Šta je istinski Ramazanski post ?

Preveo i prilagodio:  Nermin Smajlović, prof.

Istinski post

”Onaj ko ne ostavi lažan (izmišljeni) govor i rad po njemu, pa Allahu nije potrebno da ostavlja njegovu hranu i piće”. (Bilježi ga Buharija)

Da bi post bio primljen: ”Potrebno je da svaki musliman čuva svoj jezik, kao i njegov rad i kretanje uopšte, od onoga što mu je Allah Uzvišeni zabranio bilo od riječi ili djela, jer je svrha i cilj posta; pokornost Allahu Uzvišenom i Slavljenom, veličanje i poštivanje Njegovih zabrana, borba protiv svojih strasti i svoje duše koja žudi da joj se udovolji, i njeno odgajanje na pokornost i poslušnost Allahu, njeno odgajanje na strpljivost u onome što je Allah zabranio, a nije svrha i cilj posta samo ostavljanje hrane i pića i ostalih stvari koje kvare post.

Obaveza je svakom postaču da se čuva svega onoga što je Allah Svemogući zabranio, a da čuva i čini djela čije je obavljanje Allah Uzvišeni naredio, sa ovime je se nadati toj osobi da mu Allah oprosti, od vatre ga spasi, a njegov post i ibadete primi”.

(Šejh Abdulaziz ibn Baz, Alah mu se smilovao i grijehe mu oprostio)

******

Istinski (pravi) post:”Istinski post nije samo ostavljanje i suzdržavanje od jela, pića i spolnog odnosa, nego je (uz spomenuto) i suzdržavanje od suvišnog, bespotrebnog, povišenog i ružnog govora, kao i rasprava oko neistine ili ništavnih stvari. Istinski post je…

suzdržavanje od ogovaranja, laži, prenošenja tuđih riječi, lažnog svjedočenja, suzdržavanje od iznošenja potvore, ismijavanja, izrugivanja i lažnog zaklinjanja, suzdržavanje od; psovanja, potvaranja i iznošenja ljage na nevine, suzdržavanje od onoga što nije dozvoljeno slušati kao što je ogovaranje i sl., suzdržavanje od gledanja u ono što nije dozvoljeno gledati”.

(Šejh Abdullah ibn Ku'ud, Allah ga sačuvao)

******

Rekao je Džabir, radijallahu a'nhu:”Ako postiš neka posti i tvoj sluh, neka posti i tvoj vid, neka posti i tvoj jezik; od laži i zabranjenih stvari, i ostavi uznemiravanje komšija, a okiti se smirenošću i staloženošću, i nemoj učiniti istim onaj dan koji postiš sa danom kada ne postiš”.

Svrha posta:”Znajte da je post propisan kako bi se čovjek okitio i ukrasijo bogojaznošću a svoje udove i dijelove tijela spriječio u činjenju stavri koje je Allah Svemogući zabranio, stoga postač ostavlja sve što je haram (zabranjeno činiti), kao što; je varanje, nepravda, umanjivanje na vagi, uskraćivanje nekome prava njegova, gledanje u zabranjeno, slušanje muzike, jer slušanje muzike umanjuje nagradu postaču. Postač ostavlja svaki zabranjen govor kao što je; laž, ogovaranje, psovanje, vrijeđanje, a ako ga neko bude psovao ili vrijeđao neka kaže ”ja postim” i neka mu ne odgovara na njegovo psovanje ili vrijeđanje.

(Šejh Muhamed ibn Usejmin, Allah mu se smilovao i grijeh mu oprostio)

******

Čuvaj se griješenja: ”Doista zlo kod nekih ljudi je u ramazanu veće nego u drugim mjesecima, to je zato što oni ne poznaju njegovu svetost, ne cijene njegovu vrijednost, i ne plaše se zapisivanja njihovih ružnih postupaka, djela i grijeha. Neki ljudi ne vode brigu o svome namazu i njegovom obavljanju u džamiji i džematu, noći provode gledajući televiziju, slušajuči muziku i čineći druge oblike i vrste harama”. Zapitamo se da li ti i takvi od svog posta imaju bilo kakvu svrhu i nagradu.

(Šejh Salih El-Fevzan, Allah ga sačuvao)

******

Od Enesa ibn Malika se prenosi da je rekao:”Nije postio onaj ko je ljudsko meso jeo” (tj. ogovarao ih).

Rekao je Uzvišeni Allah:”I sluh, i vid, i razum, za sve to će se doista odgovarati” (El-Isra’ 36)

Dijelovi tijela ili udovi su emanet kod svakog čovjeka za koji će biti pitan kako ih je i u što koristio ili upotrebljavao. Neki ljudi su uobičajili da gledaju ili slušaju zabranjene stvari, kao što je gledanje razgolićenih djevojaka, glumica, i njima sličnih koje su na televizijskim ekranima a koje pozivaju u razvrat i smutnju. Obavezno je se klonuti svega u ovom mjesecu ili danima posta, a i drugim danima, međutim, obaveznost ostavljanja i udaljavanja od ovih stvari u mjesecu posta je očitija i jasnija zbog svetosti ”mjeseca ibadeta i mjeseca oprosta”. A šta je bolje i ljepše od toga da čovjek musliman uzme i iskoristi mjesec posta kao sredstvo, način i metodu kako bi presjekao sve veze i spone između njega i zabranjenih stvari odnosno harama, kao i ostalih svojih strasti.”

(Šejh Salih ibn Abdul-Aziz Ali Šejh)

******

10, ramazan 1430 h. (Mekka)

Upoznaj Ramazan da bi ga više volio

U arapskom jeziku riječ “sawm” znači ustezanje.U šerijatu post je ostavljanje svega onoga što kvari post (ar. muftirat) od pojave prave zore do zalaska Sunca. Post mjeseca ramazana je od temelja islama. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 183) U hadisu Ibn Omera, radijallahu anhu, se kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i odlasku na hadždž za onoga ko je u mogućnosti.” (muttefekun alejhi) Muslimanima je post naređen u drugoj godini poslije hidžre.

Vrijednosti posta i mudrost njegovog propisivanja

Mjesec ramazan je period u kojem se iskazuje pokornost pred Uzvišenim Allahom. U tom mjesecu Uzvišeni Allah daje mnoge Svoje blagodati onome kome hoće od Svojih robova kako bi se njihova dobra djela povećala, stepeni u Džennetu podigli, grijesi oprostili i veza sa Stvoriteljem ojačala. U tom mjesecu On će nagraditi Svoje iskrene robove obilnom nagradom, Svojim zadovoljstvom i srca njihova ispunit će bogobojaznošću.

O vrijednostima ramazana se prenosi slijedeće:

“Mjesec ramazan je mjesec u kojem je spušten Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko god u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 185)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan vjerujući i očekujući nagradu (od Allaha) biće mu oprošteni prijašnji grijesi.” (muttefekun alejhi)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dobro djelo koje učini Allahov rob biva desetostruko nagrađeno, pa i do sedam stotina puta. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao da je Uzvišeni Allah rekao: “Osim posta, on pripada Meni i Ja za njega nagrađujem. Moj rob ostavlja svoju hranu, piće i požude zbog Mene. Postaču pripadaju dvije nagrade: jedna kada se iftari, a druga kada se sretne sa svojim Gospodarom. Zadah iz usta postača ljepši je Allahu od mirisa mošusa.” (Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo je Muslimova verzija)

Dova postača je uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Postaču za vrijeme iftara dova neće biti odbijena.” (bilježi ga Ibn Madže) Zato musliman treba da iskoristi vrijeme pred iftar kako bi Uzvišenome uputio što više dova.

Uzvišeni Allah je učinio da u Džennetu postoje vrata kroz koja će, iz počasti, ulaziti samo postači. Od Sehla ibn Sa'da, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennetu postoje jedna vrata koja se zovu Rejjan. Na Sudnjem danu će biti rečeno: “Gdje su postači?” I kada uđu postači, zatvoriće se i niko drugi poslije toga neće ući na njih.” (muttefekun alejhi)

Post će se na Sudnjem danu zauzimati za onoga ko je postio. Od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post i Kur’an će se zauzimati za roba na Sudnjem danu. Post će tada reći: “Gospodaru zbog mene je on ostavio svoju hranu i požudu pa mi dozvoli da se zauzmem za njega”. Kur’an će reći: “Zbog mene je on ostavljao san noću, pa mi dozvoli da se zauzmem za njega.” Zatim će se Kur’an i post zauzeti za čovjeka.” (bilježi ga Ahmed)

Post čovjeka uči strpljivosti i izdržljivosti.

Islamska ulema je složna da je postiti dužan svaki musliman koji je punoljetan, razuman, zdrav i nije na putu, te žena koja ispunjava ranije spomenute uslove ukoliko nema hajz ili nifas.

Šta je lijepo postaču da čini

Postač treba da se kloni tračanja, ogovaranja i skrnavljenja tuđe časti kao i svega onoga što je Allah zabranio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko ne ostavi lažan govor i vladanje po njemu, Allah nema potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.” (bilježi ga Buharija)

Da ne propušta doručak prije nastupanja zore (ar. sehur). Sehur pomaže čovjeku da istraje u svome postu i da bez poteškoća obavlja svoje svakodnevne obaveze. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podsticao na ustajanje na sehur: “Jelo na sehuru je blagoslovljeno, zato ga ne ostavljajte, ako ništa ne pojedete popijte bar gutljaj vode. Zaista Allah i Njegovi meleki blagoslove postače koji jedu i piju na sehuru.” (bilježi ga Ahmed)

Da se iftari čim bude siguran da je Sunce zašlo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali s iftarom.” (muttefekun alejhi)

Da se iftari sirovom (ar. rutab) ili suhom (ar. temr) hurmom, jer je tako činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iftario svježim hurmama, a ako ne bi imao svježih onda suhima, a ako ne bi imao ni njih onda bi popio nekoliko gutljaja vode. (bilježi ga Ebu Davud)

Da što više uči Kur’an, spominje i veliča Allaha, udjeljuje milostinju, obavlja dobrovoljne namaze i uopće da se trudi da čini što više dobrih djela. Od Ibn Abasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji, posebno u mjesecu ramazanu. Svake noći, dolazio bi mu Džibril kako bi ga preslušavao Kur’an, tako da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bivao blaži u činjenju dobra od blagog povjetarca.” (muttefekun alejhi)

Šta kvari post:

Namjerno jelo i piće u toku dana. Ovome se još pridodaje infuzija i oralno uzimanje ljekova. Uzimanje uzoraka krvi ne kvari post.

Spolno općenje u toku dana. Onaj ko bi polno općio u toku dana ramazana pokvario bi svoj post, a uz to bi se morao iskreno pokajati svome Gospodaru, napostiti taj dan i dati istkupninu (ar. kefaret). Za iskupninu on bi trebao osloboditi roba. Ako to nije u stanju, onda treba da posti dva mjeseca uzastopno. Ako ni to ne može, onda treba da nahrani šezdeset siromaha (svakom siromahu treba da udjeli pola sa’a pšenice ili hrane koja je uobičajena u toj zemlji). Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da su ashabi jedne prilike sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je prišao jedan čovjek i obratio se Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “O Allahov Poslaniče, propao sam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Šta te upropastilo?” “Općio sam sa svojom ženom u toku posta.” – reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Imaš li mogućnosti osloboditi roba?” Čovjek odgovori: “Nemam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?” “Ne mogu.” – odgovori. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?” “Ne mogu.” – reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga zašuti. Poslije izvjesnog vremena neko donese zdjelu datula, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje je onaj čovjek?” “Evo me, tu sam.” “Udijeli ovo kao milostinju,” reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: “Da udijelim siromašnijem od mene?! Tako mi Allaha, u ovome mjestu nema siromašnijeg od mene.” Čuvši ovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se osmjehnu tako da su mu se vidjeli njegovi kutnjaci, te reče: “Nahrani time svoju porodicu.” (bilježe ga Buharija i Muslim)

Izlazak sjemena izazvan ljubljenjem, bliskim kontaktom sa ženom, onanisanjem ili dugotrajnim naslađivanjem pogledom. Ukoliko bi se sjeme pojavilo zbog nekog od spomenutih razloga čovjekov post bi bio pokvaren i dužan je da ga naposti. Također, on treba da isposti ostatak tog dana i nije dužan dati kefaret, iako bi se trebao pokajati i klonuti se, dok posti, svega onoga što pobuđuje strast. Nasuprot ovome ako bi se desilo da se sperma pojavi u snu, onda to ne kvari post niti se čovjek obavezuje bilo čime osim kupanjem (ar. guslom).

Ako se desi da čovjek namjerno izazove povraćanje njegov post će biti pokvaren. Međutim, ukoliko se to desi mimo njegove volje onda to ne kvari post. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Koga nadvlada povraćanje ne treba napaštati, a ko ga bude namjerno izazvao treba napostiti.” (bilježe Ebu Davud i Et-Tirmizi)

Pojavljivanje krvi hajza ili nifasa, bilo da se to desi početkom dana ili na njegovom samom kraju, pa makar i pred sami akšam. Bolje je postaču da ne poduzima hidžamu niti da dobrovoljno daje krv osim ako je to neophodno kako bi se pomoglo bolesniku. Krv koja se pojavi kroz nos, kašljanjem ili nakon vađenja zuba ne kvari post.

Opći propisi vezani za post

Muslimani treba da započnu post mjeseca ramazana viđenjem mlađaka. Uzvišeni Allah je rekao: “Ko od vas dočeka taj mjesec neka ga u postu provede.” (Prijevod značenja Kur’ana El-Bekara: 185) Kako bi se utvrdilo pojavljivanje mlađaka dovoljno je da za to posvjedoči jedan povjerljiv musliman. Od Ibn Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ljudi su se trudili da vide mlađak, pa sam ja obavjestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sam ga ja vidio, te je on zapostio i naredio ljudima da poste.” (bilježi ga Ebu Davud, Ed-Darimi i drugi) Odluku o početku i kraju posta u svakoj zemlji treba da donosi vladar pravovjernih. Ukoliko se desi da on nije musliman onda to čini onaj ko predstavlja muslimane i islamsku zajednicu u toj zemlji.

Čovjek treba da odluči postiti, zanijeti ga, prije nastupa zore na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Djela se cijene prema namjerama i svakome pripada ono što naumi.” (muttefekun alejhi) U drugoj predaji se prenosi da je rekao: “Ko se ne odluči na post prije nastupanja zore, post mu ne vrijedi.” (bilježe ga Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Hafse, radijallahu anha)

Nikome nije dozvoljeno da ne posti u ramazanu, osim ako za to ima valjano opravdanje kao što je slučaj sa čovjekom kada je bolestan ili na putu. Također, dozvoljeno je ženi koja ima hajz ili nifas, koja je trudna i koja doji djete da ne posti. Uzvišeni Allah je rekao: “A ko od vas bude bolestan ili na putu neka isti broj dana naposti.” (Prijevod značenja Kur’ana El-Bekara: 184) Bolesniku koji nije u stanju da posti zbog svoje bolesti dozvoljeno je da ne posti s tim da isti broj dana treba napostiti. Islamska ulema je složna da trudnica i dojilja ukoliko se boje samo za svoje zdravlje mogu da se iftare i da je dovoljno da isti broj dana naposte. Također, ukoliko se budu bojale za svoje zdravlje i zdravlje djeteta, ili samo zdravlje djeteta dovoljno je da naposte isti broj dana. Dokaz za ovo je hadis koji se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je oslobodio putnika pola namaza i posta, a trudnicu i dojilju posta.” (bilježe ga En-Nesai i Ibn Huzejme, a hadis je dobar (hasen)) 

 

Iznemogle stare osobe mogu da ne poste, s tim da za svaki dan moraju nahraniti po jednog siromaha. Buharija prenosi od ‘Ata da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komentaru Allahovih riječi: “Onima koji ga (jedva) podnose, otkup je da jednoga siromaha nahrane” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 184) rekao: “Ovaj ajet nije derogiran. To su starac i starica u poznim godinama kada ne mogu postiti. Za svaki propušteni dan posta treba da nahrane po jednog siromaha.”

Muslimanu je dozvoljeno da ne posti kada je na putu. Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Putovali smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onaj ko je postio nije kudio onoga ko ne posti i obrnuto.” (muttefekun alejhi)

 

izvor: ummetopedia

Upoznaj Ramazan da bi ga više volio

U arapskom jeziku riječ “sawm” znači ustezanje.U šerijatu post je ostavljanje svega onoga što kvari post (ar. muftirat) od pojave prave zore do zalaska Sunca. Post mjeseca ramazana je od temelja islama. Rekao je Uzvišeni: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 183) U hadisu Ibn Omera, radijallahu anhu, se kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i odlasku na hadždž za onoga ko je u mogućnosti.” (muttefekun alejhi) Muslimanima je post naređen u drugoj godini poslije hidžre.

Vrijednosti posta i mudrost njegovog propisivanja

Mjesec ramazan je period u kojem se iskazuje pokornost pred Uzvišenim Allahom. U tom mjesecu Uzvišeni Allah daje mnoge Svoje blagodati onome kome hoće od Svojih robova kako bi se njihova dobra djela povećala, stepeni u Džennetu podigli, grijesi oprostili i veza sa Stvoriteljem ojačala. U tom mjesecu On će nagraditi Svoje iskrene robove obilnom nagradom, Svojim zadovoljstvom i srca njihova ispunit će bogobojaznošću.

O vrijednostima ramazana se prenosi slijedeće:

“Mjesec ramazan je mjesec u kojem je spušten Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko god u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 185)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan vjerujući i očekujući nagradu (od Allaha) biće mu oprošteni prijašnji grijesi.” (muttefekun alejhi)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se, također, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dobro djelo koje učini Allahov rob biva desetostruko nagrađeno, pa i do sedam stotina puta. Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodao da je Uzvišeni Allah rekao: “Osim posta, on pripada Meni i Ja za njega nagrađujem. Moj rob ostavlja svoju hranu, piće i požude zbog Mene. Postaču pripadaju dvije nagrade: jedna kada se iftari, a druga kada se sretne sa svojim Gospodarom. Zadah iz usta postača ljepši je Allahu od mirisa mošusa.” (Bilježe ga Buharija i Muslim. Ovo je Muslimova verzija)

Dova postača je uslišana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Postaču za vrijeme iftara dova neće biti odbijena.” (bilježi ga Ibn Madže) Zato musliman treba da iskoristi vrijeme pred iftar kako bi Uzvišenome uputio što više dova.

Uzvišeni Allah je učinio da u Džennetu postoje vrata kroz koja će, iz počasti, ulaziti samo postači. Od Sehla ibn Sa'da, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennetu postoje jedna vrata koja se zovu Rejjan. Na Sudnjem danu će biti rečeno: “Gdje su postači?” I kada uđu postači, zatvoriće se i niko drugi poslije toga neće ući na njih.” (muttefekun alejhi)

Post će se na Sudnjem danu zauzimati za onoga ko je postio. Od Abdullaha ibn Amra ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post i Kur’an će se zauzimati za roba na Sudnjem danu. Post će tada reći: “Gospodaru zbog mene je on ostavio svoju hranu i požudu pa mi dozvoli da se zauzmem za njega”. Kur’an će reći: “Zbog mene je on ostavljao san noću, pa mi dozvoli da se zauzmem za njega.” Zatim će se Kur’an i post zauzeti za čovjeka.” (bilježi ga Ahmed)

Post čovjeka uči strpljivosti i izdržljivosti.

Islamska ulema je složna da je postiti dužan svaki musliman koji je punoljetan, razuman, zdrav i nije na putu, te žena koja ispunjava ranije spomenute uslove ukoliko nema hajz ili nifas.

