Arhive za ‘novotarije’ kategoriju

Sufije-derviši – tarikat Mevlevije
Današnji Sufizam je ši'itsko čedo, strano islamskom učenju. Prvi sufija je bio Perzijanac, Abduke Abdulkerim, ši'ija i čelnik kufanskih otpadnika od islama. Prvo arapsko mjesto u kome se pojavio sufizam je bila Kufa, koja se nalazi u blizini Perzije. Sufizam se od svoje pojave pa sve do četvrtog hidžretskog stoljeća nema ni jednog pristalicu među arapima. Sve sufije tog vremena su porijeklom iz Perzije.

Na zemaljskoj kugli ne postoji država u kojoj ima više sufizma od Irana.

Između sufizma i ši'izma postoji vidna veza. I jedni i drugi se najčešće pozivaju na Aliju r.a. koji je za sufije prvi kutb, a za ši'ije prvi evlija.

Sufije su ideju o kutbovima i ebdalima preuzeli od ši'itske sekte ismailije. Vjera u bezgriješnost sufijskih evlija je preuzeta iz ši'itskog vjerovanja u bezgriješnost njihovih imama.

Prvi čovjek koji se prozvao sufijom je Abduke Abulkerim 210. god. po hidžri. Istoričari prenose da je on pripadao jednoj ši'itsko-iranskoj sekti, a drugi kažu da je upravo on bio glavni čelnik kufanskih otpadnika od islama. Kufa se nalazi u blizini Perzije te je vatropoklonstvo koje je prije islama vladalo Perzijom znatno doprinijelo pojavi sufizma, kao i grčka filozofija čija su djela uveliko prevođena na arapski jezik upravo u Kufi.

Šejh – Muhammad b. Usejmin 

Hvala Allahu, Koji nam je usavršio vjeru, upotpunio nam Svoju blagodat, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera. Njega hvalim, slavljen neka je On, i Njemu se zahvaljujem. Bojte se Allaha, o vjernici, i čvrsto se za uže islama držite. Slijedite sunnet vašeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Čvrsto ga se držite i ne popuštajte, a novotarija se klonite i čuvajte, jer svaka novotarija jeste bid'at, svaki bid'at zabluda, a svaka zabluda u vatru vodi.

O mu'mini, Allah, dž.š., usavršio je ovu vjeru, zadovoljan je njom i posredstvom nje je upotpunio (ljudima) Svoju blagodat… 

Allahova Knjiga i sunnet Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nisu ostavili nikome da na putu bid'ata i upute nešto doda i dopuni, niti su ostavili prostora nekom drugom zakonodavcu (da mimo njih zakone donosi i propisuje). Onaj ko se Kur'ana i sunneta objeručke prihvati, on se za čvrsto uže prihvatio i hajr (dobro) dunjaluka i ahireta zaslužio.

Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida: 3) 

” I doista, ovo je Pravi put Moj pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova eto, to vam On naređuje da biste bogobojazni bill “ (El-En'am: 153) 

Taberanija prenosi vjerodostojnim senedom (putem) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 

” Nisam ostavio ništa što vas Allahu približava, a da vam nisam naredio, niti sam ostavio išta što vas od Allaha udaljava, a da vam nisam zabranio.”

Sve vrste ibadeta ili obreda koje čini pobožni i pokorni moraju biti utvrđene Šerijatom, bilo da se radi o naredbama ili zabranama i moraju slijediti njegov put i podudarati se sa njegovim metodom (učenjem). Sve drugo je odbačeno i neprihvatljivo, ma od koga došlo.

” Ko učini neko djelo koje se ne podudara sa ovom našom stvari (vjerom), bit će odbačeno, a ko uvede neku novinu u ovu našu stvar (vjeru), koja nije od nje, neće biti prihvaćena.”
 
Ovako se u vjerodostojnom hadisu prenosi od iskrenog i istinoljubivog Poslanika, neka je najljepši salavat i selam na njega.

Šerijat (Allahov zakon) propisao je i odredio posebne načine i specifične puteve (metode) za ibadete i druge obaveze, bilo da se radi o vremenu i mjestu ili o formi i broju, i svi ljudi su obavezni držati se strogo toga, bez obzira da li se radilo o naredbi ili zabrani, o općenitom ili ograničenom (propisu), o obećanju ili o prijetnji. Potom nas Šerijat upoznaje da svako dobro leži u slijeđenju onoga što je propisano: a svako zlo u odstupanju od Šerijata i prekoračenju njegovih granica. 

” Allah zna, a vi ne znate. ” (El-Bekara: 216)

Svi su poslanici poslani iz milosti Allahove prema ljudima, a ko bude tražio nešto drugo i smatrao da postoje neki drugi putevi i načini, i bude se Allahu pokoravao u skladu s odobrenjem i preporukom ljudskih umova, neka zna da je time osporio savršenost ove vjere i suprotstavio se onom s čim je došao odabrani i povjerljivi Poslanik, neka je najljepši salavat i najbolji selam na njega. Takvim postupkom on kao da vrši dopunu i otklanja nedostatke Šerijata (Allahovog zakona).

Ibn el-Madžišon veli: “Čuo sam imama Malika, Allah mu se smilovao, kako kaže: ‘Ko u islamu uvede neku novotariju, držeći je lijepom, on time smatra i tvrdi da je Muhammed, s.a.v.s., iznevjerio poslanstvo, jer Uzvišeni Allah veli: ‘Danas sam vam vjeru vašu usavršio’ pa tako ono što tada nije bilo vjerom, ne može se ni danas vjerom smatrati “

Uvođenje novotarija i traganje za nepropisanim putevima i formama nije ništa drugo do suprotstavljanje i opiranje Šerijatu. To je, ustvari, čisto slijeđenje strasti i požuda, jer postoje samo dva puta: put Šerijata i put strasti i požuda. Uzvišeni Allah kaže: 

” Pa ako ti se ne odazovu onda znaj da se oni povode samo za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju a ne Allahovu uputu ? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. ” (El-Kasas: 50) 

U časnom ajetu presuda se svodi na samo dvije stvari, jer treća ne postoji: ili se odazvati Poslaniku s.a.v.s. ili slijediti sopstvene želje i strasti.

Ako, pak, inovator, draga braćo, želi da se putem svoje novotarije približi Allahu i intenzivira svoju pokornost, onda neka zna da se iza toga kriju propusti i široki otvori za djelovanje šejtana i njegovog zavodljivog došaptavanja (vesvese). Ovaj jadni iskušenik i stradalnik ne zadovoljava se onim što je Šerijat propisao i odredio, nego izlazi iz njegovih okvira i oslobađa se njegovih ograničenja, što je vrlo često popraćeno umišljenošću (samodopadanjem) i željom za slavom, uz naklonost duše, po samoj njenoj prirodi, ka prihvatanju onoga što je novo i do tada nepoznato, kako bi prekinula dosadu i mrzovolju (jednoličnost).

Izvršavanje šerijatskih propisa i obaveza sadrži jednu vrstu napora i poteškoće za dušu jer se u njima krije suprotstavljanje strastima i odupiranje željama, pa to inovatoru teško pada (predstavlja teret), a duša (nefs) postaje aktivnija i revnija u stvarima koje se podudaraju sa njenim prohtjevima. Drugi put do svake novotarije vodi preko strasti i ličnih poriva jer novotarija, ustvari, odražava želje i prohtjeve njenog izumitelja i pronalazača (inovatora) i slijedi njegovu strast i požude (težnje) njegove duše koje ne polaze (izviru) od Šerijata, njegovih propisa i argumenata.

Otuda se na inovatoru ponekad primjećuje ulaganje velikog truda u radu i ibadetu, a razlog tome je tanahnost koju nalazi, te revnost i aktivnost koju osjeća pri tome zbog podudarnosti onoga u čemu je sa njegovim strastima. Tako su se i kršćanski monasi i kaluđeri osamljivali u svojim samostanima i manastirima, suprotno onome kako su im Istina i Pravi put nalagali.

” Toga dana neka lica će biti potištena, premorena- napaćena.” (El-Gašija: 2-3) 

” Reci: Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti a koji će misliti da je dobro ono što rade ?” (EI-Kehf: 101-104) 

” Kako mogu biti isto: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim….Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onom kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima Allah, doista, dobro zna sve što oni rade. (Fatir: 8)

Umjerenost u sunnetu bolja je od idžtihada (ulaganja dodatnog napora) u bid'atu (novotariji). O mu'mini, zbog novotarija i njihovih sljedbenika dešavaju se česte neosnovane rasprave na nedoličan i neislamski način i dolazi do svađa i prepirki u vjeri. A Katade, Allah mu se smilovao, tumačeći riječi Uzvišenog:

” I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli. ” (Aii-‘lmran: 105), 
rekao je: ” To su sljedbenici novotarija. “
Neki su učenjaci rekli: ” Svako pitanje koje se pojavilo u islamu i u vezi s kojim su se ljudi razišli, s tim da to razilaženje nije dovelo do neprijateljstva, mržnje i razdora među njima, spada, uistinu, u pitanja islama.A nijedno pitanje koje se pojavilo ili iskrslo prouzrokujući neprijateljstvo, mržnju, neslogu i prekidanje odnosa nema nikakve veze sa vjerom.”
Pristalice novotarija slijede mutešabih (manje jasne) ajete (i pitanja u vjeri) i nepromišljeno i samovoljno pribjegavaju te'vilu, prenesenom tumačenju, do te mjere da su riječi Uzvišenog:
“Oni čija su srca pokvarena željni smutnje i svog tumačenja, slijede one što su manje jasni” (Ali Imran: 7) 
protumačene da se odnose na sljedbenike novotarija i ličnih prohtjeva.

U Poslanikovim (hadisima) izrekama potvrđeno je da nijedna novotarija nije uvedena a da na njenom mjestu nije umrtvljen i dokinut sunnet. Ahmed, Taberanija i Bezzar prenose hadis od Gadita, a ovaj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: 

” Nema nijednog ummeta koji nakon njegovog vjerovjesnika uvede u svoju vjeru neku novotariju da recipročno tome ne zapostavi i zanemari nešto od sunneta.” 
O vjernici, stoga bojte se Allaha i znajte da se pojavom novotarija brišu i uništavaju sunneti i da je veliki sretnik onaj ko se čvrsto prihvati sunneta, oživljava ga i njemu poziva, pa Allah dž.š., sebebom Njegovim onemogući inovatoru da uvede novotariju, uputi zalutalog ili spasi zbunjenog i neodlučnog.
Omer ibn ‘Abdul-‘ Aziz, Allah mu se smilovao, napisao je pismo Adijju ibn Ertatu povodom nekih kuderija, pa je u njemu, između ostalog, rekao: 

” Preporučujem ti da se Allaha bojiš i da budeš umjeren u Njegovoj vjeri, da slijediš sunnet Njegovog Poslanika s.a.v.s., i da se kloniš novotarija kojima su inovatori potisnuli sunnet. Drži se sunneta jer njega je uveo i propisao onaj koji zna kakva se greška, zabluda, glupost i pretjerivanje krije u onom što mu je oprečno. Zadovolji se onim što je Allah učinio njihovim zadovoljstvom, jer oni su se na osnovu znanja i kritičkog pogleda zaustavili i na granicama (sunneta) stali. Bili su sposobniji proniknuti u suštinu stvari, a zbog svojih vrlina oni to i zaslužuju; oni su preteče; rekli su onoliko koliko je dovoljno i pružili onoliko koliko je potrebno; oni koji su izostali iza njih grješni su i nepotpuni, a oni koji ih pretječu kratkovidni su i jadni; oni koji ih ne cijene neotesani su i sirovi, a oni koji ih precjenjuju pretjeruju; oni (ashabi) su između.”

Utječem se Allahu od prokletog šejtana.
” Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. ” 
(El-Ahzab: 36)

Huzejte, r.a., veli: 

”Niti jedan ibadet koga nisu praktikovali drugovi Allahovog poslanika, s.a.v.s., nemojte praktikovati ni vi, jer prvi nisu ostavili potonjima prostora za mišljenje (i dodavanja).”
 

Darimi prenosi vjerodostojnim (sahih) senedom da je Ebu-Musa ei-Eš'ari rekao Ibn-Mes'udu, r .a.: “Vidio sam u džamiji ljude kako sjede u halkama i iščekuju namaz. U svakoj halki nalazi se po jedan čovjek, a u rukama su im kamenčići, pa on govori: ‘Učite tekbir -veličajte Allaha -stotinu puta’, pa oni stotinu puta donose tekbir. Zatim on ponovo kaže: ‘Izgovarajte ‘LA ILAHE ILELLAH’ STOTINU PUTA !’, pa oni izgovore ‘la illahe illelah’ stotinu puta. Potom on ponovo veli: ‘Recite ‘subhanellah’ (slavite Allaha) stotinu puta !’, pa oni izgovore ‘subhanellah’ stotinu puta. Na to će lbn-Mes'ud reći: ‘Zašto im nisi naredio da broje njihova loša djela, a ja im garantujem da od njihovih dobrih djela neće propasti ništa.’ Zatim je otišao do jedne halke, stao pored njih i rekao: ;Šta to vidim da radite?’ Odgovorili su: ‘Ebu-Abdurrahman, kamenčićima brojimo tekbire, tehlile (la illahe illelah), tesbihe (subhanellah) i tahmide (elhamdulillah).: On im je na to rekao: ‘Prebrajajte vaša loša (hrđava) djela, a ja garantujem da od vaših dobrih djela neće propasti ništa. Teško vama, o ummetu Muhammedov, kako brzo srljate u propast ! Eto vam njegovih (Poslanikovih) ashaba prisutnih u velikom broju, i eto vam odjeće njegove, još se ni raspala nije ! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ili ste u vjeri boljoj od Muhammedove ili otvarate vrata zablude i propasti !’ Oni su mu na to rekli: ‘Ebu-Abdurrahman, tako nam Allaha, samo smo dobro željeli.’ A on je dodao: ‘Koliko je onih koji žele dobro, ali ga ne dokuče !'” 
Priča se da je neki čovjek upitao Malika ibn Enesa: ” Odakle ću ihram učiniti hadž zanijetiti ?’: On mu je rekao: ” Odakle je zanijetio Allahov Poslanik, s.a.v.s.” Čovjek će na to ponovo: “A ako zanijetim ranije nego što je to on učinio ?” Malik mu je odgovorio: ” Nemoj to činiti jer se za te bojimo fitneta (iskušenja).” Čovjek opet ne miruje, pa kaže: ” Kakvo iskušenje i fitnet može biti u višku (hajra) dobra ?” Malik odgovori na to: ” Uzvišeni Allah kaže: 
” Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu: da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ” (En-Nur: 63)
A ima li većeg iskušenja od toga da smatraš da ti je podareno dobro koje nije bilo podareno Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. ?”
 
Zato se bojte Allaha, Allah vam se smilovao, i slijedite put prvih generacija. Držite se slijeđenja, bježite od uvođenja novotarija.

____________________________________________________________

Šejh – Muhammad b. Usejmin 

Hvala Allahu, Koji nam je usavršio vjeru, upotpunio nam Svoju blagodat, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera. Njega hvalim, slavljen neka je On, i Njemu se zahvaljujem. Bojte se Allaha, o vjernici, i čvrsto se za uže islama držite. Slijedite sunnet vašeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Čvrsto ga se držite i ne popuštajte, a novotarija se klonite i čuvajte, jer svaka novotarija jeste bid'at, svaki bid'at zabluda, a svaka zabluda u vatru vodi.

O mu'mini, Allah, dž.š., usavršio je ovu vjeru, zadovoljan je njom i posredstvom nje je upotpunio (ljudima) Svoju blagodat… 

Allahova Knjiga i sunnet Njegovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nisu ostavili nikome da na putu bid'ata i upute nešto doda i dopuni, niti su ostavili prostora nekom drugom zakonodavcu (da mimo njih zakone donosi i propisuje). Onaj ko se Kur'ana i sunneta objeručke prihvati, on se za čvrsto uže prihvatio i hajr (dobro) dunjaluka i ahireta zaslužio.

Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida: 3) 

” I doista, ovo je Pravi put Moj pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova eto, to vam On naređuje da biste bogobojazni bill “ (El-En'am: 153) 

Taberanija prenosi vjerodostojnim senedom (putem) da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 

” Nisam ostavio ništa što vas Allahu približava, a da vam nisam naredio, niti sam ostavio išta što vas od Allaha udaljava, a da vam nisam zabranio.”

Sve vrste ibadeta ili obreda koje čini pobožni i pokorni moraju biti utvrđene Šerijatom, bilo da se radi o naredbama ili zabranama i moraju slijediti njegov put i podudarati se sa njegovim metodom (učenjem). Sve drugo je odbačeno i neprihvatljivo, ma od koga došlo.

” Ko učini neko djelo koje se ne podudara sa ovom našom stvari (vjerom), bit će odbačeno, a ko uvede neku novinu u ovu našu stvar (vjeru), koja nije od nje, neće biti prihvaćena.”
 
Ovako se u vjerodostojnom hadisu prenosi od iskrenog i istinoljubivog Poslanika, neka je najljepši salavat i selam na njega.

