DOBROČINSTVO PREMA RODITELJIMA

DOBROČINSTVO PREMA RODITELJIMA

NEUZNEMIRAVANJE LJUDI KAO VID IBADETA !!!

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)

Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)

Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)

Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 

Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)

(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)

NEUZNEMIRAVANJE LJUDI KAO VID IBADETA !!!

Jedan od najzastupljenijih vidova ezijjeta jeste vrijeđanje porijekla ljudi i njihovo sramoćenje na sijelima kao vid naslađivanja i zabave. Također, ezijjetom se smatra i zadiranje u privatnost bližnjih i komšija te istraživanje njihovih nedostataka i mahana. Shodno tome, svako kritiziranje i raspravljanje o privatnom i javnom životu bližnjih i komšija, bez prethodnog savjetovanja sa njima ili bez njihove dozvole i znanja o tome, i to u vrijeme kada onaj koji o tome govori ne dozvoljava nikome da se miješa u njegove stvari – predstavlja jedan od vidova uznemiravanja. 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca još nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane. Jer, ko bude istraživao mahane svoga brata muslimana, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga čak i usred njegove kuće. ”

U islamu postoje mnogi vidovi ibadeta čijim se prakticiranjem muslimani približavaju Allahu Uzvišenom. Iako mnogi misle da je hajr (dobro) ograničen na obavljanje obreda i udjeljivanje, ipak postoje i drugi vidovi ibadeta, o kojima neki dobri ljudi ne razmišljaju. Jedan od tih vidova ibadeta svakako je neuznemiravanje muslimana. Neuznemiravanje muslimana je uzvišen ibadet i na njegovu dobrotu i visok stepen ukazali su Kur’an i sunnet. Kaže Uzvišeni:

“ I reci Mojim robovima neka samo dobro govore. Jer šejtan zaista može među njih mržnju da ubaci. Šejtan je čovjeku, zaista, otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53.)

Prenosi se od Ebu Muse el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao:

“ Upitali smo: ‘O Allahov Poslaniče, koji je musliman najbolji?’, a on reče: “Onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Muttefkun alejhi)

Također, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“ Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećeg. Jer to doista uznemirava vjernika, a Allah, azze ve dželle, mrzi uznemiravanje vjernika.” (Tirmizi, hadis je sahih, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija)

Zakonodavac je zabranio uznemiravanje muslimana ne samo zbog njegove svetosti nego i zato što to dovodi do neprijateljstva i mržnje među članovima društva, do širenja nereda, narušavanja javne sigurnosti, kidanja rodbinskih veza i kidanja veza ljubavi među supružnicima. Isto kao što Uzvišeni nagrađuje muslimana za pokoravanje i činjenje dobra, isto tako ga nagrađuje za ostavljanje uznemiravanja (ezijjeta) i za otklanjanje zla od muslimana. Takvo postupanje predstavlja dobročinstvo i sadaku.

Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, a šta ako oslabim u nekim djelima?’ ‘Suzdrži se od činjenja zla ljudima, jer to je zaista tvoja sadaka za sebe samog !’, reče on.” (Muttefekun alejhi)

Allaha, azze ve dželle, obožavamo činjenjem djela pokornosti, a isto tako obožavamo Ga čuvanjem svetosti muslimana i ostavljanjem nasrtanja na tu svetost na bilo koji način. 

Nažalost, postoje ljudi, da ih Allah uputi, koji ne osjećaju i koji potcjenjuju veličinu ovog islamskog principa, tako da drže do namaza i posta i ostalih ibadeta, ali istovremeno napadaju na svog brata muslimana i uznemiravaju muslimane.

Stoga vjernik mora biti bogobojazan i strogo voditi računa o tome da Allaha ne susretne a uznemiravao je muslimana i tako sebe doveo u opasnost i uništio svoja dobra djela. Otuda je Allahov Poslanik rekao:

“Da li znate ko je muflis (bankrot, koji je ostao bez ičega)?” Rekoše: “Kod nas se muflisom smatra onaj koji nema ni novaca ni robe.” Na to Poslanik reče: “Zaista je muflis onaj koji na Sudnji danu dođe sa namazom i postom i zekatom, a opsovao je ovoga, potvorio onoga, u imetku zakinuo ovog, prolio krv onoga i udario ovoga. Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u Vatru.” (Muslim)

(Izvor: Islamski časopis El-Bejan)

Piše: Halid ibn Suūd el-Bulejhid (član Saudijske naučne organizacije za sunnet)

RAZLIKA IZMEĐU NJIH I NAS – V.prof.dr.Šefik Kurdić

RAZLIKA IZMEĐU NJIH I NAS – V.prof.dr.Šefik Kurdić

VAŽNOST I UTEMELJENOST DA'WETSKOG ANGAŽIRANJA

Piše: Dr Šefik Kurdić

Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:

1. Sa aspekta onoga u šta poziva.

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]

” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.

Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]

3. Sa aspekta nagrade.

Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:

“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]

U drugom hadisu stoji:

“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu

Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]

” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići.  I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”   A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]

Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.

U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]

U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]

Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:

” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,  da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]

U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]

Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]

Hud, a.s.:

I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]

Sãlih, a.s.:

A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]

Šu’ajb, a.s.:

A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]

Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]

Ovaj ajet sadrži dva značenja:

1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.

2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.

Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]

Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.

Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]

U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]

Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]

propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]

Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31] 

S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast. 

Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.

[1] . Fussilet, 33

[2] . El- Mu`min, 41-42

[3] . En-Nisa, 165

[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu

[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.

[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.

[8] . Alu Imran, 104-107.

[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.

[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.

[11] . El Ahzab, 45-46.

[12] . El Hadždž, 67.

[13] . El Kasas, 87.

[14] . El Earaf, 59.

[15] . Hud, 50.

[16] . El Earaf, 73.

[17] . El Earaf,85.

[18] . En-Nahl, 36.

[19] . Alu Imran, 110.

[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.

[21] . Et-Tewbe, 67-68.

[22] . Et-Tewbe, 71.

[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.

[24] . El Earaf, 157.

[25] . Jusuf, 108.

[26] . Ibn Kesir, 1/518.

[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.

[28] . Alu Imran, 104.

[29] . Ibn Kesir, 1/518.

[30] . Alu Imran, 104.

[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.

ČETRDESET SAVJETA ZA HAIRLI BRAK

piše: Hfz. Mustafa Efendić

40 SAVJETA

Kada se govori o bračnim obavezama i pravima , uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze, dok su rijetka obraćanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge. Povodeći se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.: ” Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj”, predočavamo bračnim drugovima muslimanima neke savjete koji će im pomoći da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba ”Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite).”
(En-Nisa 19.)
 

1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophođenju sa porodicom.
 

2. Stalno podsjećanje na to da je lijepo ophođenje sa porodicom način da se približiš Uzvišenom Allahu.
 

3. Međusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž. š.; da muž podstiče suprugu da učestvuje sa njim u da’vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava.
 

4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao što su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophođenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti…
 

5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophođenje, prihvatanje odgovornosti, pažnje, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
 

6. Čuvanje suprugine tajne (bračne tajne).
 

7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
 

8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.
 

9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
 

10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje sviđa, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
 

11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
 

12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
 

13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer će to prouzrokovati formiranje ružnih osjećaja.
 

14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobraćaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
 

15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
 

16. Pohvali je i cijeni sve što učini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to već navikao.
 

17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu ličnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
 

18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
 

19. Izvini joj se kada budeš ubijeđen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
 

20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
 

21. Budi na njenoj strani sa naklonošću i milošću, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.
 

22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
 

23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
 

24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
 

25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjećaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
 

26. Osmjehni se kada ulaziš u kuću, a ne mrgodi se, s tim što ćeš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i širi atmosferu ushićenja i radosti u kući.
 

27. Voditi računa o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoće, nakon rađanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjećanjem, uz strpljivost.
 

28. Nemoj zanemariti činjenicu da je pokatkad spopadnu osjećaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
 

29. Postupaj mudro i s umijećem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
 

30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, već upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš.
 

31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uređenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
 

32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
 

33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im čast ukaži.
 

34. Proučavaj međusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
 

35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju unutar kuće, a ako si prinuđen da potražiš savjet,onda to čini u najvećoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.
 

36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bračne probleme, jer oni su neobično pristrasni prema sinu ili kćerki i probaj da se među vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
 

37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoć, a ne obrnuto.
 

38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kući i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona čisti ili sređuje kuću).

39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoći radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
 

40. Kada dođu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogućnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendić

VAŽNOST I UTEMELJENOST DA'WETSKOG ANGAŽIRANJA

Piše: Dr Šefik Kurdić

Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:

1. Sa aspekta onoga u šta poziva.

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]

” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.

Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]

3. Sa aspekta nagrade.

Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:

“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]

U drugom hadisu stoji:

“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu

Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]

” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići.  I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”   A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]

Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.

U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]

U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]

Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:

” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,  da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]

U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]

Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]

Hud, a.s.:

I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]

Sãlih, a.s.:

A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]

Šu’ajb, a.s.:

A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]

Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]

Ovaj ajet sadrži dva značenja:

1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.

2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.

Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]

Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.

Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]

U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]

Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]

propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]

Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31] 

S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast. 

Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.