Šta je lijepo postaču da čini

Postač treba da se kloni tračanja, ogovaranja i skrnavljenja tuđe časti kao i svega onoga što je Allah zabranio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko ne ostavi lažan govor i vladanje po njemu, Allah nema potrebe za njegovim ostavljanjem hrane i pića.” (bilježi ga Buharija)

Da ne propušta doručak prije nastupanja zore (ar. sehur). Sehur pomaže čovjeku da istraje u svome postu i da bez poteškoća obavlja svoje svakodnevne obaveze. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je podsticao na ustajanje na sehur: “Jelo na sehuru je blagoslovljeno, zato ga ne ostavljajte, ako ništa ne pojedete popijte bar gutljaj vode. Zaista Allah i Njegovi meleki blagoslove postače koji jedu i piju na sehuru.” (bilježi ga Ahmed)

Da se iftari čim bude siguran da je Sunce zašlo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali s iftarom.” (muttefekun alejhi)

Da se iftari sirovom (ar. rutab) ili suhom (ar. temr) hurmom, jer je tako činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iftario svježim hurmama, a ako ne bi imao svježih onda suhima, a ako ne bi imao ni njih onda bi popio nekoliko gutljaja vode. (bilježi ga Ebu Davud)

Da što više uči Kur’an, spominje i veliča Allaha, udjeljuje milostinju, obavlja dobrovoljne namaze i uopće da se trudi da čini što više dobrih djela. Od Ibn Abasa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji, posebno u mjesecu ramazanu. Svake noći, dolazio bi mu Džibril kako bi ga preslušavao Kur’an, tako da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bivao blaži u činjenju dobra od blagog povjetarca.” (muttefekun alejhi)

Šta kvari post:

Namjerno jelo i piće u toku dana. Ovome se još pridodaje infuzija i oralno uzimanje ljekova. Uzimanje uzoraka krvi ne kvari post.

Spolno općenje u toku dana. Onaj ko bi polno općio u toku dana ramazana pokvario bi svoj post, a uz to bi se morao iskreno pokajati svome Gospodaru, napostiti taj dan i dati istkupninu (ar. kefaret). Za iskupninu on bi trebao osloboditi roba. Ako to nije u stanju, onda treba da posti dva mjeseca uzastopno. Ako ni to ne može, onda treba da nahrani šezdeset siromaha (svakom siromahu treba da udjeli pola sa’a pšenice ili hrane koja je uobičajena u toj zemlji). Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da su ashabi jedne prilike sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa im je prišao jedan čovjek i obratio se Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “O Allahov Poslaniče, propao sam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: “Šta te upropastilo?” “Općio sam sa svojom ženom u toku posta.” – reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Imaš li mogućnosti osloboditi roba?” Čovjek odgovori: “Nemam.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga potom upita: “Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?” “Ne mogu.” – odgovori. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?” “Ne mogu.” – reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga zašuti. Poslije izvjesnog vremena neko donese zdjelu datula, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: “Gdje je onaj čovjek?” “Evo me, tu sam.” “Udijeli ovo kao milostinju,” reče Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: “Da udijelim siromašnijem od mene?! Tako mi Allaha, u ovome mjestu nema siromašnijeg od mene.” Čuvši ovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se osmjehnu tako da su mu se vidjeli njegovi kutnjaci, te reče: “Nahrani time svoju porodicu.” (bilježe ga Buharija i Muslim)

Izlazak sjemena izazvan ljubljenjem, bliskim kontaktom sa ženom, onanisanjem ili dugotrajnim naslađivanjem pogledom. Ukoliko bi se sjeme pojavilo zbog nekog od spomenutih razloga čovjekov post bi bio pokvaren i dužan je da ga naposti. Također, on treba da isposti ostatak tog dana i nije dužan dati kefaret, iako bi se trebao pokajati i klonuti se, dok posti, svega onoga što pobuđuje strast. Nasuprot ovome ako bi se desilo da se sperma pojavi u snu, onda to ne kvari post niti se čovjek obavezuje bilo čime osim kupanjem (ar. guslom).

Ako se desi da čovjek namjerno izazove povraćanje njegov post će biti pokvaren. Međutim, ukoliko se to desi mimo njegove volje onda to ne kvari post. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Koga nadvlada povraćanje ne treba napaštati, a ko ga bude namjerno izazvao treba napostiti.” (bilježe Ebu Davud i Et-Tirmizi)

Pojavljivanje krvi hajza ili nifasa, bilo da se to desi početkom dana ili na njegovom samom kraju, pa makar i pred sami akšam. Bolje je postaču da ne poduzima hidžamu niti da dobrovoljno daje krv osim ako je to neophodno kako bi se pomoglo bolesniku. Krv koja se pojavi kroz nos, kašljanjem ili nakon vađenja zuba ne kvari post.

Opći propisi vezani za post

Muslimani treba da započnu post mjeseca ramazana viđenjem mlađaka. Uzvišeni Allah je rekao: “Ko od vas dočeka taj mjesec neka ga u postu provede.” (Prijevod značenja Kur’ana El-Bekara: 185) Kako bi se utvrdilo pojavljivanje mlađaka dovoljno je da za to posvjedoči jedan povjerljiv musliman. Od Ibn Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ljudi su se trudili da vide mlađak, pa sam ja obavjestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da sam ga ja vidio, te je on zapostio i naredio ljudima da poste.” (bilježi ga Ebu Davud, Ed-Darimi i drugi) Odluku o početku i kraju posta u svakoj zemlji treba da donosi vladar pravovjernih. Ukoliko se desi da on nije musliman onda to čini onaj ko predstavlja muslimane i islamsku zajednicu u toj zemlji.

Čovjek treba da odluči postiti, zanijeti ga, prije nastupa zore na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Djela se cijene prema namjerama i svakome pripada ono što naumi.” (muttefekun alejhi) U drugoj predaji se prenosi da je rekao: “Ko se ne odluči na post prije nastupanja zore, post mu ne vrijedi.” (bilježe ga Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai od Hafse, radijallahu anha)

Nikome nije dozvoljeno da ne posti u ramazanu, osim ako za to ima valjano opravdanje kao što je slučaj sa čovjekom kada je bolestan ili na putu. Također, dozvoljeno je ženi koja ima hajz ili nifas, koja je trudna i koja doji djete da ne posti. Uzvišeni Allah je rekao: “A ko od vas bude bolestan ili na putu neka isti broj dana naposti.” (Prijevod značenja Kur’ana El-Bekara: 184) Bolesniku koji nije u stanju da posti zbog svoje bolesti dozvoljeno je da ne posti s tim da isti broj dana treba napostiti. Islamska ulema je složna da trudnica i dojilja ukoliko se boje samo za svoje zdravlje mogu da se iftare i da je dovoljno da isti broj dana naposte. Također, ukoliko se budu bojale za svoje zdravlje i zdravlje djeteta, ili samo zdravlje djeteta dovoljno je da naposte isti broj dana. Dokaz za ovo je hadis koji se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je oslobodio putnika pola namaza i posta, a trudnicu i dojilju posta.” (bilježe ga En-Nesai i Ibn Huzejme, a hadis je dobar (hasen)) 

 

Iznemogle stare osobe mogu da ne poste, s tim da za svaki dan moraju nahraniti po jednog siromaha. Buharija prenosi od ‘Ata da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, u komentaru Allahovih riječi: “Onima koji ga (jedva) podnose, otkup je da jednoga siromaha nahrane” (Prijevod značenja Kur’ana, El-Bekare: 184) rekao: “Ovaj ajet nije derogiran. To su starac i starica u poznim godinama kada ne mogu postiti. Za svaki propušteni dan posta treba da nahrane po jednog siromaha.”

Muslimanu je dozvoljeno da ne posti kada je na putu. Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Putovali smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, i onaj ko je postio nije kudio onoga ko ne posti i obrnuto.” (muttefekun alejhi)

 

izvor: ummetopedia

Kako dočekati ramazan

U ovom tekstu ćemo pokušati da podsjetimo kako ramazanu vratiti njegovo pravo mjesto. Ramazan nije veselje koje se proslavlja kao što nije ni mjesec natjecanja u spremanju istočnjačke ili zapadnjačke hrane, niti mjesec prejedanja. Ramazan je mjesec ibadeta, pokornosti Allahu u svakom trenutku. Ramazan je mjesec posta tj. sustezanja od svih grijeha, mjesec približavanja Allahu, subhanehu ve te’ala, svim vrstama pokornosti, jer naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Ko isposti ramazan vjerujući iskreno, biće mu oprošteni dotadašnji grijesi.” Ramazan je, dakle, mjesec činjenja dobrih djela i mjesec udaljavanja od svih grijeha. To je mjesec bereketa kao što reče Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Došao vam je mjesec ramazan, mjesec bereketa, u kom Allah spušta Svoju milost.” Kada nam se najavi neki nama drag gost, mi u svojim kućama sve učinimo da ga što bolje dočekamo. Kada našu zemlju posjeti neka velika delegacija iz svijeta, sva sredstva informisanja se dignu na noge, svi panoi u gradovima se izlijepe slikama tih ljudi i riječima dobrodošlice.

A kako je kada dočekujemo mjesec koji je cio dobro i cio bereket. Mjesec u kome je spušten Kur’an, u kome ima jedna noć bolja od hiljadu mjeseci. Moramo zastati malo i razmisliti o svemu što se događa u našim domovima pred sami ramazan. Moramo pripremiti svoje domove za doček ovog plemenitog mjeseca, moramo pripremiti djecu za doček mjeseca Kur’ana. Učinićemo to nabavivši i čitajući knjige i slušajući kasete koje govore o ovom velikom mjesecu. Knjige koje govore o tome kako je postio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem , podučavanje djece ako im je to prvi post u životu. Treba ih opominjati i stalno im pričati o dobrotama ramazana, da je on mjesec ibadeta, a ne mjesec jela, pića, spavanja i prejedanja. Treba ih od malena učiti da ramazan nije mjesec rasipanja imetka u trgovini, kao što se to radi u nekim porodicama koje su zaboravile pravi značaj i cilj posta. Zbog toga svaki pojedinac treba da se spremi za doček ramazana, da poveća i učesti svoje ibadete, a što više smanji loše navike koje ima pri sebi. 

 

Zar početak ramazana nije najbolja prilika da ostaviš pušenje i da svoje slobodno vrijeme iskoristiš u neki hajr, a ne da ga provedeš gledajući sapunice na TV-u. Ovo ti je najbolja prilika da se vratiš Allahu, da Mu se pokaješ za grijehe i približiš dobrim djelima. Cijela porodica treba iskoristiti ramazan za zbližavanje, druženje, zajedničke halke Kur’ana i zajedničko klanjanje nafila. Otac kao glava porodice mora biti prvi koji će činiti najviše ibadeta i podsticati ostale da to čine. On će porodicu podsticati na klanjanje namaza u džematu, na što češće učenje Kur’ana napamet i gledajući. Neka ramazan bude prilika da u muslimanskim kućama zavlada harmonija i lijep odnos među ukućanima. Neka ramazan bude mjesec ostavljanja svih ružnih običaja (psovki, bahatog ponašanja i sl.). Neka to bude mjesec udjeljivanja na Allahovom putu saosjećajući i pomažući one kojima je pomoć potrebna. To je kod Allaha bolje nego trošenje novca u kupovinu stvari koje nam možda nikad neće ni trebati.

