Arhive za ‘oprost’ kategoriju

Imam ibn Qudaama al-Maqdisi

 

Obmanjeni ovim svijetom, Allahovim oprostom ili svojim djelima.

Mnogi ljudi u žive u zabludi u pogledu ovog svijeta, govoreći:

” Keš je bolji od kredita; ovaj svijet je keš, dok je idući svijet kredit. ” 

Ovo je njihova zabluda. Čovjekov život na ovom svijetu, prije nego on izdahne, zaista je nemjerljivi dio njegovog života, kad se uzme u obzir i idući svijet.  Ovo je zabluda nevjernika. A što se tiče onih koji su potopljeni u grijehe, dok je njihova vjera u vječne istine i dalje ispravna, oni dijele dio ove obmane sa nevjernicima preferirajući ovaj svijet, međutim, njihov slučaj je lakši nego onaj od nevjernika, jer će ih njihove osnove islamskog vjerovanja i djelovanja sačuvati od kazne koja vječno traje.

Obmanjeni Allahovim oprostom

Drugi griješnici su u zabludi govoreći:

” Allah je Velikodušan, mi se jedino oslanjamo na Njegov oprost “, dok nam učeni kažu da ako neko žudi za nečim, on svojim djelima teži ka tome, i da onaj koji se boji nečega, on se toga kloni. Ko god se nada oprostu, a i dalje nastavlja sa lošim djelima, živi u zabludi. Čovjek mora znati da je Allah, s.w.t.a. uz Svoju veliku milost, strog u kažnjavanju, i da je već odredio da će nevjernici zauvijek ostati u Džehennemu, iako Ga njihov kufr ne pogađa ni najmanje… Allah je učinio da neki od njegovih robova prođu kroz ispite na ovom svijetu, iako ih je Allah `azza wa džall u stanju otkloniti. Osim toga, u srca nam je usadio strah od Njegove kazne. Kako da ne budemo u strahu ? Strah (od kazne) i nadanje (za nagradom) navode čovjeka na radnju. To što ne vodi ljude ka djelima je zabluda, što je jasno iz činjenice da ‘nadanje’ većine ljudi njih navodi ili da ništa ne urade ili da više vole neposlušnost i nepokornost. 

Čudno je da su rani muslimani i radili i bojali se, dok se danas ljudi, iako su itekako lošiji, osjećaju sigurno i mirno kao da oni znaju bolje o Velikodušnosti Allaha ta`aala, nego Poslanici i saalihuun (oni koji čine dobra djela). Kad bi se oprost mogao dobiti pustim željama, pa zašto bi se rani muslimani umarali i toliko plakali ? Ne kori li Allah židove i kršćane za išta drugo kada kaže:  

” I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: – Biće nam oprošteno ! A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi – a oni čitaju ono što je u njoj – da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se !” [Kur'an – 7:169]


Ova zabluda liči zabludi ljudi koji čine i dobro i loše, ali više lošeg, dok zamišljaju da su njihova dobra djela veća. Oni mogu dati dirhem kao sadaku dok su na bespravan način zaradili mnogo veću sumu, oslanjajući se na tu darežljivost, što je slično stavljanju jednog dirhema na jedan teg, a hiljadu na drugi, nadajući se da će prvi prevagnuti. Ili, neki drugi misli da su njegova dobra djela više od njegovih loših djela, zato što on vodi račun samo o svojim dobrim djelima, a zaboravlja svoja loša djela i svoje grijehe. Npr., on kaže: ” Astaghfir Allah ” [Nek mi Allah oprosti] i ” Subhan Allah ” [Allah je slavljen i iznad je nesavršenstava i mana koje mu nevjernici pripisuju] sto puta dnevno, a onda provede ostali dio dana ogovarajući muslimane, imajući u vidu nagradu za ” Subhan Allah “, ” Astaghfir Allah “, zaboravljajući kaznu za ogovaranje i  zabranjeni govor.
Otklanjanje zabluda
Ako neko prigovara što nisam pomenuo ni jednu radnju koja u sebi ne sadrži zabludu i obmanu, odgovor je da uspjeh u budućem životu zavisi o sljedećoj stvari: jačanju svog srca. Svako je u stanju da ojača svoje srce osim onaj koji nije iskren. Kada bi čovjek bio zauzet onim svijetom kao što je sa ovim, on bi sigurno bio u stanju da to ostvari. Rani muslimani su uspjeli, što je slučaj i sa onim koji su ih uistinu slijedili.

Tri stvari koje mogu pomoći čovjeku da se otarasi zabluda:
  • Um, istinsko svjetlo pomoću kojeg je čovjek u stanju da spozna realnost stvari oko njega.
  • Znanje, pomoću kojeg čovjek spozna sebe, svog Gospodara, svoj život na ovom svijetu i svoj život na idućem svijetu.
  • Učenje, pomoću kojeg je čovjek u stanju da iz svojih grešaka nauči ono što će ga približiti i uputiti ka Allahu ta`aala.

Kada čovjek učini sve ovo, mora da bude obazriv da ga šejtan ne prevari i da ga ne učini od onih koji žele da budu lideri i vođe, ili od onih koji se osjećaju sigurnim od Allahovog Plana. 

Strah nikada ne smije biti odsutan iz srca vjernika. Neka nas Allah zaštiti od zabluda i uputi nas da završimo svoje živote u dobru. Uistinu, on je blizu (sve čuje) i odgovara na dove vjernika.

OBMANJENI

Posted: 11 Maja, 2012 in dawa, oprost
Imam ibn Qudaama al-Maqdisi

 

Obmanjeni ovim svijetom, Allahovim oprostom ili svojim djelima.

Mnogi ljudi u žive u zabludi u pogledu ovog svijeta, govoreći:

” Keš je bolji od kredita; ovaj svijet je keš, dok je idući svijet kredit. ” 

Ovo je njihova zabluda. Čovjekov život na ovom svijetu, prije nego on izdahne, zaista je nemjerljivi dio njegovog života, kad se uzme u obzir i idući svijet.  Ovo je zabluda nevjernika. A što se tiče onih koji su potopljeni u grijehe, dok je njihova vjera u vječne istine i dalje ispravna, oni dijele dio ove obmane sa nevjernicima preferirajući ovaj svijet, međutim, njihov slučaj je lakši nego onaj od nevjernika, jer će ih njihove osnove islamskog vjerovanja i djelovanja sačuvati od kazne koja vječno traje.

