn Medžah)

Nafi ibn Utbah (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Zaratit ćete sa Arabijom i Allah će vam dati pobjedu. Onda ćete zaratiti sa Perzijom i Allah će vam dati pobjedu. Zaratit će te sa Rimljanima i Allah će vam dati pobjedu. Zaratit ćete sa Dedždžalom i Allah će vam dati pobjedu.” (Muslim)

Kad je Mustavrid el-Kurejši (radiallahu `anhu) sjedio sa Amrom ibn el-Asom on reče: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta će doći kad Rimljani (Kršćani) budu sačinjavali većinu stanovništva.” Amr ga upita: “Šta si to rekao?” On reče: “Ja samo ponavljam šta sam čuo od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem).” Amr mu reče: “Istinu govoriš jer oni imaju četiri vrlo dobre osobine: najbolje se snalaze u nevoljama, najbrže se oporavljaju od nepogoda i vračaju u normalno stanje, najbolje se odnose prema sirotinji i siročadi. Oni imaju još jednu vrlo dobru osobinu a to je da neće da trpe tiraniju svojih vladara.” (Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vi ćete se boriti sa Rimljanima, a i vjernici iz Arabije će se boriti poslije vas, sve dok im Allah ne dadne da zauzmu Istanbul i Rim sa “SUBHANALLAH” i “ALLAHU EKBER”. Od njihovog Tekbira bedemi oko tih gradova će se smrviti i oni će ući i zauzeti zadnja nevjernička uporišta. Zadobit će takav ratni plijen da će ga razgrtati štitovima i djeliti među sobom. Onda će im neko doviknuti: “O Muslimani Dedždžal vam je zauzeo domovinu!” Oni će napustiti plijen i pitati ko je to doviknuo, ali neće ga naći. Onda će reći da je najbolje da krenu prema Siriji i vide lično je li se Dedždžal pojavio pa ako to i ne bude istina vratit će se svojim domovima.”

Muaz ibn Džebel (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Izgradnju (popravku) Svetog hrama u Jerusalemu pratit će rušenje Medine (djelimično), a poslije toga doći će do žestoke borbe i Istanbul će pasti u ruke Muslimana, i onda će se pojaviti Dedždžal.” Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) stavio ruku na Muazovo rame i rekao: “Ovo je sve istina kao što je istina da si ti sad ovdje samnom.”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kuga I Dedždžal ne mogu ući u Medinu.” (Buhari)

DESETO POGLAVLJE

POJAVA DEDŽDŽALA

Na početku prije svega ćemo donijeti Hadise koji govore o lažnim i malim dedždžalima, koji će se pojaviti prije zadnjeg i najgoreg Dedždžala, neka je Allahovo prokletstvo na njima.

Džabir ibn Samura (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta pojavit će se mnogo varalica (dedždžala).” (Muslim)

Džabir (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta biti će mnogo varalica od kojih je jedan iz el-Jemamah, jedan iz San’a, jedan iz Himjara i Dedždžal. To će biti največa fitna (smutnja) od nastanka svijeta.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će se predstavljati kao Allahovi poslanici.” (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala koji će se predstavljati kao poslanici, i bogatstvo ne proširi, nepogode ne učestaju, i Hardž se ne poveća.” Kad ga je neko upitao šta je to Hardž, on odgovori: “Ubijanje, ubijanje!” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će lagati o Allahu i Njegovu Poslaniku.” (Ebu Davud)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će lagati o Allahu i Njegovu Poslaniku.” (Ebu Davud)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Pred Smak svijeta će se pojaviti 30 dedždžala i svaki će govoriti: “Ja sam Poslanik!” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu će biti dedždžala i varalica. Govorit će vam stvari koje nikad niste čuli ni vi a ni vaši predaci. Cuvajte ih se i ne dopustite im da vas zavedu.” (Ahmed)

Savban (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu pojavit će se 30 dedždžala (varalica), i svaki će tvrditi da je Allahov Poslanik, ali ja sam zadnji Poslanik i poslije mene neće doći novi Poslanik.” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doista prije Smaka svijeta će se pojaviti Dedždžal i još 30 varalica.” (Ahmed)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu će biti više od 70 ljudi koji će pozivati, a svaki od njih će zapravo pozivati u paklenu vatru. Kad bih htio mogao bih vam dati njihova imena i imena njihovih plemena.”

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Ljudi su naveliko pričali o Musajlimu prije nego što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) išta rekao o njemu. Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ustao te održao govor i na kraju rekao: “A što se tiče tog čovjeka o kojem toliko pričate, on je jedan od 30 varalica koji će se pojaviti do Smaka svijeta, i neće ni jedan grad ostati a da ne osjeti strah od Dedždžala.” (Ahmed)

U drugom Hadisu se prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “On (Musajlima) je jedan od 30 varalica koji će se pojaviti prije Dedždžala. I nema grada koji će izbjeći strah od Dedždžala osim Medine. U to vrijeme će na svakom prilazu Medini biti dva Meleka (Anđela), koji će spriječavati njegovu smutnju da uđe u Medinu.”

Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme Dedždžala će biti vrijeme smutnje i konfuzije. Ljudi će vjerovati lažovima a neće vjerovati onom ko govori istinu. Povjeravati će se nepovjerljivom a sumnjati u povjerljivog, i Ruvejbida će vladati. Kad ga je neko upitao ko su to Ruvejbide on reče: “To su oni koji su se pobunili protiv Allahovih odredbi (tj. svi oni koji su odbili da ih praktikuju uključujući i “Muslimane” po imenu), i oni će voditi glavnu riječ svugdje.” (Ahmed)

JEDANAESTO POGLAVLJE

HADISI O DEDŽDŽALU

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) je otišao jednom sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) i još nekim ljudima do Ibn Sejjada i zatekli ga kako se igra sa nekom djecom. Ibn Sejjad je bio tada dječak, i nije primjetio da mu se neko približavao sve dok ga Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nije kucnuo po ramenu. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?” Ibn Sejjad ga pogleda i odgovori: “Ja svjedočim da si ti Poslanik nepismenog.” Onda Ibn Sejjad upita Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem): “Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) to zanijeka i reče: “Ja vjerujem u Allaha i Njegove Poslanike.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga onda upita: “Šta vidiš?” Ibn Sejjad reče: “Nekad mi dođe iskrena osoba a nekad lažov.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ti si zbunjen”, pa onda nastavi: “Ja nešto skrivam od tebe.” Ibn Sejjad reče: “To je Dukh.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ćuti! Nemožeš preći svoju granicu.” Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) reče: “O Allahov Poslaniče, dopusti mi da mu odrubim glavu?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ako je on zaista Dedždžal, ti ga nećeš moći savladati, a ako nije onda nema nikakve koristi od njegove smrti.”

Salim ibn Abdullah (rahmetullahi `alejh) kaže: “Čuo sam Abdullaha ibn Omera (radiallahu `anhu) kako kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) i Ubej ibn Ka’b (radiallahu `anhu) su otišli jednom kroz vočnjak gdje se nalazio Ibn Sejjad. Ugledali su ga kako tamo leži ispod ćebeta i mrmlja nešto za sebe. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) se sakrio iza drveta ne bi li nešto čuo od njega prije nego što primjeti da su oni tu, ali u tom trenutku je izašla napolje njegova majka i povikala: “O Ibn Sejjad, ovdje je Muhammed!” Ćuvši to Ibn Sejjad skoči na noge kao oparen. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče njegovoj majci: “Da si ga ostavila tako on bi se sam razotkrio.”

Salim (rahmetullahi `alejh) kaže: “Ibn Omer (radiallahu `anhu) je rekao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je jednom ustao i veličajući Allaha rekao o Dedždžalu: “Ja vas upozoravam na njega, i nema Poslanika a da nije upozorio svoj Ummet na njega, pa čak i Nuh (`alejhi selam) je upozorio svoje sljedbenike na njega. Ali ja ću vam reći nešto o njemu što ni jedan Poslanik prije nije rekao svojim sljedbenicima. Morate znati da je Dedždždal jednooki (čorav), a Allah nije čorav.”

Ibn Sibab (rahmetullahi `alejh) kaže: “Omer ibn Sabit (rahmetullahi `alejh) mi je rekao da su mu neki Ashabi rekli da je tog dana kad je govorio o Dedždžalu, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Na njegovom čelu će pisati Kafir (nevjernik), i svaki vjernik će moći to pročitati. I treba da znate da niko od vas ne može vidjeti Allaha dok ne umre.” (Muslim, Buhari)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je spomenuo ljudima Dedždžala i rekao: “Allah (dželle dželaluhu) nije jednooki, ali Dedždžal će biti čorav u desno oko koje će izgledati kao plutajuće zrno groždža.” (Muslim)

Enes ibn Malik kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Nije bilo ni jednog Poslanika a da nije upozorio svoj narod o jednookom varalici (Dedždžalu). Uistinu on je čorav na jedno oko a vaš Gospodar nije jednooki. Na njegovu čelu će pisati Kef, Fe, Ra (tj. Kafir).” (Muslim, Buhari)

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:Ja znam više o Dedždžalovim moćima negoli on sam. On će imati dvije rijeke od kojih će jedna izgledati kao bistra voda a druga kao tekuća vatrena masa. Ko god od vas doživi ta vremena neka izabere onu koja izgleda kao užarena masa, neka se nagne i zatvorenih očiju napije jer će to ustvari biti čista hladna voda. Dedždžal će biti jednooki, s crnim povezom preko čoravog oka. Na njegovom čelu će pisati kafir (na Arapskom) i svaki vjernik pismen ili nepismen će to moći raspoznati.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Hoćete li da vam kažem nešto o Dedždžalu što nijedan Poslanik do sada nije rekao svojim sljedbenicima? Dedždžal je jednooki, i imat će sa sobom nešto što će lićiti na Džennet i Džehennem. Ono što on bude ljudima predstavljao kao Džennet će ustvari biti Džehennem i obratno. Pazite! Upozoravam vas na njega kao što je Nuh (`alejhi selam) upozoravao svoj narod.” (Buhari,Muslim)

Muhamed ibn Munkadir kaže: “Vidio sam Džabira ibn Abdullaha kako se zaklinje da je Ibn Sejjad bio Dedždžal, pa sam ga upitao da li se on klete Allahom da je to istina, na što mi on reče da je vidio Omera (radiallahu `anhu) da se klete Allahom pred Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) na istu stvar i Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga nije opovrgao u toj izjavi.”

Neki od uleme kažu da su zaista neki od Sahaba smatrali Ibn Sejjada Dedždžalom ali to nije ispravan stav. Ibn Sejjad je bio jedan od manjih dedždžala.

Ibn Sejjad je putovao jednom između Mekke I Medine pa se požalio Ebu Saidu zbog toga što ljudi govore o njemu kao o Dedždžalu. Zar nije Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao da Dedždžal neće moći ući u Medinu? A ja sam rođen u Medini. Zar nije rekao da on neće imati djece? A ja imam djecu. Zar nije rekao da će Dedždžal biti biti Kafir? A ja sam primio Islam. Od svih ljudi ja znam najviše o njemu: ja znam gdje se Dedždžal sad nalazi. Kad bi mi se ponudilo da budem na njegovom mjestu ja se ne bih uvrijedio zbog toga. (Buhari, Muslim)

Ima puno Hadisa o Ibn Sejjadu, neki od njih nisu baš dovoljno jasni, da bi se moglo zaključiti da li je on stvarno bio Dedždžal ili ne. U sljedećem Hadisu ćemo vidjeti da on nije Dedždžal, što ne iskljućuje mogućnost da je on bio jedan od manjih dedždžala, a opet Allah zna najbolje.

DVANAESTO POGLAVLJE

HADIS OD FATIME BINT KAJS

Amir ibn Sarahil Sa’bi Sa’b Hamdan kaže da je pitao Fatimu bint Kajs, koja je bila jedna od prvih muhadžirki, da mu prenese neki Hadis koji je čula direktno od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), na što mu ona reče: “U redu.” pa nastavi: “Bila sam tada udata za Ibn Mugirah (radiallahu `anhu) koji je bio od najboljih mladića iz Kurejšijskog plemena, ali je poginuo kao Šehid u prvoj bitci sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem). Kad sam postala udovica, AbduRahman ibn Auf mi je poslao ponudu za brak. Ali u isto vrijeme Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mi je takođe poslao ponudu za svog posinka Usamu ibn Zejda. Posto sam čula da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao da onaj ko voli njega treba da voli i Usamu, ja sam mu rekla da me uda za koga god želi. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Idi kod Ummi Šarik.” Ummi Šarik je bila bogata Muslimanka Medinjanka koja je puno trošila na sirotinju za Allahovo zadovoljstvo. Ja mu odgovorih: “Uradiću kako kažeš.” Ali, iznenada, on se predomisli i reče: “Nemoj ići kod nje. Ummi Šarik ima puno gostiju (sirotinje), ne bih želio da se slučajno dio tvog tijela otkrije pa da te neko vidi u tom stanju. Bit će ti bolje ako ostaneš kod svog rođaka Abdullaha ibn Amra ibn Ummi Mektum (slijepca), koji je ujedno bio iz istog plemena kao i ja. I tako sam ja otišla i provela svoj Iddet (period cekanja) kod njega. Ubrzo poslije toga sam čula Ezan za Namaz u Poslanikovoj (sallallahu `alejhi ve sellem) Džamiji. Otišla sam u Džamiju i klanjala za Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) uz zadnji zid koji je bio namjenjen za žene. Kad je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) završio Namaz okrenuo se prema nama i smiješeći se rekao: “Ostanite svi na mjestu’, pa onda nastavi, ’znate li što sam vas zaustavio?” Ljudi mu odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On reče: “Tako mi Allaha, nisam vas zaustavio ni radi poziva a ni radi upozorenja. Nego zbog toga što mi je Tamim el-Dari, Kršćanin koji je nedavno primio Islam, ispričao nešto što se podudara sa onim što sam vam govorio o Dedždžalu. On mi je rekao da je plovio na moru sa oko 30 ljudi iz plemena Benu Dudham. Naime, valovi i oluja su ih nosili okolo skoro cijeli mjesec sve dok jednog dana pred sumrak nisu naletili na neko ostrvo. Kad su se iskrcali na to ostrvo, sreli su tamo neko čudno stvorenje toliko dlakavo da nisu znali gdje mu je glava a gdje noge. Pitali su ga: “Teško se tebi, šta si ti to?” Ono im odgovori: “Ja sam el-Džesasah.” Oni ga upitaše šta znači el-Džesasah, a ono im reče: “O ljudi idite u onaj hram tamo, jer tamo vas čeka neko vrlo željan da vas vidi. Kad nam je spomenuo njegovo ime, prepali smo se da to nije šejtan lično. Brzo smo otišli u taj hram i zatekli tamo ogromna čovjeka vezanog u halkama i lancima. Mi mu rekosmo: “Teško se tebi, ko si ti?” On reče: “Uskoro ćete vi saznati za mene.” Recite mi ko ste vi?” Mi mu rekosmo: “Mi smo ljudi iz Arabije, plovili smo brodom te nas je nevrijeme nanijelo na ovo ostrvo, gdje smo sreli čupavo stvorenje koje nas uputi na tebe, te smo se prepali da to možda nije šejtan. Taj vezani gorostas nam reče: “Recite mi o hurminim palmama u Bejsanu.” “Šta te zanima o tim palmama?”, rekosmo mi. On reče: “Zanima me dali ima plodova na njima ili ne?” Ima. “Uskoro ih više neće biti”, reče on. Onda upita: “Ima li vode u Tiberijskom jezeru u Palestini?” Ima. “Uskoro će presušiti”, reče on. “Recite mi o Zugar vrelu, ima li vode u njemu i natapaju li ratari polja s njome?”, reče on. “Ima obilatu vodu i natapaju s njome njive svoje”, rekosmo mi. Onda reče: “Recite mi o nepismenom Poslaniku, šta je do sad uradio?” Mi mu rekosmo: “Napustio je Meku i doselio se u Medinu.” On onda upita: “Bore li se Arapi protiv njega?” “Bore”, rekosmo mi. “Pa kako mu ide sa njima?”, upita on. Mi mu rekosmo da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) postigao uspjeh među Arapima oko sebe i da ga oni odano prate.” Je li se to stvarno desilo”, upita on. “Jeste”, odgovorismo mu mi.” “I bolje im je da ga prate”, reče on. Sada ću vam ja reći o sebi. Ja sam Dedždžal. Uskoro ću dobiti dozvolu da napustim ovo ostrvo. Putovat ću cijelom zemljom. Za 40 noći proći ću kroz svaki grad osim Mekke i Medine, jer su mi ova dva grada zabranjena. Svaki put kad pokušam da uđem u bilo koji od njih dočekat ce me melek (anđeo) sa isukanom sabljom te me odbiti nazad. Na svakom prilazu za ta dva grada stajaće Meleki čuvari. Fatima (radiallahu `anha) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) udarajući sa svojim štapom po mimberu reče: “Ovo je Tajjibah, ovo je Tajjibah, ovo je Tajjibah (tj. Dobra Medina). Zar vam ja nisam rekao nešto ovako?” “Jesi”, rekoše ljudi. Sviđa mi se šta sam čuo od Tamima, jer se to slaže sa onim što sam vam govorio o Dedždžalu kao i Meki i Medini. Zaista je on u Sirijskom ili Jemenskom moru. Ne, naprotiv on je na Istoku, on je na Istoku, on je na Istoku. I on (sallallahu `alejhi ve sellem) pokaza rukom prema Istoku. Fatima reče: “Ovo sam zapamtila direktno iz Poslanikovih (sallallahu `alejhi ve sellem) usta.” (Muslim)

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vidio sam sebe u snu kako pravim Tevvaf (obilaženje) oko Kabe. Tada sam ugledao rumena čovjeka sa glatkom kosom, i kao da je rosa u kapljicama padala sa njega. Upitao sam: “Ko je on?” i oni su mi rekli, “Sin Merjemin Isa (`alejhi selam)!” Onda sam se osvrnuo na sebe i ugledao drugog čovjeka ogromnog tijela, crvena tena, čupave kovrdžave kose i čorava na jedno oko, koje je izgledalo kao plutajuće zrno groždža. Rečeno mi je da je to Dedždžal.” Dedždžal liči na ibn Katana iz plemena Huza’a.” (Buhari, Muslim)

Džabir ibn Abdullah (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti pred Smak svijeta kad će ljudi biti nehajni i uzimati vjeru olako (tj. neće puno drzati do vjere). Imat će na raspolaganju 40 dana u kojima će proći kroz cijeli svijet. Jedan od tih njegovih dana će biti kao godina, drugi kao mjesec, treći kao sedmica, a ostali će biti kao normalni dani. Putovat će na magarcu, a razmak između magarećih ušiju će biti oko 19 metara. Dedždžal će reći ljudima: “Ja sam vaš gospodar.” On je jednooki, ali vaš Gospodar nije. Na njegovu čelu će pisati Kafir (nevjernik), i svaki vjernik pismen ili nepismen će biti u stanju da to pročita. On će proći svakim mjestom osim Mekke i Medine, koje mu je Allah zabranio, a i Meleki će ih čuvati na svakom prilazu. Imat će puno hrane sa sobom ali će ljudi gladovati, osim onih koji ga budu pratili i pokoravali mu se. On će imati dvije rijeke, i ja znam šta će biti u njima. Jednu rijeku će zvati Džennet (Raj) a drugu Džehennem (Pakao). Ko god uđe u onu koju on naziva Džennetom uvidjeće da je to Džehennem, i obratno. Allah će mu dati na raspolaganje šejtane (Džinne) koji će mu pomagati da zavede što više ljudi sa raznim trikovima. Napraviće veliku smutnju i nered na zemlji,te će naredit nebu da pusti kišu i ljudima će se činiti da kiša pada. Onda će prikazati ljudima kao da ubija čovjeka i onda ga povraća u život. Poslije tog trika više neće moći ništa napraviti od svojih prividnih čuda. Poslije svih tih trikova i “Čuda”, ljudi će reći: “Zar ovo iko može učiniti osim Gospodara?” Muslimani će pobjeći ispred njegove smutnje na planinu Duhan (Dim) u Siriji, ali će ih Dedždžal pratiti i opkoliti. Opsada će se odužiti te će se Muslimani puno napatiti. Onda će se Isa (Isus) sin Merjemin (`alejhi selam) spustiti s neba u zoru i pozvati Muslimane: “O, ljudi šta vas je spriječilo da izađete i borite se protiv ovog varalice?” Oni će mu odgovoriti: “On je Džinn.” Utom će doći vrijeme za sabah Namaz pa će ljudi tražiti od Isa’a (`alejhi selam) da im imami, ali će im on reći: “Neka vam vaš Imam vodi Namaz.” I tako će im Namaz voditi njihov Imam, te će onda izaći da se bore protiv Dedždžala. Kad Dedždžal ugleda Isa’a (`alejhi selam), počet će se topiti kao so u vodi. Isa (`alejhi selam) će ga napasti i ubiti kao i sve one koji su ga pratili.” (Ahmed)

TRINAESTO POGLAVLJE

HADIS EL~NUVASA IBN SAMANA EL~KILABA

Nuvas kaže: “Jedno jutro Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je pričao o Dedždžalu. Nekad bi ga opisao kao beznačajna, a nekad tako strašna i opasna da smo pomišljali da je već tu negdje, skriven u krošnjama hurminih palmi. Kad smo poslije toga došli kod njega, on je primjetio naš strah i brigu te nas upita: “Šta vam je?” Mi mu rekosmo: “O Allahov Poslaniče, jutros si govorio o Dedždžalu, nekad ga opisujući kao beznačajna, a nekad kao toliko opasna da smo mislili da se već krije u krošnjama palmi.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ja se bojim za vas nekih stvari mimo Dedždžala. Ako se on pojavi dok sam ja među vama ja ću se sa njim obračunati, a ako se pojavi kad ja ne budem među vama, onda se svaki od vas mora za sebe boriti, a Allah (dželle dželaluhu) će pomoći svakog Muslimana u moje ime. Dedždžal će biti mladić, kratke kovrđave kose i čorav na jedno oko. Meni liči na Abdul-Uzza ibn Katana. Ako bilo ko od vas doživi da ga vidi neka ući prve ajete sure Kehf (Pećina). On će se pojaviti između Sirije I Iraka, te posijati smutnju i na lijevo i na desno. O Allahovi robovi, prionite na put Istine (Islama).” Mi rekosmo: “O Allahov Poslaniče, za dan koji kažeš da će biti kao godina, hoće li pet Namaza biti dovoljno?” On reče: “Ne, morat ćete optprilike računati sate i tako klanjati Namaze.” Mi smo pitali: “O Allahov Poslaniče, kako brzo će se kretati po zemlji?” On reče: “Kao oblak nošen vjetrom. On će doći ljudima i zvati ih (u krivovjerje), i oni će mu vjerovati i pratiti ga. On će narediti nebu da pusti kišu i kiša će padati, i zemlji da podari plodove, i zemlja će dati plodove. Poslije ispaše njihova stoka će davati mlijeko obilno. Onda će doći drugom narodu i tražiti od njega da ga prati ali će oni odbiti. Kad ih napusti na taj narod će doći velika glad i nestašica. Onda će proći kroz pustoš i reći zemlji: “Izbacuj svoje blago!” I blago će navrijeti iz zemlje kao roj pčela. Onda će on sabljom presjeći mladića na dva dijela, te ih razmaknuti na domet luka, pa će ga on pozvati, i mladić će pohitati k njemu smijući se. U tom trenutku Allah (dželle dželaluhu) će poslati Isa’a (`alejhi selam), koji će se spustiti na bijeli minaret u istoćnom Damasku, obučen u odječu boje Safruna i sa rukama na krilima dva Meleka. Kad sagne svoju glavu kapi znoja će pasti s njega a kad je podigne kapi kao biseri će se prosuti okolo. Svaki Kafir (nevjernik) koji osjeti njegov dah će pasti mrtav, a njegov dah će doseći onoliko koliko može da vidi u daljinu. Progonit će Dedždžala dok ga ne stigne kod kapije Ludda, gdje će ga i ubiti. Onda će ljudi koje je Allah spasio njegove zablude doći kod Isa’a (`alejhi selam) i on će im obrisati lica (tj. ukloniti od njih posljedice patnje kroz koju su prošli zbog Dedždžala) i reći im o njihovom mjestu u Džennetu. Tada će Allah objaviti Isau (`alejhi selam) da povede vjernike na planinu Tur, jer je pustio na slobodu ljude koje niko ne može pobjediti. Onda će Allah poslati Goga i Megoga, i oni će preplaviti zemlju sa svake strane. Prvi od njih će proći pokraj Tiberijskog jezera i napiti se vode, a kad zadnji budu prolazili reći će: “Ovdje je nekad bilo vode.” Isa (`alejhi selam) i Muslimani će biti pod opsadom dok ne budu u takvoj nestašici da će im govedža glava biti draža nego vama 100 dinara. Onda će se oni moliti Allahu, pa će Allah (dželle dželaluhu) poslati neke insekte koji će izujedati vratove Goga i Megoga te će do jutra svi od toga pomrijeti. Onda će Isa (`alejhi selam) sa vjernicima sići sa planine i zateći njihove smrdljive leševe na svakom koraku. Taj smrad će biti nepodnošljiv pa će se oni opet moliti Allahu da ih spasi te poganštine. Allah (dželle dželaluhu) će onda poslati jata lešinara koji će pokupiti leševe i odnijeti ih kud im Allah naredi. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati tako obilnu kišu da neće biti suha mjesta na zemlji, te će njome očistiti svaku pogan sa lica zemlje tako da će se sijati kao ogledalo. Onda će zemlji biti naređeno da podari svoj urod i blagodati. Tada će se grupa ljudi zasititi od jedne pomoranđe i spavati pod njenom korom kao pod kišobranom (tj. biti će toliko velika). Jedna kamila će dati toliko mlijeka da će cijelo društvo moći da se napije do volje, a jedna krava će dati toliko mlijeka da će biti dovoljno za jedno pleme, a jedna ovca će bit dovoljna za jednu familiju. Poslije toga Allah (dželle dželaluhu) će poslati neki mirisan povjetarac koji će ih rashladiti čak i ispod pazuha, te će o toga svi vjernici blago pomrijeti. Poslije toga samo najgori ljudi će ostati na zemlji, koji će općiti jedni s drugima kao magarci (tj. bestidno i javno), i na njih će doći Smak svijeta.” (Muslim)

ČETRNAESTO POGLAVLJE

HADIS PRENEŠEN OD EBU UMAME EL-BAHILIJE

Ebu Umame el-Bahili kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je održao govor, u kojem je uglavnom bilo riječi o Dedždžalu, te nas je upozorio na njega. On je rekao: “Niti je bilo a niti će biti gore nevolje za ljude od vremena Adema (`alejhi selam) pa do Smaka svijeta kao što je smutnja Dedždžalova. Allah (dželle dželaluhu) nije poslao nijednog Poslanika koji nije upozorio svoj Ummet (sljedbenike) na Dedždžala. Ja sam zadnji Poslanik a vi ste zadnji Ummet. Dedždžal će se pojaviti među vama i to je neizbježno. Ako se pojavi dok sam ja među vama ja ću se obračunati s njim, a ako se pojavi kad ja ne budem među vama onda se svaki Musliman mora obračunati s njim za sebe, a Allah (dželle dželaluhu) će spasiti svakog Muslimana u moje ime. Dedždžal će se pojaviti na putu između Sirije i Iraka, pa će posijati smutnju i lijevo i desno. O Allahovi robovi, držite se Puta Istine. Ja ću vam ga opisati onako kako ga nijedan Poslanik do sada nije opisao. Dedždžal će prvo tvrditi da je Poslanik, ali poslije mene neće doći nijedan Poslanik. Onda će reći ljudima: “Ja sam vaš Gospodar”, ali vi nećete nikad vidjeti svog Gospodara dok ne umrete. Dedždžal je jednooki, a vaš Gospodar, slavljen neka je On, nije jednooki. Na njegovu čelu će biti ispisana riječ “Kafir” koju će svaki Musliman pismen ili nepismen moći pročitati. Među smutnjama i zabludama koje će donijeti sa sobom bit će i nešto kao Džennet i Džehennem. Ono što on bude nazivao Džehennem bit će ustvari Džennet, a ono što bude nazivao Džennet bit će ustvari Džehennem. Ko god uđe u njegov Džehennem, neka se utječe Allahu (dželle dželaluhu) i neka prouči prve ajete sure Kehf, pa će taj Džehennem postati hladan i ugodan za njega, kao što je vatra bila hladna za Ibrahima (`alejhi selam). On će reći Beduinu (pustinjskom nomadu): “Hoćeš li vjerovati u mene ako ti ja oživim tvoje roditelje?” Beduin će reći: “Hoću”, i onda će dva Džinna šejtana uzeti oblik njegovih roditelja i pojaviti se pred njim. Oni će mu reći: “O naš sine, prati ga jer je on tvoj gospodar.” Onda će mu se dati vlast nad jednim čovjekom koga će on prerezati na dvoje. Onda će reći: “Vidite ovog mog roba, ja ću ga ponovo oživjeti ali će on i dalje tvrditi da ima Gospodara mimo mene.” Allah će oživjeti ovog čovjeka pa će ga Dedždžal upitati: “Ko je tvoj Gospodar?” Čovjek će reći: “Allah (dželle dželaluhu) je moj Gospodar, a ti si neprijatelj Allahov. Ti si Dedždžal. Tako mi Allaha nikad nisam bio sigurniji u to kao što sam to danas.” Ebu Sa’id kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Taj čovjek će imati najveći status u Džennetu od mog Ummeta.” Ebu Sa’id kaže: “Tako mi Allaha, mislili smo da taj čovjek neće biti niko drugi nego Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu), sve dok on nije umro.”

El-Muharibi kaže: “Onda smo se osvrnuli na Hadis od Ebu Rafija, koji kaže: “Jedna od smutnji Dedždžalovih će biti i to da će on proći kroz oblast gdje će ljudi odbiti da ga prate, pa će im poslije toga sva stoka pomrijeti. Onda će proći kroz oblast u kojoj će mu ljudi vjerovati, pa će on narediti nebu da pusti kišu na njihove njive, i urod će im biti obilat a stoka ugojena sa vimenima punim mlijeka. On će proći kroz svako naselje osim Mekke i Medine, jer tamo će mu biti zabranjen pristup, a Meleki će stražariti na svakom prilazu sa spremnim sabljama. Kad se on ulogori blizu Medine, grad će se tri puta jako zatresti zbog čega će svaki Munafik (dvoličnjak) pobjeći iz nje, i tako će Medina biti očišćena od pogani kao što se gvožđe čisti od hrdže. Taj dan će se zvati Jeuvmel Halas (Dan čišćenja).” Ummi Šarik bint Ebil Akr reče: “O Allahov Poslaniče, gdje će biti Arapi u to vrijeme?” On je rekao: “U to vrijeme će ih biti malo, a većina će ih biti u Jerusalemu, i njihov Imam će biti dobar čovjek. I dok njihov Imam bude namjeravao da ih predvodi u Sabahskom Namazu, Isa sin Merjemin će se spustiti sa nebesa. Njihov Imam će se povući nazad da bi ustupio mjesto Isau (`alejhi selam), ali Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ikamet je pozvan za tebe pa ti i budi Imam.” I tako Imam će voditi Namaz, a poslije toga Isa (`alejhi selam) će reći da se otvori kapija. Iza kapije će stajati Dedždžal i hiljadu Židova naoružanih sabljama. Kad Dedždžal ugleda Isa’a (`alejhi selam) počet će se topiti kao so u vodi i bježati što dalje od tog mjesta. Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ostat ćeš živ sve dok te ja ne udarim svojim kopljem.” Stići će ga kod istočne strane Jerusalema po imenu Ludd i tamo će ga ubiti. Židovi će biti iskorijenjeni s Allahovom pomoći. Neće naći mjesta da se sakriju, neće biti kamena, zida, životinje ili biljke a da neće reći: “O Muslimani, evo ovdje Židova krije se, dođite i ubijte ga!” Samo jedno drvo po imenu Gargarah ih neće odavati.

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme Dedždžalove vladavine će biti 40 godina, jedna godina će biti kao pola godine, druga godina kao mjesec a treća kao sedmica. Preostali dani će proći tako brzo da će teško čovjek preći s jednog kraja Medine do drugog, prije nego što padne mrak.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, kako ćemo mi klanjati u to vrijeme?” On reče: “Morat ćete računati po satima kako optprilike klanjate u normalnim danima.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će biti pravedan vladar i Halifa (vođa) mog Ummeta. On će slomiti krst (ukinuti Kršćanstvo), ubiti svinje, i ukinuti Džiziju (taksu za nemuslimane, tj. dokinuti sve religije osim Islama). On neće sakupljati Sadaku, i prema tome neće skupljati ovce i kamile. Neće biti mržnje i neprijateljstva među ljudima. Svaka opasna životinja će postati bezopasna, tako da će mali dječak moći staviti ruku u zmijska usta a da mu se ništa ne desi, a mala djevojčica će moći natjerati lava u bijeg, a vuk će se ponašati među ovcama kao pas čuvar. Zemlja će biti ispunjena mirom kao što se mješina napuni vodom. Među ljudima će vladati potpuna harmonija, i samo će se Allah (dželle dželaluhu) obožavati. Ratovi će prestati i autoritet Kurejšija će im biti oduzet. Zemlja će biti kao srebrni bazen, i davaće toliko obilat urod da će grupa ljudi biti zasićena od jednog grozda groždža ili pomoranđe. Bivol će biti vrlo skup, ali konj će vrijediti samo nekoliko dinara.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, zašto će konj biti tako jeftin?” On reče: “Zato što nikad neće biti korišten u ratu.” Opet neko upita: “A zašto će bivol biti tako skup?” On reče: “Zato što će se njime orati njive.” Tri godine prije pojave Dedždžala ljudi će prolaziti kroz veliku glad i nestašicu. U prvoj godini, Allah (dželle dželaluhu) će narediti nebu da uskrati trećinu kiše koja bi normalno trebala pasti, i zemlji da uskrati urod za jednu trećinu, tako da će u trećoj godini Allah (dželle dželaluhu) će narediti da nebo uskrati potpuno kišu, i zemlja da uskrati sav urod. Sve životinje sa papcima će pomrijeti osim koje Allah zaštiti.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče (sallallahu `alejhi ve sellem) od čega će ljudi tada preživljavati?” On reče: “Od zikra, govoreći LA ILAHE ILLALLAH, ALAHU EKBER, SUBHANALAH I ELHAMDULILLAH. To će im davati snagu kao hrana.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će doći i jedan Vjernik će mu poći u susret. Naoružani Dedždžalov vojnik će ga upitati:’Gdje ideš ti?” On će reći: “Idem onome koji je došao ovdje.” Neko od vojnika će reći: “Ubijte ga!” Ali drugi će reći: “Zar vam nije vaš gospodar (tj. Dedždžal) zabranio da ubijete bilo koga bez njegove dozvole?” Onda će ga odvesti pred Dedždžala, i kad ga Vjernik ugleda on će reći narodu oko sebe: “O ljudi, ovo je Dedždžal o kojem nas je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) obavjestio.” Onda će Dedždžal narediti svojoj gardi da ga zgrabe, te će ga oni isprebijati po cjelom tjelu. Dedždžal će ga onda upitati: “Zar ti ne vjeruješ u mene?” On će reći: “Ti si lažni Poslanik.” Dedždžal će onda narediti da se taj Vjernik prereže na pola od vrha glave do peta na nogama, pa će mu onda narediti da ustane i Vjernik će opet ustati u jednom komadu. Dedždžal će mu onda reći: “Vjeruješ li sada u mene?” Vjernik će mu reći: “Sad sam još sigurniji da si ti Dedždžal.” Onda će Vjernik reći ljudima oko sebe: “O ljudi, on neće više imati ovakvu moć poslije ovog događaja.” Dedždžal će pokušati da ga zakolje ali će se njegov vrat pretvoriti u bakar te mu neće ništa moći nauditi. On će onda zgrabiti tog Vjernika za ruke i noge i baciti ga u Džehennem, ali ustvari Vjernik će odletiti pravo u Džennet.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “On će biti najveći šehid u Allahovim očima.” (Muslim)

PETNAESTO POGLAVLJE

HADIS OD EL~MUGIRAH IBN ŠU'BA


El-Mugirah ibn Šu'bah (radiallahu `anhu) kaže: “Niko nije pitao Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Dedždžalu više nego ja. On mi je rekao: “Ne treba da brineš zbog njega jer ti on neće moći nauditi.” Ja rekoh: “Ali kažu da će on imati sa sobom puno hrane i vode!” On reče: “On je previše bezvrijedan u Allahovim očima da bi imao sve to.” (Muslim)

El-Mugirah ibn Šu’bah kaže: “Niko nije pitao Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) više o Dedždžalu nego ja.” Neko reče: “Šta si ga pitao?” On reče: “Rekao sam, ljudi kažu da će Dedždžal imati brdo hrane i rijeku vode.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mi odvrati: “On je previše bezvrijedan u Allahovim očima da bi imao sve to.” (Muslim)

Iz ovih Hadisa vidimo da će Allah kusati svoje robove sa Dedždžalom i čudima koje će mu On dozvoliti da izvede, kao što smo već napomenuli, Dedždžal će narediti nebu da pusti kišu za onaj narod koji ga prihvati, i narediti zemlji da podari obilan urod za njih i njihovu stoku. Oni koji ga odbiju i suprotstave mu se, biti će pogođeni sušom i glađu. Ljudi i stoka će umirati, a njihove se zalihe isprazniti. Ljudi će u takvoj situaciji pratiti Dedždžala kao rojevi pčela, i on će ubiti mladića i ponovo ga oživjeti.

Sve ovo neće biti neka magija, nego stvarna čuda kojima će Allah (dželle dželaluhu) kušati vjeru Svojih robova pred Smak svijeta. Mnogi će biti zavedeni, a mnogi će doći na Put Istine (Vjeru Islama) Oni koji budu sumnjali u Allaha (dželle dželaluhu) bit će zavedeni, ali oni koji budu vjerovali u Allaha (dželle dželaluhu) samo će još više pojačati i upotpuniti svoje vjerovanje.

El-Kadi Ijaz i drugi Učenjaci kažu da Poslanikova rečenica: “On je previše bezvrijedan kod Allaha (dželle dželaluhu) da bi imao sve to”, znači da je Dedždžal previše bezvrijedan da bi imao išta što bi moglo zavesti na krivovjerje istinske Vjernike, jer on (Dedždžal) je očigledno zao i pokvaren. Čak ako on i donese sva ta čuda i iskušenja sa sobom, riječ Kafir će biti ispisana na njegovom čelu. Jedan Hadis navodi da će biti ispisano”K, F, R”, iz čega je jasno da će ta riječ biti vidljiva golim okom a ne duhovnim, kao što neki smatraju.

Jedno od njegovih očiju će biti slijepo i izbijeljeno, o čemu se govori u Hadisu: “… kao da je zrno grožđa na površini vode.” Drugi izvještaji govore o tom oku: “…mutno, bez sjaja u sebi”, ili,”…kao bijela pljuvacka na zidu”,tj. izgledaće ružno.

Neki Hadisi kažu da je njegovo desno oko čoravo, a drugi opet da je lijevo. On bi mogao biti slijep u oba oka, ili faličan u oba oka. Ovakvo mišljenje se može podržati slijedećim Hadisom koji prenosi Tabarani od Abdullaha ibn Abasa: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal je kovrđave kose i bijele kože. Njegova glava izgleda kao grana s drveta (čupava), negovo lijevo oko je slijepo, a desno izgleda kao zrno grožđa na vodi.” Čovjek može upitati: “Ako će Dedždžal napraviti tako ogromno zlo i smutnju i tvrditi da je “bog”, što će mu većina ljudi vjerovati, pa su čak i svi Poslanici upozorili na njega, kako to da ga Allah (dželle dželaluhu) ne spominje imenom u Kur’anu upozoravajući na njega?

Odgovor je:

1. 1. Dedždžal se spominje iako ne imenom u slijedećem Ajetu: “… Na dan kada jasni znakovi od tvog Gospodara dođu nijednoj duši neće biti od koristi da tada vjeruje u njih, ako prije nije u njih vjerovala niti postigla pobožnost kroz Vjeru…” (el-En’an 6:158) Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ima tri znaka, koja kad se pojave, neće biti od koristi čovjeku da povjeruje tada, ako ih nije vjerovao prije niti postigao pobožnost kroz svoju Vjeru. A to su: Dedždžal, Zvijer i izlazak sunca sa Zapada.”

2. 2. Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će se spustiti sa Neba i ubiti Dedždžala, kao što smo već napomenuli. Povratak Isa’a (`alejhi selam) je spomenut u sljedećem Ajetu: “ I zbog riječi njihovih:>Mi smo ubili Mesiha, Isa’a, sina Merjemina, Allahova Poslanika<… A nisu ga oni ubili a niti raspeli, već im se samo pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi. A Allah je Silan i Mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem Danu on će protiv njih svjedočiti.” (el-Nisa 4: 157-9) Mi mislimo da značenje ovog Ajeta u zamjenici riječi “prije njegove smrti” (kable mewtihi) se odnosi na Isa’a (`alejhi selam):tj. on će se vratiti sa neba i sljedbenici Knjige (Židovi i Kršćani) koji su se razišli u mišljenju oko njega, morat će povjerovati u njega onako kako treba. Naime, ignorantni Kršćani tvrde da je on božanstvo, a Židovi pakosni lažljivci tvrde da je on kopile (tj. da ga je njegova mati zanjela počinivši blud sa nepoznatim čovjekom). Kad se Isa (`alejhi selam) vrati sa Neba prije Smaka svijeta, on će ukinuti i razjasniti sve njihove laži i smutnje. Na ovoj bazi, najava povratka Mesiha Isa’a sina Merjemina takođe najavljuje i pojavu Dedždžala (lažnog Mesiha ili Antikrista), koji je suprotan istinskom Mesihu, zato što Arapi u svom jeziku govore o jednoj od dvije suprotne stvari, ali bez obzira na to, misle time na obadvije.

3. 3. Dedždžal se ne spominje u Kur’anu imenom zato što je on u biti mizeran i beznačajan; on tvrdi da je božanstvo, ali je u stvari samo čovjek. Njegov slučaj je i previše prezren da bi mu Allah dao spomen u Kur’anu. Ali, Poslanici, zbog svoje brige i odanosti Allahu, upozoravaju svoj Ummet na njegove trikove i smutnju, znajući kako su ljudi lakomisleni. Za nas je dovoljno da znamo šta su Poslanici o njemu govorili, kao i šta je naš Poslanik Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) o njemu rekao.

Neko može reći da je Allah spomenuo u Kur’anu Faraona i njegove lažne izjave, kao: “Ja sam vaš Gospodar, Uzvišeni.” (el-Naziat 79:24) ili: “O velikaši!-reče faraon- “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene…” (el-Kasas 28:38).

Ovo se može objasniti time što je Faraon živio prije objave Kur’ana te se on spominje kao primjer varalice koji iznosi laži o Allahu. Dok je slučaj Dedždžalov stvar budučnosti, i test za sve ljude tog vremena, a što se ne spominje imenom u Kur’anu to je i veći test.

Činjenice o Dedždžalu i njegovim lažima su očigledne i ne trbaju dalje naglašavanje. To je često tako kad je nešto vrlo jasno. Naprimjer kad je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) bio na samrtnoj postelji želio je da napiše dokument da Ebu Bekr (radiallahu `anhu) treba da bude Halifa poslije njega. Onda se predomislio i rekao: “Allah i vjernici neće prihvatiti nikog drugog do Ebu Bekra.”

To je rekao zato što je znao da su Ashabi imali vrlo visoko mišljenje o Ebu Bekru (radiallahu `anhu), pa prema tome neće nikog drugog ni izabrati. Tako isto, i činjenice o Dedždžalu su toliko čiste i jasne da nije bilo potrebe da ga Allah (dželle dželaluhu) spominje u Kur’anu. Allah (dželle dželaluhu) nije spomenuo Dedždžala u Kur’anu zato što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) znao da Dedždžal neće moći zavesti prave vjernike na krivi put, nego će im samo povećati njihov iman, njihovu predanost Allahu i Njegovu Poslaniku, njihovu vjeru u Istinu i odbojnost prema laži. Zbog toga će vjernik kojeg će Dedždžal ubiti pa ga onda oživiti reći: “Tako mi Allaha, sada sam još sigurniji da si ti jednooki lažov o kojem nam je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) govorio.”

ŠESNAESTO POGLAVLJE

JOŠ HADISA O DEDŽDŽALU

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti na istoku u zemlji Hurasan. Njegovi sljedbenici će biti ljudi sa licima plosnatim kao štitovi.”

Esma bint Jazid el-Ensarijjah kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tri godine prije dolaska Dedždžala biti će godina kada će kiša umanjiti za jednu trećinu. Druge godine nebo će uskratiti dvije trećine kiše, a zemlja dvije trećine svog uroda. Treće godine nebo će podpuno uskratiti kišu, a zemlja potpuno svoj urod, usljed čega će sve životinje pomrijeti. To će biti najveća nepogoda. Dedždžal će reći Beduinu (nomadu): “Šta kažeš, ako ti ja oživim tvoje uginule kamile, hoćeš li me prihvatiti kao svog gospodara?” “Hoću”, reći će Beduin. Onda će šejtani uzeti oblik njegovih kamila, s nabreklim vimenima i grbama punim vode. Nakon toga će dovesti čovjeka čiji su otac i brat umrli, i pitati ga: “Šta kažeš ako ti ja oživim tvog oca i brata hoćeš li me prihvatiti kao svog gospodara?” Čovjek će reći: “Hoću.” Šejtani će opet uzeti oblik njegova oca i brata te se pojaviti pred njim.” Tada je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) zbog nečega otišao napolje pa se onda vratio. Ljudi su bili vrlo zabrinuti sa onim što su čuli. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je zastao u dovratku i rekao: “Šta je bilo Esma?” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, prestrašio si nas sa onim što si rekao o Dedždžalu.” On reče: “On će se bez sumnje pojaviti. Ako ja budem tada živ, ja ću se sa njim obračunati za sviju vas, a ako ne, onda će Allah (dželle dželaluhu) zaštiti svakog Muslimana u moje ime.” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, mi ne kuhamo hljeb dok ne izgladnimo (tj. nemamo zalihe hrane), kako će onda biti vjernicima u to vrijeme?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Zikr (slavljenje i spominjanje) Allaha će im biti hrana, kao što je hrana stanovnicima Nebesa (tj. Melecima).”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Muslimani ne budu borili protiv Židova i ne pobiju ih. Kad se Židov sakrije iza kamena ili drveta, ono će reći, “O Muslimani, Allahovi robovi! Evo Židova iza mene, dodite i ubite ga!” Sva drveća će tako učiniti osim trnovog drveta (el-Garkad), zato što je to drvo Židova.” (Ahmed)

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

ZAŠTITA PROTIV DEDŽDŽALA

1. Traženje utočišta kod Allaha od njegovih smutnji.

Pouzdano se zna iz Sahih Hadisa, da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) tražio utočište kod Allaha od Dedždžalovih smutnji, u svojim dovama pa je to preporučio i svom Ummetu. Ovo je jedna od tih dova:

“Allahumme inna ne`uzubike `azabi Džehennem, ve min `azabil kabri, ve min fitnetil mehja vel memat, ve min fitnetil mesihi Dedždžal.”

“O Allahu, utjećemo ti se od Džehennemske patnje, od patnje u kaburu (grobu), od iskušenja života i smrti, i od smutnje lažnog Mesiha (Dedždžala).”

Ovaj Hadis je prenešen od mnogih Sahaba, uključujući Enesa, Ebu Hurejru, Ajšu, Ibn Abbasa i Sa’da.

2. Memorisanje određenih Ajeta sure Kehf.

El-Hafiz el-Zehebi kaže: “Traženje utočišta kod Allaha od Dedždžala je spomenuto u mnogim Mutavasir Hadisima (onim koji imaju mnogostruke lance prenosilaca). Jedan način zaštite od Dedždžala je da se memoriše deset Ajeta sure Kehf.”

Ebul-Dira prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ko god zapamti prvih deset Ajeta sure Kehf on će biti siguran od Dedždžala.” (Ebu Davud)

3. Držati se dalje od Dedždžala.

Jedan način da čovjek bude siguran od njegove smutnje je da se nastani u Mekki ili Medini.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Meleki (Anđeli) stoje na prilazima Medine, niti kuga a niti Dedždžal mogu ući u nju.” (Buhari, Muslim)

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smutnja Dedždžalova neće ući u Medinu. U to vrijeme Medina će imati 7 kapija (prilaza), na svakoj kapiji stajaće dva Meleka čuvara.” (Buhari)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će doći do Medine i zateći Meleke kako je čuvaju. Niti kuga a niti Dedždžal neće moći ući u nju, InšaAllah.” (Tirmizi, Buhari)

Posigurno se zna iz Sahih Hadisa da Dedždžal neće moći ući u Mekku ili Medinu, zato što će ih čuvati Meleki sa svih strana. Jedino što će se desiti blizu Medine, kada se Dedždžal ulogori tamo, jeste da će se Medina tri puta žestoko potresti usljed čega će svi munafici (dvoličnjaci, hipokriti) pobjeći iz nje i pridružiti se Dedždžalu. Na taj dan će Medina biti očišćena od svog šljama, a Allah najbolje zna o svemu.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

ŽIVOT I DJELA DEDŽDŽALOVA


Dedždžal će biti čovjek, stvoren i odabran od Allaha (dželle dželaluhu) za test svim ljudima pred Smak svijeta. Mnogi će biti zbog njega zavedeni, a mnogi će dobiti i uputu (Hidajet), samo će objesni griješnici biti zavedeni njegovim smutnjama.

El-Hafiz ibn Ali el-Abar piše u svojoj knjizi istorije (el-Tarih) da će Dedždžalovo prezime (kunija) biti Ebu Jusuf.

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžalovi roditelji će biti bez djece 30 godina, i onda će najzad dobiti jednooko (čoravo) djete. On će biti vrlo nevaljao pa će svima stvarati velike probleme. Kada bude spavao, njegove oči će biti zatvorene ali njegov um će i tada biti aktivan u zlu.” Onda je opisao njegove roditelje: “Njegov otac će biti visok i debeo čovjek, velika nosa kao šiljak, a njegova mati će biti takođe ogromna, sa velikim grudima.”

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Čuli smo da se rodilo djete nekim Židovima u Medini. Zubejr ibn el-Evvam (radiallahu `anhu) i ja smo otišli da vidimo njegove roditelje, te smo našli da su odgovarali Poslanikovom (sallallahu `alejhi ve sellem) opišu. Ugledali smo dječaka kako leži u suncu, pokriven ćebetom i mrmlja nešto za sebe. Upitali smo njegove roditelje o njemu i oni nam rekoše: “Bili smo bez djeteta 30 godina, i onda nam se ovo čoravo djete rodilo. Vrlo je nevaljao i stvara nam mnogo problema.” Kada smo odlazili prošli smo pored njega. On se tada probudi i upita nas: “Šta ste to radili?” Mi rekosmo: “Jesi li čuo za nas? On reče: “Jesam, ja kad spavam moje oči su zatvorene ali mi je um još svjestan.” Taj dječak je bio Ibn Sejjad.” (Ahmed, Tirmizi, ovaj Hadis nije baš jak)

Kao što smo prije vidjeli u Sahih Hadisu, Malik i drugi misle da Ibn Sejjad nije bio Dedždžal. On je bio jedan od manjih dedždžala.” Kasnije, on se pokajao i primio Islam, a Allah najbolje zna njegovo srce i djela. Veliki Dedždžal je onaj kojeg je spomenula Fatima bint Kajs (radiallahu `anha), u Hadisu koji je prenijela direktno od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), koji uključuje priču od Tamima el-Darija. Dedždžal će biti pušten na slobodu prije Smaka svijeta, kada Muslimani zauzmu Istanbul od Kriščana. Prvo će se pojaviti u Išafanu, u poznatoj Jevrejskoj oblasti. Pratit će ga 70.000 naoružanih Židova iz te oblasti, 70.000 Tatara i mnogi drugi ljudi iz Hurasana. On će prvo tvrditi da je Kralj despot, pa onda da je poslanik, pa na kraju da je bog. Samo najveće neznalice će ga pratiti, pošteni ljudi i oni koji su od Allaha upućeni će ga prezirati. On će početi da osvaja svijet, državu za državom, oblast za oblašću, grad za gradom, i nijedno mjesto neće biti bezbjedno od njega, osim Mekke i Medine. Period njegove vladavine će biti 40 dana, jedan dan će biti kao godina jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a preostali dani će biti kao normalni dani, tj. ostaće na zemlji oko 14,5 mjeseci. Allah će mu dati da napravi mnoga čuda, kojim će zavesti onog ko će biti zaveden, a time će se ojačati i vjernici. Povratak Isa’a (`alejhi selam) sa Nebesa će se desiti u vrijeme Dedždžala. Isa (`alejhi selam) će se spustiti na minaret u istočnom Damasku. Vjernici će se skupiti sa svih strana, i Isa (`alejhi selam) će ih povesti protiv Dedždžala, koji će tada biti na putu prema Bejtul Makdis (Džamija) u Jerusalemu. Isa (`alejhi selam) će ga sustići na mjestu Akaba Afik. Dedždžal će početi bježati kad ugleda Isa’a (`alejhi selam), ali će ga on stići i probosti kopljem na kapiji Ludd. Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ja treba da te dokačim, nemožeš mi pobjeći.”

Kada ga Dedždžal ugleda, počet će se topiti kao so u vodi. I tako će ga Isa (`alejhi selam) ubiti na kapiji Ludd, kao što mnogi Sahih Hadisi govore.

Medžma ibn Džarijah kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Sin Merjemin (`alejhi selam) će ubiti Dedždžala na kapiji Ludd.” (Tirmizi)

DEVETNAESTO POGLAVLJE

POVRATAK ISA’A (`alejhi selam) PRIJE SMAKA SVIJETA

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti u mom Ummetu, i ostati 40 – “Ja ne znam da li je on mislio 40 godina, mjeseci ili dana.” Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati Isa’a sina Merjemina (`alejhi selam), koji će ličiti na Urvu ibn Mesuda. On će proganjati Dedždžala i ubiti ga. Poslije toga će ljudi živjeti 7 godina u potpunom skladu i miru bez međusobne mržnje i zavisti. Onda će Allah poslati hladni povjetarac iz pravca Sirije, koji će uzeti dušu svima onima koji imaju i atom dobra ili vjere u svom srcu. Čak kad bi ste bili i u sred zemlje, taj vjetar će vas dotaći i uzeti vam dušu. Samo najgori ljudi će ostati živi na zemlji, nehajni kao ptice, životinjskih osobina i bez ikakva osjećaja za dobro ili loše. Šejtan će im doći u ljudskom obliku i reći: “Zar vi ne slušate?” Oni će reći, “Šta nam naređuješ?” Šejtan će im narediti da obožavaju kipove, a i pored toga će imati obilatu nafaku, i živjeti udobno do određenog časa.

Onda će se puhnuti u Rog, i svako će načuliti uši da čuje njegov zvuk. Prvi koji će ga čuti će biti čovjek koji će popravljati korito za kamile. Od tog zvuka on i sve živo će popadati mrtvo. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati kišu kao rosu, i od toga će izrasti tijela svih mrtvih. Onda će se ponovo puhnuti u Rog te će svi ustati proživljeni i razgledati okolo.

Onda će se reći: “O ljudi, idite svom Gospodaru na obračun.” Reći će se: “ Odvojite stanovnike Džehennema”, pa će se upitati: “Koliko ih je, a odgovor će biti: “Od svake hiljade izdvojite 999.”

Na taj Dan će djeca posjediti i griješnici svoje prste gristi.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Sin Merjemin će se vratiti na zemlju kao pravedan vladar. On će slomiti krst i ubiti svinje. Mir će zavladati svijetom i ljudi će koristiti sablje kao srpove. Sve opasne zvijeri će postati bezopasne, nebo puštati obilatu rodnu kišu, i zemlja će davati najbolji urod. Dijete će se igrati sa lisicom i biti bezbijedno, vuk će pasti travu sa ovcama i lav sa kravama, i neće ih napadati.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, zaista će se sin Merjemin vratiti među vas kao pravedan vladar. On će slomiti krst (ukinuti Kršćansku religiju), ubiti (iskorijeniti) svinje i ukinuti Džiziju (neće biti nemuslimana pod njegovom vlašću). Bogatstvo će biti toliko ogromno, da niko neće biti zainteresovan za isto, jedna sedžda u Namazu će biti vrijednija nego cijeli svijet i sve što je u njemu.” Ebu Hurejra kaže: “Ako želite pročitajte ovaj Ajet:

“I neće biti niko od sljedbenika Kjnige a da neće povjerovati u njega prije njegove smrti, a na Sudnjem Danu on će biti svjedok protiv njih…” (el-Nisa 4:159) (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Poslanici su kao braća, imaju različite majke ali im je vjera jedna. Od svih ljudi ja sam najbliži Isau sinu Merjeminom, jer između mene i njega nije bilo Poslanika. On će ponovo doći na zemlju, i kad ga vidite vi ćete ga prepoznati. On je srednjeg rasta i rumena lica. Nosiće odjeću iz dva komada i kosa će mu izgledati kao rosna. On će slomiti krst, ubiti svinje, ukinuti Džiziju i pozvati čovječanstvo u Islam. Tokom njegova života Allah (dželle dželaluhu) će ukinuti sve religije osim Islama, i s njime ubiti Dedždžala. Onda će mir i sigurnost zavladati svijetom, toliko da će lavovi pasti sa kamilama, tigrovi sa stokom, i vukovi sa ovcama. Djeca će se igrati sa zmijama bez bojazni da će ih ozlijediti. Isa (`alejhi selam) će ostati 40 godina i onda umrijeti, i Muslimani će se moliti za njega.” (Ahmed)

Ibn Mesud (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “U noći Isra’a (Poslanikovog uzdignuća na Nebo), sreo sam mog praoca Ibrahima, Musa’a i Isa’a kako govore o Smaku svijeta. Prvo je pitan Ibrahim (`alejhi selam) o tome, pa onda Musa (`alejhi selam) i obadvojica rekoše da ne znaju o tome. Onda su pitali Isa’a (`alejhi selam) koji reče: “Niko ne zna o tačnom vremenu Smaka svijeta, osim Allaha (dželle dželaluhu), šta mi je moj Gospodar rekao o tome je, da će se Dedždžal pojaviti, i kad me ugleda počet će se topiti kao so u vodi. Allah će ga uništiti kada me ugleda. Muslimani će se boriti protiv Kafira, i čak će drveća i kamenje pozivati: “O Muslimani, evo Kafira krije se iza mene, dođite i ubijte ga!” Allah (dželle dželaluhu) će uništiti Kafire, i ljudi će se vratiti svojim kućama. Onda će Gog i Megog nahrliti iz svih pravaca, te pojesti i popiti sve što nađu. Ljudi će mi se žaliti na njih pa ću se ja pomoliti Allahu, i On će ih uništiti, tako da će cijela zemlja biti ispunjena s njihovim leševima. Allah (dželle dželaluhu) će onda pustiti veliku kišu koja će saprati njihove leševe u mora. Moj Gospodar mi je rekao da kad se to dogodi, Smak svijeta će biti vrlo blizu, kao trudna žena koja treba da se porodi, ali njena porodica ne zna tačno vrijeme kada će se to desiti.” (Ahmed, Ibn Medžah)

DVADESETO POGLAVLJE

OPIS ISA’A SINA MERJEMINA, POSLANIKA ALLAHOVA


Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Na mom noćnom putovanju u Jerusalem, sreo sam Musa’a (`alejhi selam) -koji je izgledao kao mršav čovjek valovite kose, i ličio je na čovjeka iz Šanu’ah plemena. Takođe sam sreo Isa’a (`alejhi selam) -koji je bio srednjeg rasta i rumenog tena, kao da je tek izašao iz kupatila.” (Buhari, Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dok sam spavao, vidio sam sebe kako kružim oko Kabe. Vidio sam tamo čovjeka bronzanog tena, sa ravnom kosom, oslonutog na ramena dvojice ljudi, i vodom kako kaplje sa njegove glave. Ja rekoh: “Ko je ovo?” Oni mi odgovoriše: “Sin Merjemin.” Kad sam se osvrnuo ugledah debela, krupna čovjeka, sa čupavom kosom i čoravim na desno oko, njegovo oko je izgledalo kao zrno grožđa na vodi. Ja upitah: “Ko je ovo ?” Oni mi rekoše: “To je Dedždžal.” Najviše mi liči na Ibn Katana.” El-Zuhri kaže: “Ibn Katan je bio čovjek iz Huza’a koji je umro prije objave Islama.” (Buhari)

DVADESET PRVO POGLAVLJE

POJAVA GOGA I MEGOGA


Oni (dva plemena ili naroda) će se pojaviti u vrijeme Isa’a sina Merjemina, i poslije Dedždžala. Allah (dželle dželaluhu) će ih iskorjeniti za jednu noć, odazivajući se time na dovu Isa’a (`alejhi selam).

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Svaki dan, Gog i Megog pokušavaju da prokopaju branu koju je izgradio Zulkarnejn. Kad god ugledaju sunčevu svjetlost kroz malu rupu, njihov vladar im rekne: “Odmorite se sada, sutra ćemo nastaviti, i kad se sutra vrate, zateknu branu jaču nego prije. Tako će potrajati sve dok njihovo vrijeme ne dođe, i Allah im ne dozvoli da izađu u svijet. Taj dan će oni kopati kao i normalno, i baš kad ugledaju svjetlost dana kroz rupu u brani, njihov vladar će im reći: “Hajdemo nazad, sutra ćemo dovršiti s tim InšaAllah (ako Allah dadne). Kad se sutra vrate naći će rupu kako su je i ostavili. Onda će nastaviti kopanje i pohrliti napolje u pohod na svijet. Oni će popiti svu vodu na zemlji, a narod će se zatvoriti u svojim tvrđavama, strahujući od njih. Onda će Gog i Megog gađati strijelama u nebo, pa će strijele krvave padati na zemlju. Kad to vide Gog i Megog će reći: “Pobjedili smo stanovnike i zemlje i nebesa. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati na njih neke insekte, koji će im prouzrokovati rane na vratovima, te će svi od toga pomrijeti. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je duša Muhammedova, lešinari će se dobro ugojiti od njihovih leševa.”

Gog i Megog su dva plemena Turaka iz Azije, potomci Jafita, praoca Turaka, koji je bio jedan od Nuhovih sinova.

U vrijeme Ibrahima (`alejhi selam), živio je kralj po imenu Zulkarnejn. On je obavio Tevvaf oko Kabe kad ju je Ibrahim (`alejhi selam) izidao, i prihvatio je od njega vjeru. Zulkarnejn je bio dobar čovjek i veliki kralj. Allah (dželle dželaluhu) mu je dao veliku moć te je zavladao i istokom i zapadom. Zagospodario je svim zemljama i kraljevima, putujući na sve strane svijeta. Kad je putovao na istok, došao je do nekog velikog kanjona, kroz koji su ljudi izlazili napolje. Ti ljudi nisu razumili nikakva govora, jer su bili potpuno u izolaciji od ostalog svijeta, i to su bili Gog i Megog. Ti ljudi su bili vrlo opaki, te su stvarali velike probleme okolnim narodima, koji su opet zatražili pomoć od tako moćnog vladara kao što je bio Zulkarnejn. Narodi oko njih su tražili od Zulkarnejna da izgradi branu između njih i Goga i Megoga. Zulkarnejn je pristao, te uz njihovu pomoć zalio izlaz kanjona topljenim željezom, bakrom i katranom. Tako je Zulkarnejn zatvorio Goga i Megoga iza brane. Oni su pokušavali da je sruše ili pređu preko nje, ali bez uspjeha.

Brana je bila ogromna i glatkih zidova, te nisu mogli ništa da naprave. Onda su počeli da kopaju kroz nju, i tako oni kopaju stoljećima i kopat će sve dok Allah (dželle dželaluhu) ne odluči da ih pusti napolje. Kad to vrijeme dođe, oni će srušiti branu i navaliti pljačkati i uništavati na sve strane svijeta. Kad pređu sve granice u zlu Isa (`alejhi selam) će zamoliti Allaha (dželle dželaluhu) da ih uništi, te će On poslati na njih neke insekte, od čijih ujeda će svi pomrijeti.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

UNIŠTENJE KABE


Pred Smak svijeta, Zul-Suvajkatejn iz Abesinije (Somalije), će uništiti Kabu da bi opljačkao njeno bogatstvo i pokrivač. Kaba je pradavna građevina, koju je izgradio Ibrahim (`alejhi selam) na temeljima podignutim od strane Adema (`alejhi selam).

U objašnjenju Ajeta “Dok se Gog i Megog ne puste kroz branu…” (el-Enbija 21:96), se kaže da je Ka’b el-Ahbar (radiallahu `anhu) rekao da će se Zul-Suvajkatejn pojaviti u vrijeme Isa’a (`alejhi selam). Allah (dželle dželaluhu) će poslati Isa’a (`alejhi selam) protiv njega na čelu armije od 700-800 vojnika. I dok oni budu marširali prema njima Allah (dželle dželaluhu) će poslati hladni povjetarac koji će uzeti dušu svim vjernicima. Samo najgori ljudi, bez imalo dobra u sebi će ostati živi na zemlji. Oni će se ponašati bestidno kao životinje. Ka’b (radiallahu `anhu) je rekao: “Smak svijeta će tada biti vrlo blizu.”

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Zul-Suvajkatejn iz Abesinije će uništiti Kabu i ukrasti njen pokrivač. Kao da ga sad gledam; on je ćelav i izobličenih zglobova. On će udariti Kabu sa svojom lopatom i kranpom.” (Ahmed)

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ostavite Abesince na miru sve dotle dok vas ne budu napadali, jer niko se neće dočepati blaga Kabe osim Zul-Suvajkatejna iz Abesinije.” (Ebu Davud)

Ibn Abbas (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kao da ga sad gledam; on je crn i njegove noge su razmaknute. On će srušiti Kabu kamen po kamen.” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok čovjek iz Kahtana ne zavlada ljudima.” (Muslim)

Ovaj čovjek bi mogao biti Zul-Suvajkatejn, ili neko drugi, jer ovaj čovjek dolazi iz Kahtana, dok drugi Hadis kaže da će on doći iz Abesinije, a Allah najbolje zna.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kraj vremena neće doći dok čovjek zvani Džahja ne zavlada.” (Ahmed)

Ovo bi moglo biti ime Zul-Suvajkatejna iz Abesinije, a Allah najbolje zna.

Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Stanovnici Mekke će otići, i samo će nekoliko ljudi prolaziti kroz nju. Onda će se ponovo izgraditi i nastaniti, pa će je ljudi opet napustiti, i više se nikad niko neće u nju vratiti.”

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

MEDINA ĆE OSTATI NASTANJENA U VRIJEME DEDŽDŽALA


Već je dokazano Sahih Hadisima iz predhodnih poglavlja, da Dedždžal neće moći ući u Medinu, i da će je čuvati Meleki na svim prilazima.

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Niti Dedždžal a niti kuga mogu ući u Medinu.”

Kao što je navedeno gore, Dedždžal će se ulogoriti van Medine, koja će se tada tri puta žestoko zatresti. Svaki munafik i griješnik će pobjeći napolje iz nje da se pridruži Dedždžalu, Muslimani će ostati unutra. Taj dan će se zvati Dan Čišćenja (Jeuvmul Halas). Većina onih koji će tada pobjeći iz Medine biti će žene. Kao što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zaista je Medina dobra (Tajjibah), njeno zlo će biti eliminisano a njeno dobro očigledno.”

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“Žene nečiste su za ljude nečiste, i ljudi nečisti su za žene nečiste, i čiste žene su za čiste ljude, i čisti ljudi su za čiste žene…” (el-Nur 24:26)

Medina će ostati naseljena za vrijeme Dedždžala i za vrijeme Isa’a (`alejhi selam), dok on (Isa `alejhi selam) ne umre u njoj. Poslije njegove smrti Medina će biti uništena.

Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Jahać će projahati po pustoj Medini i reći: “Ovdje je nekad bilo puno Muslimana.” (Ahmed)

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

IZLAZAK ZVIJERI

Među znakovima Smaka svijeta biti će i izlazak zvijeri iz zemlje. Izgledaće vrlo čudno, i bit će ogromna, a čovjek ne može ni da zamisli njen izgled. Pojavit će se ispod zemlje i otresti prašinu sa glave. Sa sobom će nositi Sulejmanov prsten i Musaov štap. Ljudi će pokušati da pobjegnu od nje, ali neće moći, jer je takvo Allahovo određenje. Ta će zvijer razbiti nos svakom nevjerniku i na čelu mu utisnuti riječ Kafir. Takođe će svakom vjerniku osvijetliti lice i na čelo mu utisnuti mu riječ Mu’min (vjernik), i govorit će sa ljudima.

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“I kad se Riječ ispuni protiv njih silnika, Mi ćemo izvesti Zvijer da ih suoči; i ona (zvijer) će im govoriti…” (el-Neml 27:82)

Ibn Abbas (radiallahu `anhu), Hasan i Katada kažu da “Ona će im govoriti (tukellimuhum) znači, da će im se obratiti. Ibn Džarir smatra da to znači da će im se Zvijer obratiti riječima:

“… ljudi nisu stvarno vjerovali u Naše Znakove” (el-Neml 27:82 zadnji dio Ajeta).

Ibn Džarir prenosi ovo mišljenje od Alije (radiallahu `anhu) i Ate (radiallahu `anhu). Prenosi se od Ibn Abbasa (radiallahu `anhu) da tukellimuhum (govor), znači da će ih Zvijer žigosati, tj. slično žigosanju će im napisati na čelima riječ “Kafir”, a vjernicima “Mu’min”.

Takođe se prenosi od Ibn Abbasa (radiallahu `anhu) da će im se Zvijer obračati riječima, a i žigosati ih. Prema tome može biti da će ih nazivati onim što jesu pa im to onda i napisati na čelu, a opet Allah (dželle dželaluhu) najbolje zna.

Već smo naveli Hadis od Huzejfe ibn Usajda, u kojem Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Smak svijeta neće doći dok ne vidite deset znakova; Dim, Dedždžala, Zvijer, Izlazak Sunca sa Zapada, Povratak Isa’a sina Merjemina sa Nebesa, Gog i Megog, Potonuće tri zemlje-jedne na Istoku jedne na Zapadu i jedne oko Arabije, poslije čega će vatra buknuti iz pravca Jemena i potjerati ljude na mjesto finalnog skupa.”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Požurite s dobrim djelima prije nego što se 6 stvari desi; izlazak Sunca sa Zapada, Dim, Dedždžal, Zvijer, vaša vlastita smrt ili opća smutnja i nered.” (Muslim)

Bureida (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) me je odveo u pustinju blizu Mekke, i pokazavši jedan dio suhe zemlje rekao: “Zvijer će izići na ovom mjestu.” (Ibn Medžah)

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zvijer iz zemlje će se pojaviti, i imaće sa sobom Sulejmanov prsten i Musaov štap.”

Takođe se prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zvijer će uništiti noseve nevjernika sa Sulejmanovim prstenom, – pa će tako ljudi za jednim stolom nazivati jedni druge: “O nevjerniče!” ili o “vjerniče!” (tj. svako će znati šta je čiji status.) (Ibn Medžah)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Zapamtio sam Hadis od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) u kojem je rekao: “Prvi od znakova Smaka svijeta će biti izlazak sunca sa Zapada i pojava zvijeri iz zemlje. Koji god da se pojavi prvi drugi će odmah usljediti.” (Muslim)

To znači, ovo dvoje će biti prvi neobični znakovi. Dedždžal, povratak Isa’a (`alejhi selam), pojava Goga i Megoga, su manje neobični jer su svi oni ljudi. Pojava Zvijeri iz zemlje, čiji oblik će biti vrlo čudan, i njeno obraćanje i klasificiranje ljudi prema njihovom vjerovanju ili nevjerovanju, je zaista nešto čudno i nezapamćeno. To je prvi Zemaljski znak, isto kao što je izlazak sunca sa Zapada prvi nebeski znak Smaka svijeta.

DVADESET PETO POGLAVLJE

IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“Zar oni čekaju da im Meleki dođu, ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onog dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako nije prije vjerovao ili ako nije kao vjernik, kakvo dobro djelo uradio. Reci:”Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!” (el-Enam 6:158)

Ebu Said Hudri (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Na dan kad se određeni znakovi tvog Gospodara pojave, neće ljudima vrijediti poslije toga da vjeruju”, misleći time na izlazak sunca sa Zapada. (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok sunce ne iziđe sa Zapada. Kad ljudi to vide, svi će onda vjerovati u Allaha i Sudnji Dan, ali to će biti vrijeme kad – “Nikakve koristi neće čovjeku donijeti vjerovanje tada, ako nije prije toga vjerovao.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok sunce ne izade sa Zapada. Kada se to desi svi će ljudi tada povjerovati. Ali to im tada neće biti ni od kakve koristi jer nisu vjerovali prije.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ima tri stvari, koje kad se pojave, “Neće koristi biti čovjeku da tada povjeruje u njih, ako prije nije vjerovao ili postigao pobožnost kroz svoju vjeru”. To su; izlazak sunca sa Zapada, Dedždžal, i zvijer iz zemlje.” (Ahmed, Muslim, Tirmizi)

Ebu Zerr (radiallahu `anhu) kaže: “Pitao me je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Znaš li gdje sunce ide kad zađe?” Ja rekoh: “Neznam.” On reče: “Ono putuje dok se ne pokloni pred Allahovim Aršom, i onda traži dozvolu da ponovo izađe na Istoku. Ali doći će vrijeme kad će mu se reći: “Idi nazad odakle si i došlo.” To će biti vrijeme kada,”Neće vrijediti čovjeku da vjeruje u njih tada, ako prije nije vjerovao niti postigao pobožnost kroz svoju vjeru.” (Buhari)

Amr ibn Džarir kaže: “Tri Muslimana su sjedili sa Mervanom u Medini, i čuli ga da je rekao, dok je govorio o znakovima Smaka svijeta, da će prvi od njih biti pojava Dedždžala. Onda su ta trojica otišli kod Abdullaha ibn Amra i rekli mu šta su čuli od Mervana o Smaku svijeta. Abdullah im reče: “Mervan vam nije rekao mnogo. Ja sam zapamtio Hadis o tome koji sam čuo od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Prvi od znakova će biti izlazak sunca sa Zapada, i pojava Zvijeri iz zemlje. Koji god se pojavi prvi, drugi će odmah usljediti.” Onda je Abdullah (radiallahu `anhu), koji je bio vrlo učevan, rekao: “Ja mislim da će prvo sunce izaći sa Zapada. Svaki put kad ono zađe, ide pred Allahov Arš i pokloni se tamo, pa onda traži dozvolu da ponovo izađe. Vrijeme će doći kad će tri puta tražiti dozvolu i neće dobiti odgovora, i kad već dobar dio noći prođe ono će uvidjeti da neće moći na vrijeme izići, pa će onda reći: “O Moj Gospodaru, koliko daleko je mjesto izlaska od mene! Šta da radim za ljude sada?” Onda će tražiti dozvolu da se vrati nazad, i bit će mu rečeno: “Izadi odatle gdje si sada.”, i tako će ono izići sa Zapada.”

Onda je Abdullah (radiallahu `anhu) proučio Ajet:

“Neće biti koristi čovjeku da povjeruje u njih tada, ako prije nije vjerovao niti postigao pobožnost kroz svoju vjeru.” (Ahmed)

Neki učenjaci tumače “izlazak sunca sa Zapada” kao da znači da će se Islam pojaviti na Zapadu, u punoj snazi kako je bio na početku, i onda će ljudi sa Zapada ponijeti barjak (zastavu) Islama.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

DIM KOJI ĆE SE POJAVITI PRED SMAK SVIJETA

Masruk kaže: “Dok je čovjek držao govor među ljudima iz Kinda, rekao je: “Na Sudnjem Danu će biti neka vrsta dima koji će oduzeti vid i sluh munaficima, a vjernici će osjetiti nešto kao prehladu.” Mi smo bili preplašeni time pa smo otišli kod Ibn Mesuda, koji se tada odmarao. Kada je čuo o tome puno se naljutio i rekao: “O ljudi ko god zna istinu neka je kaže, a ko je ne zna neka kaže “Allah najbolje zna”. Allah (dželle dželaluhu) kaže svom Poslaniku Muhammedu (sallallahu `alejhi ve sellem):

“Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo (Kur’an) nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen.” (Sad 38:86)

“Naime Kurejšije su bile vrlo spore u prihvatanju Islama, pa je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) tražio od Allaha: “O Allahu, pomozi me protiv njih i pošalji na njih 7 godina gladi kao kod Jusufa (`alejhi selam).” I tako ih je snašla godina gladi da su bili primorani da jedu leševe mrtvih životinja. Toliko su patili od gladi da su počeli viđati nešto kao dim između zemlje i nebesa. Ebu Sufjan je došao kod Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i rekao: “O Muhammede! Ti nam nareduješ da održavamo dobre odnose sa svojom rodbinom, a tvoj narod je na ivici uništenja, pa moli se Allahu da nas oslobodi gladi.”

Onda je Ibn Mesud proučio:

“Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim, koji će ljude prekriti.” Ovo je neizdržljiva patnja! Gospodaru naš, odkloni patnju od nas, mi ćemo sigurno vjerovati!” A kako će oni pouku primiti a već im je došao istiniti Poslanik, od koga oni glave okreću i govore:”Poučeni- umno poremećeni!” Mi ćemo patnju malo po malo otklanjati i vi ćete se sigurno u mnogobožačku vjeru vratiti.” (el-Duhan 44:10-15)

Allah (dželle dželaluhu) kaže: “Ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.” (el-Duhan 44:16)

“… i uskoro će vam neumitno doći patnja! (el-Furkan 25:77)

Ovi Ajeti se odnose na Dan bitke na bedru.

Allah (dželle dželaluhu) kaže: “

“Elif-Lam-Mim. Rimljani (Bizantinci) su pobjeđeni, u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobjediti, za nekoliko godina…” (el-Rum 30:1-3)

Mervanovo mišljenje, da će se dim pojaviti na Sudnjem Danu, je naljutilo Ibn Mesuda. Ali dim će se zasigurno pojaviti prije Smaka svijeta, to će biti jedan od znakova, koji su: “Zvijer, Dedždžal, Dim, Gog i Megog, kao što Hadisi od Ebu Sarirah, Ebu Hurejre i drugih Sahaba potvrđuju.

Kao što smo prije napomenuli u Sahih Hadisu, vatra će se pojaviti iz pravca Adena (Jemen), i potjerati ljude do njihovog finalnog stjecišta. Uporno će ih pratiti, spalivši sve one koji zaostanu.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

OSTALI PREDZNACI SMAKA SVIJETA

Prenosi se od Ebu Saida Hudrija (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Udari munja će toliko učestati prije Smaka svijeta da će čovjek, kada se sastane s drugim ljudima, pitati: “Koga je munja udarila ovog jutra među vama?”, pa će mu se odgovoriti: “Toga i toga, i toga i toga.” (Ahmed) [Prevodilac: ovo pedviđa nenormalne i apokaliptične uslove življenja koji se mogu stvoriti od atomskih eksplozija svjetskog razmjera koje bi stvorile ogromne i guste oblake prašine i otrovnih gasova za koje se zna da prouzrokuju česte munje. Druga mogućnost je da dođe do velikih seizmičkih kataklizmi kao što su vulkanske erupcije vrlo učestale zadnjih nekoliko godina. Vulkanske eksplozije takođe stvaraju oblake od prašine i otrovnih gasova koji prouzrokuju obilne munje.]

Teške kiše prije Sudnjeg Dana

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne sruči takva kiša od koje nijedna kuća neće ostati čitava, osim šatora.” [Prevodilac: moguće je da se desi veliki potop zbog ogromnih klimatskih promjena uslovljenih zagađivanjem planetarnog sistema raznim gasovima kao i atomskim te biološkim testovima širom svjeta.]

Već smo govorili u mnogim Hadisima o znakovima Smaka svijeta. Sad ćemo se osvrnuti na neke Hadise koji nam potvrđuju da je naše vrijeme vrlo blizu Smaka svijeta.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se sljedeće stvari ne dese; ljudi će se natjecati u izgradnji visokih građevina; dvije velike sile (naroda) će ratovati, i biti će mnogo žrtava – obadva naroda će biti iste religije; zemljotresi će učestati, vrijeme će prolaziti vrlo brzo; nepogode i ubijanje će se povećati; oko 30 Dedždžala (varalica) će se pojaviti, i svaki od njih će tvrditi da je Allahov poslanik; čovjek će prolaziti kraj groba i reći: “Da mi je da sam na tvom mjestu (tj. da je i on među mrtvima); sunce će izaći sa Zapada, i kad se digne, ljudi će svi vjerovati, ali to će biti vrijeme kada: “Neće čovjeku vrijediti da tada povjeruje, ako prije nije u njih vjerovao.” (el-Enam 6:158); i bogati će čovjek brinuti jer neće naći nikog da mu udijeli svoj Zekat (tj. neće biti sirotinje).” (Buhari, Muslim)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Među znakovima Smaka svijeta su sljedeće stvari; znanje će se umanjiti a neznanje će se proširiti; blud i trošenje alkohola će biti normalno; broj muškaraca će se smanjiti a žena povećati, tako da će biti ljudi koji će imati 50 žena.” (Buhari) [Prevodilac: apsurdno kako samo u današnje vrijeme može biti je da uprkos tolikim obrazovnim instutucijama širom svijeta, većina ljudi su bez stvarnog znanja o realnosti života na ovom kao i na vjećnom svijetu. Neznanje i nerazumjevanje Allahove objave je vrlo prošireno čak i među Muslimanima. Ljudi su u zabludi ako misle da znanje o kojem se ovdje govori predstavlja znanje koje se nalazi u knjigama i modernim medresama širom svijeta. Žalosno je, ali je činjenica da naši vjerski lideri koji se kvalifikuju za Imame, često nemaju mnogo razumjevanja stvarnog Islamskog znanja što je očevidno iz njihova ponašanja i tumačenja vjere ljudima. Stvarno znanje tj. razumjevanje Islama posjeduju samo oni koji svojim ponašanjem i pobožnošću potvrđuju znanje iz knjiga, a njih je danas vrlo malo. Što se tiče alkohola zna se da je on većini bar Bosanskih Muslimana svakodnevna normalana životna potrepština. Blud je takođe toliko raširen da je postalo nenormalno da je djevojka nevina prije udaje a čak i sramota ako muškarac nije prije braka imao nekoliko Islamski nezakonitih seksualnih odnosa. Što se tiče žena vidimo da ih je sve više koje ne mogu naći normalna i poštena čovjeka za udaju.]

Ajša (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok ljudi ne budu ponovo obožavali Lata i Uzza’a (dva kipa koje su Arapi obožavali prije Islama). Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, ja sam mislila kad je Allah objavio Ajet:

“On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to ne bilo po volji mnogobošcima.” (el-Tewba 9:33)

da će se to obistiniti.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Desit će se ono što Allah (dželle dželaluhu) želi. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati ugodan povjetarac, koji će uzeti dušu svakom ko ima vjere u srcu koliko i zrno gorušice. Samo oni koji nemaju nikakva dobra u sebi ostat će živi, i oni će se vratiti vjeri svojih predaka (mnogoboštvu).” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je jednog dana dok je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) sjedio sa ljudima, došao neki Beduin (nomad) i rekao: “O Allahov Poslaniče, kada će Smak svijeta biti?” On mu odgovori: “Onaj koje pitan nezna ništa bolje od onog koji pita, ali ja ti mogu reći njegove predznake. Kada robinja rodi sebi gospodaricu, i kada bosonogi i goli budu vladari nad narodom (prosti i nemoralni ljudi) – to su neki znakovi Smaka svijeta. Ima pet stvari o kojim niko ne zna osim Allaha. Onda je proučio:

“Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek nezna šta će sutra zaraditi i nezna čovjek u kojoj zemlji će umrijeti. Allah uistinu sve zna i o svemu je obavješten.” (Lukman 31:34)

Onda je čovjek otišao, i Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Zovnite ga nazad”, ali kad su ljudi izišli da ga zovnu on je već nestao. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “To je bio Džibril (`alejhi selam), koji je došao da vas pouči vašoj vjeri.” (Buhari, Muslim)

Bosonogi i goli će se natjecati u gradnji visokih građevina može značiti da će postati vladari nad ljudima. Oni će postati bogati i jedina preokupacija će im biti da se natječu u izgradnji visokih građevina. Ovo je objašnjeno kao što ćemo vidjeti u narednim Hadisima: “Smak svijeta neće doći dok najsretniji ljudi u svijetu, ne budu bijednici sinovi bijednika.” [Prevodilac: tj. ljudi najgoreg karaktera i moralnih načela će biti vladari i bogataši na ovom svijetu.]

Ebu Said Hudri (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, Smak svijeta neće doći dok životinje ne budu govorile s ljudima, i dok čovjek ne bude govorio svojoj cipeli ili biču, a njegovo bedro mu govorilo šta se dešava sa njegovom porodicom, pošto je on napustio.” [Prevodilac: Ovo može značiti upotrebu tehnologije kao što su mobajl telefoni i drugi telekomunikacijski aparati.]

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Pričali smo o Smaku svijeta, i kako neće doći dok ne zavlada suša, i zemlja ne uskrati uroda, i dok jedan čovjek ne bude imao 50 žena, i kad žena prođe kraj nekog čovjeka on će reći: “Ova žena je nekad imala muža.” (Ahmed)

[Prevodilac: svjetske organizacije, zadužene za statističke podatke o broju stanovnika kao i njihovom spolu, se slažu o jakom trendu ženskog priraštaja širom svijeta, te se predviđa neuravnotežen balans između žena i muškaraca čak i u nekoliko desetina. Drugi problem je vrlo jak trend homoseksualnosti među nemuslimanima, što može biti razlog malog broja normalnih muškaraca. Oni će morati povećati broj svojih žena da bi ublažili neizdržljivu potrebu žena kako u seksualnom tako i duhovno sigurnosnom aspektu. Već sada se u Americi skoro pola odraslih muškaraca bavi homoseksualnim aktivnostima bilo povremeno ili redovno. Sve to vodi brojčanoj neuravnoteženosti između muškog i ženskog pola.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok vrijeme ne bude tako brzo prolazilo da će godina biti kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sahat, a sahat kao nekoliko momenata.” (Ahmed) [Prevodilac: vrijeme je u mnogome skračeno brzinom transporta i komunikacija širom svijeta.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok bijednici sinovi bijednika ne budu najviše uživali na njemu.” (Ahmed)

[Prevodilac: ovo može da znači da estradni umjetnici kao glumci i pjevači imaju bogatsvo i lahak život iako su bijednog karaktera kao i njihovi roditelji koji su ih tome podučili.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta, biti će godine laži i zablude, u kojima će pošteni ljudi biti izrugivani a nepošteni hvaljeni, i kada će pokvarenjaci imati glavnu riječ.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok ovnovi ne prestanu tuči ovce.” (Ahmed) [Prevodilac: moguće je da zbog neke epidemije ili zagađenosti prestane razmonožavanje domaćih životinja, isto tako je moguće da se misli na umjetno oplođavanje domaćih životinja ili najnovije genetsko kloniranje.]

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok bogatstvo ne dostigne takav stupanj da će ljudi brinuti kome da dadnu svoj zekat, znanje (razumijevanje Islama a ne znanje iz knjiga) će nestati, vrijeme će brzo prolaziti, nepogode će učestati i biti će mnogo Hardža.” Ljudi upitaše: “Šta je Hardž?” Pa im on reče: “Ubijanje, ubijanje.” [Prevodilac: zar nam treba neko reći da je ovaj Hadis ispunjen kad je ljudski život postao jeftiniji od nekoliko dolara. Nema dana a da se negdje u svijetu ne vodi rat i pokolj.)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:’Tako mi onoga Koji me je poslao sa Istinom, Smak svijeta neće doći dok ljudi ne dožive potonuće i odrone zemlje, dok ne budu iskusili kišu od kamenja, i dok ne budu pretvoreni u životinje.” Ljudi su pitali: “Kad će to biti, O Allahov Poslaniče?” On im reče: “Kad vidite žene kako jašu na sedlu (kao muškarci), kada pjevači budu uobičajena pojava, kada lažno svjedočenje bude normalno, i kad muškarci budu spavali sa muškarcima, a žene sa ženama.” [Prevodilac: zar sve ovo nije evidentno u današnje vrijeme i to širom svijeta.]

Tarik ibn Šibab kaže: “Sjedili smo sa Abdullahom ibn Mesudom (radiallahu `anhu), kad je jedan čovjek došao i pozvao nas na Namaz u Džamiju. Poslije Namaza čovjek je došao kod ibn Mesuda i rekao: “Es-selamu `alejke, o Ebu Abdur-Rahman.” Abdullah (radiallahu `anhu) mu odgovori: “Allah i Njegov Poslanik su govorili Istinu.”

Kad smo se vraćali iz Džamije pitali smo jedni druge: “Jeste li čuli kako mu je odgovorio na Selam? Ko će ga pitati o tome? Ja ću ga upitati, i kad je on izašao ja ga upitah o tome. On nam je rekao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta, bit će posebno pozdravljanje za ugledne ljude, trgovina će biti toliko raširena da će čak i žena raditi sa čovjekom, rodbinske veze će biti pokidane, lažno svjedočenje normalno, dok će poštenih svjedoka biti malo, a štampa (knjige, novine itd.) svuda prisutna.” (Ahmed) [Prevodilac: Danas se uglednici oslovljuju kao gospoda i gospođe a ne kao braća ili sestre u Islamu. Vrlo je prisutna nelagodnost pa u nekim slučajevima i ljutnja ako se neko ugledniji (umišljeniji) oslovi sa Selamom. Iz ličnog iskustva znam da se većina Bosanaca stidi ili odriče pozdravljanja Selamom jer im to, po njihovom mišljenju, kvari ugled kod poznanika ili prijatelja nemuslimana. To je jedan od razloga što smo izgubili prisnost i osjećajnost jednih za druge. Većina žena Muslimanki danas ne želi sjediti kod kuće i odgajati svoju djecu u Islamskom duhu nego ih prepuštaju ulici i nemuslimanima da im ispiraju mozak nevjerničkim teorijama. Neka se zamisle malo ko im to čuva djecu u zapadnim zemljama gdje je seksualno maltretiranje male djece na užasno visokom stupnju. Njima je karijera i emancipacija važnija i preča od Allahove komande ili dobrobiti njihove vlastite djece. Danas je vrlo teško ako ne i nemoguće naći poštena čovjeka čak i među Muslimanima. Knjiga i štampe je na svakom koraku ali je neznalica i budala još više.]

DVADESET OSMO POGLAVLJE

OPIS LJUDI NA KOJE ĆE DOĆI SMAK SVIJETA

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok Allah ne uzme sebi najbolje ljude na zemlji, samo najgori će ostati živi tada, i neće znati za dobro niti će zabranjivati ikakvo zlo.” (Ahmed) [Prevodilac: Danas je vrlo malo onih koji su dobri a još manje onih koji zabranjuju zlo.)

Abdullah ibn Mesud (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Govorljivost može biti sredstvo zavođenja, a najgori ljudi će biti oni na koje će Smak svijeta dočekati dok su živi, i oni koji prave od grobova Džamije (tj. grade đamije nad grobovima).” (Ahmed) [Prevodilac: danas je mnogo onih koji lijepo pričaju a vrlo ružno se ponašaju.]

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok na zemlji bude ljudi koji govore “LA ILAHE ILLALLAH”. (Ahmed)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Smak svijeta neće doći sve dok na zemlji bude neko govorio “ALLAH, ALLAH.” (Ahmed)

Ima dva mišljenja o značenju rečenice, “…dok ne bude nikog na zemlji ko će govoriti “ALLAH, ALLAH”:

1) To može značiti da niko neće zabranjivati zlo i nevaljaštine. Već smo naveli Hadis od Abdullaha ibn Amra (radiallahu `anhu): “Samo najgori ljudi će ostati, i oni neće znati nizakakvo dobro niti zabranjivati ikakvo zlo.”

2) To isto može značiti da Allah (dželle dželaluhu) više neće biti spominjan, niti će neko znati za Njegovo Ime, nevjerstvo će prevladati zemljom, kao što smo vidjeli u predhodnom Hadisu: “Dok ne bude bilo nikoga da govori ili vjeruje u -LA ILAHE ILLALLAH-.”

Ajša (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je došao kući i rekao: “O Ajša, tvoj narod će biti prvi od mog Ummeta da mi se pridruži.” Kada je sjeo, ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, kad si došao u kuću rekao si nešto što me je preplašilo.” On reče: “Šta to? Ja rekoh: “Rekao si da će moj narod biti prvi da ti se pridruži od tvog Ummeta.” On reče: “Jesam.” Ja ga upitah: “A zašto?” On reče: “Smrt će biti često među njima, i njihovi rođaci će biti ljubomorni na njih.” Ja upita: “Kakvi će ljudi biti poslije toga?” On reče: “Kao skakavci: jaki će gutati slabe, sve dok Smak svijeta ne nastupi.” (Ahmed)

Elba el-Selami kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta će doći samo na najgore ljude.” (Ahmed)

[Prevodilac: znamo iz Hadisa da u vrijeme stvarnog i totalnog uništenja Kosmosa na zemlji neće živjeti nijedan Musliman jer će im Allah uzeti duše prije tog užasnog događaja. O moj Allahu, uključi nas među te Muslimane prije nego što dođesudnji čas i sačuvaj nas nevjerstva u svakom obliku. Amin!]

K R A J

PRVO POGLAVLJE

AJETI KUR’ANA I HADISI O SUDNJEM DANU:


Allah Teala kaže:

“Pitaju te o smaku svijeta:»Kada će se dogoditi?« Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna. Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Ga se bude bojao a njima će se učiniti, onoga Dana kada ga dožive, da su samo jedno veče ili jedno jutro njezino ostali. (Sura El~Naziat 79:42-46)

Pitaju te o smaku svijeta kada će se zbiti. Reci:»To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i zemlji, sasvim neočekivano će vam doći«. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: »To samo Allah zna«. (Sura El-A’raf 7:187)

Ima puno Ajeta i Hadisa koji govore o Smaku Svijeta:

Allah Teala kaže:

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!” (Sura El-Kamer 54:1)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče, dok je pokazivao skupljeni kažiprst i srednji prst, “Moja pojava i Smak Svijeta su blizu kao ova moja dva prsta.

U drugom Hadisu kaže: “Smak Svijeta umalo da me pretekne!”

Ovo nam govori koliko smo stvarno blizu tom neminovnom Događaju, imajući u vidu da je to naš Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) govorio prije 1400 godina.

Allah Teala kaže:

“Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni, ne mare za to. (Sura El-Enbija 21:1)

“Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!” (Sura En-Neba 16:1)

“Požuruju ga oni koji u njega ne vjeruju, a oni koji vjeruju zbog njega-strahuju i da je istina znaju. O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o Času oživljenja raspravljaju!” (Sura Eš-Šura 42:18)

U Sahih Buhariju se prenosi Hadis u kome se kaže da je jedan Beduin (Nomad) pitao Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Sudnjem Danu. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Taj Čas će neumitno doći. A šta si ti pripremio za njega?” Čovjek odgovori: “O Allahov Poslaniče, ja nemam puno obavljenih Namaza niti drugih dobrih djela, ali puno volim Allaha i Njegova Poslanika.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ti ćeš biti s onim koje voliš.” Ashabi su bili vrlo radosni kad su to čuli jer svakom od njih Allah i Negov Poslanik su bili draži od svega ostalog.

Neki Hadis kaže da su pitali Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Sudnjem Času na šta je on pogledao jednog dječaka i rekao: “Ako on poživi, neće puno ostariti kad će vidjeti vaš Zadnji Čas.” S ovim se misli na njihovu smrt i ulazak na Ahiret (Vječni svijet), zato što svako u času smrti pređe u taj svijet vječnosti. Neki kažu da kada neko umre njegovo suđenje je već počelo. Ovaj Hadis s ovim značenjem je Sahih (autentičan). Neki nevjernici komentarišući ovaj Hadis pridaju mu neispravno značenje o tome da neće biti Smaka svijeta, kao što se vidi iz Hadisa u kojem Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Ima pet stvari o kojima niko ne zna osim Allaha,” onda je proučio:

“Samo Allah zna kad će Smak Svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti, Allah uistinu sve zna i o svemu je obavješten.” (Sura 31:34)

Kada je Džibril (`alejhi selam) došao Poslaniku (sallallahu `alejhi ve sellem) u obliku Beduina i pitao ga o Islamu, Imanu i Ihsanu (Savršenom vjerovanju), Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu je dao odgovore. Ali kad ga je upitao o Smaku svijeta On mu je rekao, Onaj koje upitan ne zna ništa bolje od onog koji pita. Džibril reče: “Reci mi o njegovim predznacima.” Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) opisao predznake, kao što ćemo vidjeti u slijedećim Hadisima navedenim u ovoj knjizi.

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao jedan dan i obračajući nam se rekao sve što će se desiti do Smaka svijeta ne ostavivši ništa neizrečeno. Neki od nas su to sve zapamtili. Ja se ne sjećam svega, ali ponekad mi bljesne u sjećanju kao kad se čovjek sjeti čovjeka koga ugleda pošto ga je odavno zaboravio.” (Ebu Davud, Muslim)

Imam Ahmed (rahmetullahi `alejh) prenosi preko Ebu Nadra da je Ebu Said rekao: “Jednog dana poslije `Asr (Ikindije) namaza Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao i govorio nam do zalaska sunca. Obavjestio nas je o svemu što će se dogoditi do Smaka svijeta i nije ništa izostavio da kaže. Neki od nas su to sve zapamtili a neki zaboravili. Jedna od stvari koju je spomenuo je i ovo: “O ljudi, ovaj svijet je pun primamljivih iskušenja. Allah vas je odabrao kao svoje namjesnike na ovom svijetu i On će vas motriti kako će te se ponašati. Pa čuvajte se onda ovozemaljskih iskušenja i žena.” Na kraju svog govora je rekao: “Sunce samo što nije zašlo, i šta je preostalo od ovog svijeta naspram onog što je prošlo, je isto što je preostalo od ovog dana naspram onog što je prošlo.”

Ali ibn Zejd ibn Dadan el-Timi prenosi neki usamljeni i munker Hadis koji bi mogao dovesti u pitanje pouzdanost ovog Hadisa ali postoje i drugi Hadisi koji su slični ovom prenešeni u nekoliko različitih Isnada (lanaca prenosioca Hadisa). Dio ovog Hadisa se prenosi u Muslimu, preko Ebu Nadra do Ebu Saida.

Ovaj Hadis se odnosi na nešto što je van svake sumnje, šta je preostalo od ovog svijeta, naspram onog što je prošlo je zaista vrlo malo. Uprkos toj činjenici, niko ne zna tačno koliko je vremena preostalo osim Allaha Preuzvišenog, i niko ne zna koliko je vremena tačno prošlo od početka svijeta, osim Allaha Veličanstvenog.

DRUGO POGLAVLJE

OPĆENITI OPIS FITNE (SMUTNJE)

Huzejfa ibn el-Jemeni kaže: “Ljudi su obično pitali Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o dobrim stvarima, ali ja sam ga obično pitao o lošim jer sam se bojao da me ne zateknu nespremna i ne savladaju. Ja sam mu rekao, “ O Allahov Poslaniče, mi smo bili u ogromnom neznanju, zaostalosti (Džahilijetu) i zlu, pa nas je Allah Islamom izveo iz mraka na svjetlo. Hoće li opet doći zlo poslije ovog dobra? On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Hoće.” Ja ga upita: “A hoće li poslije tog zla opet doći dobro?” On reče: “Hoće ali će biti uprljano s nekim zlom.” Ja ga upita: “Kako će to biti uprljano?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Biti će nekih ljudi koji će voditi druge putem drukčijim od mog. Vidjećeš dobro i zlo u njima.” Ja ga upita: “Hoće li biti nekog zla poslije tog dobra?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Neki ljudi će stojati na Džehennemskim kapijama i pozivati ostale, i ko god im se odazove završiće u Džehennemu.” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, opiši nam ih!” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Oni će biti od našeg naroda i govoriće našim jezikom.” Ja ga upitah: “Šta mi savjetuješ da radim ako doživim to vrijeme?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Pridruži se većini Džemata Muslimana i njihovom Vođi.” Ja ga upitah: “A šta ako ne bude većinske grupe i njihovog Vođe?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Izoliraj se od svih grupacija, čak ako bi zbog toga bio prinuđen da se prehranjuješ korijenjem i u toj izolaciji čekaj smrt.

Abdullah ibn Mesud kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Islam je došao kao nešto strano i opet će postati nešto strano ljudima, pa neka se raduju onda stranci.” Kad ga neko upita: “Ko su ti stranci”, On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “ To su oni koji prekinu odnose sa svojim narodom (plemenom) radi Islama (tj. da bi sačuvali svoj Iman i Islam).” Ovaj Hadis je prenio Ibn Medžah od Enesa i Ebu Hurejre.

TREĆE POGLAVLJE

PODJELJENOST NA MNOGE SEKTE U JEDNOM UMMETU

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Židovi su se podjelili u 71 sektu, a moji sljedbenici će se podjeliti u 73.”

Auf ibn Malik prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Židovi su se podjelili u 71 sektu, jedna će ući u Džennet a 70 u Džehennem. Kršćani su se podjelili u 72 sekte, jedna će ući u Džennet a 71 u Džehennem. Tako mi onog u čijoj ruci je moja duša, moji sljedbenici će se raziči u 73 sekte, jedna će ući u Džennet a 72 u Džehennem.” Neko upita: O Allahov Poslaniče, koja je to ispravna grupa?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) odgovori: “To je glavnina Muslimana (el-Džema’ah).” (Auf ibn Malik je jedini prenosilac ovog Hadisa i njegov isnad je prihvatljiv.)

Enes ibn Malik kaže: “Ja ću ti reći Hadis koji sam čuo od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i koji ti niko poslije mene neće prenjeti. Čuo sam ga da kaže “Od predznaka Smaka svijeta su ti da će nestati istinskog znanja a zavladat će neznanje. Prostitucija (blud) će se proširiti i pijenje vina (alkohola) će postati uobičajeno. Broj muškaraca će opasti a broj žena će se drastično povećati u tolikoj mjeri da će na jednog čovjeka doći 50 žena.” Ovaj Hadis je prenešen u Buhariju i Muslimu, iz Hadisa od Abdi Rabbihi.

Abdullah kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Pred sami Smak svijeta, doći će dani u kojima će znanje nestati a neznanje nastupiti, i bit će puno ubijanja (ratovanja).” (Ibn Medžah, takođe ga prenosi Buhari i Muslim, iz Hadisa od al-A’meša.)

Huzejfa ibn Jemeni kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Islam će se zapostaviti do te mjere da neće biti nikog ko će znati šta je namaz, post, sadaka i ibadet. Kur’an će nestati sa lica zemlje u jednoj noći, i nijedan Ajet neće ostati na zemlji. Ostaće neki starci koji će reći: “Čuli smo naše očeve kako izgovaraju “LA ILAHE ILLALLAH”, pa i mi to ponavljamo.” Silah upita Huzejfu, “Šta će imati od izgovaranja “LA ILAHE ILLALLAH” kad ne znaju šta je namaz, post, sadaka i ibadet?” Huzejfa je čutio ne želeći da mu odgovori ali kad je Silah i treći put uporno upitao isto Huzejfa mu odgovori, “O Silah, to će ih spasiti Džehennemske vatre!” i to ponovi tri puta. (Ibn Medžah)

Ovi Hadisi nas obavještavaju da pred sami kraj ovog svijeta znanje o vjeri će biti oduzeto od ljudi, pa će čak i Kur’an nestati iz Musafa (knjiga) kao i iz ljudskih memorija. Ljudi će ostati bez znanja. Samo će im starci govoriti da su čuli svoje predke kako govore “LA ILAHE ILLALLAH”, te će i oni to ponavljati da bi se osjećali bliže Allahu dželle šanuhu, pa će im to donijeti spas, iako neće imati nikakvih drugih dobrih djela niti korisna znanja.

Znanje će biti oduzeto od ljudi i neznanje će zavladati u zadnjim danima, zato što će pokvarenost biti na vrhuncu. Ljudi će živiti još neko vrijeme u tom stanju koje će se pogoršavati sve do samog Raspada svijeta, kao što kaže Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Strahote Smaka Svijeta neće doći ni na koga ko će znati reći “Allah, Allah, Allah…, doživjet će ih samo najgori od ljudi.”

ČETVRTO POGLAVLJE

NEVOLJE KOJE ĆE POGODITI MUSLIMANE PRIJE SMAKA SVIJETA


Abdullah ibn Omer kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je došao kod nas i rekao ‘O Muhadžiri (oni koji su izbjegli iz Mekke u Medinu), mogli bi nastradati od pet nevolja: -Nedao Allah Milostivi da ih doživite. Ako se blud raširi, znajte da se to nikad nije desilo među ljudima a da se nije pojavila neka nova bolest za koju njihovi prethodnici nisu čuli a niti su od nje bolovali. Ako ljudi počnu da zakidaju na mjeri a da ne nastupi suša i glad, a da njima ne zavladaju tirani. Ako ljudi budu krili Zekat (obavezna sadaka koju bogati moraju po Islamu plaćati sirotinji) znajte da se to nikad nije desilo a da kiša nije uskračena zemlji, a da nije radi životinja nikad ponovo ne bi ni pala. Ako ljudi prekinu obavezu datu Allahu i Njegovom Poslaniku, znajte da se to nije nikad desilo a da Allah nije poslao neprijatelje na njih da im otmu na silu njihova imanja; Ako vladari ne budu vladali ljudima po Kur’anu, znajte da će ih Allah razbiti u grupe te će se međusobno krviti.’ (Ibn Medžah)

Ali ibn Abu Talib (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kad se u mom Ummetu pojavi 15 stvari. BELAJ (Nevolja) će ih poklopiti. Neko upita: “Koje su to stvari, o Allahov Poslaniče?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Kad se neka dobit bude djelila samo među bogatima, bez udjela sirotinji, kada emanet postane sredstvo za sticanje profita, kada Zekat postane teret ljudima, kada čovjek bude pokoran ženi a nepokoran majci, i kada bude ljubazan prema prijatelju a osoran prema ocu, i kada se povise glasovi u đamiji i kad im vladari budu najgori između njih i kada se ljudi budu s poštovanjem odnosili prema nekom bojeći se njegove pakosti, i kad se vino (alkohol) bude mnogo pilo i kada muškarci budu oblačili svilenu odječu, i kada pjevačice i muzički instrumenti budu popularni, i kada zadnji u ovom ummetu počnu proklinjati one prve- “ONDA OČEKUJTE CRVENE OLUJE, ILI ZEMLJA DA IH PROGUTA, ILI DA SE PRETVORE U ŽIVOTINJE.” (Tirmizi)

Ali ibn Talib (radillahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nas je vodio u Sabah Namazu i kad je završio Namaz jedan čovjek ga zovnu: “Kad će biti Smak svijeta?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga opomenu i reče mu da bude tih. Poslije malo vremena on podiže pogled prema nebu i reče: “Slavljen neka je Onaj koji ga je uzdigao i vodi brigu o njemu.” Onda obori pogled na zemlju i reče: “Slavljen neka je Onaj koji te je proširio i stvorio.” Onda Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Smak će doći kad vam vladari budu tirani, i kad ljudi budu vjerovali u zvijezde a poricali el-Kadar (Allahovo određenje sudbine), i kada emanet postane sredstvo profitiranja, i kada ljudi budu nerado plaćali Zekat, i kad se blud raširi – kad se ove stvari pojave, tvoj narod će nestati.”

Imran ibn Husejn kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Neke ljude ovog Ummeta će progutati zemlja, neki će se pretvoriti u životinje a neki će nastradati od kiše kamenja.” Jedan od prisutnih upita: “Kad će se to dogoditi, o Allahov Poslaniče ?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) odgovori: “Kad pjevači i muzički instrumenti postanu popularni, i kad se puno vina (alkohola) bude pilo.”

PETO POGLAVLJE

VELIKI PREDZNACI SMAKA SVIJETA

Kada se manji predznaci koje smo pomenuli u prethodnom poglavlju pojave i dostignu kulminaciju čovječanstvo će biti na velikim mukama. I onda će se kao prvi veliki predznak pojaviti od Muslimana žarko očekivani IMAM MEHDI (onaj koji je na pravi put upućen). Neće biti nikakve sumnje o njegovoj pojavi, ali njegov dolazak će biti očigledan i jasan samo ljudima sa velikim Znanjem i Imanom (ulemi rašidin, evlijama).

Imam Mehdi će vladati do pojave Lažnog Mesije (Dedždžala, Antikrista), koji će proširiti zlo i smutnju po cijeloj planeti. Samo oni koji budu imali veliko Znanje i Jakin (vjersko ubjeđenje) će biti u stanju da ga prozriju i sačuvaju se njegove fitne (smutnje). Lažni Messija će za kratko vrijeme donijeti takvu propast i zlo čovječanstvu da se to nije nikad desilo od Postanka svijeta. Onda će se Isa ili Isus (`alejhi selam) spustiti sa neba sa dvojicom Meleka, da bi donio pravdu i red na zemlju. On (sallallahu `alejhi ve sellem) će ubiti Dedždžala, i poslije toga nastupit će godine mira i sigurnosti na zemlji. Onda će se iznenada pojaviti Jedžudž i Medžudž (Gog i Megog) te će prouzrokovati veliko zlo i krvoproliće. Isa (`alejhi selam) će se moliti Allahu da ih zaštiti od tih krvožednih divljaka te će ih Allah uništiti i mir će se opet povratiti na zemlju. Takvo stanje će potrajati do smrti Isa'a (`alejhi selam).

Ulema se razišla u mišljenju o redosljedu slijedećih velikih predznaka koji će se desiti neposredno prije Smaka svijeta:

-Uništenje Kabe i otkrivanje njenog blaga.

-Izlazak sunca sa zapada.

-Izlazak zvjeri iz zemlje koja će govoriti sa ljudima.

-Veliki Dim.

-Povjetarac koji će uzeti duše svim vjernicima.

-Kur’an će biti uzdignut na Nebo.

-Vatra će proganjati ljude do njihova zadnjeg skupa.

-Zvuk Sura (Roga) će se začuti od kojeg će svi živi zapasti u neopisive muke i strahote, na drugi svuk Sura svi će popadati mrtvi, a na treći zvuk Sura svi će biti proživljeni za TEŠKI OBRAČUN svojih djela na ovom svijetu.

ŠESTO POGLAVLJE

IMAM MEHDI

Mehdi će doći pred kraj ovog svijeta i on je jedan od Ispravno upućenih Halifa i Imama. On nije “Mehdi” kojeg očekuju Šije, za kojeg oni tvrde da će se pojaviti iz tunela u Samari. Ova tvrdnja nema nikakve osnove u realnosti a niti u pouzdanim vjerskim knjigama. Oni tvrde da je njegovo ime Muhammed ibn Hasan ibn Askari, i da je on navodno otišao u taj tunel kad je imao pet godina starosti.

Njegova pojava o kojoj ćemo ovdje govoriti, je potvrđena Hadisom Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) da će se on pojaviti pred Smak svijeta.

Ja vjerujem da će se on pojaviti prije nego što se Isa (`alejhi selam) spusti na zemlju, kao što Hadis najavljuje.

Hadžadž kaže da je čuo Alija (radiallahu `anhu) kako je kazao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čak da je jedan dan preostao do Smaka svijeta, Allah bi u njemu poslao jednog od nas (Potomaka Poslanikovih) da ispuni svijet pravdom koji je do tad bio ogrezao u tiraniji i nepravdi. (Ahmed)

Ali (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Mehdi je jedan od nas iz moje kuće (Potomstva). U jednoj noći Allah će ga nadahnuti i pripremiti da obavi najtežu zadaću za koju je predodređen.” (Ahmed i Ibn Medžah)

Ali (radiallahu `anhu) je rekao, gledajući u svog sina Hasana (radiallahu `anhu): “Ovaj moj sin je Sejjid (Vođa) kako ga je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nazvao. Među njegovim potomcima rodiće se čovjek sa Poslanikovim (sallallahu `alejhi ve sellem) imenom. Imaće Poslanikov (sallallahu `alejhi ve sellem) karakter ali ne i fizičku sličnost.” Onda im je prenio Hadis koji govori kako će Mehdi ispuniti zemlju pravdom. (Ebu Davud)

Ebu Davud (rahmetullahi `alejh) je u svojoj zbirci Hadisa “Sunenu” posvetio cjelo poglavlje Mehdiju. Na početku ovog poglavlja on prenosi Hadis od Ibn Semrah, u kojem je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ova vjera (Islam) će ostati jaka dok se nad vama ne izmjenja 12 Halifa.” Džabir kaže kad su ljudi to čuli obradovali su se i uzviknuli ALLAHU EKBER! Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nešto prošaptao. Ja sam upitao mog oca: “Šta je to Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) prošaptao. Moj otac mi reče: “Svih 12 će biti iz plemena Kurejša.”

Drugi Hadis kaže da su poslije toga kad se Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) vratio kuči Kurejšije došle kod njega da se pitaju šta će se desiti poslije tih 12 Halifa?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) im reče:”Onda će nastupiti neredi i ubijanja.”

Ebu Davud (rahmetullahi `alejh) prenosi Hadis od Abdullaha ibn Mesuda (radiallahu `anhu): “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Da je preostao samo jedan dan od ovog svijeta Allah Veličanstveni bi ga produžio dok se ne bi pojavio čovjek od moga potomstva. Njegovo ime će biti kao i moje ime, a i ime njegova oca će biti kao ime moga oca. On će ispuniti zemlju pravdom kao što je do tada bila ispunjena nepravdom. Smak svijeta neće doći dok ne zagospodari čovjek od moje familije čije će ime biti isto kao i moje.”

Abdullah (radiallahu `anhu) kaže: “ Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čovjek od moje familije, čije ime je isto kao i moje, će zavladati.” (Tirmizi)

U drugom Hadisu od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Pa čak da je ostao samo jedan dan do smaka svjeta, Allah bi ga produžio dok on (Mehdi) ne bi zavladao.”

Ebu Said (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Mehdi će biti od mog potomstva,imat će visoko čelo i povijen nos. Ispunit će zemlju pravdom i mirom kao što je do tada bila ispunjena nepravdom i smutnjom, i vladaće 7 godina.” (Ebu Davud)

Ummi Selmah (radiallahu `anha) kaže: “Čula sam Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) da je rekao: “Mehdi će biti jedan od mojih potomaka, od Fatimine (`alejha selam) djece.” (Ebu Davud)

Umme Selmah (radiallahu `anha) kaže: ““Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ljudi će se početi razilaziti poslije vladareve smrti. Čovjek iz Medine će pobjeći u Mekku. Nekoliko ljudi iz Mekke će doći i na silu uzeti Bejat (zakleti mu se na poslušnost) od njega. Bejat će se desiti između Ruknul Jemeni i Mekami Ibrahima. Neprijateljska armija će krenuti iz Sirije protiv njega ali će je zemlja progutati u pustinji između Medine i Mekke. Kad se sazna za taj događaj skupine ljudi iz Sirije i Iraka će doći da se stave pod njegovu komandu. Mehdi će vladati po Sunnetu Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i onda će umrijeti. Muslimani će se moliti za njega.” (Ebu Davud)

Ali (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Čovjek po imenu Haris ibn Haris će doći iz Transoksanije. Njegovu armiju će predvoditi vojskovođa po imenu Mensur. On će utrti put i teren za Mehdijevu vlast kao što su Kurejšije utrle put Poslanikovoj (sallallahu `alejhi ve sellem) vlasti. I svaki vjernik je obavezno dužan da mu pomogne u tome. (Ebu Davud)

Abdullah ibn Haris ibn Džuz el-Zubejdi kaže: ““Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će ljudi sa Istoka koji će utrti put za Mehdija.” (Ibn Medžah)

Abdullah kaže: “Dok smo bili sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem), neki mladići iz plemena Benu Hašim su nam prišli. Kad ih je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ugledao njegove se oči napuniše suzama a lice mu promjeni boju. Ja mu rekoh: “Mi vidimo da si se zbog nečeg promjenio i to nas puno brine.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Mi smo pripadnici Ehli Bejta (familija Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) za koje je Allah izabrao Ahiret umjesto ovog svijeta. Poslije moje smrti, moji potomci će se puno napatiti i biti proganjani sve dok sa Istoka ne dođu ljudi sa crnim barjacima. Oni će tražiti od ljudi da praktikuju Poslanikov (sallallahu `alejhi ve sellem) zakon, ali će ljudi to odbiti, zbog toga će doći do borbe i ljudi sa crnim barjacima će pobjediti, ali ljudi opet neće biti zadovoljni s njima sve dok ne predaju vlast Mehdiju. Onda će on uspostaviti pravdu i mir na zemlji, isto kao što je do tada bila ispunjena nepravdom. Ako iko od vas doživi da se Mehdi pojavi, mora mu se pridružiti, pa makar na svom putu morao puziti po ledu.

Ovaj tekst govori o vladavini Abasidija, kao što smo napomenuli u gore navedenom tekstu godine 132 po Hidžri. Takođe govori o tome da će se Mehdi pojaviti poslije njihove vladavine, i da će biti od Ehli Bejta, potomak Fatime (`alejha selam) kčerke Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), preko Hasana (`alejhi selam) a ne od Husejna (`alejhi selam) kako se prenosi od Alije (`alejhi selam), a Allah najbolje zna.

Sevban (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “ Tri čovjeka će biti ubijena na mjestu gdje vam je riznica (Kaba). Sva trojica će biti sinovi Halifa (Kraljeva), i niko od njih neće zagospodariti riznicom (Kabom). Onda će crni barjaci (muslimanska vojska) doći sa Istoka, i oni će vas (stanovnike Arabije koji im se suprotstave) ubijati na način koji još niko nije vidio.” (Opažanje prevodioca:- ovo može značiti da će ih ubijati modernim oružjem koje se pojavilo tek u ovom vjeku. Razlog invazije će biti korupcija i haos u Saudi Arabiji, prouzrokovan unutrašnjom borbom za Kraljevsku stolicu između sinova umrlog Kralja Saudijske dinastije. Ta vojska sa Istoka će ustvari donijeti Šeriatsku upravu i predati vlast Imam Mehdiju koji će se pojaviti u tom vremenu, kako smo već vidjeli iz drugih Hadisa.) Onda je rekao nešto čega se ne sjećam, pa onda, ako ga vidite, idite dajte mu bejat (zakletvu vjernosti) pa čak kad bi morali na tom putu puziti preko leda, jer on je ALLAHOV HALIFA, MEHDI.” (Ibn Medžah)

Riznica o kojoj se govori u ovom tekstu je Kaba. Prije Smaka svijeta, tri čovjeka iz iste dinastije će pokušati da zavladaju Mekkom, ali im neće uspjeti i u tom neredu i anarhiji pojavit će se Imam Mehdi. Mehdi će se pojaviti sa Istoka a ne iz tunela Samara kao što Šije tvrde, oni vjeruju da se on nalazi u tom tunelu i da će izaći prije Smaka svijeta. Tvrdnja o tunelu nema nikakve podloge u pouzdanim zbirkama Hadisa i prema tome nema nikakve koristi ni vjerovati u to. Pouzdani Hadisi govore da će se Mehdi pojaviti sa Istoka, i da će mu prve pristalice dati zakletvu u Kabi. Za vrijeme Mehdijeve vladavine biti će mir, napredak, obilata nafaka i bogatstvo. Njegovi guverneri će biti jaki i pravedni narodu. Islamski zakon će biti praktično uspostavljen kao državni zakon.

Ebu Said (radiallahu `anhu) kaže: “Tako mi Allaha, svaki vladar kojeg smo imali je bio gori od predhodnog, i svaka godina je bila gora i gora, ali ja sam čuo Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) da je rekao: “Među vašim vladarima će se pojaviti jedan koji će tako velikodušno djeliti da neće ni brojati koliko daje. Čovjek će mu doći da traži pomoć, a on će mu reći da prostre ogrtač na zemlju i kad on to učini, on će istresti kamaru para i reći mu: “Nosi!” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao i prostro svoj ogrtač te ga sa čoškova skupio i uprtio na leđa da bi nam praktično pokazao kako će čovjek odnijeti blago.” (Ahmed)

SEDMO POGLAVLJE

RAZNE VRSTE SMUTNJI (FITNE)


Zejneb bint Džaš (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao iza sna i preblijedjela lica rekao: “Nema boga osim Allaha. Teško se Arapima, zbog zla koje im se približava. Danas se pojavila rupa u zidu Jedžudža i Medžudža (Gog i Megog) velićine kruga kad se sastavi palac i srednji prst. Neko upita: “Je li moguće da budemo uništeni čak i onda ako među nama ima pobožnih ljudi?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Jeste, ako ljudi pređu granicu u zlu.” (Buhari)

Umme Selma (radiallahu `anha), Poslanikova žena kaže:’Jedne noći Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je ustao iz sna i rekao: “Subhanallah! Koliko je samo nevolja sišlo sa neba i koliko se riznica otvorilo!Idi i probudi i probudi stanare ove kuće (Njegove žene) za Namaz. Ljepo obučeni na ovom svijetu mogu vrlo lako biti goli na Ahiretu.” (Buhari)

Usman ibn Zejd (radiallahu `anhu) kaže: “Jednom je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) stajao na bedemima Medine i upitao: “Vidite li vi ono što ja vidim?” Ljudi mu odgovoriše: “Ne.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Vidim nevolje kako padaju na vaše kuće kao što kapi kiše padaju na zemlju.” (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme će proticati veoma brzo, znanje (pravo razumjevanje vjere) će nestajati (umiranjem onih koji ga posjeduju), skrtost će zavladati ljudskim srcima, razne nedaće će se pojaviti, i biti će puno Hardža.” Neko ga upita: “Šta je Hardž?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ubijanje, ubijanje!” (Buhari)

El-Zubejr ibn Adi (rahmetullahi `alejh) prenosi: “Otišli smo kod Enesa ibn Malik (radiallahu `anhu) i žalili se zbog Hadžadževog (tadašnji guverner Medine) zuluma i nepravde. Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) reče: “Budite strpljivi, jer neće doći novi period i vladar, a da neće biti gori od predhodnog, sve dok se ne sretnete sa svojim Gospodarem (tj. do smrti i susreta sa Allahom Milostivim). Čuo sam to od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem).” (Buhari)

Ebu Hurejra kaže:” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onog koji stoji, onaj koji stoji biti će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda biti će bolji od onog koji trči. Kod god se izloži ovim nevoljama nastradaće. Prema tome, kod god može naći utočište, od ovih smutnji nek se sakrije.” (Buhari, Muslim)

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je rekao dva Hadisa, od kojih se jedan već obistinio i ja sad čekam drugi da se ispuni. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nam je rekao: “Poštenje i istinoljubivost je došla od Allaha u ljudska srca, onda su to ljudi naučili pravilno iz Kur’ana i Sunneta. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nastavi,”poštenje će nestati iz ljudskih srca. Čovjek će otići da spava i u snu poštenje će mu biti oduzeto i samo trag će ostati u srcu, do te mjere da će izgledati kao crna mrlja. Čovjek će opet zadrijemati i poštenje će se još više smanjiti da će izgledati kao iskra ali u jezgru neće biti ništa. Ljudi će nastaviti sa trgovinom i poslovanjem, ali teško da će biti nekog kome se može vjerovati. Ljudi će govoriti: “U tom i tom plemenu ima jedan pošten čovjek. Kasnije će govoriti o nekom drugom čovjeku: “Kako je on ljubazan i mudar čovjek”, iako taj čovjek u srcu neće imati vjere ni koliko zrno gorušice.” I zaista prošlo je vrijeme kad se nisam ustezao da trgujem s bilo kim od vas, jer ako bi moj partner bio Musliman njegovo vjerovanje je bilo garant da će mi on pošteno dati ono što što mi pripada, a ako bi bio Kršćanin, Muslimanska vlast bi ga natjerala da mi da što mi pripada. Ali danas, ja ne trgujem osim sa tim i tim.” (Buhari)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je stao pokraj Mimbera i rekao pokazujući na Istok (Nedžd): “Smutnja će doći od tamo, gdje će se vrh Šejtanove glave pojaviti.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok čovjek ne bude prolazeći pokraj nečijeg groba rekao: “Da mi je da sam ja na njegovom mjestu (to je zbog velikih nevolja koje će pogađati ljude u to vrijeme zbog čega će će biti bolje onima pod zemljom nego živima).” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne zanjišu bedra žena iz plemena Davs dok budu kružile oko Zul Halasa.” (Zul Halas je bio idol kojeg su obožavali pripadnici plemena Davs prije Islama) (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Rijeka Eufrat će ogoliti brdo zlata. Ko god doživi taj događaj neka ne uzima ništa od toga.” (zbog toga zlata mnogi će izgubiti živote).

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok Eufrat ne otkrije brdo zlata, zbog čega će se ljudi krviti. 99 od 100 će poginuti, ali svaki od njih će misliti da je on taj koji će preživiti i tako se dočepati zlata.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se sljedeće stvari ne dese: -dva bloka iste vjere će ratovati i mnogo će ljudi izginuti. Skoro 30 Dedždžala (varalica) će se pojaviti tvrdeći da su Allahovi Poslanici. Znanje (vjersko) će nestati. Zemljotresi će često potresati zemlju. Vrijeme će ubrzano proticati. Kataklizme će se pojaviti i Hardž (ubijanje) će se povećati. Bogatstvo će se rasprostraniti do te mjere da će bogatas ići uokolo da nađe nekog da mu da zekat ali niko neće biti u potrebi za sadakom. Ljudi će se natjecati u podizanju velikih kuća i građevina. Kad čovjek bude prolazio kraj nečijeg groba reći će: “Da mi je da sam na tvom mjestu!” Sunce će se pojaviti sa Zapada, i kad iziđe sa Zapada ljudi će povjerovati, ali, “Onog dana kad neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi što će tada vjerovati, ako nije prije toga vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro djelo uradio…” (Sura El-Enam 6:158)

Smak će doći iznenada, kada čovjek koji je pomuzao kamilu ne bude imao vremena da to mlijeko popije, kada čovjek koji bude popravljao korito za stoku ne bude imao vremena da ga napuni vodom i kada čovjek koji podigne zalogaj hrane ne bude imao vremena da ga proguta.” (Buhari)

Huzejfa ibn Jemeni (radiallahu `anhu) kaže: “Od svih ljudi, ja znam najviše o fitni koja će se dogadati do Smaka svijeta i to ne zbog toga što mi je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao nešto što nije rekao drugima nego zato što sam bio prisutan kad je govorio o tim događajima i svi oni koji su bili tada sa mnom su već pomrli. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je spomenuo tri nedaće od kojih skoro niko neće ostati bezbjedan. Neke od njih su velike a neke male. (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ako poživite neko vrijeme, vidjećete ljude koji će napustiti kuću izazivajući Allahov bijes a vratit će se sa Allahovim prokletstvom, i nosiće u rukama bičeve debele kao volovski repovi.” (Ahmed, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dvije vrste ljudi koji će biti u Džehennemu još nisam vidio. Prva su ljudi koji će tući ljude sa bičevima debelim kao volovski repovi, a druga su žene koje će boti gole iako su odjevene, same će biti zavedene a vodit će i druge u zabludu, glave (frizure) će im ličiti na devinu grbu. Te žene neće ući u Džennet a niti će osjetiti miris Dženneta. A miris Dženneta će se osjetiti na toliku i toliku udaljenost.”

Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je bio upitan: “O Allahov Poslaniče (sallallahu `alejhi ve sellem), šta će se desiti ako prestanemo naređivati dobro i sprečavati zlo: “On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ono što se desilo Izraelčanima (Židovima):-raskalašenost i blud će se raširiti među vašim vladarima, znanje će biti u rukama najgorih među vama, vama će vladati najbezvrjedniji među vama.” (Ibn Medžah)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Teško se Arapima zbog ogromnog zla koje nadire kao crni olujni oblaci. Čovjek će ustati ujutro kao vjernik a zanoćiti kao nevjernik. Ljudi će se odricati svoje vjere zbog mrve dunjaluka. Onaj ko se bude držao vjere u to vrijeme će biti kao onaj koji drži žeravicu u golim rukama.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Čuo sam Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kako kaže Savbanu: “O Savbane, šta ćeš ti raditi kad nemuslimanske nacije budu nudile da vas istrijebe kao što vi nudite jelo jedni drugima?” Savban upita: “O Allahov Poslaniče! Hoće li to biti tako zbog naše malobrojnosti?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu odgovori:’Ne, nego će tada Muslimani imati bolest srca (Vahn).” Ljudi upitaše: “Kakva je to bolest o Allahov Poslaniće?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Puno će voliti život na ovom svijetu, a mrziti borbu (zbog straha da ne poginu).” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Biti će takvih smutnji u kojima onaj koji bude spavao će biti bolji od onoga koji bude ležao budan, onaj koji bude ležao biti će bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, onaj koji bude hodao od onoga koji bude jahao, jer će svi poginuli otići u Džehennem.” Sahaba koji prenosi ovaj Hadis reče: “O Allahov Poslaniče, kad će to biti?” On reče: “Kad dani ratova nastupe.” Sahaba upita: “Kad će ti dani nastupiti?” On (sallallahu `alejhi ve sellem)reče: “Kad čovjek ne bude vjerovao onome s kim bude pričao.” Sahaba upita: “Šta mi savjetuješ da činim tada?” Izoluj se i vrati u svoje prebivalište.” Sahaba opet upita: “Šta ako neko dođe u moj komšiluk da me ubije?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Idi na mjesto gdje klanjaš i sjedi skupljenih ruku i govori “Moj Gospodar je Allah” dok te smrt ne stigne.”

[Prevodilac: Ovaj kao i ostali hadisi koji preporučuju pasivnost prema napadačima se odnosi na Muslimane napadače a ne nemuslimane koje je ne samo dužnost spriječiti u ubijanju nego i haram prepuštati im se bez borbe. Dok u slučaju napada Muslimana na Muslimana napadnuti ne treba odgovoriti na napad s namjerom da nanese ozljedu napadaču jer je ubistvo Muslimana zabranjeno kao najteži grijeh. Poslanik -sallallahu `alejhi ve sellem- je rekao da ako se dva Muslimana pobiju i jedan od njih pogine obadvojica će ići u Džehennem.)

Ebu Bekr Siddik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doći će takva smutnja u kojoj će onaj koji bude ležao biti bolji od onoga koji bude sjedio, onaj koji bude sjedio od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, i onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao.” Neko je upitao: “O Allahov Poslaniče, šta mi savjetuješ da tada činim?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ko god ima stado kamila neka ostane uz njh, ko god ima farmu neka ostane na njoj.” Neko upita: “Šta ako nema nijedno od toga?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Onda neka uzme svoju sablju i neka je slomi od kamen, pa neka onda bježi što dalje od ljudi. (Ebu Davud, Muslim)

U vrijeme vladavine Osmana ibn Affana (radiallahu `anhu) desila se velika smutnja i tad je Saad ibn Vekas (radiallahu `anhu) rekao: “Svjedočim da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Doći će vrijeme smutnje kada će onaj koji bude sjedio biti bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao, onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao.” Neko je upitao:’Šta ako neko uđe u moju kuću da me ubije?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Postupi kao sin Ademov kad ga je njegov brat htio ubiti (tj. reci ja se bojim Allaha i ja na tebe svoju ruku neću dići pa da završim u Džehennemu). (Muslim, Tirmizi).

Ebu Musa Asari (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta biti će takav nered i smutnja kao oblaci tame. Čovjek će ustati ujutro kao vjernik a zanoćiti kao nevjernik. Onaj ko bude sjedio biti će bolji od onoga koji bude stajao, onaj koji bude stajao od onoga koji bude hodao i onaj koji bude hodao od onoga koji bude trčao. Polomite svoje strijele i sablje i budite kao onaj Ademov sin koji se bojao Allaha da ubije svog brata. (Ebu Davud)

Ebu Zerr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je jahao magarca i postavio i mene iza svojih leda. Pa me onda upitao: “ O Ebu Zerr, ako bi ljudi patili od gladi toliko da ne bi mogao da se podigneš da odes u Džamiju, šta bi onda uradio?” Ja mu rekoh: “Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Budi pristojan i suzdrži se.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “O Ebu Zerr, ako bi ljudi bili toliko ubijani da se njihovom krvlju potopi Hadžaretul Zejt (jedan dio Medine), šta bi onda radio?” Ja mu odgovorih: “Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) mi reče: “Ostani u svojoj kuči i zaključaj vrata.” Ja upita: “Šta ako me ne ostave na miru?” Onda budi jedan od njih. Ja upitah: “Hoću li dograbiti sablju onda?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Onda bi bio jedan od njih. Nemoj, nego ako ti je teško da gledaš u njegovu sablju onda se pokrij po glavi svojim ogrtačem i pusti ga neka te ubije, i time ponese i svoje i tvoje grijehe na onaj svijet.” (Ahmed)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Bili smo na putovanju sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) i kad je mujezin pozvao za Namaz ja sam otišao kao i svi blizu njega. U tom trenutku Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je govorio ljudima: “O, ljudi, svaki Poslanik koji je dolazio ljudima imao je dužnost da uputi svoj narod na sve što je dobro za njih kao i da ih upozori na sve što je loše po njih. Ovaj Ummet će imati mir i sigurnost na početku ali poslije toga će upadati iz belaja u belaj. Vjernik će vidjeti belaj kako dolazi i reći će: “Gotov sam, nema mi spasa!” Ali nekako će sve proći kad će se drugi još veći belaj pojaviti na vidiku i on će opet reći: “To je to, crno mi se piše!” I tako će ići dok ga smrt ne stigne. Ko god hoće da se spasi Džehennema i ude u Džennet neka umre vjerujući u Allaha i Sudnji dan, i neka tretira ljude kako bi želio da oni njega tretiraju. Ako bilo ko dadne zakletvu Imamu (Vođi Muslimana) neka mu bude pokoran koliko god može.”

Abdur-Rahman (radiallahu `anhu) (jedan od prenosilaca ovog Hadisa) kaže: “Kad sam čuo taj Hadis, stavio sam glavu među koljena i rekao: “Ali tvoj rođak Muavija nam naređuje da se rasipamo između sebe svojim bogatstvom u samoljublju, iako Allah Svemoćni kaže u Kur’anu: “O vjernici, ne rasipajte se oholo svojim bogatstvom…” (Sura En- Nisa 4:29)

Abdullah (drugi prenosilac) reče: “Pokori mu se u onome što ti Allah naređuje a ne pokorovaj mu se u onome što ti Allah zabranjuje.” Ja ga upitah: “Jesi li to čuo od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem)?” On reče: “Jesam, čuo sam to svojim ušima i razumio svojim srcem.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Medžah)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ako vidite da se moji sljedbenici toliko boje tiranina da se čak ne usuđuju da mu reknu istinu u lice, onda za njih više nema nade.”

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Neke ljude iz mog Ummeta će progutati zemlja, neke poklopiti kiša od kamenica a neki će biti pretvoreni u životinje.” (Ahmed)

OSMO POGLAVLJE

ZNAKOVI I KOBNI DOGAĐAJI SMAKA SVIJETA


Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Otišao sam jednog dana do Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i zatekao ga kako polako i pazljivo uzima abdest. Podigao je glavu, pogledao me i onda rekao: “Šest stvari će se dogoditi ovom Ummetu:- Smrt vašeg Poslanika je prva od tih stvari. Druga stvar je da će se vaše bogatsvo toliko povećati da ako nekom date deset hiljada dinara mislit će da ste mu malo dali na spram onog što posjedujete. Treće što će se desiti je da će belaj doći na vrata svakog od vas. Četvrto je da će se proširiti iznenadna smrt (vjerovatno se misli na pogibiju, rat itd.). Peto je da ćete potpisati primirje sa Rimljanima (Kršćanima), oni će devet mjeseci pripremati vojsku protiv vas i onda će prvi prekršiti dogovor. Šesto je da će te zauzeti grad.” Ja upita: “Koji to grad, o Allahov Poslaniće?” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Konstantinopol (Istanbul)! (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Požurite da učinite što više dobrih djela prije negoli se desi šest stvari:izlazak sunca sa Zapada, pojava dima, Dedždžal, zvijer iz zemlje, smrt nekog od vas, ili opšti metež i smutnja. (Ahmed, Muslim)

Huzejfa ibn Ubejd (radiallahu `anhu) kaže: “Jednom nam je prišao Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) dok smo razgovarali. On (sallallahu `alejhi ve sellem) nas upita: “O čemu to diskutujete?” Mi mu odgovorismo: “O Smaku svijeta.” On (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Neće se desiti dok se ne desi slijedećih deset stvari:pojava Dima, Dedždžala, Zvijeri iz zemlje, izlazak sunca sa Zapada, silazak Isa (`alejhi selam) sa neba, pojava Jedžudža i Medžudža (Goga i Megoga), tri zemlje ne potonu, jedna na Istoku, jedna na Zapadu i jedna u Arapskoj peninsuli, i na kraju će vatra izbiti iz pravca Adena (Jemen) koja će potjerati ljude do njihovog finalnog mjesta okupljana na zemlji.” (Ahmed)

DEVETO POGLAVLJE

BITKA SA RIMLJANIMA

Poslije bitke sa Rimljanima, koja se završila padom Konstantinopola, Dedždžal će se pojaviti, i Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će se spustiti sa neba na bijeli minaret na Istočnoj strani Damaska (glavni grad Sirije), u vrijeme sabah Namaza, kao što će se vidjeti iz slijedećih Hadisa.

Muhammar (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vi ćete sklopiti savezništvo sa Rimljanima (Kršćanskom sektom), i zajedno će te pobjediti neprijateljsku Kršćansku sektu. Poslije pobjede i velikog ratnog plijena, jedan od dotadašnjih saveznika će doći do vašeg kampa i uzdignuvši krst viknuti: “Pobjeda je od krsta!”, te će ga zbog toga jedan od Muslimana ubiti. Onda će vaši Kršćanski saveznici prekinuti ugovor s vama i doći će do bitke među vama. Kršćani će sakupiti veliku vojsku protiv vas. Imat će 80 barjaka a ispod svakog barjaka biti će 10.000 vojnika.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Medžah)

Jusejr ibn Džabir (rahmetullahi `alejh) kaže: “Jednom je bila crvena oluja u Kufi. Jedan čovjek dođe do nas i reče: “O Abdullah ibn Mesud, jeli to došao Smak svijeta?” Abdullah (radiallahu `anhu) mu reče: “Smak svijeta neće doći dok ljudi ne odbiju da podjele nasljedstvo i ratni plijen.” Onda, pokazujući rukom prema Siriji, reče: “Neprijatelji će okupiti vojsku protiv Muslimana, i Muslimani će okupiti vojsku protiv njih.” Ja ga upitah: “Misliš Rimljani?” On reče: “Jeste. To će biti velika borba. Muslimanska vojska će krenuti s namjerom da pogine ili da pobjedi. Prvi dan će ih noć prekinuti u borbi bez pobjednika. Mnogi će izginuti na obadvije strane. Četvrti dan Muslimani će izići sa preživjelim borcima na megdan i Allah će s njima iskorjeniti neprijateljsku vojsku. To će biti takva bitka kakvu svijet nije zapamtio. Ptica bi prije pala mrtva od umora, nego što bi preletjela bojne redove. Od stotinu članova porodice jedan će preživjeti, pa kako će da djeli nasljedstvo ili da se raduje ratnom plijenu? I dok budu u tom stanju prolomit će se zrakom povik: “Dedždžal vam je zavladao domovima!” Kad to čuju sve će pobacati i požuriti kući poslavši desetoricu napred kao izvidnicu, da provjere lošu vijest. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ja znam njihova imena i imena njihovih očeva, pa čak i boju njihovih konja. Oni će toga dana biti najbolji konjanici na svijetu.” (Ahmed, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Rimljanska (Kršćanska) armija ne ulogori na El-A’mešu. U susret će im izići armija iz Medine, sastavljena od najboljih ljudi na cijelom svijetu. Kad se postroje u bojne redove, Rimljani će im reći: “Nemojte stajati između nas i onih koji imaju naše zarobljenike. Mi nemamo s vama ništa. Muslimanske gazije će reći: “A ne, tako nam Allaha mi nećemo vama prepustiti našu braću. Onda će početi bitka i jedna trećina Muslimanske vojske će pobjeći. Allah im neće nikad to oprostiti. Jedna trećina će poginuti, i oni će biti kod Allaha najbolji Šehidi. Jedna trećina će pobjediti i zauzeti Konstantinopol (Istanbul), i njih Allah više neće kušati ni sa kakvim teškoćama. I dok budu zabavljeni podjelom plijena Šejtan će im doviknuti da je Dedždžal zauzeo njihova ognjišta. Oni će požuriti kući ali će uvidjeti da je to bila lažna uzbuna. Ali kad stignu u Siriju Dedždžal će se stvarno pojaviti, i dok se oni budu pripremali za bitku s njim, Isa (`alejhi selam) će se spustiti s neba i voditi ih u Namazu. Kada Dedždžal ugleda Isa'a (`alejhi selam), počet će se topiti kao so u vodi i dati se u bijeg, ali Allah će ga ubiti.” (Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Islamska vladavina ne bude protezala do Bala. Onda se okrenuo i rekao: “Ali!” Ali (radiallahu `anhu) reče: “Neka moji roditelji budu žrtva za tebe!” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ti ćeš se boriti sa Rimljanima, i oni koji dođu iza tebe će se boriti protiv njih, sve dok najbolji Muslimani, ne bojeći se ničega do Allaha, ne iziđu iz Hidžaza (Medine) da se konačno obračunaju sa Kršćanima. Zauzet će Istanbul sa “SUBHANALLAH” i “ALLAHU EKBER” (tj. Duhovnom snagom tih riječi), i zadobit će takav obilat plijen kakav niko nije vidio. Onda će im neko reći: “Dedždžal vam je zauzeo domove, ali će on lagati u tom momentu. Ko god mu povjeruje pokajat će se, a ko god mu ne povjeruje opet će se kajati.” (Ibn Medžah)

Nafi ibn Utbah (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Zaratit ćete sa Arabijom i Allah će vam dati pobjedu. Onda ćete zaratiti sa Perzijom i Allah će vam dati pobjedu. Zaratit će te sa Rimljanima i Allah će vam dati pobjedu. Zaratit ćete sa Dedždžalom i Allah će vam dati pobjedu.” (Muslim)

Kad je Mustavrid el-Kurejši (radiallahu `anhu) sjedio sa Amrom ibn el-Asom on reče: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta će doći kad Rimljani (Kršćani) budu sačinjavali većinu stanovništva.” Amr ga upita: “Šta si to rekao?” On reče: “Ja samo ponavljam šta sam čuo od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem).” Amr mu reče: “Istinu govoriš jer oni imaju četiri vrlo dobre osobine: najbolje se snalaze u nevoljama, najbrže se oporavljaju od nepogoda i vračaju u normalno stanje, najbolje se odnose prema sirotinji i siročadi. Oni imaju još jednu vrlo dobru osobinu a to je da neće da trpe tiraniju svojih vladara.” (Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vi ćete se boriti sa Rimljanima, a i vjernici iz Arabije će se boriti poslije vas, sve dok im Allah ne dadne da zauzmu Istanbul i Rim sa “SUBHANALLAH” i “ALLAHU EKBER”. Od njihovog Tekbira bedemi oko tih gradova će se smrviti i oni će ući i zauzeti zadnja nevjernička uporišta. Zadobit će takav ratni plijen da će ga razgrtati štitovima i djeliti među sobom. Onda će im neko doviknuti: “O Muslimani Dedždžal vam je zauzeo domovinu!” Oni će napustiti plijen i pitati ko je to doviknuo, ali neće ga naći. Onda će reći da je najbolje da krenu prema Siriji i vide lično je li se Dedždžal pojavio pa ako to i ne bude istina vratit će se svojim domovima.”

Muaz ibn Džebel (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Izgradnju (popravku) Svetog hrama u Jerusalemu pratit će rušenje Medine (djelimično), a poslije toga doći će do žestoke borbe i Istanbul će pasti u ruke Muslimana, i onda će se pojaviti Dedždžal.” Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) stavio ruku na Muazovo rame i rekao: “Ovo je sve istina kao što je istina da si ti sad ovdje samnom.”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kuga I Dedždžal ne mogu ući u Medinu.” (Buhari)

DESETO POGLAVLJE

POJAVA DEDŽDŽALA

Na početku prije svega ćemo donijeti Hadise koji govore o lažnim i malim dedždžalima, koji će se pojaviti prije zadnjeg i najgoreg Dedždžala, neka je Allahovo prokletstvo na njima.

Džabir ibn Samura (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta pojavit će se mnogo varalica (dedždžala).” (Muslim)

Džabir (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta biti će mnogo varalica od kojih je jedan iz el-Jemamah, jedan iz San’a, jedan iz Himjara i Dedždžal. To će biti največa fitna (smutnja) od nastanka svijeta.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će se predstavljati kao Allahovi poslanici.” (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala koji će se predstavljati kao poslanici, i bogatstvo ne proširi, nepogode ne učestaju, i Hardž se ne poveća.” Kad ga je neko upitao šta je to Hardž, on odgovori: “Ubijanje, ubijanje!” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će lagati o Allahu i Njegovu Poslaniku.” (Ebu Davud)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne pojavi 30 dedždžala, koji će lagati o Allahu i Njegovu Poslaniku.” (Ebu Davud)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Pred Smak svijeta će se pojaviti 30 dedždžala i svaki će govoriti: “Ja sam Poslanik!” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu će biti dedždžala i varalica. Govorit će vam stvari koje nikad niste čuli ni vi a ni vaši predaci. Cuvajte ih se i ne dopustite im da vas zavedu.” (Ahmed)

Savban (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu pojavit će se 30 dedždžala (varalica), i svaki će tvrditi da je Allahov Poslanik, ali ja sam zadnji Poslanik i poslije mene neće doći novi Poslanik.” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Doista prije Smaka svijeta će se pojaviti Dedždžal i još 30 varalica.” (Ahmed)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “U mom Ummetu će biti više od 70 ljudi koji će pozivati, a svaki od njih će zapravo pozivati u paklenu vatru. Kad bih htio mogao bih vam dati njihova imena i imena njihovih plemena.”

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Ljudi su naveliko pričali o Musajlimu prije nego što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) išta rekao o njemu. Onda je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ustao te održao govor i na kraju rekao: “A što se tiče tog čovjeka o kojem toliko pričate, on je jedan od 30 varalica koji će se pojaviti do Smaka svijeta, i neće ni jedan grad ostati a da ne osjeti strah od Dedždžala.” (Ahmed)

U drugom Hadisu se prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “On (Musajlima) je jedan od 30 varalica koji će se pojaviti prije Dedždžala. I nema grada koji će izbjeći strah od Dedždžala osim Medine. U to vrijeme će na svakom prilazu Medini biti dva Meleka (Anđela), koji će spriječavati njegovu smutnju da uđe u Medinu.”

Enes ibn Malik (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme Dedždžala će biti vrijeme smutnje i konfuzije. Ljudi će vjerovati lažovima a neće vjerovati onom ko govori istinu. Povjeravati će se nepovjerljivom a sumnjati u povjerljivog, i Ruvejbida će vladati. Kad ga je neko upitao ko su to Ruvejbide on reče: “To su oni koji su se pobunili protiv Allahovih odredbi (tj. svi oni koji su odbili da ih praktikuju uključujući i “Muslimane” po imenu), i oni će voditi glavnu riječ svugdje.” (Ahmed)

JEDANAESTO POGLAVLJE

HADISI O DEDŽDŽALU

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) je otišao jednom sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) i još nekim ljudima do Ibn Sejjada i zatekli ga kako se igra sa nekom djecom. Ibn Sejjad je bio tada dječak, i nije primjetio da mu se neko približavao sve dok ga Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) nije kucnuo po ramenu. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?” Ibn Sejjad ga pogleda i odgovori: “Ja svjedočim da si ti Poslanik nepismenog.” Onda Ibn Sejjad upita Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem): “Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov Poslanik?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) to zanijeka i reče: “Ja vjerujem u Allaha i Njegove Poslanike.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga onda upita: “Šta vidiš?” Ibn Sejjad reče: “Nekad mi dođe iskrena osoba a nekad lažov.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ti si zbunjen”, pa onda nastavi: “Ja nešto skrivam od tebe.” Ibn Sejjad reče: “To je Dukh.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ćuti! Nemožeš preći svoju granicu.” Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) reče: “O Allahov Poslaniče, dopusti mi da mu odrubim glavu?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mu reče: “Ako je on zaista Dedždžal, ti ga nećeš moći savladati, a ako nije onda nema nikakve koristi od njegove smrti.”

Salim ibn Abdullah (rahmetullahi `alejh) kaže: “Čuo sam Abdullaha ibn Omera (radiallahu `anhu) kako kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) i Ubej ibn Ka’b (radiallahu `anhu) su otišli jednom kroz vočnjak gdje se nalazio Ibn Sejjad. Ugledali su ga kako tamo leži ispod ćebeta i mrmlja nešto za sebe. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) se sakrio iza drveta ne bi li nešto čuo od njega prije nego što primjeti da su oni tu, ali u tom trenutku je izašla napolje njegova majka i povikala: “O Ibn Sejjad, ovdje je Muhammed!” Ćuvši to Ibn Sejjad skoči na noge kao oparen. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče njegovoj majci: “Da si ga ostavila tako on bi se sam razotkrio.”

Salim (rahmetullahi `alejh) kaže: “Ibn Omer (radiallahu `anhu) je rekao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je jednom ustao i veličajući Allaha rekao o Dedždžalu: “Ja vas upozoravam na njega, i nema Poslanika a da nije upozorio svoj Ummet na njega, pa čak i Nuh (`alejhi selam) je upozorio svoje sljedbenike na njega. Ali ja ću vam reći nešto o njemu što ni jedan Poslanik prije nije rekao svojim sljedbenicima. Morate znati da je Dedždždal jednooki (čorav), a Allah nije čorav.”

Ibn Sibab (rahmetullahi `alejh) kaže: “Omer ibn Sabit (rahmetullahi `alejh) mi je rekao da su mu neki Ashabi rekli da je tog dana kad je govorio o Dedždžalu, Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Na njegovom čelu će pisati Kafir (nevjernik), i svaki vjernik će moći to pročitati. I treba da znate da niko od vas ne može vidjeti Allaha dok ne umre.” (Muslim, Buhari)

Ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je spomenuo ljudima Dedždžala i rekao: “Allah (dželle dželaluhu) nije jednooki, ali Dedždžal će biti čorav u desno oko koje će izgledati kao plutajuće zrno groždža.” (Muslim)

Enes ibn Malik kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Nije bilo ni jednog Poslanika a da nije upozorio svoj narod o jednookom varalici (Dedždžalu). Uistinu on je čorav na jedno oko a vaš Gospodar nije jednooki. Na njegovu čelu će pisati Kef, Fe, Ra (tj. Kafir).” (Muslim, Buhari)

Huzejfa (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:Ja znam više o Dedždžalovim moćima negoli on sam. On će imati dvije rijeke od kojih će jedna izgledati kao bistra voda a druga kao tekuća vatrena masa. Ko god od vas doživi ta vremena neka izabere onu koja izgleda kao užarena masa, neka se nagne i zatvorenih očiju napije jer će to ustvari biti čista hladna voda. Dedždžal će biti jednooki, s crnim povezom preko čoravog oka. Na njegovom čelu će pisati kafir (na Arapskom) i svaki vjernik pismen ili nepismen će to moći raspoznati.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Hoćete li da vam kažem nešto o Dedždžalu što nijedan Poslanik do sada nije rekao svojim sljedbenicima? Dedždžal je jednooki, i imat će sa sobom nešto što će lićiti na Džennet i Džehennem. Ono što on bude ljudima predstavljao kao Džennet će ustvari biti Džehennem i obratno. Pazite! Upozoravam vas na njega kao što je Nuh (`alejhi selam) upozoravao svoj narod.” (Buhari,Muslim)

Muhamed ibn Munkadir kaže: “Vidio sam Džabira ibn Abdullaha kako se zaklinje da je Ibn Sejjad bio Dedždžal, pa sam ga upitao da li se on klete Allahom da je to istina, na što mi on reče da je vidio Omera (radiallahu `anhu) da se klete Allahom pred Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) na istu stvar i Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) ga nije opovrgao u toj izjavi.”

Neki od uleme kažu da su zaista neki od Sahaba smatrali Ibn Sejjada Dedždžalom ali to nije ispravan stav. Ibn Sejjad je bio jedan od manjih dedždžala.

Ibn Sejjad je putovao jednom između Mekke I Medine pa se požalio Ebu Saidu zbog toga što ljudi govore o njemu kao o Dedždžalu. Zar nije Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao da Dedždžal neće moći ući u Medinu? A ja sam rođen u Medini. Zar nije rekao da on neće imati djece? A ja imam djecu. Zar nije rekao da će Dedždžal biti biti Kafir? A ja sam primio Islam. Od svih ljudi ja znam najviše o njemu: ja znam gdje se Dedždžal sad nalazi. Kad bi mi se ponudilo da budem na njegovom mjestu ja se ne bih uvrijedio zbog toga. (Buhari, Muslim)

Ima puno Hadisa o Ibn Sejjadu, neki od njih nisu baš dovoljno jasni, da bi se moglo zaključiti da li je on stvarno bio Dedždžal ili ne. U sljedećem Hadisu ćemo vidjeti da on nije Dedždžal, što ne iskljućuje mogućnost da je on bio jedan od manjih dedždžala, a opet Allah zna najbolje.

DVANAESTO POGLAVLJE

HADIS OD FATIME BINT KAJS

Amir ibn Sarahil Sa’bi Sa’b Hamdan kaže da je pitao Fatimu bint Kajs, koja je bila jedna od prvih muhadžirki, da mu prenese neki Hadis koji je čula direktno od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), na što mu ona reče: “U redu.” pa nastavi: “Bila sam tada udata za Ibn Mugirah (radiallahu `anhu) koji je bio od najboljih mladića iz Kurejšijskog plemena, ali je poginuo kao Šehid u prvoj bitci sa Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem). Kad sam postala udovica, AbduRahman ibn Auf mi je poslao ponudu za brak. Ali u isto vrijeme Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mi je takođe poslao ponudu za svog posinka Usamu ibn Zejda. Posto sam čula da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao da onaj ko voli njega treba da voli i Usamu, ja sam mu rekla da me uda za koga god želi. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Idi kod Ummi Šarik.” Ummi Šarik je bila bogata Muslimanka Medinjanka koja je puno trošila na sirotinju za Allahovo zadovoljstvo. Ja mu odgovorih: “Uradiću kako kažeš.” Ali, iznenada, on se predomisli i reče: “Nemoj ići kod nje. Ummi Šarik ima puno gostiju (sirotinje), ne bih želio da se slučajno dio tvog tijela otkrije pa da te neko vidi u tom stanju. Bit će ti bolje ako ostaneš kod svog rođaka Abdullaha ibn Amra ibn Ummi Mektum (slijepca), koji je ujedno bio iz istog plemena kao i ja. I tako sam ja otišla i provela svoj Iddet (period cekanja) kod njega. Ubrzo poslije toga sam čula Ezan za Namaz u Poslanikovoj (sallallahu `alejhi ve sellem) Džamiji. Otišla sam u Džamiju i klanjala za Poslanikom (sallallahu `alejhi ve sellem) uz zadnji zid koji je bio namjenjen za žene. Kad je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) završio Namaz okrenuo se prema nama i smiješeći se rekao: “Ostanite svi na mjestu’, pa onda nastavi, ’znate li što sam vas zaustavio?” Ljudi mu odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On reče: “Tako mi Allaha, nisam vas zaustavio ni radi poziva a ni radi upozorenja. Nego zbog toga što mi je Tamim el-Dari, Kršćanin koji je nedavno primio Islam, ispričao nešto što se podudara sa onim što sam vam govorio o Dedždžalu. On mi je rekao da je plovio na moru sa oko 30 ljudi iz plemena Benu Dudham. Naime, valovi i oluja su ih nosili okolo skoro cijeli mjesec sve dok jednog dana pred sumrak nisu naletili na neko ostrvo. Kad su se iskrcali na to ostrvo, sreli su tamo neko čudno stvorenje toliko dlakavo da nisu znali gdje mu je glava a gdje noge. Pitali su ga: “Teško se tebi, šta si ti to?” Ono im odgovori: “Ja sam el-Džesasah.” Oni ga upitaše šta znači el-Džesasah, a ono im reče: “O ljudi idite u onaj hram tamo, jer tamo vas čeka neko vrlo željan da vas vidi. Kad nam je spomenuo njegovo ime, prepali smo se da to nije šejtan lično. Brzo smo otišli u taj hram i zatekli tamo ogromna čovjeka vezanog u halkama i lancima. Mi mu rekosmo: “Teško se tebi, ko si ti?” On reče: “Uskoro ćete vi saznati za mene.” Recite mi ko ste vi?” Mi mu rekosmo: “Mi smo ljudi iz Arabije, plovili smo brodom te nas je nevrijeme nanijelo na ovo ostrvo, gdje smo sreli čupavo stvorenje koje nas uputi na tebe, te smo se prepali da to možda nije šejtan. Taj vezani gorostas nam reče: “Recite mi o hurminim palmama u Bejsanu.” “Šta te zanima o tim palmama?”, rekosmo mi. On reče: “Zanima me dali ima plodova na njima ili ne?” Ima. “Uskoro ih više neće biti”, reče on. Onda upita: “Ima li vode u Tiberijskom jezeru u Palestini?” Ima. “Uskoro će presušiti”, reče on. “Recite mi o Zugar vrelu, ima li vode u njemu i natapaju li ratari polja s njome?”, reče on. “Ima obilatu vodu i natapaju s njome njive svoje”, rekosmo mi. Onda reče: “Recite mi o nepismenom Poslaniku, šta je do sad uradio?” Mi mu rekosmo: “Napustio je Meku i doselio se u Medinu.” On onda upita: “Bore li se Arapi protiv njega?” “Bore”, rekosmo mi. “Pa kako mu ide sa njima?”, upita on. Mi mu rekosmo da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) postigao uspjeh među Arapima oko sebe i da ga oni odano prate.” Je li se to stvarno desilo”, upita on. “Jeste”, odgovorismo mu mi.” “I bolje im je da ga prate”, reče on. Sada ću vam ja reći o sebi. Ja sam Dedždžal. Uskoro ću dobiti dozvolu da napustim ovo ostrvo. Putovat ću cijelom zemljom. Za 40 noći proći ću kroz svaki grad osim Mekke i Medine, jer su mi ova dva grada zabranjena. Svaki put kad pokušam da uđem u bilo koji od njih dočekat ce me melek (anđeo) sa isukanom sabljom te me odbiti nazad. Na svakom prilazu za ta dva grada stajaće Meleki čuvari. Fatima (radiallahu `anha) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) udarajući sa svojim štapom po mimberu reče: “Ovo je Tajjibah, ovo je Tajjibah, ovo je Tajjibah (tj. Dobra Medina). Zar vam ja nisam rekao nešto ovako?” “Jesi”, rekoše ljudi. Sviđa mi se šta sam čuo od Tamima, jer se to slaže sa onim što sam vam govorio o Dedždžalu kao i Meki i Medini. Zaista je on u Sirijskom ili Jemenskom moru. Ne, naprotiv on je na Istoku, on je na Istoku, on je na Istoku. I on (sallallahu `alejhi ve sellem) pokaza rukom prema Istoku. Fatima reče: “Ovo sam zapamtila direktno iz Poslanikovih (sallallahu `alejhi ve sellem) usta.” (Muslim)

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vidio sam sebe u snu kako pravim Tevvaf (obilaženje) oko Kabe. Tada sam ugledao rumena čovjeka sa glatkom kosom, i kao da je rosa u kapljicama padala sa njega. Upitao sam: “Ko je on?” i oni su mi rekli, “Sin Merjemin Isa (`alejhi selam)!” Onda sam se osvrnuo na sebe i ugledao drugog čovjeka ogromnog tijela, crvena tena, čupave kovrdžave kose i čorava na jedno oko, koje je izgledalo kao plutajuće zrno groždža. Rečeno mi je da je to Dedždžal.” Dedždžal liči na ibn Katana iz plemena Huza’a.” (Buhari, Muslim)

Džabir ibn Abdullah (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti pred Smak svijeta kad će ljudi biti nehajni i uzimati vjeru olako (tj. neće puno drzati do vjere). Imat će na raspolaganju 40 dana u kojima će proći kroz cijeli svijet. Jedan od tih njegovih dana će biti kao godina, drugi kao mjesec, treći kao sedmica, a ostali će biti kao normalni dani. Putovat će na magarcu, a razmak između magarećih ušiju će biti oko 19 metara. Dedždžal će reći ljudima: “Ja sam vaš gospodar.” On je jednooki, ali vaš Gospodar nije. Na njegovu čelu će pisati Kafir (nevjernik), i svaki vjernik pismen ili nepismen će biti u stanju da to pročita. On će proći svakim mjestom osim Mekke i Medine, koje mu je Allah zabranio, a i Meleki će ih čuvati na svakom prilazu. Imat će puno hrane sa sobom ali će ljudi gladovati, osim onih koji ga budu pratili i pokoravali mu se. On će imati dvije rijeke, i ja znam šta će biti u njima. Jednu rijeku će zvati Džennet (Raj) a drugu Džehennem (Pakao). Ko god uđe u onu koju on naziva Džennetom uvidjeće da je to Džehennem, i obratno. Allah će mu dati na raspolaganje šejtane (Džinne) koji će mu pomagati da zavede što više ljudi sa raznim trikovima. Napraviće veliku smutnju i nered na zemlji,te će naredit nebu da pusti kišu i ljudima će se činiti da kiša pada. Onda će prikazati ljudima kao da ubija čovjeka i onda ga povraća u život. Poslije tog trika više neće moći ništa napraviti od svojih prividnih čuda. Poslije svih tih trikova i “Čuda”, ljudi će reći: “Zar ovo iko može učiniti osim Gospodara?” Muslimani će pobjeći ispred njegove smutnje na planinu Duhan (Dim) u Siriji, ali će ih Dedždžal pratiti i opkoliti. Opsada će se odužiti te će se Muslimani puno napatiti. Onda će se Isa (Isus) sin Merjemin (`alejhi selam) spustiti s neba u zoru i pozvati Muslimane: “O, ljudi šta vas je spriječilo da izađete i borite se protiv ovog varalice?” Oni će mu odgovoriti: “On je Džinn.” Utom će doći vrijeme za sabah Namaz pa će ljudi tražiti od Isa’a (`alejhi selam) da im imami, ali će im on reći: “Neka vam vaš Imam vodi Namaz.” I tako će im Namaz voditi njihov Imam, te će onda izaći da se bore protiv Dedždžala. Kad Dedždžal ugleda Isa’a (`alejhi selam), počet će se topiti kao so u vodi. Isa (`alejhi selam) će ga napasti i ubiti kao i sve one koji su ga pratili.” (Ahmed)

TRINAESTO POGLAVLJE

HADIS EL~NUVASA IBN SAMANA EL~KILABA

Nuvas kaže: “Jedno jutro Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je pričao o Dedždžalu. Nekad bi ga opisao kao beznačajna, a nekad tako strašna i opasna da smo pomišljali da je već tu negdje, skriven u krošnjama hurminih palmi. Kad smo poslije toga došli kod njega, on je primjetio naš strah i brigu te nas upita: “Šta vam je?” Mi mu rekosmo: “O Allahov Poslaniče, jutros si govorio o Dedždžalu, nekad ga opisujući kao beznačajna, a nekad kao toliko opasna da smo mislili da se već krije u krošnjama palmi.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Ja se bojim za vas nekih stvari mimo Dedždžala. Ako se on pojavi dok sam ja među vama ja ću se sa njim obračunati, a ako se pojavi kad ja ne budem među vama, onda se svaki od vas mora za sebe boriti, a Allah (dželle dželaluhu) će pomoći svakog Muslimana u moje ime. Dedždžal će biti mladić, kratke kovrđave kose i čorav na jedno oko. Meni liči na Abdul-Uzza ibn Katana. Ako bilo ko od vas doživi da ga vidi neka ući prve ajete sure Kehf (Pećina). On će se pojaviti između Sirije I Iraka, te posijati smutnju i na lijevo i na desno. O Allahovi robovi, prionite na put Istine (Islama).” Mi rekosmo: “O Allahov Poslaniče, za dan koji kažeš da će biti kao godina, hoće li pet Namaza biti dovoljno?” On reče: “Ne, morat ćete optprilike računati sate i tako klanjati Namaze.” Mi smo pitali: “O Allahov Poslaniče, kako brzo će se kretati po zemlji?” On reče: “Kao oblak nošen vjetrom. On će doći ljudima i zvati ih (u krivovjerje), i oni će mu vjerovati i pratiti ga. On će narediti nebu da pusti kišu i kiša će padati, i zemlji da podari plodove, i zemlja će dati plodove. Poslije ispaše njihova stoka će davati mlijeko obilno. Onda će doći drugom narodu i tražiti od njega da ga prati ali će oni odbiti. Kad ih napusti na taj narod će doći velika glad i nestašica. Onda će proći kroz pustoš i reći zemlji: “Izbacuj svoje blago!” I blago će navrijeti iz zemlje kao roj pčela. Onda će on sabljom presjeći mladića na dva dijela, te ih razmaknuti na domet luka, pa će ga on pozvati, i mladić će pohitati k njemu smijući se. U tom trenutku Allah (dželle dželaluhu) će poslati Isa’a (`alejhi selam), koji će se spustiti na bijeli minaret u istoćnom Damasku, obučen u odječu boje Safruna i sa rukama na krilima dva Meleka. Kad sagne svoju glavu kapi znoja će pasti s njega a kad je podigne kapi kao biseri će se prosuti okolo. Svaki Kafir (nevjernik) koji osjeti njegov dah će pasti mrtav, a njegov dah će doseći onoliko koliko može da vidi u daljinu. Progonit će Dedždžala dok ga ne stigne kod kapije Ludda, gdje će ga i ubiti. Onda će ljudi koje je Allah spasio njegove zablude doći kod Isa’a (`alejhi selam) i on će im obrisati lica (tj. ukloniti od njih posljedice patnje kroz koju su prošli zbog Dedždžala) i reći im o njihovom mjestu u Džennetu. Tada će Allah objaviti Isau (`alejhi selam) da povede vjernike na planinu Tur, jer je pustio na slobodu ljude koje niko ne može pobjediti. Onda će Allah poslati Goga i Megoga, i oni će preplaviti zemlju sa svake strane. Prvi od njih će proći pokraj Tiberijskog jezera i napiti se vode, a kad zadnji budu prolazili reći će: “Ovdje je nekad bilo vode.” Isa (`alejhi selam) i Muslimani će biti pod opsadom dok ne budu u takvoj nestašici da će im govedža glava biti draža nego vama 100 dinara. Onda će se oni moliti Allahu, pa će Allah (dželle dželaluhu) poslati neke insekte koji će izujedati vratove Goga i Megoga te će do jutra svi od toga pomrijeti. Onda će Isa (`alejhi selam) sa vjernicima sići sa planine i zateći njihove smrdljive leševe na svakom koraku. Taj smrad će biti nepodnošljiv pa će se oni opet moliti Allahu da ih spasi te poganštine. Allah (dželle dželaluhu) će onda poslati jata lešinara koji će pokupiti leševe i odnijeti ih kud im Allah naredi. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati tako obilnu kišu da neće biti suha mjesta na zemlji, te će njome očistiti svaku pogan sa lica zemlje tako da će se sijati kao ogledalo. Onda će zemlji biti naređeno da podari svoj urod i blagodati. Tada će se grupa ljudi zasititi od jedne pomoranđe i spavati pod njenom korom kao pod kišobranom (tj. biti će toliko velika). Jedna kamila će dati toliko mlijeka da će cijelo društvo moći da se napije do volje, a jedna krava će dati toliko mlijeka da će biti dovoljno za jedno pleme, a jedna ovca će bit dovoljna za jednu familiju. Poslije toga Allah (dželle dželaluhu) će poslati neki mirisan povjetarac koji će ih rashladiti čak i ispod pazuha, te će o toga svi vjernici blago pomrijeti. Poslije toga samo najgori ljudi će ostati na zemlji, koji će općiti jedni s drugima kao magarci (tj. bestidno i javno), i na njih će doći Smak svijeta.” (Muslim)

ČETRNAESTO POGLAVLJE

HADIS PRENEŠEN OD EBU UMAME EL-BAHILIJE

Ebu Umame el-Bahili kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je održao govor, u kojem je uglavnom bilo riječi o Dedždžalu, te nas je upozorio na njega. On je rekao: “Niti je bilo a niti će biti gore nevolje za ljude od vremena Adema (`alejhi selam) pa do Smaka svijeta kao što je smutnja Dedždžalova. Allah (dželle dželaluhu) nije poslao nijednog Poslanika koji nije upozorio svoj Ummet (sljedbenike) na Dedždžala. Ja sam zadnji Poslanik a vi ste zadnji Ummet. Dedždžal će se pojaviti među vama i to je neizbježno. Ako se pojavi dok sam ja među vama ja ću se obračunati s njim, a ako se pojavi kad ja ne budem među vama onda se svaki Musliman mora obračunati s njim za sebe, a Allah (dželle dželaluhu) će spasiti svakog Muslimana u moje ime. Dedždžal će se pojaviti na putu između Sirije i Iraka, pa će posijati smutnju i lijevo i desno. O Allahovi robovi, držite se Puta Istine. Ja ću vam ga opisati onako kako ga nijedan Poslanik do sada nije opisao. Dedždžal će prvo tvrditi da je Poslanik, ali poslije mene neće doći nijedan Poslanik. Onda će reći ljudima: “Ja sam vaš Gospodar”, ali vi nećete nikad vidjeti svog Gospodara dok ne umrete. Dedždžal je jednooki, a vaš Gospodar, slavljen neka je On, nije jednooki. Na njegovu čelu će biti ispisana riječ “Kafir” koju će svaki Musliman pismen ili nepismen moći pročitati. Među smutnjama i zabludama koje će donijeti sa sobom bit će i nešto kao Džennet i Džehennem. Ono što on bude nazivao Džehennem bit će ustvari Džennet, a ono što bude nazivao Džennet bit će ustvari Džehennem. Ko god uđe u njegov Džehennem, neka se utječe Allahu (dželle dželaluhu) i neka prouči prve ajete sure Kehf, pa će taj Džehennem postati hladan i ugodan za njega, kao što je vatra bila hladna za Ibrahima (`alejhi selam). On će reći Beduinu (pustinjskom nomadu): “Hoćeš li vjerovati u mene ako ti ja oživim tvoje roditelje?” Beduin će reći: “Hoću”, i onda će dva Džinna šejtana uzeti oblik njegovih roditelja i pojaviti se pred njim. Oni će mu reći: “O naš sine, prati ga jer je on tvoj gospodar.” Onda će mu se dati vlast nad jednim čovjekom koga će on prerezati na dvoje. Onda će reći: “Vidite ovog mog roba, ja ću ga ponovo oživjeti ali će on i dalje tvrditi da ima Gospodara mimo mene.” Allah će oživjeti ovog čovjeka pa će ga Dedždžal upitati: “Ko je tvoj Gospodar?” Čovjek će reći: “Allah (dželle dželaluhu) je moj Gospodar, a ti si neprijatelj Allahov. Ti si Dedždžal. Tako mi Allaha nikad nisam bio sigurniji u to kao što sam to danas.” Ebu Sa’id kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Taj čovjek će imati najveći status u Džennetu od mog Ummeta.” Ebu Sa’id kaže: “Tako mi Allaha, mislili smo da taj čovjek neće biti niko drugi nego Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu), sve dok on nije umro.”

El-Muharibi kaže: “Onda smo se osvrnuli na Hadis od Ebu Rafija, koji kaže: “Jedna od smutnji Dedždžalovih će biti i to da će on proći kroz oblast gdje će ljudi odbiti da ga prate, pa će im poslije toga sva stoka pomrijeti. Onda će proći kroz oblast u kojoj će mu ljudi vjerovati, pa će on narediti nebu da pusti kišu na njihove njive, i urod će im biti obilat a stoka ugojena sa vimenima punim mlijeka. On će proći kroz svako naselje osim Mekke i Medine, jer tamo će mu biti zabranjen pristup, a Meleki će stražariti na svakom prilazu sa spremnim sabljama. Kad se on ulogori blizu Medine, grad će se tri puta jako zatresti zbog čega će svaki Munafik (dvoličnjak) pobjeći iz nje, i tako će Medina biti očišćena od pogani kao što se gvožđe čisti od hrdže. Taj dan će se zvati Jeuvmel Halas (Dan čišćenja).” Ummi Šarik bint Ebil Akr reče: “O Allahov Poslaniče, gdje će biti Arapi u to vrijeme?” On je rekao: “U to vrijeme će ih biti malo, a većina će ih biti u Jerusalemu, i njihov Imam će biti dobar čovjek. I dok njihov Imam bude namjeravao da ih predvodi u Sabahskom Namazu, Isa sin Merjemin će se spustiti sa nebesa. Njihov Imam će se povući nazad da bi ustupio mjesto Isau (`alejhi selam), ali Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ikamet je pozvan za tebe pa ti i budi Imam.” I tako Imam će voditi Namaz, a poslije toga Isa (`alejhi selam) će reći da se otvori kapija. Iza kapije će stajati Dedždžal i hiljadu Židova naoružanih sabljama. Kad Dedždžal ugleda Isa’a (`alejhi selam) počet će se topiti kao so u vodi i bježati što dalje od tog mjesta. Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ostat ćeš živ sve dok te ja ne udarim svojim kopljem.” Stići će ga kod istočne strane Jerusalema po imenu Ludd i tamo će ga ubiti. Židovi će biti iskorijenjeni s Allahovom pomoći. Neće naći mjesta da se sakriju, neće biti kamena, zida, životinje ili biljke a da neće reći: “O Muslimani, evo ovdje Židova krije se, dođite i ubijte ga!” Samo jedno drvo po imenu Gargarah ih neće odavati.

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Vrijeme Dedždžalove vladavine će biti 40 godina, jedna godina će biti kao pola godine, druga godina kao mjesec a treća kao sedmica. Preostali dani će proći tako brzo da će teško čovjek preći s jednog kraja Medine do drugog, prije nego što padne mrak.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, kako ćemo mi klanjati u to vrijeme?” On reče: “Morat ćete računati po satima kako optprilike klanjate u normalnim danima.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će biti pravedan vladar i Halifa (vođa) mog Ummeta. On će slomiti krst (ukinuti Kršćanstvo), ubiti svinje, i ukinuti Džiziju (taksu za nemuslimane, tj. dokinuti sve religije osim Islama). On neće sakupljati Sadaku, i prema tome neće skupljati ovce i kamile. Neće biti mržnje i neprijateljstva među ljudima. Svaka opasna životinja će postati bezopasna, tako da će mali dječak moći staviti ruku u zmijska usta a da mu se ništa ne desi, a mala djevojčica će moći natjerati lava u bijeg, a vuk će se ponašati među ovcama kao pas čuvar. Zemlja će biti ispunjena mirom kao što se mješina napuni vodom. Među ljudima će vladati potpuna harmonija, i samo će se Allah (dželle dželaluhu) obožavati. Ratovi će prestati i autoritet Kurejšija će im biti oduzet. Zemlja će biti kao srebrni bazen, i davaće toliko obilat urod da će grupa ljudi biti zasićena od jednog grozda groždža ili pomoranđe. Bivol će biti vrlo skup, ali konj će vrijediti samo nekoliko dinara.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče, zašto će konj biti tako jeftin?” On reče: “Zato što nikad neće biti korišten u ratu.” Opet neko upita: “A zašto će bivol biti tako skup?” On reče: “Zato što će se njime orati njive.” Tri godine prije pojave Dedždžala ljudi će prolaziti kroz veliku glad i nestašicu. U prvoj godini, Allah (dželle dželaluhu) će narediti nebu da uskrati trećinu kiše koja bi normalno trebala pasti, i zemlji da uskrati urod za jednu trećinu, tako da će u trećoj godini Allah (dželle dželaluhu) će narediti da nebo uskrati potpuno kišu, i zemlja da uskrati sav urod. Sve životinje sa papcima će pomrijeti osim koje Allah zaštiti.” Neko upita: “O Allahov Poslaniče (sallallahu `alejhi ve sellem) od čega će ljudi tada preživljavati?” On reče: “Od zikra, govoreći LA ILAHE ILLALLAH, ALAHU EKBER, SUBHANALAH I ELHAMDULILLAH. To će im davati snagu kao hrana.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će doći i jedan Vjernik će mu poći u susret. Naoružani Dedždžalov vojnik će ga upitati:’Gdje ideš ti?” On će reći: “Idem onome koji je došao ovdje.” Neko od vojnika će reći: “Ubijte ga!” Ali drugi će reći: “Zar vam nije vaš gospodar (tj. Dedždžal) zabranio da ubijete bilo koga bez njegove dozvole?” Onda će ga odvesti pred Dedždžala, i kad ga Vjernik ugleda on će reći narodu oko sebe: “O ljudi, ovo je Dedždžal o kojem nas je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) obavjestio.” Onda će Dedždžal narediti svojoj gardi da ga zgrabe, te će ga oni isprebijati po cjelom tjelu. Dedždžal će ga onda upitati: “Zar ti ne vjeruješ u mene?” On će reći: “Ti si lažni Poslanik.” Dedždžal će onda narediti da se taj Vjernik prereže na pola od vrha glave do peta na nogama, pa će mu onda narediti da ustane i Vjernik će opet ustati u jednom komadu. Dedždžal će mu onda reći: “Vjeruješ li sada u mene?” Vjernik će mu reći: “Sad sam još sigurniji da si ti Dedždžal.” Onda će Vjernik reći ljudima oko sebe: “O ljudi, on neće više imati ovakvu moć poslije ovog događaja.” Dedždžal će pokušati da ga zakolje ali će se njegov vrat pretvoriti u bakar te mu neće ništa moći nauditi. On će onda zgrabiti tog Vjernika za ruke i noge i baciti ga u Džehennem, ali ustvari Vjernik će odletiti pravo u Džennet.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “On će biti najveći šehid u Allahovim očima.” (Muslim)

PETNAESTO POGLAVLJE

HADIS OD EL~MUGIRAH IBN ŠU'BA


El-Mugirah ibn Šu'bah (radiallahu `anhu) kaže: “Niko nije pitao Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) o Dedždžalu više nego ja. On mi je rekao: “Ne treba da brineš zbog njega jer ti on neće moći nauditi.” Ja rekoh: “Ali kažu da će on imati sa sobom puno hrane i vode!” On reče: “On je previše bezvrijedan u Allahovim očima da bi imao sve to.” (Muslim)

El-Mugirah ibn Šu’bah kaže: “Niko nije pitao Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) više o Dedždžalu nego ja.” Neko reče: “Šta si ga pitao?” On reče: “Rekao sam, ljudi kažu da će Dedždžal imati brdo hrane i rijeku vode.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) mi odvrati: “On je previše bezvrijedan u Allahovim očima da bi imao sve to.” (Muslim)

Iz ovih Hadisa vidimo da će Allah kusati svoje robove sa Dedždžalom i čudima koje će mu On dozvoliti da izvede, kao što smo već napomenuli, Dedždžal će narediti nebu da pusti kišu za onaj narod koji ga prihvati, i narediti zemlji da podari obilan urod za njih i njihovu stoku. Oni koji ga odbiju i suprotstave mu se, biti će pogođeni sušom i glađu. Ljudi i stoka će umirati, a njihove se zalihe isprazniti. Ljudi će u takvoj situaciji pratiti Dedždžala kao rojevi pčela, i on će ubiti mladića i ponovo ga oživjeti.

Sve ovo neće biti neka magija, nego stvarna čuda kojima će Allah (dželle dželaluhu) kušati vjeru Svojih robova pred Smak svijeta. Mnogi će biti zavedeni, a mnogi će doći na Put Istine (Vjeru Islama) Oni koji budu sumnjali u Allaha (dželle dželaluhu) bit će zavedeni, ali oni koji budu vjerovali u Allaha (dželle dželaluhu) samo će još više pojačati i upotpuniti svoje vjerovanje.

El-Kadi Ijaz i drugi Učenjaci kažu da Poslanikova rečenica: “On je previše bezvrijedan kod Allaha (dželle dželaluhu) da bi imao sve to”, znači da je Dedždžal previše bezvrijedan da bi imao išta što bi moglo zavesti na krivovjerje istinske Vjernike, jer on (Dedždžal) je očigledno zao i pokvaren. Čak ako on i donese sva ta čuda i iskušenja sa sobom, riječ Kafir će biti ispisana na njegovom čelu. Jedan Hadis navodi da će biti ispisano”K, F, R”, iz čega je jasno da će ta riječ biti vidljiva golim okom a ne duhovnim, kao što neki smatraju.

Jedno od njegovih očiju će biti slijepo i izbijeljeno, o čemu se govori u Hadisu: “… kao da je zrno grožđa na površini vode.” Drugi izvještaji govore o tom oku: “…mutno, bez sjaja u sebi”, ili,”…kao bijela pljuvacka na zidu”,tj. izgledaće ružno.

Neki Hadisi kažu da je njegovo desno oko čoravo, a drugi opet da je lijevo. On bi mogao biti slijep u oba oka, ili faličan u oba oka. Ovakvo mišljenje se može podržati slijedećim Hadisom koji prenosi Tabarani od Abdullaha ibn Abasa: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal je kovrđave kose i bijele kože. Njegova glava izgleda kao grana s drveta (čupava), negovo lijevo oko je slijepo, a desno izgleda kao zrno grožđa na vodi.” Čovjek može upitati: “Ako će Dedždžal napraviti tako ogromno zlo i smutnju i tvrditi da je “bog”, što će mu većina ljudi vjerovati, pa su čak i svi Poslanici upozorili na njega, kako to da ga Allah (dželle dželaluhu) ne spominje imenom u Kur’anu upozoravajući na njega?

Odgovor je:

1. 1. Dedždžal se spominje iako ne imenom u slijedećem Ajetu: “… Na dan kada jasni znakovi od tvog Gospodara dođu nijednoj duši neće biti od koristi da tada vjeruje u njih, ako prije nije u njih vjerovala niti postigla pobožnost kroz Vjeru…” (el-En’an 6:158) Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ima tri znaka, koja kad se pojave, neće biti od koristi čovjeku da povjeruje tada, ako ih nije vjerovao prije niti postigao pobožnost kroz svoju Vjeru. A to su: Dedždžal, Zvijer i izlazak sunca sa Zapada.”

2. 2. Isa sin Merjemin (`alejhi selam) će se spustiti sa Neba i ubiti Dedždžala, kao što smo već napomenuli. Povratak Isa’a (`alejhi selam) je spomenut u sljedećem Ajetu: “ I zbog riječi njihovih:>Mi smo ubili Mesiha, Isa’a, sina Merjemina, Allahova Poslanika<… A nisu ga oni ubili a niti raspeli, već im se samo pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao sebi. A Allah je Silan i Mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem Danu on će protiv njih svjedočiti.” (el-Nisa 4: 157-9) Mi mislimo da značenje ovog Ajeta u zamjenici riječi “prije njegove smrti” (kable mewtihi) se odnosi na Isa’a (`alejhi selam):tj. on će se vratiti sa neba i sljedbenici Knjige (Židovi i Kršćani) koji su se razišli u mišljenju oko njega, morat će povjerovati u njega onako kako treba. Naime, ignorantni Kršćani tvrde da je on božanstvo, a Židovi pakosni lažljivci tvrde da je on kopile (tj. da ga je njegova mati zanjela počinivši blud sa nepoznatim čovjekom). Kad se Isa (`alejhi selam) vrati sa Neba prije Smaka svijeta, on će ukinuti i razjasniti sve njihove laži i smutnje. Na ovoj bazi, najava povratka Mesiha Isa’a sina Merjemina takođe najavljuje i pojavu Dedždžala (lažnog Mesiha ili Antikrista), koji je suprotan istinskom Mesihu, zato što Arapi u svom jeziku govore o jednoj od dvije suprotne stvari, ali bez obzira na to, misle time na obadvije.

3. 3. Dedždžal se ne spominje u Kur’anu imenom zato što je on u biti mizeran i beznačajan; on tvrdi da je božanstvo, ali je u stvari samo čovjek. Njegov slučaj je i previše prezren da bi mu Allah dao spomen u Kur’anu. Ali, Poslanici, zbog svoje brige i odanosti Allahu, upozoravaju svoj Ummet na njegove trikove i smutnju, znajući kako su ljudi lakomisleni. Za nas je dovoljno da znamo šta su Poslanici o njemu govorili, kao i šta je naš Poslanik Muhammed (sallallahu `alejhi ve sellem) o njemu rekao.

Neko može reći da je Allah spomenuo u Kur’anu Faraona i njegove lažne izjave, kao: “Ja sam vaš Gospodar, Uzvišeni.” (el-Naziat 79:24) ili: “O velikaši!-reče faraon- “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene…” (el-Kasas 28:38).

Ovo se može objasniti time što je Faraon živio prije objave Kur’ana te se on spominje kao primjer varalice koji iznosi laži o Allahu. Dok je slučaj Dedždžalov stvar budučnosti, i test za sve ljude tog vremena, a što se ne spominje imenom u Kur’anu to je i veći test.

Činjenice o Dedždžalu i njegovim lažima su očigledne i ne trbaju dalje naglašavanje. To je često tako kad je nešto vrlo jasno. Naprimjer kad je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) bio na samrtnoj postelji želio je da napiše dokument da Ebu Bekr (radiallahu `anhu) treba da bude Halifa poslije njega. Onda se predomislio i rekao: “Allah i vjernici neće prihvatiti nikog drugog do Ebu Bekra.”

To je rekao zato što je znao da su Ashabi imali vrlo visoko mišljenje o Ebu Bekru (radiallahu `anhu), pa prema tome neće nikog drugog ni izabrati. Tako isto, i činjenice o Dedždžalu su toliko čiste i jasne da nije bilo potrebe da ga Allah (dželle dželaluhu) spominje u Kur’anu. Allah (dželle dželaluhu) nije spomenuo Dedždžala u Kur’anu zato što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) znao da Dedždžal neće moći zavesti prave vjernike na krivi put, nego će im samo povećati njihov iman, njihovu predanost Allahu i Njegovu Poslaniku, njihovu vjeru u Istinu i odbojnost prema laži. Zbog toga će vjernik kojeg će Dedždžal ubiti pa ga onda oživiti reći: “Tako mi Allaha, sada sam još sigurniji da si ti jednooki lažov o kojem nam je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) govorio.”

ŠESNAESTO POGLAVLJE

JOŠ HADISA O DEDŽDŽALU

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti na istoku u zemlji Hurasan. Njegovi sljedbenici će biti ljudi sa licima plosnatim kao štitovi.”

Esma bint Jazid el-Ensarijjah kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tri godine prije dolaska Dedždžala biti će godina kada će kiša umanjiti za jednu trećinu. Druge godine nebo će uskratiti dvije trećine kiše, a zemlja dvije trećine svog uroda. Treće godine nebo će podpuno uskratiti kišu, a zemlja potpuno svoj urod, usljed čega će sve životinje pomrijeti. To će biti najveća nepogoda. Dedždžal će reći Beduinu (nomadu): “Šta kažeš, ako ti ja oživim tvoje uginule kamile, hoćeš li me prihvatiti kao svog gospodara?” “Hoću”, reći će Beduin. Onda će šejtani uzeti oblik njegovih kamila, s nabreklim vimenima i grbama punim vode. Nakon toga će dovesti čovjeka čiji su otac i brat umrli, i pitati ga: “Šta kažeš ako ti ja oživim tvog oca i brata hoćeš li me prihvatiti kao svog gospodara?” Čovjek će reći: “Hoću.” Šejtani će opet uzeti oblik njegova oca i brata te se pojaviti pred njim.” Tada je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) zbog nečega otišao napolje pa se onda vratio. Ljudi su bili vrlo zabrinuti sa onim što su čuli. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je zastao u dovratku i rekao: “Šta je bilo Esma?” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, prestrašio si nas sa onim što si rekao o Dedždžalu.” On reče: “On će se bez sumnje pojaviti. Ako ja budem tada živ, ja ću se sa njim obračunati za sviju vas, a ako ne, onda će Allah (dželle dželaluhu) zaštiti svakog Muslimana u moje ime.” Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, mi ne kuhamo hljeb dok ne izgladnimo (tj. nemamo zalihe hrane), kako će onda biti vjernicima u to vrijeme?” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Zikr (slavljenje i spominjanje) Allaha će im biti hrana, kao što je hrana stanovnicima Nebesa (tj. Melecima).”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se Muslimani ne budu borili protiv Židova i ne pobiju ih. Kad se Židov sakrije iza kamena ili drveta, ono će reći, “O Muslimani, Allahovi robovi! Evo Židova iza mene, dodite i ubite ga!” Sva drveća će tako učiniti osim trnovog drveta (el-Garkad), zato što je to drvo Židova.” (Ahmed)

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

ZAŠTITA PROTIV DEDŽDŽALA

1. Traženje utočišta kod Allaha od njegovih smutnji.

Pouzdano se zna iz Sahih Hadisa, da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) tražio utočište kod Allaha od Dedždžalovih smutnji, u svojim dovama pa je to preporučio i svom Ummetu. Ovo je jedna od tih dova:

“Allahumme inna ne`uzubike `azabi Džehennem, ve min `azabil kabri, ve min fitnetil mehja vel memat, ve min fitnetil mesihi Dedždžal.”

“O Allahu, utjećemo ti se od Džehennemske patnje, od patnje u kaburu (grobu), od iskušenja života i smrti, i od smutnje lažnog Mesiha (Dedždžala).”

Ovaj Hadis je prenešen od mnogih Sahaba, uključujući Enesa, Ebu Hurejru, Ajšu, Ibn Abbasa i Sa’da.

2. Memorisanje određenih Ajeta sure Kehf.

El-Hafiz el-Zehebi kaže: “Traženje utočišta kod Allaha od Dedždžala je spomenuto u mnogim Mutavasir Hadisima (onim koji imaju mnogostruke lance prenosilaca). Jedan način zaštite od Dedždžala je da se memoriše deset Ajeta sure Kehf.”

Ebul-Dira prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ko god zapamti prvih deset Ajeta sure Kehf on će biti siguran od Dedždžala.” (Ebu Davud)

3. Držati se dalje od Dedždžala.

Jedan način da čovjek bude siguran od njegove smutnje je da se nastani u Mekki ili Medini.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Meleki (Anđeli) stoje na prilazima Medine, niti kuga a niti Dedždžal mogu ući u nju.” (Buhari, Muslim)

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smutnja Dedždžalova neće ući u Medinu. U to vrijeme Medina će imati 7 kapija (prilaza), na svakoj kapiji stajaće dva Meleka čuvara.” (Buhari)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će doći do Medine i zateći Meleke kako je čuvaju. Niti kuga a niti Dedždžal neće moći ući u nju, InšaAllah.” (Tirmizi, Buhari)

Posigurno se zna iz Sahih Hadisa da Dedždžal neće moći ući u Mekku ili Medinu, zato što će ih čuvati Meleki sa svih strana. Jedino što će se desiti blizu Medine, kada se Dedždžal ulogori tamo, jeste da će se Medina tri puta žestoko potresti usljed čega će svi munafici (dvoličnjaci, hipokriti) pobjeći iz nje i pridružiti se Dedždžalu. Na taj dan će Medina biti očišćena od svog šljama, a Allah najbolje zna o svemu.

OSAMNAESTO POGLAVLJE

ŽIVOT I DJELA DEDŽDŽALOVA


Dedždžal će biti čovjek, stvoren i odabran od Allaha (dželle dželaluhu) za test svim ljudima pred Smak svijeta. Mnogi će biti zbog njega zavedeni, a mnogi će dobiti i uputu (Hidajet), samo će objesni griješnici biti zavedeni njegovim smutnjama.

El-Hafiz ibn Ali el-Abar piše u svojoj knjizi istorije (el-Tarih) da će Dedždžalovo prezime (kunija) biti Ebu Jusuf.

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžalovi roditelji će biti bez djece 30 godina, i onda će najzad dobiti jednooko (čoravo) djete. On će biti vrlo nevaljao pa će svima stvarati velike probleme. Kada bude spavao, njegove oči će biti zatvorene ali njegov um će i tada biti aktivan u zlu.” Onda je opisao njegove roditelje: “Njegov otac će biti visok i debeo čovjek, velika nosa kao šiljak, a njegova mati će biti takođe ogromna, sa velikim grudima.”

Ebu Bekr (radiallahu `anhu) kaže: “Čuli smo da se rodilo djete nekim Židovima u Medini. Zubejr ibn el-Evvam (radiallahu `anhu) i ja smo otišli da vidimo njegove roditelje, te smo našli da su odgovarali Poslanikovom (sallallahu `alejhi ve sellem) opišu. Ugledali smo dječaka kako leži u suncu, pokriven ćebetom i mrmlja nešto za sebe. Upitali smo njegove roditelje o njemu i oni nam rekoše: “Bili smo bez djeteta 30 godina, i onda nam se ovo čoravo djete rodilo. Vrlo je nevaljao i stvara nam mnogo problema.” Kada smo odlazili prošli smo pored njega. On se tada probudi i upita nas: “Šta ste to radili?” Mi rekosmo: “Jesi li čuo za nas? On reče: “Jesam, ja kad spavam moje oči su zatvorene ali mi je um još svjestan.” Taj dječak je bio Ibn Sejjad.” (Ahmed, Tirmizi, ovaj Hadis nije baš jak)

Kao što smo prije vidjeli u Sahih Hadisu, Malik i drugi misle da Ibn Sejjad nije bio Dedždžal. On je bio jedan od manjih dedždžala.” Kasnije, on se pokajao i primio Islam, a Allah najbolje zna njegovo srce i djela. Veliki Dedždžal je onaj kojeg je spomenula Fatima bint Kajs (radiallahu `anha), u Hadisu koji je prenijela direktno od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem), koji uključuje priču od Tamima el-Darija. Dedždžal će biti pušten na slobodu prije Smaka svijeta, kada Muslimani zauzmu Istanbul od Kriščana. Prvo će se pojaviti u Išafanu, u poznatoj Jevrejskoj oblasti. Pratit će ga 70.000 naoružanih Židova iz te oblasti, 70.000 Tatara i mnogi drugi ljudi iz Hurasana. On će prvo tvrditi da je Kralj despot, pa onda da je poslanik, pa na kraju da je bog. Samo najveće neznalice će ga pratiti, pošteni ljudi i oni koji su od Allaha upućeni će ga prezirati. On će početi da osvaja svijet, državu za državom, oblast za oblašću, grad za gradom, i nijedno mjesto neće biti bezbjedno od njega, osim Mekke i Medine. Period njegove vladavine će biti 40 dana, jedan dan će biti kao godina jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a preostali dani će biti kao normalni dani, tj. ostaće na zemlji oko 14,5 mjeseci. Allah će mu dati da napravi mnoga čuda, kojim će zavesti onog ko će biti zaveden, a time će se ojačati i vjernici. Povratak Isa’a (`alejhi selam) sa Nebesa će se desiti u vrijeme Dedždžala. Isa (`alejhi selam) će se spustiti na minaret u istočnom Damasku. Vjernici će se skupiti sa svih strana, i Isa (`alejhi selam) će ih povesti protiv Dedždžala, koji će tada biti na putu prema Bejtul Makdis (Džamija) u Jerusalemu. Isa (`alejhi selam) će ga sustići na mjestu Akaba Afik. Dedždžal će početi bježati kad ugleda Isa’a (`alejhi selam), ali će ga on stići i probosti kopljem na kapiji Ludd. Isa (`alejhi selam) će mu reći: “Ja treba da te dokačim, nemožeš mi pobjeći.”

Kada ga Dedždžal ugleda, počet će se topiti kao so u vodi. I tako će ga Isa (`alejhi selam) ubiti na kapiji Ludd, kao što mnogi Sahih Hadisi govore.

Medžma ibn Džarijah kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Sin Merjemin (`alejhi selam) će ubiti Dedždžala na kapiji Ludd.” (Tirmizi)

DEVETNAESTO POGLAVLJE

POVRATAK ISA’A (`alejhi selam) PRIJE SMAKA SVIJETA

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dedždžal će se pojaviti u mom Ummetu, i ostati 40 – “Ja ne znam da li je on mislio 40 godina, mjeseci ili dana.” Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati Isa’a sina Merjemina (`alejhi selam), koji će ličiti na Urvu ibn Mesuda. On će proganjati Dedždžala i ubiti ga. Poslije toga će ljudi živjeti 7 godina u potpunom skladu i miru bez međusobne mržnje i zavisti. Onda će Allah poslati hladni povjetarac iz pravca Sirije, koji će uzeti dušu svima onima koji imaju i atom dobra ili vjere u svom srcu. Čak kad bi ste bili i u sred zemlje, taj vjetar će vas dotaći i uzeti vam dušu. Samo najgori ljudi će ostati živi na zemlji, nehajni kao ptice, životinjskih osobina i bez ikakva osjećaja za dobro ili loše. Šejtan će im doći u ljudskom obliku i reći: “Zar vi ne slušate?” Oni će reći, “Šta nam naređuješ?” Šejtan će im narediti da obožavaju kipove, a i pored toga će imati obilatu nafaku, i živjeti udobno do određenog časa.

Onda će se puhnuti u Rog, i svako će načuliti uši da čuje njegov zvuk. Prvi koji će ga čuti će biti čovjek koji će popravljati korito za kamile. Od tog zvuka on i sve živo će popadati mrtvo. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati kišu kao rosu, i od toga će izrasti tijela svih mrtvih. Onda će se ponovo puhnuti u Rog te će svi ustati proživljeni i razgledati okolo.

Onda će se reći: “O ljudi, idite svom Gospodaru na obračun.” Reći će se: “ Odvojite stanovnike Džehennema”, pa će se upitati: “Koliko ih je, a odgovor će biti: “Od svake hiljade izdvojite 999.”

Na taj Dan će djeca posjediti i griješnici svoje prste gristi.” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Sin Merjemin će se vratiti na zemlju kao pravedan vladar. On će slomiti krst i ubiti svinje. Mir će zavladati svijetom i ljudi će koristiti sablje kao srpove. Sve opasne zvijeri će postati bezopasne, nebo puštati obilatu rodnu kišu, i zemlja će davati najbolji urod. Dijete će se igrati sa lisicom i biti bezbijedno, vuk će pasti travu sa ovcama i lav sa kravama, i neće ih napadati.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tako mi Onog u Čijoj ruci je moj život, zaista će se sin Merjemin vratiti među vas kao pravedan vladar. On će slomiti krst (ukinuti Kršćansku religiju), ubiti (iskorijeniti) svinje i ukinuti Džiziju (neće biti nemuslimana pod njegovom vlašću). Bogatstvo će biti toliko ogromno, da niko neće biti zainteresovan za isto, jedna sedžda u Namazu će biti vrijednija nego cijeli svijet i sve što je u njemu.” Ebu Hurejra kaže: “Ako želite pročitajte ovaj Ajet:

“I neće biti niko od sljedbenika Kjnige a da neće povjerovati u njega prije njegove smrti, a na Sudnjem Danu on će biti svjedok protiv njih…” (el-Nisa 4:159) (Buhari, Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Poslanici su kao braća, imaju različite majke ali im je vjera jedna. Od svih ljudi ja sam najbliži Isau sinu Merjeminom, jer između mene i njega nije bilo Poslanika. On će ponovo doći na zemlju, i kad ga vidite vi ćete ga prepoznati. On je srednjeg rasta i rumena lica. Nosiće odjeću iz dva komada i kosa će mu izgledati kao rosna. On će slomiti krst, ubiti svinje, ukinuti Džiziju i pozvati čovječanstvo u Islam. Tokom njegova života Allah (dželle dželaluhu) će ukinuti sve religije osim Islama, i s njime ubiti Dedždžala. Onda će mir i sigurnost zavladati svijetom, toliko da će lavovi pasti sa kamilama, tigrovi sa stokom, i vukovi sa ovcama. Djeca će se igrati sa zmijama bez bojazni da će ih ozlijediti. Isa (`alejhi selam) će ostati 40 godina i onda umrijeti, i Muslimani će se moliti za njega.” (Ahmed)

Ibn Mesud (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “U noći Isra’a (Poslanikovog uzdignuća na Nebo), sreo sam mog praoca Ibrahima, Musa’a i Isa’a kako govore o Smaku svijeta. Prvo je pitan Ibrahim (`alejhi selam) o tome, pa onda Musa (`alejhi selam) i obadvojica rekoše da ne znaju o tome. Onda su pitali Isa’a (`alejhi selam) koji reče: “Niko ne zna o tačnom vremenu Smaka svijeta, osim Allaha (dželle dželaluhu), šta mi je moj Gospodar rekao o tome je, da će se Dedždžal pojaviti, i kad me ugleda počet će se topiti kao so u vodi. Allah će ga uništiti kada me ugleda. Muslimani će se boriti protiv Kafira, i čak će drveća i kamenje pozivati: “O Muslimani, evo Kafira krije se iza mene, dođite i ubijte ga!” Allah (dželle dželaluhu) će uništiti Kafire, i ljudi će se vratiti svojim kućama. Onda će Gog i Megog nahrliti iz svih pravaca, te pojesti i popiti sve što nađu. Ljudi će mi se žaliti na njih pa ću se ja pomoliti Allahu, i On će ih uništiti, tako da će cijela zemlja biti ispunjena s njihovim leševima. Allah (dželle dželaluhu) će onda pustiti veliku kišu koja će saprati njihove leševe u mora. Moj Gospodar mi je rekao da kad se to dogodi, Smak svijeta će biti vrlo blizu, kao trudna žena koja treba da se porodi, ali njena porodica ne zna tačno vrijeme kada će se to desiti.” (Ahmed, Ibn Medžah)

DVADESETO POGLAVLJE

OPIS ISA’A SINA MERJEMINA, POSLANIKA ALLAHOVA


Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Na mom noćnom putovanju u Jerusalem, sreo sam Musa’a (`alejhi selam) -koji je izgledao kao mršav čovjek valovite kose, i ličio je na čovjeka iz Šanu’ah plemena. Takođe sam sreo Isa’a (`alejhi selam) -koji je bio srednjeg rasta i rumenog tena, kao da je tek izašao iz kupatila.” (Buhari, Muslim)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Dok sam spavao, vidio sam sebe kako kružim oko Kabe. Vidio sam tamo čovjeka bronzanog tena, sa ravnom kosom, oslonutog na ramena dvojice ljudi, i vodom kako kaplje sa njegove glave. Ja rekoh: “Ko je ovo?” Oni mi odgovoriše: “Sin Merjemin.” Kad sam se osvrnuo ugledah debela, krupna čovjeka, sa čupavom kosom i čoravim na desno oko, njegovo oko je izgledalo kao zrno grožđa na vodi. Ja upitah: “Ko je ovo ?” Oni mi rekoše: “To je Dedždžal.” Najviše mi liči na Ibn Katana.” El-Zuhri kaže: “Ibn Katan je bio čovjek iz Huza’a koji je umro prije objave Islama.” (Buhari)

DVADESET PRVO POGLAVLJE

POJAVA GOGA I MEGOGA


Oni (dva plemena ili naroda) će se pojaviti u vrijeme Isa’a sina Merjemina, i poslije Dedždžala. Allah (dželle dželaluhu) će ih iskorjeniti za jednu noć, odazivajući se time na dovu Isa’a (`alejhi selam).

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Svaki dan, Gog i Megog pokušavaju da prokopaju branu koju je izgradio Zulkarnejn. Kad god ugledaju sunčevu svjetlost kroz malu rupu, njihov vladar im rekne: “Odmorite se sada, sutra ćemo nastaviti, i kad se sutra vrate, zateknu branu jaču nego prije. Tako će potrajati sve dok njihovo vrijeme ne dođe, i Allah im ne dozvoli da izađu u svijet. Taj dan će oni kopati kao i normalno, i baš kad ugledaju svjetlost dana kroz rupu u brani, njihov vladar će im reći: “Hajdemo nazad, sutra ćemo dovršiti s tim InšaAllah (ako Allah dadne). Kad se sutra vrate naći će rupu kako su je i ostavili. Onda će nastaviti kopanje i pohrliti napolje u pohod na svijet. Oni će popiti svu vodu na zemlji, a narod će se zatvoriti u svojim tvrđavama, strahujući od njih. Onda će Gog i Megog gađati strijelama u nebo, pa će strijele krvave padati na zemlju. Kad to vide Gog i Megog će reći: “Pobjedili smo stanovnike i zemlje i nebesa. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati na njih neke insekte, koji će im prouzrokovati rane na vratovima, te će svi od toga pomrijeti. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je duša Muhammedova, lešinari će se dobro ugojiti od njihovih leševa.”

Gog i Megog su dva plemena Turaka iz Azije, potomci Jafita, praoca Turaka, koji je bio jedan od Nuhovih sinova.

U vrijeme Ibrahima (`alejhi selam), živio je kralj po imenu Zulkarnejn. On je obavio Tevvaf oko Kabe kad ju je Ibrahim (`alejhi selam) izidao, i prihvatio je od njega vjeru. Zulkarnejn je bio dobar čovjek i veliki kralj. Allah (dželle dželaluhu) mu je dao veliku moć te je zavladao i istokom i zapadom. Zagospodario je svim zemljama i kraljevima, putujući na sve strane svijeta. Kad je putovao na istok, došao je do nekog velikog kanjona, kroz koji su ljudi izlazili napolje. Ti ljudi nisu razumili nikakva govora, jer su bili potpuno u izolaciji od ostalog svijeta, i to su bili Gog i Megog. Ti ljudi su bili vrlo opaki, te su stvarali velike probleme okolnim narodima, koji su opet zatražili pomoć od tako moćnog vladara kao što je bio Zulkarnejn. Narodi oko njih su tražili od Zulkarnejna da izgradi branu između njih i Goga i Megoga. Zulkarnejn je pristao, te uz njihovu pomoć zalio izlaz kanjona topljenim željezom, bakrom i katranom. Tako je Zulkarnejn zatvorio Goga i Megoga iza brane. Oni su pokušavali da je sruše ili pređu preko nje, ali bez uspjeha.

Brana je bila ogromna i glatkih zidova, te nisu mogli ništa da naprave. Onda su počeli da kopaju kroz nju, i tako oni kopaju stoljećima i kopat će sve dok Allah (dželle dželaluhu) ne odluči da ih pusti napolje. Kad to vrijeme dođe, oni će srušiti branu i navaliti pljačkati i uništavati na sve strane svijeta. Kad pređu sve granice u zlu Isa (`alejhi selam) će zamoliti Allaha (dželle dželaluhu) da ih uništi, te će On poslati na njih neke insekte, od čijih ujeda će svi pomrijeti.

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

UNIŠTENJE KABE


Pred Smak svijeta, Zul-Suvajkatejn iz Abesinije (Somalije), će uništiti Kabu da bi opljačkao njeno bogatstvo i pokrivač. Kaba je pradavna građevina, koju je izgradio Ibrahim (`alejhi selam) na temeljima podignutim od strane Adema (`alejhi selam).

