Arhive za ‘kur'an’ kategoriju


” Kad se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese” /1/ “i kada Zemlja izbaci terete svoje” /2/ “i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, /3/ “toga Dana će ona vijesti svoje kazivati” /4/ “jer će joj Gospodar tvoj narediti”, /5/ “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova”: /6/ “onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga”, /7/ “a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” /8/

 

Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: “Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim zatrese”, znače: Kad ga odozdo pokrene, a “…i kad Zemlja izbaci terete svoje”, kad iz sebe mrtve izbaci. Ovakvo mišljenje zastupa više ranijih učenjaka. U ovom značenju, Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “I kada se Zemlja rastegne i izbaci ono što je u njoj i potpuno se isprazni.” /84:3-4/

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /675/ “Zemlja će svoja blaga izbacivati u vidu zlatnih i srebrenih stupova. Ubica će doći i reći: ‘Zbog ovoga sam ubijao.’ Zatim će doći onaj koji je prekidao rodbinske veze i reći: ‘Zbog ovoga su prekinute moje rodbinske veze.’ Zatim će doći kradljivac i reći: ‘Zbog ovoga su mi odsječene ruke.’ Zatim će biti pozvani, ali niko ništa neće uzimati.” “…i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?'”, tj. začudit će joj se kako je, nakon što je bila mirna i stabilna, postala uznemirena. Zatim će iz svoje utrobe izbaciti sva ranije i kasnije pomrla tijela. “…toga Dana će ona vijesti svoje kazivati”, tj. kazivat će šta je sve na njoj činjeno.

 

Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: /676/ “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je proučivši ajet: ‘..toga Dana će ona vijesti svoje kazivati’, rekao: ‘Znate li šta su njene vijesti?’ Rekli su: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju’, pa je rekao: ‘Njene vijesti bit će da će svakom čovjeku i ženi svjedočiti šta su na njoj počinili i govoriti: ‘Taj i taj je tada i tada uradio to i to.’ To će biti njene vijesti i kazivanje.'” Ovaj hadis prenosi i Et-Tirmizi i kaže: “Ovo je hasen, sahih i garib hadis.” “…jer će joj Gospodar tvoj narediti”, tj. naredit će joj da se rascijepi pa će se rascijepiti, i da govori pa će govoriti. “Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti”, tj. u različitim grupama i skupinama, sretni i nesretni”, “…da im se pokažu djela njihova”, tj. da više šta su radili i budu nagrađeni za dobro dobrim, a kažnjeni za zlo zlim. Zato Uzvišeni kaže: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.” Imam Ahmed preko El-Hasana navodi da je /677/

 

 Sa’saa ibn Muavija, El-Ferezdekov amidža došao Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i da mu je proučio: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga”, pa je rekao: “Dovoljno mi je ovo da drugo ništa nisam čuo.” U Buharijinom Sahihu nalazi se hadis u kome stoji: /678/ “Sačuvajte se od Vatre, makar sa jednom polovicom hurme, ili lijepom riječi!” U Buharijinom Sahihu, također, stoji hadis u kome se kaže: /679/ “Nipošto ne potcijeni učinjeno dobro, ma koliko sitno bilo; makar da isprazniš kofu vode u sud onoga ko traži vodu, ili da svoga brata sretneš vedra i nasmijana lica.” U vjerodostojnom hadisu, također, stoji: /680/ “O žene, vjernice! Neka nipošto komšinica ne potcjenjuje pruženu pomoć od svoje komšinice, makar to bio ovčiji papak!” U jednom drugom hadisu stoji: /681/ “Podajte prosjaku makar izgorjeli papak!” Imam Ahmed od Aiše prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao običaj reći:/682/ “Aiša, nipošto ne potcijeni sitne grijehe! I za njih će neko pred Allahom tražiti svoje pravo.” Imam Ahmed od Abdullah ibn Mesuda navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /683/”Čuvajte se potcjenjivanja sitnih grijeha. Oni se nagomilavaju dok čovjeka ne unište…”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu, završava kratki komentar poglavlja “Zemljotres” .