Obmanjeni Allahovim oprostom

Drugi griješnici su u zabludi govoreći:

” Allah je Velikodušan, mi se jedino oslanjamo na Njegov oprost “, dok nam učeni kažu da ako neko žudi za nečim, on svojim djelima teži ka tome, i da onaj koji se boji nečega, on se toga kloni. Ko god se nada oprostu, a i dalje nastavlja sa lošim djelima, živi u zabludi. Čovjek mora znati da je Allah, s.w.t.a. uz Svoju veliku milost, strog u kažnjavanju, i da je već odredio da će nevjernici zauvijek ostati u Džehennemu, iako Ga njihov kufr ne pogađa ni najmanje… Allah je učinio da neki od njegovih robova prođu kroz ispite na ovom svijetu, iako ih je Allah `azza wa džall u stanju otkloniti. Osim toga, u srca nam je usadio strah od Njegove kazne. Kako da ne budemo u strahu ? Strah (od kazne) i nadanje (za nagradom) navode čovjeka na radnju. To što ne vodi ljude ka djelima je zabluda, što je jasno iz činjenice da ‘nadanje’ većine ljudi njih navodi ili da ništa ne urade ili da više vole neposlušnost i nepokornost. 

Čudno je da su rani muslimani i radili i bojali se, dok se danas ljudi, iako su itekako lošiji, osjećaju sigurno i mirno kao da oni znaju bolje o Velikodušnosti Allaha ta`aala, nego Poslanici i saalihuun (oni koji čine dobra djela). Kad bi se oprost mogao dobiti pustim željama, pa zašto bi se rani muslimani umarali i toliko plakali ? Ne kori li Allah židove i kršćane za išta drugo kada kaže:  

” I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: – Biće nam oprošteno ! A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi – a oni čitaju ono što je u njoj – da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se !” [Kur'an – 7:169]


Ova zabluda liči zabludi ljudi koji čine i dobro i loše, ali više lošeg, dok zamišljaju da su njihova dobra djela veća. Oni mogu dati dirhem kao sadaku dok su na bespravan način zaradili mnogo veću sumu, oslanjajući se na tu darežljivost, što je slično stavljanju jednog dirhema na jedan teg, a hiljadu na drugi, nadajući se da će prvi prevagnuti. Ili, neki drugi misli da su njegova dobra djela više od njegovih loših djela, zato što on vodi račun samo o svojim dobrim djelima, a zaboravlja svoja loša djela i svoje grijehe. Npr., on kaže: ” Astaghfir Allah ” [Nek mi Allah oprosti] i ” Subhan Allah ” [Allah je slavljen i iznad je nesavršenstava i mana koje mu nevjernici pripisuju] sto puta dnevno, a onda provede ostali dio dana ogovarajući muslimane, imajući u vidu nagradu za ” Subhan Allah “, ” Astaghfir Allah “, zaboravljajući kaznu za ogovaranje i  zabranjeni govor.
Otklanjanje zabluda
Ako neko prigovara što nisam pomenuo ni jednu radnju koja u sebi ne sadrži zabludu i obmanu, odgovor je da uspjeh u budućem životu zavisi o sljedećoj stvari: jačanju svog srca. Svako je u stanju da ojača svoje srce osim onaj koji nije iskren. Kada bi čovjek bio zauzet onim svijetom kao što je sa ovim, on bi sigurno bio u stanju da to ostvari. Rani muslimani su uspjeli, što je slučaj i sa onim koji su ih uistinu slijedili.

Tri stvari koje mogu pomoći čovjeku da se otarasi zabluda:
  • Um, istinsko svjetlo pomoću kojeg je čovjek u stanju da spozna realnost stvari oko njega.
  • Znanje, pomoću kojeg čovjek spozna sebe, svog Gospodara, svoj život na ovom svijetu i svoj život na idućem svijetu.
  • Učenje, pomoću kojeg je čovjek u stanju da iz svojih grešaka nauči ono što će ga približiti i uputiti ka Allahu ta`aala.

Kada čovjek učini sve ovo, mora da bude obazriv da ga šejtan ne prevari i da ga ne učini od onih koji žele da budu lideri i vođe, ili od onih koji se osjećaju sigurnim od Allahovog Plana. 

Strah nikada ne smije biti odsutan iz srca vjernika. Neka nas Allah zaštiti od zabluda i uputi nas da završimo svoje živote u dobru. Uistinu, on je blizu (sve čuje) i odgovara na dove vjernika.

Salam alejk Nađa,

Ne znam kako da započnem ovu moju poruku jer znam kada si vidjela moje ime da si očekivala još jednu provokaciju i uznemiravanje sa moje strane ali obećajem ti da te više nikad neću uznemiravat niti ti nepravdu činit jer si promjenila moj život i dugujem ti dok sam živ.

Kada sam počeo da ti pišem prve poruke to je bilo u vrijeme kada sam te svim srcem mrzio i silno želio da te vidim poniženu slabu i bespomoćnu. Pitaš se zašto ?

Bio sam član grupe „Barenje muslimanki surama iz Kurana“ i kao nekakav manijak maštao o tome da izazovemo nešto spektakularno poput spaljivanja Kurana, jer sam zaista mrzio svaku ženu muslimanku sa hidžabom i svakog muškarca sa bradom smatrajući da nas vaš način oblačenja i razmišljanja udaljava od ulaska u E.U. i da vi šaljete ružnu sliku o BiH kao o zemlji koja umjesto da napreduje vraća se u kameno doba. Imao sam grozno mišljenje o svima i dopisivao se sa pokrivenim ženama u želji da ih „zbarim“……

Ti si napisala reagovanje na naš poziv da spalimo Kuran i to me jako naljutilo. Čitajući tvoje odvažne riječi i poziv da nas „zabijete u zemlju“ i sve ostalo što si napisala kao da imaš neku veliku hrabrost i moć, išlo mi je na živce i užasno sam želio da ti se krvi napijem. Nisam mogao dokučit ko si ti, odakle ti hrabrost da pišeš kao da si nedokučiva … Užasno sam te mrzio i postao opsjednut tobom.

Znao sam ranije gdje živiš pa sam se trudio da se sretnemo i kovao plan kako da ti skinem niqab na ulici, kako da te oborim i otkrijem dijelove tvog tijela, imao sam velike planove.

Jedan dan sam čekao preko puta tvoje zgrade kao i mnogo puta ranije i kada sam te vidjeo da izlaziš krenuo sam prema tebi već smišljenog plana da te kao slučajno gurnem i oborim, ali kada sam došao na korak ispred tebe, spotakao sam se na stepenicu i pao a moj mobitel i ključevi su pali pred tvoje noge. Ljubazno si pokupila moje stvari i upitala me jesam li se povrijedio. Nemaš pojma koliko sam te mrzio dok sam gledao tvoje prekrasne plave oči sa sjajem koji mi je slao nekakvu poruku koju nisam mogao razumit. Mrzio sam te. Užasno sam te mrzio što si bila tako ljubazna. Nadam se da se toga ne sjećaš i da se nikad više nećemo sresti. Odvratio sam grubo da gledaš svoja posla, a ti si rekla da me Alah uputi i da mi olakša. Još više sam te mrzio. Otišla si u tvom smjeru, a ja u mom.