Šerijat (Allahov zakon) propisao je i odredio posebne načine i specifične puteve (metode) za ibadete i druge obaveze, bilo da se radi o vremenu i mjestu ili o formi i broju, i svi ljudi su obavezni držati se strogo toga, bez obzira da li se radilo o naredbi ili zabrani, o općenitom ili ograničenom (propisu), o obećanju ili o prijetnji. Potom nas Šerijat upoznaje da svako dobro leži u slijeđenju onoga što je propisano: a svako zlo u odstupanju od Šerijata i prekoračenju njegovih granica. 

” Allah zna, a vi ne znate. ” (El-Bekara: 216)

Svi su poslanici poslani iz milosti Allahove prema ljudima, a ko bude tražio nešto drugo i smatrao da postoje neki drugi putevi i načini, i bude se Allahu pokoravao u skladu s odobrenjem i preporukom ljudskih umova, neka zna da je time osporio savršenost ove vjere i suprotstavio se onom s čim je došao odabrani i povjerljivi Poslanik, neka je najljepši salavat i najbolji selam na njega. Takvim postupkom on kao da vrši dopunu i otklanja nedostatke Šerijata (Allahovog zakona).

Ibn el-Madžišon veli: “Čuo sam imama Malika, Allah mu se smilovao, kako kaže: ‘Ko u islamu uvede neku novotariju, držeći je lijepom, on time smatra i tvrdi da je Muhammed, s.a.v.s., iznevjerio poslanstvo, jer Uzvišeni Allah veli: ‘Danas sam vam vjeru vašu usavršio’ pa tako ono što tada nije bilo vjerom, ne može se ni danas vjerom smatrati “

Uvođenje novotarija i traganje za nepropisanim putevima i formama nije ništa drugo do suprotstavljanje i opiranje Šerijatu. To je, ustvari, čisto slijeđenje strasti i požuda, jer postoje samo dva puta: put Šerijata i put strasti i požuda. Uzvišeni Allah kaže: 

” Pa ako ti se ne odazovu onda znaj da se oni povode samo za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju a ne Allahovu uputu ? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. ” (El-Kasas: 50) 

U časnom ajetu presuda se svodi na samo dvije stvari, jer treća ne postoji: ili se odazvati Poslaniku s.a.v.s. ili slijediti sopstvene želje i strasti.

Ako, pak, inovator, draga braćo, želi da se putem svoje novotarije približi Allahu i intenzivira svoju pokornost, onda neka zna da se iza toga kriju propusti i široki otvori za djelovanje šejtana i njegovog zavodljivog došaptavanja (vesvese). Ovaj jadni iskušenik i stradalnik ne zadovoljava se onim što je Šerijat propisao i odredio, nego izlazi iz njegovih okvira i oslobađa se njegovih ograničenja, što je vrlo često popraćeno umišljenošću (samodopadanjem) i željom za slavom, uz naklonost duše, po samoj njenoj prirodi, ka prihvatanju onoga što je novo i do tada nepoznato, kako bi prekinula dosadu i mrzovolju (jednoličnost).

Izvršavanje šerijatskih propisa i obaveza sadrži jednu vrstu napora i poteškoće za dušu jer se u njima krije suprotstavljanje strastima i odupiranje željama, pa to inovatoru teško pada (predstavlja teret), a duša (nefs) postaje aktivnija i revnija u stvarima koje se podudaraju sa njenim prohtjevima. Drugi put do svake novotarije vodi preko strasti i ličnih poriva jer novotarija, ustvari, odražava želje i prohtjeve njenog izumitelja i pronalazača (inovatora) i slijedi njegovu strast i požude (težnje) njegove duše koje ne polaze (izviru) od Šerijata, njegovih propisa i argumenata.

Otuda se na inovatoru ponekad primjećuje ulaganje velikog truda u radu i ibadetu, a razlog tome je tanahnost koju nalazi, te revnost i aktivnost koju osjeća pri tome zbog podudarnosti onoga u čemu je sa njegovim strastima. Tako su se i kršćanski monasi i kaluđeri osamljivali u svojim samostanima i manastirima, suprotno onome kako su im Istina i Pravi put nalagali.

” Toga dana neka lica će biti potištena, premorena- napaćena.” (El-Gašija: 2-3) 

” Reci: Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti a koji će misliti da je dobro ono što rade ?” (EI-Kehf: 101-104) 

” Kako mogu biti isto: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim….Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onom kome hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima Allah, doista, dobro zna sve što oni rade. (Fatir: 8)

Umjerenost u sunnetu bolja je od idžtihada (ulaganja dodatnog napora) u bid'atu (novotariji). O mu'mini, zbog novotarija i njihovih sljedbenika dešavaju se česte neosnovane rasprave na nedoličan i neislamski način i dolazi do svađa i prepirki u vjeri. A Katade, Allah mu se smilovao, tumačeći riječi Uzvišenog:

” I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli. ” (Aii-‘lmran: 105), 
rekao je: ” To su sljedbenici novotarija. “
Neki su učenjaci rekli: ” Svako pitanje koje se pojavilo u islamu i u vezi s kojim su se ljudi razišli, s tim da to razilaženje nije dovelo do neprijateljstva, mržnje i razdora među njima, spada, uistinu, u pitanja islama.A nijedno pitanje koje se pojavilo ili iskrslo prouzrokujući neprijateljstvo, mržnju, neslogu i prekidanje odnosa nema nikakve veze sa vjerom.”
Pristalice novotarija slijede mutešabih (manje jasne) ajete (i pitanja u vjeri) i nepromišljeno i samovoljno pribjegavaju te'vilu, prenesenom tumačenju, do te mjere da su riječi Uzvišenog:
“Oni čija su srca pokvarena željni smutnje i svog tumačenja, slijede one što su manje jasni” (Ali Imran: 7) 
protumačene da se odnose na sljedbenike novotarija i ličnih prohtjeva.

