Arhive za ‘islamski brak’ kategoriju

Allahov Poslanik kao suprug

Posted: 13 Marta, 2013 in islamski brak
Supruga je slabiji pol u bračnoj zajednici, nemoćna da se odupre njenom suprugu ukoliko se on ne boji Allaha, subhanehu ve te’ala, kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze naspram nje. Ne može ga “natjerati” da bude pažljiv, da je voli ili da sa njom lijepo postupa. Ni svađati se sa njim ne može jer ju je njen Stvoritelj opisao: “One koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne.” (Prijevod značenja Az-Zuhruf, 18.) Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u mnogim hadisima oporučivao da se ženama čini dobro: “Moj Allahu! Ja vas zaista upozoravam od zanemarivanja prava dvoje slabih: siročeta i žene!”

Allah je u svakom živom biću stvorio nagon za ženidbom i željom za duševnim smirajem sa osobom suprotnog spola. To je prirodna stvar kod svake osobe i ono čemu teži tokom svog života. Smiruju se jedni uz druge i rađaju potomstvo. Ženidba je duševni smiraj i osjećaj spokojnosti i mira. To je poseban i iskren osjećaj koji je daleko od “glume”. Veza između supružnika nije izgrađena samo putem “bračne postelje”, kako to neki poimaju, već je to specifična veza koja je izgrađena na ljubavi, dubokom poštovanju, međusobnom razumijevanju, povjerenju, shvatanju i prihvatanju međusobnih razlika. Mnoge bračne zajednice u današnje vrijeme “pate” od nesuglasica, problema, svađa i svega ostalog što međusobne nesuglasice bračnih drugova sa sobom donose. Mnogi traže savjete, čitaju knjige koje govore o tome, povjeravaju se prijateljima ili neprijateljima, odlaze bračnim savjetnicima nadajući se da će na taj način riješiti njihove probleme. Gdje je rješenje? Ko je ”krivac” za bračne nesuglasice? Da li su međusobna osuđivanja dovoljna da se ti problemi riješe ili svaka strana treba da sagleda “svoje” greške? Ko će pomoći da se riješe? Koga uzeti za uzor u bračnom životu? Uzvišeni Allah je naredio da se sa ženama na lijep način postupa: “S njima lijepo živite.” (Prijevod značenja An-Nisa’, 19.) Lijep način življenja obuhvata svaku radnju, riječ i plemenit moral. Rekao je Hafiz Ibnu Kesir, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta: “Tj. neka vaše riječi upućene njima budu lijepe, i uljepšajte vaše postupke i vaš izgled, shodno vašim mogućnostima. Onako kako ti to voliš od nje isto tako i ti uradi jer je rekao Uzvišeni: ‘One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti.’ (Prijevod značenja Al-Bekara, 228.)“ (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta). Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam najbolji mojoj porodici.” (Tirmizi, hadis sahih, Sahihu džami`a 3314. Albani) Sâm Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio lijepog međusobnog suživota, nasmijanog lica, šalio se sa svojom porodicom, pažljivo postupao sa njima, uvećavao im opskrbu i nasmijavao njegove žene. Zaista je, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio lijep primjer njegovom Ummetu, savršena ljudska ličnost, onako kako ga je Allah, subhanehu ve te'ala, opisao: “Vi u Allahovom poslaniku imate p>an uzor!” (Prijevod značenja Al-Ahzab, 21.), i: “Ti si zaista najljepše ćudi.” (Prijevod značenja Al-Kalem, 4.) Govor o tome kako se i na koji način Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, ophodio prema ženama je dug i razgranat. A to nije čudna stvar, jer nam je pojasnio da: “Žene su rođene sestre ljudi.” (Ahmed, hadis sahih, Sahihu Džami`a 1983. Albani) Tako da ćemo se osvrnuti na Poslanikovo ophođenje prema svojim suprugama na jedan drugačiji način, ili još preciznije: Kako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selem, živio kao suprug? Da li je pazio na osjećaje svojih žena ili je bio “muškarac u kući”? Koje su to oporuke i upute koje je ostavio muškarcima kada su u pitanju njihove supruge i majke njihove djece?

Suprugama dobro činite

Supruga je slabiji pol u bračnoj zajednici, nemoćna da se odupre njenom suprugu ukoliko se on ne boji Allaha, subhanehu ve te'ala, kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze naspram nje. Ne može ga “natjerati” da bude pažljiv, da je voli ili da sa njom lijepo postupa. Ni svađati se sa njim ne može jer ju je njen Stvoritelj opisao: “One koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne.” (Prijevod značenja Az-Zuhruf, 18.) Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u mnogim hadisima oporučivao da se ženama čini dobro. Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Moj Allahu! Ja vas zaista upozoravam od zanemarivanja prava dvoje slabih: siročeta i žene!” (Hakim, hadis hasen, Sahihu Džami`a br. 2447.) I rekao je, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Zaista je žena stvorena od rebra, pa ako ga ispraviš, slomit ćeš ga. Pa budi obazriv i blag, živjet ćeš s njom.” (Ahmed, hadis sahih, Sahihu Džami`a br. 1944.), “tj. budi pažljiv i nježan prema njoj, time ćeš postići ono što želiš od nje od naslađivanja s njom i lijepog suživota što je ustvari i najvažnije.” (Fejdul-Kadir) I rekao je, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Najpotpuniji vjernici u imanu su najpotpunijeg morala, a najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizi, hadis hasen, Sahihu ve daifu Tirmizi br. 1162. Albani) Poslanikovi drugovi, Allah sa njima bio zadovoljan, su uvijek težili da postignu najbolju moguću stvar kad su u pitanju dunjalučke i ahiretske stvari. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan: “Naše žene! Šta ćemo uzeti od njih a šta ostaviti?“ Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je odgovorio: “Tvoja njiva”, pa kako želiš. Nemoj joj reći: ‘Allah tvoje lice učinio odvratnim!’, i nemoj je udarati. Nahrani je kad sebe nahraniš i odjeni je kad sebe odjeneš, i nemoj je izbjegavati osim u kući.” (Nesai’, hadis hasen, Sahihu Džamia’ br. 17. Albani)

Dozvoljena razonoda sa suprugom

Razonoda i opuštanje u islamu je dozvoljeno, jer sva srca se zamore sa obavezama koje sa sobom donosi dunjalučki život. Mnogi bračni parovi nakon “dugog staža” u braku osjete međusobnu rutinu. Svakodnevni zajednički život, djeca, posao i sve ostalo dovode tome da supružnici “nemaju vremena” da se posvete jedno drugom kako je to bilo na početku njihovog braka. Zato kod mnogih supruga se pojavljuje osjećaj da je njen suprug zapostavlja, ne predaje joj pažnju ili ljubav. Potrebno je da iznađu vrijeme koje će sami sebi pokloniti kao i dozvoljene vrste razonode kako bi bili međusobno bliskiji i opušteniji. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pojasnio svome Ummetu da je dozvoljena vrsta zabave i razonode sa suprugom stvar zbog čega će svaki čovjek biti nagrađen. U hadisu kojeg prenosi Ata ibn Ebi Rebah kaže: “Vidio sam Džabira sina Abdullahova i Džabira sina Umejrova, dvojicu Ensarija, kako bacaju (koplje). Pa je jednom od njih dvojice dosadilo i sjeo je. Drugi je rekao: “Ulijenio si se. Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kad je rekao: “Sve što nije spominjanje Allaha to je besposlica i zabava (ili zaborav) osim četiri stvari: Hodanje između dva reda (tokom borbe), odgoj svoga konja, zabava sa svojom porodicom i podučavanje plivanju.” (Sunen Nesai’ Kubra 8940 i Taberani, hadis sahih, Silsile Sahiha br. 315. Albani) Kao što je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pazio na stanje svojih žena i godine u kojima su bile pojedine od njih. Prenosi se od Aiše, radijallahu ‘anha, da je rekla: “Igrala sam se sa lutkama kod Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i imala sam prijateljice koje su se sa mnom igrale, pa kada bi Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ušao sakrile bi se od njega. S tim da bi mi ih poslao da se igraju sa mnom.” (Buhari, 6130.)

Na suprugine loše postupke uzvrati mudrošću i ljubavlju


Nijedno ljudsko biće nije bezgriješno i obje bračne strane prave greške, loše postupke i stvari zbog kojih dolazi do nesuglasica između supružnika tokom bračnog života. Pogledajmo kako je najbolji suprug postupao kada bi se takvi postupci desili kod njegovih žena. Enes, radijallahu ‘anhu, nam prenosi: “Safija, radijallahu ‘anha, je bila sa Allahovim poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na putu, i taj dan je bio ‘njen dan’.Usporila je u hodu tako da ju je pričekao Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ona je plakala govoreći: “Dao si mi sporu devu.” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, počeo je da joj briše oči svojim rukama, tješeći je. Odbila je i nastavila je da plače. Na to se Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, naljutio i ostavio je. Safija, radijallahu ‘anha, je otišla Aiši i rekla joj: “Ovaj ‘moj dan’ pripada tebi ako učiniš da je Allahov poslanik zadovoljan sa mnom?” Aiša je uzela njen prekrivač koji je bio crvenožuti i namirisan. Zatim ga je poprskala sa malo vode (što je uvećalo miris). Zatim je došla sve dok nije sjela kod glave Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, gdje joj je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Šta je s tobom?” Rekla je: “To je Allahova blagodat, daje je kome On hoće!” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je shvatio priču i postao je zadovoljan sa Safijom. Zatim je otišao kod Zejnebe i rekao joj: “Zaista je Safiju umorila njena deva i neće ti ništa biti ako joj dadneš svoju devu?” Rekla je: “Zar si naumio moju devu dati “židovkinji”?“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je nakon ovih riječi izbjegavao Zejneb tri mjeseca i nije se približavao njenoj kući. Zejneb je zapustila sebe i svoju kuću, smotavši svoju postelju u ugao kuće, izgubivši svaku nadu da će joj Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, doći. Dok je tako bila u pomenutom stanju, jednog dana joj je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neprimjetno ušao u kuću i stavio postelju na njeno mjesto, tada je Zejneb rekla: “O Allahov poslaniče, ta i ta moja ropkinja se danas očistila od “menstruacije” i ja ti je poklanjam.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je “ušao” kod ropkinje i bio je zadovoljan Zejnebom.” (Sunen Nesai’ Kubra br. 9162. i Dija Makdisi Ehadisu Muhtare )

Imaš dvije supruge ili više ?


Allah, subhanehu ve te'ala, je dozvolio višeženstvo Svojim robovima, a On Sveznajući najbolje poznaje kakve su sve mudrosti i koristi u tome. “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom…” (Prijevod značenja An-Nisa, 3.) Brate, koji imaš dvije ili više supruga, boj se Allaha i budi pravedan prema njima! Nemoj na blagodat i počast koju ti je tvoj Gospodar ukazao uzvratiti sa nezahvalnošću, ohološću ili nepravdom. Tvoja pravdenost prema njima će prouzrokovati slogu i međusobno poštovanje. Nemoj da te tvoja ljubav i naklonost prema nekoj od njih “zaslijepi” pa da onu drugu ili treću zapostaviš i ostaviš je u neizvjesnosti i iščekivanju što dodatno povećava probleme i bračnu ljubomoru. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upozorio onoga koji se oženi s više žena, a potom ne bude pravedan između njih rekavši: “Ko bude imao dvije žene i bude naklonjen jednoj od njih dvije, doći će na Sudnjem danu a jedna od njegove dvije strane će biti nagnuta (kriva).” (Nesai, hadis sahih, Sahih ve da`if sunenu Nesa`i, br. 4004. Albani)

Svaka supruga je ljubomorna

Suprug bi trebao da pazi na osjećaje i ljubomoru svoje supruge, jer svaka žena želi da ono što ona ima ostane samo njeno. Zato spominjanje druge žene ili hvaljenje eventualne “suparnice” kod nje izaziva “nepoželjne” reakcije koje dolaze iz straha od rivalstva i njenog zapostavljanja od strane njenog supruga zbog druge žene. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ukazao na važnost uzimanja u obzir ljubomore koja je kod svake žene prirodom urođena. Enes, radijallahu ‘anhu, nam prenosi da je jedna od majki pravovjernih, radijallahu ‘anhunne, dok je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bio kod jedne od svojih žena, poslala u drvenom čanku nešto hrane. Pa je ova, vidjevši to, udarila po Poslanikovoj, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ruci, gdje je čanak ispao i razbio se. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je uzeo dva raspolovljena dijela i sastavio ih, zatim skupio u njih hranu i rekao: “Vaša majka je ljubomorna, jedite.” Jeli su, a zatim joj je naredio da donese čanak koji je bio u njenoj kući. Zatim je dat nazad ispravan čanak, a slomljeni je ostavljen u kući one koja ga je slomila” (Nesai, hadis sahih, Sahihu ve daifu sunnenu Nesa`i br. 3955. Albani) Zamislimo samo šta bi se u naše vrijeme desilo kada bi supruga razbila posudu svome mužu pred gostima? Aiša, radijallahu ‘anha, kaže: “Jedne noći sam “izgubila” Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam pomislila da je otišao nekoj od svojih žena, potom sam ga potražila zatim sam se vratila a on je bio na ruku'u ili sedždi govoreći: “Subhaneke ve bihamdike la ilahe illa ente.” Rekla sam: “Iskupila bih te svojim ocem i majkom. Zaista si ti u jednoj stvari, a ja u drugoj.” (Muslim 485-221.) I rekla je, radijallahu ‘anha: “‘Potražila’ sam Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sam stavila moju ruku u njegovu kosu, pa mi je rekao: “Došao ti je tvoj šejtan.” (Došaptao ti je da sam otišao kod neke od drugih supruga i zbog toga si ti začuđena i tražiš me) Zatim sam rekla: “Jel’ s tobom šejtan?” “Naravno” -rekao je- “ali me je Allah potpomogao nad njim pa je prihvatio islam.” (Nesa`i, hadisa sahih, Sahihu ve daifu sunenu Nesa`i br. 3960. Albani)

Dopusti joj ponekad da iskaže njenu ljubomoru


Ljubomora ponekad čini suprugu da ne razmišlja “razumom odrasle osobe”. Radi postupke koji su nekad priličniji za djecu nego za odraslu osobu. Onaj ko nam je u svemu uzor neka nam bude uzor i u ovoj stvari. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je davao priliku svojim suprugama da iskažu nešto od te njihove ljubomore, s tim da ne prelazi granice dozvoljenog šerijatom. Dodavajući na to njihovo ponašanje, veselost i osmijeh. Rekla je Aiša, radijallahu ‘anha: “Jednog dana posjetila me je Sevda, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sjeo između mene i nje. Jedna njegova noga bila je u mom a druga u Sevdinom krilu. Napravila sam joj juhu sa mlijekom i brašnom. Rekla sam joj: “Jedi!” Međutim odbila je. Rekla sam: “Ili ćeš jesti ili ću namazati tvoje lice!” Ponovo je odbila da jede. Uzela sam iz posude nešto hrane i njom umazala njeno lice. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podigao svoju nogu iz njenog krila kako bi mi se “osvetila”. Uzela je hrane iz posude i njom umazala moje lice, a Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se smijao. Začuli smo Omera koji je govorio: “O Abdullahu sine Omerov, o Abdullahu sine Omerov!” Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je rekao: “Ustanite vas dvije i operite vaša lica jer mislim da će Omer ući.” (Sunen Nesa`i Kubra 8917. Ebu Jeala, hadis hasen, Medžme`a Zevaid ve Menb`a Fevaid br.7683. Hajsemi)

Nemoj je zaboraviti

Uzvišeni Allah učini da jedan od supružnika napusti ovaj svijet prije drugoga. I ako ti Allah bude podario hairli ženu potom ti uzme tu blagodat, nemoj da je zaboraviš u vrlo kratkom vremenu. Naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je bio vjeran svojim ženama čak i nakon njihove smrti. Aiša, radijallahu ‘anha, nam prenosi: “Nisam ni na jednu ženu bila ljubomorna kao što sam bila ljubomorna na Hatidžu, jer ju je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, puno spominjao.” Rekla je: “Oženio me je, poslije tri godine, iza nje. Njegov Gospodar mu je naredio da je obraduje sa kućom u Džennetu…” (Buhari br. 3606, Muslim br. 2435) 
 

Ako ste se nakon svega što ste pročitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlučili da se konačno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas.

Korak broj 1

Prvi korak, a ujedno i prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos. Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu’be, radijallahu anh, prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao:“Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu.” (Bilježe petorica osim Ebu Davuda) Od Džabira, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je Resul, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi.” (Ebu Davud) Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi. Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Rekao je E’Ameš: “Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost.” Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Resul, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” (Ahmed) Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti ono mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže). Islam je dakle, strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima.”

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerci ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio. Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz redova uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur’anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost. Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, džellešanuhu, naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti. S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.

Korak broj 2


Sljedeći uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaći da većina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja (staratelja). Dakle, kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuće je da staratelj djevojke bude taj koji će pred kadijom i svjedocima vjenčati svoju kćerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kćerke prije udaje i ako je on uda onda to znači da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno. Pored toga, poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a većina žena je podložna osjećajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog čega se ne ostvare svi ciljevi braka i često dolazi do razočarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno će se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža.
 
Za zadovoljavajući brak supružnici moraju razvijati zajedništvo i prijateljstvo kao jednu od najvažnijih stvari u životu, potpunu predanost, povjerenje i poštovanje (sto ženama najviše nedostaje) kao jednu od ključnih dimenzija braka. Ako toga nedostaje, oboje će supružnika kliziti u izolaciju. Seks mjeri zadovoljstvo sa samim sobom i zdravlje međusobnog odnosa, a jedan od načina unapređenja odnosa jesu seksualne tehnike. Na sami čin utječe tjelesno i mentalno stanje, to odražava i emocionalno zdravlje i sve ono što jesmo u tom trenutku. Bijes i ljutnja smanjuju spolnu želju. To su muški osjećaji, paravani za strah, bol i sram koji se nakupljaju dok jednom ne eksplodiraju i to obično u krivom trenutku. Slijedi zahlađenje odnosa. Samopouzdanje kod žena moguće je smanjti ili pojačati iz tog je razloga za oboje bitan emocionalni vokabular i komunikacija tokom samog spolnog odnosa.

