Arhive za ‘kur'an’ kategoriju

Tedžvid i korist nauke o tedžvidu

Posted: 28 Februara, 2013 in kur'an
Šejh, dr. Salih ibn Fewzan el-Fewzan

Tedžvid

Uzvišeni Allah je Svojim robovima naredio da razmišljaju o značenjima i riječima Kur’ani Kerima i obećao im veliku nagradu za njegovo učenje: za svaki proučeni harf deset dobrih djela. Pored toga, Uzvišeni Allah je Svojim robovima propisao lahak način za učenje Kur’ani Kerima, zasnovan na tačno određenim osnovama i karakteristikama kako bi postigli cilj koji se ogleda u ostvarenju njegovih intencija i primjeni njegovih propisa.

 Ovu činjenicu je Uzvišeni Allah naredio Svome Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je rekao: „…i Kur’an tertilom uči.“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4), i rekao je Uzvišeni: „I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i objavili smo ga tertilom.“ (prijevod značenja, El-Isra, 106)


Uzvišeni Allah je Kur’ani Kerim učinio lijekom za bolesti, čišćenjem za prsa, učinio da su najbolja srca ona koja ga razumiju, da su najbolji jezici oni koji ga uče, da su najbolje kuće one u kojima se on nalazi, da je on najveličanstvenija objavljena knjiga, pa je jasno svjetlo kojem druga svjetla nisu slična, dokaz očiti s kojim se duše uzdižu i prsa šire. Ne postoji ništa što je pravilnije od njegove stilistike, niti ljepše od njegove rječitosti, niti korisnije od njega, niti ugodnije od njegova učenja, ko njega prihvata krenuo je pravim putem, a ko ga ostavi neće uspjeti i propao je…


Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: „Kur’an je bolji i vrijedniji od svega osim od Allaha, a prednost Kur’ana u odnosu na drugi govor je kao prednost Allaha, ‘azze ve dželle, nad Njegovim stvorenjima, pa ko poštuje Kur’an, taj poštuje Allaha, a ko Kur’an ne poštuje, taj  olahko drži do Allahovog prava. Svetost Kur’ana kod Allaha je kao svetost roditelja kod njegovog djeteta.“ (Tirmizi i Hakim u svome Tarihu)

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Bit će na Sudnjem danu doveden učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: ‘Gospodaru podari mu ogrtač’, pa će mu se dati kruna časti (ugleda, plemenitosti). Zatim će Kur’an reći: ‘Gospodaru povećaj mu’, pa će mu se dati ogrtač časti (ugleda, plemenitosti). Potpm će Kur’an reći: ‘Gospodaru budi zadovoljan njime’, pa će biti zadovoljan njime, i tada će se reći toj osobi: ‘Uči i penji se, a sa svakim proučenim ajetom dobit ćeš jedno dobro djelo.“ (Tirmizi)

Pogledajmo kako je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono  što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Kroz hadise Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, takođe postajemo svjesni stepena osobe koja druge podučava Kur’anu. Tako je on, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

S druge strane, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se sa najvećom pažnjom trudio da pravilno uči Kur’an prilikom njegovog preuzimanja od Džibrila, ‘alejhi's-selam, pa je svoje ashabe podučavao Kur’anu onako kako ga je od njega naučio, a oni su, opet, druge podučavali na isti način.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je podsticao pojedince među ashabima koji su precizno i pravilno učili Kur’an da ga još više izučavaju, tako da su u pogledu toga postali vrsni učenjaci. Od tih ashaba su: Ubejj ibn K‘ab, ‘Abdullah ibn Mes‘ud, Zejd ibn Sabit, Ebu Musa el-Eš‘ari, Osman ibn ‘Affan, ‘Alija ibn Ebi Talib, Ebu Derda, Mu‘az ibn Džebel i drugi. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je ponekad slušao njihovo učenje Kur’ana.

Na osnovu sveka spomenutog jasno zaključujemo da postoji određen način učenja, a to je način uzet od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na kojem je i objavljen Kur'an, pa ko mu se suprotstavi ili ga zanemari, taj se suprotstavio sunnetu i Kur'an uči onako kako on nije objavljen.

Vrijednost učenja Kur'ani Kerima


Od Ebu Umame, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Učite Kur'an, jer on će se na Sudnjem danu zauzimati za one koji ga budu učili!'“ (Muslim)

Od Ebu Musa el-Eš‘arija, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer cedra: lijepog je mirisa i okusa, a primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule: nema mirisa ali je slatkog okusa. Primjer licemjera koji uči Kur’an je kao primjer bosiljka: lijepog je mirisa ali gorkog okusa, a primjer licemjera koji ne uči Kur’an je kao primjer divlje tikvice: nema mirisa a gorka je okusa.'“ (Muttefekun ‘alejhi)

Od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Onaj u čijim prsima nema ništa od Kur’ana je poput opustošene kuće.'“ (bilježi ga Tirmizi koji kaže da je hasen-sahih)

Imam Ahmed bilježi hadis da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ko sasluša jedan ajet iz Allahove Knjige, bit će mu upisano višestruko dobro djelo, a ko ga prouči, bit će mu svjetlo na Sudnjem danu.“

Ibn ‘Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Uči Kur’an, jer on je tvoje svjetlo na Zemlji i spomen na nebesima.“

Podučavanje Kur’anu podrazumijeva izučavanje načina njegovog učenja, poznavanje vrsta njegovih ajeta (degorirani i derogirajući, jasni i manje jasni, itd.), postupanje u skladu s njim, prihvatanje njega kao svjetiljke i upućivača ka istini i vodiča svim muslimanima.

Nagrada učača Kur’ana

Od ‘Abdullaha ibn Mes‘uda, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Ko prouči jedan harf iz Knjige Uzvišenog Allaha, imat će za to nagradu a nagrada se deset puta uvećava. Ne kažem da je elif-lam-mim harf, nego je elif harf, lam je harf i mim je harf.'“ (Tirmizi)

Ovaj hadisi šerif pojašnjava vrijednost i veličanstvenost Kur’ana, ali i ogromnu i veliku nagradu koju dobija učač Kur’ana za svoje učenje, a zamislimo kako je tek sa onim koji Kur’an uči i pri tom uljepša svoje učenje primjenjujući tedžvid, ali i postupa po onime što je u njemu! Takvome Uzvišeni Allah uvećava njegovu nagradu kao što kaže Uzvišeni: „Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen…“ (prijevod značenja, El-En‘am, 160)

Nagrada onoga ko podučava Kur’anu i njegovog učenika

Rekao je Ibrahim en-Neh‘ai: „Za onoga ko djecu podučava oprosta traže meleki na nebesima, životinje na zemlji, ptice u zraku i ribe u vodi.“

Razmislimo o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao Mu‘azu, radijallahu ‘anhu: „O Mu'aze, ako hoćeš sretan život, smrt šehida, spas na Dan proživljenja, sigurnost od straha, svjetlo na Dan tame, hlad na Dan žege, da budeš napojen na Dan žeđi, sit na Dan gladi i uputu na Dan zablude, onda izučavaj Kur'an jer on je spomen Milostivog, zaštita od šejtana i ono  što će prevagnuti na Mizanu.“ (Dejlemi)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je Ebu Hurejri, radijallahu ‘anhu,  rekao: „O Ebu Hurejre, podučavaj sebe Kur'anu i druge podučavaj! Tako radi sve dok ti ne dođe smrt, jer ako ti dođe smrt a ti u takvom stanju, meleki će činiti hadždž tvome kaburu kao što vjernici čine hadždž Allahovoj svetoj kući.“ (Tirmizi, Nesai i Ibn Madže)

Jezička definicija tedžvida

Jezičko značenje riječi tedžvid je uljepšavanje. Takođe se riječ tedžvid u jeziku arapa koristi i u značenju preciznosti, tačnosti, dotjeranosti i savršenstva.