 

BAJRAMSKE POČASTI MUMINIMA

priredio: Halil Mehtić

Hvala Allahu Uzvišenom Koji nas je odlikovao uputom jasnom i savršenom, Koji nas je počastio Poslanikom najodabranijim, svijetlim uzorom ljudima, Koji nam je darovao život i zdravlje pa evo dočekasmo i ispostismo još jedan mjesec Alahove milosti i oprosta, mjesec ramazan.

I ovaj Ramazanski bajram dočekujemo s pomiješanim osjećajem tuge i radosti. Tužni smo zato što s mubarek mjesecom odlaze i određene privilegije i povlastice koje mu'mini u drugim danima nemaju. Tužni smo zato što nam u ušima odzvanjaju veličanstvene riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: „Kada bi moj ummet bio svjestan ramazana, poželio bi da on traje cijelu godinu.“ Tužni smo i zbog toga što je dio naših rođaka, prijatelja i komšija tokom plemenitog mjeseca pokazivao arogantnost, javno jedući, pijući i pušeći, te tako prkoseći volji Gospodara svih ljudi i svega postojećeg. Tužni smo i zbog toga što će mnoge džamije ostati bez džemata i što će se mnogi Bošnjaci prepustiti nemaru i ponovo zapostaviti namaz kao stub naše vjere. Oni kao da ne znaju da je naš Gospodar, tebareke ve teala, vječno živ i da od nas traži stalnu pokornost, a ne samo tokom ramazana. Tužni smo i plačni za ramazanom i zbog toga što za njim plaču nebesa, Zemlja i meleki, o čemu Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

„Kada nastupi zadnja noć ramazana rasplaču se nebesa i Zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s. Neko je upitao: ‘Allahov Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?’ A on je odgovorio: ‘Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišane, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno.“ (Durretun-nasihin)

Radosni smo jer smo u tom blagoslovljenom mjesecu postili, klanjali, Kur'an učili, sadaku i zekat dijelili, iftare pripremali, dove upućivali, zikirili… U najkraćem – što smo ga proveli u pokornosti našem Stvoritelju. Radosni smo i zbog toga ćemo sa svojom braćom u vjeri, u velikom broju, izaći da klanjamo bajram-namaz, nadajući se Allahovom oprostu i milosti. Radosni smo i zbog toga što džamijske safove popunjavamo i osnažujemo i našim evladima koji su garant da će se, inša-Allah, još dugo u našim kućama i džamijama dočekivati i klanjati bajrami.

Radosni smo zbog počasti koje nam je naš Gospodar, kao klanjačima bajrama, iz svoga obilja pripremio. Radosni smo jer se zbog naše pokornosti u ramazanu i izlaska na bajram-namaz Uzvišeni hvali pred Svojim melekima. O tim bajramskim darovima postačima i klanjačima govori se u nekoliko predaja.

Izađite plemenitom Gospodaru !

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kada ljudi isposte ramazan i izađu da klanjaju bajram, Allah Uzvišeni rekne: ‘O meleki Moji, svaki čovjek za trud svoj očekuje nagradu, posvjedočite da je nagrada onih koji su ispostili ramazan i izašli da klanjaju bajram – Moj oprost. Potom jedan od meleka uzvikne, o Muhammedov ummete, vratite se svojim kućama, vaša loša djela zamijenjena su dobrim. A Allah Uzvišeni rekne: ‘O robovi moji, postili ste i iftarili u Moje ime, neka su vam oprošteni grijesi.“ (Zubdetul-vaizin)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Kada osvane dan Bajrama Allah pošalje Svoje meleke koji se spuštaju u sve krajeve svijeta i kliču: ‘O ummete Muhammedov, izađite plemenitom Gospodaru! ‘Kada se pojave na musallama (džamijama), Uzvišeni rekne: ‘O Moji meleki, svjedočite da sam im zbog sevaba za njihov post darovao Moje zadovoljstvo i oprost..“

Podsjećanje na Sudnji dan

Rečeno je da bajram na dunjaluku treba da podsjeća na sudnji dan na ahiretu. Kao što ljudi izlaze pješke ili jašući, luksuzno ili skromno obučeni – u odjeći različitog kvaliteta – razdragani i nasmijani ili zabrinuti i plačni, slična će situacija biti i na ahiretu, kao što Allah Uzvišeni spominje u Kur'anu: „Onoga dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim skupimo, a kada u Džehennem žedne grešnike potjeramo.“ (Merjem, 85-86)

„Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti.“ (En-Nebe’, 18)

„Na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti.“ (Ali Imran, 106)

Enes bin Malik je rekao: „Vjernik u životu ima pet radosti: Prvi je, svaki dan koji mu prođe bez upisanog grijeha. Drugi je, dan kada napusti ovaj svijet s imanom i šehadetom, sačuvan od šejtanskih spletki. Treći je, dan kada uspješno pređe preko Sirat ćuprije, kada bude siguran od užasa Sudnjeg dana i kada bude pošteđen ruku dušmana i džehennemskih zebanija. Četvrti je dan kada uđe u Džennet i spasi se Džehennema. Peti je dan kada bude gledao u svoga uzvišenog Gospodara. (Durretun-nasihin)

Dan našeg zahvaljivanja na uputi i oprostu

Iako je Bajram dan naše sveopće radosti i veselja, kada se međusobno posjećujemo, gostimo i darujemo, on se, ipak, ne smije pretvoriti u lumpovanje ili u pijančenje, što se dešava u nekim sredinama. Naime, neki jedva čekaju da se završi ramazan kako bi se što prije vratili svom starom načinu života. Tako, odmah prvi dan Bajrama čak i piju alkohohol. To je znak da ramazan nije ostavio pozitivnog utjecaja u njihovim dušama i da nije izgradio traženu bogobojaznost. Bajram je dan kada mislimo na Allaha, kada mu zahvaljujemo i kada ga slavimo i veličamo zbog upute i milosti koja nam je darovana, i što nam je oprošteno zbog ibadeta i pokornosti Allahu, dž.š., u ramazanu. U tom blagdanu Uzvišeni nas posmatra pogledom milosti i blagodarnosti i zato namojmo prkositi Gospodaru svjetova našom nepokornošću i griješenjem. Ostanimo robovi Milostivog, a ne robovi svojih strasti i šejtana prokletog. Prokletnik se raduje našim slabostima i griješenju, a žalosti ga naša pobožnost i odanost principima vjere.

Vehb bin Munebbih prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Zaista Iblis, neka je Allahovo prokletstvo na njega, svakog Bajrama zovne i sakupi svoje pristalice (šejtane) koji mu reknu: ‘Gospodaru naš, ko te je rasrdio pa da ga uništimo?’ On rekne: ‘Nije niko, nego me je rasrdilo to što Allah Uzvišeni u ovome danu, ummetu Muhammedovom oprašta grijehe. Od vas danas tražim da ih navodite na užitke, strasti i pijenje alkohola, sve dok ih Allah ne zamrzi.“

Stoga će svako razuman nastojati sustegnuti u tom danu od svojih strasti i svega zabranjenog, ustrajavajući u pokornosti Allahu, dž.š. U tom smislu Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Trudite se da na Bajram dijelite sadaku, činite dobročinstva, klanjate namaz, dijelite zekat i da Allaha što više slavite i veličate, jer to je dan kada vam Allah Uzvišeni prašta grijehe, kada uslišava vaše dove i kada vas posmatra pogledom milosti.“ (Durretul-vaizin)

Nekom radost, nekom tuga

Bajram je, za većinu muslimana, dan veselja i radosti, ali u nekima on pobuđuje osjećaje tuge i žalosti. Na Bajram mnogi plaču zbog činjenice da ga proslavljaju bez svojih najmilijih. Koliko će i ovaj Bajram biti plačnih majki zato što nisu sa svojim sinovima šehidima, djece što nisu sa svojim očevima, supruga što nisu sa svojim muževima, sestara i braće što nisu sa svojom braćom. Šehidske porodice su naša trajna briga i prve u prioritetu naše pažnje i bratske saosjećajnosti. Ublažimo im bajramsku tugu našim zijaretima, pristojnim hedijama, nasmijanim licima i krajnjom brigom za razumijevanje njihovih potreba. Posebnu pažnju pokažimo prema jetimima jer su njihova srca najranjivija. Dok se ostala djeca sa svojim očevima raduju bajramima i njihovim čarima, jetimi bajrame dočekuju potišteni i tužni što i oni nisu uz svoje očeve. Pokazati milost i pažnju prema njima ubraja se u velika i boguugodna djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio da „džehennemska vatra neće dotaći ruku koja pomiluje kosu jetima“, kao i to „da će on i skrbnik jetima zajedno biti u Džennetu.“ I sam je vodio računa o jetimima, što pokazuje i sljedeći primjer. 