Ovo je jako bitno da bi uopće mogli pričati o seksualnim tehnikama, jer one prije svega zahtijevaju razumijevanje i otvorenost među supružnicima. Kod mnogih je uvriježeno mišljenje da je položaj pri spolnom odnosu kod ljudi biološki određen spolom. Po tom šablonu, muškarac treba biti inicijator, aktivan, voditelj, odgovoran, zaštitnik, kavaljer , uvijek jak i snalažljiv, hrabar, prvi , emocionalno stabilniji, fizički jači. Ženi prema tom sablonu pripada čekanje, pasivnost, prepuštanje partneru, prebacivanje odgovornosti na njega, traženje zaštite u njemu. Ona može biti slaba, nesnalažljiva, bojažljiva, druga, emocionalno labilna, fizički krhkija…

Prema funkcionalnim karakteristikama spolnih organa, muškarac treba da je prodoran, onaj koji daje, osvaja, vodi, diktira tempo, intenzitet, predlaže promjene, određuje tjelesne položaje i seksualne tehnike, dok ženi ostaje da prima, bude osvojena, vođena, prihvaćena, diktirana, zaštićena , prepuštena muškarcu i njegovoj aktivnosti.
On može tražiti a ona samo očekivati užitak, on smije zahtijevati a ona samo priželjkivati, on mijenjati a ona samo prihvaćati promjene dosadašnjih načina seksualnih aktivnosti. Takav način sekusalnog ponašanja s dominantnim i aktivnim muškim partnerom, uz sporednog i pasivnog ženskog partnera, osiromašuje ljudsku seksualnost, čini je statičkom, nekreativnom a ako neko pri tom ustvrdi da je takav odnos i islamski, onda se suočavamo s pripisivanjem islamu nečeg što niije od njega.

Bračni partneri nisu samo biološki organizmi a niti je njihova seksualnost samo njihova biološka funkcija. Oni su također ličnosti a njihova spolnost dio je njihova intimnog susreta. Da bi bračna spolnost trajala, da bi ostala za oba partnera zadovoljavajuća na duže vrijeme (do smrti ) ona mora imati i tu ljudsku, personalnu dimenziju stvarnog dijaloga njihovih kompletnih ličnosti.

Samo takva spolnost zadovoljava komplicirane zahtjeve kvalitetne monogamije. Braku je potrebna spolnost ali ne bilo kakva! Ne postoje nikakva pravila ili zakoni u predigri tako i u samom seksualnom odnosu. Jedini zakoni i pravila jesu oni koje su postavili sami partneri svojim zajedničkim a vrlo često i prešutnim sporazumom. Što god donosi zadovoljstvo i mužu i ženi ispravno je i primjereno a šta god je i jednom i drugom (ili samo jednom) neugodno, nije ispravno. Jedina granica kod ovog općeg pravila bilo bi neko šerijatsko pravilo koje se ne slaže sa željama muža ili žene ili se tiče neke zabrane o kojoj ce biti riječi u poglavlju o zabranama.

Asbah ibn Nubata, radiallahu anhu, citira riječi imama Alije, radiallahu anhu:” Svemogući Allah stvorio je seksualne želje u deset dijelova, onda je dao devet dijelova ženama, a jedan dio muškarcima. Ali onda im je Allah također dao jednake dijelove stida.”

Islam stavlja akcent na predigru. Navodi se od imama Alije, radiallahu anhu:” Kada odlučite imati intimni odnos sa svojom suprugom, ne žurite, jer žena ima potrebe koje treba ispuniti. ”

Seks bez predigre izjednačava se s okrutnošću. Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao je: ” Trojica ljudi okrutni su… treći je onaj koji ima odnos sa svojom suprugom bez predigre. ”

Jos jedan hadis izjednačava seks bez predigre sa životinjskim ponašanjem:” Kada bilo ko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka im ne ide kao ( što to čine ) ptice, umjesto toga treba biti spor i odlagati. ”

Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, kaže:” Niko od vas ne bi smio imati intimni odnos sa svojom suprugom kao (što to čine) životinje, umjesto toga, treba imati posrednika između njih. Kada su ga upitali o tom posredniku rekao je – to je ljubljenje i pričanje.”

Imam Džafer es Sadik rekao je:” Treba biti međusobne predigre između njih zbog toga što je to bolje za intimni odnos. ”

Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, kaže … ” svaka je igra vjernika bezvrijedna , osim u tri slučaja; jahanje konja, gađanje lukom i strijelom i međusobna predigra s njegovom suprugom – to je hakk (pravo).”

Ishak ibn Ammar upitao je imama Džafera es Sadika da li osoba može gledati u svoju suprugu kada ona nema odjeću, pa je imam rekao:” U tome nema problema, a da li ima uživanja i u čemu drugome.”

Što se tiče uloge žene u predigri, hvali se žena koja se oslobodi stida kada je sa svojim mužem. Imam Muhammed el Bakri rekao je:” Najbolja žena među vama jeste ona koja odlaže oruđe stida kada skida odjeću za svoga muža, a naoružava se stidom kada ponovo oblači svoju odjeću.”

Ove izreke jasno pokazuju da se muž i žena trebaju osjećati potpuno slobodno kada dođe do medjusobne stimulacije koja je poznata kao predigra. Po islamskom učenju, nije nikakav grijeh da žena bude aktivna i primječiva za vrijeme intimnog odnosa. To se potpuno razlikuje od seksualnog morala kršćanskog zapadnog svijeta u periodu prije seksualne revolucije.

Što se tiče metoda međusobne stimulacije u predigri, šerijat dozvoljava i mužu i ženi da vide, poljube, dotaknu, mirišu ili stimulišu bilo koji dio partnerovog tijela 
____________________________________________________________

Pripremio: Salih Kurdi  
Prijevod: Muhamed Đuliman 
(Islamski časopis Hilal br.15)
 
ŽENIDBA MUSLIMANA SA NEMUSLIMANKOM

Postojanje para u onome što je Allah stvorio je prisutno u svijetu ljudi, životinja i biljaka. To je način kojeg je Allah, dželle šanuhu, odabrao za produženje vrste i umnožavanje, za nastavljanje života. Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio dvoje u paru i odredio im život, s tim što je čovjeka za razliku od drugih stvorio da svoje strasti upražnjava na dozvoljen način, precizno šerijatski određen. Spajanje čovjeka i žene u islamu i njihov ulazak u bračnu zajednicu je učinjeno plemenitim djelom, zasnovanim na zadovoljstvu, na ponudi i prihvatanju i uz svjedoke. To je islamski zakon ulaska u brak i sve što je suprotno tome Allah, azze ve dželle, nije zadovoljan time. Brak u islamu je ibadet kojim čovjek upotpunjuje pola svoje vjere i na taj način se on sreće sa svojim Gospodarem u najčišćem liku. Zato se postavlja pitanje koga čovjek može da oženi i da li mu je dozvoljeno da se oženi nemuslimankom ?
Prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, potrebno je ukazati na vrste nemuslimanki i kakav je šerijatski stav o njima. Postoje mušrikinje, neznaboškinje, otpadnice od vjere i sljedbenice Knige čiju osnovu vjere islam priznaje, a to su Jevrejke i kršćanke.

ZABRANA BRAKA SA MUŠRIKINJOM

Islam zabranjuje brak sa mušrikinjom, idolopoklonkinjom, mnogoboškinjom, a dokaz toga je slijedeći ajet: “ Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja – vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala…” (Kur’an, II/221) ili “…U braku mnogoboške ne zadržavajte!…” (Kur’an, LX/10) Kontekst ovog ajeta, sure u cjelosti i njeni povodi objave ukazuju da se riječ “el-kevafir” u ovom ajetu odnosi na mnogoboške. Mudrost te zabrane je očita, a to je nemogućnost spajanja između islama i mnogoboštva, između akide u tevhid (Allahovu jednoću) i širka (pripisivanja Allahu druga). Mnogoboštvo nema knjige, niti poslanika što je u suprotnosti sa islamom. Zbog toga Kur’an zabranjuje brak sa mnogoboškinjama:

“…Oni zovu u Džehennem, a Allah voljom Svojom nudi Džennet i oprost…” (Kur’an, II/221) – što znači da se ne mogu izjednačiti oni koji pozivaju ka Džehennemu i Onaj koji poziva ka Džennetu.

UDAJA MUSLIMANKE ZA NEMUSLIMANA

Sva islamska ulema stoji na stanovištu da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za nemuslimana, bio on mušrik (koji pripisuje Allahu druga) ili sljedbenik Knjige. Dokaz toga su riječi Uzvišenog Stvoritelja: “ O vjernici, kad vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni…” (Kur’an, LX/10)

Mudrost toga je što muškarci vode brigu o ženama, a dužnost žena je da budu pokorne ljudima u onome što im naređuju od dobra, što pokazuje da su oni njihovi štićenici.

Nevjernik ne smije imati vlast nad muslimanom, jer Allah, dželle šanuhu, kaže: “…A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.” (Kur’an, IV/141)

Suprug koji ne vjeruje ne priznaje vjeru muslimanke, već niječe njenu Knjigu, poslanstvo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a kuća u kojoj je trajno razilaženje ne može opstati.

NEISPRAVNOST BRAKA SA NEZNABOŠKINJOM

Neznaboškinja je ona osoba koja ne vjeruje, koja ne priznaje Boga, poslanika, knjige, niti onaj svijet. Ona je preča da bude zabranjena od mnogoboškinje, jer mnogoboškinja vjeruje u Allahovo postojanje uz koje ona pripisuje Allahu druga božanstva. Mnogo je ajeta koji govore o mnogoboškinjama kao: “…A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se samo klanjamo da bi nas što više Allahu približili…” (Kur’an, XXXIX/3).

Kada je zabranjen brak sa ženom koja u osnovi priznaje Allaha, azze ve dželle, kako da ne bude zabranjen brak sa onom ženom koja niječe sve što nije materija, što je van vidljive prirode, sa onom koja ne vjeruje u Allaha, dželle šanuhu, i u Sudnji dan, u meleke, knjige, i poslanike. Bez sumnje, brak sa takvom ženom je haram i neispravan.
Jedna od onih koje pripadaju toj grupi je komunistkinja, koja vjeruje da je vjera opijum za narod i koja gleda na vjeru kroz materijalističke poglede na život tumačeći je kao produkt društva i rezultat ekonomskih previranja u njemu.
Komunistkinja je ona koja je uporna u svom komunizmu, jer postoje muslimani i muslimanke koje prihvataju komunističke materijalističke poglede na život, a da ne znaju njegovu suštinu. Takvi su prevareni od strane onih koji pozivaju u ekonomski napredak i oni nemaju veze sa vjerom. Takvim ljudima je potrebno objasniti šta je vjera, a šta nevjerstvo, pa ko nakon toga od njih bude ustrajan u nevjerstvu, on je kafir, nad njim se sprovode zakoni nevjernika dok je živ i kad umre (ne smije se ukopati u muslimanske kaburove).

OTPADNICA

Svaka osoba koja je nakon vjerovanja izašla iz islama smatra se otpadnicom, svejedno da li ona prihvatila neko drugo vjerovanje ili ne, bila sljedbenik neke druge knjige ili ne. U grupu otpadnika od islama spadaju komunisti, kršćani, Jevreji, budisti, behaije, ahmedije, krišne (hare krišne), jehovini svjedoci i drugi, kao i oni koji su napustili vjeru islam.

Islam nikoga ne prisiljava da uđe u njega, ali osoba koja prihvati islam samovoljno nije joj dozvoljeno da ga napusti.
Onaj koji otpadne od vjere i umre kao takav, sva njegova dobra djela koja je uradio se ne prihvataju i zaslužuju vječnost u Džehennemu, kao što kaže Uzvišeni Allah: “…A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.” (Kur’an, II/217)

Na ovom svijetu, otpadnik ne zaslužuje nikakvu pomoć društva i nije dozvoljeno da se uspostavi brak između muslimana i otpadnice, niti između muslimanke i otpadnika. Takav brak je neispravan, a ukoliko nakon bračnog ugovora jedan od supružnika otpadne od vjere, između njih dolazi do rastave i u tome je ulema jednoglasna.

NEISPRAVNOST BRAKA SA BEHAIJKOM, SLJEDBENICOM HARE KRIŠNE ILI JEHOVINIH SVJEDOKA

Brak sa behaijkom, iako je ona u osnovi bila muslimanka, je neispravan jer je ona otpadnica, a brak sa otpadnicima je zabranjen. Općepoznato u islamu je da se svako poslanstvo nakon Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odbija. Allah, dželle šanuhu, je zapečatio poslanstvo, upotpunio Svoju vjeru i blagodat, pa kaže: “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Kur’an, III/85)
Na osnovu toga, nije dozvoljeno uspostavljanje braka sa spomenutim sljedbenicama behaija, hare krišne i jehovinih svjedoka. Takav brak je šerijatski neispravan i naređuje se rastava braka.

STAV ISLAMSKE ULEME PO PITANJU BRAKA SA KRŠĆANKOM I JEVREJKOM

U osnovi, islamska ulema dozvoljava brak sa ehlu-kitabijkom (sljedbenicom knjige, kršćankom i Jevrejkom).
Allah, dželle šanuhu, je dozvolio muslimanima da jedu hranu ehlu-kitabija i da se žene od njih. To je sadržano u jednom ajetu koji je objavljen među posljednjim ajetima Kur’ana. Kaže Uzvišeni Allah: “…i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena, i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove date s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za priležnice uzimate…” (Kur’an, V/5)

STAV IBN-OMERA I NEKIH MUDŽTEHIDA


Sa ovim stavom islamske uleme ne slaže se ashab Abdullah ibn-Omer, radijallahu anhu, i smatra da brak sa ehlu-kitabijkom nije dozvoljen. Bilježi Buharija da je Ibn-Omer upitan o braku sa kršćankom i Jevrejkom. Rekao je: “ Zaista je Allah zabranio (da ženite) mušrikinju pored mu’minke (tj. riječi Uzvišenog: : “Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice…”) i ne znam da postoji veći širk od njenih riječi da je Isa njen Gospodar, a on je rob od Allahovih robova.”

Neka ulema uzimaju Ibn-Omerove riječi za dokaz pokuđenosti braka sa ehlu-kitabijkom, a ne zabrane. Međutim, jasno se vidi iz njegovih riječi da se one odnose na nešto više od pokuđenosti.

ISPRAVNOST MIŠLJENJA ISLAMSKE ULEME


Stav islamske uleme po pitanju ženidbe sa ehlu-kitabijkom je ispravan zbog jasnoće spomenutog ajeta iz sure El-Ma’ide. To je mišljenje većine uleme, tabi’ina i mudžtehida, ali su oni dozvolili brak sa njima pod određenim uslovima bez kojih se ne može sklopiti brak sa ehlu-kitabijkom.

USLOVI ZA SKLAPANJE BRAKA SA EHLU-KITABIJKOM

Kako smo prethodno objasnili ispravno mišljenje je da je brak sa ehlu-kitabijkom u osnovi dozvoljen, kako bi se ona pridobila za islam. Ali, da bi se mogao skopiti taj brak potrebno je ispuniti slijedeće uslove i oni se ne smiju zanemariti:

Prvo: Uvjerenje da je ona ehlu-kitabijka, tj. da vjeruje u nebesku vjeru, odnosno da je kršćanka ili Jevrejka, da vjeruje u Allaha, azze ve dželle, Njegove objave i drugi svijet, a ne da je neznaboškinja, otpadnica od vjere, ili da je nevjernica. Poznato je da se u svijetu u kojem danas živimo ne može smatrati kršćankom svaka osoba čiji su roditelji kršćani. Ona može biti komunista sa materijalističkim pogledima na život, jehovin svjedok…


Drugo: Da bude čedna i poštena, jer islam ne dozvoljava svaku kitabijku, već je dao uslov: “i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas…”. Ibn-Kesir kaže da se ovim ajetom želi ukazati na čedne kćeri koje se čuvaju od zinaluka, kao što je potvrđeno u drugom ajetu: “…kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima…” (Kur’an, IV/25) Muslimanu nije dozvoljeno da se ženi osobom koja će svoju čast dati drugom, već on mora ženiti osobu koja je moralna, čista i daleko od sumnjivih stvari.

Došao je neki čovjek Hasanu El-Basriju i pitao ga da li je dozvoljeno muslimanu da se ženi sa kitabijkom, pa mu je rekao: “Šta mu je da uzima kitabijku, a Allah je dao dovoljno muslimanki.

Međutim, ako mora da to uradi, onda nek gleda da li je čedna.” Čovjek je upitao: “ A koja je to koja nije čedna ?” Rekao je: “ To je ona koja slijedi čovjeka kada baci oko na nju (koja je imala prije “prijatelja”).

Nema sumnje da je čestitih danas veoma malo i predstavljaju rijetkost, nažalost. Na to ukazuju mnoge knjige, izjave i statistike od njih samih. Ono što mi nazivamo djevičanstvom, čednošću, poštenjem i čašću, to kod njih nema nikakve vrijednosti, jer djevojka koja nema “prijatelja” biva ismijavana od drugih, od svoje porodice i bližnjih.

Treće: Da ne bude iz naroda koji je neprijateljski raspoložen prema muslimanima. Zbog toga je određeni broj fakiha napravio razliku između braka sa zimmijjom (onom koja živi u sklopu islamske države plaćajuci džizju) i onom čiji su pripadnici u ratu sa muslimanima. Oni su dozvolili brak sa zimmijjom, a zabranili sa drugom. Kaže Ibn-’Abbas: “Neke kitabijke su nama dozvoljene, a neke nisu, zatim je proučio ajet: “ Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan posljednji i ne zabranjuju ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju vjeru istine – od onih kojima je data Knjiga -, sve dok ne dadnu glavarinu (džizju) iz ruke i budu oni poniženi.” (Kur’an, IX/29) – pa brak sa ženama zimmijja koji žive u sastavu islamske države i plaćaju džizju je dozvoljen, dok je zabranjen brak sa onima koji ne daju džizju.