Terminološka definicija tedžvida


Kod imama u ovoj oblasti postoje dvije vrste tedžvida:

1-ZNANSTVENI / TEORIJSKI TEDŽVID – poznavanje pravila i činjenica koje su postavili učenjaci tedžvida.

Propis koji važi za ovu vrstu tedžvida ovisi o skupini na koju se odnosi: za muslimanske mase je mendub dok je za ulemu vadžib kifaje (skupna obaveza), pa ako jedna skupina učenjaka bude izučavala ovu vrstu tedžvida, spada grijeh sa ostalih, a ako niko od uleme ne bude izučavao i druge podučavao ovu vrstu tedžvida, onda su svi učenjaci griješni.

2-PRAKTIČNI / PRIMJENJENI TEDŽVID – Izgovor svakog harfa iz njegovog ishodišta (mahredža) bez zamjene ili promjene.

Praktična primjena tedžvida prilikom učenja Kur’ana je vadžib ‘ajn (pojedinačna obaveza) svake punoljetne osobe koja uči cijeli Kur’an ili samo jedan njegov dio, a zbog riječi Uzvišenog: „I uči Kur’an tertilom“ (prijevod značenja, El-Muzzemmil, 4). Prenosi se da je ‘Alija, radijallahu ‘anhu, o ovom ajetu rekao: „Tertil je izgovaranje harfova po tedžvidu i poznavanje mjesta na kojima se može zastati.“ U jednom od hadisa stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Učite Kur’an arapskim narječjem i glasovima, a čuvajte se narječja grješnika, jer će doći narodi nakon mene koji će pjevati Kur’an refrenom pjesme, asketizma i naricanja, a neće prelaziti njihove grkljane. Srca će im biti opčinjena, a i srca onih kojima se oni budu sviđali.“ (Malik, Nesai’, Bejheki, Taberani)

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, „neće pralaziti njihove grkljane“ znače da im to neće biti primljeno, jer učenje onoga ko Kur’an ne uči onako kako ga je Uzvišeni Allah objavio i koji ne vodi računa o onome o čemu postoji konsenzus, nije Kur’an i namaz mu je takvim učenjem pokvaren, kao što je to potvrdio Ibn Hadžer i drugi. Rekao je šejhu'l-islam Ibn Tejmijje: „Riječi neće prelaziti njihove grkljane odnose se na one koji o Kur’anu ne razmišljaju niti po njemu postupaju, a u postupanje po Kur’anu spada i primjena tedžvida i njegovo učenje na način preuzet od Vjerovjesnika.“

Nakon što je spomenuo prethodni hadis, šejh Burhanuddin el-Kalkili je rekao: „Vjerodostojno je preneseno da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, onoga ko Kur’an ne uči po tedžvidu nazvao grješnikom (fasikom).“ i ovo je mezheb imama Šafije, radijallahu ‘anhu.

Osim toga, postoji jednoglasno mišljenje ummeta da je obavezno učenje Kur’ana po tedžvidu i ovaj konsezus postoji od vrmena Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa sve do našega vremena, i nije zabilježeno da je iko iznio drugačije mišljenje, a konsenzus spada među najjače dokaze.

Izjave učenjaka o tedžvidu

Među važne izjave o tedžvidu svakako spada izjava imama Džezerija koji je u stihu rekao: „Onaj ko Kur’an ne uči po tedžvidu je grješnik.“(1) Pojedini komentatori tedžvida Imama Džezerija o ovim riječima kažu da onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu zaslužuje kaznu za ostavljanje tedžvida, slagao je na Allaha i Njegova Poslanika i kao takav ulazi u značenje riječi Uzvišenog: „A na Sudnjem danu vidjet ćeš one koji su na Allaha laži iznosili a lica im pocrnjela“ (prijevod značenja, Ez-Zumer, 60), a na njega se odnose i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: „Ko na mene slaže namjerno neka pripremi sebi mjesto u Vatri!“.(2) Čak je imam Ebu'l-Hajr Muhammed Ibnu'l-Džezeri rekao da se nije se krivo zakleo onaj ko se zakune da Kur'an bez tedžvida nije Kur'an! Neki su učenjaci rekli da nije ispravan namaz onome ko Kur’an uči po tedžvidu a klanja za onime koji ga po tedžvidu ne uči!

Predmet izučavanja nauke o tedžvidu

Predmet izučavanja tedžvida su kur’anske riječi u smislu da se svakome harfu da ono što mu u izgovoru i pripada. Nauka o tedžvidu ubraja se među najvažnije nauke usmjerene ka hizmetu Allahove Knjige, i ne samo to, nego je i najpreča i najčasnija.

Utemeljitelj nauke o tedžvidu

Utemeljitelj ove nauke sa praktične strane je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a u pogledu teorijskog dijela i pravila, to je El-Halil ibn Ahmed i drugi učenjaci, tabi‘ini i generacije poslije njih, radijallahu ‘anhum.

Bitno je znati da je Uzvišeni Allah iz Levhi mahfuza Kur’ani Kerim sa tedžvidom objavljivao Džibrilu, ‘alejhi's-selam. Džibril je na isti ovaj način Kur’anu podučavao Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ashabi, radijallahu ‘anhum, su od njega učili na isti način. Dalje su od njih učili tabi‘ini i svaka sljedeća generacija je od prethodne preuzimala Kur’an na isti način sve do naših vremena, i to metodom koji daje potpunu sigurnost u njegovu ispravnost. Sve ovo nam ukazuje na to da je ova nauka objavljena i niko nema pravo da od nje odstupi koliko jedan trun, a onaj ko tako uradi je grješnik.

Korist nauke o tedžvidu

Nauka o tedžvidu ima mnogobrojne koristi, a među najvažnije spadaju lijepo i pravilno učenje koji vode ka sreći na oba svijeta, i čuvanje jezika od griješenja pri izgovaranju Allahovog govora.

Prijevod: Edin Nezirić, prof.
__________________________________________________________________________


(1) Imam Džezeri u svom tedžvidu, kojeg je napisao u stihovima kako bi se lakše pamtio, kaže:

Učenje po tedžvidu je stroga obaveza
A onaj ko Kur'an ne uči po tedžvidu je grješnik
Jer ga je Allah sa njim objavio (tj. Kur'an sa tedžvidom)
I takav je do nas od Njega došao.


(2) Ovo sve zbog toga što kada učimo Kur'an bez tedžvida lažemo na Allaha da ga je On tako objavio, a lažemo na Poslanika da ga je on tako prenio. (prim. prev.) 
 

Pripremio Elvedin Pezić prof.

U ovom tekstu govorit ćemo o temi koja bi trebala da zauzima najviše mjesto kod muslimana. Govorit ćemo o izvoru muslimanske snage, moći, slave, sreće i zadovoljstva u ovodunjalučkom životu koje neminovno nosi sa sobom uspjeh na budućem svjetu, ono što bi trebao da bude glavni cilj svakom muslimanu u svakodnevnom životu. Govorit ćemo o odnosu muslimana naspram Allahove knjige, Kur´ana.
Prije nego počnemo konkretno sa govorom o tome, želio bih da napomenem da se nalazimo u mjesecu ševalu, mjesec u kojem je pohvalno postiti šest dana dobrovoljnog posta. Allahov Poslanik je kazao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.“(Muslim)

Ovo je prilika da se na veoma lagahan način zasluži velika nagrada koje smo svi više nego potrebni. Jedno od svojstava iskrenih Allahovih robova je da se trude da iskoriste ovakve prilike i da žale za njihovim prolaskom ako ne uspiju da ih iskoriste. Zato treba da organiziramo sebe i svoje porodice, članove naših porodica, našu djecu, da zajedno ispostimo ove dane. Na taj način, potvrđujući iskrenost u postu koji je protekao u ramazanu, da to nije bila samo sezonska i sekundarna pokornost već da smo spremni da i dalje budemo pokorni Allahovi robovi, da smo spremni da kreiramo svoje živote po smijernicama ove uzvišene i savršene vjere. Na taj način, potvrđujući naše čvrsto ubjeđenje da ćemo jednoga dana stajati pred Uzvišenim Allahom i polagati račun za svaku sekundu našeg života. A sad, da se vratimo našoj današnjoj temi. Odnos muslimana prema Kur'anu, knjizi koja je izvor njihove slave, moći, ugleda, sreće, zadovoljstva u ovodunjalučkom životu, a sve to neminovno nosi sa sobom konačni uspjeh na budućem svijetu-ahiretu…

Ova tema dolazi nam ciljano neposredno nakon mjeseca ramazana. Mjeseca, u kojem su se muslimani sa mnogo intenziteta družili sa Allahovom knjigom, Kur'anom. Ovo druženje ima za cilj da nas podstakne na konstantno druženje sa Allahovom knjigom tokom cijele godine, jer je u njemu životni program bez kojeg se ne može zamisliti život čovjeka koji se deklariše kao musliman. Ne samo da se družimo sa Kur'anom u ramazanu, mjesecu posta, mjesecu u kojem su sputani i povezani šejtani. Pogledamo li u stanje muslimana, općenito u cijelome svijetu, vidjet ćemo da je više nego loše u svakom pogledu.

U historiji nije zapamćeno da su se muslimani toliko odali grijesima i da su toliko zapostavili prakticiranje islamskih načela kao u današnjem vremenu. Sve ono što je strogo zabranjeno vjerom u velikim mjerama je prisutno među muslimanima. Alkohol se toči i pije na svakom koraku, poslovanje kamatom je postala normalna i nezaobilazna stvar u životu mnogih muslimana, otkrivene žene na našim ulicama su postale svakodnevnica, psovanje Allaha i vrijeđanje Poslanika je prisutno kod velikog broja onih koji za sebe kažu da su muslimani, i mnogo drugih grijeha koje ako bi sve željeli nabrojati trebalo bi nam za to mnogo vremena. I ne samo to, ljudi su otišli korak dalje. A zar se može dalje, reći će neko, može. Ljudi su se toliko udaljili od načela vjere i toliko su njihova srca okorjela u grijesima da dobre i čestite stvari smatraju lošim i nemoralnim, a loše, štetne, nemoralne stvari se smatraju dobrim i čestititm osobinama. Žalosno je to, ali je to naša stvarnost.

Primjera za to je mnogo. Zar ne vidimo da ljudi ismijavaju one koji ne konzumiraju alkohol, drogu, duhan. Omalovažavaju one koji ne žele da posluju sa kamatom. Zaostalim i konzervativnim smatraju žene koje su pokrivene onako kako smo još kao djeca učili u mektebu da treba da se nosi žena muslimanka. A modernim i obrazovanim se smatraju žene koje nose uske hlače, kratke suknjice, našminkane, nariktanih frizura. Sve to, i opet smognemo harbrosti da kada nas zadesi neka interna nedaća da kažemo: „Gospodaru pa šta sam ja skrivio?!“ Da nismo učestvovali ni u jednom grijehu, a jesmo u mnogo toga, osim što svojom šutnjom to sve odobravamo, to bi bilo više nego dovoljno da budemo kažnjeni na dunjaluku prije nego budemo pitani za to na Sudnjem danu. Onaj ko iole poznaje vjeru i njene savršene principe neće ni jednog momenta sumnjati gdje je problem, zašto su muslini u tako jadnom halu i stanju. Neće sumnjati da je glavni razlog njihove stagnacije; u duhovno-vjerskom, političko-ekonomskom i svakom pogledu, njihovo zapostavljanje Allahove knjige, Kur'ana u savakodnevnom životu. Kur'an, kao životni program muslimana, je zapostavljen od strane muslimana u svakom pogledu. Zapostavljeno je njegovo učenje, razmišljenje o njegovim nadnaravnim i savršenim principima, porukama i smijernicama koje su direktno od Stvoritelja ljudi, Onoga koji najbolje zna šta njima treba, objavljene ljudima da bi po njima usmjeravali i organizirali ovodunjalučki život.

I na kraju kolone-spiska stvari koje su zapostavljene a vezuju se za Kur'an- je njegovo prakticiranje u svakodnevnom životu od strane velikog broja onih koji se deklarišu kao muslimani. Koliko je samo imperativa u Kur'anu za koje velik broj nas zna da su stroga obaveza ali smo mi veoma daleko od njih u kreiranju našeg svakodnevnog života. Kako onda da očekujemo Allahov blagoslov, bereket, Allahovu pomoć, Allahovu milost, Allahovu nagradu a toliko smo daleko od svega što se od nas traži. I što je još teže od svega, mi to činimo svjeno, znajući da je to zabranjeno mi nastavljamo živjeti u nepokornosti Allahu, kršeći Njegove granice, na koje je On veoma ljubomoran.

Sama činjenica da nam je Uzvišeni Allah dozvolio da čitamo i da možemo da se družimo sa njegovim govorom, Kur’ anom, je velika blagodat o kojoj sigurno nismo razmišljali. Rekao je Uzvišeni: “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.“

Kako je velika počast muslimanima to što kao životni program imaju, Allahovu knjigu, Allahov govor, kojeg je On, Uzvišeni i Svemogući, obećao čuvati od bilo kakvog iskrivljenja sve do Sudnjega dana. Jedina objava, jedina nebeska knjiga koja će ostati autentična, u originalnom obliku sve do Sudnjega dana, bez obzira koliko vremena proteklo, bez obzira na pokušaje neprijetelja čovječanstva da iskrive i izmijene nešto u Kur'anu. Stvarnost je najbolji pokazatelj onima koji razuma imaju. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ Čuvati ga od bilo kakvog iskrivljenja. Neka je hvaljen Onaj koji je počastio ovaj ummet time što je On obećao da će bdjeti nad njihovim životnim programom. Koji je garancija njihovog uspjeha na dunjaluku prije uspjeha i zadovoljstava na budućem svijetu. Kada bi samo muslimani bili svjesni veličine ove Allahove blagodati prema njima, da je to osobenost sljedbenika ove vjere, koju bi mnogi drugi željeli ali su je uskaraćeni. Kada bi to znali muslimani ne bi ostavili ni jedno mjesto a da se ne bi pohvalili time. Na više mjesta u Kur'anu Allah je izazvao ljude, čovječanstvo, da izmisle nešto slično Kur'anu, samo jednu suru, i taj izazov je otvoren sve do Sudnjega dana, a ljudi su već poodavno odustali od pokušaja, što nedvosmisleno ukazuje na savršenstvo tog govora i Onoga koji ga je izrekao. Rekao je Svemogući: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.“ 
_____________________________________________________________

PRIDAVANJE VRIJEDNOSTI KURANU

Posted: 25 Januara, 2013 in kur'an

Šejh Abo Anas Hamad al Osman

Kaže Huzejfa: Resul savs nas je obvjestio o raznim stvarima. Neke sam već vidio, a neke očekujem. Kaže Resul savs: Iskrenost se spušta u dubine ljudskih srca, a zatim se oni tome uče iz Kurana, a zatim iz Suneta. Hafiz ibn Hadžer kaže: Riječi: A zatim se oni tome uče iz Kurana, a zatim iz Suneta, znače da se treba prvo naučiti Kuran, prije nego se dadne na izučavanje Suneta.

