Arhive za ‘selam’ kategoriju

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Piše: dr.Šefik Kurdić 

 

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat Allahovog, dž.š, nadahnuća. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savršene i potpune. Ovom prilikom iznosimo neke metode prepoznatljive za posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. 

 

Da bi ideju islama što više približio onima kojima se obraćao, Muhammed, a.s, često se koristio kazivanjima i pričama. Ta kazivanja efektno su djelovala na svijest ljudi i time se olakšavalo prihvatanje određenih propisa i odbacivanje negativnosti. Osim toga, takva kazivanja podsticajno su djelovala na slušaoce u mnogim segmentima njihova života. 

 

Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

” Jedan čovjek je putujući izuzetno ožednio, te našavši jedan bunar siđe i napi se vode. Kada je izišao, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žeđi. Čovjek tada primijeti: Psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla! Zatim je, ponovo, sišao u bunar, zagrabio svojom obućom vodu, a onda je zubima nosio vraćajući se iz bunara i napojio psa. Zbog toga mu je Allah oprostio. Ashabi su, tada, upitali: Zar i u usluzi životinjama imamo nagradu?! Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: U svemu što ima živu jetru je nagrada” ! [1] 

 

Habbab b. Erett, r.a, prenosi: Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Kjabe, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: “Zar nećeš tražiti pomoć od Allaha ?! Zar nećeš učiniti dovu” ?! On na to odgovori: “Znajte da je među narodima prije vas bilo pojedinaca za koje bi iskopali rupu u zemlji. Zatim bi osuđenog stavili u rupu, donijeli pilu i njome mu prepilali glavu na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali. Sve to ne bi ga natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru tako da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadramevta[2] nikog se ne plašeći, izuzev Allaha i vuka, zbog svoga stada. Međutim, vi ste nestrpljivi”![3]

 

Buđenje nade u čovjeku 

 

Poslanik islama, s.a.v.s, u svojim da'vetskim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje i potištenost. Naprotiv, uvijek budi nadu i obećanje zbog čega vjernik, bez obzira na poteškoće i iskušenja, izlazi ozaren i zadovoljan. Koliko se vjernik psihološki rasterećuje najbolje će ilustrirati sljedeći primjeri: 

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Allah Uzvišeni veli: “Mome robu – vjerniku, kome Ja usmrtim voljenu osobu, a on se strpi, nema druge nagrade osim Dženneta”![4]

 

Enes, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je Allah Uzvišeni rekao: 

 

“Ukoliko Ja nekog od od Svojih robova iskušam oduzimanjem vida, pa se strpi, to ću mu nadoknaditi Džennetom”![5]

 

Ebu Se'id i Ebu Hurejre, r.a, prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu, zbog toga, Allah ne oprosti dio njegovih grijeha”![6]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s, rekao: 

 

“Vjernika i vjernicu ne prestaju pogađati razne nedaće: one koje se odnose na njih, njihovu djecu ili imetak, sve dok se ne izbrišu njihovi grijesi, tako da susretnu Allaha bez ijednog grijeha”![7]

 

Enes, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Kada Allah htjedne Svome robu dobro, onda požuri sa kaznama još na ovom svijetu. A kada Allah htjedne Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu!” Zatim je dodao: “Veličina nagrade je, doista, prema veličini iskušenja! Zato, kada Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba”![8]

 

Stalno odazivanje na molbe 

 

Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih, s.a.v.s, metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje ma molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu sa islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom potpomaganju ili, pak, dovi Allahu, za nekog od svojih sljedbenika. 

 

Primjer Ebu Hurejre, r.a, to najbolje potvrđuje. On, naime, kaže: “Pozivao sam svoju majku u islam, budući da je bila idolopoklonik. Kada sam je jednog dana pozvao, čuo sam kako se veoma ružno o Poslaniku, s.a.v.s, izražava. Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, plačući, zamolivši ga: Allahov Poslaniče, pozvao sam svoju majku u islam, ali me je odbila! Kada sam je danas pozvao, čuo sam veoma loše riječi o tebi! Molim te, prouči dovu Allahu da uputi majku Ebu Hurejre! Allahov Poslanik, s.a.v.s, tada je proučio: Gospodaru, uputi majku Ebu Hurejre! Izašao sam od njega radostan zbog toga. Kada sam se približio kući, majka je začula moje korake i rekla mi: Sačekaj, Ebu Hurejre! Čuo sam pljuštanje vode. Ona se okupala, obukla odjeću i pokrivač, otvorila mi vrata a onda izjavila: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”! Vratio sam se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Plakao sam od sreće! Rekao sam mu: Allahov Poslaniče, donosim ti radosnu vijest: Allah je uslišio tvoju dovu i moju majku je uputio! On je zahvalio Allahu i rekao: Dobro. Tada sam mu rekao: Allahov Poslaniče, moli Allaha da ja i moja majka budemo dragi vjernicima, kao i oni nama!, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, proučio: Gospodaru, učini Svoga roba i njegovu majku dragim Tvojim robovima, a i njima dragim druge vjernike!* Nakon toga, nije bilo ni jednog vjernika koji je čuo za mene a da me nije zavolio, iako me nije ni vidio”![9]

 

Isticanje ahiretskog uživanja 

 

Isticanje uživanja na ahiretu pozitivno je djelovalo na podnošenje svih ovozemaljskih iskušenja. Takvom mudrom metodom Allahov Poslanik,s.a.v.s, je na najbolji način učvršćivao svoje sljedbenike da ne poklenknu pred svim iskušenjima na putu da've i njenog realiziranja. 

 

Abdullah b. Abbas, r.a, prenosi: Jednom prilikom je Omer b. el-Hattab, r.a, došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji je spavao na tvrdoj hasuri, od koje su mu na tijelu i licu bili ožiljci, tako da je Omer, r.a, zaplakao. Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao: “Šta te je rasplakalo”? On je odgovorio: “Allahov Poslaniče, perzijski kralj i vizantijski car uživaju i pored svog kufra, a ti si Allahov Poslanik! On mu reče: Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk a tebi ahiret”?![10]

 

Ahiretskim uživanjima zaboravimo na ovosvjetske nesreće i bezbolnije ih podnosimo. Kako i ne bismo, kada Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, obećava: “U tom će se začuti glas: O stanovnici Dženneta, od danas ćete uvijek biti zdravi i više nikada bolesni nećete biti! Od danas ćete vječno živjeti i više nikada umrijeti nećete! Od danas ćete uvijek mladi biti i više nikada ostarjeti nećete! Od danas ćete u izobilju uživati više nikada nestašicu osjetiti nećete”![11] U tom su značenju i riječi Allaha Uzvišenog: (I njima će se doviknuti: Taj Džennet ste u nasljedstvo dobili za ono što ste činili!)[12]

 

Kako bi vjernik mogao ostati imun na obećanja, koja je od Vjerovojesnika, s.a.v.s, prenio Ebu Hurejre, r.a. “Allah Uzvišeni veli: Svojim dobrim robovima sam pripremio ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo niti je na ljudski um palo.[13] Poslanik, s.a.v.s, dalje nastavlja: Potvrda za to su i riječi Allaha Uzvišenog: (I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju!)[14]

 

Velikodušnost i praštanje 

 

Poslanikova, s.a.v.s, velikodušnost i stalna praksa praštanja, i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, uveliko će osvojiti srca ljudi i promijeniti njihov životni tok. Kakav je samo mogao ostaviti trag Allahov Poslanik, s.a.v.s, na čovjeka koji ga je htio ubiti, a nakon što se situacija promijenila i takvu mogućnost zadobio Vjerovjesnik, s.a.v.s, on ga, umjesto ubistva ili bilo kakvih drugih sankcija, velikodušno oslobađa i veoma ljubazno ispraća?! Takav postupak je na najefikasniji način razoružao tog čovjeka, i od ljutog neprijatelja islama i muslimana načinio iskrenog sljedbenika te ideje i gorljivog da'iju na Allahovom putu ! 

 

Džabir b. Abdullah, r.a, prenosi da su se muslimani poslije jedne bitke razišli u jednoj dolini i odmarali se u hladovima stabala, što je, takođe, i Poslanik, s.a.v.s, učinio. Svoju sablju je objesio o granu stabla pod kojim se odmarao. Kada se probudio vidio je neprijatelja kako mu stoji iznad glave, sa njegovom sabljom, i veli mu: “Ko će te odbraniti od mene”?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovori: “Allah”! I drugi put ga je upitao: “Ko će te odbraniti od mene”?! Poslanik, s.a.v.s, mu je mirno odgovorio: “Allah”! Nakon toga situacija se promijenila. Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije ga kaznio, nego mu je velikodušno oprostio![15]

 

U rivajetu Ebu Bekra el-Isma'ilija stoji: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: “Allah”! Neprijatelju je sablja ispala iz ruke, a onda ju je uzeo Poslanik, s.a.v.s, upitavši ga: “A ko će sada tebe odbraniti od mene”?! On ga je zamolio da prema njemu dobro postupi, pa ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: “Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik”! On je odgovorio: “Ne! Ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti ću biti sa narodom koji se bude protiv tebe borio”!, našto ga je pustio. Kada se vratio svojim drugovima, rekao im je: “Dolazim vam od najboljeg čovjeka”![16]

 

Ibn Ishak tvrdi da je taj idolopoklonik prešao kasnije, zbog ovakvog postupka Vjerovjesnika, s.a.v.s, na islam, a El-Vakidi tvrdi da je on, nakon prelaska na islam, izuzetnoi puno da'vetski djelovao u svom narodu i da je, njegovim djelovanjem, veliki broj ljudi prihvatio islam![17]

 

Poslanikov, s.a.v.s, lijep odnos spram Židova Zejd b. Sa'ne rezultirao je njegovim prelaskom na islam. On je, jednom prilikom, došao tražiti dug od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, grubo se ponašao i vrijeđao je Poslanika, s.a.v.s, nakon čega ga je Omer, r.a, htio ubiti. Poslanik, s.a.v.s, veoma smireno i sa smiješkom na usnama smirio je Omera, r.a, naredivši mu da izmiri dug Židovu, i ne samo to – nego da mu na to doda još dvadeset sa'a hurmi. Ovaj postupak toliko je dirnuo spomenutog Židova, da je vrlo brzo nakon toga izgovorio šehadet i prešao na islam![18]

 

Blagost i bratski odnos 

 

Blagost i bratski odnos Poslanikov, s.a.v.s, prema svakom sljedbeniku rezultirali su zavidnim uspjesima. On je tuđe greške liječio blagošću. Greške je htio otkloniti, a ne grubo ih kritikovati i time problem još više produbiti. Dovoljno je, u ovom pogledu, navesti grešku koju je načinio Mu'avija es-Sulemi, r.a, i način na koji je reagovao Vjerovjesnik, s.a.v.s.

 

Jedan čovjek je kihnuo u toku namaza, pa mu je Mu'avija b. El-Hakim, koji je takođe bio u namazu, rekao: “Jerhamukellah”!, našto su svi ljudi, iznenađeni, počeli udarati po svojim stegnima. Mu'avija kaže: *Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, završio namaz, blago mi se obratio: “Ovaj namaz, doista, ne trpi govor ljudi. On sadrži slavljenje i veličanje Allaha i učenje Kur'ana”! Nakon toga, Mu'avija je izjavio: “Tako mi Allaha, nikada prije ni poslije ovoga, nisam sreo učitelja sa ljepšim postupkom i ponašanjem od Poslanika, s.a.v.s”![19]

 

Metoda obećanja i zastrašivanja 

 

Allahov Poslanik, s.a.v.s, na da'vetskom putu upotrebljavao je raznovsrne i djelotvorne metode. Temeljna karakteristika njegovog da'vetskog angažiranja bila je savršena procjena mjesta i vremena. Njegovo interpretiranje časnoga islama kreće se od obećanja Dženneta i njegovih ljepota, do zastrašivanja Džehennemom i njegovim strahotama. Zato je koristio argumente veoma bliske ljudima, njihovom životu i navikama, čime aktivira ljudski intelekt i uspavanu svijest. 

 

Abdullah b. Mes'ud, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Džennet je, zaista, bliži svakome od vas od sveze vaše obuće, a i Džehennem isto tako”![20]

 

Enes, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, kazao: 

 

“Umrlog prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vraća a jedno ostaje s njim. Vraća se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela”![21]

 

Ebu Zerr, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz džamije”![22]

 

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 

 

“Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako se šeta po Džennetu zbog jednog drveta koje je uklonio sa puta kako ne bi smetalo prolaznicima”![23]

 

Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik islama, s.a.v.s,rekao: 

 

“Nijedan musliman ne zasadi sadnicu sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana”![24]

 

Naravno, savršene metode mogle su rezultirati i savršenim rezultatima. Spomenutim metodama mogao se služiti samo onaj koga je Njegov Gospodar odgojio i najbolji mu odgoj dao! Upravo tako perfektnim metodama u da'vi mogla se odgojiti čitava plejada časnih ashaba. Uz te metode Abdullah b. Omer, r.a, znao je za kulturu ponašanja i islamski bonton sa samo pet godina života! Samo u takvoj školi mogao se odgojiti Abbas, r.a, amidža Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji je od njega bio stariji dvije godine, ali je na pitanje: “Ko je stariji: ti ili Poslanik, s.a.v.s”?, odgovorio: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, je stariji, a ja sam rođen dvije godine prije njega”!!! 

 

[1] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[2] Tj. s kraja na kraj Arabijskog poluotočja.

[3] Hadis bilježi Buhari.

[4] Hadis bilježi Buhari.

[5] Hadis bilježi Buhari.

[6] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[7] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.

[8] Hadis bilježi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen.

[9] Hadis bilježi Muslim.

[10] Hadis bilježi Muslim.

[11] Hadis bilježe Muslim i Tirmizi.

[12] El-A'raf, 43.

[13] Bilježe Buhari, Muslim i Ibn Madže.

[14] Es-Sedžda, 17.

[15] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[16] En-Nevevi, Rijadu-s-salihin, hadis br. 78.

[17] Vidi: Ibn Hadžer, Fethu-l-bari, 7/492

[18] Ovaj slučaj spominju Ibn Sa'd, Taberani, Hakim, Ibn Kesir, Ibn Hadžer, Hejsemi i dr.

[19] Hadis bilježi Muslim.

[20] Hadis bilježi Buhari.

[21] Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[22] Hadis bilježi Muslim.

[23] Hadis bilježi Muslim.

[24] Hadis bilježi Muslim.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Pripremio –  Sa'ed Al-Aritri

Bilal r.a. bio je Mekanski rob, porijeklom iz Abesinije (Etiopija). Njegov vlasnik, jedna nehumana osoba, Umejah ibn Halaf ga je mnogo zlostavljao i često ga tjerao da radi do iznemoglosti. I pored teških i iscrpljujućih poslova Bilal bi dnevno dobio samo šaku datula i nešto vode. Bilal je prvi put čuo za Islam i Muhammeda s.a.v.s. tokom razgovora koji je vodio njegov gazda sa ostalim mekanskim glavešinama, prvacima kufra i idolopoklonstva. Nedugo poslije toga Bilal je čuo Ebu-Bekra r.a. kako priča o Islamu i jednakosti među ljudima koje Islam pruža.  

Govor Ebu Bekra Es-Siddika je ostavio veliki utisak na Bilala, zbog čega je on – bez imalo dvoumljenja – krenuo sa Ebu Bekrom i pred Poslanikom Muhammedom s.a.v.s. izgovorio šehadet. Ovim činom, Bilal je bio sedma osoba koja je prešla na istinsku Allahovu vjeru, Islam. 

Bilal je od strane svog gazde svirepo kažnjen za prelazak na Islam. Umejah  je pobijesnio kad je čuo tu vijest. Kao jedan od oštrih protivnika Islama i Poslanika s.a.v.s. Umejah je odlučio da se na okrutan način osveti Bilalu. Uslijedila su mučenja do iznemoglosti. Umejah je tjerao Bilala da u užareni pustinjski pijesak zabada svoje izmučeno lice. Međutim, Bilal niti jednog trenutka nije poklekao, nego je ostao vjeran dini-Islamu. Ta Bilalova odlučnost i sabur su njegovog gazdu dovodila do ludila. Umejah bi
zatim naredio da se jedan ogroman kamen stavi na Bilalova prsa, i u tom stanju je tjerao Bilala da se odrekne Islama i Muhammeda s.a.v.s. i da se vrati u idolopoklonstvo. 
I pored svih mučenja muminsko Bilalovo srce je ostalo postojano i nije pokleklo ni jednog jedinog trenutka. Iscrpljeno Bilalovo tjelo se naprezalo a hrapavi i drhtavi glas je ponavljao: “Ehadun, ehad ” (On je Jedan). Mučenja su trajala danima, ne samo Bilala već i svih ostalih mekanskih robova kao i male skupine muslimana. 
Jednog dana je Ebu Bekr – Allah mu se smilovao- vidio užasne prizore mučenja Bilala, pa je zamolio njegovog gazdu da prestane sa mučenjem, ali ovaj to drsko odbi. Ebu Bekr zatim izvadi veliku svotu novca i zamoli Umajah-a da mu proda Bilala. Umejah zatraži mnogo novca – u nadi da što više zaradi i potroši u dunjalučke strasti – a Ebu Bekr, koji se ni jednog trenutka nije dvoumio, brzo pristade na ponuđenu cijenu i kupi Bilala. Potom su Ebu Bekr i Bilal otišli do Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekr izjavi da pušta Bilala na slobodu. 
Muslimani su, nakon Hidžre, u Medinu prvi put osjetili sta znači slobodno živjeti. Ashabi počeše razmišljati o načinu na koji ċe se ljudi pozivati na namaz. Jednog dana dođe Abdullah ibn Zeid r.a. kod Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu svoj san. Abdullah je usnio čovjeka u zelenoj odjeċi sa zvonom u svojoj ruci. Abdullah mu ponudi da kupi od njega zvono, a čovjek ga upita zbog čega mu je ono potrebno. Abdullah reče da mu treba zvono kako bi se ljudi pozvali na namaz. Tada čovjek reče da postoji bolji način pozivanja na namaz: četiri puta reci Allahu Ekber, dva puta Ešhedu en la illahe illa Allah, dva puta Ešhedu enne Muhammeden resul Allah, dva puta hajje ala Assalah, dva puta hajje ala Alfalaah, dva puta Allahu Ekber i jedan puta la ilaah illa Allah. Poslanik s.a.v.s. reče Abdullahu da je njegov san istinit i zamoli ga da ode i poduči Bilala ezanu, zato što je Bilal imao lijep i prodoran glas. Abdullah poduči Bilala ezanu i tako Bilal postade prvi Mujezin Islama. Kada je Omer ibn Hattab r.a. čuo ezan, pohita Poslaniku s.a.v.s. i ispriča mu identičan san Abdullahovom. 
Bilal je imao vrlo lijep ahlak i dosta je saburio. Jednog dana dođe do nesporazuma između Bilala i jednog ashaba pri čemu ovaj ashab – naveden od strane prokletog šejtana – povika: ”Ibn alsavdaa (Sine crnkinje).” Bilal je međutim ostao miran i ne reče ništa, nego ode do Poslanika s.a.v.s. i ispriča mu šta se desilo. Čuvši ovo, Poslanik s.a.v.s. ode do tog ashaba i reče mu da se izvine Bilalu. Ovaj ashab se pokaja, zaplaka a zatim pade na Bilalove noge tražeċi od njega da nogama stane na njegovo lice. Tada Bilal reče: ” Subhanallah, kako bi mogao stati na lice koje Allahu s.v.t. čini sedždu. Ustani moj brate, molim Svevišnjeg Gospodara da ti oprosti ’’. 
Za vrijeme bitke na Bedru Bilalove oči su tražile Umejah-a. Kad ga je Bilal ugledao, podigao je svoju sablju i glasno povikao: ” Neprijatelju Allahov, Umejah ibn Halaf, ja neċu živjeti ako ti živiš. ” Zato što je Bilal stalno ponavljao ove riječi, jedan od ashaba okrenu se prema Umajah-u i ubi ga. Bilalova sreċa, zbog ubistva Umejah-a, se nije ogledala u osveti zbog brojnih mučenja, nego u uklanjanju Umejah-a kao otvorenog neprijatelja Allaha s.v.t. i Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.. 
Bilal je bio poznat po svojoj bogobojaznosti. Uvijek je klanjao namaz od dva rekjata poslije uzimanja abdesta i često je klanjao noċne namaze. Takođe je često postio. 
Bilalova ljubav prema Poslaniku s.a.v.s. bila je neopisiva. Uvijek bi se mogao naċi kraj Poslanika s.a.v.s.. Kada je Poslanik s.a.v.s. preselio, Bilal od bola i tuge nije mogao da uči ezan. Nakon što su ga ashabi molili da ezani, Bilal stade da uči, ali pri spomenu poslanikovog s.a.v.s. imena, on gorko zaplaka i zajeca. Zbog tuge za Poslanikom s.a.v.s. Bilal nije mogao da učio ezan. On se čak iselio iz Medine, jer ga je tamo sve podsjeċalo na Poslanika s.a.v.s.. 
Kada je Ebu Bekr r.a. postao halifa Bilal je otišao u Asham u Džihad, gdje je nakon Džihada i ostao da živi. Bilal je jos svega dva puta ezanio i to kada je Omer r.a. došao da ga posjeti u Ashamu i kod kabura Poslanika s.a.v.s.. Bilal je ezanio kod kabura Poslanika s.a.v.s. i plakao a taj ezan je Medinlije podsjetio na Poslanika s.a.v.s. pa su i oni svi zaplakali. Bilal je u Meku ušao kao crni rob iz Afrike, a na Ahiret je preselio kao jedan od najboljih Allahovih stvorenja. Bilal je preselio u šezdest četvrtoj godini života.

Piše: Dr Šefik Kurdić


Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:

1. Sa aspekta onoga u šta poziva.

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]

” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.

Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]

3. Sa aspekta nagrade.

Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:

“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]

U drugom hadisu stoji:

“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu


Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]


” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići.  I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”   A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]


Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.

U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]

U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]

Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:


” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,  da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]


U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]


I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]

Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]


Hud, a.s.:

I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]


Sãlih, a.s.:

A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]

Šu’ajb, a.s.:

A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]

Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]

Ovaj ajet sadrži dva značenja:

1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.

2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.

Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]

Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.

Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]

U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]

Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]

propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]

Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31] 

S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast. 

Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.



[1] . Fussilet, 33

[2] . El- Mu`min, 41-42

[3] . En-Nisa, 165

[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu

[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.

[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.

[8] . Alu Imran, 104-107.

[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.

[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.

[11] . El Ahzab, 45-46.

[12] . El Hadždž, 67.

[13] . El Kasas, 87.

[14] . El Earaf, 59.

[15] . Hud, 50.

[16] . El Earaf, 73.

[17] . El Earaf,85.

[18] . En-Nahl, 36.

[19] . Alu Imran, 110.

[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.

[21] . Et-Tewbe, 67-68.

[22] . Et-Tewbe, 71.

[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.

[24] . El Earaf, 157.

[25] . Jusuf, 108.

[26] . Ibn Kesir, 1/518.

[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.

[28] . Alu Imran, 104.

[29] . Ibn Kesir, 1/518.

[30] . Alu Imran, 104.

[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.

Piše: Dr Šefik Kurdić


Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reći da je da’wa tvrđava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prići sa više aspekata:

1. Sa aspekta onoga u šta poziva.

On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ” Ja sam doista musliman. ” [1]

” O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.” [2]

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.

Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najčasnijih angažmana, jer su to činili Allahovi poslanici kao najčasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar. [3]

3. Sa aspekta nagrade.

Allah, dž.š., obećava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji:

“Ko poziva na dobro, ima nagradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosiće grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi neće umanjiti.” [4]

U drugom hadisu stoji:

“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog čovjeka bolje ti je nego stado kamila”,[5] a u drugoj predaji stoji: “…bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.” [6]

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu


Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumačeći ovaj ajet, tvrdi da je poziv upućen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedočenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrđuju. [7]


” I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će što žele postići.  I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika. Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reći će se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!”   A oni u kojih lica budu bijela, biće u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. [8]


Islamski učenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.

U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje među ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala. [9]

U svakom slučaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku. [10]

Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:


” O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje,  da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija. [11]


U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:

Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu. [12]


I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim. [13]

Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti – melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajući ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na način kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , – govorio je on – “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.” [14]


Hud, a.s.:

I Ãdu – brata njihova Huda. ”O narode moj” , – govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” [15]


Sãlih, a.s.:

A Semudu – njihova brata Sãliha. ”O narode moj” , govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!” [16]

Šu’ajb, a.s.:

A Medjenu – njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , – govorio je on – ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.” [17]

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali. [18]

Allah, dž.š., je počastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saučesnici u časnoj misiji, što se jasno primjećuje u sljedećem ajetu:

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici. [19]

Ovaj ajet sadrži dva značenja:

1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.

2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvraćanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu učinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom. [20]

Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima: traže da se čine nevaljala djela, a odvraćaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vječno će u njoj boraviti, dosta će im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih čeka patnja neprekidna. [21]

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar. [22]

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumačeći ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvraćanje od lošeg temeljna razlika između vjernika i nevjernika.

Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika. [23]

Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti način kako je opisan sãm Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedećeg ajeta:

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevrãtu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli. [24]

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Međutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.

Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” [25]

U ovom ajetu se jasno određuje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumačeći prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažući jasnim argumentima, njegov put, način i pravilo. [26]

U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., naređuje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrđuje ovu obavezu. [27]

Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [28]

propis se odnosi na one ljude koji će se posebno predati tom poslu; kako ističe Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogućnosti dozvoljavaju.[29]

Posebna ekipa ljudi koji će se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja će svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slučaj odlaska Mu’ãz ibn Džebela u Jemen, Mus’ãb ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja će svojim istraživačkim i naučnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen način prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogućnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoće u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati,- oni će šta žele postići. [30]

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Međutim, tačno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih riječi, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogućnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva islamsku vlast koja je dužna institucionalno omogućiti nesmetano sprovođenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. [31] 

S druge strane, ove riječi jasno se vežu za grupu koja će biti upućena u metode da'wi, koja će posjedovati određeno znanje iz te oblast. 

Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak – grijeh će snositi svi članovi ummeta.



[1] . Fussilet, 33

[2] . El- Mu`min, 41-42

[3] . En-Nisa, 165

[4] . Hadis bilježi Muslim u svom Sahihu

[5] . Hadis bilježe Buhari i Muslim.

[6] . Hadis bilježi Et-Taberani.

[7] . Vidi: Abdullah Ahmed Mensuri, Fadailu-d-da`weti ilellah, str 35-37.

[8] . Alu Imran, 104-107.

[9] . Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur`ani-l-azim, 1/517-518; Er-Razi, Et-Tefsiru-l-Kebir, 7/177; dr. Abdul Kerim Zejdan, Usulu-d-dawe, str. 309-310.

[10] . Vidi A.A. Mensuri, cit. djelo str. 5.

[11] . El Ahzab, 45-46.

[12] . El Hadždž, 67.

[13] . El Kasas, 87.

[14] . El Earaf, 59.

[15] . Hud, 50.

[16] . El Earaf, 73.

[17] . El Earaf,85.

[18] . En-Nahl, 36.

[19] . Alu Imran, 110.

[20] . Vidi: dr. A. Zejdan, spomenuti izvor , str. 308-309.

[21] . Et-Tewbe, 67-68.

[22] . Et-Tewbe, 71.

[23] . Vidi El Kurtubi El Džamiu li ahkami-l-Kur`an, 8/184-188 i S. Kutb, U okrilju Kur`ana, 1/32-34.

[24] . El Earaf, 157.

[25] . Jusuf, 108.

[26] . Ibn Kesir, 1/518.

[27] . Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu.

[28] . Alu Imran, 104.

[29] . Ibn Kesir, 1/518.

[30] . Alu Imran, 104.

[31] . S.Kutb, U okrilju Kur`ana, 4/26.

Hadis o začeću čovjeka

Mu'džize u hadisu
Ovaj hadis je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., mu'džiza, dokaz istinitosti poslanstva s kojim je došao. Hadis je izrečen prije četrnaest vijekova, kada je medicina bila na veoma niskom stepenu znanstvenih otkrića, i Poslanik, s.a.v.s., nije nikako mogao saznati etape čovjekovog stvaranja u maternici, ali ga je o tome obavjestio Sveznajući Stvoritelj i Istinski Vladar.
Piše: Abdulvaris Ribo
Prenosi se od Ebu Abdurrahmana, Abdullaha ibn Mes'uda, neka je Allah zadovoljan njim, da je rekao: 
” Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on istinu govori i istina mu kao objava dolazi: Uistinu se svako od vas, u utrobi svoje majke, oblikuje četrdeset dana kao kap sjemena, zatim biva kao ugrušak isto toliko, zatim biva kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek pa mu udahne dušu i propišu mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, koliko će živjeti (edžel), kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan. Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne  ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što mu je propisano, pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući u njega “. (Buharija – poglavlje o kaderu i Muslim – poglavlje o kaderu )
K o m e n t a r :
Kaže Uzvišeni: 
” Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (maternica), pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao, drugo (živo) stvorenje oživljujemo, pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj.” (Prijevod značenja – El-Mu'minun, 12 – 14. )
Hadis i ajet koji su prethodno navedeni upućuju čovjeka na razmišljanje o svom nastanku i o Moćnom Svoritelju koji daje da čovjek prolazi kroz ove periode stvaranja. Uzvišeni Allah je Svemoćan, i da je htio mogao je odmah stvoriti čovjeka kao potpuno živo biće, ali ga stvara na ovaj zanimljiv način, da bi oni koji su razumom obdareni pouku izvukli i shvatili kolika je moć Uzvišenog Stvoritelja.
Zašto ne razmisliš
Nakon što je čovjek saznao od čega je nastao i kolika je moć Onoga koji ga je stvorio, odakle mu onda tolika smjelost i odvažnost da bude nepokoran, ohol i griješan prema Uzvišenom Stvoritelju. 
Uistinu je čovjek lakomislen i neznalica. Zašto mi ne bismo iskoristili svoj razum i razmislili o svom nastanku? Ako razmislimo o procesu svog stvaranja u utrobi majke, vidjet ćemo znamenja i znamenja. Taj dio koji formira oko, zašto formira baš oko? Da li je obaviješten o sustavu svjetlosti i njenim propisima i zakonitostima, te je tebi uredio aparat kojim ćeš gledati nakon izlaska iz majčine utrobe? Ko je obavijestio taj dio sjemena da ćeš ti izaći iz majčine utrobe i da će ti trebati dva oka? Ko je dao oku rožnjaču, bionjaču i mrežnjaču čiji jedan sloj sačinjava trideset miliona krvnih sudova i tri miliona očnih osjetilnih štapića? Svaki zdrav razum će doći do zaključka, na osnovu ovih dešavanja u majčinoj utrobi i procesu nastanka čovjeka, da time upravlja Sveznajući Stvoritelj, koji zna šta stvara. Ovo su samo dokazi Allahovog postojanja i moći pri stvaraju čovjeka, dok su dokazi u prirodi i njenim procesima i pojavama mnogo brojniji i gotovo da se ne mogu prebrojati.
Ali i pred ovih Allahovih znamenja u prirodi i u samom čoveku, rijetki su oni koji izvlače pouku i koji su shvatili da su Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: 
” Proklet neka je čovjek ! Koliko je on samo nezahvalan ! Od čega ga On stvara ? Od kapi sjemena ga stvori i ono što je dobro za njega pripremi i pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini ga da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti “. (Prijevod značenja – ‘Abesa, 17-22.)
Nastanak i razvoj čovjeka
U ovom hadisu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava kako nastaje čovjek i kaže: “Svako od vas se formira u utrobi svoje majke.” Pod formiranjem se misli na prvobitno spajanje spermatozoida i jajne ćelije i to je prva faza nastanka čovjeka.  Ovo je potvrdila i savremena medicina koja je otkrila da su spermatozoidi koje čovjek ubacuje u maternicu mnogobrojni i da su nakon ubacivanja razasuti po maternici, ali se samo jedan od njih spoji sa jajašcem.
Kap sjemena
Prvi period, nakon spajanja spermatozoida i jajašca,  embrion biva u obliku kapi, a ta kap je u stvari ljudsko sjeme i taj period traje četrdeset dana.
Ugrušak
Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Zatim biva kao ugrušak isto toliko dana.” Ovo je drugi period kroz koji prolazi embrion i u ovom periodu biva u obliku guste zgrušane krvi. U ovoj fazi naziva se još i zakvačak (a'lek), zato što se zakvači za ono što dodiruje. Kaže Uzvišeni : ” Stvara čovjeka od zakvačka.” (Prijevod značenja – El-Alek, 2.)
Gruda mesa
  
– U trećem periodu embrion je u obliku grude mesa ili komada mesa a veličina mu je, ravna veličini ljudskog zalogaja.
Zatim mu udahne dušu
Melek udahnjuje čovjeku dušu nakon sto dvadeset dana od začeća, i sama majka, koja nosi dijete u svojoj utrobi, osjeti kada dijete oživi, tj. kada mu melek udahne dušu. Nakon udahnjivanja duše embrion postaje živo biće. Šta je duša ? To je pitanje koje je postavljeno i Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je Allah, dž.š., objavio slijedeći ajet: ” Pitaju te o duši. Reci: šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja. “  (Prijevod značenja – El-Isra’ 85.)
Vjerovanje u odredbu
“I propišu mu se četiri stvari: nafaka, edžel, kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan”. Ovaj dio hadisa se dotiče jedne veoma bitne stvari, temelja islamskog vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje. Ovo vjerovanje se veže za savršeno i neograničeno Allahovo znanje. On zna šta je bilo, šta će biti i zna kako bi se desilo, da se desi ono što se nije desilo. I na osnovu ovog savršenog znanja Allah, dž.š., je propisao ljudima nafaku koju će postići tokom života sve dok ne umre, dobra i loša djela koja će raditi i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Međutim, ovo Allahovo  znanje ne negira čovjeku slobodu izbora namjere, jer ova činjenica ne znači da je čovjek prisiljen.
Dokazi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju čovjeku slobodu volje i izbora su mnogobrojni.
Djela su prema završnici
Djela koja ljudi čine na ovome svijetu neminovno moraju biti u skladu sa onim što im je Allah, dž.š., prethodno zapisao, pa kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, neminovno je da radi dobra djela koja će ga uvesti u Džennet, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika vatre. Tako isto kome bude zapisano da je od stanovnika vatre, Allah da nas sačuva, neminovno je da radi djela stanovnika vatre, koja će ga uvesti u nju, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika Dženneta.
Znači, u obzir se uzima čovjekova završnica života, odnosno s kakvim djelima čovjek okonča svoj život, tako će mjesto i naći na onom svijetu.
Koristi hadisa:
Islamski učenjaci su iz ovog hadisa izvukli razne pouke i poruke, od kojih ćemo navesti neke:
-U hadisu je podstrek na dovu, da čovjek moli Uzvišenog Allaha da ga učvrsti u vjeri sve dok ga ne sretne. Prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri.” (Bilježi ga Buhari, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
-Podsticaj da se čovjek utječe Allahu od loše završnice. Prve generacije ovog ummeta su strahovale za svoju završnicu, tako da su neki od njih govorili: “Ništa oči ne može rasplakati kao što ih može rasplakati ono što je prethodno zapisano.” Zato, Allahov rob, ne bi trebao da bude zadivljen svojim djelima nego treba da je uvijek u strahu od Allahove kazne i nadi u Njegovu milost.
-Činjenica je da će svaki insan ako uđe u Džennet, ući Allahovom milošću, pa čak i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako stoji u hadisu, ali ne smijemo se osloniti samo na Allahovu milost, već treba da se potrudimo da tu milost zaslužimo dobrim djelima
-Nakon što smo saznali ko nas je stvorio i kako smo nastali, dužnost nam je da zahvaljujemo Onome koji nas ja stvorio u najljepšem obliku, a zatim nam pokazao put dobra i put zla. Ta zahvalnost biva srcem, jezikom i djelima, a ovo treće je najvažnije.
-Imajući na umu da Allah, dž.š., daje opskrbu i pravedno je raspodjeljuje među ljudima, čovjek treba da bude zadovoljan nafakom koju posjeduje i ne treba da prodaje svoju vjeru i svoje srce radi povećanja opskrbe, jer na taj način neće postići osim onoliko koliko mu je već prije Allah odredio.
-Smrt i život su u Allahovim rukama i čovjek neće umrijeti dok ne potroši svoju nafaku i godine koje su mu određene za život, pa zbog toga ne treba da se boji nikog kada je u pitanju borba za ovu vjeru i treba da bude odvažan i hrabar.
1.         Neki islamski učenjaci kažu da je Allah, dž.š., dao da se čovjek razvija kroz ove periode u majčinoj utrobi iz milosti i blagosti prema majci, jer Allah je kadar da stvori čovjeka odjednom u njegovom potpunom obliku.
2.         Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljen abortus, kao olakšica, ako u dijete još nije udahnuta duša, analogno dozvoljenoj ejakulaciji van ženskog spolnog organa radi sprečavanja trudnoće. Međutim, ovaj stav je neprihvatljiv, jer stvaranje embriona počinje u obliku kapi nakon što se ustabili u maternici. Dokaz za ovo je hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže: “Kada od začeća prođe četrdeset i dvije noći”, a u drugoj predaji: “četrdeset i nekoliko noći”, Allah, dž.š., pošalje meleka, pa oblikuje zametak i stvori mu sluh, vid, kožu meso i kosti”. (Muslim – poglavlje o kaderu 5/497.) Kaže Ibn Redžeb: “Jedna skupina islamskih pravnika je olakšala ženi da može učiniti abortus sve dok se djetetu ne udahne duša i smatraju to kao ejakulaciju van maternice radi sprječavanja trudnoće. Ovaj stav je neprihvatljiv i slab, jer je embrion začet i oblikovan, a kod ejakulacije van maternice dijete uopće ne postoji, jer nije začeto, nego se tim činom sprečava začeće, a ako Allah hoće da se dijete začne, neće ga spriječiti ni ejakulacija van maternice.
3.         Iz ovog hadisa, također, možemo izvući da je proživljenje nepobitna istina, jer Onaj koji je kadar da stvori čovjeka iz kapi tekućine, kadar je i da ga ponovo povrati nakon smrti i nakon što prah postane. Neki islamski učenjaci ovaj hadis uzimaju za dokaz ako se desi pobačaj djeteta nakon četvrtog mjeseca trudnoće klanja mu se dženaza, jer mu je udahnuta duša. Allah, opet, najbolje zna. I, na kraju, neka je hvaljen Uzvišeni Allah koji kaže u plemenitom Kur'anu: “Zar čovjek misli da će biti zanemaren i da neće odgovarati? Zar nije bio kao kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi.” (Prijevod značenja – El-Kijame, 36-40.)