Enes b. Malik, r.a., priča da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom izašao radi klanjanja bajram-namaza i na putu do džamije susreo grupu djece koja su se igrala. Nedaleko od njih, po strani, sjedio je dječak oskudno obučen koji je plakao. ‘Dijete, što plačeš, što se i ti ne igraš?’, pitao ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ne prepoznavši Poslanika, s.a.v.s., dječak je rekao: ‘Čovječe, umro mi je babo, majka mi se preudala, prisvojen je moj imetak i očuh me istjerao iz moje kuće, tako da ja nemam ni odjeće ni obuće, ni hrane ni stana. Kada danas pogledam djecu koja imaju očeve, sjetim se svoga babe pa me obuzme tuga i zato plačem.’ Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je uzeo za ručicu i rekao mu: ‘Jesi li zadovoljan da ti ja budem umjesto oca, Aiša da ti bude majka, Alija amidža, Hasan i Husejn braća, a Fatima da ti bude sestra.’ Tek tada, dječak je shvatio da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon toga je rekao: ‘Kako da ne budem zadovoljan, Allahov Poslaniče!’ Resulullah, s.a.s.v., ga je uzeo u naručje i ponio svojoj kući, lijepo ga obukao, nahranio i namirisao najljepšim mirisom. Dječak je, poslije, sretan istrčao među djecu koja su ga, primijetivši promjene na njemu, pitala: ‘Šta ti je? Do maločas si bio plačan i tužan, a sada si veseo i sretan?’ ‘Da, bio sam gladan, pa sam se najeo. Bio sam skoro go, pa sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, a sad mi je Allahov Poslanik umjesto oca, Aiša umjesto majke, Alija umjesto amidže, Hasan i Husejn umjesto braće, a Fatima umjesto sestre, pa kako da ne budem sretan i veseo!’ Čuvši to, djeca su rekla: ‘Kamo sreće da su naši očevi izginuli na Allahovom putu pa da i mi dospijemo u takvo društvo!’ Nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, dječak je istrčao iz kuće i od žalosti počeo da baca prašinu po sebi vičući na sav glas: ‘Ponovo sam ostao sam i postao jetim!’ Čuvši to Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, preuzeo je dječaka da brine o njemu.“ (Durretun-nasihin)

Gospodaru naš, očisti naša srca, učini ih osjećajnim i zbliži ih! Daruj nam još mnogo ramazana. Uputi nas na djela kojima si Ti zadovoljan i koja Ti voliš i budi zadovoljan nama. Spasi nas zavisti, zuluma i neprijateljstva naših dušmana i budi nam zaštitnik i pomagač! O kako si Ti divan Zaštitnik i divan Pomagač!
____________________________________________________

Vrijednost posljednjih 10 dana Ramazana

Noći posljednjih deset dana Ramazana su nesumnjivo najvrijednije i najveličanstvenije noći u toku cijele godine i stoga bi Allahov Poslanik s.a.v.s., kako veli Aiša r.a. činio ibadet više nego u bilo kojim drugim danima.” Bilježe Muslim i Tirmizi. Allahov Poslanik s.a.v.s. bi te cijele noći provodio u ibadetu i veoma malo, skoro nikako ne bi spavao.” Muttefekun alejhi. Kako bilježi Imam Tirmizi Allahov Poslanik s.a.v.s. ne bi dozvolio nikome od svoje porodice da ne provodi noći u ibadetu ukoliko su bili fizički sposobni za to. Činio je to iz želje da dočekaju noć Lejletul Kadr u ibadetu koju je i sam išćekivao, a i ashabima preporučivao da je traže u deset zadnjih dana Ramazana. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko probdije (provede u ibadetu) Lejletul Kadr vjerujući i nadajući se Allahovoj s.v.t. nagradi, biće mu oprošteni raniji grijesi.” Bilježi Buhari. Vrijednosti ove odabrane noći su mnogobrojne i nama dobro poznate, dovoljno je da spomenemo da je ona vrednija od hiljadu mjeseci, kako se to navodi u Kur’anu. Neki učenjaci su izračunali hiljadu mjeseci i došli do rezultata da je to više od 83 godine. U Muvetti Imama Malika se navodi: ”Allahovom Poslaniku s.a.v.s. su pokazane životne dobi umetta prije njegova, pa je uvidio da njegov ummet ima manji prosjek životne dobi i da zbog toga ne mogu dostići količinu dobrih djela ranijih naroda zbog dužine njihova života. Zato mu je Allah s.v.t. dao noć Kadr, koja je vrednija od hiljadu mjeseci.” Nema boga osim Allaha, zaista je Allah najveći, i doista je to – tako mi Allaha – velika počast nama da čovjek koji iskreno oživi noć Kadr, s time će zaslužiti vrijednost i nagradu ibadeta više od 83 godine. U toj noći je preporučeno da se klanja što veći broj rekata nafile namaza, mnogo upućuju dove tražeći u njima posebno oprost, milost i pomilovanje. Aiša r.a. je upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ”Ako saznam koja je to noć Lejletul Kadr, šta te noći da učim? On joj je rekao: “Reci: ALLAHUMME INNEKE AFUVVUN TUHIBBUL AFVE FA’FU ANNII!” Bilježi Tirmizi, što znači: “O Allahu, Ti si Onaj koji mnogo prašta, voliš praštanje i Ti mi oprosti!” Neki islamski učenjaci smatraju da je mudrost u nepoznavanju i skrivanju tačnog termina ove noći u tome da ljudi konstantno pojačaju svoje aktivnosti na polju ibadeta posljednjih deset dana Ramazana i da se povuku u i’tikaf u džamije, a Allah s.v.t. najbolje zna.

Itikaf

Itikaf je konstantni boravak u džamije sa nijjetom približavanja Allahu s.v.t.. Mu'tekif – osoba koja se povuče u itikaf, zatvara sebe u mesdžid radi pokornosti Allahu s.v.t. i pojačanog zikra Njemu s.v.t. i odriče se svih stvari koje ga odvode od Njega s.v.t.. On svoje srce u potpunosti potčinjava svome Gospodaru i u njemu nema ništa drugo do želja za sticanjem Allahova s.v.t. oprosta i Njegova zadovoljstva. Ovo je jedan od najuzvišenijih ibadeta koji čisti ljudsko srce i udaljava ga od svih vrsta grijeha i oplemenjuje njegovu dušu najplemenitijim svojstvima, jer ovaj ibadet u sebi objedinjuje mnoge pokornosti poput: namaza, učenja Kur’ana, konstantno činjenje zikra i upućivanje dova itd. Mnogi koji nisu okusili ovaj ibadet smatraju da je on težak i naporan, ali je on u stvari veoma lahak. Mu’tekif ima pravo da izađe iz mesdžida kada to potrebe iziskuju, on jede i pije u mesdžidu, on spava i održava svoju ličnu higijenu i čistoću mesdžida, on može da razgovara sa drugima, ali ne smije previše da priča posebno, ako od tog govora nema koristi, on podrezuje nokte i skraćuje kosu, on se miriše, čisti svoje tijelo i oblači najljepšu odjeću. Potvrđeno je da se itikaf obavlja u posljednjih deset dana mjeseca Ramazana, jer se prenosi od Aiše r.a. da je rekla: ”Allahov Poslanik s.a.v.s. se posljednjih deset dana Ramazana povlačio u itikaf, a poslije njegove smrti to su činile njegove žene.” Muttefekun alejhi. Potrudi se da ovaj sunnet Allahova Poslanika s.a.v.s. oživiš, ove godine, kod sebe i svoje porodice ne bi li Allah s.v.t. upisao ti veliku nagradu za to, a i nagradu za one koji te budu slijedili. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao Bilalu ibnul Harisu r.a.: ”Znaj da onaj koji oživi jedan moj sunnet poslije moje smrti, imaće nagradu kao i svi oni koji to budu prakticirali, a da se njima ne oduzme ništa od njihove nagrade.” Bilježi Tirmizi. Muslimani danas su u veoma velikoj potrebi da se u što većoj mjeri oživi ovaj i svi drugi sunneti Allahovog Poslanika s.a.v.s., kako bi se povećao hajr u našem društvu i kako bi smo se opskrbili najboljom opskrbom za preostali dio godine i kako bi kraj Ramazana okončali na najbolji mogući način.

Završetak ramazana

Trebao bi da bude na slijedeći način:

1. Izlazak iz itikafa – onih koji su se povukli u mesdžide – poslije zalaska sunca posljednjeg dana Ramazana.

2. Izdvajanje sadekatul – fitra, a to je vadžib – obavezno, za sebe i one osobe o kojima se čovjek brine za izdržavanje. Od Ibn Omera r.a. se prenosi: ”Allahov Poslanik s.a.v.s. je naredio da se daje sadekatul fitr u visini jednog sa'a temri ili pšenice, za slobodnog i roba, muško i žensko, odraslog i malog, koji su muslimani.” Muttefekun alejhi. Kako se jasno vidi iz hadisa količina koja se treba izdvojiti jeste jedan sa’a (mjera za žitarice, koja otprilike iznosi 4 mudda, tj. pune šake srednje veličine) od prehrambenih artikala koji se uzgajaju u dotičnoj zemlji. Dužan je dati onaj ko ima toliko hrane preko svojih potreba i potreba porodice uoči i na dan Bajrama. U hadisima se hurme i pšenica navode kao primjer, a ne kao obaveza da se samo od njih mora dati. Najbolje je dati ono što je najkorisnije siromasima, jer to njima i pripada. Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi: “Allahov Poslanik s.a.v.s. je propisao obaveznim sadekatul fitr kao čišćenje postača od bespotrebna govora i svađa i da bude hrana siromasima. Ko ga izdvoji prije klanjanja bajram – namaza ubrojat će se u sadekatul fitr, a ko ga udijeli poslije bajram namaza brojaće se kao obična sadaka.” (Bilježe Ebu Davud i Ibn Madždže). Sadekatul fitr se daje pred klanjanje bajram namaza, a može se dati i prije toga na dan ili dva radi općeg interesa siromaha.

3. Da shvatimo svoju pravu situaciju i ulogu na Zemlji, da smo mi potpuno nemoćni i bezvrijedni bez Allahove s.v.t. pomoći i Njegovih s.v.t. blagodati koje nam je On podario, jer je Allah s.v.t. izvor života, snage, moći i svega što posjedujemo. Ovo je upravo istinsko i ispravno značenje riječi: ”La havle ve la kuvvete illa billahi.” Nema stanja niti moći bez Allaha s.v.t.”

4. Da u svom ibadetu Svevišnjem Gospodaru pojačanim tempom činimo istigfar zbog počinjenih grijeha i propusta. Čovjek ma koliko činio ibadet Allahu s.v.t. ne može Mu istinski i u potpunosti zahvaliti na mnogobrojnim blagodatima kojima nas je naš Gospodar obasuo. Veli Uzvišeni Allah: ”Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti, – Allah, uistinu prašta i samilostan je.” Nahl 18. Istigfar je uistinu najbolji završetak i pečat svih dobrih djela. Pravedni halifa Omer ibn AbdulAziz r.a. napisao je pismo u sve pokrajine u kojem im naređuje da Ramazan završe istigfarom i sadekatul fitrom, jer sadekatul fitr čisti postača od besposlica i nepristojnog govora dok istigfar krpi (upotpunjava) ono što je poderalo post od besposlica i nepristojna govora. Pa im veli: “Recite ono što je rekao vaš otac Adem a.s.: ”Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” A'raf 23

5. Upornost u upućivanju dova Milostivom Gospodaru da nam pomogne da na najljepši način okončamo ovaj mjesec, da primi od nas naš post, namaze, sadake i sva ostala dobra djela i da nas oslobodi vatre džehennemske?!