ElMejmuni kaže: Upitao sam Abu Abdullaha imama Ahmeda, šta misli da je bolje, da pocnem učiti sina prvo Kuranu ili hadisu, na što mi on reče: Kuranu. Pa sam ga upitao: Hoću li ga učiti svemu iz Kurana? Kaže: Ako ti nije teško, a ako jest pa uči ga onda onome što možeš. Kad počne da uči Kuran, nauči ga pravilnom učenju i nek ustraje na tome.

Ibn Muflih kaže: Zbog toga su na ispravnom putu učenici imama Ahmeda. Ibn Tejmija kaže: Što se tiče učenja Kurana napamet, tome se treba dati prednost nad mnogim drugim stvarima, koje ljudi smatraju znanjem, a koje su u stvari ili potpuno bezvrijedne, ili od kojih ima malo koristi. Ovo važi naročito za one koji žele da steknu duboko znanje o Islamu i njegovim propisima. Ono što je bitno za takvu osobu je da počne sa učenjem Kurana napamet, jer je to izvor svih grana ilma u Islamu. Ovo je suprotno onome što rade mnogi novotari, kad se na primjer preokupe nekim površnim djelom znanja, kao na primjer govor, il vrlo rijetke stvari u vezi razlika, ili slijepo slijede a za što nema potrebe, ili se drže čudnih i rijetkih hadisa za koje nema osnove, niti koristi, i mnoge diskusije te donose dokaze. A ostavlja učenje Kurana, koje je mnogo važnije od toga svega.

Muhamed ibn Fadl kaže: Čuo sam moga djeda da kaže: Pitao sam svoga oca za dozvolu da učim od Kutejba, pa mi je otac rekao: Prvo se nauči Kuran, pa ćeš dobiti dozvolu. Pa sam se naučio Kuran napamet. Zatim mi otac reče: Ustraj na tome dok ne budeš vodio ljude na teraviji. Pa i kad sam i to ispunio, dao mi je dozvolu.

Ibn AdbulBarr kaže: Traženje znanja je u različitim stepenima, koji ne treba da se preskaču. Onaj ko ih preskoči, on se ne drži puta ashaba i onih koji ih slijede. A onaj ko uzme put drugačiji od njihovog, takav je ozbiljno skrenuo. A onaj ko ostavi ovaj put zbog svog idžtihada, takav je pogriješio. Znači prvi stepen u traženju znanja je da sa nauči Allahova Knjiga i da se razumije. I dužnost je da se traži znanje o svemu što će ti pomoći na tom putu. Kako bilo, ja ne kažem da se mora cijeli Kuran naučiti napamet, ali je dužnost svakom onome ko želi da bude alim.

Hatib Bagdadi kaže: Dobro je da učenik počne sa učenjem Kurana napamet, jer je to najveći izvor znanja i treba mu se dati prioritet. Hafiz Nevevi kaže: Prva stvar sa kojom učenik treba da počne je učenje Kurana napamet, jer odatle dolazi sve ostalo znanje. Ashabi i oni koji ih slijede, nisu učili fikh ni hadis nikoga osim onoga koji je poznavao Kuran. Kad se on nauči, onda se može dati na hadis, fikh ili bilo koju granu ilma.

Allah kaže: I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.(17;106). Resul savs je rekao Abdullahu ibn Amru ibn Asu: Učite Kuran jednom mjesečno. Pa sam rekao: Ja mogu više. Pa mi je Resul savs rekao: Uči ga jednom u dvadeset noći. Pa sam rekao: Ja mogu više. Pa mi je Resul savs rekao: Prouči ga jedom sedmično i ne prelazi to. Abdullah ibn Amr ibn As prenosi od Resula savs da je rekao: Ne razumije Kuran onaj ko ga prouči za manje od tri dana.

Omer ibn AbdelWahid kaže: Pročitali smo Muwettu od imama Malika, za 40 dana, pa nam je rekao: Knjiga koju sam pisao 40 godina, vi je čitate za 40 dana. Kako malo vi razumijete. Kaže Hattib Bagdadi: Važno je da se učenik upozna sa znanjem i ne uzma puno odjednom. Bolje je uzimati po malo, onoliko koliko se može zapamtiti i razumjeti. Zbog toga kaže Allah: Oni koji ne vjeruju govore: Trebalo je da mu Kuran bude objavljen čitav, i to odjednom. A tako se objavljuje da bi smo njime tvoje srce učvrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo.(35;32). Hattob kaže isto: Neka svaka osoba sebi postavi granice, bez da se napreže svim svojim snagama… Allah kaže: Gospodaru Moj, Ti znanje moje proširi.(20,104).

Kaže Umu Seleme: Allahov Poslanik bi običavao doviti na sabahu: Allahu, molim te za korisno znanje, dobra djela i čistu nafaku. Anas ibn Malik kaže: čuo sam Allahovog Poslanika da uči dovu: O Allahu, okoristi me znanjem, nauči me ono što će mi koristiti, opskrbi me znanjem, od kojeg ću imati koristi. Abu Bekr Muhamed ibn Jafer kaže: čuo sam ibn Huzejma kad je bio upitan: Odakle si stekao znanje? Pa je rekao: Allahov Poslanik je rekao: Voda Zemzem je za ono što se pije. Pa kad sam pio Zemzem, učio sam dovu da mi Allah poveća znanje. Ibn Tejmija kaže: sa sjećanjem na Allaha i okretanjem prema Njemu, Allah će uputiti takvu osobu jer On kaže: Moj robe! Svi ste vi u dalaletu, osim onoga koga uputim.

Resul savs je običavao reći: O Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila! Stvoritelju nebesa i zemlje, Onaj koji znaš nevidljivo i vidljivo, uputi me na ono što me neće odvesti od istine, Ti upućuješ koga hoćeš na Pravi put.

2002 Kulturni Centar Skandinavija

Osnove Kur'anskih znanosti

Posted: 14 Januara, 2013 in kur'an

Riječ Kur'an u arapskom jeziku je infinitiv od glagola Kare'e a znači učiti ili sakupiti nešto. U prvom značenju ona zauzima oblik participa pasivnog sa značenjem: ono što se uči, a u drugom značenju zauzima oblik participa aktivnog sa značenjem: onaj koji nešto sakuplja, jer u sebi sakuplja i sadrži vijesti o prijašnjim narodima i propise vjere.

U šerijatskoj terminologiji Kur'an je: Allahov dž.š. govor objavljen poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi we sellem, pečatu svih vjerovjesnika. Počinje sa surom Fatihom a završava se sa surom En- Nas. Uzvišeni Allah kaže: ”Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur’an tebi”. I kaže: ”Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli”. Allah dž.š. je sačuvao ovaj veličanstveni Kur'an od bilo kakvih promjena, dodataka ili oduzimanja i mjenjanja i On se Uzvišeni obavezao da će ga čuavati rekavši: ”Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”. Prošla su mnoga stoljeća od kako je Kur'an objavljen i niko od neprijatelja Islama nije pokušao promjeniti nešto u njemu, dodati ili oduzeti mu a da mu Allah dž.š. nije uništio spletku i da ga nije osramotio.

Allah dž.š. je Kur'an opisao mnogim imenima koja ukazuju na njegovu veličanstvenost, berićet, njegov uticaj na život čovjeka, sveobuhvatnost i to da je Kur'an došao kao sudac knjigama koje su prije njega objavljene. Uzvišeni kaže: ”Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo”. ”Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog”. ”Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili”. ”A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala”. ”On je, zaista, Kur’an plemeniti”. ”Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu”. ”Ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili”. ”A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: »Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje« Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru”. ”A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem”. ”Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protivu njih bori”. ”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju”. ”A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi”. Plemeniti Kur'an je izvor i osnova Islama s kojim je poslat Muhammed sallallahu alejhi we selem svim ljudima općenito. Uzvišeni kaže: ”Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena”. ”Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga, Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima”.

Kao što je i Sunnet Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem izvor i osnova Islama kako je to potvrdio i Kur'an. Uzvišeni kaže: ”Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okre}e – pa, Mi te nismo poslali da im ~uvar budeš”. ”A ko Allaha i Njegova Posalnika ne poslu{a, taj je sigurno skrenu s pravog puta”. ” ono {to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono {to vam zabrani ostavite”. ” Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!« – a Allah pra{ta i samilostan je”.

Objavljivanje Kur'ana

Prva objava i prvo što je objavljeno objavljeno je u noći ”Kadr” u mjesecu ramazanu. Uzvišeni Allah kaže: ”Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr”. ”Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, – i Mi, doista, opominjemo”. ”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla”.

Kada je objava započela Poslanik sallallahu alejhi we sellem je imao četrdeset godina i ovo mišljenje je rašireno kod učenjaka. Prenosi se od Ibn Abbasa, ‘Ata'a, Se'ida bin Musejjiba i drugih da su ove godine tj. četrdeste godine čovjekovog života period u kojem se doseže vrhunac zrelosti, razuma i spoznaje.

Melek koji je donosio objavu Muhammedu sallallahu alejhi we sellem je melek Džibril jedan od odabranih i časnih meleka. Govoreći o Kur'anu Uzvišeni Allah kaže: ”I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ, na jasnom arapskom jeziku”.

Džibril sallallahu alejhi we sellem posjeduje sva pohvalna svojstva kao što su: čast, snaga, bliskost Allahu dž.š. ugled i poštovanje među ostalim melekima, povjerenje, ljepota i čistoća. Sve ove osobine su ga učinile dostojnim toga da bude Allahov dž.š. izaslanik sa objavom poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi we sellem. Uzvišeni kaže: ”Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!”. I kaže: ”uči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome, na obzorju najvišem”. I kaže: ”Reci: »Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima”. Allah dž.š. nam je ukazao na osobine Džibrila koji je donosio objavu – Kur'an Muhammedu sallallahu alejhi we sellem što ukazuje i na veličanstvenost Kur'ana i njegov značaj kod Allaha dž.š. jer se onaj ko je cjenjen i poštovan ne šalje osim onima koji su takođe veoma bitni i značajni.

Objavljivanje Kur'ana bez povoda i s povodom

Objavljivanje bez povoda – to su ajeti kojima nije prethodio neki uzrok ili povod zbog kojeg je objavljen. U ovu skupinu spada većina kuranskih ajeta npr. riječi Uzvišenog: ”Ima ih koji su se obavezali Allahu: »Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!”. Ovaj ajet je objavljen kako bi pojasnio stanje nekih munafika. Ono što je rašireno među ljudima da je objavljen povodom Sa'lebeta bin Hatiba u jednoj dužoj predaji koju prenosi veći broj mufessira i koju ponavljaju mnogi va'izi je nevjerodostojna i netačna.

Ajeti objavljeni s nekim povodom – su ajeti kojima je prethodio neki uzrok i povod nakon kojeg su objavljeni.

Povod objave ajeta može biti:

1) Pitanje koje je postavljeno Poslaniku sallallahu alejhi we sellem a na koje je odgovorio Allah dž.š. u Kur'anu npr.: Pitaju te o mlađacima. Reci: »Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk”.

2) Neki događaj koji se desio a kojeg je potrebno objasniti ili upozoriti na njega, npr.: ”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: »Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.« Reci: »Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?”. Ovaj ajet i ajet poslije njega su objavljeni o jednom čovjeku, munafiku, koji je u jednom skupu u bici na Tebuku rekao: ”Nismo vidjeli da iko poput ovih naših učača ima ovolike stomake, niti da više laže, niti da je strašljiviji u bitci od njih (Mislio je na Allahova Poslanika i njegove drugove). Vijest o tome je doprla do Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem kojem su nakon toga objavljeni ovi ajeti. Taj čovjek je došao kasnije da se izvine Poslaniku sallallahu alejhi we sellem ali mu je odgovoreno: ”Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?”.

3) Nečiji postupak o kojem je potrebno objaviti propis da li je dozvoljen ili ne, npr: ”Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi”.

Koristi koji se kriju u poznavanju povoda objave

Poznavanje povoda je veoma bitno zbog toga što u sebi krije mnogo koristi, npr:

1) Dokaz da je Kur'an objava od Allaha Uzvišenog a na to ukazuje činjenica da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem bivao pitan o nekoj stvari pa bi sačekao da mu se objavi Kur'an gdje bi tek onda odgovorio jer on sam nije imao znanje o tome; ili se desio neki događaj koji je Poslaniku sallallahu alejhi we sellem bio nepoznat ali bi došla objava koja bi mu ukazala na ono što je bilo skriveno od njega. Primjer za prvo su riječi Uzvišenog: ”Pitaju te o duši. Reci: »Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja”.

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha bin Mes'uda koji prenosi da je neki jevrej upitao: ”Ebu Kasime (obraćajući se Poslaniku sallallahu alejhi we sellem) Šta je to duša? Poslanik sallallahu alejhi we sellem je šutio, a u drugoj predaji stoji: ”Poslanik sallallahu alejhi we sellem im ništa ne reče i ja shvatih – kaže Ibnu Mes'ud da mu u tom trenutku dolazi objava te ostah na svom mjestu. Kada je objava bila spuštena Poslanik sallallahu alejhi we sellem im prouči slijedeći ajet: ”Pitaju te o duši. Reci: »Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja”.

Riječi Uzvišenog: ”Oni govore: »Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!« A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju”.

U Buharijinom Sahihu se bilježi da je Zejd ibn Erkam čuo Abdullaha bin Ubejja, vođu munafika kako izgovara ove riječi želeći pokazati kako je on jači, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem i njegovi drugovi slabiji i nemoćniji. Zejd o tome obavjesti svog amidžu, a on Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Poslanik sallallahu alejhi we sellem pozva Zejda, koji ga i sam obavjesti o tome šta je čuo, a zatim pozva Abdullaha bin Ubejja i njegove drugove. Oni položiše zakletvu da to nisu rekli i Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem im povjerova. Ali Allah dž.š. objavi ajet u kojem potvrdi Zejdove riječi i Poslanik sallallahu alejhi we sellem sazna pravu istinu o ovom događaju.

2) Dokaz o Allahovoj d`.{. brizi o Poslaniku sallallahu alejhi we sellem koja se ogleda u Njegovoj za{titi Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Primjer za to su rije~i Uzvi{enog: ”Oni koji ne vjeruju govore: »Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen ~itav, i to odjednom!« A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje u~vrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo”. Isto tako i ajeti koji su objavljeni o potvori koja se desila o Ai{i r.a. majci pravovjernih jer se u njima brani ~ednost Poslanikove sallallahu alejhi we sellem porodice od onog {to su izmislili la`ljivci.