Hadis o začeću čovjeka

Mu'džize u hadisu
Ovaj hadis je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., mu'džiza, dokaz istinitosti poslanstva s kojim je došao. Hadis je izrečen prije četrnaest vijekova, kada je medicina bila na veoma niskom stepenu znanstvenih otkrića, i Poslanik, s.a.v.s., nije nikako mogao saznati etape čovjekovog stvaranja u maternici, ali ga je o tome obavjestio Sveznajući Stvoritelj i Istinski Vladar.
Piše: Abdulvaris Ribo
Prenosi se od Ebu Abdurrahmana, Abdullaha ibn Mes'uda, neka je Allah zadovoljan njim, da je rekao: 
” Pričao nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on istinu govori i istina mu kao objava dolazi: Uistinu se svako od vas, u utrobi svoje majke, oblikuje četrdeset dana kao kap sjemena, zatim biva kao ugrušak isto toliko, zatim biva kao gruda mesa isto toliko, a zatim mu se pošalje melek pa mu udahne dušu i propišu mu se četiri stvari: propiše mu se nafaka, koliko će živjeti (edžel), kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan. Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, neko od vas će raditi djela stanovnika Dženneta sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je lakat, ali će ga preteći ono što je propisano, pa će raditi djela stanovnika vatre i ući će u nju. I neko od vas će raditi djela stanovnika vatre, sve dok između njega i vatre ne  ostane koliko je lakat, ali će ga preteći ono što mu je propisano, pa će raditi djela stanovnika Dženneta i ući u njega “. (Buharija – poglavlje o kaderu i Muslim – poglavlje o kaderu )
K o m e n t a r :
Kaže Uzvišeni: 
” Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (maternica), pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao, drugo (živo) stvorenje oživljujemo, pa neka je Uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj.” (Prijevod značenja – El-Mu'minun, 12 – 14. )
Hadis i ajet koji su prethodno navedeni upućuju čovjeka na razmišljanje o svom nastanku i o Moćnom Svoritelju koji daje da čovjek prolazi kroz ove periode stvaranja. Uzvišeni Allah je Svemoćan, i da je htio mogao je odmah stvoriti čovjeka kao potpuno živo biće, ali ga stvara na ovaj zanimljiv način, da bi oni koji su razumom obdareni pouku izvukli i shvatili kolika je moć Uzvišenog Stvoritelja.
Zašto ne razmisliš
Nakon što je čovjek saznao od čega je nastao i kolika je moć Onoga koji ga je stvorio, odakle mu onda tolika smjelost i odvažnost da bude nepokoran, ohol i griješan prema Uzvišenom Stvoritelju. 
Uistinu je čovjek lakomislen i neznalica. Zašto mi ne bismo iskoristili svoj razum i razmislili o svom nastanku? Ako razmislimo o procesu svog stvaranja u utrobi majke, vidjet ćemo znamenja i znamenja. Taj dio koji formira oko, zašto formira baš oko? Da li je obaviješten o sustavu svjetlosti i njenim propisima i zakonitostima, te je tebi uredio aparat kojim ćeš gledati nakon izlaska iz majčine utrobe? Ko je obavijestio taj dio sjemena da ćeš ti izaći iz majčine utrobe i da će ti trebati dva oka? Ko je dao oku rožnjaču, bionjaču i mrežnjaču čiji jedan sloj sačinjava trideset miliona krvnih sudova i tri miliona očnih osjetilnih štapića? Svaki zdrav razum će doći do zaključka, na osnovu ovih dešavanja u majčinoj utrobi i procesu nastanka čovjeka, da time upravlja Sveznajući Stvoritelj, koji zna šta stvara. Ovo su samo dokazi Allahovog postojanja i moći pri stvaraju čovjeka, dok su dokazi u prirodi i njenim procesima i pojavama mnogo brojniji i gotovo da se ne mogu prebrojati.
Ali i pred ovih Allahovih znamenja u prirodi i u samom čoveku, rijetki su oni koji izvlače pouku i koji su shvatili da su Allahovi robovi. Kaže Uzvišeni: 
” Proklet neka je čovjek ! Koliko je on samo nezahvalan ! Od čega ga On stvara ? Od kapi sjemena ga stvori i ono što je dobro za njega pripremi i pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini ga da bude sahranjen, i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti “. (Prijevod značenja – ‘Abesa, 17-22.)
Nastanak i razvoj čovjeka
U ovom hadisu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavještava kako nastaje čovjek i kaže: “Svako od vas se formira u utrobi svoje majke.” Pod formiranjem se misli na prvobitno spajanje spermatozoida i jajne ćelije i to je prva faza nastanka čovjeka.  Ovo je potvrdila i savremena medicina koja je otkrila da su spermatozoidi koje čovjek ubacuje u maternicu mnogobrojni i da su nakon ubacivanja razasuti po maternici, ali se samo jedan od njih spoji sa jajašcem.
Kap sjemena
Prvi period, nakon spajanja spermatozoida i jajašca,  embrion biva u obliku kapi, a ta kap je u stvari ljudsko sjeme i taj period traje četrdeset dana.
Ugrušak
Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Zatim biva kao ugrušak isto toliko dana.” Ovo je drugi period kroz koji prolazi embrion i u ovom periodu biva u obliku guste zgrušane krvi. U ovoj fazi naziva se još i zakvačak (a'lek), zato što se zakvači za ono što dodiruje. Kaže Uzvišeni : ” Stvara čovjeka od zakvačka.” (Prijevod značenja – El-Alek, 2.)
Gruda mesa
  
– U trećem periodu embrion je u obliku grude mesa ili komada mesa a veličina mu je, ravna veličini ljudskog zalogaja.
Zatim mu udahne dušu
Melek udahnjuje čovjeku dušu nakon sto dvadeset dana od začeća, i sama majka, koja nosi dijete u svojoj utrobi, osjeti kada dijete oživi, tj. kada mu melek udahne dušu. Nakon udahnjivanja duše embrion postaje živo biće. Šta je duša ? To je pitanje koje je postavljeno i Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je Allah, dž.š., objavio slijedeći ajet: ” Pitaju te o duši. Reci: šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja. “  (Prijevod značenja – El-Isra’ 85.)
Vjerovanje u odredbu
“I propišu mu se četiri stvari: nafaka, edžel, kakva će djela raditi i da li će biti sretan ili nesretan”. Ovaj dio hadisa se dotiče jedne veoma bitne stvari, temelja islamskog vjerovanja, a to je vjerovanje u Allahovo određenje. Ovo vjerovanje se veže za savršeno i neograničeno Allahovo znanje. On zna šta je bilo, šta će biti i zna kako bi se desilo, da se desi ono što se nije desilo. I na osnovu ovog savršenog znanja Allah, dž.š., je propisao ljudima nafaku koju će postići tokom života sve dok ne umre, dobra i loša djela koja će raditi i da li će biti od sretnih ili nesretnih. Međutim, ovo Allahovo  znanje ne negira čovjeku slobodu izbora namjere, jer ova činjenica ne znači da je čovjek prisiljen.
Dokazi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju čovjeku slobodu volje i izbora su mnogobrojni.
Djela su prema završnici
Djela koja ljudi čine na ovome svijetu neminovno moraju biti u skladu sa onim što im je Allah, dž.š., prethodno zapisao, pa kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, neminovno je da radi dobra djela koja će ga uvesti u Džennet, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika vatre. Tako isto kome bude zapisano da je od stanovnika vatre, Allah da nas sačuva, neminovno je da radi djela stanovnika vatre, koja će ga uvesti u nju, pa makar jedan dio svoga života radio djela stanovnika Dženneta.
Znači, u obzir se uzima čovjekova završnica života, odnosno s kakvim djelima čovjek okonča svoj život, tako će mjesto i naći na onom svijetu.
Koristi hadisa:
Islamski učenjaci su iz ovog hadisa izvukli razne pouke i poruke, od kojih ćemo navesti neke:
-U hadisu je podstrek na dovu, da čovjek moli Uzvišenog Allaha da ga učvrsti u vjeri sve dok ga ne sretne. Prenosi se od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “O Ti koji okrećeš srca, učvrsti naša srca na Tvojoj vjeri.” (Bilježi ga Buhari, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
-Podsticaj da se čovjek utječe Allahu od loše završnice. Prve generacije ovog ummeta su strahovale za svoju završnicu, tako da su neki od njih govorili: “Ništa oči ne može rasplakati kao što ih može rasplakati ono što je prethodno zapisano.” Zato, Allahov rob, ne bi trebao da bude zadivljen svojim djelima nego treba da je uvijek u strahu od Allahove kazne i nadi u Njegovu milost.
-Činjenica je da će svaki insan ako uđe u Džennet, ući Allahovom milošću, pa čak i Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako stoji u hadisu, ali ne smijemo se osloniti samo na Allahovu milost, već treba da se potrudimo da tu milost zaslužimo dobrim djelima
-Nakon što smo saznali ko nas je stvorio i kako smo nastali, dužnost nam je da zahvaljujemo Onome koji nas ja stvorio u najljepšem obliku, a zatim nam pokazao put dobra i put zla. Ta zahvalnost biva srcem, jezikom i djelima, a ovo treće je najvažnije.
-Imajući na umu da Allah, dž.š., daje opskrbu i pravedno je raspodjeljuje među ljudima, čovjek treba da bude zadovoljan nafakom koju posjeduje i ne treba da prodaje svoju vjeru i svoje srce radi povećanja opskrbe, jer na taj način neće postići osim onoliko koliko mu je već prije Allah odredio.
-Smrt i život su u Allahovim rukama i čovjek neće umrijeti dok ne potroši svoju nafaku i godine koje su mu određene za život, pa zbog toga ne treba da se boji nikog kada je u pitanju borba za ovu vjeru i treba da bude odvažan i hrabar.
1.         Neki islamski učenjaci kažu da je Allah, dž.š., dao da se čovjek razvija kroz ove periode u majčinoj utrobi iz milosti i blagosti prema majci, jer Allah je kadar da stvori čovjeka odjednom u njegovom potpunom obliku.
2.         Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljen abortus, kao olakšica, ako u dijete još nije udahnuta duša, analogno dozvoljenoj ejakulaciji van ženskog spolnog organa radi sprečavanja trudnoće. Međutim, ovaj stav je neprihvatljiv, jer stvaranje embriona počinje u obliku kapi nakon što se ustabili u maternici. Dokaz za ovo je hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže: “Kada od začeća prođe četrdeset i dvije noći”, a u drugoj predaji: “četrdeset i nekoliko noći”, Allah, dž.š., pošalje meleka, pa oblikuje zametak i stvori mu sluh, vid, kožu meso i kosti”. (Muslim – poglavlje o kaderu 5/497.) Kaže Ibn Redžeb: “Jedna skupina islamskih pravnika je olakšala ženi da može učiniti abortus sve dok se djetetu ne udahne duša i smatraju to kao ejakulaciju van maternice radi sprječavanja trudnoće. Ovaj stav je neprihvatljiv i slab, jer je embrion začet i oblikovan, a kod ejakulacije van maternice dijete uopće ne postoji, jer nije začeto, nego se tim činom sprečava začeće, a ako Allah hoće da se dijete začne, neće ga spriječiti ni ejakulacija van maternice.
3.         Iz ovog hadisa, također, možemo izvući da je proživljenje nepobitna istina, jer Onaj koji je kadar da stvori čovjeka iz kapi tekućine, kadar je i da ga ponovo povrati nakon smrti i nakon što prah postane. Neki islamski učenjaci ovaj hadis uzimaju za dokaz ako se desi pobačaj djeteta nakon četvrtog mjeseca trudnoće klanja mu se dženaza, jer mu je udahnuta duša. Allah, opet, najbolje zna. I, na kraju, neka je hvaljen Uzvišeni Allah koji kaže u plemenitom Kur'anu: “Zar čovjek misli da će biti zanemaren i da neće odgovarati? Zar nije bio kao kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi.” (Prijevod značenja – El-Kijame, 36-40.)


Tefsir

PRIJEVOD ZNAČENJA – IKRE, 1.-5.

” UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA, STVARA ČOVJEKA OD ZAKVAČKA. UČI, A GOSPODAR TVOJ JE NAJPLEMENITIJI, KOJI POUČAVA PERU, POUČAVA ČOVJEKA ONOME ŠTO NE ZNA.”

Piše: hfz. mr. Muhamed Porča

Ovo su ajeti prve objave Kur'ana koji rasvijetliše put ljudskom rodu kroz tmine džahilijjeta u koje je bilo ogrezlo, nakon što izgubiše originalne Božije poruke koje ih vodiše pravim putem kroz vremena i prostore. Ovo nas upućuje na razmišljanje o važnosti početka Objave i o njenom uticaju kao i o značaju i značenju ovih časnih ajeta čija je poruka trajna. 
Mi nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti važnost ovog događaja sve dok se ne prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je čovječanstvo u to doba bilo duboko ogrezlo u poroke, već se nije, što je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti. Iskoristavanje i tlačenje čovjeka, nepravda i nesigurnost, neznanje, te umno i fizičko porobljavanje bile su karakteristike tog vremena. Čak i one kulture i civilizacije koje su se tada isticale (rimska i perzijska) ne mogu se pohvaliti društvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i očuvanjem ljudske časti i prava. Ljudi su slijedili svoje strasti i ono na šta su ih navodili njihovi prohtjevi. Zakon sile je prevladavao sve druge norme i principe. 
Božija milost je bila da počne dostavljati čovječanstvu savršeni zakon i uputu kako bi znali ko im je istinski Gospodar Koji jedini zaslužuje da bude obožavan i čije odredbe i principi vode sigurnoj sreći i uspjehu. Različita ljudska mišljenja i nagađanja, filozofije i pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrješivom Božijom Uputom. To je, ustvari, potvrda prije objavljenih knjiga i suhufa, koje rastavljaju istinu od neistine. Kaže Uzvišeni Allah: 
“Elif-lam-mim. Allah je, nema boga osim Njega, Živi, Vječni ! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja, a Allah je Silan i Strog. (Prijevod značenja, Ali ’Imran, 1.-4.)
OBJAVA JE RAZUMLJIVA SVAKOM
Objavom Kur'ana preciziran je način i sistem ljudskog života i data su trajna rješenja za nedoumice i probleme na koje čovječanstvo nailazi. Čovjek nije prepušten samom sebi da u tminama neznanja, zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju možda neće ni naći. U tom slučaju onaj koji ne mogne pronaći i zaključiti istinu, nije ni odgovoran za propast svog jedinog života na ovom svijetu, kao što nema odgovornosti za nered koji je počinio nesvjesno. To neminovno vodi u opći haos, bezakonje i nepravdu, jer će tada jači izrabljivati slabijeg, a pametniji zavoditi neupućenog. Kako zaštititi prava djeteta i kako da dobije ono što mu nužno pripada ? Da li treba čekati da ojača, pa ako spozna svoja prava i mogne ih svojom snagom dobiti, boriće se za njih, a u suprotnom živjeće u zabludi iskorištavan ? Kako odrediti prava svakog, kako upoznati cilj i svrhu života, kako urediti sve ljudske aktivnosti i usmjeriti ih ka dobru ?
Prvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja života, njegovih zakona i pravila, prihvaćanje Uzvišenog Stvoritelja za svog jedinog istinskog Gospodara. 
Kur'anski imperativ “Uči”, ukazuje na sistem spoznaje istine. Na čovjeku je da objeručke prihvati Objavu i da dobro upozna njena značenja i poruke. Koliko je to važno, vidimo iz imperativa prve objave. Naime, prva riječ u prvoj objavi nije bila dozivanje niti predstavljanje već upravo naredba – vrijeme je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode propasti i nesreći, i nema vremena za rasprave. Ovo je usmjeravanje čovjeka da se okrene Objavi, vječnoj, trajnoj i savršenoj, i da upozna Božiju Poruku i Zakon, te da na tome gradi ostala svoja saznanja i spoznaje. Nakon toga rad po uputama Islama je neminovan jer u njihovu ispravnost nema nimalo sumnje, a sa druge strane mu'minu daju takvu snagu i poticaj za radom da jednostavno za to živi i umire. 
Iz ovog možemo zaključiti jednu veoma važnu karakteristiku Islama, a to je lahkoća i jednostavnost. Uzvišeni Allah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz svakom. Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela. Kaže Uzvišeni: 
“A Mi smo Kur'an učinili olakšanim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio ?” (Prijevod znacenja – El-Kamer, 17.)
UPUTA BOGOBOJAZNIM
Zatim nas Uzvišeni upućuje na način učenja da bi naš trud bio plodan i svrsishodan. Svaki posao koji radimo mora biti isključivo u ime Njega i u tom slučaju on postaje ibadet (pobožno djelo kojim Mu se približavamo). Tako je cijeli život jednog mu'mina ibadet i za sve što radi na ovom svijetu imaće nagradu kod Sveznajućeg. Dakle, ako se čak obični dunjalučki poslovi rade u ime Njega (ihlas), oni su ibadet, a kako je tek sa učenjem Kur'ana koje je u suštini ibadet kad bude urađen samo u ime Uzvišenog. Pored sevaba na Ahiretu, učac Kur'ana, i onaj koji razmišlja o njegovim porukama, crpi iman i čvrsto ubjeđenje (jekin), te saznaje propise i poruke vezane i za dunjaluk i za ahiret. To je uputa samo za vjernika i ovo je samo po sebi čudo. Kaze Uzvišeni:
” Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje uputa je bogobojaznim.” (Prijevod znacenja – El-Bekare, 1.-2.) 
Ona ne upućuje sumnjičave i zlonamjernike. štaviše, ona je njima iskušenje, te još više padaju u zabludu, kao kazna za njihovo nevjerstvo. Isto kao što sunce obasja cvijeće, pa ono još više zamiriše, a svoje zrake spusti i na smeće pa ono pusti neprijatan miris, a primjer Knjige Uzvišenog je uzvišeniji i bolji.
Velika čast nam je ukazana od strane Allaha, dž.š., da ga možemo spominjati i veličati što razumijemo iz upotrebe izraza RABBIK – tvog Gospodara, Vladara, Odgajatelja, Nadzornika… Kaže Uzvišeni: 
” U džamijama koje se Njegovom dozvolom podižu i u njima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i namaz klanjaju i zekat daju…” (Prijevod znacenja – En-Nur, 37.-38.) 
Samo učenje u ime Allaha daje svoje plodove koji se stalno obnavljaju, pa vjernik uvijek nalazi nešto novo u Kur'anu: 
” Ono plod svoj daje u svako doba odredbom svog Gospodara.” (Prijevod znacenja – Ibrahim, 25.), 
a svojstvo Njegovo i dokaz prije spomenutog u ajetu jeste “Koji stvara”, tj. On jedini zaslužuje da bude obožavan i da Mu se ibadet upućuje i da se samo u ime Njega uči i radi jer je Stvoritelj svega. On je jedini Moćan da propisuje i određuje, da naređuje i zabranjuje. Njegov zakon je savršen i Njegova Riječ je vječna i nepromjenjiva. Samo Njemu pripada pravo da bude obožavan. Na toj osnovi je i imperativ “Uči, u ime tvog Gospodara Koji stvara”, a izvršenje ovoga je među najvećim ibadetima dok se korist na kraju opet vraća čovjeku.
U prvom ajetu prve objave nalazimo u svega nekoliko riječi uputu za rad, način izvršenja, te razlog i obrazloženje ove odredbe što je karakteristično za Časni Kur'an i njegov nenadmašni i savršeni stil ukazujući nam na vječne istine.

Nastavlja se inša'Allah …


Tefsir

PRIJEVOD ZNAČENJA – IKRE, 1.-5.

” UČI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA, STVARA ČOVJEKA OD ZAKVAČKA. UČI, A GOSPODAR TVOJ JE NAJPLEMENITIJI, KOJI POUČAVA PERU, POUČAVA ČOVJEKA ONOME ŠTO NE ZNA.”

Piše: hfz. mr. Muhamed Porča

Ovo su ajeti prve objave Kur'ana koji rasvijetliše put ljudskom rodu kroz tmine džahilijjeta u koje je bilo ogrezlo, nakon što izgubiše originalne Božije poruke koje ih vodiše pravim putem kroz vremena i prostore. Ovo nas upućuje na razmišljanje o važnosti početka Objave i o njenom uticaju kao i o značaju i značenju ovih časnih ajeta čija je poruka trajna. 
Mi nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti važnost ovog događaja sve dok se ne prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je čovječanstvo u to doba bilo duboko ogrezlo u poroke, već se nije, što je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti. Iskoristavanje i tlačenje čovjeka, nepravda i nesigurnost, neznanje, te umno i fizičko porobljavanje bile su karakteristike tog vremena. Čak i one kulture i civilizacije koje su se tada isticale (rimska i perzijska) ne mogu se pohvaliti društvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i očuvanjem ljudske časti i prava. Ljudi su slijedili svoje strasti i ono na šta su ih navodili njihovi prohtjevi. Zakon sile je prevladavao sve druge norme i principe. 
Božija milost je bila da počne dostavljati čovječanstvu savršeni zakon i uputu kako bi znali ko im je istinski Gospodar Koji jedini zaslužuje da bude obožavan i čije odredbe i principi vode sigurnoj sreći i uspjehu. Različita ljudska mišljenja i nagađanja, filozofije i pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrješivom Božijom Uputom. To je, ustvari, potvrda prije objavljenih knjiga i suhufa, koje rastavljaju istinu od neistine. Kaže Uzvišeni Allah: 
“Elif-lam-mim. Allah je, nema boga osim Njega, Živi, Vječni ! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja, a Allah je Silan i Strog. (Prijevod značenja, Ali ’Imran, 1.-4.)
OBJAVA JE RAZUMLJIVA SVAKOM
Objavom Kur'ana preciziran je način i sistem ljudskog života i data su trajna rješenja za nedoumice i probleme na koje čovječanstvo nailazi. Čovjek nije prepušten samom sebi da u tminama neznanja, zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju možda neće ni naći. U tom slučaju onaj koji ne mogne pronaći i zaključiti istinu, nije ni odgovoran za propast svog jedinog života na ovom svijetu, kao što nema odgovornosti za nered koji je počinio nesvjesno. To neminovno vodi u opći haos, bezakonje i nepravdu, jer će tada jači izrabljivati slabijeg, a pametniji zavoditi neupućenog. Kako zaštititi prava djeteta i kako da dobije ono što mu nužno pripada ? Da li treba čekati da ojača, pa ako spozna svoja prava i mogne ih svojom snagom dobiti, boriće se za njih, a u suprotnom živjeće u zabludi iskorištavan ? Kako odrediti prava svakog, kako upoznati cilj i svrhu života, kako urediti sve ljudske aktivnosti i usmjeriti ih ka dobru ?
Prvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja života, njegovih zakona i pravila, prihvaćanje Uzvišenog Stvoritelja za svog jedinog istinskog Gospodara. 
Kur'anski imperativ “Uči”, ukazuje na sistem spoznaje istine. Na čovjeku je da objeručke prihvati Objavu i da dobro upozna njena značenja i poruke. Koliko je to važno, vidimo iz imperativa prve objave. Naime, prva riječ u prvoj objavi nije bila dozivanje niti predstavljanje već upravo naredba – vrijeme je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode propasti i nesreći, i nema vremena za rasprave. Ovo je usmjeravanje čovjeka da se okrene Objavi, vječnoj, trajnoj i savršenoj, i da upozna Božiju Poruku i Zakon, te da na tome gradi ostala svoja saznanja i spoznaje. Nakon toga rad po uputama Islama je neminovan jer u njihovu ispravnost nema nimalo sumnje, a sa druge strane mu'minu daju takvu snagu i poticaj za radom da jednostavno za to živi i umire. 
Iz ovog možemo zaključiti jednu veoma važnu karakteristiku Islama, a to je lahkoća i jednostavnost. Uzvišeni Allah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz svakom. Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela. Kaže Uzvišeni: 
“A Mi smo Kur'an učinili olakšanim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio ?” (Prijevod znacenja – El-Kamer, 17.)
UPUTA BOGOBOJAZNIM
Zatim nas Uzvišeni upućuje na način učenja da bi naš trud bio plodan i svrsishodan. Svaki posao koji radimo mora biti isključivo u ime Njega i u tom slučaju on postaje ibadet (pobožno djelo kojim Mu se približavamo). Tako je cijeli život jednog mu'mina ibadet i za sve što radi na ovom svijetu imaće nagradu kod Sveznajućeg. Dakle, ako se čak obični dunjalučki poslovi rade u ime Njega (ihlas), oni su ibadet, a kako je tek sa učenjem Kur'ana koje je u suštini ibadet kad bude urađen samo u ime Uzvišenog. Pored sevaba na Ahiretu, učac Kur'ana, i onaj koji razmišlja o njegovim porukama, crpi iman i čvrsto ubjeđenje (jekin), te saznaje propise i poruke vezane i za dunjaluk i za ahiret. To je uputa samo za vjernika i ovo je samo po sebi čudo. Kaze Uzvišeni:
” Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje uputa je bogobojaznim.” (Prijevod znacenja – El-Bekare, 1.-2.) 
Ona ne upućuje sumnjičave i zlonamjernike. štaviše, ona je njima iskušenje, te još više padaju u zabludu, kao kazna za njihovo nevjerstvo. Isto kao što sunce obasja cvijeće, pa ono još više zamiriše, a svoje zrake spusti i na smeće pa ono pusti neprijatan miris, a primjer Knjige Uzvišenog je uzvišeniji i bolji.
Velika čast nam je ukazana od strane Allaha, dž.š., da ga možemo spominjati i veličati što razumijemo iz upotrebe izraza RABBIK – tvog Gospodara, Vladara, Odgajatelja, Nadzornika… Kaže Uzvišeni: 
” U džamijama koje se Njegovom dozvolom podižu i u njima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i namaz klanjaju i zekat daju…” (Prijevod znacenja – En-Nur, 37.-38.) 
Samo učenje u ime Allaha daje svoje plodove koji se stalno obnavljaju, pa vjernik uvijek nalazi nešto novo u Kur'anu: 
” Ono plod svoj daje u svako doba odredbom svog Gospodara.” (Prijevod znacenja – Ibrahim, 25.), 
a svojstvo Njegovo i dokaz prije spomenutog u ajetu jeste “Koji stvara”, tj. On jedini zaslužuje da bude obožavan i da Mu se ibadet upućuje i da se samo u ime Njega uči i radi jer je Stvoritelj svega. On je jedini Moćan da propisuje i određuje, da naređuje i zabranjuje. Njegov zakon je savršen i Njegova Riječ je vječna i nepromjenjiva. Samo Njemu pripada pravo da bude obožavan. Na toj osnovi je i imperativ “Uči, u ime tvog Gospodara Koji stvara”, a izvršenje ovoga je među najvećim ibadetima dok se korist na kraju opet vraća čovjeku.
U prvom ajetu prve objave nalazimo u svega nekoliko riječi uputu za rad, način izvršenja, te razlog i obrazloženje ove odredbe što je karakteristično za Časni Kur'an i njegov nenadmašni i savršeni stil ukazujući nam na vječne istine.

Nastavlja se inša'Allah …