“Tako mi onih koji dahćući jure”, /1/ “pa varnice vrcaju”/2/ “i zorom napadaju”/3/ “i dižu tada prašinu”/4/ “pa u njoj u gomilu upadaju”, /5/ “čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan”, /6/ “i sam je on, doista, svjedok toga”, /7/ “i on je, zbilja za bogatstvom pohlepan.” /8/ “A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima”/9/ “i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima”,/10/ “Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima.”/11/

 

Uzvišeni se kune konjima koji, kad krenu na Njegovom putu, jure i dašću. Dahtanje je glas koji pružaju konji dok jure. “…pa varnice vrcaju”, tj. kad potkovicama svojima udaraju o kamen pa sijevaju varnice. “…i zorom napadaju.” (684) Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad bi htio napasti, u zoru bi osluškivao čuje li se ezan, pa ako ga ne bi čuo, napao bi. “…i dižu tada prašinu”, tj. prašinu iza konja na bojnom polju. “…pa u njoj u gomilu upadaju”, tj. svi zajedno na mjesto gdje je neprijatelj navale. Ali ibn Ebi-Talib kaže da se pod ovim misli na kamile. Kad je Ibn-Abbas rekao da se pod ovim misli na konje, to je čuo Ali, pa je Ibn-Abbasu rekao: “U Bici na Bedru mi nismo imali konja, ako izuzmemo dva konja koja su imali Ez-Zubejr i El-Mikdad.

 

Kako se onda na pod “onima koji jure” može misliti na konje koji dašću? Pod “onima koji jure”, misli se na pokret /hadžija/ sa Arafata na Muzdelifu koji kad dođu na Muzdelifu zapale vatre” Ibn-Abbas kaže: “Odustao sam od svoga mišljenja i prihvatio ono kako je rekao Ali, r.a.” Ibn-Džerir kaže: “Ispravno mišljenje je da se pod ovim misli na konje koji svojim kopitama, kad trče izazivaju varnice.” “…čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan”, tj. nezahvalan na blagodatima svoga Gospodara. El-Kenud značI isto što i el-kefur . El-Hasan kaže da se u ovakve ubraja onaj koji nabraja nedaće, a zaboravlja Allahove blagodati. “…i sam je on, doista, svjedok toga”, tj. sam čovjek je svjestan da je nezahvalan. “…i on je, zbilja, za bogatstvom pohlepan”, tj. on pretjerano voli bogatstvo, ili, žudi za njim i škrt je zato što mu je imetak drag. I jedno i drugo shvatanje značenja ovog ajeta je ispravno.

 

Podstičući na skromnost na ovom svijetu i pobuđujući želju za onim svijetom, Uzvišeni zatim kaže: “A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima”, tj. kad iz grobova mrtvi ustanu. “…i kad iziđe na vidjelo ono što je u srcima”, tj. kad se pokaže šta su u sebi skrivali i tajili, kako kaže Ibn-Abbas. Gospodar njihov toga Dana sigurno sve znati o njima “ tj. potpuno zna sve što su i kako radili, pa će ih prema tome nagraditi ili kazniti i nikome ni koliko je jedna trun neće nepravde učiniti.

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se,uz Allahovu zahvalu i Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Oni koji jure” .

 


“Smak svijeta.”/1/ “Šta je Smak svijeta?” /2/ “i šta ti znaš o Smaku svijeta?”/3/ “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”,/4/ “a planine kao šarena vuna iščupana.”/5/ “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”/6/ “u ugodnu životu će živjeti”, /7/ “a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, /8/ “boravište će mu bezdan biti.”/9/ “A znaš li ti šta će to biti?”/10/ “Vatra užarena!”/11/

 

El-Kari’atu jedno je od imena Sudnjeg dana, kao što su i: El-Hakkatu, Et-Tammetu, Es-Sahhatu, El-Gašijetu it.d. Pridajući veliki značaj ovom događaju, Uzvišeni dalje kaže: “Šta je Smak svijeta? I šta ti znaš o Smaku svijeta?”, a zatim to objašnjava sljedećim riječima: “Toga dana će ljudi biti kao leptiri raštrkani”, tj. u svom bunilu i raštrkanosti neće znati kuda će udariti, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “…kao da su skakavci rasuti” “…a planine kao šarena vuna iščupana”, tj. kao šarena vuna koja se počela kidati. Uzvišeni, zatim govori do kakve će sve počasti ili poniženja, ljude njihova djela dovesti, pa kaže: “Onaj u koga njegova dobra djela budu teška”, tj. kod koga njegova dobra djela pretegnu loša “…u ugodnom životu će živjeti”, tj. u Džennetu. “…a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka”, tj. kod koga loša djela pretegnu dobra, “…boravište će mu bezdan biti”, tj. naglavačke će se strmoglaviti u Džehennem.

 

Neki kažu da to znači da će mu poput majke kojoj se vraća na Onom svijetu biti provalija, i da je to jedno od imena džehenemske Vatre. Ibn-Džerir kaže da je za provaliju rečeno “majka”, jer onaj ko se u nju surva, drugog boravišta, do nje, neće imati. Zato Uzvišeni, objašnjavajući šta je provalija, kaže: “A šta ti znaš šta će to biti? – Vatra užarena!”, tj. užarena, rasplamsala vatra, nepodnosive vrućine. Ebu-Mus’ab od Ebu-Hurejrea navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (685) “Žestina vatre koju ljudi na ovom svijetu potpaljuju samo je sedamdeseti dio džehenemske vatre.” Ovaj hadis navode i Buharija i Muslim. U jednoj od verzija ovog hadisa stoji: (686)”Ona je od nje jača šezdeset devet puta.” U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (687) “Vatra se požalila i rekla: ‘Gospodaru, sama sebe jedem’, pa joj je dozvolio da dvaput uzdiše; jednom zimi i jednom ljeti. Najveća hladnoća koju osjećate zimi je od nje, a najveća vrućina koju osjećate ljeti je od nje.”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Smak svijeta” .


“Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”/1/ “sve dok grobove ne naselite.”/2/ “A ne valja tako, saznat ćete svakako!”/3/ “I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!”/4/ “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, /5/ “Džehennem ćete vidjeti jasno!”/6/ “I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!”/7/ “Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!”/8/

 

“Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete. U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (688) ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak!”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (689) “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

 

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.” U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. “

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: “Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: (690) ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru!’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

 

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno!”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .


“Tako mi vremena”/1/ “čovjek je na gubitku, doista”, /2/ “samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”/3/

 

“Tako mi vremena…” El-‘asr znači ez-zeman – vrijeme. Zejd ibn Eslem ka`e da se ovdje misli: “Tako mi ikindija – namaza”. Prvo mišljenje je ispravnije. Dakle, Allah Uzvišeni kune se vremenom da je čovjek na gubitku i da ga čeka propast “…samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine”, tj. između onih kojima prijeti propast i gubitak Uzvišeni izuzima one koji srcem dobro vjeruju i rukama rade dobra djela. “…i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”, tj. oni koji jedni drugima preporučuju da budu strpljivi na nedaćama, izazovima sudbine i uznemiravanju od drugih, te da budu poslušni kad im se naređuje dobro i kad se odvraćaju od zla. Amr ibn el-‘As spominje da ga je Musejleme el-Kezzab, kad mu je Amr, prije nego je primio islam došao, pitao: “Šta je u ovom periodu objavljeno vašem drugu tj. Muhammedu ?”Amr je rekao: “Objavljena mu je jedna kratka, jezgrovita i rječita sura.” “Koja?”, upitao je, pa mu je rekao: “Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”, pa je Musejleme malo razmislio i rekao: “I meni je objavljeno nešto slično.” Amr je upitao: “Šta je to?”, pa je rekao: “O glodaru, o glodaru! Ti imaš dva uha i prsa, a ostatak ti je udubina, rupa.” Zatim je upitao: “Amr, kako ti se sviđa?” Amr mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti dobro znaš da ja znam da lažeš.” Eš-Šafi, neka mu se Allah smiluje, rekao je: “Kad bi ljudi razmislili o ovom poglavlju, bilo bi im dovoljno.”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Vrijeme”.