U objašnjenju Ajeta “Dok se Gog i Megog ne puste kroz branu…” (el-Enbija 21:96), se kaže da je Ka’b el-Ahbar (radiallahu `anhu) rekao da će se Zul-Suvajkatejn pojaviti u vrijeme Isa’a (`alejhi selam). Allah (dželle dželaluhu) će poslati Isa’a (`alejhi selam) protiv njega na čelu armije od 700-800 vojnika. I dok oni budu marširali prema njima Allah (dželle dželaluhu) će poslati hladni povjetarac koji će uzeti dušu svim vjernicima. Samo najgori ljudi, bez imalo dobra u sebi će ostati živi na zemlji. Oni će se ponašati bestidno kao životinje. Ka’b (radiallahu `anhu) je rekao: “Smak svijeta će tada biti vrlo blizu.”

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Zul-Suvajkatejn iz Abesinije će uništiti Kabu i ukrasti njen pokrivač. Kao da ga sad gledam; on je ćelav i izobličenih zglobova. On će udariti Kabu sa svojom lopatom i kranpom.” (Ahmed)

Abdullah ibn Omer (radiallahu `anhu) prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Ostavite Abesince na miru sve dotle dok vas ne budu napadali, jer niko se neće dočepati blaga Kabe osim Zul-Suvajkatejna iz Abesinije.” (Ebu Davud)

Ibn Abbas (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kao da ga sad gledam; on je crn i njegove noge su razmaknute. On će srušiti Kabu kamen po kamen.” (Ahmed)

Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok čovjek iz Kahtana ne zavlada ljudima.” (Muslim)

Ovaj čovjek bi mogao biti Zul-Suvajkatejn, ili neko drugi, jer ovaj čovjek dolazi iz Kahtana, dok drugi Hadis kaže da će on doći iz Abesinije, a Allah najbolje zna.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Kraj vremena neće doći dok čovjek zvani Džahja ne zavlada.” (Ahmed)

Ovo bi moglo biti ime Zul-Suvajkatejna iz Abesinije, a Allah najbolje zna.

Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Stanovnici Mekke će otići, i samo će nekoliko ljudi prolaziti kroz nju. Onda će se ponovo izgraditi i nastaniti, pa će je ljudi opet napustiti, i više se nikad niko neće u nju vratiti.”

DVADESET TREĆE POGLAVLJE

MEDINA ĆE OSTATI NASTANJENA U VRIJEME DEDŽDŽALA


Već je dokazano Sahih Hadisima iz predhodnih poglavlja, da Dedždžal neće moći ući u Medinu, i da će je čuvati Meleki na svim prilazima.

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Niti Dedždžal a niti kuga mogu ući u Medinu.”

Kao što je navedeno gore, Dedždžal će se ulogoriti van Medine, koja će se tada tri puta žestoko zatresti. Svaki munafik i griješnik će pobjeći napolje iz nje da se pridruži Dedždžalu, Muslimani će ostati unutra. Taj dan će se zvati Dan Čišćenja (Jeuvmul Halas). Većina onih koji će tada pobjeći iz Medine biti će žene. Kao što je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zaista je Medina dobra (Tajjibah), njeno zlo će biti eliminisano a njeno dobro očigledno.”

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“Žene nečiste su za ljude nečiste, i ljudi nečisti su za žene nečiste, i čiste žene su za čiste ljude, i čisti ljudi su za čiste žene…” (el-Nur 24:26)

Medina će ostati naseljena za vrijeme Dedždžala i za vrijeme Isa’a (`alejhi selam), dok on (Isa `alejhi selam) ne umre u njoj. Poslije njegove smrti Medina će biti uništena.

Omer ibn Hattab (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Jahać će projahati po pustoj Medini i reći: “Ovdje je nekad bilo puno Muslimana.” (Ahmed)

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

IZLAZAK ZVIJERI

Među znakovima Smaka svijeta biti će i izlazak zvijeri iz zemlje. Izgledaće vrlo čudno, i bit će ogromna, a čovjek ne može ni da zamisli njen izgled. Pojavit će se ispod zemlje i otresti prašinu sa glave. Sa sobom će nositi Sulejmanov prsten i Musaov štap. Ljudi će pokušati da pobjegnu od nje, ali neće moći, jer je takvo Allahovo određenje. Ta će zvijer razbiti nos svakom nevjerniku i na čelu mu utisnuti riječ Kafir. Takođe će svakom vjerniku osvijetliti lice i na čelo mu utisnuti mu riječ Mu’min (vjernik), i govorit će sa ljudima.

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“I kad se Riječ ispuni protiv njih silnika, Mi ćemo izvesti Zvijer da ih suoči; i ona (zvijer) će im govoriti…” (el-Neml 27:82)

Ibn Abbas (radiallahu `anhu), Hasan i Katada kažu da “Ona će im govoriti (tukellimuhum) znači, da će im se obratiti. Ibn Džarir smatra da to znači da će im se Zvijer obratiti riječima:

“… ljudi nisu stvarno vjerovali u Naše Znakove” (el-Neml 27:82 zadnji dio Ajeta).

Ibn Džarir prenosi ovo mišljenje od Alije (radiallahu `anhu) i Ate (radiallahu `anhu). Prenosi se od Ibn Abbasa (radiallahu `anhu) da tukellimuhum (govor), znači da će ih Zvijer žigosati, tj. slično žigosanju će im napisati na čelima riječ “Kafir”, a vjernicima “Mu’min”.

Takođe se prenosi od Ibn Abbasa (radiallahu `anhu) da će im se Zvijer obračati riječima, a i žigosati ih. Prema tome može biti da će ih nazivati onim što jesu pa im to onda i napisati na čelu, a opet Allah (dželle dželaluhu) najbolje zna.

Već smo naveli Hadis od Huzejfe ibn Usajda, u kojem Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) kaže: “Smak svijeta neće doći dok ne vidite deset znakova; Dim, Dedždžala, Zvijer, Izlazak Sunca sa Zapada, Povratak Isa’a sina Merjemina sa Nebesa, Gog i Megog, Potonuće tri zemlje-jedne na Istoku jedne na Zapadu i jedne oko Arabije, poslije čega će vatra buknuti iz pravca Jemena i potjerati ljude na mjesto finalnog skupa.”

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Požurite s dobrim djelima prije nego što se 6 stvari desi; izlazak Sunca sa Zapada, Dim, Dedždžal, Zvijer, vaša vlastita smrt ili opća smutnja i nered.” (Muslim)

Bureida (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) me je odveo u pustinju blizu Mekke, i pokazavši jedan dio suhe zemlje rekao: “Zvijer će izići na ovom mjestu.” (Ibn Medžah)

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zvijer iz zemlje će se pojaviti, i imaće sa sobom Sulejmanov prsten i Musaov štap.”

Takođe se prenosi da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Zvijer će uništiti noseve nevjernika sa Sulejmanovim prstenom, – pa će tako ljudi za jednim stolom nazivati jedni druge: “O nevjerniče!” ili o “vjerniče!” (tj. svako će znati šta je čiji status.) (Ibn Medžah)

Abdullah ibn Amr (radiallahu `anhu) kaže: “Zapamtio sam Hadis od Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) u kojem je rekao: “Prvi od znakova Smaka svijeta će biti izlazak sunca sa Zapada i pojava zvijeri iz zemlje. Koji god da se pojavi prvi drugi će odmah usljediti.” (Muslim)

To znači, ovo dvoje će biti prvi neobični znakovi. Dedždžal, povratak Isa’a (`alejhi selam), pojava Goga i Megoga, su manje neobični jer su svi oni ljudi. Pojava Zvijeri iz zemlje, čiji oblik će biti vrlo čudan, i njeno obraćanje i klasificiranje ljudi prema njihovom vjerovanju ili nevjerovanju, je zaista nešto čudno i nezapamćeno. To je prvi Zemaljski znak, isto kao što je izlazak sunca sa Zapada prvi nebeski znak Smaka svijeta.

DVADESET PETO POGLAVLJE

IZLAZAK SUNCA SA ZAPADA

Allah (dželle dželaluhu) kaže:

“Zar oni čekaju da im Meleki dođu, ili kazna Gospodara tvoga ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onog dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako nije prije vjerovao ili ako nije kao vjernik, kakvo dobro djelo uradio. Reci:”Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista čekati!” (el-Enam 6:158)

Ebu Said Hudri (radiallahu `anhu) kaže da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Na dan kad se određeni znakovi tvog Gospodara pojave, neće ljudima vrijediti poslije toga da vjeruju”, misleći time na izlazak sunca sa Zapada. (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok sunce ne iziđe sa Zapada. Kad ljudi to vide, svi će onda vjerovati u Allaha i Sudnji Dan, ali to će biti vrijeme kad – “Nikakve koristi neće čovjeku donijeti vjerovanje tada, ako nije prije toga vjerovao.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok sunce ne izade sa Zapada. Kada se to desi svi će ljudi tada povjerovati. Ali to im tada neće biti ni od kakve koristi jer nisu vjerovali prije.” (Buhari)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Ima tri stvari, koje kad se pojave, “Neće koristi biti čovjeku da tada povjeruje u njih, ako prije nije vjerovao ili postigao pobožnost kroz svoju vjeru”. To su; izlazak sunca sa Zapada, Dedždžal, i zvijer iz zemlje.” (Ahmed, Muslim, Tirmizi)

Ebu Zerr (radiallahu `anhu) kaže: “Pitao me je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Znaš li gdje sunce ide kad zađe?” Ja rekoh: “Neznam.” On reče: “Ono putuje dok se ne pokloni pred Allahovim Aršom, i onda traži dozvolu da ponovo izađe na Istoku. Ali doći će vrijeme kad će mu se reći: “Idi nazad odakle si i došlo.” To će biti vrijeme kada,”Neće vrijediti čovjeku da vjeruje u njih tada, ako prije nije vjerovao niti postigao pobožnost kroz svoju vjeru.” (Buhari)

Amr ibn Džarir kaže: “Tri Muslimana su sjedili sa Mervanom u Medini, i čuli ga da je rekao, dok je govorio o znakovima Smaka svijeta, da će prvi od njih biti pojava Dedždžala. Onda su ta trojica otišli kod Abdullaha ibn Amra i rekli mu šta su čuli od Mervana o Smaku svijeta. Abdullah im reče: “Mervan vam nije rekao mnogo. Ja sam zapamtio Hadis o tome koji sam čuo od Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem): “Prvi od znakova će biti izlazak sunca sa Zapada, i pojava Zvijeri iz zemlje. Koji god se pojavi prvi, drugi će odmah usljediti.” Onda je Abdullah (radiallahu `anhu), koji je bio vrlo učevan, rekao: “Ja mislim da će prvo sunce izaći sa Zapada. Svaki put kad ono zađe, ide pred Allahov Arš i pokloni se tamo, pa onda traži dozvolu da ponovo izađe. Vrijeme će doći kad će tri puta tražiti dozvolu i neće dobiti odgovora, i kad već dobar dio noći prođe ono će uvidjeti da neće moći na vrijeme izići, pa će onda reći: “O Moj Gospodaru, koliko daleko je mjesto izlaska od mene! Šta da radim za ljude sada?” Onda će tražiti dozvolu da se vrati nazad, i bit će mu rečeno: “Izadi odatle gdje si sada.”, i tako će ono izići sa Zapada.”

Onda je Abdullah (radiallahu `anhu) proučio Ajet:

“Neće biti koristi čovjeku da povjeruje u njih tada, ako prije nije vjerovao niti postigao pobožnost kroz svoju vjeru.” (Ahmed)

Neki učenjaci tumače “izlazak sunca sa Zapada” kao da znači da će se Islam pojaviti na Zapadu, u punoj snazi kako je bio na početku, i onda će ljudi sa Zapada ponijeti barjak (zastavu) Islama.

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

DIM KOJI ĆE SE POJAVITI PRED SMAK SVIJETA

Masruk kaže: “Dok je čovjek držao govor među ljudima iz Kinda, rekao je: “Na Sudnjem Danu će biti neka vrsta dima koji će oduzeti vid i sluh munaficima, a vjernici će osjetiti nešto kao prehladu.” Mi smo bili preplašeni time pa smo otišli kod Ibn Mesuda, koji se tada odmarao. Kada je čuo o tome puno se naljutio i rekao: “O ljudi ko god zna istinu neka je kaže, a ko je ne zna neka kaže “Allah najbolje zna”. Allah (dželle dželaluhu) kaže svom Poslaniku Muhammedu (sallallahu `alejhi ve sellem):

“Reci: “Ne tražim ja od vas za ovo (Kur’an) nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen.” (Sad 38:86)

“Naime Kurejšije su bile vrlo spore u prihvatanju Islama, pa je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) tražio od Allaha: “O Allahu, pomozi me protiv njih i pošalji na njih 7 godina gladi kao kod Jusufa (`alejhi selam).” I tako ih je snašla godina gladi da su bili primorani da jedu leševe mrtvih životinja. Toliko su patili od gladi da su počeli viđati nešto kao dim između zemlje i nebesa. Ebu Sufjan je došao kod Poslanika (sallallahu `alejhi ve sellem) i rekao: “O Muhammede! Ti nam nareduješ da održavamo dobre odnose sa svojom rodbinom, a tvoj narod je na ivici uništenja, pa moli se Allahu da nas oslobodi gladi.”

Onda je Ibn Mesud proučio:

“Zato sačekaj dan kada će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim, koji će ljude prekriti.” Ovo je neizdržljiva patnja! Gospodaru naš, odkloni patnju od nas, mi ćemo sigurno vjerovati!” A kako će oni pouku primiti a već im je došao istiniti Poslanik, od koga oni glave okreću i govore:”Poučeni- umno poremećeni!” Mi ćemo patnju malo po malo otklanjati i vi ćete se sigurno u mnogobožačku vjeru vratiti.” (el-Duhan 44:10-15)

Allah (dželle dželaluhu) kaže: “Ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.” (el-Duhan 44:16)

“… i uskoro će vam neumitno doći patnja! (el-Furkan 25:77)

Ovi Ajeti se odnose na Dan bitke na bedru.

Allah (dželle dželaluhu) kaže: “

“Elif-Lam-Mim. Rimljani (Bizantinci) su pobjeđeni, u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobjediti, za nekoliko godina…” (el-Rum 30:1-3)

Mervanovo mišljenje, da će se dim pojaviti na Sudnjem Danu, je naljutilo Ibn Mesuda. Ali dim će se zasigurno pojaviti prije Smaka svijeta, to će biti jedan od znakova, koji su: “Zvijer, Dedždžal, Dim, Gog i Megog, kao što Hadisi od Ebu Sarirah, Ebu Hurejre i drugih Sahaba potvrđuju.

Kao što smo prije napomenuli u Sahih Hadisu, vatra će se pojaviti iz pravca Adena (Jemen), i potjerati ljude do njihovog finalnog stjecišta. Uporno će ih pratiti, spalivši sve one koji zaostanu.

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

OSTALI PREDZNACI SMAKA SVIJETA

Prenosi se od Ebu Saida Hudrija (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Udari munja će toliko učestati prije Smaka svijeta da će čovjek, kada se sastane s drugim ljudima, pitati: “Koga je munja udarila ovog jutra među vama?”, pa će mu se odgovoriti: “Toga i toga, i toga i toga.” (Ahmed) [Prevodilac: ovo pedviđa nenormalne i apokaliptične uslove življenja koji se mogu stvoriti od atomskih eksplozija svjetskog razmjera koje bi stvorile ogromne i guste oblake prašine i otrovnih gasova za koje se zna da prouzrokuju česte munje. Druga mogućnost je da dođe do velikih seizmičkih kataklizmi kao što su vulkanske erupcije vrlo učestale zadnjih nekoliko godina. Vulkanske eksplozije takođe stvaraju oblake od prašine i otrovnih gasova koji prouzrokuju obilne munje.]

Teške kiše prije Sudnjeg Dana

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok se ne sruči takva kiša od koje nijedna kuća neće ostati čitava, osim šatora.” [Prevodilac: moguće je da se desi veliki potop zbog ogromnih klimatskih promjena uslovljenih zagađivanjem planetarnog sistema raznim gasovima kao i atomskim te biološkim testovima širom svjeta.]

Već smo govorili u mnogim Hadisima o znakovima Smaka svijeta. Sad ćemo se osvrnuti na neke Hadise koji nam potvrđuju da je naše vrijeme vrlo blizu Smaka svijeta.

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok se sljedeće stvari ne dese; ljudi će se natjecati u izgradnji visokih građevina; dvije velike sile (naroda) će ratovati, i biti će mnogo žrtava – obadva naroda će biti iste religije; zemljotresi će učestati, vrijeme će prolaziti vrlo brzo; nepogode i ubijanje će se povećati; oko 30 Dedždžala (varalica) će se pojaviti, i svaki od njih će tvrditi da je Allahov poslanik; čovjek će prolaziti kraj groba i reći: “Da mi je da sam na tvom mjestu (tj. da je i on među mrtvima); sunce će izaći sa Zapada, i kad se digne, ljudi će svi vjerovati, ali to će biti vrijeme kada: “Neće čovjeku vrijediti da tada povjeruje, ako prije nije u njih vjerovao.” (el-Enam 6:158); i bogati će čovjek brinuti jer neće naći nikog da mu udijeli svoj Zekat (tj. neće biti sirotinje).” (Buhari, Muslim)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Među znakovima Smaka svijeta su sljedeće stvari; znanje će se umanjiti a neznanje će se proširiti; blud i trošenje alkohola će biti normalno; broj muškaraca će se smanjiti a žena povećati, tako da će biti ljudi koji će imati 50 žena.” (Buhari) [Prevodilac: apsurdno kako samo u današnje vrijeme može biti je da uprkos tolikim obrazovnim instutucijama širom svijeta, većina ljudi su bez stvarnog znanja o realnosti života na ovom kao i na vjećnom svijetu. Neznanje i nerazumjevanje Allahove objave je vrlo prošireno čak i među Muslimanima. Ljudi su u zabludi ako misle da znanje o kojem se ovdje govori predstavlja znanje koje se nalazi u knjigama i modernim medresama širom svijeta. Žalosno je, ali je činjenica da naši vjerski lideri koji se kvalifikuju za Imame, često nemaju mnogo razumjevanja stvarnog Islamskog znanja što je očevidno iz njihova ponašanja i tumačenja vjere ljudima. Stvarno znanje tj. razumjevanje Islama posjeduju samo oni koji svojim ponašanjem i pobožnošću potvrđuju znanje iz knjiga, a njih je danas vrlo malo. Što se tiče alkohola zna se da je on većini bar Bosanskih Muslimana svakodnevna normalana životna potrepština. Blud je takođe toliko raširen da je postalo nenormalno da je djevojka nevina prije udaje a čak i sramota ako muškarac nije prije braka imao nekoliko Islamski nezakonitih seksualnih odnosa. Što se tiče žena vidimo da ih je sve više koje ne mogu naći normalna i poštena čovjeka za udaju.]

Ajša (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok ljudi ne budu ponovo obožavali Lata i Uzza’a (dva kipa koje su Arapi obožavali prije Islama). Ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, ja sam mislila kad je Allah objavio Ajet:

“On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar to ne bilo po volji mnogobošcima.” (el-Tewba 9:33)

da će se to obistiniti.” Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Desit će se ono što Allah (dželle dželaluhu) želi. Onda će Allah (dželle dželaluhu) poslati ugodan povjetarac, koji će uzeti dušu svakom ko ima vjere u srcu koliko i zrno gorušice. Samo oni koji nemaju nikakva dobra u sebi ostat će živi, i oni će se vratiti vjeri svojih predaka (mnogoboštvu).” (Muslim)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže da je jednog dana dok je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) sjedio sa ljudima, došao neki Beduin (nomad) i rekao: “O Allahov Poslaniče, kada će Smak svijeta biti?” On mu odgovori: “Onaj koje pitan nezna ništa bolje od onog koji pita, ali ja ti mogu reći njegove predznake. Kada robinja rodi sebi gospodaricu, i kada bosonogi i goli budu vladari nad narodom (prosti i nemoralni ljudi) – to su neki znakovi Smaka svijeta. Ima pet stvari o kojim niko ne zna osim Allaha. Onda je proučio:

“Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek nezna šta će sutra zaraditi i nezna čovjek u kojoj zemlji će umrijeti. Allah uistinu sve zna i o svemu je obavješten.” (Lukman 31:34)

Onda je čovjek otišao, i Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “Zovnite ga nazad”, ali kad su ljudi izišli da ga zovnu on je već nestao. Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) reče: “To je bio Džibril (`alejhi selam), koji je došao da vas pouči vašoj vjeri.” (Buhari, Muslim)

Bosonogi i goli će se natjecati u gradnji visokih građevina može značiti da će postati vladari nad ljudima. Oni će postati bogati i jedina preokupacija će im biti da se natječu u izgradnji visokih građevina. Ovo je objašnjeno kao što ćemo vidjeti u narednim Hadisima: “Smak svijeta neće doći dok najsretniji ljudi u svijetu, ne budu bijednici sinovi bijednika.” [Prevodilac: tj. ljudi najgoreg karaktera i moralnih načela će biti vladari i bogataši na ovom svijetu.]

Ebu Said Hudri (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, Smak svijeta neće doći dok životinje ne budu govorile s ljudima, i dok čovjek ne bude govorio svojoj cipeli ili biču, a njegovo bedro mu govorilo šta se dešava sa njegovom porodicom, pošto je on napustio.” [Prevodilac: Ovo može značiti upotrebu tehnologije kao što su mobajl telefoni i drugi telekomunikacijski aparati.]

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Pričali smo o Smaku svijeta, i kako neće doći dok ne zavlada suša, i zemlja ne uskrati uroda, i dok jedan čovjek ne bude imao 50 žena, i kad žena prođe kraj nekog čovjeka on će reći: “Ova žena je nekad imala muža.” (Ahmed)

[Prevodilac: svjetske organizacije, zadužene za statističke podatke o broju stanovnika kao i njihovom spolu, se slažu o jakom trendu ženskog priraštaja širom svijeta, te se predviđa neuravnotežen balans između žena i muškaraca čak i u nekoliko desetina. Drugi problem je vrlo jak trend homoseksualnosti među nemuslimanima, što može biti razlog malog broja normalnih muškaraca. Oni će morati povećati broj svojih žena da bi ublažili neizdržljivu potrebu žena kako u seksualnom tako i duhovno sigurnosnom aspektu. Već sada se u Americi skoro pola odraslih muškaraca bavi homoseksualnim aktivnostima bilo povremeno ili redovno. Sve to vodi brojčanoj neuravnoteženosti između muškog i ženskog pola.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok vrijeme ne bude tako brzo prolazilo da će godina biti kao mjesec, mjesec kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sahat, a sahat kao nekoliko momenata.” (Ahmed) [Prevodilac: vrijeme je u mnogome skračeno brzinom transporta i komunikacija širom svijeta.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok bijednici sinovi bijednika ne budu najviše uživali na njemu.” (Ahmed)

[Prevodilac: ovo može da znači da estradni umjetnici kao glumci i pjevači imaju bogatsvo i lahak život iako su bijednog karaktera kao i njihovi roditelji koji su ih tome podučili.]

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta, biti će godine laži i zablude, u kojima će pošteni ljudi biti izrugivani a nepošteni hvaljeni, i kada će pokvarenjaci imati glavnu riječ.” (Ahmed)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok ovnovi ne prestanu tuči ovce.” (Ahmed) [Prevodilac: moguće je da zbog neke epidemije ili zagađenosti prestane razmonožavanje domaćih životinja, isto tako je moguće da se misli na umjetno oplođavanje domaćih životinja ili najnovije genetsko kloniranje.]

Prenosi se od Ebu Hurejre (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok bogatstvo ne dostigne takav stupanj da će ljudi brinuti kome da dadnu svoj zekat, znanje (razumijevanje Islama a ne znanje iz knjiga) će nestati, vrijeme će brzo prolaziti, nepogode će učestati i biti će mnogo Hardža.” Ljudi upitaše: “Šta je Hardž?” Pa im on reče: “Ubijanje, ubijanje.” [Prevodilac: zar nam treba neko reći da je ovaj Hadis ispunjen kad je ljudski život postao jeftiniji od nekoliko dolara. Nema dana a da se negdje u svijetu ne vodi rat i pokolj.)

Ebu Hurejra (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao:’Tako mi onoga Koji me je poslao sa Istinom, Smak svijeta neće doći dok ljudi ne dožive potonuće i odrone zemlje, dok ne budu iskusili kišu od kamenja, i dok ne budu pretvoreni u životinje.” Ljudi su pitali: “Kad će to biti, O Allahov Poslaniče?” On im reče: “Kad vidite žene kako jašu na sedlu (kao muškarci), kada pjevači budu uobičajena pojava, kada lažno svjedočenje bude normalno, i kad muškarci budu spavali sa muškarcima, a žene sa ženama.” [Prevodilac: zar sve ovo nije evidentno u današnje vrijeme i to širom svijeta.]

Tarik ibn Šibab kaže: “Sjedili smo sa Abdullahom ibn Mesudom (radiallahu `anhu), kad je jedan čovjek došao i pozvao nas na Namaz u Džamiju. Poslije Namaza čovjek je došao kod ibn Mesuda i rekao: “Es-selamu `alejke, o Ebu Abdur-Rahman.” Abdullah (radiallahu `anhu) mu odgovori: “Allah i Njegov Poslanik su govorili Istinu.”

Kad smo se vraćali iz Džamije pitali smo jedni druge: “Jeste li čuli kako mu je odgovorio na Selam? Ko će ga pitati o tome? Ja ću ga upitati, i kad je on izašao ja ga upitah o tome. On nam je rekao: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Prije Smaka svijeta, bit će posebno pozdravljanje za ugledne ljude, trgovina će biti toliko raširena da će čak i žena raditi sa čovjekom, rodbinske veze će biti pokidane, lažno svjedočenje normalno, dok će poštenih svjedoka biti malo, a štampa (knjige, novine itd.) svuda prisutna.” (Ahmed) [Prevodilac: Danas se uglednici oslovljuju kao gospoda i gospođe a ne kao braća ili sestre u Islamu. Vrlo je prisutna nelagodnost pa u nekim slučajevima i ljutnja ako se neko ugledniji (umišljeniji) oslovi sa Selamom. Iz ličnog iskustva znam da se većina Bosanaca stidi ili odriče pozdravljanja Selamom jer im to, po njihovom mišljenju, kvari ugled kod poznanika ili prijatelja nemuslimana. To je jedan od razloga što smo izgubili prisnost i osjećajnost jednih za druge. Većina žena Muslimanki danas ne želi sjediti kod kuće i odgajati svoju djecu u Islamskom duhu nego ih prepuštaju ulici i nemuslimanima da im ispiraju mozak nevjerničkim teorijama. Neka se zamisle malo ko im to čuva djecu u zapadnim zemljama gdje je seksualno maltretiranje male djece na užasno visokom stupnju. Njima je karijera i emancipacija važnija i preča od Allahove komande ili dobrobiti njihove vlastite djece. Danas je vrlo teško ako ne i nemoguće naći poštena čovjeka čak i među Muslimanima. Knjiga i štampe je na svakom koraku ali je neznalica i budala još više.]

DVADESET OSMO POGLAVLJE

OPIS LJUDI NA KOJE ĆE DOĆI SMAK SVIJETA

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra (radiallahu `anhu) da je Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) rekao: “Smak svijeta neće doći dok Allah ne uzme sebi najbolje ljude na zemlji, samo najgori će ostati živi tada, i neće znati za dobro niti će zabranjivati ikakvo zlo.” (Ahmed) [Prevodilac: Danas je vrlo malo onih koji su dobri a još manje onih koji zabranjuju zlo.)

Abdullah ibn Mesud (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Govorljivost može biti sredstvo zavođenja, a najgori ljudi će biti oni na koje će Smak svijeta dočekati dok su živi, i oni koji prave od grobova Džamije (tj. grade đamije nad grobovima).” (Ahmed) [Prevodilac: danas je mnogo onih koji lijepo pričaju a vrlo ružno se ponašaju.]

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta neće doći dok na zemlji bude ljudi koji govore “LA ILAHE ILLALLAH”. (Ahmed)

Enes (radiallahu `anhu) kaže: “Smak svijeta neće doći sve dok na zemlji bude neko govorio “ALLAH, ALLAH.” (Ahmed)

Ima dva mišljenja o značenju rečenice, “…dok ne bude nikog na zemlji ko će govoriti “ALLAH, ALLAH”:

1) To može značiti da niko neće zabranjivati zlo i nevaljaštine. Već smo naveli Hadis od Abdullaha ibn Amra (radiallahu `anhu): “Samo najgori ljudi će ostati, i oni neće znati nizakakvo dobro niti zabranjivati ikakvo zlo.”

2) To isto može značiti da Allah (dželle dželaluhu) više neće biti spominjan, niti će neko znati za Njegovo Ime, nevjerstvo će prevladati zemljom, kao što smo vidjeli u predhodnom Hadisu: “Dok ne bude bilo nikoga da govori ili vjeruje u -LA ILAHE ILLALLAH-.”

Ajša (radiallahu `anhu) kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je došao kući i rekao: “O Ajša, tvoj narod će biti prvi od mog Ummeta da mi se pridruži.” Kada je sjeo, ja rekoh: “O Allahov Poslaniče, kad si došao u kuću rekao si nešto što me je preplašilo.” On reče: “Šta to? Ja rekoh: “Rekao si da će moj narod biti prvi da ti se pridruži od tvog Ummeta.” On reče: “Jesam.” Ja ga upitah: “A zašto?” On reče: “Smrt će biti često među njima, i njihovi rođaci će biti ljubomorni na njih.” Ja upita: “Kakvi će ljudi biti poslije toga?” On reče: “Kao skakavci: jaki će gutati slabe, sve dok Smak svijeta ne nastupi.” (Ahmed)

Elba el-Selami kaže: “Poslanik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: “Smak svijeta će doći samo na najgore ljude.” (Ahmed)

[Prevodilac: znamo iz Hadisa da u vrijeme stvarnog i totalnog uništenja Kosmosa na zemlji neće živjeti nijedan Musliman jer će im Allah uzeti duše prije tog užasnog događaja. O moj Allahu, uključi nas među te Muslimane prije nego što dođesudnji čas i sačuvaj nas nevjerstva u svakom obliku. Amin!]

K R A J

Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao :

„Temelji Sunneta kod nas su: Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera, ostavljanje bid’ata (novotarija), jer svaka novotarija je zabluda.

1. Pridržavanje onoga na čemu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihovog primjera,

Dokaz za to su riječi Uzvišenog : „ A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, Mi ga okrenemo onome što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to stjecište. “ (En-Nisa, 115)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Onaj koji od vas bude dugo poživio vidjet će mnoga razilaženja, pa se pridržavajte moga Sunneta i sunneta ispravnih halifa. Čvrsto se za njih uhvatite.“ (Sahihu Ebi Davud, 3851)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje i Spašenu skupinu, govoreći: „Ona je na onome na čemu sam ja danas i moji ashabi.“ (El-Albani, Es-Sahiha, 1/361)

Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Ko se od vas povodi neka se povodi i uzima uzor u ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su od ovog Ummeta bili najdobrostivijih srca, najdubljega znanja, najmanje su se prikazivali drugima, najbolje su ustrajavali na uputi, najbolje su se pokazali u svim situacijama, bili su narod kojeg je Allah odabrao za druženje sa Njegovim Vjerovjesnikom. Spoznajte njihovu vrijednost i slijedite ih u njihovim predajama. Oni su bili na ispravnoj Uputi.“ (Ibn Abdulberr, Kitabu džami’a bejanil-’ilm, 1810)

Ibn Avn je govorio : „Neka se Allah smiluje čovjeku koji se pridržava i koji je zadovoljan ovom predajom, pa makar je smatrao teškom ili nedostižnom.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 291)

Ibrahim En-Nehai je rekao: „Da su ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, potirali po noktu ja ga ne bih prao tražeći tako vrijednost njihovog slijeđenja.“ (Ibn Betta, El-Ibane, 254)

Od Omera ibn Abdul-Aziza prenosi se da je nekom svom namjesniku dao oporuku u kojoj je stajalo: „Preporučujem ti bojazan od Allaha i umjereno slijeđenje Njegove naredbe, slijeđenje Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ostavljanje onoga što su uveli novotari poslije njega nakon što je uspostavljen njegov Sunnet. Allah ih nije obavezao da nose terete novotarstva. Znaj da čovjek neće unijeti novotariju a da za nju već prije nije donesen dokaz i pouka iz nje. Zato, pridržavaj se Sunneta jer ti je on, s Allahovim odobrenjem, zaštita. Znaj da je onaj koji je uspostavio Sunnete znao šta se nalazi u onome što je suprotno njima u vidu greške, spoticaja, bespotrebnog zalaženja u stvari i nedoličnosti. Prethodnici (selefu salih) su se držali granica znanja i pronicljivim pogledima su se ustegnuli od novotarija. Oni su bili daleko jači da bi mogli tragati za novim stvarima, ali nisu (za njima) tragali.“ (Sahihu Suneni Ebi Davud , 4612; Tahridžuš-šeri’a, 292)

Imam El-Berbehari kaže: „Znaj, Allah ti se smilovao, da Islam čovjeka neće biti potpun sve dok ne bude slijedio, potvrđivao i bio pokoran. Ko tvrdi da je od Islama preostalo nešto što ashabi Muhammeda nama nisu dostavili, slagao je na njih. Dovoljno je grijeha da se oko toga pojavi razilaženje i da se oni vrijeđaju. Takav čovjek je zalutali novotar koji u islam unosi ono što nije od njega.“ (Imam Berbehari, Šerhus-sunneh, 7)

Imam El-Berbehari, također, kaže: „Pridržavaj se predaja (hadisa) i sljedbenika predaja. Njih pitaj, sa njima sjedi i od njih uzimaj.“

Ko želi još saznanja o ovome pitanju neka pogleda knjigu „El-I’atisam“ od Imama Eš-Šatibija, Allah mu se smilovao, jer je to vrijedna knjiga koja u sebi nosi velike koristi. Nema bolje knjige o ovoj tematici.

2. ostavljanje bid’ata ( novotarija ), jer svaka novotarija je zabluda.


Uzvišeni kaže: „Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! A kako malo vi pouku primate! “ (El-E’araf, 3)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Čuvajte se uvedenih stvari, jer je svaka uvedena stvar novotarija.“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to se odbacuje.“

Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: „Čuvajte se novotarstva, pretjerivanja i bespotrebnog zadubljivanja u stvari. Pridržavajte se prvih izvora Islama (Kur’ana i Sunneta).“ (Darimi,1/54; Ibn Betta)

Od Ibn El-Musejjiba prenosi se da je vidio čovjeka kako poslije nastupanja zore klanja više od dva rekata na kojima se više puta pregibao, pa mu je to zabranio. Čovjek je rekao. „Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti zbog namaza?“ Rekao je: „Ne, ali će te kazniti zbog suprotstavljanja Sunnetu.“ (El-Bejheki. El-Irvau, 2/236)

Imam Hasen ibn Alijj el-Berbehari (umro 329.g.h.) kaže: „Čuvajte se malih uvedenih stvari, jer male novotarije rastu sve dok ne postanu velike. Svaka novotarija koja je uvedena u ovaj Ummet na početku je bila malena i slična istini. Time su bili obmanjeni oni koji su je prihvatili, pa nisu imali izlaza iz nje. Tako je , ta novotarija, postala dio vjere koja se ispovijeda i onda su skrenuli sa pravog puta i izašli iz Islama. Pogledaj, Allah ti se smilovao, kada čuješ govor od bilo koga posebno u tvome vremenu, nemoj žuriti. Nemoj ni u šta ulaziti sve dok ne pitaš ili ne pogledaš da li je o tome govorio neki od ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ili jedan od učenjaka. Ako to djelo budu u skladu sa predajom od njih, onda ga se pridržavaj i ni radi ćega ne prelazi preko njega i nad njim ne preferiraj ništa drugo, jer ćeš pasti u vatru.“ (Šerhus-sunneti, Imam Berbehari, 68)

Omer ibn AbdulAziz je rekao: „Niko nakon Sunneta nema opravdanja za zabludu u koju je ušao i za koju misli da je Uputa.“ (Es-Sunnetu lil-Mervezi, 95)

Ibn Veddah sa lancem prenosilaca koji su povjerljivi prenosi od Ebu Osmana en-Nehdija da je rekao: „Sakupljač zekata Omera ibn El-Hattaba, radiAllahu anhu, napisao mu je da ovdje ima ljudi koji se okupljaju i upućuju dove za muslimane i namjesnika. Omer mu je napisao. „Dođi sa njima!“ Došao je. „Omer je vrataru rekao: „Pripremi bič!“ Kada su ušli kod Omera, njihovog namjesnika je udario bičem.“ (El-Bida’u ven-nehju anha, 26)

Imam Malik kaže: „Onaj koji uvede nešto novo u ovaj naš Ummet, na čemu nisu bili prethodnici ovog Ummeta, tvrdi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznevjerio poslanicu, jer Uzvišeni Allah kaže: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera “ Ono što tada nije bilo od vjere to nije od vjere ni danas. Posljednje generacije Ummeta će biti ispravne samo sa onim s čime su bile ispravne prve generacije.“

Upitan je Imam Malik, Allah mu se smilovao, tako što bi neki čovjek rekao: „Ebu Abdullahu, odakle ću obući ihrame?“ Rekao mu je: „Od Zul-Hulejfe odakle je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oblačio ihrame.“ Rekao mu je: „Ja želim da obučem ihrame od džamije, tj. od kabura.“ Rekao je: „Nemoj to činiti jer se ja pribojavam smutnje za tebe.“ Upitao je: „A kakve smutnje ima u tome? To je samo nekoliko milja koje ću ja dodati.“ Rekao je: „Ima li veće smutnje nego da pomisliš da si ti prestigao u dobrom djelu kojeg Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio učiniti?! Čuo sam Allahove riječi: „ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (En-Nur, 63) “ (Ibn Abdulberr, Džami’ul-bejanil-’ilm; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/261)

Hafiz El-Ismaili (umro 371 g.h.), Allah mu se smilovao, kaže: „Imami u hadisu smatraju da treba izbjegavati novotarije i grijehe. Smatraju da se treba ustegnuti od uznemiravanja, ostaviti ogovaranje, osim onoga koji javno iznese svoju novotariju ili strast u koju poziva. Govor o takvom čovjeku, kod njih, ne smatra se ogovaranjem.“

(I’tikad eimettil-hadis, 78)

3. Ostavljanje rasprave i sjedenja sa sljedbenicima strasti – zabluda.

Uzvišeni kaže: „On vam je već u Knjizi objavio: “Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike. “ (En-Nisa, 140)

Šejh Rešid Rida, Allah mu se smilovao, kaže, komentarišući ovaj ajet: “U ovaj narod, skupinu koje se treba kloniti, ulazi svaki onaj koji unosi nove stvari u vjeru i svaki novotar.“  (El-Menar, 5/463; Tenbihu ulil-ebsar, 76)

U vjerodostojnom hadisu od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao:  „Ko čuje za Džedždžala neka se udalji od njega koliko može. Čovjek će mu doći smatrajući da je vjernik i biti sa njim sve dok ga ne počne slijediti zbog sumnji koje kod njega vidi.“ (Imam Ahmed, Ebu Davud, Sahihul-džami’a, 6301)

Šejh Ibn Bettah, komentarišući ovo kaže: „Ovo je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Čuvajte se Allaha, skupino muslimana, i neka nikoga od vas njegovo lijepo mišljenje o sebi, te njegova spoznaja o ispravnosti njegovog pravca, ne natjera da riziku izlaže svoju vjeru sjedenjem sa sljedbenicima zabluda i da kaže: ‘Ja sam sa njim da bih se raspravljao, ili da bi od njega saznao njegov pravac’. Oni su veći smutljivci nego Dedžal, a njihov govor je zarazniji od šuge i više spaljuje srca nego što to vatrena luč može uraditi. Vidio sam grupu ljudi koja ih je proklinjala i grdila na svojim mjestima okupljanja, negirajući i odbacujući ono što oni zastupaju. Neprestano su jedni prema drugim blagonakloni bili krijući spletke i u dubini duše poricanje, sve dok se nisu njima priključili.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 3/470)

Od Enesa, radijAllahu anhu, se prenosi da mu je došao neki čovjek i rekao: „O Ebu Hamza, susreo sam ljude koji niječu šefa’at i patnju u kaburu.“ Rekao je: „To su lašci pa sa njima nemoj sjediti.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/448)

Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Nemoj sjediti sa sljedbenicima zabluda, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“ (El-Adžurri, Eš-Šeri’a, 455. Ibn Betta, El-Ibane, 619)

Ebul-Dževza, bio je jedan od velikih tabi’ina, kaže: „Da u mojoj blizini budu majmuni i svinje draže mi je nego da bude ijedan od sljedbenika zablude.” (El-Lalikai, Šerh itiqad ehlis sunnet vel džemat, 231)

El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Nemoj sjediti sa sljedbenikom novotarija, jer se bojim da se na tebe ne spusti prokletstvo.“

Ibn Sirinu su došla dva čovjeka od sljedbenika zablude. Rekli su: „Ebu Bekre, hoćeš da ti ispričamo hadis?“ Odgovorio je: „Ne.“ Rekli su: „Hoćeš da ti proučimo jedan ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Ne. Ili ćete od mene ustati ili ću ja ustati.“ Pa su njih dvojica otišli. Neko je rekao: „Ebu Bekre, šta ti je smetalo da ti taj prouči ajet iz Allahove Knjige?“ Odgovorio je: „Bojao sam se da mi prouči ajet, pa da ga iskrive i da to uđe u moje srce.“  (Ed-Darimi, 397; Šerh itiqad, El-Lalikai)

Od Abdur-Rezzaka prenosi se da je rekao: „Rekao mi je Ibrahim ibn Ebi Jahja: „Vidim da su mu’tezile kod vas mnogobrojne.“ Rekao sam: „Da. Oni tvrde da si i ti od njih.“ Rekao je: „Hoćeš sa mnom ući u ovu trgovinu da ti nešto kažem?“ Rekao sam: „Ne.“ Rekao je: „Zašto?“ Odgovorio sam: „Srce je slabo, a vjera ne pripada onome ko nadvlada.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 401; El-Lalikai, Šerh itiqad ehlissunne, 249)

Od Mubeššira ibn Ismaila el-Halebija se prenosi da je rekao: „Imamu El-Evzaiji je rečeno: „ Neki čovjek je rekao: Hoću li sjediti sa sljedbenicima Sunneta i sa sljedbenicima novotarija?“ Imam El-Evzaija je rekao: „Ovaj čovjek želi da izravna Istinu i neistinu.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/456)

Sljedbenici novotarija i zabluda imaju znakove po kojima se raspoznaju. Od njih su:

a. Vrijeđanje Sljedbenika predaja (prenosioci hadisa, izreka ashaba i prvih generacija – selefu salih).

Ebu Hatem er-Razi, Allah mu se smilovao, kaže: „Znak po kojem se raspoznaju sljedbenici novotarija jeste vrijeđanje sljedbenika predaja.“ . (Akidetu Ebi Hatim Er-Razi, 69)

b. Opako neprijateljstvo prema Sljedbenicima hadisa, a šutnja o sljedbnicima zablude i neistine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njihovom opisu kaže: „Ubijaju sljedbenike Islama, a ostavljaju idolopoklonike.“ (El-Buhari, 13/416, Fethul-Bari; Muslim, 1064)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni (umro 449 h.g.) kaže: „Znakovi novotarija kod njihovih sljedbenika su sasvim jasni i očiti. Najuočljiviji dokaz i znak jeste njihovo opako neprijateljstvo prema onima koji prenose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i potcjenjivanje takvih ljudi nazivajući ih marginalistima, neznalicama, bukvalistima i antropomorfistima (oni koji poistovjećuju Allaha, Azze ve Dželle, sa Njegovim stvorenjima). Oni to čine iz uvjerenja da su predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odvojene od znanja, a da je znanje ono što im šejtan ubacuje kao produkt njihovih neispravnih razuma i šejtanskog poigravanja u njihovim tamnim prsima i mislima u njihovim srcima koja su odgoljena od dobra, iskvarenim argumentima. To su oni koje je Allah prokleo.“ (Akidetu selef ashabil-hadis, Imam Es-Sabuni, 102)

El-Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca od Ahmeda ibn Sinana el-Kattana prenosi da je rekao: „Nema na dunjaluku nijednog novotara a da ne mrzi sljedbenike hadisa. Kada čovjek počini novotariju slast hadisa biva iščupana iz njegovog srca.“ (Ibid, 103)

Ebu Nasr el-Fekih kaže: „Nema ništa teže i mrže sljedbenicima nevjerstva od slušanja hadisa i njegova prenošenja lancem prenosilaca.“ (Ibid, 104)

Imam Ebu Osman Es-Sabuni kaže: „Vidio sam sljedbenike novotarija u ovim imenima koja su nadjenuli sljedbenicima Sunneta. U pogledu ovih imena krenuli su putem mušrika u pogledu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su se međusobno izdijelili u njegovom opisu pa su ga neki nazvali čarobnjakom, neki vračarem, neki pjesnikom, neki luđakom, neki opsjednutim a neki lašcem koji izmišlja. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, od tih mahana je bio dalek i čist. Bio je samo poslanik i odabrani vjerovjesnik. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da nađu Pravi put. “ (El-Isra, 48)

Isto tako novotari, Allah ih ponizio, podijelili su se u nazivima onih koji prenose vijesti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i predaje od njega i koji traže uputu u njegovom Sunnetu nazvali su ih marginalistima, a neki antrpomorfistima. Sljedbenici hadisa su čisti od ovih optužbi. Oni su samo sljedbenici svijetloga Sunneta i životopisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ispravnih puteva, jakih argumenata. Allah , Azze ve Dželle, ih je uputio na slijeđenje Njegove Knjige, objave i obraćanja, te slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim predajama. Pridržavanju njegovog životopisa i uputi na slijeđenje Sunneta pomogla ih je njihova širokogrudnost i ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao i prema imamima njegovog Šerijata i učenjacima njihovog Ummeta. Ko zavoli neke ljude sa njima će biti na Sudnjem danu.” (Imam Es-Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 105)

c. Traženje pomoći od namjesnika i vladara

Zbog slabosti argumenta sljedbenika novotarija, nemoći njihovog pravca i pomanjkanja snalažljivosti, radi pobjede svoga poziva pomažu se namjesnicima i vladarima, jer se time vrši jedna vrsta prisile i zastrašivanja, zbog straha od namjesnika da one koji se bune ne zatvore, fizički kazne ili ubiju. Tako su Bišr El-Mevrisi u doba vladavine El-Me’muna i Ahmed ibn Ebu Davud za vladavine El-Vasika ljudima postavili pravce koji nisu imali utemljenje u Šerijatu. 10

Na njih su ih podsticali dobrovoljno i iz prisile, sve dok bolest tih pravaca nije zavladala među ljudima i duže vremena bila potvrđena. Kada novotaru nema odaziva na njegov poziv, onda pokušava podignuti vladare kako bi ojačao svoj poziv. Zato je broj onih koji se odazivaju na ovakve pozive velik, jer su duše mnogih ljudi slabašne. (El-I’atisam, Imam Eš-Šatibi )

Nije nam čudno ono što je historija zabilježila kao iskušenje Imama Ehlis-Sunneta Ahmeda ibn Hanbela i šejhul-islama Ibn Tejmijje, šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, i općenito svih sljedbenika Istine u svakom vremenu i prostoru.

Imam Eš-Šatibi, Allah mu se smilovao, kaže: „Zar ne vidiš stanje novotara u doba tabi’ina i poslije njih? Okružili su se vladarima i utočište našli kod dunjalučara. Ko to nije mogao sakrio se sa svojom novotarijom i s njome pobjegao ne mješajući se sa masama praktikujući je uz korištenje pretvaranja (tukjja).“ (El-I’atisam, Imam Eš Šatibi, 1/167)

d. Novotar povećava svoj trud kako bi na dunjaluku postigao respekt, ugled, poziciju i druge vrste strasti, pa čak tome daje prednost nad ovosvjetskim strastima.

Zar ne vidiš kako se monasi osamljuju u manastirima udaljavajući se od svih naslada i prijeko se posvećujući različitim obredima izbjegavajući strasti. Oni će i pored toga vječno biti u Džehennemu, jer Uzvišeni kaže, u prevodu značenja ajeta:

„Neka lica toga dana bit će potištena, premorena, napaćena, u vatri užarenoj pržena.“ (El-Gašijeh, 2)

„Reci: “ Hoćete li da vas obavijestim o najvećim gubitnicima djela, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade. “ (El-Kehf, 103-104)

Sve to je zbog toga što u tome nalaze na kraju olakšice i pored zalaganja kojima se izlažu, kojima olakšavaju otežano ostvarujući strasti u dušama. Kada se novotaru ukaže ono na čemu je, on to vidi kao privrženo njemu. Šta će ga tada odvratiti od pridržavanja i uvećavanja toga? On misli da su njegova djela bolja od djela drugih, a njegova uvjerenja na većoj uputi i poziciji.  (El-I’atisam Imam Eš Šatibi, 1/165)

„Tako Allah skreće u zabludu onoga koga hoće, i na Pravi put upućuje koga hoće. A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I ona – Vatra je ljudima samo opomena. “ (El-Muddessir, 31)

Neki ljudi bivaju zavarani novotarima jer kod njih vide skrušenost i skromnost, plač i sl., uz mnoštvo ibadeta. Međutim, ovo nije ispravno mjerilo za spoznaju Istine.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u opisu sljedbenika novotarija svojim ashabima rekao: „Jedan od vas će potcjenjivati svoj namaz u odnosu na njihov i svoj post u odnosu na njihov post.“ (Imam Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 106)

Od Imama El-Evza’ija se prenosi : „Do mene je došlo da onaj koji uvede novotariju zablude, šejtan će mu ibadet dragim učiniti ili će ga opasati skrušenošću i plačem kako bi putem njega druge zavodio.“

Najjači znak sljedbenika novotarija


Imam Ebu Osman es-Sabuni kaže: „Jedan od znakova Ehlis-Sunneta je ljubav prema imamima, učenjacima i pomagačima Sunneta i njihova mržnja prema vođama novotarija koji pozivaju u Vatru i svoje sljedbenike upućuju na kuću propasti. Allah , Azze ve Dželle, ukrasio je i osvijetlio srca sljedbenika Sunneta ljubavlju prema učenjacima Sunneta, a to je posebna blagodat od Njega.“

4. Ostavljanje polemike, rasprave i razmirica u Vjeri.


Dokaz za to su riječi Uzvišenog, u prevodu značenja ajeta:

„Predano Mu se obraćajte! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim što ima! “ (Er-Rum, 31-32)

„O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to što se oni po svijetu kreću.“ (Gafir, 4)

„Da li su naša božanstva bolja ili on! A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački. “ (Ez-Zuhurf, 58)

U hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ljudi nakon upute na kojoj su bili nisu zalutali, a da im nije dato raspravljanje.“ Potom je proučio ovaj ajet. (Et-Tirmizi i Ahmed. Sahihu tergib, 137)

U hadisu stoji: „Allahu najmrži čovjek jeste onaj koji se mnogo raspravlja.“ (El-Buhari, 4523; Muslim, 2668)

Omer ibn AbdulAziz kaže: „Ko svoju vjeru učini metom razmirica i parničenja mnogo će mijenjati pravce.“ (Ed-Darimi, 204; El-Adžurri, Eš-Šeri’a, 39)

El-Hasan El-Basri je nekome čovjeku koji je htio da se sa njim raspravlja, rekao: „Što se mene tiče ja sam sagledao svoju vjeru, a ako si ti svoju vjeru izgubio, onda je traži.“ (El-Adžurri, Eš-Šeriah, 241)

Od Ahmeda ibn Ebu El-Havarija se prenosi da je rekao: „Rekao mi je Abdullah ibn El-Bisri, a inače je bio skrušen: „Sunnet kod nas nije da repliciraš sljedbenicima zablude, nego je Sunnet kod nas da ne pričaš ni s jednim od njih.“ (Ibn Bettah, El-Ibaneh, 2/471)

Od Hanbela ibn Ishaka se prenosi da je rekao: „Neki čovjek je Ebu Abdullahu (tj. Ahmedu ibn Hanbelu), napisao pismo u kojem je tražio dozvolu da napiše knjigu u kojoj će pojasniti repliku sljedbenicima novotarija, te da se nađe sa apologetičarima i da se sa njima raspravlja i iznese dokaze protiv njih.

Ebu Abdullah mu je odgovorio:

„S imenom Allaha Milostivog Samilosnog. Neka ti Allah dadne lijepe posljedice i neka od tebe odvrati svaku nezgodu i zabranu za koju smo čuli. Oni koje smo zatekli od učenjaka prezirali su priču i polemisanje sa sljedbenicima zablude. Naređeno je da se pokoravamo i zastajemo na onome što je u Allahovoj, Azze ve Dželle, Knjizi ne prelazeći to.

Učenjaci i dalje smatraju pokuđenim uvođenje kakve knjige ili sjedenje sa novotarima, koji bi mogli navesti neke stvari i time mu pomutiti vjeru. Spas je, inšaAllah, u ostavljanju i izbjegavanju sjedenja sa njima i polemisanja o njihovim novotarijama i zabludama. Neka se čovjek pribojava Allaha, Azze ve Dželle, i neka se pozabavi onim što će mu sutra donijeti korist u vidu dobrog djela koji ide njemu u prilog.

Neka ne bude od onih koji unose nove stvari, a kada iz njih izađe želi da argumentira, a onda se optereti onim što ne može podnijeti i traga za argumentom istinitim ili neistinitim kako bi uljepšao svoju novotariju i ono što je nanovo uveo. Najgore od toga svega jeste da ostavi kakvu knjigu iz koje će se uzimati, jer to želi uljepšati istinom i neistinom, pa makar mu istina bila jasna iz drugih knjiga. Molimo Allaha da nas i vas uputi, a i sve muslimane. Neka je selam na tebe.“ (Ibn Bettah, El-Ibane, 2/338)

Ovo je ozbiljnost od strane Ahmeda ibn Hanbela, Allah mu se smilovao, negiranja uvedenih stvari. Činjenica koja je uspostavljena i koju su potvrdili svi učenjaci Islama, prema onome što znam, jeste da je dozvoljeno pisanje knjiga, a čak i neke o njima je obavezno napisati, jer to spada u opće koristi, kako bi se sačuvalo pet nužnih postavki, a prva od njih je Vjera.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže:

„…poput vođa novotarija iz reda sljedbenika izreka suprotnih Kur’anu i Sunnetu ili fraza oprečnih Kur’anu i Sunnetu. Pojašnjenje njihovog stanja i upozorenje Ummeta na njih je obaveza prema saglasnosti svih muslimana.

Čak je rečeno Ahmedu ibn Hanbelu: „Da li ti je draži čovjek koji posti, klanja i čini i’tikaf ili onaj koji priča o sljedbenicima novotarija?“ Odgovorio je: „Kada klanja, posti i čini i’tikaf, onda to radi za sebe. Međutim, kada govori o sljedbenicima novotarija, onda je to za sve muslimane . To je, svakako, bolje! Iz ovog se očituje da je korist govora o novotarima općenita za sve muslimane u njihovoj vjeri i ulazi u kategoriju džihada na Allahovom putu, zato što je čišćenje Allahovog puta, Njegove vjere, pravca, zakona i odbijanje tiranije i neprijateljstva ovakvih novotara, kolektivna obaveza prema saglasnosti svih muslimana. Da nema onih koje Allah podržava u odbijanju štete koju ovi novotari nanose, vjera bi se iskvarila. Taj nered je veći od nereda kada neprijatelj zavlada. Kada ovi zavladaju, neće upropastiti srca i vjeru koja se u njim nalazi, a ovi novotari u principu upropaštavaju srca.“  (Medžmu’u fetava šejhul islam Ibn Tejmijje, 231-232/28)

5. Sunnet su kod nas predaje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

6. Sunnet pojašnjava Kur’an i dokaze Kur’ana. 14

Dokaz za to su riječi Uzvšenog: „ A tebi objavljujemo Kur’an, da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.“ (En-Nahl, 44)

Mekhul Eš-Šami kaže: „Kur’an je u većoj potrebi za Sunnetom, da ga protumači i pojasni, nego li Sunnet za Kur’anom.“ (Džami’u bejanil-’ilmi, Ibn Abdulberr, 2352)

7. U Sunnetu nema analogije.

Tj., u ispravnom islamskom vjerovanju nema analogije. Svi kategorički šerijatski tekstovi se slijede bez polemisanja, jer se ne mogu shvatiti putem čistog razuma, jer ga nadilaze i prevazilaze.

8. Sunnetu se ne navode slični primjeri.

U hadisu od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Abdest se uzima za ono što je vatra dotakla.“ Jedan od ashaba mu je rekao: „Zašto im nisi naredio da uzimaju abdest poslije korištenja vruće vode?“ Odgovorio je: „Bratiću, kada ti pričam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nemoj navoditi nikakvih primjera.“ (Sahihu Et-Tirmizi, 68)

U hadisu od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, stoji: „Dvije žene iz plemena Huzejl su se potukle. Jedna je na drugu bacila težak predmet, pa ju je ubila, a i dijete u njenoj utrobi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je da je krvarina za njeno dijete rob ili ropkinja, a krvarinu za ovu ženu su morali isplatiti njeni širi srodnici, te da je nasljeđuje njeno dijete i oni sa njim.“ Hamel ibn En-Nabiga el-Huzeli je rekao: „Allahov Poslaniče, kako će neko biti kažnjen za onoga koji ne pije niti jede, ne priča a i ne plače? Zar se može neko za njega sankcionisati?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ovaj je brat astrologa zbog poezije koju je ispjevao.“ (El-Buhari, Muslim, Irvaul-galil, 2205)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je prekorio zbog suprostavljanja presudi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojim mišljenjem i govorom koji je sličan govoru astrologa i njihovim stihovima.

Ebu Muavija je pričao hadis od Ebu Hurejre (pa je Adem nadgovorio Musaa) na mjestu okupljanja na kojem je bio i Harun 15

Er-Rešid. Isa ibn Dž’afer je rekao: „Kako to može biti, a koliki je vremenski period između Adema i Musaa?“ Harun je skočio i rekao: „On ti priča od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ti mu se opireš sa ‘kako’.“

Imam Ebu Osman es-Sabuni, komentarišući ovo što je učinio Harun Er-Rešid kaže: „Ovako je potrebno da čovjek respektuje vijesti od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, primajući ih i predajući im se i potvrđujući ih. Oštro će kritikovati onoga koji ne ide putem kojim je išao Harun Er-Rešid, Allah mu se smilovao, protiveći se ispravnoj predaji sa ‘kako?’, negirajući je i udaljavajući se od nje i ne prihvatajući je kao što je potrebno prihvatiti sve što se navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ (Imam Sabuni, Akidetu selef ashabil-hadis, 12)

-Te predaje ne mogu se shvatiti razumom ili strastima, nego smo ih dužni slijediti i ostavljati zablude.

Prema vjerodostojnim predajama od Alija ibn Ebi Taliba prenosi se: „Da se vjera postiže mišljenjem bilo bi preče potrati donji dio mestvi u odnosu na gornji.“ (Ebu Davud, Ibn Hazm, Bulugul-meramu hasenom,Albani, sahih, 103)

Omer, radijAllahu anhu, kaže: „Sljedbenici mišljenja (racionalisti) su postali neprijatelji Sunneta. Nisu mogli shvatiti hadise niti ih prenositi, pa su potrčali da ih tumače svojim mišljenjima.“ (Džamiu bejanil-’ilmi, Ibn Abdulberr, 975)

9. Čovjek ne biva sljedbenik Sunneta ako izostavi, ne primi i ne vjeruje u jedan od obaveznih Sunneta.

(Sunnet je ovdje u značenju pravca, puta i ispravnog vjerovanja)

10. Vjerovanje u određenje dobra i zla, potvrđivanje hadisa koji govore o tome i vjerovanje u njih. Ne kaže se „zašto“ niti „kako“ nego se potvrđuju i vjeruje u njih. Ko ne bude znao tumačenje hadisa, a ima razuma, to mu je dovoljno i sasvim potvrđeno. Dužan je da u njega vjeruje i da mu se preda, poput hadisa: „Onaj koji je iskren i potvrđen kao iskren.“

-Makar to uši odbile, a slušalac se veoma nelagodno osjećao.

-Onaj koji to sluša dužan je vjerovati, a ne smije odbaciti ni jednog harfa iz tih predaja. Isto se odnosi na hadise koji se prenose od pouzdanih osoba. Ne treba se ni sa kim raspravljati niti ulaziti u 16

polemike. Neće se učiti raspravama. Polemisanje o kaderu, viđenju Allaha, Kur’anu i slično od Sunneta koji su vezani za ispravno islamsko vjerovanje pokuđeno je i zabranjeno.

Ispravni prethodnici (selefu salih) su nekada ispravno islamsko vjerovanje nazivali Sunnetom. Zato su pisali knjige i nazivali ih npr.: ‘Sunnet’, kao što je Es-Sunneh od Ibn Ebi Asima, Es-Sunneh od Abdullaha ibn Ahmeda, Es-Suneh od El-Mirvezija, Es-Sunneh od Ibn Mešahina i Es-Sunneh od El-Hallala.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također kaže: „U mom će Ummetu doći do razilaženja i razjedinjavanja. Bit će ljudi koji će lijepo govoriti a ružno raditi. Učit će Kur’an a neće prelaziti njihove ključne kosti.“ ( Sahihul-džami’a, 3668)
______________________________________________________________

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ljudima će doći varljive godine u kojima će se lažljivac smatrati iskrenim, a iskreni utjerivati u laž. Prevarantu će se davati povjerenje, a povjerljivi će se smatrati varalicom. U njima će progovoriti er-ruvejbida.“ Rečeno je: „Šta je to er-ruvejbida?“ Odgovorio je: „Neuki čovjek koji će govoriti o pitanjima svih ljudi.“

Allahu, pokaži nam Istinu Istinom, i opskrbi nas slijeđenjem Istine. Pokaži nam neistinu neistinom, i opskrbi nas njenim izbjegavanjem. Uputi nas na ono oko čega se razišlo na Istini Tvojom dozvolom. Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.

Hafiz. mr. sci. tefsira Muhamed Porča

U ime Allaha, Milosnog, Samilosnog !
Stoljećima kroz historiju, mnogi su se pitali šta je osnova života, u čemu je svrha boravka na ovom svijetu i da li postoji cilj kojem treba da težimo ? Od čega i kako smo nastali, od čega zavisi način i dužina našeg života, koji su uzroci smrti i da li to predstavlja uništenje jednog ljudskog bića i njegov vječni kraj ? 
Ova i slična pitanja postavljao je čovjek sebi kako bi pronašao zadovoljavajući odgovor i time smirio svoju nemirnu i uplašenu dušu i ubijedio svoj sumnjičavi razum. Našavši se pred kratkoćom života ispunjenim teškoćama i brigama te svjestan da nije odlučivao niti upravljao u nastanku svog života, kao što ne može spriječiti njegov prestanak, čovjek pokušava izaći iz ovog lavirinta. Ima onih čiji mozak staje izgubljen pred ovom stvarnošću, pa su našli privremeno rješenje u odbacivanju svake pomisli na život i smrt, iako u podsvijesti svjesni činjenice da moraju nestati kao što su i postali. Ovakvi su nastojali i nastoje sebe zaposliti svim i svačim kako ne bi imali vremena za razmišljanje o suštinskim pitanjima. Oni se pokušavaju usresrediti na uređenje svog ovozemaljskog života do najmanjih sitnica, kako bi se nakratko proveli i uživali, postavši robovi materije, a sve to pod pritiskom činjenice o smrti. Drugi padaju u očaj, pa i ono malo vremena koje im je dato da žive na ovom svijetu unište u opijanju i ludosti. Mnogi su se poveli za mišljenjima raznih filozofa, koji na osnovu svog razuma i shvatanja nagađaše o svrsi i smislu života i smrti, te se podijeliše da im se ni broj ne zna. 
Iz ovoga se vidi velika potreba čovječanstva za Allahovim poslanicima koji vjerno prenesoše poruke i upute Uzvišenog Stvoritelja. Zbog kratkoće ljudskog života, te činjenice da se više neće vratiti na ovaj svijet i velike mogućnosti da skrenu sa Pravog Puta pod uticajem strasti, neznanja i okolnosti u kojima žive, bila je Allahova milost da šalje Svoje časne i čiste poslanike i vjerovjesnike da ukažu čovječanstvu na put spasa i da ih obavjeste o cilju, svrsi i biti ovog života, kao i o smrti i svemu što dolazi poslije nje. Allahove Objave su jasne smjernice, i svjetlo koje ljudskom rodu daje odgovore na sva goruća pitanja od njihovog interesa. 
Iako razum ima svoje granice i nije u stanju sve da shvati i zaključi, ipak mu je sasvim razumljivo i prirodno, da mi kao stvorenja nismo sami nastali iz slučajnosti, niti smo mi išta stvorili i samim tim postali stvoritelji, već sve stvoreno nužno ukazuje da postoji Stvoritelj svega, Koji je Moćan, Mudar i Znan i koji nije stvoren. Na ovu činjenicu podsjeća nas u Kur'anu Svojim riječima: “Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja ili su oni sebi stvoritelji. Zar su oni stvorili nebesa i Zemlju ?!” Tur 35-36. 
Čista ljudska priroda u kojoj je Uzvišeni učinio ljude upućuje na jednog Stvoritelja kome ništa nije slično niti ravno. U čovjeku je usađena potreba za obožavanjem Stvoritelja i on tome teži. Kaže Uzvišeni u Kur'anu: ” Ti okreni lice svoje kao pravi vjernik čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori. Nema promjene u Allahovom stvaranju – to je prava vjera, ali većina ljudi ne zna. Njemu predano obraćajući se, vi bojte Ga se i namaz klanjajte i ne budite od onih koji Mu širk čine, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim što ima.” Rum 30-32. 
Naći ćemo kroz historiju ljudskog roda da se nikada nije dovodila u dilemu potreba za obožavanjem. Čak i one koji su govorili da ne vjeruju ništa i nemaju potrebe za obožavanjem naći ćemo ih da su vjerni obožavaoci svojih niskih strasti, roda, vođa i vladara, ovosvjetskih malih koristi i dobara i mnogo toga što ne zavrjeđuje da bude obožavano. Osnova problema leži u činjenici kome čovjek čini ibadet i kako, a ne da li nekoga ili nešto obožava. 
Tako ćemo naći da se časni Kur'an ne usredsređuje na govor u pogledu potrebe za obožavanjem, već na činjenicu da taj tačno određeni i precizirani ibadet mora biti upućivan jedinom Stvoritelju Uzvišenom Allahu dž. š. i nikome drugom. 
Ljudi često skreću sa pravog puta pa se spuštaju na niske grane i ponižavaju se obožavajući ono što nije dostojno ibadeta. Tako nalazimo da obožavaju kamenje, drveće, kipove, Sunce, Mjesec, krave, mrtve, svoje sveštenike i vladare, vračare i gatare, marke i dolare, položaje i fotelje i mnogo toga žrtvujući za to svoj život, vrijeme, snagu i napor, trud i zalaganje, boreći se za to, voleći to više od svega drugog i mrzeći u ime toga, slijepo slijedeći različite krive ideologije. 
Allah dž.š. jedini je istinski Bog, jer On, Uzvišeni stvara i rastvara, vlada i gospodari svim. Samo Stvoritelj može biti istinski Bog i samo On zaslužuje da bude obožavan, što podrazumjeva vjerovanje, pokoravanje, veličanje i žrtvovanje. Kaže Uzvišeni: “Samo Njemu stvaranje i naredba pripada! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova. ” A'raf 54. 
I kaže: ” Pa da li je onda Onaj Koji stvara, kao onaj koji ne stvara ?! Zar se nećete urazumiti ?!… ” Nahl 17, i ” Oni kojima se oni, umjesto Allaha mole ne stvaraju ništa, a oni su stvoreni.” Nahl 20.
I kaže: “O ljudi, evo vam jednog primjera, pa ga poslušajte: ‘Zaista oni koje prizivate, pored Allaha, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nesto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji moli i onaj kome se mole” Hadždž 73. 
Ovo je uputa da je Uzvišeni, jedini istinski Gospodar, da je jedinstven po Svojim imenima i svojstvima i da se ibadet mora činiti isključivo i samo Njemu s.v.t. To je pravi put i ovo je savršenost i mudrost Božije Riječi i upute. 
Stvaranje je dokaz da je Allah dž.š. jedini pravi Gospodar, a ovo je opet dokaz da ibadet može i mora biti upućen samo onome ko ga zaslužuje, a to je naš Gospodar Uzvišeni Allah. 
Činjenje svih vrsta ibadeta samo Uzvišenom Allahu jeste, ustvari, kruna i plod ispravnog i potpunog vjerovanja u Allahovu jednoću (tevhid). To je suština šehadeta LA ILAHE ILLALLAH, tj. da se jedinom Allahu dž.š. s pravom upućuje svaki ibadet i da je On s.v.t., jedini istinski Bog i da je sve što se obožava mimo Njega Uzvišenog lažno božanstvo i nedostojno bilo kolikog i bilo kakvog ibadeta. 
Drugi dio šehadeta, tj. MUHAMMEDUN RESULULLAH – Muhammed je Allahov Poslanik, znači potvrdu da mi prihvatamo šerijat – zakon, koji nam je od Uzvišenog Allaha vjerno dostavio slijedeći ga. Širk je uputiti bilo koji ibadet nekome drugome uz ili mimo jedinom Stvoritelju. Onaj koji umre ne pokajavši se od učinjenog širka, njemu je Allah dž.š. haram džennet učinio i mjesto mu je vatra, a grijeh mu nikada oprošten neće biti. 
Kaže Uzvišeni: “Ko širk učini Allahu, tome je zabranio Allah džennet, a boravište njegovo je vatra i niko zulumćarima neće pomoći.” Maide 72.  I kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko učini širk Allahu taj potvorom čini grijeh golemi.” Nisa’ 48. 
Muslimanu pored toga što vjeruje da Allah dž.š. postoji i da je Jedan, i da Mu niko nije ravan, nužno je da to potvrdi svojim djelima i postupcima. 
Ako su nečija djela suprotna šehadetu ili bude radio dobra djela koja je pomiješao sa širkom, ništa mu neće vrijediti ni riječi šehadeta niti učinjena dobra djela, jer ih je pokvario i poništio najvećim grijehom – širkom. 
Kaže Uzvišeni o svojim poslanicima: ” To je Allahova uputa. On upućuje njom koga hoće. A da su oni širk učinili, sigurno bi im propalo ono što su činili”. En'am 88. 
A kaže i Resulu-Muhammedu s.a.v.s.: ” A objavljeno je tebi i onima prije tebe: ‘Ako širk učinis, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego Allaha jedino obožavaj i budi od zahvalnih. ” Zumer 65-66. 
Za veliko čudo mušrici Mekke su vjerovali da je Uzvišeni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj koji daje život i smrt, prima dovu… što nam i časni Kur'an potvrđuje: ” Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja Svim ?’ – Allah!’ – reći će oni – , a ti reci: ‘ Pa zasto Ga se onda ne bojite ?’, ‘To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije istine ima išta osim Zablude ? Pa kuda se onda odmećete?’ Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće oni koji u grijehu žive.” Junus 31-33. 
Ali im nije to bilo dovoljno da ih izvede iz kruga širka i nevjerovanja, pa se Poslanik s.a.v.s. borio protiv njih. To zato što ih vjerovanje samo u Allahovo dž. š. gospodarstvo nije spriječilo da drugima pored Njega ibadet čine i traže posrednika u obraćanju i obožavanju Njega kao što kaže Uzvišeni: “Mi ti doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući Vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu ! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik” Zumer 2-3. 
Svi poslanici od Allaha s.v.t. dolazili su sa istom porukom šehadeta i pozivom u Allahovu jednoću. Kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite !” Enbija’ 25. 
Pravo samo Uzvišenog Allaha na ibadet vidimo kroz savršenost Svevišnjeg koju upoznajemo preko Njegovih najljepših imena i svojstava, tj. jer je dostojan ibadeta sam po sebi i zato što je i još uvijek daje blagodati ljudima, koje im samo On Uzvišeni može dati kao što su hidajet (uputa), vladanje ljudima i svim njihovim djelima (Rabb), i stvaranje ljudi kao i svega što postoji. Kaže Uzvišeni: “Allah stvara i vas i ono što učinite” Saffat 96. 
Podsjetimo se kroz slijedeće kur'anske ajete na Veličinu našeg Uzvišenog Stvoritelja, njegovu jedinstvenost i neke od blagodati koje nam podari. Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!’ Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu pridružuju oni. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Kako nikako vi da poruku primite ! – Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? kako je Allah visoko iznad onih kojima Njemu širk čine !” Neml 59-63. 
Kada smo svjesni činjenice da ni najjednostavnija olovka nije mogla sama nastati i time poslužiti svojoj svrsi, kada čovjek koji je daleko složeniji od jedne olovke nije mogao slučajno postati, i kada ovaj savršeno uređeni kosmos i precizno uspostavljeni zakon nije se sam od sebe našao, onda je veoma jasno svakom razumnom, da ni život ljudski nije bez cilja i svrhe. To nije samo život i smrt, jelo, piće i uživanje i ništa više. Oni koji su svoje razmišljanje i rad sveli samo na ovo gori su od stoke koja i nema razuma da shvati bit života i smrti. Kaže Uzvišeni: „ Allah zasigurno uvodi one koji vjeruju i čine dobra djela u bašče ispod kojih rijeke teku: “A oni koji ne vjeruju oni se naslađuju i žderu baš kao što stoka ždere, a vatra je njihovo stanište.” Muhammed 12. 
Zaista je trebala ogromna moć, znanje i mudrost da bismo se našli na ovoj Zemlji i nema sumnje da je sve to precizno isplanirano, kako naše stvaranje, tako život na Zemlji i smrt. 
I pored ovakvih jasnih dokaza ima onih koji pomišljaju da ovaj život nema cilja te i ne mare za onim što čine niti pomišljaju da će za svoje postupke odgovarati pred nekim nakon svoje smrti. Kaže Uzvišeni: “Zar ste mislili da smo Mi vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti. I neka je uzvišen Allah, vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega Gospodara Prijestolja veličanstvenog.” Mu'minun 115-116. 
I kaže: “Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti. Zar nije bio kaplja koja se iz sjemena izbaci, zatim zametak on bi, pa ga On stvori i obličje podari i od njega onda vrste dvije muškarca i ženu stvori. Pa zar Taj moćan nije da mrtve oživi ?! Kijame 36-40. 
Cilj ljudskog zivota je ibadet Allahu dž.š., tj. biti Mu u pokornosti što obuhvata uvjerenje, rad i riječi sa kojima je On Uzvišeni zadovoljan sa jedne i klonjenje svega što je zabranio i pokudio Sveznajući sa druge strane. To potvrđuje jasni ajet: ” Džine i ljude sam stvorio samo da Mi ibadet čine. “Zarijat 56. 
Tako je cijeli život jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj službi i ibadetu. To je pravo našeg Stvoritelja, a naša dužnost prema Njemu. U tome je opet korist nama i tome nije potreban Svevišnji. Naše vjerovanje i postupci trebaju i moraju da budu iz saznanja i ubjeđenja, a ne iz običaja i pukog slijeđenja svega onoga što je naslijeđeno od predaka, bilo to dobro ili loše. Mi svoju vjeru treba da crpimo samo sa čistog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upućivača ljudi, od Sveznajućeg, Svevišnjeg i Svemogućeg kroz časni Kur'an i sunnet Resullullaha s.a.v.s. i to samo u ime našeg Gospodara koji jedino stvara. To je pokornost Uzvišenom Allahu, a samim tim i ibadet (Boguugodno djelo) kojim se Svevišnjem približavamo. 
Saznati istinu je nešto uzvišeno i vrijedno, a ustrajati na istini je još važnije i vrijednije. Kaže Uzvišeni: “Oni koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, a zatim ustraju na tome, dolaze im meleki – ‘Ne bojte se i ne žalostite i radujte se džennetu koji vam je obećan.” Fussilet 30. 
Svaka žrtva i požrtvovanje na tom putu postaje lahko. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih i iskrenih robova koji riječima iskazuju, a djelima potvrđuju : “Moj namaz i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” En'am 162-163. 
To je iskrena predanost uzvišenom Gospodaru i to je značenje islama sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici od prvog do posljednjeg, Ono što danas nalazimo među onima koji za sebe kažu da su sljedbenici nebeskih objava samo je izblijedjela slika onoga što poslanici donesoše ljudima, a mnogo toga je iskrivljeno. Samo je islam ostao u svojoj orginalnoj formi kakav je objavljen upućujući na istinito od prije objavljenog i ukazujući čovječanstvu na pravi put. 
Svi smo svjedoci kratkoće našeg života i njegove neizvjesnosti. Pored toga najmanje jednu njegovu četvrtinu mi provedemo u spavanju, jedan dobar dio nam prođe, ne znamo ni kako, u igri i zabavi, a jedan period nas taru brige, tuge, problemi, bolesti i napori u borbi za egzistenciju. Kad uz to uzmemo u obzir da ima onih koji i ne dožive starost, već u cvijetu svoje mladosti raznim nesrećama, ratovima i bolestima gube život i bivaju stavljeni rukama svojih najbližih u zemlju ili im se ni za grob ne zna, onda čovjek shvaća svu bezvrijednost ovosvjetskog života i to da on nikako ne može biti sam za sebe cilj. 
Mnogi su tragali za srećom i zadovoljstvom na ovom svijetu. Mislili su da je bogatstvo, slava, položaj u društvu i mnogo toga drugog, ono što usrećuje čovjeka, pa nakon uloženog ogromnog napora opet ne nađoše sreću. Šta više ono u čemu su se nadali sreći često postane uzrokom njihove nesreće i nezadovoljstva. 
Sakupljenim imetkom, položajem i čašću nisu u stanju sebi život produžiti niti obezbijediti vječnost na ovom svijetu. Kada dođe čas smrti ništa se sa sobom ne može ponijeti, već sve ostaje drugima. Kaže Resulullah s.a.v.s.: “Govori potomak Ademov: ‘Moj imetak, moj imetak’, a zar tebi potomče Ademov nešto pripada mimo onoga što pojedeš, pa uništiš, ili obučeš, pa upotrijebiš, ili podijeliš kao sadaku, pa sačuvaš, a što je mimo toga on odlazi i ostavlja ga ljudima.” Prenosi Muslim. 
Samo ono što čovjek uradi iz pokornosti Stvoritelju od dobra u ime Allaha dž.š., a musliman je, imaće od toga koristi i ono ostaje trajno. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: ” Mrtvoga prati troje, dvoje se vraća, a jedno ostaje sa njim. Prati ga njegova porodica, imetak i djela, pa se vraća nazad njegova porodica i imetak, a ostaju njegova djela” Bilježe Buharija i Muslim. 
Oni koji misle da nema ništa poslije smrti i da je ovaj život jedini koji žive, te, da poslije njega zemlja postaju i ništa više, najprivrženiji su ovom svijetu i najveća želja jednog od njih jeste da živi “orlova vijeka”, tj. hiljadu godina da se protegne njegov život. Ali to je ustvari i kada bi se ostvarilo, samo privremeno rješenje za njega, jer opet valja umrijeti i po njegovom ništavilo postati. Kaže Uzvišeni: “I naći ćeš ih sigurno da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca, svaki bi volio da poživi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo”. Bekare 96. 
Nevjernik je nesretan kada pomisli da će mu smrt doći i da se od toga izvući nikako ne može. To saznanje pogoršava neminovnost da će ovo tijelo, koje je do juče čistio, uljepšavao i mirisao, biti stavljeno u blato i zemljom zatrpano, a potom jadno rastočeno i u zemlju pretvoreno i, po njegovom shvatanju, nikada više neće biti u život dovedeno, niti će mu kroz generacije spomen ili kakav trag ostati. Takvi žive i na ovom svijetu u tjeskobi i nesrećama, pa sebi pomute užitak kratkog provoda, a u nesrećama su očajni i gube svaku nadu. Kaže Uzvišeni: “A onaj koji se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. ‘Gospodaru moj – reći će – zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao ? ‘Evo zašto’ – reći će On: ‘ Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ti isto tako bivaš zaboravljen. I tako Mi kažnjavamo sve one koji pretjeruju i u dokaze svoga Gospodara ne vjeruju, a patnja na onom svijetu, zaista je bolnija i vječna”. Ta-ha 124-128. 
Oni koji ne shvaćaju i ne prihvaćaju da njihov život ima svoju tačno određenu svrhu i cilj, koji misle da je granica do koje dosežu jelo, piće i uživanje, nema sumnje da su oni zaslijepljeni i slijepi pored očiju i da lutaju stranputicom. Kaže Uzvišeni: “Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep biće slijep i na onom i na najvećoj stranputici “. Isra’ 72. 
Poznato nam je da svaki organ u našem tijelu ima svoju funkciju i ulogu i da nikako nije suvišan, iako mi u svemu i u potpunosti nismo kadri da saznamo čemu on sve služi. Sve je stvoreno sa savršenom mudrošću, po preciznim zakonima i u potpunosti radi kao jedna cjelina i u međusobnom je skladu. Kako onda shvatiti cjelokupno kompleksno ljudsko tijelo i život da su nastali slučajno i bez cilja. Pametan i razuman čovjek neće ništa uraditi što nema svoju korisnu svrhu, a šta reći za Stvoritelja ljudi koji nas stvori u najboljem obliku i skladu te nam potčini sve što je na nebesima i što je na Zemlji i savršene zakone uspostavi. Zar neko može i pomisliti da bi nas On Uzvišeni uzalud stvorio i da Mu se nećemo vratiti. 
Kao što nas je Mudri i Znani, Moćni i Svemogući iz ništa stvorio, te u nama i oko nas zakone uspostavio, isto tako je odredio propise i principe po kojima je čovjek dužan raditi da bi mu život bio u skladu sa ciljem zbog koga je i stvoren. Pokornost Stvoritelju je cilj ovosvjetskog života, a rezultat toga je garantovana sreća i potpuni uspjeh.
Onaj koji je najbolje znao i zna da nas stvori i u najljepšem obliku nas načini, koji je odredio i uspostavio zakone po kojima živimo i po kojima postoji cjelokupni kosmos svakako najbolje zna šta je najbolje i najprikladnije za nas i šta nas dovodi do stvarne sreće koja ne prestaje, te nam je to, kroz časnu knjigu Kur'an i preko svog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. dostavio i propisao kroz cjelokupan naš ovosvjetski život i sve radnje u njemu. 
One koji se ohole i glave svoje okreću ili misle da mogu donositi zakone poput Stvoritelja samo sebe i druge zavaravaju. Kaže Uzvišeni: ” Sunce i Mjesec i zvijezde su potčinjene Njegovom odredbom. Samo Njemu stvaranje i naredba pripada. Uzvišen nekaje Allah Gospodar svjetova.” A’ raf 54. 
Tako musliman koji se pokorava Allahovom Zakonu i koji radi po propisima izvornog islama živi u skladu sa ciljem zbog kojeg je stvoren. Način svoga života on je uskladio volji svoga Stvoritelja i Vladara, pa osjeća zadovoljstvo i sreću još na ovom svijetu pored teškoća sa kojima se susreće, a to se ne može dobiti niti kupiti ni svim bogatstvima ovog svijeta. A na ahiretu u zadovoljstvu svoga Gospodara i Njegovom džennetu ima takvu nagradu koja prevazilazi mogućnosti opisa sreće i blagostanja. 
Kafir i asija i pored ponekad prividne sreće na ovom svijetu osjeća nesigurnost, izgubljenost i nesreću, i pozeljeće da se vrati u ovosvjetski život i učini dobra djela koja je propustio. Kaže Uzvišeni: ” Kad nekom od njih smrt dođe i on uzvikne: ‘ Gospodaru moj povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.’ Nikada ! To su riječi koje će on uzalud govoriti.” Mu'minun 99-100, a na Dan suda će reći: ” Gospodaru naš vidjeli smo i čuli, pa nas vrati radićemo dobra. Mi smo ubijeđeni. ” Sedžda 12. 
Ali zasigurno povratka nema, jer Uzvišeni kaže: “A da ti je vidjeti kad pred vatrom budu zadržani, kako će reći: ‘Da nam je da vraćeni budemo – pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo i da vjernici postanemo” Ne, ne. Njima će očevidno postati ono što su prije krili. A kada bi bili vraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci. Oni govore: ‘ Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!’ “A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kada in On upita: ‘Zar ovo nije istina?’ – odgovoriti: ‘Jeste tako nam Gospodara našeg!’ – a i kako će On reći: ‘E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!’ Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im iznenada Čas Sudnji dođe, i reći će: ‘O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!’ i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! Život na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite ?” En'am 27-32 
Tada ništa neće koristiti nevjerniku i nema mu spasa. Kaže Uzvišeni: ” Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta, njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.” Ali Imran 91. 
Ponižavajuće je za čovjeka i nepravda u pogledu njegovog Gospodara da ne zna zašto je stvoren i ko ga načini i sve blagodati mu dade. Sve upućuje na Uzvišenog Stvoritelja i našu dužnost da mu hvalu i zahvalnost iskazujemo. Svi propisi koje odredi da se po njima vladamo su opet nama od koristi i časti i zaštita naša od onoga što nam ne dolikuje. Tako biva očuvana čovjekova vjera, život, čast, razum i imetak. Ovaj svijet je njiva ahireta, pa što na njoj sijemo tamo ćemo požnjeti. To ne znači zanemarivanje ovosvjetskog života i povlačenje iz njega već aktivno učestvovanje u njemu na putu do ahireta u skladu sa propisima našeg Veličanstvenog Gospodara. Kaže Uzvišeni: “i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio i ne čini nered na Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ” Kasas 77. 
Kao što zivimo, tako ćemo i umrijeti, a kao što smo nastali, a nismo bili ništa isto tako ćemo biti proživljeni nakon naše smrti. Svaki čovjek u svojoj bliskoj prošlosti nije bio ni pomena vrijedan. Kaže Uzvišeni: “Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?” Insan (Dehr) 1 
I kaže u jednostavnom logičnom odgovoru čovjeku podsjećajući ga na prvo stvaranje: “Čovjek govori: ‘Zar ću kad umrem zaista biti oživljen?’ A zar se čovjek ne sjeća da Smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa. ” Merjem 66-67. 
Neopisiva je moć i mudrost Gospodara našeg. On nam potanko opisuje kako nas stvori da bismo iz toga pouku crpili i bili svjesni da ćemo se Njemu Uzvišenom vratiti. “O ljudi kako možete sumnjati u oživljenje, – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zametka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu ! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono štom znaju.” Hadždž 5, i kaže Uzvišeni iznoseći čovjeku nepobitne dokaze o mogućnosti njegovog proživljenja: “Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, a on je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživjeti kosti?, kad budu istrulile?’ Reci: ‘Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; on dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome ložite. ‘ Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične ? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; a odredba Njegova, kada On nešto hoće, samo je da tome rekne: ‘Budi !’ – i ono biva. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj ruci je vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti !« Jasin 77- 83 
A nakon proživljenja biće veliki Sud čiste pravde da se vidi šta je ko namjeravao, radio i govorio. I kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili nijednog nismo izostavili -, pred Gospodarom tvojim biće oni u redove izloženi: ‘Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti. ‘ I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govoriće – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu uciniti.” Kehf 46-49, i kaže: ” Nebo i Zemlju i ono što je između njih nismo uzalud Mi stvorili, to je pretpostavka nevjernika, a teško nevjernicima od vatre. Zar ćemo učiniti one koji vjeruju i čine dobra djela kao one koji nered prave na Zemlji, Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima. ” Sad 27-28 
Zato pametan i razborit sebe u toku ovosvjetskog života preispituje i priprema odgovor za taj dan. On je svjestan činjenice da ga njegov Stvoritelj prati i nadgleda te se ustručava Njega Uzvišenog, pa ako i nekada zbog svoje slabosti i šejtanovih spletki i pogriješi, on pohita da se ispravi i pokaje. 
Put jednog muslimana iskreno predanog Gospodaru svome jeste da sazna istinu i odredbu objavljenu od Uzvišenog Allaha i da po tome radi, druge tome podučava, to brani od nasrtaja zlonamjernika i za to se zalaže. Naš put je Put čistog i izvornog znanja i rada po njemu, te strpljenja, izdržljivosti i ustrajnosti. Često musliman nailazi na poteškoće ispravno vjerujući, pridržavajući se propisa i prave vjere i šireći islam među ljudima. To nas ne smije pokolebati, jer takav je Allahov zakon, da će onaj ko se zalaže za vjeru biti stavljen na provjeru kako bi se pokazala njegova iskrenost i učvrstio u istini. 
Djela učinjena bez izvornog i čistog znanja mogu biti pogrešna, kao što je pokuđeno ne slijediti ono što se zna. Musliman se mora odlikovati nad drugima po svom znanju Allahovih propisa i radu po njima. On je živi primjer ljudima kako treba postupati i svoj život urediti u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha. Mi ne smijemo sebi dozvoliti da razlika između nas i drugih bude samo po imenima. Ako se neko deklarisao muslimanom on je dužan pridržavati se pravila i uslova ovog časnog imena, te se čuvati svega što je u suprotnosti njegovoj ili mu ne dolikuje. Naša vjera je iz ubjeđenja, a ne puko nasljedstvo naših predaka bez njegovog shvatanja i iskrenog prihvatanja, a naš rad uvijek moramo preispitivati da li je samo u ime Uzvišenog Allaha. 
Izvori naše čiste vjere su Kur'an – Allahova riječ i uputa ljudima koja ostaje izvorna do Sudnjeg dana, i sunnet – praksa Resulullaha s.a.v.s. koji je došao do nas vjerodostojnim predajama. Ashabi – najbolja generacija muslimana su ove izvore ispravno shvatili, po njima radili, za njih se borili i zalagali, njih branili i na najbolji način nam ih prenijeli i predali. 
Ova vjera je isključivo pravo Allaha dž.š. i niko nema pravo da je mijenja. Objavljeni propisi su trajni i važeći za sve generacije ljudi i na svakom mjestu do Sudnjeg dana. Ulema – islamski učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika te smo dužni prihvatiti ono čemu nas poučavaju. Dva su osnovna svojstva koja se moraju naći pri ulemi, to je ilm ili čvrsto i izvorno znanje temelja vjere, Kur'ana i sunneta i onoga što je izvedeno iz toga na osnovama tumačenja prvih triju najboljih generacija muslimana jer su oni svjedoci Objave i učesnici događaja povodom kojih je objavljen Kur'an i najbolje poznaju Poslanika s.a.v.s. i njegove riječi i postupke; kaže Uzvišeni : ” I nipošto ne slijedite put onih koji ne znaju. ” Junus 89 
Zatim kaže: ” Mi smo tebe učili da ideš zakonom jednim u vjeri, pa ga ti slijedi, a nemoj slijediti strasti onih koji ne znaju, oni te zbilja od Allaha nimalo odbraniti ne mogu.” Džašije 18-19, i takvaluk – bogobojaznost, ono što čisto i čvrsto zna da ispravno prenosi ljudima i da mu djela nisu u suprotnosti sa onim čemu podučava. 
Kaže Uzvišeni: ” I slijedi put onoga koji se iskreno obraća Meni ” Lukman 15. Ovaj svijet je samo prolazna stanica na putu do ahireta i ovo nam je jedina neponovljiva prilika da radimo i zaradimo za vječni svijet. Cilj našeg cjelokupnog života jeste da budemo našem Stvoritelju u pokornosti, što obuhvata sva naša djela kako unutrašnja tako i vanjska. Mi smo počašćeni time što nam se Uzvišeni, kao čovječanstvu, obratio svojim govorom preko Svoga Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji dođe u nizu Njegovih poslanika i vjerovjesnika kao njihov pečat, i što nam je ukazao na pravi put, put sreće i spasa. 
Izlazak iz problema današnjice jeste samo u poznavanju i pridržavanju izvornog islama kroz Kur'an i sunnet slijedeći osvjedočenu ulemu Ehli sunneta i džema'ata i u zajedničkom ulaganju napora ovog ummeta na proširenju Allahove Riječi i Objave, te u odbrani iste. 
Allahova dž.š. pomoć je uz one koji pomažu Njegovu čistu vjeru i zalažu se za nju. Naša dužnost i obaveza jeste da pomognemo islam i radimo na njegovom širenju, svako prema svome znanju i mogućnostima. Ovaj svijet prolazi kao što je prošao onima prije nas, pa ćemo iza toga stati pred svog Uzvišenog Gospodara i nakon polaganja računa naći ono što smo radili prije. 
Pametan nikada neće zamijeniti vječno za prolazno niti bezvrijedno za neprocjenjljivo. 
_________________________________________________________________

