Arhive za ‘pitanja i odgovori’ kategoriju

PITANJE 261:

Eselamu alejkum

U rubrici pitanja i odgovori , na pitanje jednog gospodina, da li može kupovati poklon svojoj suprugi na dan njihove godišnjice braka , uvaženi gospodin Semir Imamović rekao je da u Islamu nije dozvoljeno obilježavati praznike poput rođendana, Dana žena, dana zaljubljenih između ostalog i godišnjice…Želim da mi samo prokomentarišete obilježavanje rođendana poslanika Muhammeda s.a.v.s. koliko znam rođendan poslanika s.a.v.s obilježava se mevludom na taj dan, nadam se brzom odgovoru, da vas Allah nagradi!

ODGOVOR 261:

Ve alejkumus-Selam!

Obilježavanje rođendana je nevjernički običaj pa je muslimanu zabranjeno slaviti rođendan. Allahov Poslanik, s.a.v.s., strogo je zabranio oponašanje nevjernika. Međutim, stepen zabrane se povećava kada je u pitanju rođendan Poslanika, s.a.v.s., jer se taj čin smatra vjerskim obredom i približavanjem Uzvišenom Allahu za razliku od rođendanâ drugih ljudi koji se tretiraju pukom zabavom, proslavom, veseljem i dangubom. Musliman se može i smije približavati svome Gospodaru isključivo na šerijatski legitimana način propisan Kur'anom ili Sunnetom. Sve što nisu praktikovale prve generacije muslimana nije ni nama dozvoljeno činiti. 

Sve što se nije smatralo vjerom u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, neće se smatrati vjerom do Sudnjega dana. Islamski učenjaci su složni da slavljenje rođendana Poslanika, s.a.v.s., nije bilo poznato u tri odabrana stoljeća. Dakle, ashabi, tabi‘ini i imami četiri pravne škole nisu poznavali ono što danas čine mnogi muslimani. (Vidjeti: Fetve stalnog kolegija, 3/6, 18.). Prvi ko je uveo rođendansku proslavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je El-Mui‘zzu li dinillahi el-Fâtimi, krajem četvrtog hidžretskog stoljeća. Uzvišeni Allah kaže: “Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Prijevod značenja, El-Maide, 3.). Citirani ajet je objavljen na oprosnom hadždžu i nakon njega nije objavljen ni jedan ajet koji u sebi sadrži neki propis. 
Dakle, vjera je upotpunjena u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i svaka uvedena stvar nakon njenog upotpunjenja je neprihvatljiva. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko uvede nešto novo u islam to se odbacuje i neprihvata.” (Muslim). Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: “Ko uvede u islam neku novotariju, smatrajući je lijepom, potvorio je Poslanika, s.a.v.s., da je pronevjerio svoje poslanstvo, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vjeru vašu upotpunio.’ šta tada nije bilo od vjere (u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i ashaba) nije ni danas vjera.” (Vidjeti: El-i‘atisam, 1/62 i 2/368 od imama Eš-Šatibija, El-bid‘atu ve eseruha, str. 29 od Selima b. ‘Aida el-Hilalija). Slično ovoj izreci rekao je Ibn-Hazm. (Vidjeti: El-ihkâm, 6/255.). 
Upozoravajući nas od novotarija, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih vladara i pazite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.” (Tirmizi, Ebu-Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca). Budući da obilježavanje mevluda nije bilo poznato u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i pravednih vladara, ono se, shodno citiranom hadisu, tretira novotarijom koja vodi u zabludu. 
Pored toga, u sunnetu ne postoji, koliko znam, vjerodostojan argument koji precizira datum rođenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., već se radi o nagađanjima i pretpostavkama. Neki istoričari smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., rođen početkom mjeseca rebiul-evvela. Drugi smatraju da je rođen devetog, ili desetog ili dvanaestog rebiul-evvela. Ova činjenica ukazuje da ashabi nisu posvećivali posebnu ili bolje kazati nikakvu pažnju danu u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., u protivnom ne bi postojalo razilaženje po ovom pitanju, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)

PITANJE 259:

Eselamu alejkum

Interesuje me jedno pitanje u vezi namaza? Ucio sam da je fatiha rukn i da je obavezna na svim rekatima namaza,kako pojedinacno tako i u dzematu. Ako stignem imama na ruku, da li je meni ispravan taj rekat zbog neproucene fatihe(a znamo da je fatiha rukn,obavezna na svakom rekatu),da li cu taj rekat naklanjati ili mi je ispravan i bez fatihe. Molim vas objasnite mi ovo malo bolje jer ne znam kako bi postupio u ovom slucaju da vas ucvrsti na stazama Kur'an i Sunneta. Amin!