U Poslanikovim (hadisima) izrekama potvrđeno je da nijedna novotarija nije uvedena a da na njenom mjestu nije umrtvljen i dokinut sunnet. Ahmed, Taberanija i Bezzar prenose hadis od Gadita, a ovaj od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: 

” Nema nijednog ummeta koji nakon njegovog vjerovjesnika uvede u svoju vjeru neku novotariju da recipročno tome ne zapostavi i zanemari nešto od sunneta.” 
O vjernici, stoga bojte se Allaha i znajte da se pojavom novotarija brišu i uništavaju sunneti i da je veliki sretnik onaj ko se čvrsto prihvati sunneta, oživljava ga i njemu poziva, pa Allah dž.š., sebebom Njegovim onemogući inovatoru da uvede novotariju, uputi zalutalog ili spasi zbunjenog i neodlučnog.
Omer ibn ‘Abdul-‘ Aziz, Allah mu se smilovao, napisao je pismo Adijju ibn Ertatu povodom nekih kuderija, pa je u njemu, između ostalog, rekao: 

” Preporučujem ti da se Allaha bojiš i da budeš umjeren u Njegovoj vjeri, da slijediš sunnet Njegovog Poslanika s.a.v.s., i da se kloniš novotarija kojima su inovatori potisnuli sunnet. Drži se sunneta jer njega je uveo i propisao onaj koji zna kakva se greška, zabluda, glupost i pretjerivanje krije u onom što mu je oprečno. Zadovolji se onim što je Allah učinio njihovim zadovoljstvom, jer oni su se na osnovu znanja i kritičkog pogleda zaustavili i na granicama (sunneta) stali. Bili su sposobniji proniknuti u suštinu stvari, a zbog svojih vrlina oni to i zaslužuju; oni su preteče; rekli su onoliko koliko je dovoljno i pružili onoliko koliko je potrebno; oni koji su izostali iza njih grješni su i nepotpuni, a oni koji ih pretječu kratkovidni su i jadni; oni koji ih ne cijene neotesani su i sirovi, a oni koji ih precjenjuju pretjeruju; oni (ashabi) su između.”

Utječem se Allahu od prokletog šejtana.
” Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. ” 
(El-Ahzab: 36)

Huzejte, r.a., veli: 

”Niti jedan ibadet koga nisu praktikovali drugovi Allahovog poslanika, s.a.v.s., nemojte praktikovati ni vi, jer prvi nisu ostavili potonjima prostora za mišljenje (i dodavanja).”
 

Darimi prenosi vjerodostojnim (sahih) senedom da je Ebu-Musa ei-Eš'ari rekao Ibn-Mes'udu, r .a.: “Vidio sam u džamiji ljude kako sjede u halkama i iščekuju namaz. U svakoj halki nalazi se po jedan čovjek, a u rukama su im kamenčići, pa on govori: ‘Učite tekbir -veličajte Allaha -stotinu puta’, pa oni stotinu puta donose tekbir. Zatim on ponovo kaže: ‘Izgovarajte ‘LA ILAHE ILELLAH’ STOTINU PUTA !’, pa oni izgovore ‘la illahe illelah’ stotinu puta. Potom on ponovo veli: ‘Recite ‘subhanellah’ (slavite Allaha) stotinu puta !’, pa oni izgovore ‘subhanellah’ stotinu puta. Na to će lbn-Mes'ud reći: ‘Zašto im nisi naredio da broje njihova loša djela, a ja im garantujem da od njihovih dobrih djela neće propasti ništa.’ Zatim je otišao do jedne halke, stao pored njih i rekao: ;Šta to vidim da radite?’ Odgovorili su: ‘Ebu-Abdurrahman, kamenčićima brojimo tekbire, tehlile (la illahe illelah), tesbihe (subhanellah) i tahmide (elhamdulillah).: On im je na to rekao: ‘Prebrajajte vaša loša (hrđava) djela, a ja garantujem da od vaših dobrih djela neće propasti ništa. Teško vama, o ummetu Muhammedov, kako brzo srljate u propast ! Eto vam njegovih (Poslanikovih) ashaba prisutnih u velikom broju, i eto vam odjeće njegove, još se ni raspala nije ! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, vi ili ste u vjeri boljoj od Muhammedove ili otvarate vrata zablude i propasti !’ Oni su mu na to rekli: ‘Ebu-Abdurrahman, tako nam Allaha, samo smo dobro željeli.’ A on je dodao: ‘Koliko je onih koji žele dobro, ali ga ne dokuče !'” 
Priča se da je neki čovjek upitao Malika ibn Enesa: ” Odakle ću ihram učiniti hadž zanijetiti ?’: On mu je rekao: ” Odakle je zanijetio Allahov Poslanik, s.a.v.s.” Čovjek će na to ponovo: “A ako zanijetim ranije nego što je to on učinio ?” Malik mu je odgovorio: ” Nemoj to činiti jer se za te bojimo fitneta (iskušenja).” Čovjek opet ne miruje, pa kaže: ” Kakvo iskušenje i fitnet može biti u višku (hajra) dobra ?” Malik odgovori na to: ” Uzvišeni Allah kaže: 
” Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu: da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ” (En-Nur: 63)
A ima li većeg iskušenja od toga da smatraš da ti je podareno dobro koje nije bilo podareno Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. ?”
 
Zato se bojte Allaha, Allah vam se smilovao, i slijedite put prvih generacija. Držite se slijeđenja, bježite od uvođenja novotarija.