“Teško svakom klevetniku – podrugljivcu” /1/ “koji blago gomila i prebrojava ga”, /2/ “i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.”/3/ “A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!”/4/ “A znaš li ti šta je Hutama?” /5/ “Vatra Allahova razbuktana”, /6/ “koja će do srca dopirati.” /7/ “Ona će za njima biti zatvorena” /8/ “(plamenim) izduženim stupovima.”/9/

 

“Teško svakom klevetniku – podrugljivcu”, tj. onome koji riječima kleveće i djelima se podruguje. Drugim riječima, onome ko druge omalovažava i potcjenjuje. O tome smo ranije govorili kod riječi Uzvišenog: “…klevetnika koji tuđe riječi prenosi” (68:11).

 

Ibn-Abbas kaže da se pod misli na one koji druge kleveću i kude, a Katade na one koji ih jezikom kleveću, a mimikom ismijavaju i omalovažavajući ih jedu njihovo meso. Mudžahid kaže da se pod misli na one koji se drugima rukama i očima ismijavaju, a pod na one koji ih riječima vrijeđaju. “…koji blago gomila i prebrojava ga”, tj. koji imetak skuplja i prebrojava. “…i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti”, tj. misli da će na Ovom svijetu vječno skupljati imetak. “A ne valja tako”, tj. nije tako kao što on misli: “On će sigurno biti bačen u Hutamu!”, tj. u Vatru koja sve ruši i pali.

 

Zato Uzvišeni kaže: “A šta ti znaš šta je Hutama? Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca dopirati”, tj. koja će im živima srca paliti. “Ona će za njima biti zatvorena”, tj. za njima sklopljena “zatvorena”, ona će ih okruživati sa svih strana, kako smo ranije prokomentarisali u poglavlju “Grad”. “…(plamenim) izduženim stupovima”, tj. za njima zatvorena, izduženim stupovima od plamena.

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se,zahvaljući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja “Klevetnik” .

 


“Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!”/1/ “Zar lukavstvo njihovo nije upropastio”/2/ “i protiv njih jata ptica poslao”, /3/ “koje su na njih grumenje od gline pečene bacale”, /4/ “pa ih kao izjedeno lišće učinio?”/5/

 

“Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!” Vlasnici slona su oni koji su sa Ebrehom, Abesincem iz Jemena došli da sruše Kabu, pa je Uzvišeni Allah od njih odbranio svoju nepovredivu /svetu/ kuću. Ovo je jedna od blagodati koje je Allah ukazao plemenu Kurejš, odvraćajući od njih vlasnike slona koji su bili naumili da sruše Kabu i zbrišu je do temelja sa lica zemlje. Allah je vlasnike slona uništio, ponizio, omeo njihove nakane i razočarao. Vlasnici slona bili su kršćani i njihova vjera bila je ispravnija od idolopoklonstva u kome je bio ogrezao Kurejš. Ovaj doga|aj bio je priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je on, po najvjerodostojnijim predanjima, ro|en, upravo te godine. Allah nije pomogao Kurejše protiv Abesinaca zato što su oni bili bolji od njih, nego zato da bi zaštitio Drevni hram /Kabu/ koji će Allah učiniti još časnijim i slavnijim, slanjem posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, a.s.

 

KRATAK PREGLED OVOG DOGAĐAJA

 

Ebrehe, Abesinac, sagradio je u Sani i do tada nezapamćeno ukrasio jednu ogromnu crkvu, čvrsto odlučivši da na taj način privuče Arape i odvrati ih od Kabe. Na to je otvoreno pozivao u svojoj zemlji. To se nije svidjelo adnanskim i kahtanskim Arapima, a kod plemena Kurejš izazvalo je svaku osudu i negodovanje, tako da je jedan od njih krišom, preko noći, ušao u crkvu, i u njoj izvršio nuždu i pobjegao. Čuvši za ovo, Ebrehe se zakleo da će krenuti na Meku i do temelja srušiti Kabu. Mukatil ibn Sulejman navodi da su neki mladići, Kurejševići, ušli u crkvu i u njoj podmetnuli požar. Pošto je taj dan puhao jak vjetar crkva je izgorjela do temelja i srušila se. Na to se Ebrehe, na čelu velike vojske, uputio prema Meki, vodeći sa sobom jednog ogromnog slona po imenu Mahmud. Kada su Arapi vidjeli šta se sprema, smatrali su da su dužni suprotstaviti se i braniti Kabu. Ebrehi se prvo suprotstavio Zu-Nefer, jedan od jemenskih prvaka i vladara, sa svojim ljudima, ali ga je Ebrehe porazio i zarobio.

 

 Ebrehi se suprotstavio i Nufejl ibn Habib el-Hasami sa svojim ljudima. Ovaj otpor je trajao oko dva mjeseca, ali je Ebrehe na kraju porazio i njega i zarobio i Nufejla. U prvi mah, Ebrehe je namjeravao da pogubi Nufejla, ali mu je kasnije oprostio, s tim da mu ovaj bude vodič kroz Hidžaz. Kada je Ebrehe naišao kroz Taif, njegovi stanovnici su ga laskavo primili i sa njim kao vodiča poslali Ebu-Regala. Kada je Ebrehe sa svojom vojskom došao do El-Muhammesa, u blizini Meke, ulogorio se i sa svojom vojskom napao na stado mekanskih deva koje su sa drugom stokom bile na paši, i zarobio ih. Me|u njima je bilo i dvije stotine Abdul-Muttalibovih deva. Ebrehe je odatle poslao Hanatu el-Humejrija da mu dovede kurejševićke prvake da im kaže da on nije došao da se bori protiv njih, osim ako mu se budu suprotstavljali u rušenju Kabe. Sa Hanatom se vratio Abdul-Muttalib koga je Ebrehe primio sa poštovanjem. Sišao je sa divana i sa Abdul-Muttalibom sjeo na prostrti ćilim na zemlji i preko prevodioca ga upitao šta od njega traži. Abdul-Muttalib je rekao: “Vrati mi mojih dvije stotine deva koje ste otjerali!” Na to je Ebrehe odgovorio: “Kada sam te ugledao, svidjela mi se tvoja odvažnost, a sad si tako skroman.

 

 Govoriš mi o dvije stotine deva koje sam ti otjerao, a ne spominješ mi Hram, simbol tvoje vjere i vjere tvojih očeva? Ja sam došao da ga srušim, a ti mi o njemu ništa ne govoriš?!” Na to je Abdul-Muttalib rekao: “Ja sam gospodar deva, a ovaj Hram ima svoga Gospodara Koji će ga braniti.” Na to je Ebrehe rekao: “Od mene ga neće moći odbraniti.” Abdul-Muttalib je rekao: “Vidjet ćemo.” Zatim je Ebrehe Abdul-Muttalibu vratio njegove deve. “Zar lukavstvo njihovo nije upropastio.” Vrativši se me|u Kurejševiće, Abdul-Muttalib im je naredio da se povuku i utvrde u brdima oko Meke, bojeći se da im vojska ne nanese kakvo zlo, a on je sa grupom prvaka molio Allaha da sačuva Kabu. Uzevši za halku na vratima Kabe, Abdul-Muttalib je rekao: “Nema razloga za bojazan. Čovjek brani svoju kuću, pa i Ti brani svoju. Njihov krst i lukavstvo nikada neće pobijediti Tvoju mudrost, kako ćeš ih odvratiti.” Kada je Ebrehe pripremio slona da krenu za Meku, Nufejl ibn Habib je prišao slonu, uzeo ga za uho i rekao mu: “Mahmude, lezi i vrati se zdrav tamo odakle si i došao. Ti se nalaziš na svetoj Božijoj zemlji!” Zatim je pustio slona pa je slon legao. Nufejl je zatim otišao, popeo se na brdo i pridružio se Kurejševićima.

 

Vlasnici slona su slona udarali i gonili da ustane, ali je on odbijao da posluša. Kad bi ga okrenuli prema nekoj drugoj strani, ustao bi i krenuo, ali kad bi ga okrenuli prema Hramu, opet bi legao. “…i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?” Ibn Ebi-Hatim svojim lancem prenosilaca od Ubejd ibn Umejra prenosi da je rekao: “Kada je Allah htio da uništi vlasnike slona, na njih je poslao ptice, poput zidarskih lasta, koje su dolazile iz mora, od kojih je svaka nosila po tri kamenčića, po dva u nogama i po jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Koji god bi kamenčić pogodio nekog od njih u glavu, prošao bi kroz cijelo tijelo i izašao na čmar, a kad bi promašio glavu i pogodio drugi dio tijela, izašao bi na drugu stranu. Sve se ovo dešavalo dok je Abdul-Muttalib, sa ostalim Kurejševićima, me|u kojima su bili i Nufejl el-Has‘ami, Mut‘im ibn ‘Addi, ‘Amr ibn ‘Ai‘z el-Mahzumi i Mes‘ud ibn ‘Amr es-Sekafi, stajao na brdu Hira i posmatrao šta se dešava sa Abesincima i kako Allah spušta kaznu na vlasnike slona i sručuje svoju srdžbu. Dok je ovo gledao, Nufejl je u stihovima govorio: “Kuda ćete sada pobjeći kad vas Bog progoni, Ešrem je poražen a ne pobjednik!” Mukatil ibn Sulejman navodi da su se Kurejševići tada domogli bogatog plijena od onih koji su ih namjeravali opljačkati.

 

 Za Abdul-Muttaliba kaže da je dobio taj dan zlata da bi se rupa mogla napuniti. Ata ibn Jesar kaže: “Od kazne koja ih je pogodila, svi vlasnici slona, nisu odmah pomrli. Neki su pomrli odmah, dok je od drugih otpadalo meso, komad po komad, dok su bježali. Kad je Uzvišeni Allah Muhammeda, s.a.v.s., poslao kao poslanika, On je me|u blagodati i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince i tako ih ostavio u životu. “Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio? Zar lukavstvo njihovo nije upropastio i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao izjedeno lišće učinio?” Riječ “ebabil” znači: nepregledne grupe koje sa svih strana dolaze. Ibn-Hišam kaže: “Arapi ovu riječ ne upotrebljavaju u jednini.” Nesai kaže: “Čuo sam od nekih jezičara da jednina od riječi glasi. Riječ “sidždžil”, kako Ibn-Hišam od Junusa en-Nahvija i Ebu-Ubejdea prenosi, znači kod Arapa nešto što je tvrdo i čvrsto. On kaže da neki komentatori smatraju da je ova riječ u arapskom složenica od dvije riječi preuzete iz perzijskog jezika: i od kojih prva znači kamen, a druga glinu. Tačno je onako kako kaže Ibn-Abbas: “Hidždžaretun min sidždžil” znači glina u obliku kamenja. Riječ: “el-Asfu” koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kad životinje pojedu, rastoče. To znači da je Svevišnji Allah vlasnike slona uništio, upropastio, protiv njih okrenuo njihove zle namjere, da ni u čemu nisu uspjeli i da ih je sve uništio. Ko god se od njih vratio živ u svoju zemlju, poput Ebrehe, vratio se izranjavan i bolestan, samo zato da bi ispričali šta im se desilo.

 

Tijelo im se u komade raspadalo, a Ebrehi je srce puklo kad se vratio u svoju zemlju i grad Sanu. Ibn-Abbas dalje kaže: “Tako mi Allaha, nije umro prije nego što im je ispričao šta im se desilo. Kad im je ispričao, umro je.” Nakon njega vlast je preuzeo njegov sin Jeksum, a nakon njegove smrti Ebrehin drugi sin Mesruk, a onda ih je sviju iz Jemena protjerao kralj Sejf ibn Zi Jezen el-Himjeri, uz Kisrinu pomoć. U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan osloba|anja Meke rekao: (692) “Allah je slona spriječio da ne u|e u Meku i nad njom vlast dao Svome Poslaniku i pravovjernima. Njena nepovredivost ponovno se vratila danas kao što je bila jučer. Jeste li čuli? Neka prisutni prenese odsutnom!”