ODGOVOR 259:

Ve alejkumus-Selam!

Učenje El-Fatihe u namazu je elementarni dio (ar. rukn) svakog rekata, kako za obavezne tako i za dobrovoljne namaze. Ovo je stav imam Malika, Šafije, Ahmeda, Ishaka b. Rahaveja i većine islamskih pravnika. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/369, od Ibn-Bettala i Hilijetul-ulema, 2/101-105.). Ubade b. Samit prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema namaza onaj ko ne prouči El-Fatihu u njemu.” (Muttefekun alejhi). Međutim, učenje El-Fatihe u namazu spada sa obaveznika kada zatekne imama na ruku‘u, jer je tada, također, dužana učiniti ruku‘, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Ko zatekne imama u nekom položaju neka učini isto tako.” (Tirmizi i Taberani sa lancem prenosilaca oko čije autentičnosti postoji razilaženje među hadiskim stručnjacima. Vidjeti: Hulasatul-bedril-munir, 1/198 i Sahihul-džamia, 1/110.). Na ispravnost značenja ovoga hadisa ukazuju riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Imam je da se slijedi … kada učinu ruku‘, učinite i vi.” (Muttefekun alejhi). Dakle, kada klanjač donese početni tekbir dužan je nakon toga donijeti drugi tekbir i učiniti ruku, što se jasno zaključuje iz citiranih predaja. Imam Ibn-Abdil-Berr u Et-temhidu, 7/73, kaže: “Ko zatekne imama na ruku‘u, pa donese tekbir i učini ruku i smiri se na prije nego imam ispravi leđa, stigao je na taj rekat, po mišljenju većine islamskih učenjaka.” Imam Ibn-Redžeb po ovome pitanju, od nekih islamskih učenjaka, navodi konsenzus. (Vidjeti: Fethul-Bari, 7/109). Kao dokaz koriste predaju u kojoj stoji da je Ebu-Bekrete ušao u džamiju i zatekao Poslanika, s.a.v.s., na ruku‘u, pa je učinio ruku prije nego je došao u saff. Kada je to spomenuto Poslaniku, s.a.v.s., kazao je: “Allah povećao tvoju brižnost, ali ne čini to više.” (Buhari). Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije naredio Ebu-Bekretu da naklanja taj rekat, niti nam je preneseno da ga je naklanjao, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)

PITANJE 258:

Eselamu alejkum

Da li je dozvoljeno prodati kožu od kurbana ?

ODGOVOR 258:

Ve alejkumus-Selam!

Nije dozvoljeno prodati kožu od kurbana zbog riječi Poslanika, s.a.v.s.: “Ko proda kožu od kurbana, kao da nije zaklao kurban.” (Hakim, 2/422 i Bejheki, 9/496. Imam Hakim ovu predaju smatra ispravnom. Šejh Albani ju je ocijenio dobrom. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1055). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Ko pokloni nešto potom to zatraži nazad, liči psu koji je povratio, potom pojede ono što je povratio.” (Buhari, 2589, Muslim, 1622.). Ako nije dozvoljeno vratiti stvar koja je uručena kao poklon nekome od stvorenja, kako je onda dozvoljeno vratiti ili ponovo se koristiti onim što je prinešeno kao pokornost i ibadet Stvoritelju svih svjetova?! 

Također, nije dozvoljeno, po mišljenju Ebu-Hanife, Šafije, Ahmeda, Ibn-Hazma i većine islamskih učenjaka, dati kožu ili nešto drugo od kurbana mesaru ili kasapinu kao naknadu za klanje. (Vidjeti: El-muhalla, 7/385, El-mebsut, 12/14, El-mugni, 11/111, Revdatut-talibin, 3/225, Eš-šerhul-mumtia, 7/512-514), a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)

PITANJE 257:

Eselamu alejkum

Da vas Allah nagradi. Moje pitanje glasi: Može li muž dati zekat svojoj suprugi i može li ona njemu dati zekat?

ODGOVOR 257:

Ve alejkumus-Selam!

Muž ne može dati zekat svojoj suprugi, iako bila od skupina kojima se daje zekat, iz razloga što je dužan izdržavati je. Ibn-Munzir i Ibn-Kudame navode konsenzus (ar. idžma’) pravnika po ovome pitanju. (Vidjeti: El-idžma, str. 58, El-mugni, 2/511, Ahkamun-nisa, 5/163). 

Dakle, suprug ne može dati nekoj od svojih supruga zekat po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka. 
Međutim, postoji razilaženje po pitanju da li žena može dati zekat svome suprugu koji se ubraja u jednu od osam skupina kojima se daje zekat. Imam Ebu-Hanife, Malik, i Ahmed (po jednoj verziji), smatraju da žena ne može dati zekat svome mužu. Imam Šafija, Muhammed, Ebu-Jusuf, Ahmed, (po drugoj verziji), Ibn-Munzir, Ibn-Kudame, Kurtubi i drugi smatraju to legitimnim. (Vidjeti: El-mugni, 2/511-512, El-hidaje, 1/111, El-džamiu li ahkamil-Kur'an, 8/176 i Ahkamun-nisa, 5/163.). 
Ova skupina pravnika kaže da žena nije obavezna izdržavati svoga supruga, pa je on za nju, u pogledu izdvajanja zekata, kao strana osoba kojoj je, svakako,k dozvoljeno dati zekat. Mišljenje druge skupine učenjaka je prioritetnije, jer ne postoji argument koji to brani, a zdrava logika potvrđuje njegovu ispravnost. Ovi učenjaci navodi dva hadisa kojim potvrđuju ispravnost mišljenja o davanju zekata siromašnom mužu. Međutim, ovi hadisi (prvi kod Buharije, 1426., a drugi kod Taberanija, 24/286/728.), nisu jasni da se radi obaveznoj sadaki (zekatu), a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)

PITANJE 254:

Eselamu alejkum

Može li se pobožna muslimanka udati za muslimana koji poštuje vjeru, ali ne klanja iz kako kaže: “opravdanih razloga”

ODGOVOR 254:

Ve alejkumus-Selam!

Namaz je stub na kome počinje vjera. Ko uspostavi namaz uspostavio je svoju vjeru, a ko ga zanemari zanemario je svoju vjeru. Udjel muslimana u islamu ravna se po namazu, jer nakon namaza nema islama. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Kidaće se halke islama, jedna po jedna, pa kada se god koja prekine ljudi će se hvatati za sljedeću. Prvo što će se izgubiti od islama je islamska vlast, a zadnje što će ostati od vjere je namaz. ” (Ibn-Hibban, 15/111, Ahmed, 5/251, Taberani, 8/116, Hakim, 4/104. Imam Hakim i šejh Albani ovaj hadis smatraju ispravnim. Vidjeti: Sahihul-džamia 2/905/5075.). U drugoj predaji se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Prvo što će nestati među ljudima je povjerenje, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.” (Vidjeti: Sahihul-džamia 1/503/2575 i Kešful-hafa, 1/253.). Također, prva stvar za koju će čovjek biti pitan je namaz. Ako bude ispravan biće ispravna i primljena i ostala djela. Ako bude namaz neispravan, neće biti primljena ni ostala djela iako ih bilo poput morske pjene.

Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, Poslanik, je rekao: “Paravan koji odvaja vjerovanje od nevjerstva je obavljanje namaza.” (Muslim i sabirači Sunena). Poslanik, , je, također, kazao: “Ugovor između nas i njih (tj. licemjera) je namaz, ko ga ostavi počinio je nevjerstvo.” (Nesai, Tirmizi, i Ibn-Madže. Imam Tirmizi, Nesai, Lalikai, Hakim, Zehebi, Iraki i Menavi, ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Meseletut-tekfir, 1/67, Nejlul-evtar, 1/363, Kešful-hafa, 1/348 i Sahihut-tergib, 1/366.).