____________________________________________________________

Ovo spada u ono sa čime su strani običaji preplavili Allahov subhanehu ve te’ala šerijat. U zajednicu su ušli pokvareni običaji ljudi koji ne poštuju Allahove subhanehu ve te’ala propise. U ovome se stiglo toliko daleko da čak, ako ih neko opominje sa Allahovim subhanehu ve te’ala propisima iznoseći dokaze sa objašnjenjem biva optužen za kidanje rodbinskih veza, nazadnost, otežavanjem i sumnjičenjem u pogledu dobrih namjera.
 
Rukovanje sa amidžićnom (amidžinom kćerkom), tetičnom i dajdžićnom postalo je u našoj zajednici lakše od pijenja vode, a da su u ovo gledali vidljivošću koja opaža opasnost ovakvog ponašanja bilo bi bolje.
 
Resulullah sallallahu alejhi ve selleme kaže:
 
“ Da nekog udare željeznom iglom u glavu bolje je za njega nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena za dodir. ” [Hadis bilježi Taberani 212/20, a nalazi se i u Sahihul džamiu 4921.]
 
Nema sumnje da ovo spada u blud ruke kao što je rekao Resulullah s.a.v.s.:
“ Dva oka čine blud, dvije ruke čine blud, dvije noge čine blud, polni organ čini blud.” [Hadisbilježi Imam Ahmed 412/1, a nalazi se i u Sahihul džamiu 4126.]
 
Da li je iko čišćeg srca od Resulullaha s.a.v.s., a on je rekao: 
“ Zaista se ja ne rukujem sa ženom. ” [Hadis bilježi Imam Ahmed 357/6, a
nalazi se i u Sahihul džamiu 2509.]
 
Resulullah s.a.v.s. je također rekao: 
“ Zaista ja ne dodirujem ruke žena. ” [Bilježi ga Taberani u Kebiru, a nalazi se i u Sahihul džamiu 7054.]
 
Od Aiše radijallahu anha se prenosi: 
“ Ne, tako mi Allaha, Resulullahova s.a.v.s. ruka nikada nije dodirnula žensku ruku, a osim toga one su mu dale prisegu riječima.” [Bilježi ga Muslim 1489/3]
 
Prenosi Umejma bint Rukajja radijallahu anha da je rekao Poslanik s.a.v.s.:
 
” Ne rukujte se sa ženama, i ono što sam rekao jednoj ženi, kao da sam rekao stotinama drugih žena ”  Hadis bilježe Imam Ahmed, Tirmizija I Hakim
Pa neka se boje Allaha subhanehu ve te’ala oni koji svojim ženama prijete razvodom, ako se ne rukuju s njihovom braćom. Neophodno je da se zna da je rukovanje preko odjeće isto tako zabranjeno.
 
Iz knjige “Muharemati” od Šejha Munedždžida – Pripremio Šerif Fazlić –
Islamski časopis El-Asr br. 4
Ovo spada u ono sa čime su strani običaji preplavili Allahov subhanehu ve te’ala šerijat. U zajednicu su ušli pokvareni običaji ljudi koji ne poštuju Allahove subhanehu ve te’ala propise. U ovome se stiglo toliko daleko da čak, ako ih neko opominje sa Allahovim subhanehu ve te’ala propisima iznoseći dokaze sa objašnjenjem biva optužen za kidanje rodbinskih veza, nazadnost, otežavanjem i sumnjičenjem u pogledu dobrih namjera.
 
Rukovanje sa amidžićnom (amidžinom kćerkom), tetičnom i dajdžićnom postalo je u našoj zajednici lakše od pijenja vode, a da su u ovo gledali vidljivošću koja opaža opasnost ovakvog ponašanja bilo bi bolje.
 
Resulullah sallallahu alejhi ve selleme kaže:
 
“ Da nekog udare željeznom iglom u glavu bolje je za njega nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena za dodir. ” [Hadis bilježi Taberani 212/20, a nalazi se i u Sahihul džamiu 4921.]
 
Nema sumnje da ovo spada u blud ruke kao što je rekao Resulullah s.a.v.s.:
“ Dva oka čine blud, dvije ruke čine blud, dvije noge čine blud, polni organ čini blud.” [Hadisbilježi Imam Ahmed 412/1, a nalazi se i u Sahihul džamiu 4126.]
 
Da li je iko čišćeg srca od Resulullaha s.a.v.s., a on je rekao: 
“ Zaista se ja ne rukujem sa ženom. ” [Hadis bilježi Imam Ahmed 357/6, a
nalazi se i u Sahihul džamiu 2509.]
 
Resulullah s.a.v.s. je također rekao: 
“ Zaista ja ne dodirujem ruke žena. ” [Bilježi ga Taberani u Kebiru, a nalazi se i u Sahihul džamiu 7054.]
 
Od Aiše radijallahu anha se prenosi: 
“ Ne, tako mi Allaha, Resulullahova s.a.v.s. ruka nikada nije dodirnula žensku ruku, a osim toga one su mu dale prisegu riječima.” [Bilježi ga Muslim 1489/3]
 
Prenosi Umejma bint Rukajja radijallahu anha da je rekao Poslanik s.a.v.s.:
 
” Ne rukujte se sa ženama, i ono što sam rekao jednoj ženi, kao da sam rekao stotinama drugih žena ”  Hadis bilježe Imam Ahmed, Tirmizija I Hakim
Pa neka se boje Allaha subhanehu ve te’ala oni koji svojim ženama prijete razvodom, ako se ne rukuju s njihovom braćom. Neophodno je da se zna da je rukovanje preko odjeće isto tako zabranjeno.
 
Iz knjige “Muharemati” od Šejha Munedždžida – Pripremio Šerif Fazlić –
Islamski časopis El-Asr br. 4
Traženje nauke kod neznalica



Mali predznaci Sudnjeg dana – mr Fuad Sedić

Ebu Umejje el-Džumehi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Tri su stvari od predznaka Sudnjeg dana: prvo je, tražiti nauku kod neukih…” (sahih – Prenosi ga Ibnu Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 20 (61). Pogledati Fath ul-Bari 1/143 i Sahih ul Dzami es-Sagir 2203)

Abdullah Ibnu Mubarek koji je prenio ovaj hadis je upitan:
 

– A ko su ti neuki ?

– To su oni koji govore prema svojim hirovima i nedozrelim mišljenjima, – odgovori on.

Također, govoreći o takvim ljudima je rekao: 

” To su oni koji su uzimali znanje od neukih, tj. od onih koji uvode i sprovode bid`ate (novotarije) u vjeri. “  

(fusnota od Kitab uz-Zuhd, str 31, obrada Habib ur-Rahmana El-E`azemija)


Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhu, kaže: 

” Ljudi će biti i ostati na ispravnom putu sve dok budu uzimali znanje i praksu od Poslanikovih, sallallahu `alejhi we sellem, ashaba, radijallahu `anhum, i od učenih ljudi, ali kada im znanje počne dolaziti od neukih, čiji su hirovi, nahođenja i stremljenja razjedinjeni, onda će biti upropašteni. ” (sahih – Prenosi ga Ibnul Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 281 (815), Et-Taberani u Kebiru i El-Evsatu i Abdurrezak u El-Musannifu, 11/346).

Nema sumnje da se u one od kojih ne treba uzimati znanje ubrajaju orijentalisti i svi oni koji ne žele dobro islamu i muslimanima, šireći neistine o toj vjeri i unoseći sumnju i smutnju među njene pripadnike.

Traženje nauke kod neznalica



Mali predznaci Sudnjeg dana – mr Fuad Sedić

Ebu Umejje el-Džumehi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Tri su stvari od predznaka Sudnjeg dana: prvo je, tražiti nauku kod neukih…” (sahih – Prenosi ga Ibnu Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 20 (61). Pogledati Fath ul-Bari 1/143 i Sahih ul Dzami es-Sagir 2203)

Abdullah Ibnu Mubarek koji je prenio ovaj hadis je upitan:
 

– A ko su ti neuki ?

– To su oni koji govore prema svojim hirovima i nedozrelim mišljenjima, – odgovori on.

Također, govoreći o takvim ljudima je rekao: 

” To su oni koji su uzimali znanje od neukih, tj. od onih koji uvode i sprovode bid`ate (novotarije) u vjeri. “  

(fusnota od Kitab uz-Zuhd, str 31, obrada Habib ur-Rahmana El-E`azemija)


Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhu, kaže: 

” Ljudi će biti i ostati na ispravnom putu sve dok budu uzimali znanje i praksu od Poslanikovih, sallallahu `alejhi we sellem, ashaba, radijallahu `anhum, i od učenih ljudi, ali kada im znanje počne dolaziti od neukih, čiji su hirovi, nahođenja i stremljenja razjedinjeni, onda će biti upropašteni. ” (sahih – Prenosi ga Ibnul Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 281 (815), Et-Taberani u Kebiru i El-Evsatu i Abdurrezak u El-Musannifu, 11/346).

Nema sumnje da se u one od kojih ne treba uzimati znanje ubrajaju orijentalisti i svi oni koji ne žele dobro islamu i muslimanima, šireći neistine o toj vjeri i unoseći sumnju i smutnju među njene pripadnike.

