Arhive za ‘pravovjernih’ kategoriju

Traženje nauke kod neznalica



Mali predznaci Sudnjeg dana – mr Fuad Sedić

Ebu Umejje el-Džumehi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Tri su stvari od predznaka Sudnjeg dana: prvo je, tražiti nauku kod neukih…” (sahih – Prenosi ga Ibnu Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 20 (61). Pogledati Fath ul-Bari 1/143 i Sahih ul Dzami es-Sagir 2203)

Abdullah Ibnu Mubarek koji je prenio ovaj hadis je upitan:
 

– A ko su ti neuki ?

– To su oni koji govore prema svojim hirovima i nedozrelim mišljenjima, – odgovori on.

Također, govoreći o takvim ljudima je rekao: 

” To su oni koji su uzimali znanje od neukih, tj. od onih koji uvode i sprovode bid`ate (novotarije) u vjeri. “  

(fusnota od Kitab uz-Zuhd, str 31, obrada Habib ur-Rahmana El-E`azemija)


Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhu, kaže: 

” Ljudi će biti i ostati na ispravnom putu sve dok budu uzimali znanje i praksu od Poslanikovih, sallallahu `alejhi we sellem, ashaba, radijallahu `anhum, i od učenih ljudi, ali kada im znanje počne dolaziti od neukih, čiji su hirovi, nahođenja i stremljenja razjedinjeni, onda će biti upropašteni. ” (sahih – Prenosi ga Ibnul Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 281 (815), Et-Taberani u Kebiru i El-Evsatu i Abdurrezak u El-Musannifu, 11/346).

Nema sumnje da se u one od kojih ne treba uzimati znanje ubrajaju orijentalisti i svi oni koji ne žele dobro islamu i muslimanima, šireći neistine o toj vjeri i unoseći sumnju i smutnju među njene pripadnike.

Nestanak `ilma (znanja) i proširenost neznanja


– Iz knjige ” Predznaci Sudnjeg Dana ” Autor mr Fuad Sedić.
Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je najavio da je od predznaka Sudnjeg dana, proširenost neznanja (džehla) i nestanak znanja, kao što to prenosi Enes ibnu Malik, radijallahu `anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg dana je da će nestati znanja a proširiće se neznanje.” (El-Buhari 1/178 i Muslim 16/222)

Ebu Musa i Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Zaista će pred Kijamet nastupiti dani u kojima će se spustiti i proširiti neznanje a dići će se znanje.” (El-Buhari 13/13)
 

Traženje nauke kod neznalica



Mali predznaci Sudnjeg dana – mr Fuad Sedić

Ebu Umejje el-Džumehi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Tri su stvari od predznaka Sudnjeg dana: prvo je, tražiti nauku kod neukih…” (sahih – Prenosi ga Ibnu Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 20 (61). Pogledati Fath ul-Bari 1/143 i Sahih ul Dzami es-Sagir 2203)

Abdullah Ibnu Mubarek koji je prenio ovaj hadis je upitan:
 

– A ko su ti neuki ?

– To su oni koji govore prema svojim hirovima i nedozrelim mišljenjima, – odgovori on.

Također, govoreći o takvim ljudima je rekao: 

” To su oni koji su uzimali znanje od neukih, tj. od onih koji uvode i sprovode bid`ate (novotarije) u vjeri. “  

(fusnota od Kitab uz-Zuhd, str 31, obrada Habib ur-Rahmana El-E`azemija)


Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhu, kaže: 

” Ljudi će biti i ostati na ispravnom putu sve dok budu uzimali znanje i praksu od Poslanikovih, sallallahu `alejhi we sellem, ashaba, radijallahu `anhum, i od učenih ljudi, ali kada im znanje počne dolaziti od neukih, čiji su hirovi, nahođenja i stremljenja razjedinjeni, onda će biti upropašteni. ” (sahih – Prenosi ga Ibnul Mubarek u Kitab uz-Zuhd, str 281 (815), Et-Taberani u Kebiru i El-Evsatu i Abdurrezak u El-Musannifu, 11/346).

