Arhive za ‘mudrost’ kategoriju

Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)


Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)
Abdullah ibn Mesud r.a.

Neka se niko od vas u vjeri slijepo ne povodi za nekim čovjekom; ako on vjeruje, i ti ćeš vjerovati, a ako on uznevjeruje, i ti ćeš nevjerstvo učiniti. A ako se već za nekim morate povoditi neka to budu oni koji su umrli, jer od živih niko nije zaštićen od iskušenja i smutnje! (Ebu Davud u Ez-Zuhdu,140,Et-Taberani u djelu El-Mu’džemul-kebir,9/152 i Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/136)


Neka niko od vas ne bude slijepi povodljivac, oportunist! Neko upita: “A ko je to?!” Reče: “To je onaj koji govori: ‘Ja sam kao i ostali ljudi! Ako su na uputi, i ja sam s njima, a ako zalutaju, i ja ću s njima zalutati!'“ Naviknite svoje duše da ako ljudi učine nevjerstvo, da vi to ne činite! (Et-Tirmizi, 2008)

Neki je čovjek Abdullahu ibn Mesudu,radijallahu anhu, rekao: “Poduči me nekim sadržajnim i korisnim riječima!” On mu reče: “Obožavaj Allaha i ne pripisuj Mu sudruga, drži se Kur'ana, onako kako On propisuje i prihvati istinu ma od koga došla, makar i od nepoznatog i mrskoga, a odbaci laž i zabludu ma od koga došla, makar i od bližnjega i dragog!” (Ebu Nuajm u djelu El-Hil'ja, 1/134)

Rob neće doseći stvarnost imana dok ne spozna njegov vrhunac, a neće spoznati vrhunac imana dok mu siromaštvo ne bude draže od bogatstva, skromnost od ugleda, sve dok mu pohvala i pogrda ne budu iste vrijednosti! (Ahmed ibn Hanbel u djelu Ez-Zuhd, 1/106, i Ebu Nuajm u djelu EI-Hil'ja, 1/132.)

Od ispravnog jekina, čvrstog vjerovanja, jeste i to da ne udovoljavaš ljudima izazivajući Allahovu srdžbu, da ne zahvaljuješ nikome na onome čime te je Allah opskrbio, da nikoga ne koriš zbog onoga što ti je Allah uskratio; jer Allahovu opskrbu ne može povećati brižnost marljivoga, niti je može umanjiti prezir zavidnika. Doista je Allah Uzvišeni iz Svoje mudrosti i pravednosti učinio da sreća i smiraj dolaze sa zadovoljstvom i jekinom, a da tuga i briga dolaze sa sumnjom i nezadovoljstvom. (Hennad u djelu Ez-Zuhd,536, i ibn Ebu Du’nja u djelu El-Jekin,23)

Na Zemlji ne postoji ništa što bi tako dugo trebalo držati u pritvoru kao jezik! (Ibn Ebu Asim,23, i El-Fesevi u djelu El-Ma’rifetu vet-tarih,3/189)

Potraži živost svoga srca u tri situacije: prilikom učenja Kur'ana, u društvu u kojem se veliča Allah i u samoći, pa ako ga tu ne pronađeš, onda traži od Allaha da ti podari živo srce, jer ti si ga, očito, izgubio!

Budite izvori znanja, luče upute, zvona kuća i baklje noći. Budite snažnih srca, trošne odjeće. Budite poznati stanovnicima neba, a nepoznati među žiteljima Zemlje! (Ed-Darimi u djelu Es-Sunen,1/80 i Ibn Ebu Dun’ja u djelu Et-Tevaduu vel-humul,11)

Neki je čovjek u društvu Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, kazao: “Ne želim biti iz skupine “ashabul-jemin” („oni sretni“) , već želim biti u skupini “el-mukar-rebin” („oni prvi“, stepen uzvišeniji od stepena „oni sretni“, vidjeti suru Waqi'a, op.PV.). Na ove riječi Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, reče: “Ovdje ima jedan čovjek čija je želja da ne bude proživljen kada umre”, misleći na sebe.

Jednom prilikom izašao je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, a za njim krenu skupina ljudi. On ih upita: “Imate li neku potrebu?!” A oni rekoše: “Ne, nego želimo ići s tobom i biti u tvom društvu!” Na to im on reče: “Ne slijedite me, jer to je poniženje za vas, a iskušenje za mene!”

Za sebe je on rekao: “Da me poznajete kao što ja sebe poznajem, doista bi mi glavu pijeskom posipali!”

Također je kazao: “Eh da nam je nešto što ne volimo: ili smrt ili siromaštvo! Tako mi Allaha, čovjek može biti imućan ili siromašan, a meni je svejedno čime bih od toga dvoga bio iskušan. Ako bih bio imućan, to bi me pozvalo na milost i udjeljivanje, a ako bih bio siromašan, to bi me pozvalo na strpljenje.”

Obratio se ljudima, pa kazao: “Doista vam dani i noći prolaze, života vam manje ostaje, vaša se djela zapisuju, a smrt će doći iznenada! Ko posije dobročinstvo uskoro će ubrati sreću, a ko posije zlo uskoro će kajanje i očaj žnjeti. Svaki će sijač ubrati ono što je posijao. Sporom ne može umaći njegov udio, niti marljivi i brižljivi može ugrabiti više od onoga što mu je propisano!” ( Et-Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir, 8553, Ebu Nuajm u djelu Hil'jetul-evlija, 1/132-134, i El-Bejheki, u djelu El-Medhal, 439)

“Kome bude dato dobro, pa Allah mu ga je dao, a ko bude sačuvan od zla, pa Allah ga je od zla sačuvao!”

“Bogobojazni su ugledni, fakihi, šerijatski pravnici, predvodnici su, a druženje s njima je uvijek korisno.”

“Postoje samo dvije stvari: govor i uputa. Najbolji govor jeste Allahov govor, najbolja uputa jeste uputa Muhamedova, sallallahu alejhi ve sellem, a najveće zlo jesu novotarije u vjeri. Neka vas ne zavede dug život, i neka vas nada ne zaokupi, jer sve što će doći, zaista je blizu, a daleko je samo ono što se neće ni desiti. Nije li nesretnik onaj kome je nesreća još zapisana u utrobi njegove majke, a sretnik onaj ko uzme pouku iz života drugih?! Doista je oružani sukob s muslimanom nevjerstvo, a vrijeđanje je muslimana veliki grijeh. Nije dopušteno muslimanu izbjegavati svoga brata muslimana više od tri dana, već je obavezan poselamiti ga kada se sretnu, da mu se odazove ako ga ovaj pozove (na veselje) i da ga obiđe ako se razboli. Nema sumnje da je laž najgori govor. Laž ne dolikuje da se priča ni u zbilji ni u šali, čak i da čovjek nešto obeća svome djetetu pa to ne ispuni. Laž zaista vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. Istina sigurno vodi ka dobročinstvu, a dobročinstvo vodi ka Džennetu. Za iskrenog će na Sudnjem danu biti kazano: ‘Istinu je govorio i dobročinstvo činio!’ A za lažljivca će biti kazano: ‘Lagao je i razvrat širio!’ Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazivao nam je da će čovjek govoriti istinu, sve dok kod Allaha ne bude upisan među iskrene, a drugi će pak lagati, sve dok kod Allaha ne bude upisan među lažljivce!” (Et-Taberani, 857, i Abdurrezzak, 20.086)

Najistinitiji je govor u Allahovoj knjizi, a najčvršća veza je riječ bogobojaznosti. Najbolja vjera jeste vjera Ibrahimova. Najbolja je praksa praksa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem Najbolja je uputa uputa vjerovjesnika, alejhi selam. Najbolji je govor zikr, veličanje Allaha. Najbolje kazivanje jeste kazivanje Kur'ana. Najbolji dio posla jeste lijepo okončanje. Najpogubnije su novotarije. Malo i dovoljno bolje je od mnoštva koje čovjeka zavede. Duša koju možeš popraviti bolja ti je od bogatstva koje ne možeš izbrojati. Najgore pravdanje jeste ono pri smrtnom času, a najgore je kajanje ono na Sudnjem danu. Najgora zabluda jeste zabluda poslije upute. Najbolje je bogatstvo bogatstvo duše. Najbolja sprema za putovanje jeste bogobojaznost. Najbolje što se u srcu može posaditi jeste čvrsto vjerovanje i sumnja u pozive nevjerstva. Najgore sljepilo jeste sljepilo srca.Alkohol je majka svih zala. Žene su šejtanska užad. Mladost je jedan stepen ludosti. A naricanje za umrlim jeste džahilijjetska praksa.

Neki ljudi na džumu dolaze samo da stignu na namaz i Allaha s lijenošću i rijetko spominju. Najveći je grijeh laž. Ko čuva svoju čednost i čestitost, i Allah će ga zaštititi. Ko svoju srdžbu guši, Allah će ga nagraditi. Ko prašta ljudima, Allah će njemu oprostiti. Ko se strpi u iskušenju, Allah će mu na kraju to platiti. Najgora zarada jeste zarada od kamate. Najgora hrana je iz uzurpiranog imetka jetima. Dovoljno je nekom od vas ono malo čime se zadovolji duša, jer svi se selimo u kuću dužine samo 4-5 aršina. Posao se procjenjuje na kraju, a dobra djela po onome u čemu čovjek okonča. Najbolja smrt jeste pogibija na Allahovom putu. Ko se oholo uzdiže, Allah će ga prizemljiti. A ko griješi prema Allahu, pokorit će se šejtanu. (El-Bejheki u djelu El-Medhal, 796,Ebu Nuajm u djelu El-Hil’ja,1/138-139, i Ebu Davud u djelu Ez-Zuhd, 170)

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !
„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !
„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !
„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !
„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)
„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)
I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:
    Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


    Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


    Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.
( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)
     

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !
„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !
„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !
„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !
„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)
„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)
I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:
    Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


    Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


    Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.
( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)
     

Jezikom protiv sebe ?

Posted: 10 Juna, 2012 in ahlak, dawa, grijesi, iman, Islam, izreke, mudrost
piše: prof. Muhamed Fazlović
Poznata izreka ”Progovori da ti kažem ko si !” dovoljno upečatljivo sumira u kojoj mjeri jezik predstavlja jednu osobu, njena ubjeđenja, podsvjesna razmišljanja i emocije. Stoga nalazimo da Poslanik, a.s., apeluje na vjernike da ‘čuvaju jezik’: 
” Ko mi garantira čistoću jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram Džennet ” veli Božiji Poslanik, a bilježe El-Buhari i Muslim.

El-Buhari bilježi i da je Poslanik, a.s., kazao:  

” Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obraćajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem.”

Imamo li u vidu da je temeljna odrednica bošnjačkog bića islam, zapazit ćemo da se u našoj svakodnevnoj govornoj komunikaciji često čuju izreke i izrazi koji su, istina uglavnom nesvjesno izgovoreni, u direktnoj koliziji s osnovnim načelima islama. Neke od njih predstavljaju direktnu negaciju Božije jednoće, tevhida, da nas Allah sačuva. Druge su manje ozbiljne, ali bi ih trebalo izbjegavati. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko takvih izreka i izraza.
 

Nećemo se baviti zaklinjanjem svim i svačim, kao: Tita mi!, Matere mi!, Života mi! i slično. Kazat ćemo samo da je zaklinjanje bilo čim osim Bogom, Stvoriteljem muslimanu i muslimanki zabranjeno. Također, nećemo govoriti o psovci, i upotrebi termina ”kopile”, ”drolja”, ” beštija”, ” kurva” i sl., a koje je muslimanu strogo zabranjeno koristiti ako to što se spočitava ovim izjavama nije dokazano u slučaju osobe kojoj se upućuju, a možda ni tada. Navest ćemo na kraju i nekoliko izraza koji nemaju negativne vjerske implikacije, ali bi bilo dobro da ih se muslimani oslobode.

Ni Bog mu ne može pomoći. Ni Bog ne zna.

 
Izgovarajući ovakve rečenice, oni koji to čine, često i nesvjesno, negiraju prvi imanski šart, tj. Božija velika svojstva, jer su Allahove, dž.š., osobine, između ostalih, i da sve zna i da sve može.

Molim te k'o Boga. Volim te k'o Boga.

 
Sve ove i ovakve izreke predstavljaju pripisivanje Bogu druga, dovođenje nekog drugog u ravan sa Njim, što predstavlja najveći grijeh u islamu- širk.

Bog i doktori
 

Obično se u bolesti kaže da o zdravlju odlučuju ”Bog i doktor”. Islam nije fatalistička vjera i on traži od svojih pripadnika da se liječe kod ljekara. Međutim, islam također uči da se, kako glasi šesti imanski šart, ”sve događa i biva Božijom voljom i određenjem”. Zato je pogrešno kazati ”Bog i doktori” jer se time doktori stavljaju u istu ravan sa Bogom. To je dakako širk. Ispravno je kazati ” Bog pa doktori”.

Obožavanja nogometaša, pjevača, hrane…
 

Često se u svakodnevnom govoru može čuti kako neko obožava nekog igrača, pjevača, glumca, piće, jelo, djevojku, ili nešto drugo. Sportski novinari nerijetko sportistima sa kojima rade intervju postavljaju sljedeće pitanja: Kojeg igrača obožavate? Koji klub obožavate?. Glagol «obožavati» je nastao od riječi Bog. Muslimani znaju da se niko, osim Boga, ne može obožavati.

Muke Isusove. Razapeo se k'o Isus Krist.
 

Ovakvo poređenje je, s islamskog stanovišta, neprihvatljivo, jer implicira da je Isa, a.s., (Isus) bio razapet na krst i da je pri tom prošao kroz stravične muke. Po Kur'anu, međutim, Isa, a.s., nije razapet, niti je prošao muke raspeća na krstu, već je ”uzdignut”, kako Kur'an veli.

Bogu za leđima ili Bogu iza nogu.
 

Ova poštapalica koristi se kada se želi iskazati udaljenost, zabačenost, zapostavljenost jednog mjesta. No, ona je blasfemična, jer implicira postojanje mjesta o kojem Bog ne brine i niti ga ima u vidu.

Tako mi pao grah. Takav mi horoskop.
 

Ove i ovakve izreke u najdirektnijoj su suprotnosti sa šestim imanskim šartom. Naime, sve na svijetu se dešava po Božijem određenju, a ne zato što je tako grah pao ili što tako stoji u horoskopu neke trećerazredne novine napisanog od strane trećerazrednog novinara koji je za taj horoskop naplatio honorar kao i za bilo koji drugi članak.

Kad zna Bog, nek’ zna i narod.

 
Nije mali broj ljudi koji čine javno grijehe (piju alkohol, ne poste,…), iako znaju da nisu u pravu. Mnogi od njih ne mogu da se suzdrže da barem javno ne griješe. Tu svoju slabost oni najčešće pravdaju riječima: Kad zna Bog nek’ zna i narod. Ovakav stav je potpuno pogrešan, a uz to je i licemjeran. Naime, mnogi od tih ljudi imaju i drugih mahana, za koje Bog također zna, ali se oni ne trude da ih pokažu narodu, već ih kriju. Kur'an i hadis prave razliku između potajnog griješenja koga se čovjek stidi, i onog javnog, demonstrativnog. Nemjereno je veća odgovornost one osobe koja drsko i oholo javno griješi, jer na taj način promoviše i reklamira zlo, a svaka se reklama skupo plaća.

Bog je u Kur'anu kazao: Čuvaj se, čuvat ću te ???
 

Nigdje u Kur'anu ne piše: Čuvaj se, čuvat ću te ! Veliki je grijeh pripisivati Allahu, dž.š., nešto što On nije rekao. S te strane ovakva izreka je pogrešna.

Bogu Božije, caru carevo.

 
Ovo je biblijsko geslo, potpuno oprečno islamskom duhu integracije svjetovnog i duhovnog u jednu cjelinu, kako bi se izbjegao sindrom ‘podijeljene ličnosti’ kojoj će jedno nalagati vjera, a drugo zakoni. Bog je stvorio nebesa i zemlju i sve što je između njih. Dakle, Bogu, Stvoritelju, pripada sve i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Grijeh ne ide u usta, već iz usta.
 

Nije tačno da grijeh ne ide u usta, jer je muslimanima Allah, dž.š., zabranio da jedu svaku haramom stečenu hranu, svinjetinu i da piju alkohol. S druge strane, tačno je da grijeh izlazi iz usta u vidu izgovorene psovke, laži, ogovaranja i drugog ružnog govora.

I Bog samo tri puta pomaže.
 

Nigdje u islamu nije utemeljena tvrdnja da Bog samo tri puta pomaže. Božija milost je neizmjerna i On se odaziva kad Ga usrdno zamolimo. Ovakva izreka upućuje na kršćansko učenje o Božijem trojstvu ( Duh, Sin i Otac), što je sa stanovišta islama pogrešno.

Do-zla-boga dosadan.
 

Ova sintagma implicira postojanje dva boga: jednog koji je dobar i drugog koji je zao, što je neprihvatljivo sa stanovišta islama. Za Bošnjake ova je sintagma griješna i neprihvatljiva i u slučaju da se misli na jednog Boga, jer se zna da je Bog Milostiv, Samilostan, Pravedan, te se nikako za Njega ne može kazati da je zao.

Crni petak
 

Sintagmu ”crni petak” iskonstruisali su nemuslimani. Za razliku od petka, dana kad muslimani obavljaju svoju zajedničku molitvu i uz koji se veže pridjev crni, uz nedjelju, kada kršćani idu na misu, vrlo često se upotrebljava pridjev sveta, pa nerijetko se čuje: ”sveta nedjelja” ili ”sveta nedjeljica”. Dakle, za muslimane je petak najodabraniji dan u sedmici, kao što je ramazan odabrani mjesec u godini, te je stoga sintagma ”crni petak” za nas neprihvatljiva.

”Pasji grobovi”

 
Lokalitet sa ovim toponimom nalazi se na području općine Sapna. Sa tim nazivom zabilježen je u svim kartama i u katastarskim knjigama. On jeste lokalnog karaktera, ali je vrlo bitan, jer govori o odnosu Srba prema Bošnjacima. Naime, sasvim je razumljivo, da svako kad čuje za taj toponim pomisli da se na tom lokalitetu nalaze grobovi pasa. Međutim, na tom lokalitetu se nisu nalazili nikakvi grobovi pasa, već muslimanski mezarovi. Koliko nas Srbi ”vole” i šta nam i o nama misle, najbolje smo osjetili u vremenu minule Agresije. Zato ne treba da čudi i što su taj lokalitet nazvali ”Pasji grobovi”. Za Bošnjake sapanjskog kraja ovo mjesto je oduvijek nazivano ”Turski grobovi”.

Omrsiti se.
 

Kada musliman prekine post, bilo da je riječ u vremenu iftara ili da je to iz raznih razloga učinio prije toga, pogrešno je reći da se omrsio. I ovaj izraz su muslimani preuzeli od kršćana. Naime, njihov post se sastoji u tome da oni ne smiju jesti masnu, mrsnu, hranu, ali smiju piti vodu i jesti drugu nemasnu hranu. Njihov post, a ne naš, prekida se kada pojedu nešto masno, mrsno, kada se omrse. Muslimani prekinu post i time što će se napiti vode ili pojesti nešto drugo što ne mora biti masno. Musliman, dakle, ne omrsi se, već se jednostavno kaže da je prekinuo post ili iftario.

Božanstven ugođaj.

 
Kao što se samo Bog može obožavati, tako i pridjev Božanstven pripada samo Bogu. Nikav ugođaj, slika, ljepota, dakle, ne može biti Božanstven.
 

Da začas klanjamo, pa da kahvu natenane popijemo.
 

Nažalost, kod muslimana, i to onih koji klanjaju, dešava se i to da namaz zbrze, kako bi imali više vremena kahvu da piju. Obratite pažnju !

Tata, strina i ujača.
 

Zanimljivo je da mnogi Bošnjaci majčinog brata zovu dajdža, a njegovu ženu ujača. Isto tako očevog brata zovu amidža, a njegovu ženu strina. Kao što rodbinski par čine ujak i ujača (ujna), stric i strina i tetak i tetka, tako bi trebalo biti i u slučaju dajdža-dajdžinica (dajnica) i amidža-amidžinca. Kombinaciju u nazivima bliže rodbine činili su samo Bošnjaci, dok kod Srba i Hrvata nećete naći da svoga strica zovu amidžom ili ujaka dajdžom. Činjeno je to najvjerovatnije zbog kompleksa niže vrijednosti, osjećaja da je sve tuđe ljepše i bolje, koji je na razne načine nametan Bošnjacima u proteklom vremenu. Isti je slučaj i sa korištenjem izraza tata, umjesto babo.
piše: prof. Muhamed Fazlović
Poznata izreka ”Progovori da ti kažem ko si !” dovoljno upečatljivo sumira u kojoj mjeri jezik predstavlja jednu osobu, njena ubjeđenja, podsvjesna razmišljanja i emocije. Stoga nalazimo da Poslanik, a.s., apeluje na vjernike da ‘čuvaju jezik’: 
” Ko mi garantira čistoću jezika i spolnog mjesta, ja mu garantiram Džennet ” veli Božiji Poslanik, a bilježe El-Buhari i Muslim.

El-Buhari bilježi i da je Poslanik, a.s., kazao:  

” Čovjek izgovori riječ dragu Allahu, ne obraćajući pažnju na nju, a Allah će ga zbog nje uzdići na visoke stepene; drugi izgovori riječ koja rasrdi Allaha, ne obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen u Džehennem.”

Imamo li u vidu da je temeljna odrednica bošnjačkog bića islam, zapazit ćemo da se u našoj svakodnevnoj govornoj komunikaciji često čuju izreke i izrazi koji su, istina uglavnom nesvjesno izgovoreni, u direktnoj koliziji s osnovnim načelima islama. Neke od njih predstavljaju direktnu negaciju Božije jednoće, tevhida, da nas Allah sačuva. Druge su manje ozbiljne, ali bi ih trebalo izbjegavati. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko takvih izreka i izraza.
 

Nećemo se baviti zaklinjanjem svim i svačim, kao: Tita mi!, Matere mi!, Života mi! i slično. Kazat ćemo samo da je zaklinjanje bilo čim osim Bogom, Stvoriteljem muslimanu i muslimanki zabranjeno. Također, nećemo govoriti o psovci, i upotrebi termina ”kopile”, ”drolja”, ” beštija”, ” kurva” i sl., a koje je muslimanu strogo zabranjeno koristiti ako to što se spočitava ovim izjavama nije dokazano u slučaju osobe kojoj se upućuju, a možda ni tada. Navest ćemo na kraju i nekoliko izraza koji nemaju negativne vjerske implikacije, ali bi bilo dobro da ih se muslimani oslobode.

Ni Bog mu ne može pomoći. Ni Bog ne zna.

 
Izgovarajući ovakve rečenice, oni koji to čine, često i nesvjesno, negiraju prvi imanski šart, tj. Božija velika svojstva, jer su Allahove, dž.š., osobine, između ostalih, i da sve zna i da sve može.

Molim te k'o Boga. Volim te k'o Boga.

 
Sve ove i ovakve izreke predstavljaju pripisivanje Bogu druga, dovođenje nekog drugog u ravan sa Njim, što predstavlja najveći grijeh u islamu- širk.

Bog i doktori
 

Obično se u bolesti kaže da o zdravlju odlučuju ”Bog i doktor”. Islam nije fatalistička vjera i on traži od svojih pripadnika da se liječe kod ljekara. Međutim, islam također uči da se, kako glasi šesti imanski šart, ”sve događa i biva Božijom voljom i određenjem”. Zato je pogrešno kazati ”Bog i doktori” jer se time doktori stavljaju u istu ravan sa Bogom. To je dakako širk. Ispravno je kazati ” Bog pa doktori”.

Obožavanja nogometaša, pjevača, hrane…
 

Često se u svakodnevnom govoru može čuti kako neko obožava nekog igrača, pjevača, glumca, piće, jelo, djevojku, ili nešto drugo. Sportski novinari nerijetko sportistima sa kojima rade intervju postavljaju sljedeće pitanja: Kojeg igrača obožavate? Koji klub obožavate?. Glagol «obožavati» je nastao od riječi Bog. Muslimani znaju da se niko, osim Boga, ne može obožavati.

Muke Isusove. Razapeo se k'o Isus Krist.
 

Ovakvo poređenje je, s islamskog stanovišta, neprihvatljivo, jer implicira da je Isa, a.s., (Isus) bio razapet na krst i da je pri tom prošao kroz stravične muke. Po Kur'anu, međutim, Isa, a.s., nije razapet, niti je prošao muke raspeća na krstu, već je ”uzdignut”, kako Kur'an veli.

Bogu za leđima ili Bogu iza nogu.
 

Ova poštapalica koristi se kada se želi iskazati udaljenost, zabačenost, zapostavljenost jednog mjesta. No, ona je blasfemična, jer implicira postojanje mjesta o kojem Bog ne brine i niti ga ima u vidu.

Tako mi pao grah. Takav mi horoskop.
 

Ove i ovakve izreke u najdirektnijoj su suprotnosti sa šestim imanskim šartom. Naime, sve na svijetu se dešava po Božijem određenju, a ne zato što je tako grah pao ili što tako stoji u horoskopu neke trećerazredne novine napisanog od strane trećerazrednog novinara koji je za taj horoskop naplatio honorar kao i za bilo koji drugi članak.

Kad zna Bog, nek’ zna i narod.

 
Nije mali broj ljudi koji čine javno grijehe (piju alkohol, ne poste,…), iako znaju da nisu u pravu. Mnogi od njih ne mogu da se suzdrže da barem javno ne griješe. Tu svoju slabost oni najčešće pravdaju riječima: Kad zna Bog nek’ zna i narod. Ovakav stav je potpuno pogrešan, a uz to je i licemjeran. Naime, mnogi od tih ljudi imaju i drugih mahana, za koje Bog također zna, ali se oni ne trude da ih pokažu narodu, već ih kriju. Kur'an i hadis prave razliku između potajnog griješenja koga se čovjek stidi, i onog javnog, demonstrativnog. Nemjereno je veća odgovornost one osobe koja drsko i oholo javno griješi, jer na taj način promoviše i reklamira zlo, a svaka se reklama skupo plaća.

Bog je u Kur'anu kazao: Čuvaj se, čuvat ću te ???
 

Nigdje u Kur'anu ne piše: Čuvaj se, čuvat ću te ! Veliki je grijeh pripisivati Allahu, dž.š., nešto što On nije rekao. S te strane ovakva izreka je pogrešna.

Bogu Božije, caru carevo.

 
Ovo je biblijsko geslo, potpuno oprečno islamskom duhu integracije svjetovnog i duhovnog u jednu cjelinu, kako bi se izbjegao sindrom ‘podijeljene ličnosti’ kojoj će jedno nalagati vjera, a drugo zakoni. Bog je stvorio nebesa i zemlju i sve što je između njih. Dakle, Bogu, Stvoritelju, pripada sve i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Grijeh ne ide u usta, već iz usta.
 

Nije tačno da grijeh ne ide u usta, jer je muslimanima Allah, dž.š., zabranio da jedu svaku haramom stečenu hranu, svinjetinu i da piju alkohol. S druge strane, tačno je da grijeh izlazi iz usta u vidu izgovorene psovke, laži, ogovaranja i drugog ružnog govora.

I Bog samo tri puta pomaže.
 

Nigdje u islamu nije utemeljena tvrdnja da Bog samo tri puta pomaže. Božija milost je neizmjerna i On se odaziva kad Ga usrdno zamolimo. Ovakva izreka upućuje na kršćansko učenje o Božijem trojstvu ( Duh, Sin i Otac), što je sa stanovišta islama pogrešno.

Do-zla-boga dosadan.
 

Ova sintagma implicira postojanje dva boga: jednog koji je dobar i drugog koji je zao, što je neprihvatljivo sa stanovišta islama. Za Bošnjake ova je sintagma griješna i neprihvatljiva i u slučaju da se misli na jednog Boga, jer se zna da je Bog Milostiv, Samilostan, Pravedan, te se nikako za Njega ne može kazati da je zao.

Crni petak
 

Sintagmu ”crni petak” iskonstruisali su nemuslimani. Za razliku od petka, dana kad muslimani obavljaju svoju zajedničku molitvu i uz koji se veže pridjev crni, uz nedjelju, kada kršćani idu na misu, vrlo često se upotrebljava pridjev sveta, pa nerijetko se čuje: ”sveta nedjelja” ili ”sveta nedjeljica”. Dakle, za muslimane je petak najodabraniji dan u sedmici, kao što je ramazan odabrani mjesec u godini, te je stoga sintagma ”crni petak” za nas neprihvatljiva.

”Pasji grobovi”

 
Lokalitet sa ovim toponimom nalazi se na području općine Sapna. Sa tim nazivom zabilježen je u svim kartama i u katastarskim knjigama. On jeste lokalnog karaktera, ali je vrlo bitan, jer govori o odnosu Srba prema Bošnjacima. Naime, sasvim je razumljivo, da svako kad čuje za taj toponim pomisli da se na tom lokalitetu nalaze grobovi pasa. Međutim, na tom lokalitetu se nisu nalazili nikakvi grobovi pasa, već muslimanski mezarovi. Koliko nas Srbi ”vole” i šta nam i o nama misle, najbolje smo osjetili u vremenu minule Agresije. Zato ne treba da čudi i što su taj lokalitet nazvali ”Pasji grobovi”. Za Bošnjake sapanjskog kraja ovo mjesto je oduvijek nazivano ”Turski grobovi”.

Omrsiti se.
 

Kada musliman prekine post, bilo da je riječ u vremenu iftara ili da je to iz raznih razloga učinio prije toga, pogrešno je reći da se omrsio. I ovaj izraz su muslimani preuzeli od kršćana. Naime, njihov post se sastoji u tome da oni ne smiju jesti masnu, mrsnu, hranu, ali smiju piti vodu i jesti drugu nemasnu hranu. Njihov post, a ne naš, prekida se kada pojedu nešto masno, mrsno, kada se omrse. Muslimani prekinu post i time što će se napiti vode ili pojesti nešto drugo što ne mora biti masno. Musliman, dakle, ne omrsi se, već se jednostavno kaže da je prekinuo post ili iftario.

Božanstven ugođaj.

 
Kao što se samo Bog može obožavati, tako i pridjev Božanstven pripada samo Bogu. Nikav ugođaj, slika, ljepota, dakle, ne može biti Božanstven.
 

Da začas klanjamo, pa da kahvu natenane popijemo.
 

Nažalost, kod muslimana, i to onih koji klanjaju, dešava se i to da namaz zbrze, kako bi imali više vremena kahvu da piju. Obratite pažnju !

Tata, strina i ujača.
 

Zanimljivo je da mnogi Bošnjaci majčinog brata zovu dajdža, a njegovu ženu ujača. Isto tako očevog brata zovu amidža, a njegovu ženu strina. Kao što rodbinski par čine ujak i ujača (ujna), stric i strina i tetak i tetka, tako bi trebalo biti i u slučaju dajdža-dajdžinica (dajnica) i amidža-amidžinca. Kombinaciju u nazivima bliže rodbine činili su samo Bošnjaci, dok kod Srba i Hrvata nećete naći da svoga strica zovu amidžom ili ujaka dajdžom. Činjeno je to najvjerovatnije zbog kompleksa niže vrijednosti, osjećaja da je sve tuđe ljepše i bolje, koji je na razne načine nametan Bošnjacima u proteklom vremenu. Isti je slučaj i sa korištenjem izraza tata, umjesto babo.
Kako je strast nešto što je usko vezano za čovjeka i nemoguće je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogućnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego počnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut ćemo se na jednu činjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašću (prirodnom ljudskom sklonošću ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja čovjeku, predat će mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Čovjeku nije naređeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naređeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Sličan je slučaj i sa strašću oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, čak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda između muslimanskog i nevjerničkog bojnog reda i reče mu : ”Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i sličnim situacijama” (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)

Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblačenje svile (muškarcima), a dozvolio različite vrste raskošne odjeće od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pića, a dozvolio razna ukusna i korisna pića i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit će i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što će ga uzdići i dokučit će Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobročinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, već da bi ih sačuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Među najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom učenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene – blud.

Pogotovo je jače zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos među istim spolovima, bilo među muškarcima ili među ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreći o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :
 
” Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put” (Prijevod znacenja – El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on čuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom čovjeku kaže neki dobar i stručan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu određeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pića i kada mu takav ljekar to zabrani, čovjek će mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., – pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu ?!

Među hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeći:

– Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ”Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveći grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio – reče. ”Zatim” – upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da će se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ”Zatim ”- upitah ga? ”Da počiniš blud sa komšijinom suprugom,”- završi Poslanik, s.a.v.s.”

– Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ” Nije vjernik onaj ko učini zinaluk sve dok ga čini …”

– Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pričao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je čuo svoga oca kada je rekao : ”Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on reče: “Znate li koji je blud najgori ?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao !” “Tako je, ali ću vas obavijestiti o najgorem bludu, da čovjek počini blud sa ženom muslimana, postajući time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim reče: “Na Sudnjem danu do ljudi će doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji će uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat će ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio ?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” – rekoše.

”To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud’.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slučajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i običaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i čistoti muslimanskog porodičnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ”Život i običaj muslimana u Bosni i Hercegovini ” Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:

“ Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Nećeš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

– Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.

– Oduzima,onome koji ga čini, čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni:
 
“ Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Prijevod značenja – En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i učinio ga pristaništem čestitih. Kaže: 
 
“ One koje će meleci usmrtiti kao čestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili…”

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).

Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreća), lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
 
– Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .

– Bludnik sebi uskraćuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vječnih dženneta. Kao što će onome ko bude oblačio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraćeni dženetska svila i vino . Tako će onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskraćena veza sa hurijama.

Društvene posljedice

Ako su oni koji čine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veća i bolnija, jer pogađa cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezaštićena. 
 
Težak je slučaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bračni drugovi, koji su počinili blud, očuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obično, u takvom slučaju, nestaje prave bracčne sreće i prisnosti, zato što nestaje iskrene međusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bračni drugovi obično su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obično saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihički strašno pate, to ih u duši boli čitavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bračne ljubavi i sreće kada se jednog dana odluče i stupe u brak. Predbračne zabave i svakojaka iskustva obično unaprijed uništavaju interesantnost i romantičnost braka, te ljubav i prisnost koje on inače sobom donosi. Za takve supružnike brak je često prozaičan, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli.

Kako se sačuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju čitaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje će, nadam se, pomoći onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju započeti jedan novi život u kome će za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedeću predaju: 
 
”U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opčinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, reče svom čovjeku: ”Šta misliš postoji li čovjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?” – ”Postoji,”- odgovori joj čovjek. -”A ko to?”, – upita začuđeno.-”Ubejd ibn Umejr,” – uzvrati čovjek.-”Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela ?” – upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveći se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on reče: ”Allahova robinjo, zastri se !” – “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,”-upita ga.

”Upitat ću te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit ću o tome što si rekla,”- reče joj.

”Nema problema, bit ću iskrena u svom odgovoru”.

Reče:”Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?”- ”Ne, nikako”-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja će ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)

-”Ne, nikako”-odgovori.

Reče: ”Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela, a ne znaš u koju ćeš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju – “Ne,” – odgovori.

Reče: ”Zamisli da prelaziš Sirat-ćupriju i ne znaš hoćeš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” – ”Ne,” – odgovori.

Reče: ”Da stojiš pred Allahom radi polaganja računa, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju ” – ”Ne,” -odgovori.

”Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo različitim blagodatima i Dobročinitelj je prema tebi.”

Zatim se vratila čovjeku, te je on upita: ”Šta si učinila?”-”Dragi moj, mi smo uistinu nemarni” – reče mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).

Kada je čovjek vidje da ustrajava u tome, reče: ”Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade načini pobožnjaka (asketu)”

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreći o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: 
 
“ U obaranju pogleda leže mnoge koristi među kojima je: čuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano će osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime čovjek zapaža sve ono za čime osjeća veliku želju, bez čega se ne može strpiti i do čega, na kraju krajeva, ne može doći, a to upravo prouzrokuje najveći bol i patnju kod njega.”

Spominjući stvari (uzroke) koje nam mogu pomoći u pobjeđivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je čovjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bića) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti ”. 
 
autor teksta – prof. S.I.
Kako je strast nešto što je usko vezano za čovjeka i nemoguće je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogućnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego počnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut ćemo se na jednu činjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašću (prirodnom ljudskom sklonošću ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja čovjeku, predat će mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Čovjeku nije naređeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naređeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Sličan je slučaj i sa strašću oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, čak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda između muslimanskog i nevjerničkog bojnog reda i reče mu : ”Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i sličnim situacijama” (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)

Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblačenje svile (muškarcima), a dozvolio različite vrste raskošne odjeće od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pića, a dozvolio razna ukusna i korisna pića i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit će i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što će ga uzdići i dokučit će Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobročinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, već da bi ih sačuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Među najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom učenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene – blud.

Pogotovo je jače zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos među istim spolovima, bilo među muškarcima ili među ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreći o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :
 
” Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put” (Prijevod znacenja – El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on čuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom čovjeku kaže neki dobar i stručan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu određeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pića i kada mu takav ljekar to zabrani, čovjek će mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., – pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu ?!

Među hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeći:

– Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ”Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveći grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio – reče. ”Zatim” – upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da će se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ”Zatim ”- upitah ga? ”Da počiniš blud sa komšijinom suprugom,”- završi Poslanik, s.a.v.s.”

– Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ” Nije vjernik onaj ko učini zinaluk sve dok ga čini …”

– Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pričao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je čuo svoga oca kada je rekao : ”Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on reče: “Znate li koji je blud najgori ?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao !” “Tako je, ali ću vas obavijestiti o najgorem bludu, da čovjek počini blud sa ženom muslimana, postajući time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim reče: “Na Sudnjem danu do ljudi će doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji će uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat će ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio ?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” – rekoše.

”To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud’.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slučajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i običaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i čistoti muslimanskog porodičnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ”Život i običaj muslimana u Bosni i Hercegovini ” Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:

“ Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Nećeš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

– Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.

– Oduzima,onome koji ga čini, čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni:
 
“ Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Prijevod značenja – En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i učinio ga pristaništem čestitih. Kaže: 
 
“ One koje će meleci usmrtiti kao čestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili…”

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).

Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreća), lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
 
– Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .

– Bludnik sebi uskraćuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vječnih dženneta. Kao što će onome ko bude oblačio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraćeni dženetska svila i vino . Tako će onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskraćena veza sa hurijama.

Društvene posljedice

Ako su oni koji čine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veća i bolnija, jer pogađa cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezaštićena. 
 
Težak je slučaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bračni drugovi, koji su počinili blud, očuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obično, u takvom slučaju, nestaje prave bracčne sreće i prisnosti, zato što nestaje iskrene međusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bračni drugovi obično su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obično saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihički strašno pate, to ih u duši boli čitavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bračne ljubavi i sreće kada se jednog dana odluče i stupe u brak. Predbračne zabave i svakojaka iskustva obično unaprijed uništavaju interesantnost i romantičnost braka, te ljubav i prisnost koje on inače sobom donosi. Za takve supružnike brak je često prozaičan, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli.

Kako se sačuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju čitaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje će, nadam se, pomoći onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju započeti jedan novi život u kome će za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedeću predaju: 
 
”U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opčinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, reče svom čovjeku: ”Šta misliš postoji li čovjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?” – ”Postoji,”- odgovori joj čovjek. -”A ko to?”, – upita začuđeno.-”Ubejd ibn Umejr,” – uzvrati čovjek.-”Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela ?” – upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveći se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on reče: ”Allahova robinjo, zastri se !” – “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,”-upita ga.

”Upitat ću te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit ću o tome što si rekla,”- reče joj.

”Nema problema, bit ću iskrena u svom odgovoru”.

Reče:”Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?”- ”Ne, nikako”-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja će ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)

-”Ne, nikako”-odgovori.

Reče: ”Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela, a ne znaš u koju ćeš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju – “Ne,” – odgovori.

Reče: ”Zamisli da prelaziš Sirat-ćupriju i ne znaš hoćeš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” – ”Ne,” – odgovori.

Reče: ”Da stojiš pred Allahom radi polaganja računa, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju ” – ”Ne,” -odgovori.

”Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo različitim blagodatima i Dobročinitelj je prema tebi.”

Zatim se vratila čovjeku, te je on upita: ”Šta si učinila?”-”Dragi moj, mi smo uistinu nemarni” – reče mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).

Kada je čovjek vidje da ustrajava u tome, reče: ”Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade načini pobožnjaka (asketu)”

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreći o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: 
 
“ U obaranju pogleda leže mnoge koristi među kojima je: čuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano će osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime čovjek zapaža sve ono za čime osjeća veliku želju, bez čega se ne može strpiti i do čega, na kraju krajeva, ne može doći, a to upravo prouzrokuje najveći bol i patnju kod njega.”

Spominjući stvari (uzroke) koje nam mogu pomoći u pobjeđivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je čovjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bića) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti ”. 
 
autor teksta – prof. S.I.
Nestanak `ilma (znanja) i proširenost neznanja


– Iz knjige ” Predznaci Sudnjeg Dana ” Autor mr Fuad Sedić.
Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je najavio da je od predznaka Sudnjeg dana, proširenost neznanja (džehla) i nestanak znanja, kao što to prenosi Enes ibnu Malik, radijallahu `anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg dana je da će nestati znanja a proširiće se neznanje.” (El-Buhari 1/178 i Muslim 16/222)

Ebu Musa i Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Zaista će pred Kijamet nastupiti dani u kojima će se spustiti i proširiti neznanje a dići će se znanje.” (El-Buhari 13/13)
 

Mnoštvo trgovine



– Iz knjige ” Predznaci Sudnjeg Dana “. Autor je mr. Fuad Sedić.

Od predznaka Sudnjeg dana je rasprostranjenost trgovine, kako među muškarcima tako i među ženama.


Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Pred Sudnji dan, ljudi će selam nazivati samo onima koje poznaju i raširiće se trgovina pa će čak i žena učestvovati u trgovini sa svojim mužem.” (Sahih – Ahmed i el-Hakim 4/445)

Amir ibn Taglib, radijallahu `anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg dana je raširenost i mnoštvo imetka i raširenost trgovine.” (Sahih – En-Nesa'i 7/244 i Ahmed 5/69; Silsila Ahadis as-Sahiha 2/251)

Ovaj predznak se uveliko ostvario, trgovina se raširila i ljudi su pali u kušnju skupljanja imetka i u tome se natječu. A to je upravo ono čega se Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, bojao za svoj ummet, te u hadisu kaže: 

” Tako mi Allaha, ne bojim se za vas od siromaštva, nego se bojim da će vam se dunjaluk otvoriti, kao što se otvorio onima koji su bili prije vas, pa ćete se u tome natjecati kao što su se i oni natjecali, te će vas to upropastiti kao što je i njih upropastilo.” (El-Buhari i Muslim 18/95)
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, dalje kaže: 

” Kada osvojite Perziju i Bizantiju, kakav ćete narod postati (biti) ? ”

– Radićemo ono što nam je Allah naredio – odgovori `Abdurrahman ibnu `Awf, radijallahu `anhu.

– ” Da neće biti drugačije; međusobno ćete se natjecati (u imetku), pa ćete jedni drugima zavidjeti, zatim se razilaziti i na kraju ćete jedni druge mrziti “.
(Muslim 18/96)

Uistinu, najtecanje u dunjalučkim blagodatima povlači za sobom slabost imana (vjere), propast ummeta i njegovu razjedinjenost, kao što se to do sada događalo, a nažalost, i sada je takva situacija.