Pola sata poslije, dok sam smišljao novi plan, upalio sam TV i vidjeo tebe na njemu. Gostovala si na Hayatu sa još nekim ljudima. Pričala si o Alahu, Islamu, a ja te još više zamrzi i poče proklinjat Hayat koji ti je dao toliko prostora da “vaziš“ milonima ljudi. Mrzio sam i one druge učesnike što su te onako podržavali i zadivljeni tobom bili. Nisam mogao više da gledam emisiju, krenuo sam ugasit, ali ti poče pričat nešto u smislu kako kada bi se cijeli svijet udružio protiv tebe ništa ti ne može dok je Alah s tobom, kako te ne zanima da li te ljudi hvale i kude, jer to jednako prihvataš. Pričala si još u tom smislu ali meni je stalno odzvanjalo ono „kad bi se cijeli svijet udružio protiv mene dok je Alah sa mnom ništa mi ne mogu“. Sjetih se sebe kako sam krenuo da tebe gurnem a nešto je mene gurnulo pa umjesto da ti padneš pred moje noge padoh ja pred tvoje. Dugo sam o tome razmišljao.

Ipak jednako sam te mrzio. Mrzio sam onu tvoju odlučnost, hrabrost i elokvenstnost. Mrzio sam što se ponašaš kao da ti je cijeli svijet podčinjen i što si tako samouvjerena.

Čitao sam tvoje tekstove, nastavio te provocirat, a ti uvijek smireno odgovarat. Došao sam i danas sa namjerom da te provociram, ali pročitah ovaj tvoj tekst o čovjeku u džhenemu i vidjeh sebe kao tog čovjeka, kao da si mene gledala i o meni opisala. Uhvatio me je veliki strah Nađa.

Trebao bih da te sada još više mrzim jer si mi pokvarila prvomajske planove, ali danas te osjećam kao najvredniju osobu na svijetu, jer si mi otvorila oči i izvukla me iz tame. Otišao sam prvi put u džamiju i dugo ostao u njoj. Bilo mi je prelijepo Nađa. Najljepši osjećaj koji sam ikada u životu osjetio.

Ne znam ja o Islamu onoliko koliko ti, ali želim da učim. Ne znam da klanjam, ali želim da živim i spavam u džamiji. Kupio sam danas puno knjiga za novac koji sam planirao potrošit na alkohol, mezu i ostale harame. Hvala ti što si tako jaka. Hvala ti što nisi bila gruba prema meni. Hvala ti na ovom tekstu. Hvala ti što si mi pokazala put i oprosti mi ako ikako možeš.

Znam da nemam nikakvog prava da tražim tvoj oprost nakon svih poruka i ovoga što sam ti napisao ali ako ikako možeš oprosti mi. Nadam se i molim Alaha da si zaboravila moj lik, a ako me se sjetiš i na ulici me ponovo sretneš slobodno me pljuni bit će mi lakše. Slobodno me zgazi i u zemlju, zabij, jer ja to zaslužujem. Ne znam na koji način da ti se odužim, ali ću svakako smisliti neki. Molim te oprosti mi i pokušaj zaboravit sve ružne riječi koje sam ti u neznanju napisao.

Oprosti Nađa ovom griješniku koji se odista iskreno kaje za sve grijehe prema tebi i prema svima drugima. Naučit ću biti bolji čovjek. Potrudit ću se da budem poput tebe jer bolji uzor mi ne treba. Sve najbolje ti od srca želim.


Nađa:


Danas sam ostala bez riječi nakon što sam pročitala poruku koja je došla sa nicka koji me već dugo vremena provocirao i zasipao groznim porukama pa navedenu poruku prenosim u cijelosti a ujedno i odgovaram javno jer je pošiljalac izbrisao profil.

Cijenjeni brate,

Veoma sam pijatno iznenađena tvojom porukom i jako mi je žao što si ukinuo svoj profil pa nisam u mogućnosti da ti odgovorim privatnom porukom ali te molim, ukoliko ne želiš da se javiš meni, da uspostaviš kontakt sa nekim od braće daijja ili braće koji se nalaze u mojim prijateljima pa makar i ne rekao ove pojedinosti oko tvoje teobe, jer potrebna ti je pomoć u ovim danima tvoje inša-Allah iskrene teobe kada te šejtan l.a neće ostaviti na miru.

Što se tiče moga halala, za to se nimalo ne brini, sve ti halalim i molim Uzvišenog Allaha da ti se smiluje i oprosti ti, te pomogne te da istraješ na Njegovom putu, amin.

Znaj da Allah prašta sve ono što je bilo prije teobe pa iskoristi tu blagodat za tvoj novi početak. Uči stalno dovu kojom ćeš tražit od Allaha da te zaštiti da ne skreneš nakon što te na Pravi put uputio i potrudi se da budeš od onih koji će postati Allahovi miljenici kojima je Allah dovoljan zaštinik, pomogač, opskrbitelj.

Obzirom da si se kretao u veoma lošem društvu, sigurno da ćeš od njih doživljavat velike spletke i provociranja, ali ne zaboravi da je vjerniku najpreče Allahovo zadovoljstvo a lažni prijatelji koji te na zlo navode nikakvu pažnju ne zaslužuju, jer na Sudnjem danu ni ti njima niti oni tebi neće moći nimalo pomoći.

Nastavi učiti o svojoj vjeri i čvrsto se drži Allahovog užeta praktikujući Kur'an i Sunet u svom svakodnevnom životu. Allah dž.š.,naš Gospodar, prašta grijehe i većim zalimima pa ko sam ja (obična griješnica) da tebi ne oprostim!? Zbog toga se nimalo nemoj ustručavat da zatražiš savjet ili pomoć od mene ili bilo koga od braće sa SEBILA ili meni bliske braće koja će ti rado pomoći, jer mi smo braća i sestre po najčvršćoj vezi. Znaj da je tvoje pokajanje samo Allahova milost prema tebi i da Nađa Dizdarević nema ništa s tim a drago mi je ako je Allah moj tekst učinio sebebom tvoje upute, jer tada je to Allahova milost prema meni. Elhamdulillah.

Molim Allaha da učvrsti korake tvoje na putu do Dženneta Firdewsa, amin !



Preuzeto sa: sebil.eu

Salam alejk Nađa,

Ne znam kako da započnem ovu moju poruku jer znam kada si vidjela moje ime da si očekivala još jednu provokaciju i uznemiravanje sa moje strane ali obećajem ti da te više nikad neću uznemiravat niti ti nepravdu činit jer si promjenila moj život i dugujem ti dok sam živ.

Kada sam počeo da ti pišem prve poruke to je bilo u vrijeme kada sam te svim srcem mrzio i silno želio da te vidim poniženu slabu i bespomoćnu. Pitaš se zašto ?

Bio sam član grupe „Barenje muslimanki surama iz Kurana“ i kao nekakav manijak maštao o tome da izazovemo nešto spektakularno poput spaljivanja Kurana, jer sam zaista mrzio svaku ženu muslimanku sa hidžabom i svakog muškarca sa bradom smatrajući da nas vaš način oblačenja i razmišljanja udaljava od ulaska u E.U. i da vi šaljete ružnu sliku o BiH kao o zemlji koja umjesto da napreduje vraća se u kameno doba. Imao sam grozno mišljenje o svima i dopisivao se sa pokrivenim ženama u želji da ih „zbarim“……

Ti si napisala reagovanje na naš poziv da spalimo Kuran i to me jako naljutilo. Čitajući tvoje odvažne riječi i poziv da nas „zabijete u zemlju“ i sve ostalo što si napisala kao da imaš neku veliku hrabrost i moć, išlo mi je na živce i užasno sam želio da ti se krvi napijem. Nisam mogao dokučit ko si ti, odakle ti hrabrost da pišeš kao da si nedokučiva … Užasno sam te mrzio i postao opsjednut tobom.

Znao sam ranije gdje živiš pa sam se trudio da se sretnemo i kovao plan kako da ti skinem niqab na ulici, kako da te oborim i otkrijem dijelove tvog tijela, imao sam velike planove.

Jedan dan sam čekao preko puta tvoje zgrade kao i mnogo puta ranije i kada sam te vidjeo da izlaziš krenuo sam prema tebi već smišljenog plana da te kao slučajno gurnem i oborim, ali kada sam došao na korak ispred tebe, spotakao sam se na stepenicu i pao a moj mobitel i ključevi su pali pred tvoje noge. Ljubazno si pokupila moje stvari i upitala me jesam li se povrijedio. Nemaš pojma koliko sam te mrzio dok sam gledao tvoje prekrasne plave oči sa sjajem koji mi je slao nekakvu poruku koju nisam mogao razumit. Mrzio sam te. Užasno sam te mrzio što si bila tako ljubazna. Nadam se da se toga ne sjećaš i da se nikad više nećemo sresti. Odvratio sam grubo da gledaš svoja posla, a ti si rekla da me Alah uputi i da mi olakša. Još više sam te mrzio. Otišla si u tvom smjeru, a ja u mom.

Pola sata poslije, dok sam smišljao novi plan, upalio sam TV i vidjeo tebe na njemu. Gostovala si na Hayatu sa još nekim ljudima. Pričala si o Alahu, Islamu, a ja te još više zamrzi i poče proklinjat Hayat koji ti je dao toliko prostora da “vaziš“ milonima ljudi. Mrzio sam i one druge učesnike što su te onako podržavali i zadivljeni tobom bili. Nisam mogao više da gledam emisiju, krenuo sam ugasit, ali ti poče pričat nešto u smislu kako kada bi se cijeli svijet udružio protiv tebe ništa ti ne može dok je Alah s tobom, kako te ne zanima da li te ljudi hvale i kude, jer to jednako prihvataš. Pričala si još u tom smislu ali meni je stalno odzvanjalo ono „kad bi se cijeli svijet udružio protiv mene dok je Alah sa mnom ništa mi ne mogu“. Sjetih se sebe kako sam krenuo da tebe gurnem a nešto je mene gurnulo pa umjesto da ti padneš pred moje noge padoh ja pred tvoje. Dugo sam o tome razmišljao.

Ipak jednako sam te mrzio. Mrzio sam onu tvoju odlučnost, hrabrost i elokvenstnost. Mrzio sam što se ponašaš kao da ti je cijeli svijet podčinjen i što si tako samouvjerena.

Čitao sam tvoje tekstove, nastavio te provocirat, a ti uvijek smireno odgovarat. Došao sam i danas sa namjerom da te provociram, ali pročitah ovaj tvoj tekst o čovjeku u džhenemu i vidjeh sebe kao tog čovjeka, kao da si mene gledala i o meni opisala. Uhvatio me je veliki strah Nađa.

Trebao bih da te sada još više mrzim jer si mi pokvarila prvomajske planove, ali danas te osjećam kao najvredniju osobu na svijetu, jer si mi otvorila oči i izvukla me iz tame. Otišao sam prvi put u džamiju i dugo ostao u njoj. Bilo mi je prelijepo Nađa. Najljepši osjećaj koji sam ikada u životu osjetio.

Ne znam ja o Islamu onoliko koliko ti, ali želim da učim. Ne znam da klanjam, ali želim da živim i spavam u džamiji. Kupio sam danas puno knjiga za novac koji sam planirao potrošit na alkohol, mezu i ostale harame. Hvala ti što si tako jaka. Hvala ti što nisi bila gruba prema meni. Hvala ti na ovom tekstu. Hvala ti što si mi pokazala put i oprosti mi ako ikako možeš.

Znam da nemam nikakvog prava da tražim tvoj oprost nakon svih poruka i ovoga što sam ti napisao ali ako ikako možeš oprosti mi. Nadam se i molim Alaha da si zaboravila moj lik, a ako me se sjetiš i na ulici me ponovo sretneš slobodno me pljuni bit će mi lakše. Slobodno me zgazi i u zemlju, zabij, jer ja to zaslužujem. Ne znam na koji način da ti se odužim, ali ću svakako smisliti neki. Molim te oprosti mi i pokušaj zaboravit sve ružne riječi koje sam ti u neznanju napisao.

Oprosti Nađa ovom griješniku koji se odista iskreno kaje za sve grijehe prema tebi i prema svima drugima. Naučit ću biti bolji čovjek. Potrudit ću se da budem poput tebe jer bolji uzor mi ne treba. Sve najbolje ti od srca želim.


Nađa:


Danas sam ostala bez riječi nakon što sam pročitala poruku koja je došla sa nicka koji me već dugo vremena provocirao i zasipao groznim porukama pa navedenu poruku prenosim u cijelosti a ujedno i odgovaram javno jer je pošiljalac izbrisao profil.

Cijenjeni brate,

Veoma sam pijatno iznenađena tvojom porukom i jako mi je žao što si ukinuo svoj profil pa nisam u mogućnosti da ti odgovorim privatnom porukom ali te molim, ukoliko ne želiš da se javiš meni, da uspostaviš kontakt sa nekim od braće daijja ili braće koji se nalaze u mojim prijateljima pa makar i ne rekao ove pojedinosti oko tvoje teobe, jer potrebna ti je pomoć u ovim danima tvoje inša-Allah iskrene teobe kada te šejtan l.a neće ostaviti na miru.