Nema sumnje da se u one od kojih ne treba uzimati znanje ubrajaju orijentalisti i svi oni koji ne žele dobro islamu i muslimanima, šireći neistine o toj vjeri i unoseći sumnju i smutnju među njene pripadnike.

Nestanak `ilma (znanja) i proširenost neznanja


– Iz knjige ” Predznaci Sudnjeg Dana ” Autor mr Fuad Sedić.
Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, je najavio da je od predznaka Sudnjeg dana, proširenost neznanja (džehla) i nestanak znanja, kao što to prenosi Enes ibnu Malik, radijallahu `anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Od predznaka Sudnjeg dana je da će nestati znanja a proširiće se neznanje.” (El-Buhari 1/178 i Muslim 16/222)

Ebu Musa i Ibnu Mes`ud, radijallahu `anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: 

” Zaista će pred Kijamet nastupiti dani u kojima će se spustiti i proširiti neznanje a dići će se znanje.” (El-Buhari 13/13)
 

Dolaskom proljeća i toplijih dana u našoj sredini, pored prirode, ‘procvjetaju’ i razni oblici nemoralnog ponašanja. Na ulicama naših gradova pojavi se masa oskudno odjevenih djevojaka i žena a mlađi parovi ne ustručavaju se činiti određene intimne radnje, bez ikakva stida i bez obzira na prisutnost kako starijih, tako i djece. Zaredaju maturske zabave, na kojima naša omladina na način neprimjeren ljudskoj prirodi proslavlja završetak jedne faze školovanja i nastupanje punoljetstva, odnosno zrelosti (?!). Na ekskurzijama koje se organizuju za maturante srednjih škola van granica BiH naša omladina biva izložena iskušenjima raznih oblika nemorala i poroka štetnih kako za pojedinca tako i za društvo.


Na izlozima mnogih kioska izlažu se porno časopisi, koji ni u zemljama Zapada ne smiju biti javno izloženi (tako smo i mi, makar u nečemu, ispred Zapada), pa možemo pretpostaviti kako to doživljavaju i na koji način to primaju čiste dječije duše. U većini časopisa, pa i dnevnih novina, mnoštvo je fotografija golišavih žena, pa čak i propagande koja poziva nemoralu. Zato onome ko brine o odgoju sebe i svoje djece preostaje, nažalost, ili da ne kupuje ni dnevne novine, ili da vrši cenzuru prije nego što dođu do djece.


Problem televizijskog programa poseban je slučaj. Sve više je turskih, latinoameričkih i drugih sapunica, u kojima je veliki broj nemoralnih scena. Što je još gore, one formiraju svijest kod naše omladine da je najvažnije u životu imati lijepog i bogatog partnera, te se predati strastima i drugim ovosvjetskim uživanjima. Podrazumijeva se da se radi o vanbračnim odnosima (čemu više ta prevaziđena institucija braka), da treba imati što više partnera, te da pri tome nema nikakvih skrupula ni normi ponašanja. Sve manje je interesantno da li je suprotnog pola, da li je već u braku ili nije, da li je moralna, itd. Vrlo često u udarnim terminima (iza dnevnika) emituju se filmovi koji su označeni kao ‘roditeljska pažnja’, a u kasnim satima filmovi koji su pogodni za sve uzraste. U TV reklamama sve više su zastupljene nemoralne scene – čak i u onim koje reklamiraju proizvode koji nemaju nikakve veze sa tim scenama – a puštaju se tokom cijelog dana.


Pri svemu tome ne smijemo preći preko činjenice da se u Protokolima sionskih mudraca, još prije više od stotinu godina, najavljuje da će se putem širenja nemorala najlakše oslabiti vitalnost bilo kojeg naroda, te da će se na taj način njime najlakše ovladati ! Veoma je važno formirati svijest kod većine ljudi da su najvažnije stvari u životu igra i zabava, a nipošto istina, pravi put, moral i više vrijednosti! U takvoj situaciji svako se može kupiti, samo je pitanje kolika mu je cijena !


