Piše: Dr Šefik Kurdić
Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.
Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:
1. Sa aspekta onoga u šta poziva.
On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]
” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]
2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.
Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:
O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]
3. Sa aspekta nagrade.
Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:
“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]
U drugom hadisu stoji:
“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]
Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu
Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]
” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!” A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]
Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.
U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]
U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]
Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:
” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]
U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:
Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]
I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]
Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .
Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru
Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]
Hud, a.s.:
I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]
Sãlih, a.s.:
A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]
Šu’ajb, a.s.:
A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]
Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]
Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]
Ovaj ajet sadrži dva značenja:
1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.
2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]
Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]
A za vjernike Allah, dž.š., kaže:
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]
Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.
Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]
Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:
Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]
Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?
Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.
Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]
U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]
U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]
Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.
U ajetu:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]
propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]
Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.
Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:
Neki su ajet:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]
shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.
Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31]
S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast.
Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.
[1] . Fussilet, 33
[2] . El- Mu`min, 41-42
[3] . En-Nisa, 165
[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu
[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.
[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.
[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.
[8] . Alu Imran, 104-107.
[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.
[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.
[11] . El Ahzab, 45-46.
[12] . El Hadždž, 67.
[13] . El Kasas, 87.
[14] . El Earaf, 59.
[15] . Hud, 50.
[16] . El Earaf, 73.
[17] . El Earaf,85.
[18] . En-Nahl, 36.
[19] . Alu Imran, 110.
[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.
[21] . Et-Tewbe, 67-68.
[22] . Et-Tewbe, 71.
[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.
[24] . El Earaf, 157.
[25] . Jusuf, 108.
[26] . Ibn Kesir, 1/518.
[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.
[28] . Alu Imran, 104.
[29] . Ibn Kesir, 1/518.
[30] . Alu Imran, 104.
[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.
Islamski Edukativni BLOG 