3) Dokaz o Allahovoj dž.š. zaštiti vjernika koja se ogleda u otklanjanju njihovih nevolja i briga koje ih pritisnu. Primjer za to je ajet o tejemmumu. U Buharijinoj zbirci se bilježi da je Aiša r.a. majka pravovjernih izgubila neki dio nakita dok je bila sa Poslanikom sallallahu alejhi we sellem na jednom od njegovih putovanja pa je Poslanik sallallahu alejhi we sellem krenuo zajedno sa ashabima da ga potraži. Kada su htjeli klanjati nisu imali vode za abdesta pa su se požalili Ebu Bekru r.a. … na kraju hadisa se kaže: Pa je Allah dž.š. objavio ajet o tejemmumu te su svi uzeli tejemmum. Usejd bin Hudajr reče: ”To je zbog vašeg bereketa o porodico Ebu Bekra”. Hadis se u Buharijinoj zbirci prenosi u dužem obliku.

4) Ispravno razumjevanje ku'anskih ajeta. Primjer za to su riječi Uzvišenog: ”Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna”. Ono što se na prvi pogled može zaključiti je to da je cilj ajeta da objasni kako je sa'j između Saffe i Merve dozvoljen. U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Asima bin Sulejmana koji kaže: ”Pitao sam Enes b. Malika r.a. o sa'ju između Saffe i Merve pa mi je odgovorio: ”Mi smo smatrali da je to od običaja džahilijeta i kad je došao Islam mi smo se sustegli od toga da činimo sa'j između njih pa je Allah dž.š. objavio: ”Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih”.

Poznavanjem povoda objave ovog ajeta vidimo da nije cilj da se ukaže na dozvoljenost sa'ja između Saffe i Merve nego je cilj da se ukloni njihovo odbijanje da čine sa'j jer su smatrali da je to od običaja džahilijeta.

Općenitost značenja, a specifičnost povoda

Kada se objavi ajet s nekim posebnim povodom koji ima općenito značenje, njegov propis obuhvata povod zbog kojeg je objavljen i sve ono na što se njegovo općenito značenje odnosi. Kur'an je objavljen da donese propise za sve sljedbenike Muhammeda sallallahu alejhi we sellem pa stoga u obzir uzimamo općenitost značenja a ne specifičnost povoda. Primjer za ovo što smo naveli su ajeti koji govore o međusobnom proklinjanju dvoje supružnika u slučaju da oni jedno drugo potvore za blud. Uzvišeni kaže: ”A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista govore istinu, a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!”.

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ibnu Abbasa r.a. koji prenosi da je Hilal Bin ‘Umejje optužio svoju ženu pred Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi we sellem za blud sa ćerkom bin Sahma. Poslanik sallallahu alejhi we sellem mu reče: ”Daj dokaz ili ćemo sprovesti kaznu na tvojim le|ima”. Hilal reče: ”Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom ja uistinu govorim istinu, a Allah će objaviti ono što će osloboditi moja leđa od kazne. Nakon toga je došao Džibril a.s. i objavio Poslaniku sallallahu alejhi we sellem: ”A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka …. do riječi: «ako on govori istinu!». Ovaj ajet je objavljen povodom optužbe Hilala bin Umejje koja se odnosila na njegovu ženu. Međutim, propis koji je došao u vezi s tim događajem se odnosi i na njega i na sve ostale kojima se desi sličan događaj. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija od Sehla bin Sa'da r.a. koji prenosi da je ‘Uvejmir el-‘Adžlani došao kod Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem i upitao: ”Allahov Poslaniče ako čovjek zatekne svoju ženu sa drugim čovjekom hoće li ga ubiti pa da i vi njega ubijete ili će postupiti nekako drugačije? Poslanik sallallahu alejhi we sellem mu odgovori: ”Allah je objavio o tebi i tvojoj ženi ajete”. Zatim im je naredio da se međusobno prokunu kao što je i Allah dž.š. naredio u Kur'anu pa su to i učinili. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem je propis vezan za ovaj slučaj primjenio i na Hilala bin Umejju kao što se odnosi i na sve ostale!

Priredio: hfz. Zijad Dervić

Postoji jedna činjenica koju su izjavili prijatelji ove vjere, a posvjedočili njeni neprijatelji, činjenica u koju su povjerovali vjernici, a priznali je inaije (prkosnici), a ona je da ovaj Kur’an, vječna Allahova knjiga predstavlja vrhunac u stilistici i da je nemoguće dostići njegov način pojašnjavanja.

S druge strane moramo priznati da knjige koje su napisane sa ciljem ispitivanja kur’anske stilistike, pored njihove vrijednosti i mjesta koje zauzimaju u islamskoj nauci nisu uspjeli predstaviti ni dočarati datu tematiku. Ne vidimo da je razlog tome išta drugo do nemaran odnos prema skladnom uređenju ajeta i povezivanja njihovih ajeta.

Onaj ko bude nemaran prema skladu kur’anskih ajeta ili ga se površno dotakne, neće moći uživati u ljepoti Kur’ana, niti će moći dosegnuti njegovu specifičnost (osobenost) koja ga izdvaja iz ostalih vrsta govora.

Ono što se mora obznaniti leži upravo u njegovom skladu. 

U ovome ćemo tekstu baciti svjetlo na suru “Kamer” i njen savršen sklad i nedostižni (neostvarivi) način pojašnjavanja.

Ova časna (plemenita) sura, kao i sve njene sestre sadrže u sebi mnoge stilističke figure i lijepo izražavanje, međutim i dalje izgleda kao netaknuta bašta, zbog malog broja onih koji su posvetili pažnju njenoj skladnosti i koji su izučavali povezanost njenih značenja.

Kažu neki islamski učenjaci: “Ova sura od svog samog početka pa do kraja predstavlja svojevrstan, zastrašujući i žestok napad na srca onih koji poriču Allahovu vjeru i Njegove poslanike, tako sa druge strane predstavlja čvrst i dubok smiraj za vjernička srca.

Kada se god iznova susretnemo sa ovom surom i razmišljamo o njoj i o njenom skladu, zapažamo čuda i sjajne primjere vještog (savršenog) buđenja pažnje (pokretanja) rjetke argumentacije (dokazivanja), zadivljujućeg lijepog iznosenja oprečnosti (suprotnosti) čudne postepenosti, vještog ponavljanja i redanja događaja (kazivanja), divnog presjeka i drugih stilističkih detalja koji ukazuju na nadnaravnost Kur’ana.

Pokušat ćemo se osvrnuti na neke od spomenutih stvari uz navođenje primjera i približavanje činjenica što je moguće bolje i uticajnije.

Vješto buđenje pažnje (pokretanje).

Dovoljno nam je, da bi smo shvatili (dokučili) ovaj pojam, podsjetiti se na zadnje ajete sure Nedžm gdje se kaže: “Smak svijeta se približava. Allah će ga jedini otkriti! Pa zar se ovom govoru iščuđavate i smijete se a ne plačete, gordo dignutih glava? Bolje padajte licem na tle pred Allahom i obožavajte ga (klanjajte mu se).” (En-Nedžm:57-62).