Da'wa (pozivanje u islam) jedan je od najboljih načina služenja (robovanja) Allahu dž.š. To je, zaista, plemenita dužnost koje se muslimani moraju prihvatiti prije svega zato što je to sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Uzvišeni Allah nas uvjerava ne samo da se pozivanjem u islam može postići sreća i zadovoljstvo, već nam obećava i veliku nagradu za to. Kur'anske zapovijesti bi trebalo da nas podstaknu da pozivamo druge na put istine kao što Allah, dž. š. kaže:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.” (Ali Imran, 104.)
A onaj koji donosi istinu i oni koji vjeruju u nju, oni su bogobojazni, sve što zažele u Gospodara svoga će naći, to će biti nagrada onima koji su dobra djela čInili. Da bi Allah preko ružnih postupaka njihovih prešao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio.” ( Az-Zumar, 33.-35.)
Da bismo u da'wi bili uspješni potrebno je da slijedimo običaje i navike Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je posjedovao visok stepen morala. Allah dž.š. kaže:
Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” ( El-Ahzab, 21.)
Jedna od osobina Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se moramo međusobno natjecati jeste i ljubav i pokornost Allahu, dž. š. Od nas se traži da budemo pokorni Allahovi robovi i da budemo uspješni u da'wi, a sve to nadajući se Allahovoj dž.š. milosti i blagoslovu. U našim dovama moramo iskreno moliti Allaha Uzvišenog da se nemuslimani odazovu pozivu Istine. Međutim, Allah upućuje ljude. Bez obzira koliko se trudili da drugima objasnimo Istinu, oni je nikada neće prihvatiti sve dok Allah, dž.š., ne otvori njihova srca da je čuju. Allah dž.š, kaže:
Onome koga Allah želi da uputi – on srce njegovo prema islamu oraspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – on srce njegovo stegne i umornim učIni kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (El-E'nam, 125.)
Da bismo bili upućeni i na taj načIn uspjeli, moramo znati kako i na koji način steći Allahovu, dž.š., ljubav. On dž.š. kaže u Časnom Kur'anu:
Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite. I vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – a Allah prašta i samilostan je.” (Ali ‘Imran, 31.)
One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)
Uslov za primanje naših dova jeste ostavljanje svih bida'ta (novotarija u vjeri). Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašava važnost poznavanja i slijeđenja Kur'ana i sunneta i u isto vrijeme nas upozorava da izbjegnemo bid'ate. Od Džabir b. Abdullaha se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:” Allahova Knjiga je najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda” (Muslim).
Islam je u potpunosti savršena vjera, jer je obuhvatio sve pore ljudskog života. Kur'an i sunnet su dva autentična izvora Božije upute primjenljiva za svako društvo, u svako vrijeme i u svim okolnostima. Islam je Allahova odabrana vjera. On ju je usavršio za cijelo čovječanstvo. Svaki razuman čovjek koji prihvata vjeru u Jednog Boga vidjeće da je islam jedini pravi odgovor na traženje Njegovog spasa i vječnog zadovoljstva na budućem svijetu. Kur'an i sunnet su dovoljni za prezentaciju islama, kako muslimanima tako i nemuslimanima. 
Bilo kakvo navođenje, citiranje ili pak prepisivanje stihova iz Tore ili dijelova iz Biblije, nije dozvoljeno i to je bid'at. Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu nikad koristili Bibliju da bi prenosili istinu drugima. Čak je Ibn Abbas, r.a., savjetovao muslimane da ehlul-kitabije (kršćane i jevreje), gledajući na njihove svete knjige kao iskrivljene, smatraju nevjernicima. Ubejedullah ibn Abdullah ibn Utbe prenosi da je Ibn Abbas, r.a. rekao:” O vjernici! Kako to da pitate ehlul-kitabije pored vaše knjige (Kur'ana) koja je objavljena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i u njoj je posljednje što je Allah dž.š. objavio i vi to učite. To je Knjiga koja nije iskrivljena. Allah vam objavljuje da su ehlul-kitabije svojim vlastitim rukama iskrivili ono što im je bilo objavljeno i rekli su za svoje iskrivljene knjige:” Ovo je od Allaha”, ne bi li samo stekli kakvu dunjalučku korist“. Ibn Abbas još dodaje:” Zar znanje objavljeno vama nije dovoljno da vas spriječi da njih pitate? Tako mi Allaha, ja nikada nisam vidio niti jednog od njih da vas pitaju što vam je objavljeno“. (Buhari
Drugi način kako bismo mogli steći Allahovu ljubav jeste vjerovati i raditi dobra djela. Svoju ljubav i pokornost Allahu, dž.š., možemo iskazati ne samo kroz obavezne radnje, već i kroz obavljanje nafila. Jedna od najvažnijih nafila je noćni namaz (kijamu-l-lejl). Allah, dž.š., naredio je Svome Poslaniku, s.a.v.s, da obavlja noćni namaz, što je on, naravno, činio i što je postalo sastavnim dijelom njegove prakse (sunnet). Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: 
O TI, UMOTANI! PROBDIJ NOĆ, OSIM MALOG DIJELA: POLOVINU NJEZINU ILI MALO MANJE OD NJE, ILI MALO VIŠE OD NJE, I IZGOVARAJ KUR'AN PAŽLJIVO, MI ĆEMO TI, DOISTA, TEŠKE RIJEČI SLATI, TA USTAJANJE NOĆU, ZAISTA, JAČE DJELUJE I IZGOVARA SE JASNIJE, A TI DANJU IMAŠ, DOISTA MNOGO POSLA. I SPOMINJI IME GOSPODARA SVOGA I NJEMU SE POTPUNO POSVETI, – ON JE GOSPODAR ISTOKA I ZAPADA, NEMA BOGA OSIM NJEGA, I NJEGA UZMI ZA ZAŠTITNIKA!” (Muzzemil, 1-9.) 
Ako bismo noćni namaz (kijamu-l-lejl) učinili dijelom naše prakse, postali bismo mnogo bolji i pokorniji našem Stvoritelju Ebu Zerr r.a. prenosi da mu je Poslanik s.a.v.s. rekao:“ Vi niste u prednosti nad narodima crvene ili crne kože, osim ako ih ne nadmašite u pokornosti“. (Tirmizi, Ahmed). Onog momenta kada smo postali pokorni Allahu, dž.š., tada smo stekli pravo na Allahovu ljubav. Allah na nas spusti svoj blagoslov i učini da budemo voljeni i od strane meleka i od ljudi uključujući i nemuslimane kojima je upućen naš poziv (da'wet). 
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisi-kudsiji rekao:’ Allah dž.š.kaže;” Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti, jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga“. (Buhari
Ebu Hurejre r.a. takođe prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Kada Allah zavoli neku osobu, On pozove Džibrila govoreći mu, Allah voli tog i tog, o Džibrilu voli ga i ti. I Džibril bi ga zavolio, te bi to obznanio među stanovnicima nebesa. Allah voli tog i tog, zato bi i vi trebali da ga volite i tako bi ga i svi stanovnici nebesa zavoljeli, a na taj način i stanovnici Zemlje”. (Buhari 4-431) 
Za vrijeme klanjanja noćnog namaza trebalo bi učiti dove i moliti Allaha, dž.š., kako bi svi oni koji su još uvijek u zabludi i mraku osjetili svjetlo islama. Allahovom voljom te dove će biti primljene, inša-Allah, zbog toga što je vrijeme obavljanja noćnog namaza vrijeme u kome Allah, dž.š., posebno prima dove. 
Sljedeći hadis može poslužiti kao inspiracija da što više molimo Allaha u tom blagoslovljenom dijelu noći. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:” Naš Gospodar, Hvaljeni i Uzvišeni, svake noći u njenoj zadnjoj trećini se spusti na nama najbliže nebo i pita:Ima li neko ko Mi dovu upućuje kako bih udovoljio njegovoj molbi ? Ima li neko da traži nešto od Mene da bih udovoljio njegovom zahtjevu ? Ima li neko da moli za oprost da mu oprostim ?” (Buhari, 2-246) Poznavanje važnosti noćnog namaza je za našu ličnu korist. Dove nam ne služe samo da bi bile uslišane već isključivo da bismo zaradili Allahovo zadovoljstvo. 
 S engleskog preveo: Admir Čerim – NH – 2003 –