6. Obnavljanje tevbe – pokajanja i ugovora sa Allahom s.v.t. da ćemo ostati ustrajni na Njegovom putu istine, putu iskrene pokornosti i da se više nikada nećemo povratiti griješenju i zlodjelima, kao što im se veliki broj ljudi ponovno vraća poslije Ramazana.

7. Strah da naša djela ne budu primljena. Naši dobri prethodnici selefu salih maksimalno su se trudili da u što boljoj formi obave sve ibadete sa potpunom iskrenošću, a zatim bi upućivali dove Uzvišenom Allahu da primi od njih ibadete i mnogo bi strahovali i brinuli se da li će njihova djela biti primljena kod Allaha s.v.t. Njih Allah s.v.t. spominje i opisuje ih u suri Mu'minun, pa kaže: ”Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” Mu'minun 57-61. Aiša r.a. je upitala Allahovog Poslanika s.a.v.s. o Kur'anskim riječima: ”i čija su srca puna straha što će se Gospodaru svome vratiti”, jesu li to oni koji kradu, čine zinaluk ili piju alkohol, pa se zbog toga boje Allaha s.v.t.? On joj je odgovorio: ”Ne, o kćerko Ebu Bekrova, nego su to oni koji klanjaju, poste i udjeljuju sadaku, pa se plaše da im to neće biti primljeno kod Allaha s.v.t.” Bilježe Tirmizi i Ibn Ebi Hatim. Prenosi se da je Alija r.a. rekao: ”Brinite se o tome da li će vam djela biti primljena više nego o samim djelima, zar niste čuli za riječi Svevišnjeg: ”Allah prima djela samo od bogobojaznih.” Maide 27. Abdullah ibn Mes’ud r.a. bi posljednje noći Ramazana govorio: “Čestitamo onome čija su djela primljena, a izražavamo saučešće onima čija nisu.” I mi čestitamo onome čija su djela primljena – i još jednom čestitamo, a za onoga čija su djela odbijena molimo Allaha s.v.t. da ga izvuče iz belaja i da ga na lijep način vrati Sebi.

8. Slijedi sunnet i uputu Allahova Poslanika s.a.v.s. vezano za način provođenja bajramskih dana i to:

a) Okupaj se, namiriši i obuci najljepše odijelo koje posjeduješ, jer na taj način priznaješ dobrotu i blagodati koje ti je podario Allah s.v.t. Zaista je Allah s.v.t. lijep i voli ljepotu, kako se to navodi u hadisu kojeg bilježi Imam Muslim u Sahihu. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Allah voli kada dadne nekome Svoje blagodati da se na njemu vide tragovi tih blagodati.” Bilježi Bejheki, Tirmizi i Hakim. Međutim, dobro se pripazi da se ne ukrasiš time da obriješ svoju bradu, jer je to strogo zabranjeno i to je vid oponašanja žena i medžusija – vatropoklonika. Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Skraćujte brkove i puštajte brade.” Bilježi Buhari. Drugom prilikom je rekao: ”Skraćujte brkove, puštajte brade i ne budite isti kao medžusije.” Bilježi Muslim. Sva četvorica imama pravnih škola, kao i mnogi drugi mudžtehidi, složni su u tome da je strogo zabranjeno brijanje brade. Imam hanefijske pravne škole Ibnul Abidin je rekao: ”Skraćivanje brade na manju dužinu od šake kao što to rade neki razmaženi i ženstveni muškarci, nije dozvolio niko od islamske uleme. A brijati bradu potpuno jeste postupak Jevreja u Indiji i vatropoklonika nearapa.” (Vidi El -Hašije ala reddil Muhtar 2/113 str.). Također ti je zabranjeno da oblačiš svilenu odjeću ili zlatni nakit ma u kakvom obliku to bilo, jer prenosi Ebu Musa el – Ešari r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ženama moga ummeta je dozvoljena svila i zlato, ali je to zabranjeno muškarcima.” Bilježi Ahmed. Ženama je dozvoljeno da prisustvuju bajram namazu (ukoliko se on obavlja vani – na musallama), a one koje imaju hajz ili nifas one ne smiju prisustvovati. Ženama nije dozvoljeno da se našminkaju, namirišu i otkriju prilikom odlaska na bajram namaz kako ne bi objedinile pokornost i griješenje u isto vrijeme.

b) Pojesti nešto prije odlaska na bajram namaz, najbolje je da to budu hurme i to neparan broj (zalogaja): tri, pet ili sedam. Kako god smo poslušali Allahovo s.v.t. naređenje za post, tako ćemo poslušati i naređenje za jelo.

c) Učiti tekbire prilikom izlaska iz kuće, u putu do džamije, i u džamiji sve dok imam ne uđe da klanja namaz. Bajramski tekbir glasi: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER VE LILLAHIL HAMD.

Klanjati bajram namaz samo 2 rekata, i nema nikakvih nafila ni prije ni poslije namaza, jer se prenosi od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: ”Allahov Poslanik s.a.v.s. bi klanjao bajram dva rekata, ne bi klanjao prije, a niti poslije njega ništa.” Muttefekun alejhi. Po sunnetu je da se bajram namaz obavlja vani na musallama, a ne u džamijama i mesdžidima osim ukoliko to predstavlja poteškoću ljudima.

Nema smetnje u međusobnoj razmjeni čestitki u bilo kojem one obliku bile, poput riječi: “Tekabbelellahu minna ve minkum” i slično tome.

f) Vraćanje iz džamije drugim putem.

g) Pomirenje i čišćenje srca od mržnje, neprijateljstva i zavisti.

h) Održavanje rodbinskih veza, posjećivanje braće u vjeri i prijatelja. A ono što čine neznalice u vjeri, pa prvi dan bajrama posjećuju kaburove svojih umrlih, o tome nema nikakvog šerijatskog dokaza i zato se toga moramo pripaziti i izbjegavati. i) Lijep odnos prema porodici i djeci te obveseliti svoju ženu, djecu i roditelje na jedan lijep, uljudan i šerijatski dozvoljen način. Za vrijeme bajramskih dana treba se osjetiti lijepo i ugodno raspoloženje uz osmjehe, ilahije i ugodne posjete i šetnje. Pretjerivanje u igri i zabavi je u suprotnosti sa sunnetom Allahova Poslanika s.a.v.s. Vehb ibnul Verd vidio je ljude kako se u vrijeme bajramskih dana pretjerano zabavljaju i šale, pa je rekao: ”Ako je od ovih ljudi primljen post onda ovi postupci nisu postupci zahvalnih Allahovih s.v.t. robova, a ako im nije primljen post onda ovo nije postupak onih koji se plaše.” Hasan el-Basri je rekao: ”Uzvišeni Allah je učinio mjesec Ramazan trkalištem za Njegova stvorenja na kome se oni nadmeću i utrkuju u pokornosti da bi stigli do Njegove milosti i zadovoljstva. Oni koji budu najbrži oni i pobjede, a oni koji zaostanu oni izgube. Čudni li su oni takmičari koji se smiju na dan kada će pobijediti oni koji najviše čine dobrih djela, a biće poraženi koji budu zapostavili dobra djela.” Stoga se trebamo veseliti i radovati Allahovim s.v.t. blagodatima kojim nas je obasuo što smo dočekali Ramazan, proveli ga u činjenju mnogobrojnih ibadeta koliko smo bili u mogućnosti, i to je uistinu bolje od dunjaluka i svega što je na njemu. Rekao je Uzvišeni Allah: ”Reci: ”Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.” Junus 58. Pravi i istinski vjernik se raduje upotpunjenju i završetku posta i osvajanju Allahove s.v.t. nagrade koja se ni na koji način ne može mjeriti sa dunjalučkim nagradama. Ta nagrada je oprost grijeha i spas od vatre džehennemske, pa ima li bolje i vrijednije nagrade od toga? Osoba slabog imana raduje se završetku Ramazana, jer se je kutarisao posta koji mu je bio veliki i teški teret, raduje se, jer neće morati činiti ibadet i pokornost godinu dana, raduje se, jer se vraća ponovno svom ustaljenom načinu življenja kojeg je provodio prije Ramazana, a koji se sastoji od raskalašenosti, nemara i zabave. Allahu sačuvaj nas od ovakvih osoba i njihovih osobina!

 

Ramazan – vrijednosti, mudrosti, propisi

Mudrost propisivanja ramazanskog posta

Došao je ramazan. Ispunjen blještavilom, mirisom, mnogim dobrom i čistotom. Došao je kako bi ljude odgojio, učinio ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikao na podnošenje teškoća i prepereka koje život sa sobom nosi. Ramazan je odgojna škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavanje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha dželle šenuhu: “Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali”. (El-Beqare, 183). Riječima, “da bi ste se Allaha pobojali”, Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn Ka'bu, a on mu je rekao: “O vladaru pravovjerniih! Da li si ikada išao trnovitim putem? “Da” – reče Omer. “Kako si se ponašao” – ponovo će Ubejj. “Zagrnuo sam odjeću i pokušao da maksimalno izbjegnem trnje” – odgovori Omer. “Takav je slučaj i sa bogobojaznošću.” (tj. bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čuva trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje Ramazan, je svijest o Allahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost. Bogobojaznost je čuvanje od trnja kojim je posut put ka Allahu i onome svijetu: trnja strasti i prohtjeva, straha i usplahirenosti, smutnji i upropaštavajućih djela i lažne nade. Rekao je pjesnik: “Ostavi male i velike grijehe, bićeš bogobojazan. Ponašaj se kao onaj koji ide trnovitim putem, čuva se koliko god može. Ne potcjenjuj grijeh i ne smatraj ga malim, velika brda su sazdana od kamenčića. Prenosi se da je veliki halifa i vladar muslimana, Harun er-Rešid, prošao pored nekog jevreja, sa svojom svitom, i u prelijepoj karavani. “Boj se Allaha, vladaru pravovjernih” – iznenada će jevrej. Ne oklijevajući ni jednog trenutka, Harun siđe i učini sedždu na zemlji. Nakon toga naredi svojim podanicima, da daju čovjeku ono što je tražio. “Šta je ovo vladaru pravovjernih” – upitaše ga oni – iznenađeni i zatečeni njegovim postupkom. “Bojao sam se da ne budem od onih za koje Allah, dželle šenuhu, kaže: “Kada im se kaže: “Bojte se Allaha”, to im samo oholost povećava… “(El-Beqare, 206). Zapitajmo se, da li ramazan, uistinu, donosi promjenu u našem životu i čini nas bogobojaznim? Da li smo shvatili, ili želimo li shvatiti da je ramazanski post propisan kako bi nas približio Allahu, dželle šenuhu, i udaljio od šejtana i njegovih pristalica, a ne radi provođenja, korziranja, sijeljenja do kasno u noć, kušanja različitih vrsta hrane, rasipanja imetka i drugih stvari u kojima, mnogi od nas, nažalost vide svrhu ramazana.

Vrijednost i odlike ramazanskog posta

Ramazan je najbolji i najvrijedniji mjesec kod Allaha, dželle šenuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je obradovao ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra kojeg sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. Onaj ko ga isposti, sa čvrstom vjerom u Allaha, i nadom u Njegovu milost i nagradu, praštaju mu se svi mali grijesi koje je do tada učinio. Allah, dželle šenuhu, je pripisao post Sebi i izdvojio ga između ostalih djela, zbog toga što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna između roba i njegova Gospodara i nemoguće je da za nju zna iko osim njih. Drugim riječima rečeno, postač je u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti, međutim on to ne radi iz straha od Allaha i Njegove kazne. Post sputava ili ublažava strast, onome ko nije u stanju da se oženi i na taj način ispuni prirodnu potrebu, sa kojom je stvoren. Za dobra djela urađena u Ramazanu Allah, dželle šenuhu, je pripremio nagradu, koja je samo Njemu poznata. Pomno je čuva i uručiće mu je na dan, kada će oni koji su Allaha iskreno obožavali i dobra djela činili, radovati se i ozarenih lica biti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Sedam je vrsta djela kod Allaha, dželle šenuhu. Dva od njih su obvezavajuća (zahtjevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah… Što se tiče djela čiju nagradu zna samo Allah, dželle šenuhu, to je post.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki). Ramazan je mjesec, zbog kojeg se ukrašava i sređuje Džennet, svake godine i moli Allaha, dželle šenuhu, riječima: “Gospodaru moj, učini da u ovom mjesecu, neko od tvojih robova, postane mojim stanovnikom.”

Propisi ramazanskog posta

a) Utvrđivanje nastupanja ramazana

Nastupanje ramazana se može utvrditi na jedan od tri načina:

1. Viđenjem mlađaka, na što ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post kada vidite mlađak.” (Buharija i Muslim). Osoba koja vidi mlađak obavezna je postiti. Ako ljudi ne prihvate njegove riječi i ne povjeruju mu da je vidio mlađak, postiće tajno, kako ne bi prouzrokovao smutnju, nered i razilaženje.

2. Svjedočanstvom i obavješću povjerljive osobe. Dokaz za to su riječi Ibn Omera: “Bio sam u skupini ljudi koji su promatrali pojavu mlađaka. Nakon što sam ugledao mlađak, otišao sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da ga obavjestim o tome. Prihvatio je moje svjedočanstvo, na osnovu toga zapostio i naredio je drugima da poste. (Ebu Davud).

3. Upotpunjavanjem ša'abana 30 dana. Ako stanovnici jednog predjela ne vide mlađak 30-u noć ša'bana, pustiće da prođe još jedan dan, kako bi se upotpunio ša'ban, a zatim će sljedeći dan zapostiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Postite i prekidajte post, kada vidite mlađak. Ako vam se skrije mlađak, ša'ban tada ima trideset dana, pa ih upotpunite”. (Buharija i Muslim).

Utvrđivanje ramazana pomoću kosmičkog računanja je nevažeće i neprihvatljivo kod većine islamskih učenjaka prvih (hanbelijski, malikijski, hanefijski i dio šafijskih učenjaka) i potonjih generacija, zbog toga što je taj način utvrđivanja u suprotnosti sa navedenim hadisima, koji su propis utvrđivanja vezali za viđenje golim okom. (Učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin u “Hašiji”, kategorički odbija mišljenje onih koji to dozvoljavaju i odgovara na njihove dokaze. Pogledaj: “Hašijetu ibn Abidin”, 2/387).

b) Sastavni dijelovi posta (ruknovi posta)

Ramazanski post se sastoji od dva dijela:

1. Namjere (nijjeta)

2. Ostavljanja svega onoga što kvari post, od pojave zore do zalaska sunca.

Namjera je uvjet za ispravnost svih ibadeta, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Djela se vrjednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom.” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Post se razlikuje od drugih ibadeta po tome što on ne zahtjeva djelovanje i činjenje nečega – suština posta je ostavljanje određenih stvari (hrane, pića, polnog odnosa i sl.). Upravo zbog toga namjera (nijjet) u postu ima posebne propise koji se razlikuju drugih ibadeta. Obavezni post (ramazanski, iskupljenički, zavjetni i napaštanje ramazana) neće biti ispravan, ukoliko čovjek ne naumi (zanijjeti) tokom noći da će postiti, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti.” (Hadis su zabilježili Tirmizi, Darekutni i dr.). Onaj ko ustane u toku noći, kako bi sehurio, ili u srcu odluči da će sutradan postiti, smatra se postačem i ispunio je namjeru koja se traži za post. Ako zanijjeti s početka noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što kvari post: jede, ima odnos sa ženom, to neće pokvariti njegovu namjeru. Namjeru (nijjet) posta može poništiti jedna od dvije stvari: sumnja u njeno postojanje i namjera prekidanja posta. Islamski pravnici su podijeljenog mišljenja oko obaveznosti obnavljanja namjere (nijjeta) za svaki novi dan ramazana. Ebu Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu namjeru, što znači da je postač obavezan obnoviti namjeru posta svaku noć ramazana. Oni svoje mišljenje temelje na činjenici da je svaki dan ramazana zaseban ibadet. Imam Malik je stava da je dovoljna namjera prvu noć ramazana i da postač nije obavezan obnavljati namjeru svaku noć. Kaže imam Malik: “Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio postititi i ostale dane. Čitav period od trideset ili dvadeset devet dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvoljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/8)

Za ispravnost dobrovoljnog posta se ne uvjetuje namjera (nijjet) u toku noći, nego je dozvoljeno donijeti namjeru u toku dana, prije i poslije podne, s tim da čovjek ne učini prije toga nešto što kvari post. Dokaz za to su riječi Aiše, radijallahu anha: “Jednog dana Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ušao kod mene i rekao: “Imate li šta za jesti”? “Ne Allahov Poslaniče” – odgovorila sam mu. “Onda ja danas postim” – reče. (Hadis je zabilježio Muslim)

c) Ko je obavezan postiti

Postiti je obavezna samo ona osoba koja objedini šest svojstava:

1. Islam – nemusliman nije obavezan postiti. Islamski vladar nema pravo da ga prisili na to, što nikako ne znači da neće biti odgovoran na Sudnjem danu za njegovo ostavljanje.

2. Razum – osoba koja ne posjeduje razum, tj. nije u mogućnosti da razlikuje stvari i pojmove, nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: luđak, osim da mu se pamet vrati, …” U ovu kategoriju se mogu svrstati senilne osobe – osobe koje zbog duboke starosti izgube sposobnost razlikovanja i prepoznavanja stvari.

3. Punoljetnost (punoljetnost, u islamskom pravu, se postiže jednom od četiri stvari: dostizanjem 15 godina, izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, poluciranjem u snu i otpočinjanjem mjesečnog ciklusa (kod žene). Osoba kod koje se nađe jedna od navedenih stvari, smatra se punoljetnom). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Tri osobe se ne smatraju obveznicima: maloljetnik, dok ne doživi poluciju u snu, … “. Maloljetne osobe nisu obavezne postiti, međutim od njihovih staratelja se traži da ih tome uče, kako bi ih navikli i pripremili za izvršavanje ovog velikog farza u punoljetnosti. Ashabi, radijallahu anhum, su učili svoju djecu postu. U slučaju da je neko od njih osjetio glad i počeo plakati, davali su mu vunenu igračku, da se njome zabavi do zalaska sunca. Treba gledati da djeca počnu sa postom od sedme godine, kada znaju razlikovati i raspoznavati stvari, jer se prije toga njihov post smatra nevažećim.

4. Mogućnost (sposobnost), tj. da podnosi post bez poteškoće – osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:

a) osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što je starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto svakog dana ramazana, nahrane siromaha – jednom siromahu će dati četvrtinu sa'a riže, brašna i sl., ili 2, 40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, kojeg je koristio Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, a on se ogleda u pripremanju hrane za trideset siromaha.

b) osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i dojilja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…” (El-Beqare, 185). Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju, ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanju) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće). (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže).

5. Boravak kod kuće – musafir, za vrijeme putovanja, nije obavezan postiti. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…” (El-Beqare, 185); i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza.” (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Ukoliko putniku nije teško postiti, bolje mu je da posti, a dokaz za to su riječi Ebu Derde, radijallahu anhu: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve selleme, u veoma vrućem danu. Niko od nas nije postio osim Poslanik i Abdullah ibn Revaha.” U slučaju poteškoće nije mu dozvoljeno postiti, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kada je čuo da neki ashabi, i pored teškoće, poste na putovanju: “Oni su griješnici, oni su griješnici.” (Hadis je zabilježio Muslim).

6. Završetak mjesečnog i postporođajnog ciklusa – žena za vrijeme mjesečnice i postporođajnog ciklusa nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz?!” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Ako žena postane čista prije pojave zore, obavezna je zapostiti, makar se okupala tek poslije izlaska sunca.

d) Odgađanje napaštanja propuštenih dana ramazana

Sve osobe, koje su privremeno oslobođene obaveze posta: putnik, dojilja, trudnica, bolesnik koji se nada ozdravljenju i žena za vrijeme mjesečnice ili postporođajnog ciklusa, obavezne su napostiti propuštene dane prije drugog ramazana. Onaj od njih ko bezrazložno odgodi napaštanje, obavezan je uz post nahraniti za svaki dan siromaha, a onaj ko to uradi sa opravdanim razlogom, nije obavezan ništa više od napaštanja. Postavlja se pitanje: “Kakav je pravni status osobe koja umre prije nego li naposti propuštene dane?” Rekao je šejh Salih Fevzan u odgovoru na ovo pitanje: “Osoba koja umre prije nastupanja novog ramazana, oslobođena je bilo kakve odgovornosti i sankcija, zbog toga što je sav taj period, od ramazana do ramazana, ostavljen za napaštanje. Osoba koja umre nakon nastupanja novog ramazana: ako nije napostila propuštene dane iz opravdanog razloga, poput bolesti ili putovanja, takođe biva oslobođena odgovornosti i sankcija, a ako je to uradila bez valjanog šerijatskog razloga, njegovi nasljednici će izdvojiti iz zaostavštine onoliko imetka koliko je dovoljno da se nahrani siromah za svaki propušteni dan.

e) Stvari koje mogu pokvariti post

Stvari koje kvare post možemo podijeliti u dvije vrste:

1. Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima,

2. stvari oko kojih postoji razilaženje.

Stvari koje kvare post bez razilaženja među islamskim učenjacima

1. Jelo i piće i sve ono što ih može zamijeniti, poput hranjivih inekcija ili infuzije

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, : “… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti … “(El-Beqare, 187)

2. Polni odnos

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Dozvoljava vam se da u noćima posta imate odnos sa ženama vašim…” (El-Beqare, 187)

3. Izlazak sperme sa strašću

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti.” Riječi islamskih učenjaka “sa strašću”, znače da je osoba, kojoj sperma izlazi zbog zdrastvenih problema, a ne zbog strasti, opravdana i njen post je ispravan.

4. Nastupanje mjesečnog ciklusa ili porođaja

Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz?!” (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

5. Odmetništvo od islama

Kaže imam Ibn Kudame: “Nije mi poznato da među učenjacima postoji razilaženje oko toga da odmetništvo kvari post.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/23)

Stvari oko kojih postoji razilaženje

1. Hidžama (izvlačenje štetene krvi iz predjela potiljka, pomoću posebnih instrumenata)

Učenjaci hanbelijskog mezheba smatraju da hidžama kvari post, dok učenjaci ostala tri mezheba smatraju da ne kvari. Jače mišljenje je da hidžama ne kvari abdest, na što upućuju sljedeći dokazi:

– Riječi Abdullaha ibn Abbasa radijallahu anhuma: “Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je za vrijeme posta i hadžskih obreda činio hidžamu.” (Hadis je zabilježio Buharija)

– Riječi Enesa, radijallahu anhu: “U prvo vrijeme hidžama je bila pokuđena postaču. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prošao pored Dža'fera ibn ebi Taliba, u vrijeme dok je ovaj činio hidžamu i rekao: “Obojici je pokvaren post”. Nakon toga, Poslanik je dozvolio hidžamu postaču.” (Hadis je zabilježio Darekutni i ocijenio ga je jakim).

2. Namjerno uzrokovanje povraćanja

Većina učenjaka, među kojima su učenjaci sva četiri mezheba, smatra da namjerno uzrokovanje povraćanja kvari post, i kao dokaz uzima riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Onaj ko namjerno povrati, pokvaren mu je post i obavezan je nadoknaditi dan u kojem je to učinio.” Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda i Abdullaha ibn Abbasa radijallahu anhum da su rekli da povraćanje niukom slučaju ne kvari post, što je slabo mišljenje i oprečno je hadisu kojeg smo naveli.

3. Namjera u srcu za prekidanjem posta

Većina učenjaka je stava da je post pokvaren osobi koja zanijjeti (u srcu) prekidanje posta. Kažu: “Post je ibadet koji nije ispravan bez namjere (nijjeta), što znači da onaj ko zanijjeti prekid posta, gubi uvjet za njegovu ispravnost, kao što je slučaj sa namazom.” (Pogledaj “El-Mugni”, 3/24).

4. Poljubac koji prouzrokuje izlazak mezja (mezj je tekučina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o odnosu).

Imam Ahmed i Malik su stava da izlazak mezja u ovom slučaju kvari abdest, a imam Ebu Hanifa i Šafija su stava da ne kvari. Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin preferira drugo mišljenje, potkrepljujući to riječima Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: “Postač, u Moje ime, ostavlja jelo, piće i zadovoljavanje strasti.” Pod zadovoljavanjem strasti se misli na izlazak sperme prilikom odnosa. (Pogledaj “Fetava ramadan”, 2/425).

5. Uzastopno (neprekidno) gledanje u ženu koje može prouzrokovati izlazak sperme

Imam Malik i Ahmed smatraju da to kvari post, a imam Ebu Hanifa i Šafija smatraju da ne kvari. Allah najbolje zna, ispravnije je da uzastopno gledanje u ženu, uz izlazak sperme ne kvari post, kao što ne kvari post razmišljanje o odnosu uz izlazak sperme.

Da bi pomenute stvari pokvarile post moraju se ispuniti tri uvjeta:

1. Znanje da neka od tih stvari kvari post i znanje da je nastupilo vrijeme iftara.

Dokaz za prvo su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Gospodaru naš, nemoj nas kažnjavati za ono što iz zaborava i pogreške uradimo.” (El-Beqare, 286). U hadisu kojeg bilježi Muslim se navodi da je Allah, dželle šnuhu rekao: “Uslišio sam vašu dovu.” Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije naredio Adiju ibn Hatimu da naposti dane koje je pogrešno postio, zbog pogrešnog razumjevanja riječi Allaha, dželle šenuhu: “… jedite i pijte sve do zore, dok ne budete mogli razlikovati bijelu od crne niti …” (El-Beqare, 187).

Dokaz da se poznavanje vremena u kojem nastupa iftar, uzima u obzir pri donošenju suda o ispravnosti (neispravnosti) posta, je slučaj koji se dogodio u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, a kojeg prenosi Esma, kćerka Ebu Bekra, radijallahu anha. Naime, Esma, radijallahu anha, spominje da je jedna grupa ashaba u kojoj se ona nalazila, iftarila, u oblačnom danu, misleći da je zašlo sunce. Samo što su iftarili ukazalo se sunce. U ovoj predaji se ne spominje da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, naredio napaštanje tog dana.

2. Svjesno činjenje neke od stvari koja kvari post

Onaj ko iz zaborava uradi nešto što kvari post, obavezan je prekinuti tu stvar onog trenutka kada se sjeti i njegov post je ispravan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Postač koji bude jeo ili pio iz zaborava, nastaviće postiti – Allah, dželle šenuhu ga je time napojio i nahranio.”; a u drugoj predaji istog hadisa se kaže: “Ko se iftari u toku nekog od ramazanskih dana, iz zaborava, post mu je ispravan i nije obavezan nadoknaditi taj dan.” (Hadis su zabilježili Buharija, Muslim i Hakim)

3. Namjerno ili svojevoljno činjenje stvari koja kvari post

Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onoga ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao i otvori svoje srce nevjerstvu – osim onoga ko na to bude prisiljen, a srce mu bude zadovoljno vjerovanjem – čeka Allahova srdžba i žestoka kazna.” (En-Nahl, 106). Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: “Ako se čovjek oslobađa sankcije za izgovoranje riječi nevjerstva pod prisilom, nije teško zaključiti da se oslobađa sankcije za stvari koje se ne mogu uporediti sa nevjerstvom.” (Pogledaj “Fetava ramadan”, 2/428). U prilog navedenoj tvrdnji idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je oprostio mome ummetu ono što on iz pogreške, zaborava i pod prisilom učini.” Post nije pokvaren osobi koja bude prisiljena da učini nešto što kvari post, osobi koja bez svoje volje proguta prašinu, osobi koja polucira u snu i sl.

f) Šta je postaču dozvoljeno činiti?

Postaču je dozvoljeno:

1. progutati pljuvačku,

2. okusiti hranu i sažvakati je djetetu, pod uvjetom da ne dospije u unutrinu,

3. upotreba vode mimo pića kao što je: umjereno ispiranje usta i nosa, kupanje i plivanje. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, poljevao glavu zbog vrućine u toku posta,

4. upotreba misvaka na početku i na kraju dana. Pogrešno je mišljenje učenjaka hanbelijskog i šafijskog mezheba koji dozvoljavaju upotrebu misvaka samo do podne, jer nema vjerodostojnog teksta koji pravi razliku između ova dva perioda.

Što se tiče paste za zube bolje ju je ne koristiti, zbog toga što njen okus prodire do unutrine i teško ga je spriječiti u tome.

5. upotreba mirisa, češljanje i mazanje kose. Aiša, radijallahu anha, je češljala Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, dok je bio u i'tikafu.

6. upotreba lijekova pod uvjetom da ne dospiju u unutrinu, dobrovoljno davanje i analiza krvi,

7. poljubac, dodir, zagrljaj i sl., pod uvjetom da se čovjek može kontrolisati, sačuvati odnosa i izlaska sperme. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je ljubio svoje žene i naslađivao se njima u toku posta, međutim, znao je kontrolisati svoju strast, kao što to kaže Umu Selema, radijallahu anha.

Molim Allaha, dželle šenuhu, da ovaj tekst pomogne boljem shvatanju posta i njegovih temeljnih propisa i da pomogne svakome onome koje iskren prema Allahu, dželle šenuhu, u Njegovom ispravnom obožavanju.

Semir Imamović

SEHUR – VRIJEDNOST I PROPISI

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

SEHUR – VRIJEDNOST I PROPISI

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

RAMAZAN NIJE FESTIVAL HRANE !!!

Ne treba se prenajedati , jer kaže Muhammed s.a.v.s. : 

’ Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka ’. (Al- Tirmizi, br. 2380).

 
Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. 

Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. 

Mnogi ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine i jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.

Znaj da islam naglašava koncept umjerene ishrane Zato kada nastupi vrijeme iftara sjeti se riječi Allaha Uzvišenog koji kaže:

 “ I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju. “ (Kur'an – El-A'raf, 31)