Imam Ibn-Hazm je rekao: “Nakon širka nema većeg grijeha od ostavljanja namaza do izlaska njegovog vremena.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37 od imama Zehebija.) Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je rekao: “Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca i nemoralnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu.” Na drugom mjestu šejhul-islam kaže: “Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju, i odbije pokajati se, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/23 i 22/34 od Ibn-Tejmijje.). 
Imam Zehebi kaže: “Ko ostavi namaz isti je kao onaj koji konzumira alkohol i čini nemoral … ko ustraje na ostavljanju namaza on je pravi nesretnik, propalica i zločinac.” (Vidjeti: El-kebair, str. 37.). Nakon spomenutih i brojnih drugih argumenata i mišljenja islamskih učenjaka, vidimo u kakvoj se nevolji nalazi čovjek koji ne obavlja namaz. 
Stoga nije dozvoljeno muslimanki ni u kom slučaju i ni pod kakvim uslovima udati se za čovjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno poštovati vjeru ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa duša ne mogu nadomjestiti praktično ispoljavanje islama, već se njihova ispravnost vrijednuje prema izvršavanju propisanih obredoslovlja. U islamu ne postoji razlog zbog koga je dozvoljeno svjesno ostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije adekvatan razlog za ostavljanje namaza onda sigurno taj razlog ne postoji. Tako da spomenuti “opravdani razlozi”, nisu ništa do mudro šejtansko presvlačenje i obmana, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)

PITANJE 253:

Eselamu alejkum

Kada se klanja bajram da li ispravno dizati ruke pri svakom tekbiru na prvom i drugom rekatu?

ODGOVOR 253:

Ve alejkumus-Selam!

Od Poslanika, s.a.v.s., koliko mi je poznato, nema nikakvih predaja o dizanju ruku pri donošenju tekbira na prvom i drugom stajanju. Ovaj postupak se prenosi od Omera b. el-Hattaba. (Ibn-Munzir, 4/282 i Bejheki, 3/412 sa prekinutim lancem prenosilaca kako tvrdi imam Bejheki. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/112.). Šejhul-islam Ibn-Kajjim u svome kapitalnom djelu “Zadul-mead”, 1/443 spominje da je Ibn-Omer, također, dizao ruke uporedo sa svakim tekbirom na bajram-namazu. Međutim, šejh Albani kaže da nije uspio pronaći predaju od Ibn-Omera. (Vidjeti: Temmamul-minne, str. 349.). Pored toga neki islamski učenjaci smatraju legitimnim dizanje ruku uporedo sa bajramskim tekbirima. Ovo je stav: Ataa, El-Evzaija, Šafije, Ahmeda, Ibn-Munzira, Davuda. (Vidjeti: El-Umm, 2/63, El-musannef, 3/294, od Abdur-Rezzaka, Es-Sunenul-kubra, 3/413, od imama Bejhekija, El-Evsat, 4/282, El-medžmua, 5/26.), a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)

PITANJE 252:

Eselamu alejkum

Budući da je islam pravedna vjera u svakom pogledu dal se onda muž treba uljepšavati svojoj ženi kao što se ona njemu uljepšava. da vas Allah nagradi

ODGOVOR 252:

Ve alejkumus-Selam!

Pohvalno je muškarcu da se uljepša svojoj suprugi, kao što se ona njemu uljepšava imajući pri tome u vidu islamsku etiku i pazeći na granice, jer se muškarac i žena razlikuju po ovome pitanju. Muškarac se uljepšava, shodno mogućnostima: lijepim izgledom, čistim tijelom, uklanjanjem dlaka sa stidnog mjesta i ispod pazuha, rezanjem noktiju, lijepom odjećom, korištenjem misvaka, lijepog mirisa i sl. Ibn-Abbas je kazao: “Ja se volim uljepšati suprugi, kao što volim da se ona meni uljepša, zatim je proučio Ajet: ‘I one imaju isto toliko prava koliko i obaveza.'” (El-Bekare, 228. Citiranu predaju bilježe: Ibn-Džerir u Džamiul-bejan, 2/610/3765, Bejheki, 7/482 i Ibn-Ebi-Šejbe, 4/201-202.). Imam Ebu-Jusuf, poznati kadija i najprisniji učenik imama Ebu-Hanife je rekao: “Kao što volim da mi se moja supruga uljepša, tako i ona voli da se ja njoj uljepšam.” (Vidjeti: El-mebsut, 10/199.), a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (2005)