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se,zahvaljujući Allahu i Njegovoj pomoći,završava kratki komentar poglavlja “Slon” .

 


“Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?”/1/ “Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče”, /2/ “i koji da se nahrani siromah – ne podstiče”/3/ “Pa teško klanjačima”, /4/ “koji su nemarni prema svome namazu”, /5/ “koji se samo pretvaraju” /6/ “i nikome ništa u naruč ne daju!” /7/

 

 Tj. Muhammede, jesi li vidio ko poriče proživljenje na onom svijetu, nagradu i kaznu? “Pa to je onaj koji grubo odbija siroče”, tj. onaj ko ga zlostavlja i čini mu nepravdu. “…i koji da se nahrani siromah – ne podstiče”, tj. siromah koji nema ništa o čemu bi živio. Uzvišeni zatim kaže: ” Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu.” Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: (693) “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: “To su oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme.” “…koji se samo pretvaraju.” Imam Ahmed od Abdullaha ibn Amra prenosi da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (694) ‘Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.'” U vezi sa riječima Uzvišenog: “…koji se samo pretvaraju” treba reći da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi neko dobro djelo u ime Allaha pa to svijet sazna i onome ko ga je uradio bude drago. Dokaz da je to tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu navodi Hafiz Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre, r.a., kaže: (695) “Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: ‘Potvrđene su ti dvije nagrade: tajna i javna.'” “…i nikome ništa ni u naruč ne daju”, tj. svoj ibadet prema svome Gospodaru ne obavljaju kako treba, niti prema Njegovim stvorenjima postupaju kako treba i ne pomažu ih, čak ni davanjem u naruč onoga čime bi se mogli koristiti. Neki kažu da se pod riječi “naruč” misli na zekat. Takvo mišljenje prenosi se od Alije i Ibn-Umera. Hasan el-Basri kaže: “Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” – a u drugoj verziji – “…sadaku od svoga imetka.” Upitan šta znači riječ “naruč” Ibn-Mes'ud rekao je: “To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira, lonac, kofa i slično.”

 

Od Ibn – Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog “…i nikome ništa ni u naruč ne daju”, kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome. Zato u hadisu stoji: (696) “Svako dobro djelo je sadaka” Ibn-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (697) ‘Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu selam, a ako mu se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.'” Rekao sam: “Božiji Poslaniče, šta je naruč?” “Kamen, drvo i slično”, odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna !

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se završava, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, kratki komentar poglavlja “Davanje u naruč”.

 


“Mi smo ti, uistinu, Kevser dali”, /1/ “pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, /2/ “onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.”/3/

 

 Muslim u svome Sahihu od Enesa ibn Malika navodi da je rekao: (698) “Dok je sa nama bio u džamiji, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakratko je zadrijemao, a onda je podigao glavu smijući se. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, čemu si se nasmijao?’ Rekao je: ‘Upravo mi je objavljeno jedno poglavlje, pa je proučio: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Mi smo ti, dali Kevser, pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati’, a zatim je rekao: ‘Znate li šta je: “Kevser?’ Rekli smo: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’

 

Rekao je: ‘To je rijeka sa mnogo dobra koju mi je obećao moj Gospodar. To je bazen na koji će na Sudnjem danu, sa posudama brojnim kao nebeske zvijezde, dolaziti moji sljedbenici, pa će jednom robu između njih biti spriječeno da priđe. Ja ću reći: ‘Gospodaru, i on je moj sljedbenik.’ On će mi reći: ‘Ti ne znaš kakve je sve novine on uveo poslije tebe.'” Na osnovu ovoga mnogi učenjaci izvukli su zaključak da je ovo poglavlje objavljeno u Medini i da je Bismilla sastavni dio poglavlja i da je sa njime objavljena. Od Enesa se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (699)”Ušao sam u Džennet i ugledao rijeku na čijim su stranama šatori od bisera.” Buhari od Enesa ibn Malika prenosi da je rekao: “Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na miradžu i vratio se rekao je: ‘Prošao sam pored jedne rijeke sa čije su i jedne i druge strane bile kupole od šupljeg bisera, pa sam upitao: – Šta je ovo Džibrile? – Ovo je mnogo dobro, odgovorio je.'” O riječima Uzvišenog: “Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali”, ranije smo govorili i rekli da je to jedna rijeka u Džennetu, kako stoji i u hadisu koga prenosi Enes i koji smo naveli.

 

 Riječi Uzvišenog: “Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji”, znače: Kao što sam ti dao mnogo dobro na ovom i onom svijetu, između ostalog i rijeku kakvu smo opisali, budi iskren prema svome Gospodaru i kolji, tj. budi predan u obavljanju propisanih i nafila-namaza i u klanju kurbana, tj. kolju kurban u ime Uzvišenog Koji je Jedan i Koji nema sudruga, kao što se na drugom mjestu kaže: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.'” (6:62) Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: (700) “Ko sa nama klanja namaz i zakolje kurban, taj je zaklao kurban kako treba, a ko zakolje kurban prije namaza, taj kao da ga nije ni zaklao.” Ebu-Burda ibn Nejjar je ustao i upitao: “Allahov Poslaniče, ja sam svoju ovcu zaklao prije namaza znajući da je danas dan u kome se jede meso.” Na to je on odgovorio: “To je obično bravlje meso.”

 

Onda je on rekao: “Imam’, (mlađu od godine) koja mi je draža od dvije ovce, pa mogu li zaklati ponovo (kurban) ?” “Možeš, ali više ne može niko poslije tebe”, odgovorio je.” “…onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati”, tj. Muhammede, onaj ko mrzi tebe, istinu, uputu, dokaze i jasno svjetlo koje donosiš, taj će biti ponižen i bez pomena ostati. Es-Suddi kaže: “Kad bi pomrla muška djeca nekog čovjeka govorili bi: “Ostao je bez spomena. Kada su pomrli Muhammedovi sinovi rekli su: ‘Muhammed je ostao bez spomena”, pa je Allah objavio: “…onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” Bože sačuvaj, naprotiv… Allah je njegov spomen visoko uzdigao tako da se svaki dan spominje, a njegov učinio obavezujućim za Svoje robove, za sva vremena, sve do Sudnjeg dana, neka je Allahov blagoslov i spas na njega sve do dana kada će se pozvati /na Sudnjem danu/.

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se završava kratki komentar poglavlja “Mnogo dobro”,uz Allahovu pomoć.

 


“Zbog navike Kurejšija”/1/ “navike njihove da zimi i ljeti putuju”,/2/ “neka oni Gospodaru ove Kuće robuju”, /3/ “Koji ih gladne hrani i od straha brani.” /4/

 

“Zbog navike Kurejšija”, tj. zbog njihovog skupljanja sastajanja i sigurnosti u njihovom gradu. “…navike njihove da zimi i ljeti putuju.” Neki kažu da to znači: zbog njihove navike da zimi putuju u Jemen, a ljeti u Šam, zbog trgovine i sl. i da se na svome povratku kući vraćaju sigurni. Što se tiče njihovog sigurnog boravka u Gradu /tj. Meki/, o tome Allah Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Zar ne vide da smo Harem sveti i sigurnim učinili, dok se svuda oko njih otima i pljačka?” On ih zatim poučava da na ovoj velikoj blagodati budu zahvalni, pa kaže: “…neka oni Gospodaru ove Kuće robuju”, tj. neka samo Njega obožavaju, kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: “Ja sam primio zapovijest da robujem jedino Gospodaru ovoga grada, Koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem predan (musliman).” (27:91) “…koji ih gladne hrani”, tj. Gospodar Kabe “…i od straha brani”, tj. On je Taj Koji im daje da su sigurni, pa neka samo Njega obožavaju i neka Mu nikoga ravnim ne smatraju i neka mimo Njega nikakve kipove i idole ne obožavaju.

 

Zato onome ko se odazove ovoj zapovijedi, Allah da i ovaj i onaj svijet, a onome ko Mu bude neposlušan, oduzme i jedno i drugo. Tako Uzvišeni kaže: “Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao Poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili.” (16:112-113)

 

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, uz Allahovu pomoć,završava kratki komentar poglavlja “Kurejšije” .