[1] . Fussilet, 33

[2] . El- Mu`min, 41-42

[3] . En-Nisa, 165

[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu

[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.

[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.

[8] . Alu Imran, 104-107.

[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.

[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.

[11] . El Ahzab, 45-46.

[12] . El Hadždž, 67.

[13] . El Kasas, 87.

[14] . El Earaf, 59.

[15] . Hud, 50.

[16] . El Earaf, 73.

[17] . El Earaf,85.

[18] . En-Nahl, 36.

[19] . Alu Imran, 110.

[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.

[21] . Et-Tewbe, 67-68.

[22] . Et-Tewbe, 71.

[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.

[24] . El Earaf, 157.

[25] . Jusuf, 108.

[26] . Ibn Kesir, 1/518.

[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.

[28] . Alu Imran, 104.

[29] . Ibn Kesir, 1/518.

[30] . Alu Imran, 104.

[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.

ČETRDESET SAVJETA ZA HAIRLI BRAK

piše: Hfz. Mustafa Efendić

40 SAVJETA

Kada se govori o bračnim obavezama i pravima , uglavnom se misli na supruge i traži da one izvrše svoje obaveze, dok su rijetka obraćanja muškarcima kako bismo saznali prava koja imaju njihove supruge. Povodeći se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.: ” Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji prema svojoj”, predočavamo bračnim drugovima muslimanima neke savjete koji će im pomoći da ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba ”Sa njima (ženama) lijepo postupajte (živite).”
(En-Nisa 19.)
 

1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophođenju sa porodicom.
 

2. Stalno podsjećanje na to da je lijepo ophođenje sa porodicom način da se približiš Uzvišenom Allahu.
 

3. Međusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu dž. š.; da muž podstiče suprugu da učestvuje sa njim u da’vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka svoja prava.
 

4. Okititi se nekim istinski dobrim svojstvima kao što su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophođenje i podnošenje (prihvatanje) odgovornosti…
 

5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo ophođenje, prihvatanje odgovornosti, pažnje, nježnosti, a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
 

6. Čuvanje suprugine tajne (bračne tajne).
 

7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja i istraživanja negativnosti.
 

8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira koliko bio zaposlen.
 

9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa njom nježno i prijatno.
 

10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje sviđa, hvali njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao i u svakoj drugoj prilici.
 

11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito u nekim prilikama.
 

12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
 

13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna vrsta zabave jer će to prouzrokovati formiranje ružnih osjećaja.
 

14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima, traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobraćaj sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
 

15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
 

16. Pohvali je i cijeni sve što učini za tebe, bez obzira koliko malo bilo, pa iako si na to već navikao.
 

17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu ličnost i daj joj do znanja da je ona u središtu tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
 

18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš u šetnji ili izletu.
 

19. Izvini joj se kada budeš ubijeđen da si pogriješio, kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne jadanja.
 

20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se ona uljepšava tebi.
 

21. Budi na njenoj strani sa naklonošću i milošću, pogotovu kada ima zdravstvenih problema.
 

22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
 

23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim mišljenjem.
 

24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan, na putu.
 

25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjećaj velikodušnosti prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
 

26. Osmjehni se kada ulaziš u kuću, a ne mrgodi se, s tim što ćeš svoj dolazak najaviti zvonom ili telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti i širi atmosferu ushićenja i radosti u kući.
 

27. Voditi računa o njenim duševnim i tjelesnim stanjima u vrijeme hajza, trudnoće, nakon rađanja; prema njoj se odnositi blago i sa osjećanjem, uz strpljivost.
 

28. Nemoj zanemariti činjenicu da je pokatkad spopadnu osjećaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju i iskrenim nijjetom.
 

29. Postupaj mudro i s umijećem u situacijama kada su žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog zbližavanja, a ne obrnuto.
 

30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, već upotrijebi blagost da bi došao do onoga što želiš.
 

31. Ne kritikuj njen način pripremanja jela i uređenja stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom, svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
 

32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
 

33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice i svima im čast ukaži.
 

34. Proučavaj međusobne probleme, ali razumno i mudro, oprezno i promišljeno.
 

35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju unutar kuće, a ako si prinuđen da potražiš savjet,onda to čini u najvećoj nuždi. Ne žali se nikom na nju, pa ni njenoj porodici.
 

36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bračne probleme, jer oni su neobično pristrasni prema sinu ili kćerki i probaj da se među vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
 

37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari, a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoć, a ne obrnuto.
 

38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kući i uskladi prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada ona čisti ili sređuje kuću).

39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti pomoći radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini, popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj itd.
 

40. Kada dođu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim mogućnostima, da joj pomogneš u posluživanju, tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendić