Arhive za ‘ramazanski post’ kategoriju

Pripremiti sebe i okolinu za ibadet, požuriti sa tevbom, vratiti se Allahu, radovati se dolasku ovog mjeseca, postiti po propisima, imati ispravan nijet i bojati se Allaha i klanjati teravih, ne osjećati se umoran zadnjih deset dana Ramazana, tražiti noć Kader, učiti Kuran neumorno, pokušavati plakati i razumjeti ajete koji se uče.

Umra u Ramazanu je po nagradi jednaka hadžu, a sadaka se umnogostručava puno puta, itikaf u ovom mjesecu je potvrđeni sunet.

Nema ništa loše u čestitanju početka Ramazana jedni drugima. Resul, s.a.v.s. bi običavao reći ashabima dobru vijest o početku Ramazana, i podsticao ih da ga što više iskoriste. Ebu Hurejre kaže: Kaže Resul, s.a.v.s.:

‘Došao vam je Ramazan, blagoslovljeni mjesec. Allah vam ga je propisao da ga postite. U njemu se otvaraju kapije Dženneta, a zatvaraju kapije Džehennema, i šejtani se okivaju. U njemu je noć bolja od 1000 mjeseci, i kome god je uskraćeno od njenih blagodati, zaista mu je uskraćena velika stvar’. (al-Nisaa'i, 4/129; Saheeh al- Targheeb, 1/490).
_________________________________________________________

Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (al-Bukhaari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawood, no. 2345; Saheeh al-Targheeb, 1/448) ‘Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik savs: Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( al-Bukhaari, Fath, 4/198)

Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa r.a.: ’Poslanik savs bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, prekinuo bi post sa vodom’. (al- Tirmidhi, 3/79 ).

Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik savs nakon što bi prekinuo post rekao sljedeće: Zehebe al-zama’, wa'btallat al-‘uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Abu Dawood, 2/765;).
 
Čuvati se grijeha, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha…’ (al-Bukhaari, al-Fath , no. 1904). Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (Al-Bukhaari, al-Fath , no. 1903).

Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’.( Ibn Maajah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).

Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.

Ima ljudi koji se rastuže kad dođe Ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku Ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.

Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.

Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana Ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.

Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resul,, s.a.v.s.: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (al-Bukhaari i drugi. Al-Fath, no. 1894)

Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka’.(al- Tirmidhi, no. 2380).

Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.

Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resul, s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih ljudi (u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u Ramazanu bi ga sretao svaku noć, i on bi ga učio Kuranu. Poslanik s.a.v.s. je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 6).

Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjere da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela ? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resul: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, no. 2137.) Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome iftari, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmidhi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ). Kaže šejhul Islam ibn Tejmije, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi. Abdullah ibn Omer se nije iftario, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.
____________________________________________________________

Šejh Muhammed Salih el–Munedždžid
 
Vrijednosti posta

Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: ’Izuzev posta, koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 1904; Saheeh al-Targheeb, 1/407) ’Postu nema sličnog’ (al-Nisaa'i, 4/165; Saheeh al-Targheeb, 1/413), ’a dova postača se ne odbija’ (Bilježi ga al- Bayhaqi, 3/345; al-Silsilat al-Saheeh, 1797). ’Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara’. (Muslim, 2/807) ’Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu, ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se zauzmem za njega’. (Ahmad, 2/174). Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska. (Muslim, 2/807) ‘Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre’. (Ahmad, 2/402; Saheeh al-Targheeb , 1/411; Saheeh al-Jaami’, 3880). ’Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre’. (Muslim, 2/808). ’Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude zadnji dan njegovog života, uči će u Džennet’. (Ahmad, 5/391; Saheeh al-Targheeb, 1/412). ’U Džennetu su vrata po imenu Rejjan, kroz koju će uči samo postači, i niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više tuda neće proći’. (al- Bukhaari, Fath, no. 1797) ‘Ramazan je stub Islama, Kur’an se počeo objavljivati u njemu, i u njemu je noč koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne Ramazan, otvore se vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani’. (al- Bukhaari, al-Fath, no. 3277). ’Postiti Ramazan je jednako postu 10 mjeseci’. (Musnad Ahmad, 5/280; Saheeh al- Targheeb, 1/421). ’Ko god posti Ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi’. (al-Bukhaari, Fath, no. 37). ’Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema’. (Ahmad, 5/256; Saheeh al-Targheeb, 1/419)

Koristi posta


Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost, kao što smo spomenuli u ajetu sure Bekare. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama.

Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.

Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.

Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.

Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba te takođe da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli. Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli umet posti i mrsi se istovremeno.

Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u Islam. U Ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put, ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način, držati pogodne dersove, govoriti korisne riječi, potpomagati se na dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda drugima, a da na sebe zaboravi.
__________________________________________________________________________


Pripremiti sebe i okolinu za ibadet, požuriti sa tevbom, vratiti se Allahu, radovati se dolasku ovog mjeseca, postiti po propisima, imati ispravan nijet i bojati se Allaha i klanjati teravih, ne osjećati se umoran zadnjih deset dana Ramazana, tražiti noć Kader, učiti Kuran neumorno, pokušavati plakati i razumjeti ajete koji se uče.

Umra u Ramazanu je po nagradi jednaka hadžu, a sadaka se umnogostručava puno puta, itikaf u ovom mjesecu je potvrđeni sunet.

Nema ništa loše u čestitanju početka Ramazana jedni drugima. Resul, s.a.v.s. bi običavao reći ashabima dobru vijest o početku Ramazana, i podsticao ih da ga što više iskoriste. Ebu Hurejre kaže: Kaže Resul, s.a.v.s.:

‘Došao vam je Ramazan, blagoslovljeni mjesec. Allah vam ga je propisao da ga postite. U njemu se otvaraju kapije Dženneta, a zatvaraju kapije Džehennema, i šejtani se okivaju. U njemu je noć bolja od 1000 mjeseci, i kome god je uskraćeno od njenih blagodati, zaista mu je uskraćena velika stvar’. (al-Nisaa'i, 4/129; Saheeh al- Targheeb, 1/490).
_________________________________________________________

Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (al-Bukhaari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawood, no. 2345; Saheeh al-Targheeb, 1/448) ‘Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik savs: Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( al-Bukhaari, Fath, 4/198)

Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa r.a.: ’Poslanik savs bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, prekinuo bi post sa vodom’. (al- Tirmidhi, 3/79 ).

Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik savs nakon što bi prekinuo post rekao sljedeće: Zehebe al-zama’, wa'btallat al-‘uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Abu Dawood, 2/765;).
 
Čuvati se grijeha, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha…’ (al-Bukhaari, al-Fath , no. 1904). Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (Al-Bukhaari, al-Fath , no. 1903).

Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’.( Ibn Maajah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).

Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.

Ima ljudi koji se rastuže kad dođe Ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku Ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.

Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.

Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana Ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.

Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resul,, s.a.v.s.: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (al-Bukhaari i drugi. Al-Fath, no. 1894)

Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resul, s.a.v.s.: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka’.(al- Tirmidhi, no. 2380).

Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku Ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u Ramazanu nego inače. Pa Ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.

Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resul, s.a.v.s. je bio najdarežljiviji od svih ljudi (u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u Ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u Ramazanu bi ga sretao svaku noć, i on bi ga učio Kuranu. Poslanik s.a.v.s. je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 6).

Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjere da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela ? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resul: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, no. 2137.) Kaže Resul, s.a.v.s.: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome iftari, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmidhi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ). Kaže šejhul Islam ibn Tejmije, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi. Abdullah ibn Omer se nije iftario, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.
____________________________________________________________

Šejh Muhammed Salih el–Munedždžid
 
Vrijednosti posta

Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: ’Izuzev posta, koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega’. (al-Bukhaari, al-Fath, no. 1904; Saheeh al-Targheeb, 1/407) ’Postu nema sličnog’ (al-Nisaa'i, 4/165; Saheeh al-Targheeb, 1/413), ’a dova postača se ne odbija’ (Bilježi ga al- Bayhaqi, 3/345; al-Silsilat al-Saheeh, 1797). ’Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara’. (Muslim, 2/807) ’Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu, ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se zauzmem za njega’. (Ahmad, 2/174). Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska. (Muslim, 2/807) ‘Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre’. (Ahmad, 2/402; Saheeh al-Targheeb , 1/411; Saheeh al-Jaami’, 3880). ’Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre’. (Muslim, 2/808). ’Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude zadnji dan njegovog života, uči će u Džennet’. (Ahmad, 5/391; Saheeh al-Targheeb, 1/412). ’U Džennetu su vrata po imenu Rejjan, kroz koju će uči samo postači, i niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više tuda neće proći’. (al- Bukhaari, Fath, no. 1797) ‘Ramazan je stub Islama, Kur’an se počeo objavljivati u njemu, i u njemu je noč koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne Ramazan, otvore se vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani’. (al- Bukhaari, al-Fath, no. 3277). ’Postiti Ramazan je jednako postu 10 mjeseci’. (Musnad Ahmad, 5/280; Saheeh al- Targheeb, 1/421). ’Ko god posti Ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi’. (al-Bukhaari, Fath, no. 37). ’Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema’. (Ahmad, 5/256; Saheeh al-Targheeb, 1/419)

Koristi posta


Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost, kao što smo spomenuli u ajetu sure Bekare. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama.

Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.

Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.

Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.

Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba te takođe da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli. Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli umet posti i mrsi se istovremeno.

Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u Islam. U Ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put, ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način, držati pogodne dersove, govoriti korisne riječi, potpomagati se na dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda drugima, a da na sebe zaboravi.
__________________________________________________________________________


Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović