Arhive za ‘Muhammed’ kategoriju

Prenosi se od Katade radijallahu anhu da je rekao: “O majko pravovjernih, obavijesti me o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.” Ona odgovori (Aiša radijallahu anha): “Zar ne čitaš Kur’an?”, a ja joj rekoh: “Svakako (čitam Kur’an).” Ona reče: “Uistinu ahlak Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je Kur’an.” Bilježe Muslim i Ebu Davud.

Opisujući Svoju plemenitu knjigu Uzvišeni kaže: “Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog koji podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put neće moći uputiti.” Ez-Zumer 23.

Top znači da u Kur'anu ima ajeta u velikom broju poglavlja, sličnih po smislu, da je jezgro ovih ajeta jako blisko, bez obzira na dužinu i brojčanost ajeta. Ajeti slični po smislu, ovdje se suprostavljaju jasnim ajetima u riječima Uzvišenog: “On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni.” Ali Imran 7.

Značenje ajeta, sličnih po smislu, kao što je ajet u suri Ez-Zumer 23, vrte se oko dobro poznatih i ograničenih načela sa jasnim ciljevima, zbog toga ovi ajeti niti su sporni, niti ograničeni, niti problematični, kako neprijatelji islama nastoje da ih prikažu.
Plemeniti Kur'an i njegovi mnogobrojni ajeti mogu se protumačiti na četiri načina:

1. Kur'anski ajeti koji opisuju vasionu – svemir, nastanak svemira od materije, njegovu prolaznost i tajne.

2. Kur'anski ajeti koji opisuju ovaj svijet, naše odgovornosti i zaduženja na njemu i ono što će se dogoditi ljudima od iskušenja.

3. Kur'anski ajeti koji opisuju prijašnje narode, navodeći predaje o njima.

4. Kur'anski ajeti koji opisuju Kijametski dan i ono što ide uz Kijametski dan od kazni i nagrada.

Drugim riječima, Kur’an je taj koji odgaja duše i tijela, logiku, ideje i saopštava koristi života i dana povratka, obećanja i prijetnje, simpatije i strahopoštovanja.

Ovom prilikom želim nešto više napisati o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mada sam izlaganje počeo o Kur'anu, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio živi Kur'an u njegovom slijeđenju, u etici i vrlinama, u ibadetu, u džihadu, u ratu, u miru, na putovanju i kada je kod kuć, kada bi pobjeđivao i kada bi poražen bio,u zdravlju i bolesti, u tjeskobi i lahkoći, dakle u svemu.

Istina je ono što je Aiša radijallahu anha odgovorila kada je upitana o ahlaku Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekla Katadi: “‘Zar ne čitaš Kur'an?’ a on joj odgovori: ‘Svakako (čitam Kur'an).’ A ona reče: ‘Uistinu, ahlak Allahovog Poslanika je Kur'an.'”

Kur'anski ajeti koji opisuju svemir

Značenje koje proizilazi iz ovog hadisa je da ne postoji dobrota, pokornost, vrijednost ili bilo koja druga vrijedna osobina u Kur'anu, a da Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije okićen tom osobinom, niti postoji koje loše djelo na koje na koje Kur'an upozorava da ga se kloni, a da se Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije klonio.

Iz ovoga se vidi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem za svo vrijeme njegova života bio živi Kur'an koji hoda. Ovdje se sada postavlja pitanje: Kako je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio Kur'an koji hoda?

Gore smo naveli da postoje ajeti koji opisuju svemir u kome su očiti tragovi Allahove moći u stvaranju i početku stvaranja, na osnovu kojih spoznajemo Gospodara svih svjetova.

Kaže Uzvišeni: “Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.” El-Mu'min 61

Kaže Uzvišeni: “Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova!” El-Mu'min 64

Kaže Uzvišeni: “Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,” Er-Rum 48

Kaže Uzvišeni: “Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke jedete, vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se vozite.” El-Mu'min 79-80

Ovdje je očito da Allahov subhanehu ve te'ala opis svemira skreće pažnju na Njegova savršena svojstva i imena u otvorenoj knjizi svemira na ovom svijetu, koji nam pruža sve što je na njemu da bismo se okoristili zemljom i nebesima Allahovim.

Uzvišenom pripada sve u vremenu i prostoru, a i prije objašnjenja vremena i prostora Allah dolazi s ajetima iz sure El-En'am.

Kaže Uzvišeni: “Upitaj: ‘Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?’ – i odgovori: ‘Allahovo!'” El-En'am 12

Ovaj ajet nam govori o mjestu, dok ajet koji dolazi neposredno poslije ovog ajeta, nam govori o vremenu.

Kaže Uzvišeni: “Njemu pripada sve što postoji u noći i danu; On sve čuje i sve zna.” El-En'am 13

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem za vrijeme njegova boravka na dunjaluku u potpunosti je shvatio smisao ovih ajeta koji govore o prostoru i vremenu, maksimalno iskoristivši i prostor i vrijeme u spominjanju, zahvalnosti i pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala, kao niko drugi od čovječanstva, kada bi ustao rekao bi: “Osvanuli smo i osvanula je vlast Allahova i hvala pripada samo Allahu koji nema druga i nema drugog boga osim Njega. Njemu ćemo se vratiti.” Bilježi Bezzar.

“Osvanuli smo u vjeri islamu, u iskrenoj riječi, sunnetu našeg Vjerovjesnika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem u ummetu našeg oca Ibrahima, pravovjernog muslimana koji nije bio od mušrika, mnogobožaca.” Bilježe Ahmed, Nesai, Darimi, Taberani.

“Gospodaru moj, sve što je od blagodati osvanulo meni ili bilo kome od Tvojih stvorenja to je od Tebe Jedinog, koji druga nemaš i neka Ti je hvala (na tome).” Bilježe Ebu Davud, Nesai i Bejheki.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi se zahvaljivao Allahu subhanehu ve te'ala govoreći: “O Gospodaru moj, Tebi hvala pripada, koja dolikuje veličini Tvojoj i ogromnoj vlasti Tvojoj.” Bilježi Ibn Madže

I sve tako do kraja ovih dova i zahvala Allahu subhanehu ve te'ala od strane Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, koje je izgovarao svojim jezikom, saosjećajan bio s njima i ostavio ih u nasljedstvo ljudima kao svetiljku koja će ih voditi Gospodaru njihovom.

A kada bi vidio mlađak Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi govorio: “Gospodaru naš, neka nam zasija mlađak u sreći, imanu miru i islamu, moj i njegov Gospodar je Allah subhanehu ve te'ala.” Bilježe Tirmizi, Ahmed, Darimi, Hakim, Ibn Hibban.

“Kada bi pala kiša, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi raširio svoju odjeću da bi se natopila kišom. Kada je bio upitan zašto to radi, on bi odgovorio: ‘Zato što je to (kiša) novo (sada poslano) od Gospodara kiše.'” Bilježi Muslim.

Prenosi se od Aiše radijallahu anha da je rekla: “Kada bi puhnuo vjetar Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi rekao: ‘Gospodaru moj, ja Te molim za najbolji vjetar, i za najbolje što je u njemu i za najbolje koje Si poslao s njim i tražim od Tebe da me zaštitiš od zla ovog vjetra i zla što je u njemu i zla kojeg Si poslao s njim.’ Kada bi se žestoko naoblačilo promijenila bi mu se boja lica, ulazio bi i izlazio iz kuće, išao bi naprijed i unazad, pa kada bi pala kiša, obradovao bi se, a to mu se očitovalo na licu, reče Aiša radijallahu anha: Pa ga upitah, a on odgovori: ‘Možda je to, o Aiša, kao što je govorio narod Ad: Kada bi je vidjeli slučajno okrenutu prema njihovim dolinama rekli bi: ‘Ova slučajnost je naša kiša.'” Bilježi Buhari.

Kada bi Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem vidio selo i htio da uđe u njega rekao bi: “Allahu moj, Gospodaru sedam nebesa i onoga što ona prekrivaju, Gospodaru sedam zemalja i onoga što one drže, Gospodara šejtana i njihovih zabluda, Gospodaru vjetrova i onoga što oni nose, mi Te molimo za dobrobit ovog sela i dobrobit njegovih stanovnika i tražimo od Tebe zaštitu od zla ovog sela, zla njegovih stanovnika i zla koje je u njemu.” Bilježe Nesai, Ibn Huzejme, Hakim i Bejheki.

Ovo je Poslanikov sallallahu alejhi ve sellem odgovor na ono što se nalazi u Kur'anu o svemiru. Običan čovjek vidi Sunce kada izađe i zađe, vidi vjetrove kada pušu i kada se smire, ali ostaje ravnodušan prema tome.

Dok naš Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem čije je srce povezano s Onim koji pokreće Sunce i Mjesec, koji učini zemlju otvorenom pod nicanjem biljaka, koji Mjesec učini mlađakom, pa ga ponovo vrati u prvobitno stanje i dr.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio povezan s Kur'anom i u praksi, kada bi učio Kur'an, osjećao se kao da studira veličinu svemirsku i tako je spoznavao Gospodara svemira.

Kur'anski ajeti koji opisuju ovaj svijet

Kur'an naređuje i zabranjuje, podučava i odgaja, savjetuje i podsjeća da bismo išli pravim putem u skladu s Allahovim subhanehu ve te'ala propisima, da bismo išli putem koji nam je Allah subhanehu ve te'ala zacrtao dok živimo nad zemljom. Gospodar svjetova nema nikakve koristi od dobrih djela ljudi, niti ima štete od loših djela ljudi, On to radi za njihovu ličnu korist.

Kaže Uzvišeni: “A onima koji su se Allaha bojali reći će se: ‘Šta je objavljivao Gospodar vaš?’ – ‘Dobro!’ – odgovoriće. Oni koji čine dobra djela imaće još na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, još bolji. O kako će boravište onih koji su se Allaha bojali – divno biti.” En-Nahl 30

Poznato je da su se ljudi u prošlosti, pa sve do današnjice dijelili u dvije skupine:

1. skupina koja živi ili želi živjeti u skladu svojih prohtjeva, kloneći se Allahovih subhanehu ve te'ala uputstava, a slijedeći svoje želje, požude, mišljenja i strasti.

2. skupina koja živi ili želi živjeti u skladu Allahovih uputstava, vidjevši u tome Allahovu subhanehu ve te'ala dobrotu i milost i da je milost i da je mudrost živjeti u skladu Allahovih odredbi.

Današnji ljudi ili ljudi novijeg doba ili ono na čemu su oni u akaidu – vjerovanju, na djelu ili u svim njihovim stanjima, naš Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem može im poslužiti kao najbolji uzor u svemu, jer kad bi ga zadesilo dobro ili zlo, on je znao da je to Allahovo subhanehu ve te'ala određenje, dok ima ljudi za koje Uzvišeni kaže: “Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.” El-Hadždž 11

Dok bi naš Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem u najtežim i najžešćim situacijama i iskušenjima, vjerovao da je sve to Allahovo subhanehu ve te'ala određenje, moleći Allaha da bude zadovoljan njime. U bitci na Uhudu, kada je nastala prava panika među svim ashabima, zbog žestokih iskušenja i dubokih rana koje tada zadobiše, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem neposredno prije završetka bitke reče svojim ashabima: “Poravnajte se da bih se zahvalio Gospodaru svome.” Bilježe Ahmed i Hakim.

El-Mutenebi kada ga rasrdi Sejfud-Devle reče: “Pa i ako bude djelo koje se pojavilo jedno, onih koji hrle da ga urade su hiljade!”

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je daleko iznad ovog pjesnika kojeg sada spomenusmo u pozitivnom, i pohvalismo ga, ali naveli smo onaj mali primjer da bi ljudi vidjeli kako postupaju i oni koji nisu vjerovjesnici, ali su vjernici, kada ih zadesi neko zlo, i da vide da ih ništa ne može spriječiti od slavljenja i zahvale Allahu subhanehu ve te'ala već uvijek teže Allahovom zadovoljstvu.

A u bitci na Hendeku, borba se neobično oduljila, tako da je Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i njegovim ashabima prošla ikindija, što je žestoko rastužilo Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji reče: “Neka Allah ispuni njihove grobove i njihove kuće vatrom, spriječiše nas (zbog borbe) da obavimo srednji namaz (ikindiju) sve do zalaska sunca.” Bilježi Buhari.

Kur'anski ajeti koji opisuju prijašnje narode navodeći predaje o njima


Predaje o historiji života, o historiji ljudi od njihove pojave na zemlji i početak ljudske aktivnosti u krajevima u kojim su živjeli. Historija nam govori o kulturama prijašnjih naroda, o početku i nastanku tih kultura, o stanovnicima sela, koji su živjeli u imanu – vjerovanju i grijehu, zatim njihov nestanak sa zemlje i vraćanje Gospodaru svome, da bi bili pitani šta su uradili od dobra, a šta od zla, o ovoj historiji govori nam Kur'an da bi našeg Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem učinio živahnijim, jer je Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem živio s historijom.

U suri El-En'am Uzvišeni opisuje djela poslanika i njihov nastup među ljude.

Kaže Uzvišeni: “Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju. A one koji dokaze Naše ne vjeruju stići će kazna zato što grješno postupaju.” El-En'am 48-49

Zatim Gospodar svjetova kaže na jeziku Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem: “Reci: “Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti: ’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , niti vam kažem: ’Ja sam melek’ – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?” I opominji Kur’anom one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti, kad osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali.” El-En'am 50-51

Zatim mu se Uzvišeni obraća poslije rasprave s mušricima: “I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.” El-En'am 52

Ovim govorom upućivao je i Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem dok je bio među mušricima Mekke, ali ništa novo pod suncem, a ono što ga je zadesilo u Mekki, zadesilo je i prvog poslanika Nuha alejhi selama.

Kaže Uzvišeni: “O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite? Ja vam ne kažem: ’U mene su Allahove riznice’ – niti: ’Meni je poznata budućnost’ – niti kažem: ’Ja sam melek’, – a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ’Allah im nikakvo dobro neće dati’ – ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim -, jer bi se tada ogriješio.” “O Nuhu”, – rekoše oni – “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono što nam prijetiš, ako istinu govoriš!” “To će vam učioiti samo Allah ako bude htio” – reče on -, “i vi nećete moći umaći. Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet moj koristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti”. Zar ovi da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Ako ga izmišljam, grijeh će pasti na mene, a ja nemam ništa s tim što vi iznosite klevete”. I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvoga neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine,” Hud 29-36

Jedna priča jedan događaj, susret dvije predaje je očit, osim što primjećujemo da Kur'an spominje predaje o Nuhu alejhi selam prije potopa. Sve je to prolazilo kroz duga stoljeća sve do Muhammedovog sallallahu alejhi ve sellem poslanstva, zatim u toku citiranja Kur'anskih predaja o Nuhu alejhi selam dolazi ajet: “Zar ovi da govore: ‘On ga izmišlja!'” A to je govor o stavu mušrika u Mekki prema Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. Dok je on osnivao akaid – vjerovanje jednoboštva i odbacio zablude mnogoboštva, dolazi ovaj ajet u toku predaje o Nuhu alejhi selam, tako da se prošlost prenijela na sadašnjost, to je očito, na to nas upućuje i primjer velikog čovjeka čiji je ahlak bio Kur'an da je u stvarnosti živio s prošlim i sadašnjim narodima, a njegov stav prema onima koji su laž utjerivani i mučeni to je bio i stav prijašnjih poslanika, a rezultat svega toga je isti, zbog toga Uzvišeni na kraju sure Hud kaže: “I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena. I reci onima koji neće da vjeruju: “Radite što god možete, a i mi ćemo raditi; i čekajte, i mi ćemo čekati!’ Allah zna tajne nebesa i Zemlje i Njemu se sve vraća, zato se samo Njemu klanjaj i samo se u Njega uzdaj! A Gospodar tvoj motri na ono što radite.” Hud 120-123

Kur'an je njegov ahlak, bio je s Kur'anom u opisu svemira, shvatio je moć i mudrost Gospodara svemira, Gospodara svijeta u kojem živimo.

Kur'an je njegov ahlak, bio je s Kur'anom u citiranju predaja o prvim narodima, o onome što ih je zadesilo od dobra i zla, od pobjede i poraza, od patnje i oprosta, bio je sa historijom, živio je s njom i ostao. Neophodno se osvrnuti na predaje koje Kur'an navodi, i izvući pouke iz njih, jer predaje koje govore o starim narodima su i naše predaje, jer se historija ponavlja.
 

Piše: Mr. Muharem Omerdić

Muhammed, alejhissalatu vesselam, jeste jedinstven i kao čovjek i kao Allahov, dželle šanuhu poslanik. Neponovljiv je, zadnji je vjerovjesnik, pečat vjerovjesništva i poslanstva, te lanca vjerovjesnika i poslanika. U dugoj ljudskoj historiji nema mu ravna, ni približno blizu nije njemu niko po veličini, odabranosti i doprinosu ljudskom rodu i Istini. Rođen je u običnoj ali uglednoj, hvaljenoj i ponosnoj porodici Hašimovića, najčuvenijeg arapskog plemena Kurejš.

Alija, keremellahu vedžhehu, “vrata grada znanja”, u jednoj svojoj hutbi je ovako opisao Allahovog Poslanika: “Njegovo mjesto prebivanja je najbolje od svih mjesta, a njegov rod je najplemenitiji od svih rodova u mejdanima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca čestitih ljudi su gajila sklonost prema njemu, a oči su im se upravljale njemu. Pomoću njega je Allah pokopao uzajamnu pakost i ugasio žar pobuna. Preko njega On im je dao ljubav kao braći i rastavio one koji su bili skupa (u nevjerovanju). Putem njega On je podario čast čovjeku iz donjeg sloja i ponizio gordost nevjerništva. Njegov govor je jasan, a šutnja inspiriše kao jezik.” Kada je postao Poslanik Božiji, a potom i vladar muslimanske države, i dalje je bio običan čovjek, ravan u svemu najobičnijim ljudima. Nije ima dvoraca ni palata, nije bio bogat. Živio je u kućici sazidanoj od nepečene cigle, spavao je na hasuri koja se ucrtavala u njegovom tijelu.

Nosilac je istine, pravde, dobrote, jednostavan i pristupačan u komunikaciji sa ljudima. Nije u svojoj misiji koristio sredstva vladara ili kraljeva, a ni zavodnička sredstva misionara. Moć njegove misije je bila u istini i dobroti. Uspjehe je postizao jasnim prenošenjem istine, iskazom nesebične ljubavi prema ljudima, te snagom svoga duha i uvjerenja.

Ljudima je najveće zadovoljstvo bilo da budu s njim, blizu njega, slušati ga i učiti od njega. To im je bila najveća počast, jer su znali i vjerovali da je on Allahov, dželle šanuhu poslanik. On je čovječanstvo darovao ljepotom Vjere i snagom Nade, uzvišenošću ljubavi i ponosa. To je prvoj generaciji muslimana davalo snage da mu budu poslušni i vjerni, predani i iskreni. Vjerovali su da je njegov poziv – Božiji poziv i put. To im je udahnjivalo povjerenje u donesenu odluku da budu pravi muslimani i iskreni sljedbenici Allahovog, dželle šanuhu poslanika. Zahvaljujući tome oni su gradili pravedniji svijet i perspektive boljega života. Stoga su postali najbolja generacija od kada postoji svijet, Gospodar njihov zadovoljan njima a i oni zadovoljni Njime (radijellah ‘anhum ve redu ‘anh).

Muhamed, alejhissalatu vesselam, je imao više odlika kojima je bio počašćen od Allaha, dželle šanuhu u odnosu na sve druge poslanike i vjerovjesnike, kao i karakteristika u odnosu na sve druge ljude. I pored toga mi poslanike i vjerovjesnike ne dijelimo: Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. (El-Bekare, 285) Sam je spomenuo da je darovan sa šest odlika koje nisu imali njegovi prethodnici. (Muslim) Kod Buharije sa navodi predaja sa pet posebnih vrlina. U trećoj predaji spominje i vrline svoga Ummeta: “Dati su mi ključevi zemlje, a moji sljedbenici su odabraniji od sljedbenika prijašnjih vjerovjesnika.”

Karakteristike kojima se odlikovao u odnosu na poslanike i vjerovjesnike, između ostalih su:


1. Posljednji je Allahov, dželle šanuhu poslanik i vjerovjesnik

Allah, dželle šanuhu u Kur’anu veli:

Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi; nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna. (El-Ahzab, 40.)

Muhammed, alejhissalatu vesselam za sebe je kazao: “Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije mene poslanika više neće biti.” (Tirmizi)

2. Posjednik je hvaljenog položaja (el-mekamu’l-mahmud)

To je veliki šefa‘at, zagovorništvo na Sudnjem danu kakvo neće imati ni jedan drugi Allahov poslanik i vjerovjesnik. Uzvišeni Allah, dželle šanuhu kaže:

Gospodar tvoj će ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.  (El-Isra’, 79.)

A sam Poslanik, alejhissalatu vesselam veli:

“Ko kaže kada čuje učenje ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvišenog poziva i nastupajućeg namaza, molim Te, dopusti našem Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim počastima, el-fadil-om/najvišim dobrom i proživi ga na el-mekamu’l-mahmud-u/hvaljenom položaju, kako Si obećao.’ Ko ovo izgovori zaslužio je šefa‘at na Sudnjem danu!” (En-Nesa’i)

“Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Ja ću prvi izići iz svog kabura i prvi koji će se zauzimati i čije će zauzimanje biti primljeno.” (Muslim)

“Na Sudnjem danu doći ću do džennetskih vrata pa će se ona otvoriti. Melek El-Hazin će reći: – Ko si ti? “Muhamed!” Reči će tada melek: – Naređeno mi je da ih nikome ne otvorim prije tebe.” (Muslim)

U jednom vjerodostojnom hadisu o šefa‘atu se prenosi da će Allah, dželle šanuhu, na Sudnjem danu sakupiti sve genercije ljudi, od prve do posljednje, na jednom mjestu. Jedni će drugima govoriti: – Šta mislite šta će biti s vama? Šta mislite šta će biti kad vam se da saopćenje? Ko će se za vas zauzimati kod vašeg Gospodara? Ići će ljudi tada do Adema, pa do Nuha, potom će se obratiti Ibrahimu, pa Musau i Isau i, na kraju, Muhamedu, alejhissalatu vesselam. Svi će poslanici govoriti: – Idite drugom, a ne meni! I tako sve do Muhammeda, alejhissalatu vesselam. On će biti na sedždi i moliti Allaha, dželle šanuhu, dok mu ne dozvoli šefa‘at. Ovo je jedna od njegovih prednosti i vrijednosti nad svim stvorenjima. Ovo je posebna odlika koju nema ni jedan Allahov, dželle šanuhu, poslanik.

Šefa‘at će imati i drugi Allahovi poslanici, pa i neki učeni i dobri ljudi. Međutim, veliki šefa‘at pripada samo Muhammedu, alejhissalatu vesselam.

Ima više vrsta šefa‘ata tumače islamski učenjaci klasičnog perioda:
– Šefa‘at za one koji su stekli pravo na Džennet,
– šefa‘at za džennetlije da dobiju bolje mjesto u Džennetu,
– šefa‘at za teške griješnike,
– šefa‘at za one čija su loša djela teža od dobrih pa, s toga, žaslužuju džehennem,
– šefa‘at za neke nevjernike da bi im kazna bila ublažena, npr. zauzimanje Muhammeda, alejhissalatu vesselam za amidžu Ebu Taliba koji je mnogo pomagao muslimane, i
– veliki šefa‘at (šefa‘atu’l-kubra) koji će biti počast samo Muhammedu, alejhissalatu vesselam.

Sveobuhvatnost njegove vjerovjesničke misije

Njegova vjerovjesnička misija se odnosi na dva svijeta: na ljude i na džinne. Svaki od ovih svjetova na svoj način ostvaruje poziv i ispovijeda objavljeno znanje. Allah, dželle šanuhu, ga upućuje da kaže:

Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik!”
(El-A‘raf, 158)

A on ljudima radosnu Vijest donosi i da Opomenu priopći:

Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.
(Sebe’, 28)

Neka je uzvišen onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena.
(El-Furqan, l)

On je milost svjetovima:


A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
(El-Enbija’, 107)

Oni kojima je pripćeno, dužni su prenijeti Opomenu:

Kada ti poslasmo nekoliko džinnova da Kur’an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: “Tiho!” A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.
(El-Ahqaf, 29)

Navedeni kur’anski ajeti potvrđuju sveobuhvatnost vjerovjesništva Muhammedovog, alejhissalatu vesselam u svijetu ljudi i u svijetu džinnova. Ovo je pitanje vjerovanja i svi muslimani to moraju prihvatiti kao kategoriju svoga vjerovanja i opredjeljenja. Njegovo poslanstvo ne obuhvata jedan period, niti jedno područje, niti samo njegove sunarodnjake, Arape. Muhammedovo, alejhissalatu vesselam, vjerovjesništvo ima karakter sveobuhvatnosti, općenitosti, širine i neograničenosti.

Ovdje se postavlja pitanje povoda objave pojedinih ajeta. Veći broj njih su imali konkretan povod, ali njihova odredba se ne odnosi samo na taj slučaj. Oni imaju općenito značenje, npr. ajeti o: talaku, ziharu, li‘anu, kažnjavanju kradljivaca itd. Dakle, iako su ajeti imali konkretan povod u periodu Objave njihov propis je trajan izrijekom i smislom po tom pitanju a odnosi se na ljude i džinne.

Misija Muhamedova, alejhissalatu vesselam, savršeno je djelovala na oba svijeta, na svijetove ljudi i džinna, prema prirodi i naravi življenja ovih vrsta. Propisi koji su objavljivani nisu tretirali obveznike po, do tada, ustaljenoj terminologijskoj komunikaciji među svojima, već se propis davao u općentoj dimenziji naspram: muslimana, kafira, mu’mina, munafika, čestitih (birr), pokvarenjaka (fadžir), dobročinioca (muhsin), silnika (zalim) i drugih kategorija obveznika koji se tretiraju u Kur’anu i hadisu. Kur’an i Sunnet, dakle, ne okreću se samo Arapima i propisi se ne tiču samo njih, već svih ljudi i džinna.

Isto tako, kroz propise se tretiraju opća svojstva ljudi: oni koji vole Allaha, dželle šanuhu, ili koji Ga ne vole, pa se ističe da naredbe Allahove, dželle šanuhu izvršava onaj ko Ga voli i ko vrši misiju koju mu je On namijenio.

Kada je stigla Objava Muhammedu, alejhissalatu vesselam naređeno mu je bilo da prvo pozove svoj rod i narod, a potom sve druge narode, da priopći zadatke svoje misije najbližim, pa sve dalje i dalje.

Kur’an objašnjava i vezu između Poslanikove misije ljudima i džinnima, pa veli:

O skupino džinska i skupino ljudska, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili?!
(El-En‘m, 130)

U drugom ajetu se ističe da su džinni rekli:

“A među name ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih.”
(El-Džinn, 11)

Što znači: ima i vjernika i nevjernika, i onih koji slijede Poslanika, alejhissalatu vesselam ali i novatora.

Također su rekli:

“I ima nas muslimana, a ima nas zalupanih.”
(El-Džinn, 14)

Šejhu’l-islam Ibn Tejmijje kaže: “Dužnost je čovjeku znati da je Allah, dželle šanuhu poslao Muhammeda, alejhissalatu vesselam, svim ljudima i džinnima i da ih je obvezao na vjerovanje u njega i pokornost u onome što mu je objavljeno i da se pokoravaju onome što im Poslanik, alejhissalatu vesselam, naredi ili zabrani, da vole ono što voli Allah, dželle šanuhu i Njegov Poslanik, alejhissalatu vesselam, a da mrze ono što mrzi Allah i Njegov Poslanik. Onaj od ljudi i džinna koji bude imao dokaz u poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, a ne bude ga vjerovao zaslužio je kaznu kod Allaha, dželle šanuhu, kao što su je zaslužili oni nevjernici u ranijim narodima koji nisu povjerovali u misiju poslanika svoga vremena. Ovo je stanovište svih ashaba, tabi’ina, svih imama, Ehl-i sunneta ve’l-džema‘ata i drugih pravovjernih muslimanskih skupina.”

Kur’anska mu‘džiza

Kur’an je njegova trajna i neprevaziđena mu‘džiza koja traje do Sudnjeg dana. To čudo je neprevaziđeno u svom leksičkom, nadnaravnom i svakom drugom pogledu do kraja svijeta. Raniji vjerovjesnici su imali mu‘džize koje su bile privremenog značaja. I Muhammed, ajehissalatu vesselam je imao takvih mu‘džiza koje su važile za njegovo vrijeme a Kur’an je njegova vječna mu‘džiza.

Reci: “Kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine jedan ovakav Kur’an oni, kao što je on, ne bi ga sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.”
(El-Isra’, 88)

Kur’an je najveća Muhammedova, alejhissalatu vesselam mu‘džiza koja ja trajnog karaktera. Drugi poslanici su imali vremenite mu‘džize.

Mi‘radž

Njegova značajna odlika je mu‘džiza kojom je uzdignut na najviše nebo i dalje do Sidretu’l-munteha-a gde je džennetsko prebivalište i gde se čuje škripa pisanja Pera, a to je blizu dva luka ili bliže.

Vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.
(En-Nedžm, 18)

Tokom tog nebeskog putovanja ukazana mu je počast od svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i od meleka, a najveća je ona koju mu je poklonio njegov Gospodar, dželle šanuhu. Pokazan mu je Džennet i Džehennem i mnogo čega drugog što je zabilježeno u mnogim predajama.

Pobjeđivao je pomoću straha

Njegova, alejhissalatu vesselam, odlika nad drugim Allahovim, dželle šanuhu, poslanicima bila je i to što su njegovi neprijatelji od njega imali konstantni strah. Najpoznatiji sakupljači Vjerovjesnikovih, alejhissalatu vesselam izreka zabilježili su dulji hadis u kome se spominje ova i još neke druge njegove odlike:

Prenosi se od Džabira ibn ‘Abdullaha Ensarija, radijallahu ‘anhu da je kazao: – Rekao je Allahov Poslanik, alejhissalatu vesselam: “Meni je dato pet odlika koje nisu date nikome prije mene: Raniji poslanici su slani pojedinim narodima, a ja sam poslan svim bijelima i obojenima; meni je dozvoljen ratni plijen, a to nikome ranije nije bilo dopušteno; Zemlja mi je učinjena čistom (za namaz) i za tejemmum, pa gdje god se čovjek nađe, kada mu prispije namasko vrijeme, neka klanja gdje se zatekao; potpomognut sam zebnjom neprijatelja od mene na udaljenosti mjesec dana hoda; dat mi je šefa‘at.” (Muslim)

Ako bi se on odlučio na pohod protiv svojih protivnika njih bi uzimao strah i na mjesec dana prije nego će on krenuti prema njima. Tako su mu se njegovi neprijatelji na Tebuku bez borbe predali itd.

Cijela Zemlja mu je mesdžid

Bilo gdje da se nađe, on ili njegovi sljedbenici, nalaze se u mesdžidu, a ako nemaju vode, čistim prahom uzimajući tejemmum (simboličko čišćenje) postaju spremni za namaz i za obavljanje drugih vjerskih dužnosti.

Kod prethodnih vjerovjesnika postojala je mogućnost obavljanja namaza samo u hramovima. Također im nije bio propisan tejemmum. Prema Ibn Tejmijji, Isau, alejhissalatu vesselam, i njegovim sljedbenicima bilo je dozvoljeno obavljanje namaza i van hrama, ali im nije bio propisan tejemmum. Šiije, bukvalno se držeći ovoga hadisa, smatraju da je sedžda moguća samo na zemlji ili predmetima od zemlje, zbog čega sa sobom uvijek nose glinene pločice na kojima obavljaju sedždu.

Sveobuhvatnost vjerovjesništva

Njegova misija se odnosi na sve narode, rase i staleže, na sva vremena, do Sudnjeg dana. Prethodni vjerovjesnici su slati samo njihovom narodu, što Kur’an potvrđuje na više mjesta.

Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. (Ibrahim, 4)

I Musaa smo poslali s dokazima Našim: “Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” (Ibrahim, 5)

Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili… (Ibrahim, 9)

Međutim, Muhammed, alejhissalatu vesselam je poslanik svim ljudima, univerzalni poslanik, a njegova misija traje do kraja svijeta. Njemu je bilo naređeno samo da obznani:

Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…” (El-A‘raf, 158)

Kur’anom su derogirane sve ranije objave. Ostao je važiti samo Šerijat Muhammedov, alejhissalatu vesselam. U sljedećem kur’anskom ajetu se naznačuje valjanost poziva samo posljednjeg Allahovog Poslanika, alejhissalatu vesselam, koji je nosilac zadnje Objave u kojoj su objedinjene sve ranije objave, kao što je u njegovom poslanstvu ujedinjeno poslanstvo i vjerovjesništo svih Božijih poslanika, od Adema, alejhisslatu vesselam:

… I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: “Primite islam!” Ako prime islam, onda su na Pravome putu. A ako odbiju, tvoje je jedino da pozivaš…
(Alu ‘Imran, 20)

Ebu Musa Eš‘ari, radijellahu ‘anhu, veli da je Muhammed, alejhissalatu vesselam rekao: “Takomi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće ni jedan čovjek, bio on kršćanin ili židov, čuti za mene, i potom ne povjerovati u me i moje poslanstvo, a da ne dospije u džehennem.” (Muslim)

I brojne druge odlike ukazuju na Muhammedovu, alejhissalatu vesselam, misiju kao što su:
– Imam je svih vjerovjesnika,
– dat mu je jezgrovit govor,
– prvi će od svih ljudi biti proživljen i izaći iz svoga mezara,
– svi će Božiji poslanici na Sudnjem danu biti pod njegovim bajrakom… itd.

Muhammedov, alejhissalatu vesselam poziv, ličnost i priroda njegove misije posve je mobilizirajuća u svijetu; ona je islamska i sveobuhvatna, u moralnom, političkom, društvenom, naučnom i vjerskom smislu. On nije imao karekteristike proroka, mistika ili sveca, kakvu prestavu daje Biblija vjeronavjestiteljima. On je svojim pozivom uspostavljao čvrst sistem društvenog i svakog drugog ponašanja, svijest koja će osiguravati provođenje i ispovijedanje živog islama. Kako kaže Gete (Goethe), Muhammed je najveći, jer je sa najmanje sredstava učinio najviše. 
 
On je, pomažući islam dobio pomoć islama. Čuvajući islam, ostvario je najviše rezultate. Ostavio je vječito pravilo ponašanja svim svojim sljedbenicima: ko ostavi islam – izgubio je sve, ko sačuva islam – dobio je sve! 
 
______________________________________
O
d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 
 
PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!
Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
 
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao
 
” Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 

 
„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 

– proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
– klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
– zikrimo
– dovimo
– udjeljujemo sadaku
– kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
– čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:

 
” I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 

 
” Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. ” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

____________________________________________________________
 
O
d planiranja za Ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti Ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Dobra priprema je pola posla. Kako kvalitetno dočekati Ramazan ako se počnemo pred njegov sam dolazak spremati ? 
 
PRIPREMIMO SE ZA RAMAZAN !!
Kako ga iskoristiti maksimalno kada nas preduhitri brzina vremena kojom on dođe i prođe? A mi ostanemo zatečeni jer nismo osjetili onoliko koliko smo se nadali i htjeli, ljepote Qur’ana, slast namaza, jačinu zikra, čvrstinu pokajanja i poseban miris Ramazana.
  
U ovom mjesecu se djela naša umnogostručavaju. Zato krenimo na vrijeme sa našim pripremama za ovaj mjesec milosti.
 
U hadisu Poslanika, sallallahu a'lejhi ve selleme, stoji da je rekao
 
” Došao vam je vaš mjesec zakletvom Allahovog Poslanika, ne dođe bolji mjesec muslimanima od ovoga mjeseca, niti dođe gori (lošiji) mjesec po munafike (licemjere) gori od njega. Doista Allah piše njegove sevabe i njegove nagrade prije nego i nastupi, a piše njegove grijehe (grijehove) prije nego i nastupi, stoga što vjernik priprema svoj imetak u njemu za snagu obavljanja ibadeta, dok munafik u njemu se priprema za ogovaranje vjernika i traženje njihovih manjkavosti (nedostataka, grešaka), pa je on (ramazan) dobitak za vjernike a šteta (propast) za pokvarenjake”. (Bilježi ga Ahmed i El-Bejheki od Ebu Hurejre)

Nekoliko načina koji nam mogu pomoći u našem spremanja za Ramazan su:

1. Dova Allahu subhanehu ve te ala da Ramazan dočekamo zdravi i jaki u našoj vjeri kako bi bili što bolji, što jači vjernici tokom ovog mjeseca milosti. Priča Enes, radijellahu anhu: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec Redžep govorio: 

 
„ Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu, i daj da dočekamo Ramazan. “ (Ahmed i Taberani)

2. Radost ovom posebnom gostu koji na putu ka nama, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema a otvaraju Dženneta.

3.Planiranjem unaprijed kako da provedemo Ramazan gdje će najviše biti mjesta za ibadete a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više:
 

– proučimo Kur'ana te primjenimo u svom životu Kur'anske upute,
– klanjamo nafile namaza pored obaveznih,
– zikrimo
– dovimo
– udjeljujemo sadaku
– kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima
– čitamo islamsku literaturu;

4. Naša jaka namjera da dočekamo i provedemo Ramazan u dubokoj pokornosti Allahu, u činjenju što više dobrih djela, ne smije izostati u našoj pripremi.

5. Doček Ramazana sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. Kaže Allah Uzvišeni:

 
” I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli. “ (Prevod značenja, En Nur, 31)

6. Čišćenjem naše duše i osvježavanjem našeg znanja o pitanjima Ramazana razumjevanjem ramazanskih propisa.

7. Ne zanemarivanjem da'we, pozivanjem u našu vjeru tewhida. U našem vremenu je od posebnog značaja pozivanje u tewhid, u vremenu kada je ovaj poziv pod plaštom žestokih napada Allahovi neprijatelja. U hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: 

 
” Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga. ” (Muttefekun alejhi)

8. Doček Ramazana sa novom stranicom u našem životu: sa tewbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, miskinima i siromašnima te sa jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu.

Spremajmo se sada (ako već nismo) za mjesec milosti. Ramazan bi trebali šest mjeseci ispraćati, a pet ostalih provesti u pripremi za slijedeći dolazak. Zato ne dozvolimo da naša srca nisu još očišćena i da su zaprljana svakodnevnim grijesima a gost samo što nije stigao.  Ako se sami ne pripremimo za njegov dolazak niko to za nas neće uraditi.

____________________________________________________________
 
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Allah dž.š., kaže: 
„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 
Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 
Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !


Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 
” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Allah dž.š., kaže: 
„ I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.“ (el-Mu'umin, 18.) 
Rasprostranjenost muzike i instrumenata: 
Muzika i muzički instrumenti su jedni od harama za koje se slabo zna među ljudima da su islamom strogo zabranjeni i da su to jedni od haram postupaka i djela! Da je to tako, možemo shvatiti i vidjeti iz sljedećih šerijatskih tekstova, kako ajeta tako i sahih i pritvrđenih hadisa, kao i iz stavova brojnih islamskih učenjaka po ovom pitanju. Pogledajmo šta se sve o tome kaže:

Kur'an:

Allah dž.š., kaže: 

” Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis), da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.” (Lukman, 6.)

Imam Taberi rhm., u komentaru dijela ajeta: “Koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – navodi sljedeće predaje:

Se'id b. Džubejr rhm., prenosi od Ibnu Abbasa r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Pjesma i tome slično.

Ebul-Sahba’ je upitao Ibnu Mes'uda r.a., o značenju ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – pa je rekao: Muzika.

Ebu Zabjan prenosi od svoga oca a on od Džabira r.a., da je u komentaru dijela ajeta: “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu (lehvul-hadis)” – rekao: Muzika i njeno slušanje.

Sunnet:

Abdurrahman b. Ganem el-Eš'ari kaže: Pričao mi je Ebu ‘Amir el-Eš'ari r.a. – a nije me slagao: Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako kaže: 

” U mom ummetu će se pojaviti ljudi koji će ohalaljivati i dozvoljavati blud, svilu, alkohol i me'azif – muzičke instrumente…” (Sahihul-Buhari, br.5268.; Sahih Ibnu Hibban, br.6754.)

Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Me'azif su instrumenti, dok Kurtubi prenosi od Dževherija da je me'azif – pjesma (el-gina’), dok u njegovom Sahihu stoji da je me'azif – sredstva za razonodu. Neki kažu da je me'azif – zvukovi instrumenata, a u Dimjatijevoj Havašiji stoji: me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti.” (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/55.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže: “Imam Ebu Hanife je jedan od najstrožijih imama što se muzike tiče i njegov mezheb je jedan od najstrožijih mezheba po ovom pitanju. Hanefijski učenjaci su na bezbroj mjesta izjavljivali da je zabranjeno slušati muziku kako frule tako i defove, i da je to grijeh u rangu fiska zbog kojeg se odbija svjedočenje na sudu od strane osobe koja se time bavi, a neki su dodali i to da je naslađivanje muzikom nevjerstvo! Dodaju: Čovjek se mora potruditi da ne sluša muziku ako pored nje prolazi ili mu je u susjedstvu.” (Pogledaj: ‘Avnul-Ma'abud, 13/186.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Me'azif su defovi i ostali udarački instrumenti, kako nam to opisuje djelo el-Nihaja, dok u djelu el-Kamus stoji da su me'azif – instrumenti poput ‘uda i tanbura.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 6/378.)

Imam Abdur-Re'uf el-Menavi rhm., kaže: “Me'azif su defovi.” (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.774., 1/409.)

Kad je u pitanju pojava uživanja u svirki, pjesmi i muzici – ona se već odavno obistinila, a u današnjem dobu je došlo do ekspanzije svirke, pjesama i  muzike. Pjevača i pjevačica danas ima ko pečuraka poslije kiše, na sve strane, a na radio-televizijskim kanalima –muzika itekako dominira! S obzirom na to da je svirka i muzika glavno gorivo haramluka ispijanja alkohola, zinaluka i bluda itd., koji će se također veoma rasprostraniti pred nastup kijametskog dana – red bi bilo da se u današnjoj hutbi malo više osvrnemo na ovu pred-kijametsku pošast !


Ostale hadiske predaje:

Ali b. Ebi Talib r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se moj ummet počne baviti sa sljedećih 15 stvari zapašće u belaje i iskušenja. Bi rečeno, koje su to stvari o Allahov Poslaniče? On reče: Kad se monopol uspostavi nad ratnim plijenom, i kada emanet i povjereništvo postane ratnim plijenom, i kada davanje zekata bude muka, i kada čovjek bude pokoran svojoj ženi a nepokoran svojoj majci, dobar prema svome prijatelju a loš prema svome ocu, i kada se glasovi počnu dizati u džamijama, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada neki čovjek bude čašćavan zbog straha od njegova zla, i kada se počne piti alkohol i oblačiti svila, i kada se budu nabavljale pjevačice i me'azif/muzika, i kada zadnje generacije muslimana budu proklinjale prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar ili propadanje u zemlju ili deformaciju (tijela i duše)!” (Sunen Tirmizi, br.2210.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Kada se nad ratnim plijenom uspostavi monopol, i kada emaneti i povjereništva postanu ratnim plijenom, a zekat mukom, i bude se učilo a ne radi vjere, i kada čovjek bude pokoran prema svojoj ženi a nepokoran prema svojoj majci, i približi sebi svoga druga a udalji svoga oca, i kada se glasovi budu podizali u džamijama, i kada pleme bude predvodio najgriješniji od njih, i kada vođa jednog naroda bude najgori od njih, i kada čovjek bude čašćavan iz straha od njegova (zla) šerra, i kada se pojave pjevačice i me'azif/muzika, i kada se počne ispijati alkohol, i kada zadnje generacije muslimana počnu proklinjati prve generacije muslimana – neka tada iščekuju užareni vjetar i zemljotres i propadanje u zemlju i gađanje iz vazduha i razna čuda, koja će nailaziti jedno za drugim, poput ogrlice koja pukne pa zrna, sve jedno za drugim, počnu ispadati!” (Sunen Tirmizi, br.2211.)

Ebu Malik el-Eš'ari r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: 

” Ljudi iz mog ummeta će ispijati alkohol i nazivaće ga raznim drugim imenima; iznad glava će im biti muzika/me'azif, i pjevačice – Allah će ih u zemlju utjerati! Od njih će praviti majmune i svinje !” (Sunen Ibnu Madždže, br.4020.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je da uništavam frule i muzičke instrumente (berabit i me'azif), i kipove koji su se obožavali u džahilijjetu ! I kunem se Allahovom veličinom neće Njegov rob popiti čašu alkohola a da neće biti, istom takom, napojen iz džehenemskih vrela, ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno; i čovjek neće dati jednu čašu alkohola djetetu a da neće biti, istom takvom, napojen iz džehenemskog vrela ne bitno da li je jedan od kažnjenih ili onih kojima je oprošteno. Neće čovjek ostaviti čašu alkohola iz straha od Mene a da ga neću napojiti sa džennetskog vrela.” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22272.)

Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Allah dž.š., me je poslao kao milost i uputu svim svjetovima, i naredio mi je moj Gospodar da uništavam muzičke instrumente (me'azif), i frule (mezamir), i kipove (evsan), i krst (sulb), i džahilijetske stvari…” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.22361.)

Omer b. el-Hattab r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Zarada od pjevačice je suht/haram, i njeno pjevanje je haram, i gledanje u nju je haram, i zarada od nje je poput zarade od pseta, a zarada stečena od prodaje pseta je haram. Meso koje je odgojeno na haramu džehennemska vatra ga je najpreča !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.87.)
Sehl b. Sa'ad r.a., kaže: Rekao je Allahov Poslanik s.a.w.s.: 
” Pred smak svijeta pojaviće se propadanje u zemlju, gađanje iz nebesa i deformacija. Bi rečeno: Kada će se to pojaviti, o Allahov Poslaniče? Reče: Kada se pojavi muzika (me'azif), pjevačice i kada se ohalali alkohol !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.5810.)
Ebu Umame r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” Čovjek neće podići glas svoj pjevajući a da mu Allah dž.š., ne pošalje dva šejtana koji će mu sjesti na ramena, i cupkati svojim petama po njegovim prsima sve dok ne prestane pjevati!” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.7825.)

Abdullah b. Mes'ud r.a., kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg Dana jeste pojava muzike i pijenje alkohola !” (Taberani, el-Mu'udžem el-Kebir, br.10556.)

Abdullah b. Abbas r.a., kaže: 

” Allahov Poslanik s.a.w.s., je oharamio šest stvari: alkohol, kocku i muzičke instrumente (me'azif, mezamir, defovi i kuba).” (Taberani, el-Mu'udžem el-Evset, br.7388.)
Ibnu Sabit r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: 
” U mom ummetu će biti propadanja u zemlju, deformacije i gađanja iz nebesa! Rekoše: O, Allahov Poslaniče, hoće li oni svjedočiti šehadet: da nema drugog boga osim Allaha (la ilahe illalah)? Reče: Da, ali će me'azif/muzika, alkohol i svila uzeti maha!” (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, 37545.)

Nafi’ kaže: “Abdullah ibnu Omer r.a., je čuo jednog čovjeka kako svira frulu, pa začepi svoje uši prstima, i malo se udalji s puta. Reče mi: O Nafi’, čuješ li ti šta? Rekoh: Ne. On izvadi prste iz svojih ušiju, pa reče: Bio sam jedne prilike sa Poslanikom s.a.w.s., i kada je čuo frulu i on je začepio svoje uši!” (Sunen Ebi Davud, br.4924.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20786.)

Ebu Hašim el-Kufi prenosi da je Ibnu Abbas r.a., rekao: “Deff je haram, me'azif/instrumenti su haram, kuba/instrument, je haram, i frula je haram!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20789.)

Abdurrahman b. Jezid prenosi da je Abdullah b. Mes'ud r.a., rekao: “Pjesma urađa licemjerstvom u ljudskom srcu isto kao što voda urađa plodom, a zikr urađa imanom u srcu isto kao što voda urađa plodom.” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20796.)

Abdulah b. Dinar rhm., kaže: “Abdullah b. Omer r.a., je prosao pored jedne omanje robinje koja je pjevala, pa reče: Da je šejtan ikoga ostavio ostavio bi nju!” (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20798.)

Ubejdullah b. Omer r.a., kaže: „Jedan čovjek je upitao Kasim b. Muhammeda o pjesmi, pa mu on reče: Zabranjujem ti to, i mrsko mi je. Ovaj čovjek reče: Jel’ to pjesma haram? Kasim b. Muhammed reče: Bratiću moj, ako je Alah dž.š., odvojio istinu od neistine – u koju skupinu bi onda spadala svirka i pjesma?“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20800.)

Ebu Osman el-Lejsi prenosi da je Jezid b. el-Velid el-Nakid rekao: “O Emevije, dobro se čuvajte pjesme i muzike jer ona umanjuje stid, pojačava strasti, obara ljudskost, zamjenjuje alkohol i proizvodi isto što proizvodi i alkohol. Ako se baš morate baviti pjesmom i muzikom onda je udaljite od vaših žena jer pjesma i muzika pozivaju na zinaluk/blud!” (Šu'abul-Iman, br.5180.)

Imam, mufessir el-Alusi rhm., kaže: “Pjevanje je uhoda srca, kradljivac ljudskosti i razuma, kruži tminama srca i razotkriva njegove tajne. Čovjeka čini zamišljenim i rasplamsava pri njemu pohote, strasti, prostakluk i grubost. Vidjećeš nekog mirnog čovjeka, smirenog i razumnog, na kome se vide znaci imana i znanja, čiji je govor mudrost, a ćutnja ibret i pouka – kada počne slušati muziku razum i stid mu oslabe, ljudskotina i svjetlo mu ponestaje, odaje tajne koje je u sebi krio, i iz svjetla ćutnje i smirenosti prelazi u stanje galame, nesvijesti i tresanja kao da je džin postao. Možda će početi da pljeska rukama i da cupka po zemlji svojim nogama. Isto ovo i još više izaziva i alkohol!…

U djelu el-Durr el-Muhtar stoji: “Pjevanje za svoju dušu, radi odagnavanja samoće i usamljenosti je dozvoljeno kod sve uleme kako to stoji u djelu el-‘Inaja, što imam el-‘Ajni i ostali smatraju sahihom i ispravnim. On kaže: Ako bi u tim stihovima bilo va'aza i mudrosti to je dozvoljeno uz opštu saglasnost svih…

Od Abdullaha sina imama Ahmeda rhm., se bilježi da je rekao: Pitao sam svoga oca o pjevanju pa mi je rekao: „Pjevanje izaziva licemjerstvo u srcu, i ne sviđa mi se!“ Potom je naveo riječi imama Malika rhm., koji kaže: “Time se kod nas u Medini bave samo griješnici-fussak.”

Imam el-Halimi rhm., kaže: “Drugačije se udara u deff radi pjevanja a drugačije radi svadbi, a isti je slučaj i sa dobošem, drugačije se udara u doboš radi pjevanja a drugačije radi pokreta vojske ili hadžija ili njihovog stajanja ili radi bajrama što sve nije radi razonode i zabave (lehv). Ono što je namjenjeno razonodi to je zabranjeno, a Allah najbolje zna! Dalje navodi: Ako je udaranje u doboš dozvoljeno onda je dozvoljeno muškarcima, a udaranje u deff je dozvoljeno samo ženama, jer je to njihova praksa, a znamo da je Poslanik s.a.w.s., prokleo muškarce koji oponašaju žene!” (Pogledaj: Šu'abul-Iman, br.5121.)

Enes b. Malik r.a., kaže: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Dva glasa su prokleta na dunjaluku i na ahiretu: frula pri ni'imetu i kuknjava pri musibetu!” (Imam Hejsemi, Medžme'ul-Zeva'id, br.4017.; Bezzar)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., je rekao: “Alkohol opija krv i tijelo a muzika i pjesma opijaju srce i dušu!” (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 1/493.)

Piše: Smail L. Handžić
U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:
 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

Piše: Smail L. Handžić
U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:
 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist…

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” – oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-‘Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu…“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu…“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u ‘ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !
„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !
„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !
„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !
„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)
„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)
I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:
    Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


    Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


    Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.
( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)
     

– Pročitaj i razmisli da li to stvarno želiš ? –

Pogledaj šta Allah Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi Kur'anu o većini ljudi:

1. Većina ljudi ne vjeruje u Allaha !

„ Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. “ (An-Nahl, 83)

2. Većina ljudi neće da vjeruje u Allaha !

„ Doći će čas oživljenja, u to nema nimalo sumnje, ali većina ljudi neće da vjeruje. “ (Al Muʹmin, 59)

3. Većina ljudi nikada neće vjerovati u Allaha !
„ A većina ljudi, ma koliko to željeli, neće biti vjernici. “ (Yusuf, 78)

 4. Većina ljudi prezire istinu !
„ Kako govore: ” Džini su u njemu ! ” Međutim, on im Istinu donosi, ali većina njih prezire istinu. “(Al-Muʹminun, 70)

5. Većini ljudi je istina odvratna !
„ Mi vam istinu šaljemo, a većini vam je Istina odvratna. “ (Az-Zuhruf, 79)

6. Većinja ljudi ne shvata !

„ A ako ih upitaš: ‘ Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava ?’ – sigurno će reći: ‘Allah !’ – a ti reci: ‘ Hvala Allahu ! ‘ – ali većina njih ne shvata. “(Al-‘Ankabut, 63)

7. Većina ljudi nije na pravom putu !

„ Misliš li ti da većina njih hoće da čuje ili da nastoji shvatiti ? Kao stoka su oni, čak su još dalje s Pravog puta skrenuli. “ (Al-Furqan, 44)

8. Većina ljudi nije Allahu zahvalna !

„ Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje. “ (Al-Mu'min, 61)

9. Većina ljudi su grešnici !

„ a Mi smo znali da se većina njih zavjeta neće držati, i znali smo da će većinom, doista, grješnici biti. “ (Al-A'raf, 102)

10. Većina ljudi nema pameti !

„ Allah nije propisao ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama; to oni koji ne vjeruju govore o Allahu laži, i većina njih nema pameti. “ (Al-Ma'ide, 103)

11. Većina ljudi su neznalice !
„ Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Allahova prijetnja će se, sigurno, ispuniti! – Ali većina njih ne zna. “ (Yunus, 55)

„ Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi ;“ (An-Naml, 61)
„ obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; “ (Ar-Rum, 6)

„ Kad čovjeka kakva nevolja snađe, Nama se moli ; a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, onda govori: ” Ovo mi je dato zato što sam to zaslužio.” A nije tako, to je samo kušnja, ali većina njih ne zna. “ (Az-Zumar, 49)

„ Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.“ (Al-Mu'min, 57)

12. Većina ljudi slijedi samo pretpostavke !

„ Većina njih slijedi samo pretpostavke ; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini ; Allah uistinu dobro zna ono što oni rade. “ (Yunus, 36)
I na kraju znaj Allahov robe da nas je Allah Uzvišeni  upozorio na to riječima u Časnom Kur'anu rekavši:
    Riječi Gospodara tvoga su vrhunac Istine i pravde ;  Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.


    Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore.


    Gospodaru tvom su dobro poznati oni koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.
( Kur'an – Prijevod značenja sura Al-An'am – Stoka 115-117)