Razlog toga je što njihov narod ratuje protiv muslimana, poput Srba i Hrvata koji ratuju protiv nas i ni u kom slučaju muslimanu nije dozvoljeno da se ženi od njih.

Nema sumnje da je misljenje Ibn-’Abbasa i njemu sličnih ispravno, a Allah, dželle šanuhu, je učinio tazbinstvo jednom od najjačih veza među ljudima i ono slijedi rodbinsku vezu, kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “ On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbinstvu…” (Kur’an, XXV/54) – pa kako da se ostvari ta veza između muslimana i onih koji ratuju protiv njih ? Kako musliman može sebi dozvoliti da njegovoj djeci budu daidže, tetke i djedovi od takvih ljudi, a pogotovo kako može sebi dopustiti da mu jedna od njih rađa i odgaja djecu njegovu ? Zar on može biti siguran da ona neće izdati njega i njegov narod ? Primjere toga imamo pred sobom, da li smo već zaboravili i da li da ponavljamo istu grešku ? Potvrdu toga imamo u slijedećem ajetu: “ Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji prijateljuju s njima sami sebi nepravdu čine.” (Kur’an, LX/9)

Na osnovu ovoga, u vremenu u kojem mi živimo nije muslimanu dozvoljeno da se ženi kršćankom ili Jevrejkom, dokle god je rat između nas. Srbi i Hrvati su okupirali našu zemlju, a Jevreji su zauzeli Palestinu gdje svakodnevno ubijaju muslimane, ve la havle ve la kuvvete illa billah.

Četvrto: Da se iza tog braka ne krije šteta, vidljiva ili moguća da se desi. Ukoliko se tim brakom nanosi opća ili pojedinačna šteta, taj brak je haram i što je veća šteta veća je i zabrana takvog braka. Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “ Nema nanosenja štete niti uzvraćanja sa štetom ”.

Štete koje se kriju iza braka sa nemuslimankom su slijedeće:


– Širenje braka sa nemuslimankom, a time se nanosi šteta muslimankama, a pogotovo što je procenat žena veći od procenta muškaraca. Ukoliko bi ženidba muslimana sa nemuslimankom postala uobičajena pojava, to bi značilo sprečavanje udaje muslimanki, a pogotovo što je islamski propis višeženstva kod nas zanemaren. Neudaja vodi i ka razvratu među ljudima, a muslimanki nije dozvoljena udaja osim za muslimana. Nema rješenja tog problema osim sa obustavom ženidbe sa nemuslimankom.

– Brak sa strankinjom predstavlja veliku opasnost, kao brak Bošnjaka sa kršćankom iz Evrope, Amerike ili Australije. Ta opasnost je uočljiva svakoj osobi koja zrelo razmišlja. Zamislimo da Bošnjak oženi djevojku koja nije njegove vjere, ne govori njegovim jezikom, pripada drugom narodu, tradiciji, običajima, mentalitetu. Život sa takvom ženom je težak, ona ne može da lahko prihvati da živi u Bosni i Hercegovini, a iako bi živjela ne može prihvatiti način našeg života i kada otac posjeti svoga sina uvidi da ga je izgubio, a ko je tome kriv ? Gdje nema selama, nema ni selameta. Nevolje se povećavaju kada se rodi dijete koje se većinom odgaja na način kako majka želi, jer je ona više uz njega i djeluje više na njega, pogotovo kada žive u njenoj zemlji i među njenim narodom. Tako djeca odrastaju u (ne)vjeri majke, vrednuju njene vrijednosti, shvatanja i tradiciju. Možda će na kraju ta djeca nositi samo ime muslimansko, ako ga na samom početku nisu izgubila. Time mi gubimo svoju djecu, ako ne i njihove očeve.

Na kraju, kada je islam dao olakšicu u ženidbi sa kitabijkom uz spomenute uslove, imao je u obziru dvije stvari:

1. Kitabijka je u osnovi pripadnica nebeske vjere i ona kao i muslimanka vjeruje u Allaha, objavu, drugi svijet, moralna je… To čini razdaljinu između nje i muslimanke veoma malom, jer islam u osnovi priznaje njihovu vjeru (ukoliko se ona podudara sa vjerovanjem Isaa, alejhisselam).

2. Takva kitabijka, ukoliko živi sa muslimanom koji se pridržava svoje vjere i sredini gdje se poštuju islamski propisi, vremenom pod uticajem sredine očekivati je da postane muslimanka po ubjeđenju i djelima. Ako i ne prihvati islam, što ima pravo jer se ne prisiljava u islam, onda ona prihvata islamsku tradiciju i moral. To znači da se vremenom kitabijka utapa u novu sredinu prihvatajući nove norme ponašanja.

Na taj način ona ne može uticati na muža, niti na djecu, jer sredina u kojoj živi je jača od bilo kojeg njenog pokušaja. U tom slučaju, snaga čovjeka je mnogo veća, njegova ljubomora prema vjeri, ponos koji nema granice, kao i njegova težnja za pravilnim odgojem svoje djece gdje je nemoguće da žena ima svoga utjecaja. U vremenu u kojem živimo moramo priznati da je djelovanje žene mnogo jače, a posebno žene sa Zapada, gdje je čovjek nemoćan pred njom.

Takođe, da li danas postoji mjesto gdje vlast pripada muslimanima ? Društvo koje se brine za islam, njegovu akidu, moral, tradiciju, za islam u općem smislu riječi, danas ne postoji.

Ukoliko ne postoji društvo koje će obezbijediti pravilni islamski odgoj, onda trebamo to ostvariti u porodici kako bi nadoknadili bar jedan dio manjkavosti u društvu.

Kada pogledamo u porodicu u kojoj majka nije muslimanka, u kojoj se otac ne brine šta će sinovi i kćeri raditi, niti njihova majka, onda za takvu porodicu možemo reći da je zatvorila vrata islamu.

Ne zaboravimo, koliko god neki davali olakšice za ženidbu sa nemuslimankom, među njima nema razilaženja da je brak sa muslimankom preči i bolji iz više razloga. Takođe, ukoliko su oba supružnika iste vjere to im olakšava razumjevanje i život im čini sretnijim.

Ne samo to, već se islam ne zadovoljava ni sa sklapanjem braka sa bilo kojom muslimankom, već podstiče na brak sa muslimankom koja je vjernica, koja teži za sticanjem Allahova zadovoljstva, koja izvršava dužnosti prema mužu i koja čuva sebe, mužev imetak i djecu.

Lijepe li su riječi Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “ Žena se uzima zbog četiri stvari: zbog njenog imetka, zbog njenog porijekla, zbog njene ljepote i zbog njene vjere. Pa se ženi sa onom koja je u vjeri jaka, nećeš propasti.” (Buhari i Muslim)

Kao što kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “ Dunjaluk je naslađivanje, a najbolja slast na dunjaluku je dobra žena.” (Muslim)

Za kraj, navodimo hadis koji nam daje sliku dobre žene: “ Rečeno je Resulullahu, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “ Koja žena je najbolja ?” Reče: “ Ona koja razveseli (muža) kada je pogleda, koja mu se pokori kada joj naredi, i koja čuva svoju čast i imetak ne suprostavljajući mu se radeći ono što on mrzi.” (En-Nesai)

ZAR DA ZABORAVIMO !?


Jetimi i djeca poginulih boraca u BiH

U Bosni i Hecegovini prije srpske agresije nije bilo više od 1954 jetima, od čega je 1575 bilo bez oba roditelja. Danas u BiH ima vise od 60.000 jetima od čega je 34.000 djece poginulih boraca. Neka od ove djece žive kod svoje rodbine u nepovoljnim životnim uslovima, bez grijanja, vode, a takođe im nedostaje hrana i odjeća, a da ne govorimo o školskom priboru i opremi.


Mada je Visoki saudijski komitet u bliskoj prošlosti preuzeo brigu o 6.000 jetima i trudio se da preuzme jos 4.000 bio je to, ipak,  mali broj s obzirom na 54.000 nezbrinutih jetima. Ovdje želimo istaći da zapadne humanitarne organizacije običavaju da samo uz kršćanske praznike i uz veliku medijsku pompu, pošalju muslimanskoj djeci u Bosni paketiće pune krstova. Nažalost, mnogi muslimani u BiH bivaju prevareni takvim paketićima i dobivaju dojam da se pošiljaoci tih paketića brinu o bosanskoj djeci što je najčešće zabluda.
___________________


Izdržavanje žene – Nefeka

Posted: 14 Februara, 2013 in islamski brak

Uvod

Izdržavanje koje se ogleda u obezbjeđenju smještaja, osnovnih egzistencionalnih potreba (hrane, pića i odjeće), sredstava za ukrašavanje (kozmetika) i svih kućnih potrepština bez kojih je ispunjavanje temeljne ženine funkcije – brige o kući – nezamislivo (posuđe, kućanski aparati), troškovi porođaja jedno je od najvažnijih prava koje žena ima kod svog čovjeka. Allah, dželle šenuhu, je, dajući mu upravljane nad porodicom (kavamu), odlikujući ga nad ženom i darujući mu određene duhovne i fizičke sposobnosti koje nije darovao ženi, zadužio čovjeka da se brižno stara o njoj i izdržava je u okvirima svojih mogućnosti, čime se ona, kao direktni uživalac takve privilegije i blagodati, itekako može ponositi i gordo stajati pred obespravljenom zapadnom ženom. Kaže Allah dželle šenuhu: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.» (En-Nisa, 34). Da, muškarci vode brigu o ženama tako što od njih traže ispunjavanje Allahovih prava – izvršavanje farzova i klonjenje svega što je zlo – i nastoje da im obezbjede sve što im je prijeko potrebno: smještaj, hranu, odjeću i ostale stvari. Vode brigu o njima, pružaju im utočište i zažtitu i čuvaju ih od svakog vida neugodnosti, da bi one mogle u miru i spokoju odgajati genaracije i graditi porodicu koja će odisati radošću, nježnošću i toplinom.

Kur'an i sunnet o obaveznosti izdržavanja


Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati.» (Et-Talak, 7). Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, salallallahu alejhi ve sellem, rekao u svom oprosnom govoru: «Bojte se Allaha po pitanju vaših žena! Uzeli ste ih pod svoje okrilje uz Allahov balgoslov, i rječju Allahovom dobili pravo na odnos sa njima. Vaše pravo kod njih je da u kuću ne puštaju onoga koga mrzite, a njihovo pravo kod vas je da ih izdržavate i odjevate prema običaju.» (hadis je zabilježio Muslim). Ajet i hadis jasno upućuju na obaveznost izdržavanja žene, i na to da izdržavanje treba da bude u skladu sa čovjekovim mogućnostima i običajem koji preovladava u mjestu kojeg nastanjuje. Obaveza izdržavanje, prema učenjacima tri pravne škole – hanbelijskoj, šafijskoj i malikijskoj – stupa na snagu od trenutka stavljanja žene na raspolaganje čovjeku, pod čime se prije svega misli na odnos, dok kod učenjaka hanefijskog mezheba stupa na snagu odmah po potpisivanju bračnog ugovora. (Pogledaj: «El-Mugni», 11/396; «Revdatu-t-talibin», 9/57; «El-Kafi fi fikhi ehli-l-medineti», 2/559, «El-Mebsut», 5/186). Kaše šejh Sulejman el-Eškar: «Poznato je u našem vremenu da žena ima pravo na izdržavanje od onog trenutka kada pređe u kuću svog supruga i da je nelogično i neprihvatljivo dati joj to pravo odmah nakon sklapanja ugovora, pa makar ostala u svojoj kući. Ako, pak, ona zatraži prelazak u njegovu kuću i on to odbije istog trenutka izdržavanje postaje obavezujuće.» (Ahkamu-z-evadži fi dui-l-kitabi ve sunneti», 282. str.)

Na koji način biva izdržavanje

Ono što je uobičajeno među muslimanima prvih i poznih generacija da čovjek troši na sebe i svoju porodicu i donosi u kuću ono što je potrebno za njeno održavanje. Nismo čuli za običaj po kojem čovjek svaki dan traba dati ženi određenu količinu novca ili joj kupiti određenu količinu hrane i odjeće. Preciziranju izdržavanja i skrbljenja i obavezivanju čovjeka time pribjegava se samo u slučaju nesporazuma – kada čovjek zakaže u ispunjavanju ove obaveze, zbog škrtosti, odsustva ili siromaštva. U tom slučaju spor se rješava pred kadijom i on je taj koji precizira i određuje količinu imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti u svrhu izdržavanja svoje supruge. (Pogledaj: «El-Mebsut», 5/181; «Hašijetu ibn-Abidin», 3/850; «Revdatu-t-talibin», 9/53.)

Islamski učenjaci su složni oko toga da količina imetka koju je čovjek obavezan izdvojiti za odjeću i stan nije precizno određena i da običaj i imovinsko stanje čovjeka i žene igraju glavnu ulogu u tome. Žena ima pravo da traži onoliko odjeće koliko joj je potrebno i da bude smještena u stan ili kuću koji odgovaraju ženama na njenom nivou, pod uslovom da je čovjek u stanju da joj to priušti. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «Nastanite ih tamo gdje vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da bi ste ih stjesnili.» (Et-Talak, 6). Ako su čovjek i žena bogati, ili ako su obadvoje siromašni, ženino je pravo da zahtjeva od čovjeka da joj obezbjedi odjeću i stan, sličan odjeći i stanu kojeg obezbjeđuju ljudi njegovog imovinskog stanja svojim ženama. Kada on odbije da joj priušti ono što je u mogućnosti, ona ima pravo da ga tuži i da sudskim putem dođe do svojih prava. Osnova je da žena živi sa svojim čovjekom i da mora ići sa njim gdje god se nastani, osim u tri slučaja:

1. kada čovjek odbije da joj uruči trenutni vjenčani dar,

2. kada uvjetuje u ugovoru da želi živjeti na određenom mjestu ili da ne želi napustiti mjesto u kojem je živjela prije udaje,

3. ukoliko će njena sigurnost biti ugrožena zbog napuštanja mjesta stanovanja.

Žena ima pravo na stanovanje u posebnom stanu ili kući, u kojima niko osim nje i njenog muža neće stanovati: ni inoče, ako ima više žena, ni njegova bližnja rodbina. Kaže Allauddin ebu-Bekr ibn Mes'ud el-Kasani: «Postoji mogućnost da čovjek zatraži od žene da živi zajedno sa svojom inočom, ili sa njegovom bližnjom rodbinom, kao što je majka, sestra, kćer i da ona to odbije. Na njemu je tada da joj obezbjedi poseban smještaj, jer joj zajedničko stanovanje pričinjava neugodnost i svojevrsno uznemiravanje. Njeno odbijanje je dovoljan dokaz da se radi o jasnoj šteti i neugodnosti.» (Pogledaj: «Bedaiu-s-sanai'», 4/23.)

Do problema može doći i ukoliko se razlikuje njhovo imovinsko stanje, čovjek bogat a žena siromašna i obrnuto. Pravedno i prihvatljivo je da se u tom slučaju drže sredine i ravnaju se prema bračnim parovima koji nisu ni bogati ni siromašni, nego između toga, što je mišljenje hanefijskog učenjaka Hassafa. (Pogledaj: «En-Nefekat», od Hassafa, 36. str.)

Riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Otac djeteta je dužan da ih prema potrebi hrani i odijeva» (El-Beqare, 233.), dokaz su da je čovjek, za izdržavanje djeteta i žene, obavezan obezbjediti onoliko koliko im je potrebno i da nema neka donja ili gornja granica koju je Šerijat postavio za to. One su odgovor učenjacima šafijskog mezheba koji su kvantitativno i kvalitativno definisali način hranjenja žene. (Pogledaj: «Mugni-l-muhtadž», 2/426, 427.)

Gubitak prava na izdržavanje


Dva su razloga zbog kojih žena gubi pravo na izdržavanje:

a) Zapošljavanje

Kaže šejh Sulejman el-Eškar: «Neki današnji učenjaci smatraju da zaposlena žena ima pravo na izdržavanje, pod uvjetom da joj to čovjek dozvoli – u suprotnom, nema to pravo. Lično mislim da žena koja radi nema pravo na izdržavanje, zbog toga što čovjek može da joj zabrani da se zaposli i napusti kuću, kako bi se isključivo angažovala radi njega i služila mu. Stjecanje i trošenje imetka na sve njene potrebe je protuusluga koju joj on pruža za taj angažaman i služenje. Onda kada se zaposli i počne zarađivati vlastiti imetak, prestaje važiti povod zbog kojeg ju je on bio obavezan izdržavati. Rekao je Alauddin el-Haskefi, učenjak hanefijskog mezheba, : «Rekao je autor «El-Mudžtebaa»: «Na ovaj način postaje nam jasno kakav je propis izdržavanja žene koja preko dana radi, isključivo radi svoje koristi, a noću boravi sa čovjekom. Ona nema pravo na izdržavanje.» (Pogledaj: «Ed-Derru-l-muhtar», 3/577; «Ahkmu-z-zevadži fi dui-l-kitabi ve sunneti», 282. str.)

Ukoliko čovjek nema posla i nije u mogućnosti iznjeti troškove kućnih potreba, a žena radi ili ima svoj lični imetak, dozvoljeno mu je dogovoriti se njom da ona sve plati i da ono što potroši ostaje dug kojeg će on vratiti čim bude mogao. On nema pravo uzeti njen imetak i raspolagati njime bez njene dozvole, a u slučaju da ona dobrovoljno i bez ikakvog dogovora sa čovjekom preuzme na sebe pomenute troškove, to će se tretirati kao poklon i nema pravo poslije tražiti nadokanadu od čovjeka. Ako čovjek i žena rade i dogovore se da će jedan dio troškova snositi on a jedan dio ona, moraju se pridržavati dogovorenog, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : «Muslimani se strogo drže uvjeta koje jedni drugima postavljaju, osim onih uvjeta koji dozvoljavaju ono što je zabranjeno i zabranjuju ono što je dozvoljeno.» (hadis je zabilježio Tirmizi).

b) Neposlušnost

Neposlušnost je odbijanje žene da ispuni neko od prava koje čovjek ima kod nje: kada je pozove u postelju ne odazove se, izlazi iz kuće bez njegove dozvole, ne želi preseliti sa njim u novi stan, kada je pozove da putuje sa njim ne prihvati njegovu ponudu. Velika većina islamskih učenjaka, među kojima su četvorica imama (Ahmed, Ebu-Hanife, Malik i Šafija) stava su da neposlušna žena gubi pravo na izdržavanje. Argument je jasan, izdržavanje je nasuprot služenja i potpunog predanja žene čovjeku. Ono počinje, kao što smo rekli, onoga trenutka kada žena počne služiti čovjeku, ispunjvati njegove potrebe i izvršavati njegove naredbe. Odbijanjem pomenutog gubi pravo na izdržavanje, kao što čovjek odbijanjem izdržavanja žene gubi pravo na njeno služenje i poslušnost.

Islamski učenjak Ibn-Abdulberr, ograničio je gubitak prava na izdržavanje, na ženu koja nije u nosećem stanju, što je, bez sumnje, ispravna odrednica, jer trudna žena, bez obzira na to što ne zaslužuje čovjekovo skrbljenje o njoj, nosi u svojoj utrobi djete koje ima pravo na skrbljenje. Skrbljenje o djetetu, u ovom slučaju, ostvaruje se putem skrbljenja o njegovoj majci, a Šerijastko pravilo glasi: «Ono bez čega se ne može izvršiti vadžib i samo postaje vadžibom». (Pogledaj: «El-Kafi fi fikhi ehli-l-medineti», 2/559).

Izdržavanje raspuštenice

1. Žena koju čovjek pusti prije odnosa sa njom nema pravo na izdržavanje, zbog toga što priček za tu vrstu raspuštenica u osnovi nije propisan. Kaže Allah, dželle šenuhu, : «O vjernici, kad se s vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne, da čekaju određeno vrijeme koje će te vi brojati, već ih darujte i lijepo ih opremite.» (El-Ahzab, 49).

2. Žena koju čovjek razvede opozivnim razvodom (prvi i drugi put) ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka. Kaže Ibn-Abdulberr: «Nema razilaženja među učenjacima da žene koje su razvedene opozivnim razvodom (nazvan je opozivnim razvodom zbog toga što čovjek ima pravo opozvati i vratiti ženu za vrijeme pričeka) imaju pravo na izdržavanje, bez obzira da li su u nosećem stanju ili ne, zbog toga što one zadržavaju status zakonskih supruga. (Pogledaj: «El-Istizkar», 18/69).

3. Žena koja je definitivno razvedena ima pravo na izdržavanje za vrijeme pričeka, samo ako je u nosećem stanju, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode.» (Et-Talak, 6). Da definitivno razvedena žena (ona koja je razvedena po treći put), koja nije ostala u nosećem stanju, nema pravo na izdržavanje dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Kajs, koju je njen čovjek razveo treći put: «Nemaš pravo na skrbljenje i smještaj.» (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

4. Žena koja je nakon čovjekove smrti ostala u noseća ima pravo na izdržavanje, na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu: «Ako su trudne, izdržavajte ih sve dok se ne porode.» (Et-Talak, 6).

Nadoknada propuštenog izdržavanja

Ako čovjek jedan određeni period odbije izdržavati ženu, učinio joj je napravdu, i njeno je puno pravo da sudskim putem dođe do nadokanade za taj period. Propušteno izdržavanje ima status duga, a poznato je da dug izlazi iz okvira obaveznog, samo u slučaju da ga oprosti onaj kome pripada.

Traženje razvoda zbog nemogućnosti izdržavanja

Većina islamskih učenjaka dozvoljava ženi prekid braka sa čovjekom koji nije u stanju da je izdržava i stara se o njoj. Dokaz su im riječi Allaha, dželle šenuhu, : «Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.» (El-Beqare, 229). Ajet nudi dva rješenja, prvo, velikodušno zadržavanje žene; drugo, puštanje na lijep način. Pošto se držanje žene bez mogućnosti da joj se obezbjede osnovne potrebe ne može smatrati nikakvom velikodušnošću, onda ne ostaje ništa drugo do puštanje na lijep način. To je argument ovog dijela učenjaka. Učenjaci hanefijskog mezheba, smatraju da žena nema pravo na prekid bračnog ugovora, argumentujući svoj stav riječima Allaha, dželle šenuhu, : «Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, posilje tegobe, slast dati.» (Et-Talak, 7). Allah najbolje zna, dokaz učenjaka hanefijskog mezheba je jači, jer se direktno dotiče pitanja izdržavanja osobe koja je u oskudici, dok je dokaz džumhura (većine) uopćen i ne spominje izdržavanje. Drugo mišljenje podržava i veliki učenjak našeg vremena, Abdurrahman es-Sa'di. (Pogledaj: «Silsiletu fetava-l-mer'eti-l-muslime – Et-talak, el-hul’, ez-zihar, el-iddetu ve-l-hidad, 33. str.)

Prekid braka sa ženine strane dozvoljen je ukoliko čovjek namjerno odbije da se skrbi o njoj, a u mugoćnosti je, i ukoliko joj pri sklapanju braka obeča da će je izdržavati i da ima mogućnosti da to uradi, zatim se pokaže suprotno od toga.

Uzimanje čovjekovog imetka bez pitanja

Dozvoljeno je ženi da uzima čovjekov imetak bez pitanja i traženja dozvole kada on ne izvrši svoje obaveze prema njoj ili ih djelimično izvrši. Dokaz je slučaj, koji se dogodio u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Akteri događaja su Hinda i njen muž Ebu-Sufjan, radijallahu anhuma. Naime, Hinda se žalila Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na Ebu-Sufjanovu škrtost i nedovoljno trošenje na nju i djecu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, nakon što je saslušao Hindu, dao opću dozvolu njoj i svakoj drugoj ženi koja zapadne u sličnu situaciju, da uzmu onoliko koliko im je dovoljno za uobičajene potrebe. Zatim na dozvolu uzimanja upućuje i zdrava logika. Bez izdržavanja nema života, i ako čovjek zakaže u tome, ženi jedino ostaje da uzme bez pitanja. Možda je rješenje i da sudskim putem uzme svoje pravo, ali to zahtjeva mnogo truda i kratanja – prvo je puno lakše i zato ga je Allah dozvolio.
 
Žena je dužna prema mužu sljedeće:

Pokornost


Allah Uzvišeni naglašava da žena treba biti pokorna svome mužu. On kaže: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti!» 

Pokornost supruge svome mužu, na način kako to Gospodar svjetova preporučuje, rezultiraće harmonijom u braku, a oponiranje tome rezultiraće disharmonijom i anarhijom. 

Koliko je bitna pokornost žene spram njenog supruga najbolje će ilustrirati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Kada bih ikome naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu!»

Ukoliko žena pokaže dovoljnu dozu pokornosti svome mužu, Vjerovjesnik, s.a.v.s, joj u predajama Ebu Hurejre, Enesa, r.a, i drugih, obećava ulazak u Džennet: «Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila ramazan, čuvala svoj moral i bude pokorna svom mužu, reći će joj se: Uđi u Džennet, na koja god vrata želiš!

Zahvalnost


Uz pokornost i poslušnost prema mužu, supruga treba da pokaže svojevrsnu zahvalnost na svemu što joj on učini. Ona ne smije postati nezahvalna ukoliko on uskrati samo jednu od njenih želja. Nažalost, to je služaj s velikim brojem žena. Na to upozorava i Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji od njega prenose ‘Abdullah b. ‘Abbas i ‘Imran b. Husajn, r.a: 

«Pokazan mi je Džehennem, pa sam vidio da su žene njegovi najbrojniji stanovnici, jer skrivaju istinu/jekfurne. Upitan je: Da li one skrivaju vjeru u Allaha? Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: One skrivaju dobročinstvo svog supruga. Nezahvalne su na dobročinstvu. Kada bi joj čitavog života činio dobro, a onda vidjela kod tebe samo nešto neugodno, rekla bi: Nisam kod tebe nikad ni vidjela dobra!» 

Imam Nevevi nezahvalnost supruge na dobru i pažnji svoga muža i poricanju njegovih napora ubraja u velike grijehe, a Ibn Bettal tvrdi da će, na temelju prethodnog hadisa, nezahvalna osoba biti kažnjena i napominje da zahvalnost onome koji dobro čini spada u vjersku obavezu daroprimca.

Bdije nad kućom i djecom


Jedna od najvažnijih zadaća žene je da bdije nad kućom svoga muža i da brižljivo nadzire odgoj i odrastanje njihove djece. Naime, žena je, uz to što je majka, i je prvi pedagog, učitelj i ljekar u svome domu. 