Hafiz. mr. sci. tefsira Muhamed Porča

U ime Allaha, Milosnog, Samilosnog !
Stoljećima kroz historiju, mnogi su se pitali šta je osnova života, u čemu je svrha boravka na ovom svijetu i da li postoji cilj kojem treba da težimo ? Od čega i kako smo nastali, od čega zavisi način i dužina našeg života, koji su uzroci smrti i da li to predstavlja uništenje jednog ljudskog bića i njegov vječni kraj ? 
Ova i slična pitanja postavljao je čovjek sebi kako bi pronašao zadovoljavajući odgovor i time smirio svoju nemirnu i uplašenu dušu i ubijedio svoj sumnjičavi razum. Našavši se pred kratkoćom života ispunjenim teškoćama i brigama te svjestan da nije odlučivao niti upravljao u nastanku svog života, kao što ne može spriječiti njegov prestanak, čovjek pokušava izaći iz ovog lavirinta. Ima onih čiji mozak staje izgubljen pred ovom stvarnošću, pa su našli privremeno rješenje u odbacivanju svake pomisli na život i smrt, iako u podsvijesti svjesni činjenice da moraju nestati kao što su i postali. Ovakvi su nastojali i nastoje sebe zaposliti svim i svačim kako ne bi imali vremena za razmišljanje o suštinskim pitanjima. Oni se pokušavaju usresrediti na uređenje svog ovozemaljskog života do najmanjih sitnica, kako bi se nakratko proveli i uživali, postavši robovi materije, a sve to pod pritiskom činjenice o smrti. Drugi padaju u očaj, pa i ono malo vremena koje im je dato da žive na ovom svijetu unište u opijanju i ludosti. Mnogi su se poveli za mišljenjima raznih filozofa, koji na osnovu svog razuma i shvatanja nagađaše o svrsi i smislu života i smrti, te se podijeliše da im se ni broj ne zna. 
Iz ovoga se vidi velika potreba čovječanstva za Allahovim poslanicima koji vjerno prenesoše poruke i upute Uzvišenog Stvoritelja. Zbog kratkoće ljudskog života, te činjenice da se više neće vratiti na ovaj svijet i velike mogućnosti da skrenu sa Pravog Puta pod uticajem strasti, neznanja i okolnosti u kojima žive, bila je Allahova milost da šalje Svoje časne i čiste poslanike i vjerovjesnike da ukažu čovječanstvu na put spasa i da ih obavjeste o cilju, svrsi i biti ovog života, kao i o smrti i svemu što dolazi poslije nje. Allahove Objave su jasne smjernice, i svjetlo koje ljudskom rodu daje odgovore na sva goruća pitanja od njihovog interesa. 
Iako razum ima svoje granice i nije u stanju sve da shvati i zaključi, ipak mu je sasvim razumljivo i prirodno, da mi kao stvorenja nismo sami nastali iz slučajnosti, niti smo mi išta stvorili i samim tim postali stvoritelji, već sve stvoreno nužno ukazuje da postoji Stvoritelj svega, Koji je Moćan, Mudar i Znan i koji nije stvoren. Na ovu činjenicu podsjeća nas u Kur'anu Svojim riječima: “Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja ili su oni sebi stvoritelji. Zar su oni stvorili nebesa i Zemlju ?!” Tur 35-36. 
Čista ljudska priroda u kojoj je Uzvišeni učinio ljude upućuje na jednog Stvoritelja kome ništa nije slično niti ravno. U čovjeku je usađena potreba za obožavanjem Stvoritelja i on tome teži. Kaže Uzvišeni u Kur'anu: ” Ti okreni lice svoje kao pravi vjernik čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori. Nema promjene u Allahovom stvaranju – to je prava vjera, ali većina ljudi ne zna. Njemu predano obraćajući se, vi bojte Ga se i namaz klanjajte i ne budite od onih koji Mu širk čine, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka radosna onim što ima.” Rum 30-32. 
Naći ćemo kroz historiju ljudskog roda da se nikada nije dovodila u dilemu potreba za obožavanjem. Čak i one koji su govorili da ne vjeruju ništa i nemaju potrebe za obožavanjem naći ćemo ih da su vjerni obožavaoci svojih niskih strasti, roda, vođa i vladara, ovosvjetskih malih koristi i dobara i mnogo toga što ne zavrjeđuje da bude obožavano. Osnova problema leži u činjenici kome čovjek čini ibadet i kako, a ne da li nekoga ili nešto obožava. 
Tako ćemo naći da se časni Kur'an ne usredsređuje na govor u pogledu potrebe za obožavanjem, već na činjenicu da taj tačno određeni i precizirani ibadet mora biti upućivan jedinom Stvoritelju Uzvišenom Allahu dž. š. i nikome drugom. 
Ljudi često skreću sa pravog puta pa se spuštaju na niske grane i ponižavaju se obožavajući ono što nije dostojno ibadeta. Tako nalazimo da obožavaju kamenje, drveće, kipove, Sunce, Mjesec, krave, mrtve, svoje sveštenike i vladare, vračare i gatare, marke i dolare, položaje i fotelje i mnogo toga žrtvujući za to svoj život, vrijeme, snagu i napor, trud i zalaganje, boreći se za to, voleći to više od svega drugog i mrzeći u ime toga, slijepo slijedeći različite krive ideologije. 
Allah dž.š. jedini je istinski Bog, jer On, Uzvišeni stvara i rastvara, vlada i gospodari svim. Samo Stvoritelj može biti istinski Bog i samo On zaslužuje da bude obožavan, što podrazumjeva vjerovanje, pokoravanje, veličanje i žrtvovanje. Kaže Uzvišeni: “Samo Njemu stvaranje i naredba pripada! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova. ” A'raf 54. 
I kaže: ” Pa da li je onda Onaj Koji stvara, kao onaj koji ne stvara ?! Zar se nećete urazumiti ?!… ” Nahl 17, i ” Oni kojima se oni, umjesto Allaha mole ne stvaraju ništa, a oni su stvoreni.” Nahl 20.
I kaže: “O ljudi, evo vam jednog primjera, pa ga poslušajte: ‘Zaista oni koje prizivate, pored Allaha, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nesto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji moli i onaj kome se mole” Hadždž 73. 
Ovo je uputa da je Uzvišeni, jedini istinski Gospodar, da je jedinstven po Svojim imenima i svojstvima i da se ibadet mora činiti isključivo i samo Njemu s.v.t. To je pravi put i ovo je savršenost i mudrost Božije Riječi i upute. 
Stvaranje je dokaz da je Allah dž.š. jedini pravi Gospodar, a ovo je opet dokaz da ibadet može i mora biti upućen samo onome ko ga zaslužuje, a to je naš Gospodar Uzvišeni Allah. 
Činjenje svih vrsta ibadeta samo Uzvišenom Allahu jeste, ustvari, kruna i plod ispravnog i potpunog vjerovanja u Allahovu jednoću (tevhid). To je suština šehadeta LA ILAHE ILLALLAH, tj. da se jedinom Allahu dž.š. s pravom upućuje svaki ibadet i da je On s.v.t., jedini istinski Bog i da je sve što se obožava mimo Njega Uzvišenog lažno božanstvo i nedostojno bilo kolikog i bilo kakvog ibadeta. 
Drugi dio šehadeta, tj. MUHAMMEDUN RESULULLAH – Muhammed je Allahov Poslanik, znači potvrdu da mi prihvatamo šerijat – zakon, koji nam je od Uzvišenog Allaha vjerno dostavio slijedeći ga. Širk je uputiti bilo koji ibadet nekome drugome uz ili mimo jedinom Stvoritelju. Onaj koji umre ne pokajavši se od učinjenog širka, njemu je Allah dž.š. haram džennet učinio i mjesto mu je vatra, a grijeh mu nikada oprošten neće biti. 
Kaže Uzvišeni: “Ko širk učini Allahu, tome je zabranio Allah džennet, a boravište njegovo je vatra i niko zulumćarima neće pomoći.” Maide 72.  I kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko učini širk Allahu taj potvorom čini grijeh golemi.” Nisa’ 48. 
Muslimanu pored toga što vjeruje da Allah dž.š. postoji i da je Jedan, i da Mu niko nije ravan, nužno je da to potvrdi svojim djelima i postupcima. 
Ako su nečija djela suprotna šehadetu ili bude radio dobra djela koja je pomiješao sa širkom, ništa mu neće vrijediti ni riječi šehadeta niti učinjena dobra djela, jer ih je pokvario i poništio najvećim grijehom – širkom. 
Kaže Uzvišeni o svojim poslanicima: ” To je Allahova uputa. On upućuje njom koga hoće. A da su oni širk učinili, sigurno bi im propalo ono što su činili”. En'am 88. 
A kaže i Resulu-Muhammedu s.a.v.s.: ” A objavljeno je tebi i onima prije tebe: ‘Ako širk učinis, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego Allaha jedino obožavaj i budi od zahvalnih. ” Zumer 65-66. 
Za veliko čudo mušrici Mekke su vjerovali da je Uzvišeni jedini istinski Gospodar, Opskrbitelj, Stvoritelj, Onaj koji daje život i smrt, prima dovu… što nam i časni Kur'an potvrđuje: ” Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja Svim ?’ – Allah!’ – reći će oni – , a ti reci: ‘ Pa zasto Ga se onda ne bojite ?’, ‘To vam je Allah, Gospodar vaš istinski ! Zar poslije istine ima išta osim Zablude ? Pa kuda se onda odmećete?’ Tako će se obistiniti riječ Gospodara tvoga da vjerovati neće oni koji u grijehu žive.” Junus 31-33. 
Ali im nije to bilo dovoljno da ih izvede iz kruga širka i nevjerovanja, pa se Poslanik s.a.v.s. borio protiv njih. To zato što ih vjerovanje samo u Allahovo dž. š. gospodarstvo nije spriječilo da drugima pored Njega ibadet čine i traže posrednika u obraćanju i obožavanju Njega kao što kaže Uzvišeni: “Mi ti doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajući Vjeru ! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu ! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik” Zumer 2-3. 
Svi poslanici od Allaha s.v.t. dolazili su sa istom porukom šehadeta i pozivom u Allahovu jednoću. Kaže Uzvišeni: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet činite !” Enbija’ 25. 
Pravo samo Uzvišenog Allaha na ibadet vidimo kroz savršenost Svevišnjeg koju upoznajemo preko Njegovih najljepših imena i svojstava, tj. jer je dostojan ibadeta sam po sebi i zato što je i još uvijek daje blagodati ljudima, koje im samo On Uzvišeni može dati kao što su hidajet (uputa), vladanje ljudima i svim njihovim djelima (Rabb), i stvaranje ljudi kao i svega što postoji. Kaže Uzvišeni: “Allah stvara i vas i ono što učinite” Saffat 96. 
Podsjetimo se kroz slijedeće kur'anske ajete na Veličinu našeg Uzvišenog Stvoritelja, njegovu jedinstvenost i neke od blagodati koje nam podari. Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!’ Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu pridružuju oni. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Kako nikako vi da poruku primite ! – Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? kako je Allah visoko iznad onih kojima Njemu širk čine !” Neml 59-63. 
Kada smo svjesni činjenice da ni najjednostavnija olovka nije mogla sama nastati i time poslužiti svojoj svrsi, kada čovjek koji je daleko složeniji od jedne olovke nije mogao slučajno postati, i kada ovaj savršeno uređeni kosmos i precizno uspostavljeni zakon nije se sam od sebe našao, onda je veoma jasno svakom razumnom, da ni život ljudski nije bez cilja i svrhe. To nije samo život i smrt, jelo, piće i uživanje i ništa više. Oni koji su svoje razmišljanje i rad sveli samo na ovo gori su od stoke koja i nema razuma da shvati bit života i smrti. Kaže Uzvišeni: „ Allah zasigurno uvodi one koji vjeruju i čine dobra djela u bašče ispod kojih rijeke teku: “A oni koji ne vjeruju oni se naslađuju i žderu baš kao što stoka ždere, a vatra je njihovo stanište.” Muhammed 12. 
Zaista je trebala ogromna moć, znanje i mudrost da bismo se našli na ovoj Zemlji i nema sumnje da je sve to precizno isplanirano, kako naše stvaranje, tako život na Zemlji i smrt. 
I pored ovakvih jasnih dokaza ima onih koji pomišljaju da ovaj život nema cilja te i ne mare za onim što čine niti pomišljaju da će za svoje postupke odgovarati pred nekim nakon svoje smrti. Kaže Uzvišeni: “Zar ste mislili da smo Mi vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti. I neka je uzvišen Allah, vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega Gospodara Prijestolja veličanstvenog.” Mu'minun 115-116. 
I kaže: “Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti. Zar nije bio kaplja koja se iz sjemena izbaci, zatim zametak on bi, pa ga On stvori i obličje podari i od njega onda vrste dvije muškarca i ženu stvori. Pa zar Taj moćan nije da mrtve oživi ?! Kijame 36-40. 
Cilj ljudskog zivota je ibadet Allahu dž.š., tj. biti Mu u pokornosti što obuhvata uvjerenje, rad i riječi sa kojima je On Uzvišeni zadovoljan sa jedne i klonjenje svega što je zabranio i pokudio Sveznajući sa druge strane. To potvrđuje jasni ajet: ” Džine i ljude sam stvorio samo da Mi ibadet čine. “Zarijat 56. 
Tako je cijeli život jednog mu'mina u pokornosti Stvoritelju i u Njegovoj službi i ibadetu. To je pravo našeg Stvoritelja, a naša dužnost prema Njemu. U tome je opet korist nama i tome nije potreban Svevišnji. Naše vjerovanje i postupci trebaju i moraju da budu iz saznanja i ubjeđenja, a ne iz običaja i pukog slijeđenja svega onoga što je naslijeđeno od predaka, bilo to dobro ili loše. Mi svoju vjeru treba da crpimo samo sa čistog izvora, od Stvoritelja, Gospodara i Upućivača ljudi, od Sveznajućeg, Svevišnjeg i Svemogućeg kroz časni Kur'an i sunnet Resullullaha s.a.v.s. i to samo u ime našeg Gospodara koji jedino stvara. To je pokornost Uzvišenom Allahu, a samim tim i ibadet (Boguugodno djelo) kojim se Svevišnjem približavamo. 
Saznati istinu je nešto uzvišeno i vrijedno, a ustrajati na istini je još važnije i vrijednije. Kaže Uzvišeni: “Oni koji kažu: ‘Naš Gospodar je Allah’, a zatim ustraju na tome, dolaze im meleki – ‘Ne bojte se i ne žalostite i radujte se džennetu koji vam je obećan.” Fussilet 30. 
Svaka žrtva i požrtvovanje na tom putu postaje lahko. Tako mu'min sebe svrstava u red Allahovih dobrih i iskrenih robova koji riječima iskazuju, a djelima potvrđuju : “Moj namaz i obredi moji i život moj i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” En'am 162-163. 
To je iskrena predanost uzvišenom Gospodaru i to je značenje islama sa kojim su došli svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici od prvog do posljednjeg, Ono što danas nalazimo među onima koji za sebe kažu da su sljedbenici nebeskih objava samo je izblijedjela slika onoga što poslanici donesoše ljudima, a mnogo toga je iskrivljeno. Samo je islam ostao u svojoj orginalnoj formi kakav je objavljen upućujući na istinito od prije objavljenog i ukazujući čovječanstvu na pravi put. 
Svi smo svjedoci kratkoće našeg života i njegove neizvjesnosti. Pored toga najmanje jednu njegovu četvrtinu mi provedemo u spavanju, jedan dobar dio nam prođe, ne znamo ni kako, u igri i zabavi, a jedan period nas taru brige, tuge, problemi, bolesti i napori u borbi za egzistenciju. Kad uz to uzmemo u obzir da ima onih koji i ne dožive starost, već u cvijetu svoje mladosti raznim nesrećama, ratovima i bolestima gube život i bivaju stavljeni rukama svojih najbližih u zemlju ili im se ni za grob ne zna, onda čovjek shvaća svu bezvrijednost ovosvjetskog života i to da on nikako ne može biti sam za sebe cilj. 
Mnogi su tragali za srećom i zadovoljstvom na ovom svijetu. Mislili su da je bogatstvo, slava, položaj u društvu i mnogo toga drugog, ono što usrećuje čovjeka, pa nakon uloženog ogromnog napora opet ne nađoše sreću. Šta više ono u čemu su se nadali sreći često postane uzrokom njihove nesreće i nezadovoljstva. 
Sakupljenim imetkom, položajem i čašću nisu u stanju sebi život produžiti niti obezbijediti vječnost na ovom svijetu. Kada dođe čas smrti ništa se sa sobom ne može ponijeti, već sve ostaje drugima. Kaže Resulullah s.a.v.s.: “Govori potomak Ademov: ‘Moj imetak, moj imetak’, a zar tebi potomče Ademov nešto pripada mimo onoga što pojedeš, pa uništiš, ili obučeš, pa upotrijebiš, ili podijeliš kao sadaku, pa sačuvaš, a što je mimo toga on odlazi i ostavlja ga ljudima.” Prenosi Muslim. 
Samo ono što čovjek uradi iz pokornosti Stvoritelju od dobra u ime Allaha dž.š., a musliman je, imaće od toga koristi i ono ostaje trajno. Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.: ” Mrtvoga prati troje, dvoje se vraća, a jedno ostaje sa njim. Prati ga njegova porodica, imetak i djela, pa se vraća nazad njegova porodica i imetak, a ostaju njegova djela” Bilježe Buharija i Muslim. 
Oni koji misle da nema ništa poslije smrti i da je ovaj život jedini koji žive, te, da poslije njega zemlja postaju i ništa više, najprivrženiji su ovom svijetu i najveća želja jednog od njih jeste da živi “orlova vijeka”, tj. hiljadu godina da se protegne njegov život. Ali to je ustvari i kada bi se ostvarilo, samo privremeno rješenje za njega, jer opet valja umrijeti i po njegovom ništavilo postati. Kaže Uzvišeni: “I naći ćeš ih sigurno da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca, svaki bi volio da poživi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo”. Bekare 96. 
Nevjernik je nesretan kada pomisli da će mu smrt doći i da se od toga izvući nikako ne može. To saznanje pogoršava neminovnost da će ovo tijelo, koje je do juče čistio, uljepšavao i mirisao, biti stavljeno u blato i zemljom zatrpano, a potom jadno rastočeno i u zemlju pretvoreno i, po njegovom shvatanju, nikada više neće biti u život dovedeno, niti će mu kroz generacije spomen ili kakav trag ostati. Takvi žive i na ovom svijetu u tjeskobi i nesrećama, pa sebi pomute užitak kratkog provoda, a u nesrećama su očajni i gube svaku nadu. Kaže Uzvišeni: “A onaj koji se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. ‘Gospodaru moj – reći će – zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao ? ‘Evo zašto’ – reći će On: ‘ Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ti isto tako bivaš zaboravljen. I tako Mi kažnjavamo sve one koji pretjeruju i u dokaze svoga Gospodara ne vjeruju, a patnja na onom svijetu, zaista je bolnija i vječna”. Ta-ha 124-128. 
Oni koji ne shvaćaju i ne prihvaćaju da njihov život ima svoju tačno određenu svrhu i cilj, koji misle da je granica do koje dosežu jelo, piće i uživanje, nema sumnje da su oni zaslijepljeni i slijepi pored očiju i da lutaju stranputicom. Kaže Uzvišeni: “Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep biće slijep i na onom i na najvećoj stranputici “. Isra’ 72. 
Poznato nam je da svaki organ u našem tijelu ima svoju funkciju i ulogu i da nikako nije suvišan, iako mi u svemu i u potpunosti nismo kadri da saznamo čemu on sve služi. Sve je stvoreno sa savršenom mudrošću, po preciznim zakonima i u potpunosti radi kao jedna cjelina i u međusobnom je skladu. Kako onda shvatiti cjelokupno kompleksno ljudsko tijelo i život da su nastali slučajno i bez cilja. Pametan i razuman čovjek neće ništa uraditi što nema svoju korisnu svrhu, a šta reći za Stvoritelja ljudi koji nas stvori u najboljem obliku i skladu te nam potčini sve što je na nebesima i što je na Zemlji i savršene zakone uspostavi. Zar neko može i pomisliti da bi nas On Uzvišeni uzalud stvorio i da Mu se nećemo vratiti. 
Kao što nas je Mudri i Znani, Moćni i Svemogući iz ništa stvorio, te u nama i oko nas zakone uspostavio, isto tako je odredio propise i principe po kojima je čovjek dužan raditi da bi mu život bio u skladu sa ciljem zbog koga je i stvoren. Pokornost Stvoritelju je cilj ovosvjetskog života, a rezultat toga je garantovana sreća i potpuni uspjeh.
Onaj koji je najbolje znao i zna da nas stvori i u najljepšem obliku nas načini, koji je odredio i uspostavio zakone po kojima živimo i po kojima postoji cjelokupni kosmos svakako najbolje zna šta je najbolje i najprikladnije za nas i šta nas dovodi do stvarne sreće koja ne prestaje, te nam je to, kroz časnu knjigu Kur'an i preko svog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. dostavio i propisao kroz cjelokupan naš ovosvjetski život i sve radnje u njemu. 
One koji se ohole i glave svoje okreću ili misle da mogu donositi zakone poput Stvoritelja samo sebe i druge zavaravaju. Kaže Uzvišeni: ” Sunce i Mjesec i zvijezde su potčinjene Njegovom odredbom. Samo Njemu stvaranje i naredba pripada. Uzvišen nekaje Allah Gospodar svjetova.” A’ raf 54. 
Tako musliman koji se pokorava Allahovom Zakonu i koji radi po propisima izvornog islama živi u skladu sa ciljem zbog kojeg je stvoren. Način svoga života on je uskladio volji svoga Stvoritelja i Vladara, pa osjeća zadovoljstvo i sreću još na ovom svijetu pored teškoća sa kojima se susreće, a to se ne može dobiti niti kupiti ni svim bogatstvima ovog svijeta. A na ahiretu u zadovoljstvu svoga Gospodara i Njegovom džennetu ima takvu nagradu koja prevazilazi mogućnosti opisa sreće i blagostanja. 
Kafir i asija i pored ponekad prividne sreće na ovom svijetu osjeća nesigurnost, izgubljenost i nesreću, i pozeljeće da se vrati u ovosvjetski život i učini dobra djela koja je propustio. Kaže Uzvišeni: ” Kad nekom od njih smrt dođe i on uzvikne: ‘ Gospodaru moj povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.’ Nikada ! To su riječi koje će on uzalud govoriti.” Mu'minun 99-100, a na Dan suda će reći: ” Gospodaru naš vidjeli smo i čuli, pa nas vrati radićemo dobra. Mi smo ubijeđeni. ” Sedžda 12. 
Ali zasigurno povratka nema, jer Uzvišeni kaže: “A da ti je vidjeti kad pred vatrom budu zadržani, kako će reći: ‘Da nam je da vraćeni budemo – pa da dokaze Gospodara našega ne poričemo i da vjernici postanemo” Ne, ne. Njima će očevidno postati ono što su prije krili. A kada bi bili vraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci. Oni govore: ‘ Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!’ “A da ti je vidjeti kako će, kada pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kada in On upita: ‘Zar ovo nije istina?’ – odgovoriti: ‘Jeste tako nam Gospodara našeg!’ – a i kako će On reći: ‘E pa iskusite onda patnju zbog toga što niste vjerovali!’ Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradaće kad im iznenada Čas Sudnji dođe, i reći će: ‘O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!’ i grijehe svoje će na leđima svojim nositi, a užasno je ono što će uprtiti! Život na ovom svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se ne opametite ?” En'am 27-32 
Tada ništa neće koristiti nevjerniku i nema mu spasa. Kaže Uzvišeni: ” Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doista se neće primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta, njih čeka patnja bolna i njima niko neće pomoći.” Ali Imran 91. 
Ponižavajuće je za čovjeka i nepravda u pogledu njegovog Gospodara da ne zna zašto je stvoren i ko ga načini i sve blagodati mu dade. Sve upućuje na Uzvišenog Stvoritelja i našu dužnost da mu hvalu i zahvalnost iskazujemo. Svi propisi koje odredi da se po njima vladamo su opet nama od koristi i časti i zaštita naša od onoga što nam ne dolikuje. Tako biva očuvana čovjekova vjera, život, čast, razum i imetak. Ovaj svijet je njiva ahireta, pa što na njoj sijemo tamo ćemo požnjeti. To ne znači zanemarivanje ovosvjetskog života i povlačenje iz njega već aktivno učestvovanje u njemu na putu do ahireta u skladu sa propisima našeg Veličanstvenog Gospodara. Kaže Uzvišeni: “i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio i ne čini nered na Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ” Kasas 77. 
Kao što zivimo, tako ćemo i umrijeti, a kao što smo nastali, a nismo bili ništa isto tako ćemo biti proživljeni nakon naše smrti. Svaki čovjek u svojoj bliskoj prošlosti nije bio ni pomena vrijedan. Kaže Uzvišeni: “Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?” Insan (Dehr) 1 
I kaže u jednostavnom logičnom odgovoru čovjeku podsjećajući ga na prvo stvaranje: “Čovjek govori: ‘Zar ću kad umrem zaista biti oživljen?’ A zar se čovjek ne sjeća da Smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa. ” Merjem 66-67. 
Neopisiva je moć i mudrost Gospodara našeg. On nam potanko opisuje kako nas stvori da bismo iz toga pouku crpili i bili svjesni da ćemo se Njemu Uzvišenom vratiti. “O ljudi kako možete sumnjati u oživljenje, – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od zametka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, da vam pokažemo moć Našu ! A u materice smještamo šta hoćemo, do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono štom znaju.” Hadždž 5, i kaže Uzvišeni iznoseći čovjeku nepobitne dokaze o mogućnosti njegovog proživljenja: “Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, a on je otvoreni protivnik, i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: ‘Ko će oživjeti kosti?, kad budu istrulile?’ Reci: ‘Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; on dobro zna sve što je stvorio, Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome ložite. ‘ Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima slične ? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; a odredba Njegova, kada On nešto hoće, samo je da tome rekne: ‘Budi !’ – i ono biva. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj ruci je vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti !« Jasin 77- 83 
A nakon proživljenja biće veliki Sud čiste pravde da se vidi šta je ko namjeravao, radio i govorio. I kaže: Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati. A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili nijednog nismo izostavili -, pred Gospodarom tvojim biće oni u redove izloženi: ‘Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti. ‘ I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govoriće – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu uciniti.” Kehf 46-49, i kaže: ” Nebo i Zemlju i ono što je između njih nismo uzalud Mi stvorili, to je pretpostavka nevjernika, a teško nevjernicima od vatre. Zar ćemo učiniti one koji vjeruju i čine dobra djela kao one koji nered prave na Zemlji, Zar da postupamo sa bogobojaznima kao sa razvratnicima. ” Sad 27-28 
Zato pametan i razborit sebe u toku ovosvjetskog života preispituje i priprema odgovor za taj dan. On je svjestan činjenice da ga njegov Stvoritelj prati i nadgleda te se ustručava Njega Uzvišenog, pa ako i nekada zbog svoje slabosti i šejtanovih spletki i pogriješi, on pohita da se ispravi i pokaje. 
Put jednog muslimana iskreno predanog Gospodaru svome jeste da sazna istinu i odredbu objavljenu od Uzvišenog Allaha i da po tome radi, druge tome podučava, to brani od nasrtaja zlonamjernika i za to se zalaže. Naš put je Put čistog i izvornog znanja i rada po njemu, te strpljenja, izdržljivosti i ustrajnosti. Često musliman nailazi na poteškoće ispravno vjerujući, pridržavajući se propisa i prave vjere i šireći islam među ljudima. To nas ne smije pokolebati, jer takav je Allahov zakon, da će onaj ko se zalaže za vjeru biti stavljen na provjeru kako bi se pokazala njegova iskrenost i učvrstio u istini. 
Djela učinjena bez izvornog i čistog znanja mogu biti pogrešna, kao što je pokuđeno ne slijediti ono što se zna. Musliman se mora odlikovati nad drugima po svom znanju Allahovih propisa i radu po njima. On je živi primjer ljudima kako treba postupati i svoj život urediti u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha. Mi ne smijemo sebi dozvoliti da razlika između nas i drugih bude samo po imenima. Ako se neko deklarisao muslimanom on je dužan pridržavati se pravila i uslova ovog časnog imena, te se čuvati svega što je u suprotnosti njegovoj ili mu ne dolikuje. Naša vjera je iz ubjeđenja, a ne puko nasljedstvo naših predaka bez njegovog shvatanja i iskrenog prihvatanja, a naš rad uvijek moramo preispitivati da li je samo u ime Uzvišenog Allaha. 
Izvori naše čiste vjere su Kur'an – Allahova riječ i uputa ljudima koja ostaje izvorna do Sudnjeg dana, i sunnet – praksa Resulullaha s.a.v.s. koji je došao do nas vjerodostojnim predajama. Ashabi – najbolja generacija muslimana su ove izvore ispravno shvatili, po njima radili, za njih se borili i zalagali, njih branili i na najbolji način nam ih prenijeli i predali. 
Ova vjera je isključivo pravo Allaha dž.š. i niko nema pravo da je mijenja. Objavljeni propisi su trajni i važeći za sve generacije ljudi i na svakom mjestu do Sudnjeg dana. Ulema – islamski učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika te smo dužni prihvatiti ono čemu nas poučavaju. Dva su osnovna svojstva koja se moraju naći pri ulemi, to je ilm ili čvrsto i izvorno znanje temelja vjere, Kur'ana i sunneta i onoga što je izvedeno iz toga na osnovama tumačenja prvih triju najboljih generacija muslimana jer su oni svjedoci Objave i učesnici događaja povodom kojih je objavljen Kur'an i najbolje poznaju Poslanika s.a.v.s. i njegove riječi i postupke; kaže Uzvišeni : ” I nipošto ne slijedite put onih koji ne znaju. ” Junus 89 
Zatim kaže: ” Mi smo tebe učili da ideš zakonom jednim u vjeri, pa ga ti slijedi, a nemoj slijediti strasti onih koji ne znaju, oni te zbilja od Allaha nimalo odbraniti ne mogu.” Džašije 18-19, i takvaluk – bogobojaznost, ono što čisto i čvrsto zna da ispravno prenosi ljudima i da mu djela nisu u suprotnosti sa onim čemu podučava. 
Kaže Uzvišeni: ” I slijedi put onoga koji se iskreno obraća Meni ” Lukman 15. Ovaj svijet je samo prolazna stanica na putu do ahireta i ovo nam je jedina neponovljiva prilika da radimo i zaradimo za vječni svijet. Cilj našeg cjelokupnog života jeste da budemo našem Stvoritelju u pokornosti, što obuhvata sva naša djela kako unutrašnja tako i vanjska. Mi smo počašćeni time što nam se Uzvišeni, kao čovječanstvu, obratio svojim govorom preko Svoga Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji dođe u nizu Njegovih poslanika i vjerovjesnika kao njihov pečat, i što nam je ukazao na pravi put, put sreće i spasa. 
Izlazak iz problema današnjice jeste samo u poznavanju i pridržavanju izvornog islama kroz Kur'an i sunnet slijedeći osvjedočenu ulemu Ehli sunneta i džema'ata i u zajedničkom ulaganju napora ovog ummeta na proširenju Allahove Riječi i Objave, te u odbrani iste. 
Allahova dž.š. pomoć je uz one koji pomažu Njegovu čistu vjeru i zalažu se za nju. Naša dužnost i obaveza jeste da pomognemo islam i radimo na njegovom širenju, svako prema svome znanju i mogućnostima. Ovaj svijet prolazi kao što je prošao onima prije nas, pa ćemo iza toga stati pred svog Uzvišenog Gospodara i nakon polaganja računa naći ono što smo radili prije. 
Pametan nikada neće zamijeniti vječno za prolazno niti bezvrijedno za neprocjenjljivo. 
_________________________________________________________________