Kako su mušrici (idolopoklonici) bili na vrhuncu nemara, zabave i oholosti, na što ukazuje to da su se čudili, smijali i izrugavali kada su im se rekli ajeti :”Smak svijeta se približio.” Dolazi sura Kamer koja ih iznenađuje i žestoko potresa ne bi li se pobudila pažnja i probudila ih iz dubokog sna. Kaže Allah -džellešanuhu-:”Približio se čas suđeni i mjesec se raspolutio.” (Kamer:1), tj. došao vam je dan sudnji, kojem ste se čudili ismijali. Došao je dan sa svime onim što sa sobom nosi od nevolje, jada, zla i strahova. Ovo su njegovi predznaci jasno vidljivi i ostvareni. Mjesec se raspolutio tako da više nema mjesta za poricanje onima koji poriču. Allah -džellešanuhu- je ovdje odabrao stil iznaneđenja i prepada, kako bi idolopoklonici zaključili iz toga da će im Sudnji dan doći iznenada, prepasti ih, neće moći nikako da ga odbiju, niti će im se dati vremena. Tada će se žestoko kajati i jaukati (kukati) kao što kaže Allah -džellešanuhu-: ”I približi se istinska prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti: teško nama mi smo prema ovome ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili.” (El-Enbija:97).

Međutim, šta će im koristiti kajanje kada je iskorišteno vrijeme (život) ostalo iza njih!? Jedno od velikih čuda kur’anskog stila jeste da često dolazi sa dva značenja (dva pojma), među kojima se prividno zapaža među-prostor (praznina), a nije u stvarnosti tako. Istina je da je to samo dio precizne kur’anske stilistike, i da Kur’an zna spomenuti dva međusobna suprotna značenja, kada se prosto promatraju, a ostavlja ljudskom mozgu da popuni prazninu koja je između njih. Ili ako hoćeš reći: razmišljanje je most koji spaja ta dva značenja. Takve ili slične situacije u Kur’anu prividno zbunjuju, stime da će zbunjenost lahko nestati ako se bude vodilo računa o kur’anskom skladu (uređenosti).

Praktični primjer za to je prvi i drugi ajet sure Kamer, gdje se kaže:”Približio se čas sudnji i mjesec se raspolutio. Kada vide kakav znak (ajet) okreću se i govore ovo je neprestana čarolija.”

Kao da se hoće reći: njima sada dolazi opomena, i prijeti im se tegobama Sudnjeg dana, međutim oni tome ne pridaju pažnju, ne potresa ih, niti traže ikakav ajet (znak) da je istina to što poslanstva sa kojima im je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a kada bi im i došao ajet kao odgovor na njihov zahtjev okrenuli bi se i rekli (neprestana čarolija), kao što se spominje na drugom mjestu; “I govore nevjernici o vjernicima: da se radi o kakvom dobru oni nas ne bi u tome pretekli. A kako pomoću njega pravi put nisu našli, sigurno će reći: ovo je još davna izmišljotina.” (El-Ahkaf)

Lijepo (zadivljujuće) iznošenje  suprotnosti.

Primječujemo u ovim ajetima zadivljujuće i čudno iznošenje oprečnosti koje ne može uočiti osim onaj ko obraća pažnju na njihov sklad i povezanost. “Danas se zabavljaju, ohole i uzdižu.” (Nedžm:61) “A sutra ćeš ih vidjeti uplašene i predstavljenje.” (Kamer:7).

Danas ih vidiš kako okreću glave od onih koji ih pozivaju u vjeru (A ako kakav dokaz vide okreću se i govore:”Ovo je čarolija neprestana) (Kamer:2), a sutra ćeš ih vidjeti kako (netremice gledajući u glasnika i žureći)) (Kamer:6)

Danas ih vidiš kako se hvališu i govore: ((Mi smo skup nepobjedivi)) (Kamer:7). Zatim iznošenje oprečnosti dostiže vrhunac u ljepoti i blještavosti kada po drugi put čujemo ((Zar da govore: “Mi smo skup nepobjedivi, skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati”))(Kamer:44-45) Kako li samo poražena vojska nalikuje na rasute skakavce!!!

Jedinstveni načini argumentovanja (iznošenja dokaza).

Ovdje ćemo se osvrnuti na argumentaciju kada je u pitanju Sudnji dan (tj. iznošenje dokaza za nastupanje sudnjeg dana).

Nevjernici su smatrali (smatraju) da je nemoguće da se dogodi Sudnji dan i tražili su neke ajete (dokaze) koji bi upučivali na to. Svoju ograničenu slabu i malu moć su uzeli kao mjerilo za sveopštu (generalnu) Allahovu moć. Na mnogim mjestima u Kur’anu Allah -džellešanuhu- uporedo govori o drevnim narodima i o nekim velikim kosmičkim pojavama koji će se dogoditi pred samo nastupanje Sudnjeg dana. Kao što je Allah -džellešanuhu- bio u stanju da u vrijeme Nuha –alejhi selam- otvori vrata nebesa i da dadne da iz zemlje izbijaju izvori, zašto se onda čuditi kada za Sudnji dan kaže:”I nebo će se otvoriti i mnoge kapije imati.” (Nebe’ :19)

Kada je Allah subhanehu we teala bio kadar (moćan) da pošalje samo jedan krik na Semud i učini ih poput zdrobljenog suhog lišča, zašto se onda čuditi kada kaže:”Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Jasin:53)

Zatim rastavljanje (cijepanje mora) jednim udarcem Musaovog štapa nije ništa manje čudno od cijepanja (prepolavljaja) mjeseca pred nastupanje Sudnjeg dana, i zašto se onda čuditi riječima Allaha-džellešanuhu-: ”Približi se Čas sudnji i mjesec se raspolutio-raspolovio.” (Kamer:1)

S druge strane neprekidni lanac kazni kojima Allah -džellešanuhu- pogađao prijašnje narode zbog njihove objesnosti i nepokornosti, jasno ukazuje na to da Gospodar Arša Uzvišenog nije nemaran prema svojim stvorenjima, nego ih nadzire, kada se pokreću i kada miruju, i odnosi se prema njima skladno njihovim djelima, uništava griješnike, a milostiv je prema zahvalnim robovima.Sve ovo su samo nagovještaji velikog obračuna koji će se dogoditi na Sudnjem danu.

Zapanjujuća postepenost.

Ono što povečava blještavilost ovih ajeta i podiže im stilističku vrijednost jeste postepenost u iznošenju činjenica. U njima se ne govori direktno o Sudnjem danu i njegovim dokazima, kako se ne bi proizvela odbojnost kod onih koji uopšte ne vjeruju u stajanje pred Allahom -džellešanuhu-. Sudnji dan je skriven u njima i protiče kroz njih kao što voda protiče kroz korjene i granje drveća. Onaj koji bude slušao ta kazivanja, jedno iza drugog neće ni završiti, a njegovo će srce već biti mekše i nježnije i kod njega će se stvoriti strah od polaganja računa, i ako je u osnovi negirao obračun i stajanje pred Allahom -džellešanuhu-. Nakon što se završavaju zastrašujuća kazivanja, Allah -džellešanuhu- im ne prijeti odmah iza toga Sudnjim danom, nego i dalje vodi brigu o postepenosti, prilazi sa one strane koja je toliko jasna i oko koje nema spasa i upućuje im dva pitanja: “Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?” (Kamer:43)

Ova dva pitanja toliko su jaka, primoravaju ih da priznaju uticajnost ovih dokaza i da njihov odgovor ne bude ništa drugo do “NE”.

Poslije toga dolazi još jedno pitanje, a ono je: “Zar da oni govore:Mi smo skup nepobjedivi!” (Kamer:44)

Postojala je mogućnost da se u ovoj situaciji probudi u njima neznabožačka grubost i žestina i da kažu:”Da mi smo skup nepobjedivi.”

Pa je Allah -džellešanuhu- otklonio (skinuo) sa njihovih očiju zavjesu samoobmanjenosti i poručuje im: ”Skup će poražen biti i u će se dati.” (Kamer45)

Ovo je bio kratak i sažet osvrt na jedan od aspekata nadnaravnosti Kur’ana sa ciljem da se probudi želja kod vjernika za njegovim izučavanjem i ćešćim druženjem sa njim. 

Neka je slavljen Onaj koji nas je počastio Kur’anom i uzdigao nas njime nad drugim narodima.

Medina: 36.Ramazan/1422

Pripremio: dipl. isl. pravnik, Imamović Semir

postdiplomske studije šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

_____________________________

Muhammed Džemil Zejno

Tefsir Kur’ana Kur’anom je najbolja vrsta tefsira, jer Kur’an pojašnjava (tumači) sam sebe. 

 1. Jedan od primjera su riječi Uzvišenog Allaha: “ I neka se ničeg ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici (evlije).” [5] Ko su Allahovi štićenici (evlije) pojašnjeno je slijedećim riječima: “ i oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” [6] Ovo tumačenje je odgovor onima koji kažu da je evlija onaj ko zna gajb, ili mu se dešavaju kerameti, ili mu je sagrađeno turbe. To su pogrešna uvjerenja. Svaki vjernik koji se pokorava Allahovim naredbama i kloni se onoga što je On zabranio je Allahov štićenik (evlija). Kerameti nisu uslov da neko bude evlija, jer kerameti mogu biti vidljivi (očiti) i skriveni. Nekim sufijama i novotarima se dešavaju čudne stvari. To je u stvari sihr, za koji Allah kaže: “ i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.” [7] Stvari poput ovih postoje kod medžusija (vatropoklonika), u Indiji i dr.

2. Slijedeći primjer: Od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Kada je objavljen ajet: “ oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne mješaju.”, to je teško palo muslimanima, pa su upitali: “ A ko to ne čini nepravdu ?”, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “ To se odnosi na širk. Zar niste čuli Lukmanove riječi koje uputio svome sinu: “ O sine, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda (zulum). ”[8] (muttefekun alejhi)

Pouke koje možemo izvući iz navedenog ajeta i hadisa su da ima više kategorija nepravde, da se grijesi ne nazivaju širkom, i da je onaj koji ne bude nikoga Allahu ravnim smatrao siguran i na pravom putu. 

FUSNOTE: 

[5] Junus, 62.

[6] Junus, 63.

[7] Ta ha, 66.

[8] Lukman, 13.

Sa arapskog: Zahirović Munir

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

_________________________

Osnovni pojmovi vezani za Kur’an

Posted: 12 Januara, 2013 in kur'an

Kur'an je knjiga, Allahov govor, objavljena Muhammedu -‘alejhissalatu vesselam-, do nas prenešena vjerodostojnim predajama, a njezino učenje je ibadet (robovanje Allahu). 

 

Jezičko značenje riječi Kur’an je: čitanje i iščitavanje, dok se u terminologiji ta riječ odnosi na: Knjigu koju je Allah dž. š. objavio Muhammedu -sallallahu alejhi ve selleme-, prenešena je do nas vjerodostojnom predajom a njezino učenje je ibadet”.

 

Osnovni pojmovi vezani za Kur’an

 

– Harf:  je slovo arapske abecede.

 

– Ajet:  je rečenica ili izreka u Kur'anu.

 

– Sura:  je poglavlje u Kur'anu. Ima ih 114. Sure i ajeti u Kur'anu nisu po redoslijedu kojim su objavljeni već po redoslijedu koji je objavom naređivan. Muhammed -sallallahu alejhi ve selleme- je govorio; Upišite ovaj ajet / suru iza tog i tog ili ispred tog i tog ajeta.

 

– Džuz: znači dio nečega a kada se spomene u vezi Kur'ana odnosi se na dvadeset Kur'anskih stranica. Broj džuzeva ili djelova u Kur'anu je trideset.

 

– Hizb: je- pola džuza, znači deset stranica, tako da je Kur'an podijeljen na šezdeset hizbova.

 

– Rub'u: je u jeziku četvrtina a kada nađemo da je pokraj Kur'anske stranice napisana ova riječ koja se obično piše iznad riječi ”Hizb” onda ona označava četvtinu hizba.

 

– Mufessir: je čovjek koji tumači i komentira Kur'an.


Tefsir: jezički znači: pojašnjenje, komentar ili objašnjenje dok u terminologiji označava nauku ili disciplinu koja se ukratko rečeno bavi: tumačenjem Kur'ana. Ova nauka se pojavila veoma rano jer Kur'an, ljepotom svoga izraza i mogućnosti da jedna te ista riječ ili ajet ima više značenja nisu u potpunosti razumjeli ni Ashabi iako su govorili jezikom Kur'ana tj. arapskim i bili svjedoci njegovog objavljivanja i povoda objave. Prvi tumač ili mufessir kojem su se oni obraćali bio je svakako Allahov Poslanik koji im je Kur'an objašnjavao bilo riječima bilo djelima. Ashabi koji su se nakon Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- najviše istakli u poznavanju Kur'ana i njegovom tumačenju bili su: četvorica pravednih halifa: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija r.a., Ibn Abbas, amidžić Allahovog Poslanika za kojeg je on učio dovu: Allahu, poduči ga propisima vjere i tumačenju Kur'ana”. Takođe, Abdullah bin Mes'ud, Ubejj bin Ka'b, Zejd bin Sabit i mnogi drugi ashabi čija imena ne možemo spomenuti zbog ograničenosti prostora. U početku se ova nauka prenosila usmeno u vidu brojnih hadisa i izreka Allahovog Poslanika i nije zapisivana u knjige. Iz ovog se zaključuje da su Muhaddisi- učenjaci u hadisu bili i prvi mufessiri- komentatori Kur'ana. Pojavom bilježenja i zapisivanja hadisa u zbirke učenjaci hadisa prave posebna poglavlja u kojima navode one hadise koji pojašnjavaju Kur'anske ajete. Prvi zasebni tefsiri- komentari Kur'ana, napisani su u trećem stoljeću poslije hidžre ali je veoma teško utvrditi ko je prvi napisao tefsir. Napoznatiji tefsiri su: tefsir od Ibn Džerira Et-Taberija, Tefsir od Begavija, tefsir od Ibn Kesira, tefsir od Bejdavija, tefsir od Ševkanija i mnogi drugi tefsiri kojih ima na stotine i hiljade a koji se i dan danans pišu. Razlikujemo dvije vrste tefsira: Tefsir El- Me'sur – Tradicionalni tefsir koji se temelji isključivo na tradiciji, odnosno tumačenju i izrekama Allahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- i izrekama njegovih ashaba. Najbolji primjer takvog tefsira je tefsir Ibn Kesira koji je Kur'an protumačio na sljedeći naćin. Prvo je je protumačio Kur'an Kur'anom. Ono što je ukratko spomenuto na jednom objašnjeno je na drugom mjestu. Ukoliko nema ajeta koji objašnjavaju jedni druge onda je navodio hadise koji govore na tu temu. Ako ne bi našao hadis navodio bi mišljenje ashaba a ako ne bi ni to našao onda bi navodio svoje mišljenje. Druga vrsta tefsira je: Tefsir bi-r- Re'ji ili Racionalni tefsir koji se više zasniva na onom što mufessir sam zaključi nego na predajama. Primjer takvog tefsira je tefsir od Fahru-d-Dina Er- Razija kojeg je on nazvao “Mefatihu-l-Gajb” (Ključevi skrivenog)

 

– Tedžvid: je nauka koja se bavi pravilnim izgovorom harfova i učenja Kur'ana. 

 

– Kiraet: je učenje Kur'ana.

pripremio: hfz. Dervić Zijad

________________________________