Kako u takvoj situaciji djeci ograničiti gledanje TV programa i kako to kontrolisati ? Kako uspješno odgojiti djecu u takvim okolnostima ? Kako i samoga sebe sačuvati ? Zašto Bošnjaci – muslimani zaboravljaju na svoje pravo da kao građani BiH, a pogotovu kao oni koji u najvećem procentu plaćaju pretplatu za TV program, mogu utjecati na izmjenu i popravljanje kvaliteta toga programa ?


Istinski vjernici svjesni su prioriteta u životu i nikada se ne predaju, nego cijeloga života rade na popravljanju situacije nabolje i približavanju uzvišenim islamskim, odnosno općeljudskim principima. Zato, hvala Allahu, imamo i pozitivnih primjera, kao što je porast broja sestara koje se oblače u skladu sa propisima dini-islama. U tome smislu, zadatak svakoga od nas jeste da učinimo sve što možemo kako bismo makar jednoj osobi pomogli da se osvijesti i da se vrati univerzalnim islamskim vrijednostima. Rezultat bi bio veliki: duplo veći broj moralnih osoba, duplo veći broj onih koji će širiti pozitivne vrijednosti i raditi na smanjenju svega onog što je negativno. Na taj način učvrstit ćemo temelje na kojima egzistira naša zajednica i bit ćemo lijep primjer svima ostalim. 
Molim Uzvišenog da tako i bude. AMIN.

© Novi Horizonti

Dolaskom proljeća i toplijih dana u našoj sredini, pored prirode, ‘procvjetaju’ i razni oblici nemoralnog ponašanja. Na ulicama naših gradova pojavi se masa oskudno odjevenih djevojaka i žena a mlađi parovi ne ustručavaju se činiti određene intimne radnje, bez ikakva stida i bez obzira na prisutnost kako starijih, tako i djece. Zaredaju maturske zabave, na kojima naša omladina na način neprimjeren ljudskoj prirodi proslavlja završetak jedne faze školovanja i nastupanje punoljetstva, odnosno zrelosti (?!). Na ekskurzijama koje se organizuju za maturante srednjih škola van granica BiH naša omladina biva izložena iskušenjima raznih oblika nemorala i poroka štetnih kako za pojedinca tako i za društvo.


Na izlozima mnogih kioska izlažu se porno časopisi, koji ni u zemljama Zapada ne smiju biti javno izloženi (tako smo i mi, makar u nečemu, ispred Zapada), pa možemo pretpostaviti kako to doživljavaju i na koji način to primaju čiste dječije duše. U većini časopisa, pa i dnevnih novina, mnoštvo je fotografija golišavih žena, pa čak i propagande koja poziva nemoralu. Zato onome ko brine o odgoju sebe i svoje djece preostaje, nažalost, ili da ne kupuje ni dnevne novine, ili da vrši cenzuru prije nego što dođu do djece.


Problem televizijskog programa poseban je slučaj. Sve više je turskih, latinoameričkih i drugih sapunica, u kojima je veliki broj nemoralnih scena. Što je još gore, one formiraju svijest kod naše omladine da je najvažnije u životu imati lijepog i bogatog partnera, te se predati strastima i drugim ovosvjetskim uživanjima. Podrazumijeva se da se radi o vanbračnim odnosima (čemu više ta prevaziđena institucija braka), da treba imati što više partnera, te da pri tome nema nikakvih skrupula ni normi ponašanja. Sve manje je interesantno da li je suprotnog pola, da li je već u braku ili nije, da li je moralna, itd. Vrlo često u udarnim terminima (iza dnevnika) emituju se filmovi koji su označeni kao ‘roditeljska pažnja’, a u kasnim satima filmovi koji su pogodni za sve uzraste. U TV reklamama sve više su zastupljene nemoralne scene – čak i u onim koje reklamiraju proizvode koji nemaju nikakve veze sa tim scenama – a puštaju se tokom cijelog dana.


Pri svemu tome ne smijemo preći preko činjenice da se u Protokolima sionskih mudraca, još prije više od stotinu godina, najavljuje da će se putem širenja nemorala najlakše oslabiti vitalnost bilo kojeg naroda, te da će se na taj način njime najlakše ovladati ! Veoma je važno formirati svijest kod većine ljudi da su najvažnije stvari u životu igra i zabava, a nipošto istina, pravi put, moral i više vrijednosti! U takvoj situaciji svako se može kupiti, samo je pitanje kolika mu je cijena !


Kako u takvoj situaciji djeci ograničiti gledanje TV programa i kako to kontrolisati ? Kako uspješno odgojiti djecu u takvim okolnostima ? Kako i samoga sebe sačuvati ? Zašto Bošnjaci – muslimani zaboravljaju na svoje pravo da kao građani BiH, a pogotovu kao oni koji u najvećem procentu plaćaju pretplatu za TV program, mogu utjecati na izmjenu i popravljanje kvaliteta toga programa ?


Istinski vjernici svjesni su prioriteta u životu i nikada se ne predaju, nego cijeloga života rade na popravljanju situacije nabolje i približavanju uzvišenim islamskim, odnosno općeljudskim principima. Zato, hvala Allahu, imamo i pozitivnih primjera, kao što je porast broja sestara koje se oblače u skladu sa propisima dini-islama. U tome smislu, zadatak svakoga od nas jeste da učinimo sve što možemo kako bismo makar jednoj osobi pomogli da se osvijesti i da se vrati univerzalnim islamskim vrijednostima. Rezultat bi bio veliki: duplo veći broj moralnih osoba, duplo veći broj onih koji će širiti pozitivne vrijednosti i raditi na smanjenju svega onog što je negativno. Na taj način učvrstit ćemo temelje na kojima egzistira naša zajednica i bit ćemo lijep primjer svima ostalim. 
Molim Uzvišenog da tako i bude. AMIN.

© Novi Horizonti

dr. Nasir ibn Sulejman el-Omer
 Sreća između privida i stvarnosti.
 
O onome ko želi sreću, a ne ide pravim putem koji do nje vodi, pjesnik u svom stihu reče :

” Nadaš se spasu, a ne ideš stazama spasa,  pa, zaista, lađa po suhom ne plovi. ” 

 
Da zajednički razmotrimo puteve sreće i osobine sretnih, možda će nam Allah dati da je postignemo, a On je Darežljiv i Plemenit.

1. Vjerovanje u Allaha dž.š. i činjenje dobrih djela:

Allah dž.š. kaže:

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep zivot.” (An-Nahl, 97)

Tj, živjeće sretnim životom.

Svi mi želimo sretan život i zato treba da radimo dobra djela koja idu uz vjerovanje:

“Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Al-Ma'ida, 69)

Kaže Ebu Jahja Suhejb bin Sinan, radijallahu `anhu, da je Božiji Poslanik, sall'Allahu `alejhi we sellem, rekao:

“Čudno je to sa mu'minom, sve što mu se desi, za njega je dobro, a to je svojstveno samo mu'minu. Ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu dž.š. i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, on se strpi, i to opet bude dobro po njega.” (prenosi Muslim)

Poslanik, sall'Allahu `alejhi we sellem, je svoj mir i zadovoljstvo nalazio u namazu i pokornosti, kao što se vidi iz slijedećeg hadisa: 

“Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom !” (Prenosi Ahmed i Ebu Davud)

Neki ljudi govore: “Odmori nas od namaza, mi smo u tugi i brigama i nemamo vremena za namaz.” Oni tako govore, a Muhammed, sall'Allahu `alejhi we sellem, kaže: 

“Moja radost je u namazu.” (Prenose Ahmed i Nesa'i)

Da vidimo jedan živi primjer kako iman mu'minima daje osjećaj sreće u svim situacijama:

Ibn Tejmija, smilovao mu se Allah, je bio proganjan, zatvaran i mučen. I pored toga, u tamnici u Damasku, u zadnjim trenutcima svoje borbe i patnje, on kaže: 

“Šta mi mogu moji neprijatelji kad je džennet u mojim grudima, ako umrem on je sa mnom, zatvor je moj hram, moje ubistvo je šehadet, a moje izgnanstvo je putovanje.”
Vidimo kako Šejhul Islam zatvara puteve svojim neprijateljima ovim snažnim riječima koje osvjetljavaju put mu'minima, a to mogu samo veliki i hrabri ljudi.

2. Vjerovanje u sudbinu i Božije određenje (bile njegove posljedice dobre ili loše)

Sve je od Uzvišenog Allaha i znaj da ono što te zadesilo nije te moglo zaobići, a ono što te zaobišlo, nije te moglo zadesiti.

Ovo je jedna od najvažnijih osobina sretnih, jer samo onaj ko vjeruje u Allaha dž.š. može postići sreću, a sastavni dio imana je vjerovanje u Božiju sudbinu i određenje i zadovoljstvo onim što zadesi čovjeka.

Na ovom svijetu čovjeka mora zadesiti neka nevolja ili nesreća i ako ne vjeruje u sudbinu i određenje, on propada.

Navešćemo jedan primjer vjerovanja u Božiju sudbinu i određenje i njegov uticaj na sreću čovjeka:

Urva ibn Zubejr, smilovao mu se Allah, kome su htjeli da odsjeku nogu, oboljelu od karcinoma. Rekli su mu:

– Moramo te napiti vinom, da ne bi osjetio bol, a nakon toga staviti nogu u vrelo ulje, da bi zaustavili krvarenje.

Šta je on odgovorio na to?

– Pa da moje srce tada (u takvom stanju) prestane spominjati Allaha? 

Nikad!

– Pa, šta da radimo onda ? – rekli su.

Odgovorio je:

– Postoji drugi način. Kada budem obavljao namaz, tada radite šta hoćete!

Jer, tada je njegovo srce toliko vezano za Allaha dž.š. da ne osjeća ništa šta se dešava oko njega.

I zaista, kad je počeo namaz tekbirom, odsjekli su mu nogu do iznad koljena, a on se nije ni pomjerio. Međutim, kada su mu stavili nogu u vrelo ulje, pao je u nesvjest. Kada uveče dođe sebi, ljudi su mu rekli:

– Žalimo zbog tvoje noge i zbog tvog sina (u međuvremenu mu je umro sin).

On je tada, sa potpunom predanošću i vjerovanjem u sudbinu, rekao:

– Hvala Allahu ! Bože, ako je to iskušenje, ozdravio sam, a ako si nešto uzeo, dao si nešto bolje i trajnije !!

Ovo je primjer istinskog vjerovanja u Božiju sudbinu i određenje, ali gdje su sada takvi primjeri bogobojaznih, pokornih i predanih Allahu ?!

“To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo sretni.” 

(Kur'an – Fussilat, 35)
dr. Nasir ibn Sulejman el-Omer
 Sreća između privida i stvarnosti.
 
O onome ko želi sreću, a ne ide pravim putem koji do nje vodi, pjesnik u svom stihu reče :

” Nadaš se spasu, a ne ideš stazama spasa,  pa, zaista, lađa po suhom ne plovi. ” 

 
Da zajednički razmotrimo puteve sreće i osobine sretnih, možda će nam Allah dati da je postignemo, a On je Darežljiv i Plemenit.

1. Vjerovanje u Allaha dž.š. i činjenje dobrih djela:

Allah dž.š. kaže:

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep zivot.” (An-Nahl, 97)

Tj, živjeće sretnim životom.

Svi mi želimo sretan život i zato treba da radimo dobra djela koja idu uz vjerovanje:

“Oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (Al-Ma'ida, 69)

Kaže Ebu Jahja Suhejb bin Sinan, radijallahu `anhu, da je Božiji Poslanik, sall'Allahu `alejhi we sellem, rekao:

“Čudno je to sa mu'minom, sve što mu se desi, za njega je dobro, a to je svojstveno samo mu'minu. Ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu dž.š. i to bude dobro po njega. A ako ga zadesi kakva nevolja, on se strpi, i to opet bude dobro po njega.” (prenosi Muslim)

Poslanik, sall'Allahu `alejhi we sellem, je svoj mir i zadovoljstvo nalazio u namazu i pokornosti, kao što se vidi iz slijedećeg hadisa: 

“Bilale, najavi namaz, odmori nas namazom !” (Prenosi Ahmed i Ebu Davud)

Neki ljudi govore: “Odmori nas od namaza, mi smo u tugi i brigama i nemamo vremena za namaz.” Oni tako govore, a Muhammed, sall'Allahu `alejhi we sellem, kaže: 

“Moja radost je u namazu.” (Prenose Ahmed i Nesa'i)

Da vidimo jedan živi primjer kako iman mu'minima daje osjećaj sreće u svim situacijama:

Ibn Tejmija, smilovao mu se Allah, je bio proganjan, zatvaran i mučen. I pored toga, u tamnici u Damasku, u zadnjim trenutcima svoje borbe i patnje, on kaže: 

“Šta mi mogu moji neprijatelji kad je džennet u mojim grudima, ako umrem on je sa mnom, zatvor je moj hram, moje ubistvo je šehadet, a moje izgnanstvo je putovanje.”
Vidimo kako Šejhul Islam zatvara puteve svojim neprijateljima ovim snažnim riječima koje osvjetljavaju put mu'minima, a to mogu samo veliki i hrabri ljudi.

2. Vjerovanje u sudbinu i Božije određenje (bile njegove posljedice dobre ili loše)

Sve je od Uzvišenog Allaha i znaj da ono što te zadesilo nije te moglo zaobići, a ono što te zaobišlo, nije te moglo zadesiti.

Ovo je jedna od najvažnijih osobina sretnih, jer samo onaj ko vjeruje u Allaha dž.š. može postići sreću, a sastavni dio imana je vjerovanje u Božiju sudbinu i određenje i zadovoljstvo onim što zadesi čovjeka.

Na ovom svijetu čovjeka mora zadesiti neka nevolja ili nesreća i ako ne vjeruje u sudbinu i određenje, on propada.

Navešćemo jedan primjer vjerovanja u Božiju sudbinu i određenje i njegov uticaj na sreću čovjeka:

Urva ibn Zubejr, smilovao mu se Allah, kome su htjeli da odsjeku nogu, oboljelu od karcinoma. Rekli su mu:

– Moramo te napiti vinom, da ne bi osjetio bol, a nakon toga staviti nogu u vrelo ulje, da bi zaustavili krvarenje.

Šta je on odgovorio na to?

– Pa da moje srce tada (u takvom stanju) prestane spominjati Allaha? 

Nikad!

– Pa, šta da radimo onda ? – rekli su.

Odgovorio je:

– Postoji drugi način. Kada budem obavljao namaz, tada radite šta hoćete!

Jer, tada je njegovo srce toliko vezano za Allaha dž.š. da ne osjeća ništa šta se dešava oko njega.

I zaista, kad je počeo namaz tekbirom, odsjekli su mu nogu do iznad koljena, a on se nije ni pomjerio. Međutim, kada su mu stavili nogu u vrelo ulje, pao je u nesvjest. Kada uveče dođe sebi, ljudi su mu rekli:

– Žalimo zbog tvoje noge i zbog tvog sina (u međuvremenu mu je umro sin).

On je tada, sa potpunom predanošću i vjerovanjem u sudbinu, rekao:

– Hvala Allahu ! Bože, ako je to iskušenje, ozdravio sam, a ako si nešto uzeo, dao si nešto bolje i trajnije !!

Ovo je primjer istinskog vjerovanja u Božiju sudbinu i određenje, ali gdje su sada takvi primjeri bogobojaznih, pokornih i predanih Allahu ?!

“To mogu postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo sretni.” 

(Kur'an – Fussilat, 35)