Muž, s obzirom na prirodu svog zadataka: obavezu opskrbljivanja porodice, često odsustvovanje iz porodičnog doma, kao i manje napore u vezi s rađanjem i neposrednim odgajanjem djeteta, daleko je od mogućnosti da doprinese kvalitetnom odgoju kao što to može supruga. Upravo je Allahov Poslanik, s.a.v.s, najbolje klasificirao dužnosti svakog člana zajednice. On je te dužnosti i obaveze usporedio s pastirom i stadom. Pogledajmo kako lijepo naš Vjerovjesnik, s.a.v.s, definira te dužnosti, u hadisu koji prenosi ‘Abdullah b. Omer, r.a: 

«Svi ste vi pastiri i svako od vas će odgovarati za svoje stado. Vladar je pastir. Čovjek je pastir u svojoj porodici, dok je žena pastirica u kući svoga muža i njihove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado».

Čuva svoj moral i imetak muža kada je odsutan


Žena je dužna, u odsutnosti muža, da čuva svoj moral i njegov imetak. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, u predajama Ebu Hurejre, Ebu Umame i Abdullaha b. Selama, r.a, naglasio: «Najbolja supruga je ona koja te obraduje kada je pogledaš, koja te posluša kada joj nešto narediš i koja čuva tvoj autoritet, svoj moral i tvoju imovinu kada si odsutan!»

Neće postiti bez dozvole muža


Koliko islam pridaje važnost harmoniji bračnog života najilustrativnije pokazuje hadis koji od Poslanika islama, s.a.v.s, prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Ženi nije dopušteno da posti, u prisutnosti svoga muža, bez njegove dozvole»! 

Naravno, ovdje se misli na dobrovoljni a ne obavezni post tokom ramazana. Ovaj hadis, eksplicite, ukazuje koliko islam vodi računa da sačuva, njeguje i pojača ljubav između supružnika. Jer, postom žena može izgubiti, eventualno, na svježini ili snazi, pa prilikom prilaska mužu, možda, neće pokazati dovoljno volje za onim što on želi. Ili, možda, muž osjeti potrebu za ženom u toku dana, pa ako ona posti biva uskraćen za to zadovoljstvo, kao što se navodi u predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a, u kojoj se Safvanova, r.a, žena tužila Vjerovjesniku, s.a.v.s, da joj ne dozvoljava postiti nafilu-post, pa je Safvan, r.a, na Poslanikovo, s.a.v.s, pitanje o tome rekao: Ona zaposti a ja sam mlad i ne mogu se strpiti (a da joj ne priđem). Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Neće žena postiti bez dozvole svoga muža!». 

Ženi je dozvoljeno da posti nafilu kada je čovjek odsutan, odnosno na putu. Međutim, ako se vrati i poželi prići svojoj supruzi, njoj nije pokuđeno prekinuti post, jer je udovoljavanje mužu obaveza a post izvan ramazana je nafila. Pogledajte kako se u ovim hadisima nazire beskrajna mudrost islama, koji ne samo da čuva skladne bračne odnose, već ih podstiče, jača i stabilizira.

Ne pušta nikoga u kuću bez muževe dozvole


Žena neće bez dozvole muža nikoga puštati u kuću, a posebno se ta zabrana odnosi na osobe koje nisu u najbližem srodstvu s njom/mahrem. Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je to naglasio u nastavku prethodnog hadisa u kojem veli da je ženi, uz dobrovoljni post: «Zabranjeno da pušta u kuću nekoga bez dozvole muža!» 

Naravno, tim islam sasijeca zlo u samom korijenu. Jer, ukoliko muškarac uđe u kuću žene s kojom nije u tijesnim rodbinskim vezama, posebno ako se osami s njom, može doći do neželjenih posljedica, do nemorala ili, u najmanju ruku, sumnji. Brojne su predaje u kojima Poslanik islama, s.a.v.s, takvu praksu izričito zabranjuje i oštro je osuđuje.

Tako u Džabirovoj, r.a, predaji Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglašava: «Ne ulazite ženama kada su im muževi odsutni, jer šejtan prolazi kroz vas kao što krv cirkulira vašim venama!». 

Ibn ‘Abbas, r.a, prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaže: «Neka se muškarac ne osamljuje s drugom ženom bez prisustva njenog mahrema!»
Posebno je Poslanik, s.a.v.s, upozorio na osamljivanje žene s muževom rodbinom, što bi moglo prozvesti još teže posljedice od osamljivanja s drugima. ‘Ukbe b. ‘Amir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, upozorio: «Čuvajte se osamljivanja sa ženama (koje vam nisu bliska rodbina)!» Na to je jedan ensarija upitao: «A šta veliš o hamvu/muževom bratu?» Odgovorio je: «On je kao smrt!». 

El-Hamv, prema nekima, označava muževog brata, a prema jezičkim stručnjacima, kako napominje imam Nevevi, označava bližu muževu rodbinu kao što su: njegov otac, amidža, brat, bratić i sl. 

Muhammed Fuad Abdu-l-Baki, tumačeći taj hadis kaže, da nije opasnost po ženu od muževe rodbine kao što su njegov otac ili muževi sinovi, koji postaju mahremi njegovoj supruzi i njima je dozvoljeno osamljivanje s njom, već pravu opasnost predstavljaju mužev brat tj. djever, zatim mužev bratić, amidžić i sl., koji se ne mogu osamljivati sa ženom i ne spadaju u mahreme ženi. Velika opasnost leži u tome što su oni bliski mužu, imaju više mogućnosti da se nađu u situaciji da budu osamljeni sa ženom svoga brata ili rođaka i što takva situacija ne navodi ostale ljude na sumnju, kao što bi se to moglo desiti ako se osami s nekim strancem, koji uopće nije u rodbinskim odnosima sa mužem. 

Na žalost, takva praksa osamljivanja kod nas je sasvim uobičajena, pa bi trebalo, na temelju Poslanikovih, s.a.v.s, jasnih upozorenja, prestati s tom praksom. Pojedince koji su se, na temelju poznavanja islamskih propisa, pridržavali Poslanikovih, s.a.v.s, uputa, bili su ismijavani i smatrani ekstremima. Međutim, samo striktno slijeđenje Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, savjeta može rezultirati harmonijom u braku i prevencijom od nemoralnih radnji i bludnih situacija.

Ne uznemirava muža


Supruga se treba truditi da ne uznemirava i maltretira svoga muža. Allahov Poslanik, s.a.v.s, to je posebno istakao u hadisu koji prenosi Mu'az b. Džebel, r.a: «Nijedna žena neće uznemiriti svog muža na dunjaluku a da džennetska hurija ne kaže: «Ne uznemiravaj ga, Allah te ubio! On je kod tebe samo kratko a uskoro će te ostaviti i doći će kod nas!»

Ne odbija ga 

Supruga će strogo voditi računa da ne odbije svoga muža kada je pozove da zadovolji svoje potrebe. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozorio: «Ako čovjek pozove svoju ženu u postelju, a ona to odbije, te on zanoći ljut na nju, meleki će je proklinjati sve do svanuća!» 

U druga dva rivajeta (Buhari i Muslim) stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Ako žena zanoći van postelje svoga muža, meleki je proklinju sve do svanuća!» i «Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, koji god čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ga ona odbije, srdit je na nju Onaj koji je na nebesima, sve dok se njen muž ne udobrovolji!».

Ne odbija, pa makar ostavila da hljeb izgori

Ukoliko muž zatraži da zadovolji svoje intimne potrebe, žena će mu to ispuniti pa makar hljeb stavila u peć da se peče. To se temelji na hadisu koji Talk b. ‘Ali, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Ako čovjek pozove svoju suprugu da zadovolji svoje potrebe, neka mu dođe, pa makar hljeb stavila u peć!»
El-Mubarekfuri, tumačeći ovaj hadis, kaže da je žena dužna udovoljiti svom suprugu, pa makar stavila hljeb u peć, budući da se ne smije micati od peći, kako hljeb ne bi zagorio i postao neupotrebljiv. Preče je da hljeb izgori, nego da muž izgubi strpljenje i ode u zinaluk.

Uvjet za Džennet je i muževo zadovoljstvo


Koliko su značajni harmonični odnosi između muža i žene najbolje dočarava hadis Ummi Seleme, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, uvjetuje ulazak u Džennet muževim zadovoljstvom suprugom. On kaže: «Koja god žena umre, a njen muž bude njome zadovoljan, ući će u Džennet!»

Nema poslušnosti mužu u griješenju


Supruga je dužna pokoravati se mužu u svemu onome što ne oponira islamskom učenju. Ukoliko dođe do oponiranja islmamskim propisima, onda supruga neće biti poslušna svome mužu. Imam Buhari je jedno poglavlje naslovio: Neće se žena pokoriti mužu u griješenju. U tom poglavlju on navodi hadis Aiše, r.a, koja kaže da je jedna ensarijka udala svoju kćerku, kojoj je kosa opadala. Muž joj je naredio da upliće tuđu kosu u svoju, tj. da upotrebljava neku vrstu perike, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s, to zabaranio rekavši: «Ne! Prokleti su oni koji upliću tuđe u svoje kose!» 

Analogno tome, supruga će u svim ostalim situacijama biti neposlušna prema svom mužu, ukoliko od nje zahtijeva da učini neki grijeh.
________________________________
priredio: dr. Šefik Kurdić