Što se tiče moga halala, za to se nimalo ne brini, sve ti halalim i molim Uzvišenog Allaha da ti se smiluje i oprosti ti, te pomogne te da istraješ na Njegovom putu, amin.

Znaj da Allah prašta sve ono što je bilo prije teobe pa iskoristi tu blagodat za tvoj novi početak. Uči stalno dovu kojom ćeš tražit od Allaha da te zaštiti da ne skreneš nakon što te na Pravi put uputio i potrudi se da budeš od onih koji će postati Allahovi miljenici kojima je Allah dovoljan zaštinik, pomogač, opskrbitelj.

Obzirom da si se kretao u veoma lošem društvu, sigurno da ćeš od njih doživljavat velike spletke i provociranja, ali ne zaboravi da je vjerniku najpreče Allahovo zadovoljstvo a lažni prijatelji koji te na zlo navode nikakvu pažnju ne zaslužuju, jer na Sudnjem danu ni ti njima niti oni tebi neće moći nimalo pomoći.

Nastavi učiti o svojoj vjeri i čvrsto se drži Allahovog užeta praktikujući Kur'an i Sunet u svom svakodnevnom životu. Allah dž.š.,naš Gospodar, prašta grijehe i većim zalimima pa ko sam ja (obična griješnica) da tebi ne oprostim!? Zbog toga se nimalo nemoj ustručavat da zatražiš savjet ili pomoć od mene ili bilo koga od braće sa SEBILA ili meni bliske braće koja će ti rado pomoći, jer mi smo braća i sestre po najčvršćoj vezi. Znaj da je tvoje pokajanje samo Allahova milost prema tebi i da Nađa Dizdarević nema ništa s tim a drago mi je ako je Allah moj tekst učinio sebebom tvoje upute, jer tada je to Allahova milost prema meni. Elhamdulillah.

Molim Allaha da učvrsti korake tvoje na putu do Dženneta Firdewsa, amin !



Preuzeto sa: sebil.eu

 التكاثر At-Takasur (8 – ajeta)

 

Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka

sve dok grobove ne naselite.

A ne valja tako, saznat ćete svakako !

I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno !

Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano

Džehennem ćete vidjeti jasno !

I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !

Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” 

 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. 

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ” 

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: 

 

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) 

 

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .

 التكاثر At-Takasur (8 – ajeta)

 

Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka

sve dok grobove ne naselite.

A ne valja tako, saznat ćete svakako !

I još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno !

Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano

Džehennem ćete vidjeti jasno !

I još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !

Zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !

” Zaokuplja vas nadmetanje u umnožavanju imetka”, tj. da što više imetka i djece steknete, pa vas ovaj svijet zaokuplja i odvraća pažnju od onoga svijeta. “…sve dok grobove ne naselite”, tj. dok ne pomrete.

 

U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea navodi se da je rekao:

 

“Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Čovjek govori: Moj imetak, moj imetak !”, a od imetka mu pripada samo: što pojede pa to uništi, obuče i podere, ili podijeli i proslijedi. Sve što je mimo toga, on će kad ode, drugome ostaviti.” 

 

U Buharijinom Sahihu i Muslimovom Sahihu od Enesa se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:  “Čovjek stari i oronjava, ali dvije osobine uz njega ostaju: pohlepa i nada u dug život.”

Ibn-Asakir u biografiji El-Ahnef ibn Kajsa prenosi da je nekom čovjeku, vidjevši ga kako u ruci drži dirhem rekao: “Čiji je ovo dirhem ?” Kada je čovjek odgovorio: “Moj”, rekao mu je: “Bit će tvoj ako ga utrošiš da bi kakvu nagradu zaslužio ili zahvalnost postigao.” Zatim je citirao riječi pjesnika: “Ti si imetkov, ako ga čuvaš,a ako ga trošiš, imetak je tvoj.”

U pogledu riječi Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !” El-Hasan kaže da ovo predstavlja prijetnju jednu iza druge. “Ne valja tako, kad biste vi znali pouzdano”, tj. da ovo pouzdano znate, nadmetanje vas ne bi zaokupljalo i odvraćalo da tražite Onaj svijet sve dok do grobova ne dospijete. 

Uzvišeni, zatim, kaže: “Džehennem ćete vidjeti jasno, i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno !” Ovo je pojašnjenje ranije iznesene prijetnje u riječima Uzvišenog: “A ne valja tako, saznat ćete svakako ! I još jednom, ne valja tako ! Saznat ćete sigurno !”, kojom im On prijeti, tj. kad džehenemlije ugledaju vatru kad zapucketa i raspali se, od čijeg će straha i veličine, kad ugledaju strahote, i najbliži melek i poslani vjerovjesnik, na koljena pasti. ” 

 

…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, tj. toga dana ćete biti pitani jeste li bili zahvalni na blagodatima koje vam je Allah dao, zdravlju, sigurnosti, nafaki i dr. Ibn-Džerir od Ebu-Hurejrea, r.a., navodi da je rekao: 

 

“Dok su Ebu-Bekr i Omer sjedili, prišao im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i upitao: ‘Šta vas je natjeralo da ovdje sjedite ?’ Njih dvojica su odgovorili: ‘Tako nam Onoga Koji te je s istinom poslao, iz naših kuća nas nije istjeralo ništa drugo do glad.’ On je rekao: ‘Tako mi Onoga Koji me je s istinom poslao, ni mene nije ništa drugo istjeralo.’ Odatle su krenuli zajedno dok nisu došli do kuće jednog ensarije čija ih je žena dočekala, koju je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: ‘Gdje je taj i taj?’ (tj. muž). Odgovorila je da je otišao da im potraži pitke vode. Čovjek je došao noseći mješinu sa vodom i rekao: ‘Dobro došli ! Zar je Božijeg roba mogao posjetiti neko odabraniji nego što je Vjerovjesnik koji me je posjetio danas!’ Objesivši mješinu sa vodom za korijen grane jedne palme, otišao je i donio im grozd hurmi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ga je: ‘Zašto ih nisi pootkidao ?’ ‘Htio sam da ih pred svojim očima proberete’, odgovorio je. Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Nemoj da bi zaklao muzaru !’ Toga dana zaklao im je bravče, pa im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada su jeli, rekao: ‘Za ovo ćete, na Sudnjem danu, biti pitani. Iz vaših kuća vas je istjerala glad i niste se u njih ponovno vratili dok ovo niste dobili. Ovo spada u blagodati.'” Ovaj hadis navodi Muslim, Ebu-Ja’la, Ibn-Madže i sastavljači sva četiri Sunena.

Ali ibn Ebu-Talha od Ibn-Abbasa prenosi da je u pogledu riječi Uzvišenog: “…zatim ćete toga dana o blagodatima biti pitani sigurno !”, rekao: “Sladak život /blagodati/ jesu zdravo tijelo, uši i oči. Allah će Svoje robove pitati u što su ih koristili, iako to On bolje zna od njih samih.” Na to se misli pod riječima Uzvišenog: “…i sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (17:36) 

 

U Buharijinom Sahihu, i Sunenima Tirmizije, Nesaije i Ibn-Madžea navodi se da je Ibn-Abbas rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /691/'Oko dvije blagodati mnogi ljudi se zavaravaju: oko zdravlja i slobodnog vremena'”, tj. nedovoljno zahvaljuju na ove dvije blagodati, niti ih koriste kako treba, a svako ko ih ne koristi kako treba i ne vodi o njima brigu, zavarava se.

Tefsir: Ibn Kesir


Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar poglavlja “Nadmetanje” .

Kako je strast nešto što je usko vezano za čovjeka i nemoguće je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogućnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego počnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut ćemo se na jednu činjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašću (prirodnom ljudskom sklonošću ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja čovjeku, predat će mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Čovjeku nije naređeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naređeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Sličan je slučaj i sa strašću oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, čak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda između muslimanskog i nevjerničkog bojnog reda i reče mu : ”Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i sličnim situacijama” (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)

Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblačenje svile (muškarcima), a dozvolio različite vrste raskošne odjeće od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pića, a dozvolio razna ukusna i korisna pića i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit će i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što će ga uzdići i dokučit će Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobročinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, već da bi ih sačuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Među najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom učenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene – blud.

Pogotovo je jače zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos među istim spolovima, bilo među muškarcima ili među ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreći o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :
 
” Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put” (Prijevod znacenja – El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on čuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom čovjeku kaže neki dobar i stručan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu određeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pića i kada mu takav ljekar to zabrani, čovjek će mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., – pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu ?!

Među hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeći:

– Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ”Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveći grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio – reče. ”Zatim” – upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da će se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ”Zatim ”- upitah ga? ”Da počiniš blud sa komšijinom suprugom,”- završi Poslanik, s.a.v.s.”

– Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ” Nije vjernik onaj ko učini zinaluk sve dok ga čini …”

– Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pričao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je čuo svoga oca kada je rekao : ”Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on reče: “Znate li koji je blud najgori ?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao !” “Tako je, ali ću vas obavijestiti o najgorem bludu, da čovjek počini blud sa ženom muslimana, postajući time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim reče: “Na Sudnjem danu do ljudi će doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji će uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat će ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio ?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” – rekoše.

”To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud’.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slučajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i običaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i čistoti muslimanskog porodičnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ”Život i običaj muslimana u Bosni i Hercegovini ” Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:

“ Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Nećeš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

– Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.

– Oduzima,onome koji ga čini, čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni:
 
“ Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Prijevod značenja – En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i učinio ga pristaništem čestitih. Kaže: 
 
“ One koje će meleci usmrtiti kao čestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili…”

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).

Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreća), lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
 
– Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .

– Bludnik sebi uskraćuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vječnih dženneta. Kao što će onome ko bude oblačio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraćeni dženetska svila i vino . Tako će onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskraćena veza sa hurijama.

Društvene posljedice

Ako su oni koji čine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veća i bolnija, jer pogađa cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezaštićena. 
 
Težak je slučaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bračni drugovi, koji su počinili blud, očuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obično, u takvom slučaju, nestaje prave bracčne sreće i prisnosti, zato što nestaje iskrene međusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bračni drugovi obično su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obično saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihički strašno pate, to ih u duši boli čitavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bračne ljubavi i sreće kada se jednog dana odluče i stupe u brak. Predbračne zabave i svakojaka iskustva obično unaprijed uništavaju interesantnost i romantičnost braka, te ljubav i prisnost koje on inače sobom donosi. Za takve supružnike brak je često prozaičan, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli.

Kako se sačuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju čitaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje će, nadam se, pomoći onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju započeti jedan novi život u kome će za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedeću predaju: 
 
”U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opčinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, reče svom čovjeku: ”Šta misliš postoji li čovjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?” – ”Postoji,”- odgovori joj čovjek. -”A ko to?”, – upita začuđeno.-”Ubejd ibn Umejr,” – uzvrati čovjek.-”Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela ?” – upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveći se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on reče: ”Allahova robinjo, zastri se !” – “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,”-upita ga.

”Upitat ću te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit ću o tome što si rekla,”- reče joj.

”Nema problema, bit ću iskrena u svom odgovoru”.

Reče:”Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?”- ”Ne, nikako”-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja će ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)

-”Ne, nikako”-odgovori.

Reče: ”Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela, a ne znaš u koju ćeš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju – “Ne,” – odgovori.

Reče: ”Zamisli da prelaziš Sirat-ćupriju i ne znaš hoćeš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” – ”Ne,” – odgovori.

Reče: ”Da stojiš pred Allahom radi polaganja računa, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju ” – ”Ne,” -odgovori.

”Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo različitim blagodatima i Dobročinitelj je prema tebi.”

Zatim se vratila čovjeku, te je on upita: ”Šta si učinila?”-”Dragi moj, mi smo uistinu nemarni” – reče mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).

Kada je čovjek vidje da ustrajava u tome, reče: ”Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade načini pobožnjaka (asketu)”

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreći o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: 
 
“ U obaranju pogleda leže mnoge koristi među kojima je: čuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano će osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime čovjek zapaža sve ono za čime osjeća veliku želju, bez čega se ne može strpiti i do čega, na kraju krajeva, ne može doći, a to upravo prouzrokuje najveći bol i patnju kod njega.”

Spominjući stvari (uzroke) koje nam mogu pomoći u pobjeđivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je čovjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bića) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti ”. 
 
autor teksta – prof. S.I.
Kako je strast nešto što je usko vezano za čovjeka i nemoguće je da je se potpuno oslobodi, Allah, dž.š., od njega traži da uradi ono što je u okviru njegove mogućnosti, a to je da usmjeri svoje strasti sa proplanka propasti, ka proplancima sigurnosti i spokoja

Prije nego počnemo govoriti o samom bludu i njegovim zdravstvenim i moralnim štetama, osvrnut ćemo se na jednu činjenicu koju je bitno poznavati kako bi se ispravno shvatio pojam ljudske strasti i kako bi se ona usmjerila u pozitivnom smjeru. Treba znati da zdrav razum ne dolazi u koliziju sa strašću (prirodnom ljudskom sklonošću ka tjelesnom užitku), i onda kada razum bude vodilja čovjeku, predat će mu se strast i biti od njegovih sluga i vodilja.

Čovjeku nije naređeno da svoje srce potpuno okrene od žena, nego mu je naređeno da svoju strast usmjeri ka braku sa ženom koja mu se svidi. Sličan je slučaj i sa strašću oholjenja, hvalisanja i gordosti koji bivaju dozvoljeni, čak pohvalni u borbi protiv Allahovih neprijatelja.

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., vidio Ebu Dudžana Simaka ibnu Haršea el Ensarija kako hvalisavo (gordo, nadmeno) hoda između muslimanskog i nevjerničkog bojnog reda i reče mu : ”Zaista, ovakvu vrstu hoda prezire Allah, dž.š., osim ako se radi o ratu i sličnim situacijama” (Ebu Davud 2659, Nesai 5/78, Ibn Hibban 4762, Bejheki 7/308,9/156, Ahmed 5/445,446 od Džabira ibn Utejsa)

Allah, dž.š., nije Svojim robovima zabranio neku stvar, a da im nije dao bolju od nje. Zabranio im je gatanje strelicom, a dozvolio istiharu, zabranio im kamatu, a dozvolio unosnu trgovinu, zabranio im je kocku, a dozvolio korisna natjecanja, zabranio im oblačenje svile (muškarcima), a dozvolio različite vrste raskošne odjeće od vune, pamuka i sl., zabranio im blud i homoseksualizam, a dozvolio brak sa lijepim ženama, zabranio im opojna pića, a dozvolio razna ukusna i korisna pića i sl.

Onaj ko istinski razmisli o ovome, ostavit će i ispoljavanje strasti u prezrenim (niskim) stvarima, usmjeriti je ka korisnom i onome što će ga uzdići i dokučit će Allahovu mudrost, milost i savršenstvo blagodati prema Svojim robovima u onome što im je naredio, zabranio i dozvolio. Ono što je Allah naredio Svojim robovima, nije im naredio zbog toga što je potreban za njima, nego iz dobročinstva i milosti, a ono što im je zabranio, nije im zabranio iz škrtosti prema njima, već da bi ih sačuvao i zaštitio.

Zabrana bluda

Među najpogubnije i najizražajnije negativno ispoljavanje strasti, prema islamskom učenju, svakako spada nezakoniti spolni dodir ili seksualni odnos muškarca i žene – blud.

Pogotovo je jače zabranjen svaki neprirodni odnos ili nenormalni odnos među istim spolovima, bilo među muškarcima ili među ženama (homoseksualizam ili lezbejstvo ). Govoreći o zabrani bluda kaže Allah, dž.š., u Kur'anu :
 
” Ne približavajte se bludu, jer je to užasan grijeh i loš put” (Prijevod znacenja – El-Isra, 32.)

Kur'anska zabrana bluda dovoljna je i treba da bude dovoljna za svakog iskrenog i pravog muslimana, da se on čuva i spasi tog zla. Kada iole pametnom i razboritom čovjeku kaže neki dobar i stručan ljekar, koji mu je ujedno vjeran i uvažen prijatelj, da je po njegovu štetu određeni posao, ili neka vrsta hrane, ili pića i kada mu takav ljekar to zabrani, čovjek će mu vjerovati i po njegovom savjetu postupiti. Muslimanima blud zabranjuju upravo najbolji ljekari i najbolji njihovi prijatelji, a to su njihov Stvoritelj Uzvišeni Allah Koji najbolje zna šta je za ljude štetno, i Njegov poslanik Muhammed, a.s., – pa kako bi dosljedan i odan musliman, ili muslimanka, mogli ne uvažiti takvu zabranu ?!

Među hadisima koji ukazuju na zabranu bluda (zinaluka) su sljedeći:

– Prenose Buhari i Muslim od Abdullaha ibn Mes'uda da je rekao : ”Rekao sam Poslaniku, s.a.v.s.: “Koji je najveći grijeh kod Allaha ?” Da Allahu pripišeš druga a On te je stvorio – reče. ”Zatim” – upitah ga? “Da ubiješ svoje dijeta iz straha da će se hraniti sa tobom,” odgovori Poslanik, s.a.v.s., ”Zatim ”- upitah ga? ”Da počiniš blud sa komšijinom suprugom,”- završi Poslanik, s.a.v.s.”

– Prenose Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: ” Nije vjernik onaj ko učini zinaluk sve dok ga čini …”

– Prenosi Ebu Nuajm el-Fadl ibn Dukejn da im je pričao Abdusselam ibn Šeddad, a njemu Gazvan ibn Džerir, da je čuo svoga oca kada je rekao : ”Govorili smo o razvratu pred Alijom ibn Ebi Talibom na što on reče: “Znate li koji je blud najgori ?” Rekosmo: “O vladaru pravovjernih svaki blud je zao !” “Tako je, ali ću vas obavijestiti o najgorem bludu, da čovjek počini blud sa ženom muslimana, postajući time bludnik, a ujedno upropastivši tu ženu.” Zatim reče: “Na Sudnjem danu do ljudi će doprijeti vjetar neugodnog mirisa koji će uznemiriti i vjernike i pokvarenjake. Kada on dostigne vrhunac svoj dozvat će ih glasnik i pitati: “Znate li kakav je ovo vjetar koji vas je ovako uznemirio ?” “Ne znamo, tako nam Allaha, osim toga da je prešao sve granice izdržljivosti,” – rekoše.

”To je zadah (neugodan miris) iz polnih organa bludnika koji su se sreli sa Allahom ne pokajavši se za svoj blud’.

Dok su muslimani uvažavali ove kur'anske ajete i hadise, i dok su im oni bili životna pravila, pojave bluda bile su prava rijetkost, ili posve nepoznate u muslimanskim sredinama i zemljama. Tako je bilo i kod nas, u našoj sredini vrlo dugo u prošlosti. Zapisi naših šerijatskih sudova od prije 400 godina, pa do austrougarske okupacije, bilježe vrlo mali broj slučajeva bluda. Stranci koji su uskoro po austrijskoj okupaciji dolazili u Bosnu i opisivali život i običaje bosanskih muslimana, divili su se uzoritosti i čistoti muslimanskog porodičnog života kod nas. (Pogledaj na primjer Antun Hangi ”Život i običaj muslimana u Bosni i Hercegovini ” Sarajevo, 1900.)

ŠTETNOST BLUDA

Rekao je Imam Ibnu-l-Kajim:

“ Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Nećeš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.

– Biva uzrokom crnine i potamljenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju.

– Oduzima,onome koji ga čini, čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) kojim je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni:
 
“ Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Prijevod značenja – En-Nur, 26.)

Allah, dž.š., je zabranio Džennet svakom pokvarenjaku i učinio ga pristaništem čestitih. Kaže: 
 
“ One koje će meleci usmrtiti kao čestite i govoriti im: “Neka je Allahov mir na vas. Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili…”

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).

Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti (sreća), lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
 
– Blud biva uzrokom gubljenja stida .

Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima .

– Bludnik sebi uskraćuje veliko onosvjetsko dobro, a on je užitak sa dženetskim ljepoticama u ukrašenim odajama vječnih dženneta. Kao što će onome ko bude oblačio svilu na ovome svijetu i pio vino biti uskraćeni dženetska svila i vino . Tako će onome koji bude stupio u nezakonitu vezu na ovome svijetu, biti uskraćena veza sa hurijama.

Društvene posljedice

Ako su oni koji čine blud u braku, onda oni tim svojim postupkom ugrožavaju brak, a blud jednog ili oba supružnika dovodi do razvoda. Ako su takvi supružnici još i roditelji, njihova šteta je još veća i bolnija, jer pogađa cijelu zajednicu. Djeca ostaju bez roditeljske ljubavi i nezaštićena. 
 
Težak je slučaj i sa djecom koja se rode iz nezakonitog odnosa (bluda). Ako pak bračni drugovi, koji su počinili blud, očuvaju svoj brak i ostanu vjerni, oni opet mnogo gube, jer obično, u takvom slučaju, nestaje prave bracčne sreće i prisnosti, zato što nestaje iskrene međusobne ljubavi i poštovanja. Takvi bračni drugovi obično su neljubazni, nepravedni i neobazrivi jedno prema drugome, a nemarni su prema svojoj zakonitoj djeci. Djeca, zakonita i nezakonita, kada saznaju, a obično saznaju, kad-tad, da su im roditelji bili bludnici, psihički strašno pate, to ih u duši boli čitavog života i ta bol može imati štetnog odnosa na njihovo ponašanje. Ako mladi ljudi prije braka vode blud ili, kako se to sada kaže, “slobodnu ljubav”, onda oni sebe unaprijed lišavaju prave bračne ljubavi i sreće kada se jednog dana odluče i stupe u brak. Predbračne zabave i svakojaka iskustva obično unaprijed uništavaju interesantnost i romantičnost braka, te ljubav i prisnost koje on inače sobom donosi. Za takve supružnike brak je često prozaičan, dosadan. Mnogi od njih skloni su nastaviti i nakon braka svoje ranije navike, sa svim onim strašnim posljedicama koje smo ovdje ukratko iznijeli.

Kako se sačuvati negativnog utjecaja strasti

Skrenuo bih pažnju čitaocima na nekoliko izreka i predaja koje spominje Imam Ibnu-l-Kajjim u svojim knjigama, koje će, nadam se, pomoći onima koje je nadvladala strast da razmisle i pokušaju započeti jedan novi život u kome će za sudiju uzeti Allahovu uzvišenu Objavu.

Prenosi Ibnu-l-Kajim u knjizi “Rewdatu-l-muhibbin” 340. str. sljedeću predaju: 
 
”U vremenu tabi'ina (generacije poslije ashaba ), u Mekki je živjela jedna žena koja je bila udata. Jednog dana, opčinjena svojom ljepotom nakon što se pogledala u ogledalo, reče svom čovjeku: ”Šta misliš postoji li čovjek koji, kada bi vidio ovu ljepotu ne bi bio zaveden?” – ”Postoji,”- odgovori joj čovjek. -”A ko to?”, – upita začuđeno.-”Ubejd ibn Umejr,” – uzvrati čovjek.-”Da li mi dozvoljavaš da odem do njega kako bi ga zavela ?” – upita ponovo. Dozvolio joj je da ode kod njega radi onoga što je tražila. Došla je kod njega praveći se da želi nešto pitati, te se on osami sa njom u kutku mesdžida. Ona iskoristi priliku i otkri svoje lice pred njim, na što joj on reče: ”Allahova robinjo, zastri se !” – “Znaš li da sam zanesena tobom i da si me zaveo,”-upita ga.

”Upitat ću te nekoliko pitanja i ako mi ispravno odgovoriš na njih, razmislit ću o tome što si rekla,”- reče joj.

”Nema problema, bit ću iskrena u svom odgovoru”.

Reče:”Kada bi Melek smrti došao da ti uzme dušu, da li bi bila zadovoljna (sretna) što bi ti ispunio navedenu želju?”- ”Ne, nikako”-odgovori.

Rece: “Da te sada stave u kabur i pripreme za pitanja koja će ti tamo biti postavljena, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” (tj. što sam pocinio zinaluk sa tobom)

-”Ne, nikako”-odgovori.

Reče: ”Da Allah podijeli ljudima knjige njihovih djela, a ne znaš u koju ćeš ruku primiti svoju knjigu,da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju – “Ne,” – odgovori.

Reče: ”Zamisli da prelaziš Sirat-ćupriju i ne znaš hoćeš li se spasiti ili ne, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio navedenu želju?” – ”Ne,” – odgovori.

Reče: ”Da stojiš pred Allahom radi polaganja računa, da li bi bila zadovoljna što sam ti ispunio želju ” – ”Ne,” -odgovori.

”Istinu si rekla u svome odgovoru. Nego, boj se Allaha Koji te je obasuo različitim blagodatima i Dobročinitelj je prema tebi.”

Zatim se vratila čovjeku, te je on upita: ”Šta si učinila?”-”Dragi moj, mi smo uistinu nemarni” – reče mu. Zatim se prihvati namaza, posta i ibadeta (pobožnjaštva).

Kada je čovjek vidje da ustrajava u tome, reče: ”Šta uradi Ubejd ibn Umejr. Upropasti mi ženu i od mlade načini pobožnjaka (asketu)”

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim, govoreći o štetnosti pogleda i koristi njegovog obaranja: 
 
“ U obaranju pogleda leže mnoge koristi među kojima je: čuvanje srca od bola kajanja. Onaj ko bude pustio svom pogledu da slobodno djeluje neprestano će osjecati patnju itd. Nema štetnije stvari po srce od slobodnog gledanja, jer njime čovjek zapaža sve ono za čime osjeća veliku želju, bez čega se ne može strpiti i do čega, na kraju krajeva, ne može doći, a to upravo prouzrokuje najveći bol i patnju kod njega.”

Spominjući stvari (uzroke) koje nam mogu pomoći u pobjeđivanju strasti, kaže Ibnu-l-Kajjim:

“Allah, dž.š., je čovjeka obdario i uzdigao (iznad drugih živih bića) razumom i onda kada ne iskoristi tu blagodat u prepoznavanju korisnog od štetnog, i da prednost onome što mu šteti i upropaštava ga, spušta se ispod nivoa životinje koja instiktivno (prirodno) prepoznaje ono što joj koristi i udaljava se od svega onoga što joj šteti ”. 
 
autor teksta – prof. S.I.