Šejtanska podrška mušricima – Ibn Tejmijje

Kada se mušrik uspije koncentrirati na to što želi, srce mu se isprazni od onoga što želi uputiti, šejtan mu se približi pa ubaci u njegovo srce ono što on želi, pa im se prikaže u obliku nekoga ili ispuni neke njihove potrebe. Filozofi, koji ne poznaju svijet džina, kažu da je sve ovo produkt duhovne snage. Ali, većina onih koji poznaju suštinu stvari i njenu istinu, znaju da šejtani mogu da učine ono što duša sigurno ne može. Oni, ponekad, spominju Allaha sa ciljem da se njihova duša koncentrira na sakupljanje duhovne snage i ispražnjavanje duše kao priprema za ono što će se u nju ubaciti, tako da nemaju za cilj obožavanje Allaha, s.v.t.

Ovo je slučaj sa velikim brojem ljudi u našem vremenu, kao što su neki ljudi imali običaj da kažu onome kome se obraćaju: “Obrati se svom srcu i reci ‘la ilahe illallah.’” Ali nije mu cilj zikr, nego mu je cilj sakupljanje srčane snage, a kada se njegovo srce pripremi onda se na njih spuštaju šejtani, pa im predočavaju kako se penju na nebesa i mnoge druge vrste laži. Neki od njih kažu: ‘Postići ćeš više nego je postigao Musa b. Imran ili Muhammed na Miradžu.” Jedan njihov velikan bi govorio: “Nema razlike između toga da kaže: “O kamenu, o kamenu” i da kažeš “O Samoopostojeći, o Živi!”, tj. želi reći da je cilj obje izreke koncentracija. Ovo, i slično ovome, predstavlja tzv. tajne ovih mušrika.

Neki od njih prizivaju zvijezde, ili mrtve od vjerovjesnika i dobrih ljudi, ili neke od meleka ili neke od idola; zatim takav vidi likove, poput ljudskih likova ili nečega drugoga, ili vide različite likove koji im se obraćaju i izvršavaju neke od njihovih potreba, pa kažu da su to duše zvijezda ili tajna nekog šejha, ili njegove voljene i slično tome.

To su, ustvari, šejtani koji ih zavode, kao što su zavodili zabludjele od idolopoklonika. Pa i do dan-danas, šejtani im se obraćaju ponekad u obliku likova, a nekada im se i pokažu. Abdullah b. Abbas kaže: “Svaki kip je imao svog šejtana koji se prikazivao umjesto njega njegovim slugama, pa bi razgovarali sa njim.”(1) Ubejj b. Ka’b, r.a., kaže: “Sa svakim kipom postoji džinkinja.”(2)

Ovo je veoma opširno poglavlje. Svako onaj ko poznaje ove stvari, ako zna sa čime su došli poslanici, i poznaje šta u Kur’anu stoji od veličanstvenog tewhida, i ogromne posvete tome, kao i pokuđenosti širka sa svim njegovim vrstama, spoznat će jedan dio onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da će se pred njim predočiti mnoštvo širka prisutnog među ljudima.
________________________________________________________________________________

1. Bilježi ga Sujuti od Ibn-Abbasa, r.a., riječima: “Sa svakim kipom je šejtan.” Ali ga je pripisao Abdu b. Humejdu. v. Sujuti: “Durrul-mensur” (2/223).
2. Prenosi ga imam Ahmed u svom “Musnedu” (5/135).

Šejtanska podrška mušricima – Ibn Tejmijje

Kada se mušrik uspije koncentrirati na to što želi, srce mu se isprazni od onoga što želi uputiti, šejtan mu se približi pa ubaci u njegovo srce ono što on želi, pa im se prikaže u obliku nekoga ili ispuni neke njihove potrebe. Filozofi, koji ne poznaju svijet džina, kažu da je sve ovo produkt duhovne snage. Ali, većina onih koji poznaju suštinu stvari i njenu istinu, znaju da šejtani mogu da učine ono što duša sigurno ne može. Oni, ponekad, spominju Allaha sa ciljem da se njihova duša koncentrira na sakupljanje duhovne snage i ispražnjavanje duše kao priprema za ono što će se u nju ubaciti, tako da nemaju za cilj obožavanje Allaha, s.v.t.

Ovo je slučaj sa velikim brojem ljudi u našem vremenu, kao što su neki ljudi imali običaj da kažu onome kome se obraćaju: “Obrati se svom srcu i reci ‘la ilahe illallah.’” Ali nije mu cilj zikr, nego mu je cilj sakupljanje srčane snage, a kada se njegovo srce pripremi onda se na njih spuštaju šejtani, pa im predočavaju kako se penju na nebesa i mnoge druge vrste laži. Neki od njih kažu: ‘Postići ćeš više nego je postigao Musa b. Imran ili Muhammed na Miradžu.” Jedan njihov velikan bi govorio: “Nema razlike između toga da kaže: “O kamenu, o kamenu” i da kažeš “O Samoopostojeći, o Živi!”, tj. želi reći da je cilj obje izreke koncentracija. Ovo, i slično ovome, predstavlja tzv. tajne ovih mušrika.

Neki od njih prizivaju zvijezde, ili mrtve od vjerovjesnika i dobrih ljudi, ili neke od meleka ili neke od idola; zatim takav vidi likove, poput ljudskih likova ili nečega drugoga, ili vide različite likove koji im se obraćaju i izvršavaju neke od njihovih potreba, pa kažu da su to duše zvijezda ili tajna nekog šejha, ili njegove voljene i slično tome.

To su, ustvari, šejtani koji ih zavode, kao što su zavodili zabludjele od idolopoklonika. Pa i do dan-danas, šejtani im se obraćaju ponekad u obliku likova, a nekada im se i pokažu. Abdullah b. Abbas kaže: “Svaki kip je imao svog šejtana koji se prikazivao umjesto njega njegovim slugama, pa bi razgovarali sa njim.”(1) Ubejj b. Ka’b, r.a., kaže: “Sa svakim kipom postoji džinkinja.”(2)

Ovo je veoma opširno poglavlje. Svako onaj ko poznaje ove stvari, ako zna sa čime su došli poslanici, i poznaje šta u Kur’anu stoji od veličanstvenog tewhida, i ogromne posvete tome, kao i pokuđenosti širka sa svim njegovim vrstama, spoznat će jedan dio onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da će se pred njim predočiti mnoštvo širka prisutnog među ljudima.
________________________________________________________________________________

1. Bilježi ga Sujuti od Ibn-Abbasa, r.a., riječima: “Sa svakim kipom je šejtan.” Ali ga je pripisao Abdu b. Humejdu. v. Sujuti: “Durrul-mensur” (2/223).
2. Prenosi ga imam Ahmed u svom “Musnedu” (5/135).

Traženje zaštite od nekog drugog osim Allaha je širk

I riječi Allaha Uzvišenog: ” I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijesti povećali.” (El-Džinn, 6.)

Njegove su riječi: ” U širk se ubraja traženje zaštite od nekog drugog mimo Allâha.” Traženje zaštite (isti`aza) je traženje utočista i pribjegavanje. Onaj koji traži zaštitu pobjegao je svome Gospodaru i zatražio utočiste kod Njega, od onoga čega se boji općenito i posebno. Ibnul Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ” Ono što čini svojim srcem u vidu traženja utočista i pribjegavanja Njemu, padanju ničice pred (Njim) Gospodarom, potrebe (koju imaju) kod Njega, poniznost Njemu jeste nešto što riječi nemogu opisati.” Allah je naredio Svojim robovima na mnogim mjestima u Svojoj Knjizi da se utječu Njemu, kao što su Njegove riječi:

” A ako te šejtan pokuša na zlo navesti, ti potraži utočiste u Allaha, on usitinu sve čuje i sve zna.” (7:200)

”Kada hoćes učiti Kur`anm zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog.” (16:98.)

Isto tako je i u dvije sure: El-Felek i En-Nas. To je obožavanje (ibadet) koje nije dopušteno upućivati bilo kome mimo Allaha, kao i ostale vrste ibadeta. Njegove su riječi: ”I riječi Allaha Uzvišenog:

`I bilo je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako pbijesti povećali. ”`(122:6.)

Ebu Džafer b. Džerir, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je u svome komentaru ovoga ajeta: ”Od Ibn Abbasa, radiallahu ‘anhu, prenosi se da je rekao: `Neki su ljudi u predislamsko doba (džahilijetu) kada bi zanoćili u dolini, govorili: `Utječem se vladaru ove doline`, pa im se zbog toga povećao grijeh.”…

Od Havle bint Hakim, radiallahu ‘anhu, prenosi se da je rekla: ”Čula sam Allahovog poslanika da je rekao: `Ko odsjedne (dođe) na neko mjesto i kaže: `Utječem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga sto je on stvorio`, ništa mu nemože nauditi sve dok ne napusti to mjesto.“`[Muslim, br. 2708. Ahmed u musnedu, 6/377, Tirmizi, Ibn Madže ] 

Neki su rekli: “Pa su ljudi umnožili džine traženjem zaštite od džina, traženje zaštite od njihova lidera iz smjelosti prema njima, i time su povećali svoj grijeh.”

Mudžahid je rekao: “Pa su nevjernici povećali nasilje i tiraniju.”

Ibn-Zejd je rekao: Džini su im uvećali strah.” Ulema je postigla konsenzus da nije dopušteno tražiti zaštitu od nekog drugog mimo Allaha, Mulla Ali Kari Hanefi, da mu se Allah smiluje, rekao je (što parafraziramo): “Nije dopušteno tražiti zaštitu od džina. Allah je ukorio nevjernike zbog toga.” Zatim je citirao ajet.

Uzvišeni je rekao:“A na dan kada On sve sakupi: `O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli` `Gospodaru naš`, reći će ljudi, štićenici njihovi, `mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg kojeg si nam odredio Ti!`” (6:128.)

Okorištavanje čovjeka džinom ogledao se u činjenju usluga i izvršavanju njegovih naredbi i obavještavanje njega od o nekim tajnama (gajbu), a okorištavanje džina čovjekom ogledalo se u njegovu slavljenju i veličanju njega, traženju zaštite od njega i pokornosti njemu.” Autor, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: “U njemu je (dokaz) da činjenica da se nečim postiže dunjalučka korist u vidu otklanjanja zla ili postizanja dobra ne dokazuje da to nije pridruživanje (širk).

“Havla bint Hakim” b. Umejje Sulemijje. Zvali su je Ummu-Šerik. Kaže se da je ona Vahiba. Prethodno je bila udata za Osmana b. Mez`una. Ibn Abdul-Berr rekao je: Bila je dobra, čestita i plemenita.”

Njegove su riječi: ”…Utječem se Allahovim savršenim riječima.” Allah je propisao pripadnicima Islama da zaštitu traže od Njega, a ne da rade kao pripadnici džahilijjeta i da zaštitu traže od džina.

Tako je Allah Uzvišeni propisao da traže zaštitu (moleći Ga) Njegovim imenima i svojstvima. Kurtubi da mu se Allah Uzišeni smiluje, rekao je: Rečeno je da ”tammat” znači `savršene` koje ne sustiže manjkavost niti mahana, kao što sustiže čovjekov govor.” Rečeno je: ”One znače dovoljno, one koje liječe”. Rečeno je: ” Riječi (kelimat) ovdje su Kur`an, jer je Allah o njemu obavijestio da je on uputa i lijek.” Ovo je u vidu upute kao onome čime se otklanja neprijatnost.

Prema ovome, obaveza je onoga ko traži zaštitu od Allaha Uzvišenog, Njegovim imenima i svojstvima, da bude iskren prema Allahu i pribjegavanju Njemu i oslanjanju u tome na Njega i da to ostvari u svome srcu. Ko to uradi postigao je vrhunac u svojoj dovi i opraštanja svoga grijeha. Šejhul-Islam, da mu se Allah Uzvišeni smiuje, rekao je: ” Imami, što je Ahmed i drugi, rekli su decidno da nije dopušteno traženje zaštite od stvorenja.

Ovo je jedan (od dokaza) kojim su dokazivali da Allahov, džellešanuhu govor nije stvoren. Rekli su: ”Jer je utvrđeno od Vjerovjesnika, (sallallahu alejhi we sellem), da je on tražio zaštitu Allahovim riječim a i to je naredio.” Zbog toga je ulema zabranila hamailije i amulete čije se značenje ne zna, bojeći se da u njima ne bude pridruživanja (širka).

Ibnul-Kajjim, da mu se Allah Uzvišeni smiluje, rekao je: ” Ko prinese žrtvu šejtanu, njega moli, od njega zaštitu traži, njemu se približava onim što on voli, on ga je time počeo obožavati, pa makar to i ne nazivao obožavanjem (ibadetom) nego uslugom.” Istinu je rekao. To je iskorištavanje njega od šejtana, tako da on postaje jedan od sluga šejtanovih i njegovih robova, i zbog toga i šejtan njega uslužuje. Međutim, šejtanovo usluživanje njega nije usluga obožavanja, Šejtan se, uistinu, ne pokorava njemu niti ga obožava kao što (čovjek) to radi prema šejtanu.

Njegove su riječi: ”…od zla onoga što je On stvorio.” Ibnul-Kajjim je rekao: ”Od zla svakog ko zlo čini, od svakog stvorenja u kojem se pojavi zlo, bilo da se radi o životinji ili nekom drugom, čovjeku ili džinu, gmizavcu i četveronošcu, vjetru ili oluji, bilo kojoj vrsti nevolje i kušnje na dunjaluku i ahiretu. (Čestica) ma jeste u smislu prelazne zamjenice, a ne izuzimanje ”osim”. Njom se ne misli na općenito neograničeno značenje, nego se njome hoće istaći atributska specifikacija, tako da znači: od zla svakog stvorenja u kome ima zla, nego od zla svega sto je Allah stvorio, jer, uistinu, Džennet, vjerovjesnici, meleki su ti kojima nema zla. Zlim se zovu dvije stvari: bol i ono čemu ona vodi.

==============================

Knjiga tevhida i radost pravovjernih
Muhammad bin abdul Wahhâb

ŠIRK – VIŠEBOŠTVO

Hfz.mag. Muhammed Fadil Porča

 

Kao što je iskazivanje tewhida-jednoće Allahu, subhanehu we teala, prirodno i u čistim dušama prisutno od rođenja, kao što je to cilj i svrha života iskazana šehadetom LA ILAHE ILLALLAH –NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOGA KOJI ZASLUŽUJE OBOŽAVANJE OSIM ALLAHA i temelj svakog rada i uspjaha sa jedne strane, tako je širk sušta suprotnost tome i najveća nepravda i zlo koje se radi.

Širk je izvor svakog poroka pa se ništa drugo od nevaljalština ne može s njim porediti. 

 

Allah, subhanehu we teala, Koji je sve stvorio i blagodati i usmjerenje svemu podario, Koji je pravila života propisao i dobru nas poučio, a na zlo upozorio, prema Kojem najveću obavezu i dužnost imamo, On Uzvišeni da se ne poštuje, da Mu se ne pokorava i ponizno da Mu se ne bude, već se drugima čovjek okreće i odmeće prkoseći i oholeći se.

Svoje strasti, materiju i sve beznačajno za svoje božanstvo odabire, te drugima mimo Njega blagodati pripisuje i na tome im zahvaljuje, druge veliča i uzdiže, drugima se klanja i uz njih se smiruje, a jedinog istinskog Gospodara svog zanemaruje. Nije svjestan da ga On Uzvišeni prati i nadzire i zato svako zlo takav radi i odabire. Takav propise Allahove ne poštuje i ne trudi se da mu se Gospodar smiluje.

Širk je najveća nepravda. Kaže Uzvišeni: “Zaista je širk velika nepravda.”(sura Lukman, ajet 13.)

Svi poslanici su pozivali u obožavanje samo jednog i jedinog Allaha, a upozoravali na obožavanje bilo koga i čega uz ili mimo Njega Uzvišenog. Kaže Uzvišeni: “Slali smo svakom narodu poslanika: “Allahu ibadet činite i klonite se taguta (ibadeta drugima)”.(sura En-Nahl, ajet 36.) Svi su govorili: “Ibadet činite Allahu, vi nemate nikakvog drugog Boga osim Njega.”(sura El-Earaf, ajeti 59.,65, 73., 85.)

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude u čisti TEWHID-ALLAHOVU JEDNOĆU i upozoravao na ŠIRK u cijelom mekanskom periodu punih trinaest godina, gdje nije bilo posebnih propisanih ibadeta. To sve zbog velike i ogromne važnosti tewhida i opasnosti širka.

Uzvišeni Allah, subhanehu we teala, ne oprašta na Sudnjem danu širk onome ko ga učini i kao takav umre ne pokajavši se. Uzvišeni kaže: «Allah, uistinu, neće oprostiti da Mu se širk čini a oprostit će manje od toga kome On hoće».(sura En-Nisa, ajeti 48., 116.)

Rezultat širka je vječna Džehennemska vatra kao što kaže Uzvišeni: « Ko Allahu širk učini, haram (zabranjenim) mu je Allah Džennet učinio i boravište njegovo je vatra» (sura El- Maide, ajet 72.)

Ibrahim, alejhis-selam, bojao se širka i u svojoj dovi učio: “I sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja kipova.” (sura Ibrahim, ajet 35.)

Širk upropaštava i poništava sva ljudska dobra djela, kolika god ona bila, jer kaže Uzvišeni, subhanehu we teala,: »A već je objavljeno tebi i onima prije tebe: Da si širk učinio sigurno bi ti propala sva tvoja djela i bio bi od onih koji su upropašteni. Naprotiv, Allaha zato obožavaj i budi od zahvalnih» (sura Ez-Zumer, ajeti 65.-66.)

Pa kada bi sva dobra djela propala najodabranijem Allahovom Poslaniku da je širk učinio, prvaku prvih i posljednjih, pečatu svih Allahovih vjerovjesnika, posjedniku najvećeg šefaata, Allahovom dozvolom, na Sudnjem danu, šta je onda sa ostalim ljudima?! Ovo ukazuje na ozbiljnost, opasnost i loše posljedice širka kojeg čovjek treba znati kako bi ga se klonio.

Kaže Uzvišeni: ”A većina njih ne vjeruje u Allaha osim kao višebošci.” (sura Jusuf, ajet 106.) tj. sa svojim vjerovanjem većina ljudi miješa širk – višeboštvo.

Ovo treba podstaći svakog da čini sve svoje ibadete iskreno i ispravno samo Allahu i da shvati opasnost upadanja u bilo koji vid širka i da se plaši za sebe, te da spozna u čemu se širk sve pojavljuje i da ga se klone.

Može se neko zapitati:Zar širk nije bio i prošao sa drevnim narodima i kakva korist da se danas o tome govori?! Odgovor je da je širk bio od nuhovog naroda do naovamo. Ne samo da ga nije nestalo, već su se pojavili i njegovi novi oblici i vrste. Ako čovjek učini bilo koji vid i čin širka takav je u najvećoj opasnosti i na njega se odnose mnogobrojni ajeti i hadisi koji govore na ovu temu bio on svjestan toga ili ne. Takvome ništa ne koristi formalno izgovaranje šehadeta kao ni namaz ni post ni hadž niti ostali ibadeti. Šta vrijedi izgovarati i po hiljadu puta LA ILAHE ILLALLAH ako se ne poznaje njegovo značenje i suština, ako se njegovi temelji ne praktikuju i ako njegovi uslovi nisu ispunjeni.

Nije nikakvo čudo u kakvo stanje je zapao danas naš Ummet od bijede, poniženja, neznanja, tlačenja, raštrkanosti, podijeljenosti i slabosti na svim poljima. To je zato što se šehadet LA ILAHE ILLALLAH kod mnogih pretvorio u formalnost, što ga mase izgovaraju, a ne znaju ni šta znači i na šta upućuje, a kamo li da po njemu rade. Pripisivanje islamu i muslimanima ništa samo po sebi ne koristi niti vrijedi, ako ga ne prati znanje vjere iz njenih izvora i rad po njemu. Nažalost, Kuran se kod nas uči mrtvima umjesto živima, sva pažnja se posvećuje lijepom glasu, a tumačenje i razumijevanje se zapostavlja, pjevaju se kaside i ilahije u hvalospijev Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima ponekada ima i zabranjenih stvari i širka, a ne nastoji se naučiti njegov životopis i sunnet kako bi se po njemu radilo.

Činjenje nekih ibadeta Allahu nije garancija da čovjek ne može učiniti širk ako ga ne poznaje i ako ga se ne klone. Zar nisu mušrici u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovali da Allah stvara i upravlja svim, zar nisu obavljali hadž i umru, davali sadaku i činili druge ibadete, zar nisu ostavljali neke zabranjene stvari iz straha od Allaha, ali to nije bilo dovoljno da budu muslimani. Ono što ih je učinilo nevjernicima je činjenje ibadeta nekome uz ili mimo Allaha, upućivanjem dove, prinošenjem žrtava, traženjem spasa, posredovanja do Allaha i sl. Nažalost, kod mnogih muslimana neznanje u vjeri i slijepo slijeđenje običaja je postalo osnova, djelimično njihovim nemarom, a djelimično nastojanjem mnogih da ih zbune u vjeri i da ih zavedu i iskoriste raznim filozofijama i u islamu neutemeljenim pričama. Zato je potrebno upoznati svoju vjeru iz njenih čistih izvora Kurana i Sunneta, raditi u skladu sa njom, pozivati druge u to i strpiti se i biti ustrajan na tom putu.

Allah nas poziva u čisti TEWHID da samo Njemu izvornu vjeru iskreno ispovijedamo i sve ibadete samo Njemu Uzvišenom činimo i poziva nas u kuću spasa – Džennet, a prokleti šejtan nas poziva u ŠIRK da bi imao što više društva u Džehennemskoj vatri.

Kaže Uzvišeni Allah: “Onaj koji zaniječe taguta (šejtana i sve koji pozivaju u širk), a vjeruje u Allaha, takav se drži za najčvršću vezu kojoj nema prekidanja, a Allah sve čuje i zna. (sura El-Bekareh, ajet 256.)

_________________________________________________________________________

NIŠTAVNOST ŠITSKOG VJEROVANJA

Spominje Muhammed ibn Ja'kub el-Kulejni u knjizi Usul-l-Kafi, u poglavlju Sva Zemlja pripada imamu (vođi) od Ebu Abdullaha (Dža'fer es-Sadik) -alejhi-s-selam- da je rekao: ” Dunjaluk (ovozemaljski svijet) i Ahiret (drugi svijet) pripadaju imamu. Allah mu je dozvolio da radi s njima što god hoće, da ih postavlja i odvodi gdje hoće.”

Šta može musliman koji traži istinu i pravdu zaključiti iz ovog govora kada ga uporedi s govorom Uzvišenog Allaha:

”Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!” [2]

”Allahu pripada i onaj i ovaj svijet!” [3]

”Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji!” [4]

”Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast –On sve može!” [5]

Pišu Šijje da je rekao Alija -radijallahu te'ala anh-: ” Ja sam Prvi i ja sam Posljednji, ja sam Vidljivi i ja sam Nevidljivi, i ja sam onaj koji naslijeđuje Zemlju.” [6]

Ovo njihovo ubjeđenje, pogrešno je kao što je pogrešno i prethodno, i Alija –radijallahu te'ala anh- čist je od svega ovoga što mu pripisuju. Ovo nije ništa drugo do velika potvora na njega –radijallahu te'ala anh- i daleko je to da bi on nešto slično rekao.

A Allah Uzvišeni kaže:

” Allah hvali sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i On sve može. On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi, i On zna sve! ” [7]

” I šta vam je pa odbijate da trošite na Allahovom putu kad će Allah nebesa i Zemlju naslijediti ? ” [8]

Poznati Šijja Makbul Ahmed protumačio je ajet: ” I Zemlja će svjetlošću Gospodara svoga zasjati…” [9] na slijedeći način, pa kaže: ”Rekao je Dža'fer es-Sadik: ‘Uistinu je gospodar Zemlje (onaj koji vlada Zemljom) imam, pa kada on ode s ovog svijeta ostaje njegovo svjetlo pored kojeg, stanovnici Zemlje nemaju potrebu za svjetlošću Sunca i Mjeseca.” [10]

La ilahe illallah!!!

Pogledajte kako su učinili imama (vođu) Gospodarem kada tumačeći Allahove riječi: ”…svjetlošću Gospodara svoga…”, kažu: ”Imam je Gospodar i Vladar Zemlje.”

La ilahe illallah!!!

Takođe, ovaj šitski mufessir je protumačio Allahove riječi:

”…Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” [11], na slijedeći način: ‘Prenosi se u ”Kafiju” od Dža'fera es-Sadika da je rekao: ‘Značenje ovog ajeta je: ‘Ako budeš smatrao nekoga ravnim Aliji u njegovoj vladavini, tvoja djela će sigurno propasti.”

Zatim, tumačeći ajet: ”Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!”, kaže: ”Klanjajte se Vjerovjesniku, pokoravajući mu se, i budite mu zahvalni!” [12]

Pogledajte šta su izmislili na Dža'fera es-Sadika i šta su mu pripisali da je rekao!

Svako i malo razuman može vidjeti da se u ovome ajetu govori o Allahovoj –subhanehu ve te'ala- jednoći, o Allahu kao Stvoritelju svega, o Allahu koji je jedino dostojan da se obožava svim vidovima ibadeta (za koje je došla potvrda u Kur'anu i Sunnetu)!

Pogledajte, kako su protumačili ove riječi Uzvišenog Allaha, Allah ih ubio!

Pogledajte, šta kaže ovaj šiitski mufessir tumačeći riječi Allaha –subhanehu ve te'ala-:

”A džinne i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog osim da Me obožavaju!” [13]

Tumači ove uzvišene riječi pa kaže: ”Dža'fer es-Sadik protumačio je ovaj ajet onako kako je čuo od Husejna –radijallahu te'ala anh-: ‘Allah je stvorio džinne i ljude kako bi Ga oni spoznali. Kada Ga spoznaju, obožavaće Ga.’ Pa je upitao jedan (od prisutnih): ‘A šta je to spoznaja Allaha?’ Odgovorio je: ‘Da ljudi u svome vremenu spoznaju imama (vođu)’. [14]

Tumačeći Allahove –subhanehu ve te'ala- riječi: ”Sve će, osim Allahovog Lica (tj. Allaha), propasti!” [15], kaže: ”Dža'fer es-Sadik je rekao u svome tefsiru: ‘Mi (tj. šijje) smo Allahovo Lice.”

Spominje El-Kulejni u poglavlju ”Imami znaju sve što je bilo i što će biti i ništa im nije skriveno” da je rekao Ebu Abdullah (Dža'fer es-Sadik): ”Ja znam šta je na nebesima i šta je na Zemlji, znam šta je u Džennetu i šta je u Vatri; i znam šta je bilo i šta će biti.” [16]

Takođe, spominje El-Kulejni: ”Imami ohalaljuju (čine dozvoljenim) što god hoće i oharamljuju (čine zabranjenim) što god hoće.” [17]

A poslušajte, dragi brate i cijenjena sestro, šta kaže Uzvišeni Allah:

” O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio ?..” [18]

Kada Poslaniku –sallallahu alejhi ve selleme- nije bilo dozvoljeno da zabrani, samo sebi ne drugome, ono što je Allah dozvolio, pa kako da to bude dozvoljeno nekome drugom ???

Spominje Kulejni u svojoj knjizi poglavlje ”Imami znaju kada će umrijeti i oni ne umiru osim kada to oni hoće”.

A kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu:

”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi’.” [19]

Takođe, kaže Uzvišeni Allah:

”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna…” [20]

”Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.” [21]

”On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” [22]

”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji!..” [23]

Ovi i mnogi drugi ajeti jasno upućuju na to da je Uzvišeni Allah Taj koji jedini sve stvara i svime jedini On upravlja. On je u mogućnosti da učini što god Mu je volja. Njemu –subhanehu ve te'ala- ništa nije skriveno.

Šijje božanska svojstva pripisuju svojim imamima !!!

A zar pripisivanje svojstava, kojih je jedino Uzvišeni Allah dostojan, nekome drugom mimo Allaha nije širk ???

Zar onaj koji to učini nije mušrik ???

Uistinu je ovo širk, pripisivanje Uzvišenom Allahu nekoga i nečega što Njemu –subhanehu ve te'ala- ne dolikuje; i uistinu je onaj ko to učini mušrik i ukoliko se ne pokaje Uzvišenom Allahu biće vječno u vatri !!!

” Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće.” [24]

” Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” [25]

”Allahu nije ništa skriveno ni na Zemlji ni na nebu!” [26]

Pripremio E.M. po knjizi ” Ništavnost šiitskog vjerovanja ” istaknutog učenjaka: Muhammeda Abdu-s-Sitara et-Tunisija

Molimo sve one koji su u mogućnosti da umnože ovaj tekst i da ga djele muslimanima kako bi se upoznali sa šiitskim zabludama !!!

Molim Uzvišenog Allaha da nas sve pomogne i učvrsti u širenju Allahove –subhanehu ve te'ala- vjere!

————————————————-

[1] Usulu-l-Kafi, 259. str.

[2] Prijevod značenja 284. ajeta sure El-Bekare

[3] Prijevod značenja 25. ajeta sure En-Nedžm

[4] Prijevod značenja 5. ajeta sure El-Hadid

[5]Prijevod značenja 1. ajeta sure El-Mulk

[6] Ridžalu Kešijj, 138. str

[7] Prijevod značenja 1-3. ajeta sure El-Hadid

[8] Prijevod značenja 10. ajeta sure El-Hadid

[9] Prijevod značenja 69. ajeta sure Ez-Zumer

[10] Terdžemetu Makbul Ahmed, 339. str.

[11] Prijevod značenja 65-66. ajeta sure Ez-Zumer

[12] Terdžemetu Makbul Ahmed, 932. str.

[13] Prijevod značenja 56. ajeta sure Ez-Zarijat

[14] Terdžemetu Makbul Ahmed, 1043. str.

[15] Prijevod značenja 88. ajeta sure El-Kasas

[16] Usulu-l-Kafi, 160. str.

[17] Usulu-l-Kafi, 278. str.

[18] Prijevod značenja 1.ajeta sure Et-Tahrim

[19] Prijevod značenja 65. ajeta sure En-Neml

[20] Prijevod značenja 59. ajeta sure El-En'am

[21] Prijevod značenja 62. ajeta sure Ez-Zumer

[22] Prijevod značenja 26. ajeta sure El-Kehf

[23] Prijevod značenja 255. ajeta sure El-Bekare

[24] Prijevod značenja 48. ajeta sure En-Nisa’

[25] Prijevod značenja 72. ajet sure El-Maide

[26] Prijevod značenja 5. ajeta sure Ali-‘Imran

____________________________________

Mali Širk – Eš-Širk el-Asgar

Mahmud ibn Lubejd prenosi: “Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: ‘Stvar koje se za vas bojim najviše jeste eš-Širk el-Asgar (mali širk).’ Ashabi na to upitaše: ‘O Allahov Poslaniče, a šta je to mali širk?’ Na ovo on odgovori: ‘Mali širk je er-Rijaa*, jer doista će Allah, na Danu Ponovnog Oživljenja, kazati ljudima kada budu primali svoje nagrade: ‘Idite onima pred kojima ste se pravili važni na dunjaluku i vidite da li ćete naći ikakve nagrade kod njih.”” (Hadis bilježe Ahmed, Taberani i Bejhaki)

Mahmud bin Lubejd također prenosi: “Poslanik s.a.w.s. je jedne prilike izašao i obznanio: ‘O ljudi, čuvajte se skrivenog širka!’ Ljudi potom upitaše: ‘O Allahov poslaniče, a šta je to skriveni širk?’ On odgovori: ‘Kada čovjek ustane da klanja nastojeći ulješati svoj namaz zato što narod u njega gleda, to je skriveni širk!'” (Hadis bilježe Ibn Khuzaymah)

ER-RIJAA

Svaki oblik bogosluženja (‘ibadeta) koji osoba radi kako bi bila viđena i pohvaljena od strane ljudi se karakteriše kao er-Rjiaa (pretvaranje). Ovo je grijeh koji ne samo da poništava svaku dobrobit koju sa sobom nosi neko čestito djelo, već za sobom povlači i oštru kaznu za onoga ko ga učini. Ovo je jako opasno, pogotovo zato što je u prirodi čovjeka da želi da bude hvaljen od strane svojih prijatelja. Radeći neko Božije djelo samo kako bi smo impresionirali ljude ili kako bi nas oni pohvalili je jedno veliko zlo koje zahtijeva posebnu predostrožnost. Ovo je od posebnog značaja za vjernike čiji je životni cilj činjenje djela samo u ime Allaha s.w.t. Istina je da za obrazovanog i istinskog vjernika, veoma je mala vjerovatnoća da on/ona počini eš-Širk el-Ekber (veliki širk) čije su negativne posljedice potpuno očigledne. Međutim, šanse zapadanja u mali širk (ar-Rijaa) su velike čak i za istinskog vjernika kao i za svakog drugog insana iz razloga što je Rijaa širk koji je veoma skriven. Ono što leži iza ovoga širka jeste jednostavna promjena cilja ili svrhe za koju čovjek radi određeno djelo. Ibn ‘Abbas r.a. je aludirao na ovo kada je rekao: “Širk je više skriven nego crni mrav koji se prikrada preko crnog kamena u sred noći koja je bez mjesečine.” (Zabilježili Ahmed, Bejhaki i Taberani)

Znači, jako je bitno za osobu da se uvjeri da je namjera čista i ispravna, ali isto tako i da ostane čista kad god se radi neko dobro djelo. Način da se ovo postigne jeste izgovaranje Allahovog s.w.t. imena koje nam je naređeno prije činjena svih važnih djela. Također, naš Poslanik s.a.w.s. nam je preporučio da učimo različite dove prije i poslije raznovrsnih radnji kao što su jelo, piće, spavanje, polni odnosi, pa čak i odlazak u nužnik, a sve s ciljem kako bi i naše svakodnevne radnje ustvari mogle biti dio ‘ibadeta Allahu s.w.t., i kako bismo samim tim bili svjesni Njegove prisutnosti u svakom trenutku.

Poslanik s.a.w.s. nam je, također, pokazao da postoje i dove koje se mogu učiti u bilo koje vrijeme a koje predstvljaju zaštitu od širka. Ebu Musa r.a. je rekao: Jednog dana Allahov poslanik s.a.w.s. je dao govor u kojem je rekao: “O ljudi, bojte se širka zato što je on skriveniji nego mrav koji se prikrada.” Oni za koje je Allah htjeo da to učine su upitali: “Kako onda da ga izbjegnemo ako je skriveniji od mrava koji se prikrada.” Allahov Poslanik s.a.w.s. je odgovorio: “Kažite: ‘Allahumma Innaa na'uzu bike en nušrike bike sey'en na'lemuh, we nestagfiruke lima laa na'lemuh. (O Allahu, mi tražimo zaštitu od tebe od svjesnog počinjavanja širka i mi tražimo tvoj oprost za ono što mi ne znamo tj. za ono što učinimo u neznanju.).'” (Zabilježili Ahmed i Taberani)

Preuzeto iz knjige The Fundamentals of Tawheed autora Abu Ameenah Bilal Philipsa.

Prevela Umm Sarah.

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

” Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. ” (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

” Poslanici njihovi su govorili: ‘Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'” (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

” Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi’ – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju.” (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

” Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u “modi” i “trendu”. Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža… Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa… Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,… Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

” Zar oni kaznu Našu da požuruju ?” (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

” A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. ” (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42

SVRHA ČOVJEKOVOG ŽIVOTA

VJEROVANJE U ALLAHA DžELLEŠANUHU – SVRHA ČOVJEKOVOG ŽIVOTA NA DUNJALUKU !!!


Autor: M. Kutb (Islamski časopis Hilal)

Uvijek je čovjek pokušavao spoznati i shvatiti bit svojeg postojanja na ovom svijetu. Njegovo razmišljanje ga je ponekad vodilo ka onom ispravnom misaonom pravcu koji bi ga možda neminovno uputio na to da on nije tek puka slučajnost u ovom savršeno stvorenom univerzumu. Dok bi ga ponekad, ili u više slučajeva njegova šejtanom iskvarena svijest vodila ka onom što se suprotstavlja nagonu njegove duševne potrebe t.j. vjere u njegovog stvoritelja Allaha, dželle šanuhu. Potpomognut šejtanskim došaptavanjem koji mu je naredio poricanje vječnog postojanja Stvoritelja, dželle šanuhu, svojom pokvarenom logikom, taj isti slabić u obliku čovjeka ustade boriti se protiv onoga što je već bilo određeno da bude u kosmičkim razmjerima, od strane Sveznajućeg koji je odredio prijašnje, sadašnje i buduće događaje. Od Njegovog određenja je bilo da u svakom čovjeku stvori instinkt vjerovanja u Njega, dželle ve ala. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže:

“ Svako se novorođenče rodi s urođenom vjerom u Allaha. Od njegovih roditelja zavisi hoće li biti kršćanin, ili će ga požidoviti ili ga učiniti od poklonika vatre. “ 

Allah, dželle šanuhu, je odredio da vjerovanje u Njega bude upravo ono zbog čega je stvorio čovjeka. Vjera koja će predstavljati sistem čovjekovog života na dunjaluku. Sistem koji će obuhvatiti svaku pa i najmanju poru čovjekovog života. Jevrejski zavidljivci u Medini su jednom prigovorili Selmanu, ashabu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Ovaj vas Poslanik nauči svemu, pa čak i obavljanju nužde !? Upravo tako – odgovori Selman.“ 

To je sistem koji će kroz generacije usaditi u svijest i srca ljudi instituciju zalaganja na Allahovom putu radi širenja pravde među ljudima. Pravda koja će svoju manifestaciju naći kroz prihvatanje islamske misli od strane ljudi koji će iskreno naređivati dobro i nesebično odvraćati od zla svim onim što posjeduju od materijalnog dobra i prije svega psiholoske spremnosti bazirane na objavi Uzvišenog Allaha koja je prikazana kroz Kur’an i sunnet. Ovaj je sistem opravo onaj sistem za kojim su ljudi tragali kroz historiju, ali, njihovo se traganje još uvijek nije završilo jer čovječanstvo ogrezlo u svojoj oholosti nije u stanju shvatiti da vjera u Allaha, dželle ve ala, od njega zahtijeva skromnost koja je odlika Allahu odanih robova. 

Ti će skromni i istinoljubivi Allahovi robovi biti oni koji će sprovoditi Allahov, dželle ve ala, zakon u društvu kroz pravedni sistem kome su vjerska i nacionalna diskriminacija nepoznati. Tada će se sučeliti dobro i zlo, istina i neistina, pravda i tiranija, čovjek i šejtan. Onaj isti šejtan što odbi poslušnost svome Gospodaru Allahu, dželle šanuhu, i na sebe preuze opaku i prokletu ideju o zavođenju čovjeka s Allahovog pravog puta.

Uzvišeni kaže: 

“ Mi smo stvorli Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džinnove od vatre užarene. I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite ! Svi meleki su se zajedno poklonili, osim Iblisa, odbio je da bude sa onima koji padaju na sedždu. Reče: “O Iblisu, šta ti je zar nećeš biti sa onima koji padaju na sedždu ? Reče: Neću da činim sedždu čovjeku kojeg si stvorio od ilovače, od blata ustajalog. Reče:  Onda izlazi iz njega (Dženneta), pa uistinu ti si proklet, i uistinu, na tebi je prokletstvo do Dana sudnjeg. Reče: Gospodaru moj, daj mi vrijeme do Dana kad će oni biti proživljeni. Reče: Pa uistinu ti si od onih kojima se odlaže, do dana vakta poznatog. Reče: Gospodaru moj, zato što si me zaveo sigurno ću im uljepšati na Zemlji, i sigurno ću ih sve zavesti, izuzev robova Tvojih iskrenih.  (Kur’an, XV/26-40) 

Taj se prokletnik ispriječi na putu između čovjeka i njegove želje za spoznajom Gospodara, dželle ve ala, i postade uzrokom opake nesloge čovječanstva u trenutku kad se ljudima postavi pitanje vjere u Allaha, dzelle šanuhu. Tada zavlada neprijateljstvo i podvojenost među ljudima jer je jedan dio ljudi odbio da povjeruje u šejtana i njegov poziv i sačuva svoju Allahom urođenu vjeru u Njega Uzvišenog. Toga je momenta Allah, dželle ve ala, poslao ljude koji će čovječanstvo upozoriti i uputiti na pravi put s Njegovom dozvolom, dželle šanuhu. Ti će ljudi promijeniti tok historije i dostaviti pravi sistem života na ovom svijetu shodno sadržaju Allahove, dželle ve ala, poslanice. Zbog toga Allah, dželle šanuhu, u svojoj objavi obraća posebnu pažnju na vjerovanje u Njega Jedinog, da se ljudi odreknu svih lažnih božanstava i da se samo Njemu Jedinom iskreno predaju i robuju. Isti je slučaj i sa islamskom poslanicom. Nisu mnogobošci Meke Kur’anom upozoravani samo zbog njihovog politeizma (širka), već i zato što je slijeđenje vjere u Allaha, dželle šanuhu, od presudne važnosti za čovjekov život uopće jer je čovjek inače stvoren sa urođenom vjerom u Stvoritelja Uzvišenog. Čovjeku ne preostaje ništa drugo do ili da obožava Allaha, dželle ve ala, ili da mu što pridružuje tj. da mu širk čini. 

Svijest čovječanstva se mora uputiti na ibadet samo Allahu Uzvišenom. Ljudi moraju shvatiti da se moraju predati samo Jedinom pravom Bogu koji je utočište svakom, koji nije rođen i nije rodio, i kome niko nije ravan. Ovakvim će se vjerovanjem čovjek uzdići na one stepene koje mu Allah, dželle ve ala, obećava tj. biće odlikovan nad drugim stvorenjima i biće pošteđen stradanja na ovodunjalučkom životu a koja su rezultat nevjerstva i neznaboštva. Samim tim čovjek će biti pošteđen teške patnje u Džehennemu na ahiretu. Čovjekova svijest je nadarena vjerom u Allaha, međutim, duša je čovjekova pri ostavljanju Allahove upute izložena raznim stranputicama i zabludama koje su rezultat pokvarene neislamske sredine u kojoj čovjek živi. A kada se čovjek udalji od Allahovog puta zadese ga mnoge nevolje i bolesti u društvu u kojem živi. U tom će društvu vladati moralna pokvarenost, biće psihološkog propadanja individue, sociološki će se kostur raspadati, politika će toga društva biti osuđena na propast i samim tim u tom će društvu zavladati ekonomski haos i siromaštvo. Sve su to rezultati nevjere u Allaha, dželle šanuhu.

Pogledajmo današnji momenat neznaboštva koje vlada u svijetu. Današnja “ civilizacija “ smatra sebe jedinstvenom ovoga tipa u historiji čovječanstva. Pogledajmo stradanja tog modernog svijeta koji je zaboravio upute Allaha, dželle šanuhu. Danas je čovjek samoga sebe okovao u okove svojih fizičkih požuda i pohota. Zaboravio je vjeru u Allaha jer je ne može osjetiti svojim čulima. Time je izgubio smisao svog postojanja. a kada čovjek izgubi vjeru u Allaha i sudnji Dan, ne može shvatiti zbog čega mu je Allah, dželle ve ala, podario život i zbog čega mu je podredio sve živo u prirodi. Međutim, zbog svojeg nevjerstva čovjek nije u stanju shvatiti pravi smisao, mudrost i vrijednost svega toga njemu podređenog. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 

“ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti ?“ (Kur’an, XXIII/115)

“ I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih, uzaludno. To je mišljenje onih koji ne vjeruju. Pa teško onima koji ne vjeruju od vatre ! Zar da činimo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao mufside (pokvarenjake) na Zemlji ? Ili činimo bogobojazne kao razvratnike !?“ (Kur’an, XXXVIII/27-28) 

“ On počinje stvaranje, potom ga ponavlja, da bi nagradio one koji vjeruju i čine dobra djela, pravedno. A oni koji ne vjeruju, imat će piće od ključale vode i kaznu bolnu, za ono što nisu vjerovali. “ (Kur’an, X/4)

Kad čovjek izgubi smisao svojeg postanja na Zemlji, pita sebe – ko sam ja i odakle sam stigao ? Zatekao sam neke ljude prije sebe i njihovim putem hodam ! Šta ja ovdje tražim ? Ne znam ! Taj čovjek koji ne shvata smisao svog života ne može povjerovati u vrijednosti imana koje ga uzdižu iznad nivoa životinje. Ali, ako porekne Allaha, dželle ve ala, spustit će se u najniže nizine pa i ispod nivoa životinje. Uzvišeni kaže:

“ Imaju oni oči; ne vide njima, i imaju oni uši; ne čuju njima. Takvi su kao stoka, štaviše, oni su više zalutali; ti takvi su nemarni. “ (Kur’an, VII/179) 

Upražnjavanje fizičkih potreba i opstanak su glavni cilj životinjskog svijeta. Razne se vrste životinja sukobljavaju i jači uvijek odnosi pobjedu uklanjajući svoga rivala s puta. Međutim, svijetu ljudi je Allah, dželle šanuhu, odredio drugu svrhu življenja: 

“ O ljudi ! Uistinu, mi smo vas stvorili od muška i ženska, i učinili vas narodima i plemenima, da biste se upoznavali. Uistinu, najplemenitiji od vas kod Allaha je najbogobojazniji od vas. “ (Kur’an, XLIX/13) 

Sukob koji vlada na zemlji među ljudima nije sukob opstanka ili puke pobjede. To je sukob radi zavođenja reda na zemlji. Kaže Uzvišeni:

“ A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao. “  (Kur’an, II/251)

U kakve li samo ponore propasti čovjek propada time što gubi smisao svog življenja. Kakvog li samo užasa da se ljudi spuste ispod nivoa životinje. To je rezultat nevjere u Allaha, dželle šanuhu. Dužnost je ljudima da robuju Allahu, dželle ve ala, i da mu drugog ravnim ne smatraju. Međutim, kada bi svi ljudi povjerovali to ne bi Allahu, dželle šanuhu, nikakve koristi dobavilo jer je On Gospodar, Stvoritelj. U hadisi kudsiji stoji: 

“ O, robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O, robovi Moji, kada bi svi ljudi i džinni, od prvog do posljednjeg, bili toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to ne bi nimalo uveličalo Allahovo carstvo ! O, robovi Moji, kada bi svi ljudi i džinni, od prvog do posljednjeg bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, sve to nimalo ne bi umanjilo Allahovu vlast !“ (Prenosi Muslim)

Čovjek je taj koji će se okoristiti ako bude vjerovao u Allaha, dželle ve ala, i Sudnji dan. Isti će taj čovjek biti na gubitku ako se ne prihvati Allahove upute:

“ Onaj ko ide pravim putem, od toga će on sam imati koristi, a onaj ko luta – na svoju štetu luta. “ (Kur’an, XVII/15) 

“ A ko se bori (na Allahovom putu), pa samo se bori za svoju dušu. Allah je Neovisan od svjetova. “ (Kur’an, XXVIII/6)

Smutnja i nered koji vladaju zemljom zbog nevjere čovjekove, velikih su razmjera. Nevjerstvo gasi sjaj duše u čovjeku. Dušu koju je Allah, dželle šanuhu, udahnuo u gomilu blata koje postade čovjek. Međutim, ta gomila blata poriče postojanje Allaha, na zemlji rađa divljaštvo i sije tiraniju. Bogati vladaju a potlačeni i siromašni propadaju. Ta nova “ civilizacija “ i materijalni napredak učiniše od čovjeka bezvjernika koji se odao svojim strastima, koji je obuzet sobom i svojim interesima, a mozda i interesima naroda kome pripada, normalno ako u tome vidi neku ličnu korist. Čovjek umije maksimalno iskoristiti stvari oko njega i putem njih zna obezbjediti sebi ugodan život na dunjaluku. Tako bar čovjek misli. On je svojim materijalnim napretkom pobijedio sve oko sebe i sebi osigurao siguran opstanak. Ali, zaboravio je važniji dio sebe. Zaboravio je upravo Onog što mu je dao razum i život. Zaboravio je pokoriti se Uzvišenom što ga stvori. 

Tako je danas među ljudima proširena ideja da je zaista uspio samo onaj što se dobro okoristi dunjalukom. Kod takvih ljudi svjedočenje da nema boga osim Allaha predstavlja zaostalost i prepreku ka uspjehu. Njima nije važno da li je neko vjernik ili nevjernik. U njih je mjerilo vrijednosti čovjekov uspjeh na dunjaluku. Odbijaju vjeru. Neki od njih, na žalost, smatraju da poricanje istinitosti i vrijednosti šehadeta vodi sigurnom biznis – uspjehu. Ova nemarnost današnje “civilizacije“ je rezultat nepoznavanja Allahovog apsolutnog gospodarstva, njihovog površnog razmišljanja i propadanja u požude i strasti. Svi ih ti faktori sprečavaju od pravog spoznavanja i shvatanja istine. Uzvišeni kaže: 

“ Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.“ (Kur’an, XXX/7) 

Što se tiče čovjekovog nepoznavanja Allaha, dželle šanuhu, njega to neznanje odvraća od istine spomenute u Kur’anu tj. da Uzvišeni nije jednom dijelu ljudi omogućio ono što nije omogućio drugom dijelu od njih. Zato Allah, dželle ve ala, kaže: 

“ Svakog snabdjevamo, to su darovi Gosporada tvog; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.“ (Kur’an, XVII/20) 

Nevjerniku će na dunjaluku biti dato onoliko materijalnog dobra koliko bude radio: 

“ Ko želi život dunjaluka i ukras njegov, ispunićemo im djela njihova u njemu, i oni u njemu neće biti oštećeni.“ (Kur’an, XI/15)

S druge pak strane, dunjaluk je mjesto iskušenja: 

“ Mi čovjeka od smjese stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.“ (Kur’an, LXXVI/2) 

“ Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.“ (Kur’an, XVIII/7)

Da je Allah, dželle ve ala, dunjalučke ukrase odredio samo jednoj određenoj grupi ljudi, onda bi iskušenje dunjalučko ostalo bez smisla. Ali, dunjaluk je određen svima, pa se zatim čovjek stavlja na kušnju, hoće li ga ukrasi ovog svijeta odvratiti od Allaha, dželle šanuhu, ili će on robovati Allahu, dželle ve ala, i pridržavati se Njegovih propisa i odredbi. 

Nevjernici ne mogu dostići Allahovu, dželle ve ala, blagodat pa makar privremeno uživali u materijalnim dobrima ovoga svijeta. A ko se želi uvjeriti da samo puko zadovoljavanje tjelesnih potreba ne predstavlja svrhu života, neka pogleda današnji Zapad i ono što u njemu ima od luđaka, psihičkih oboljenja, samoubistava, droge, alkohola, gubljenja dragocjenog vremena, uništavanja vrijednosti porodice i drugih stvari koje nikako ne dolikuju čovjeku niti je zbog njih stvoren. Zapadnjačko se srce nikada neće smiriti jer negira svoga Gospodara i ne spominje ga s dobrim. Uzvišeni u Kur’anu kaže: 

“ A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju.“ (Kur’an, XIII/28)

Nevjernicima se dobro dunjaluka daje da bi im zabludu povecalo: “I kada bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome sto im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je cinio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.“ (Kur’an, VI/45-46) Misljenje da sehadet nema nikakvog udjela u covjekovom zivotu je misljenje onih koji nisu osjetili slast vjerovanja. Oni misle da su ovodunjalucki uzici nesto najljepse sto se moze desiti covjeku. Njihovi su prijatelji sejtani: “Uistinu, oni uzimaju sejtane zastitnicima mimo Allaha i misle da su oni upuceni.“ (Kur’an, VII/30) “Uljepsan je zivot dunjaluka onima koji ne vjeruju i izruguju se onima koji vjeruju.“ (Kur’an, II/212)

U periodu kada su se muslimani pridržavali Allahove upute, On im je ispunio svoje obećanje da će ih postaviti za namjesnike svoje na Zemlji: 

“ Obećao je Allah onima od vas koji vjeruju i rade dobra djela; sigurno će dati da namjesnici na Zemlji budu, kao što je učinio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamjeniti, Mene će obožavati, i neće Meni druge ravnim smatrati. “ (Kur’an, XXIV/55) 

Uz ovo Allahovo, dželle ve ala, obećanje ti će ljudi uživati sve blagodati Premilostivog. A i povezanost njihovih srca s Allahom će biti najveća blagodat njima. Oni se neće bojati nevjerničkog zla i nevjerničke vojne nadmoći. Oni će osjetiti blizinu i zaštitu Allaha, dželle šanuhu. Njihove dove će biti uslišane, njihova zajednica će biti čista od svih poroka i pokvarenosti. Oni će biti sigurni u društvu i među njima će vladati ljubav kao da su jedna porodica. A najbolji nam je primjer naših prethodnika koji su shvativši Allahove riječi radili na tome da ljudima dostave pravedni islam. Na tom putu nisu žalili svoje imetke pa ni ono najdraže, svoje živote. Muslimani koji se na ovaj način budu vladali osjetiće pravi užitak koji je nevjernicima uskraćen. Razlika između njihovog i kafirskog užitka su riječi Uzvišenog: 

“ A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere.“ (Kur’an, XLVII/12)

Međutim, na Ahiretu je druga slika. Tamo ima što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što čovjeku nije na pamet palo. Džennet je samo za one što se Allaha, dželle ve ala, bojaše:

“ Reci: “ Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio; i ukusna jela ?“ Reci: “ Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na ahiretu su samo za njih. “ (Kur’an, VII/32) 

To su Allahove, dželle ve ala, riječi. Međutim, oni koji ne vjeruju kada se opominju ahiretom govore: ” Ma hajde nemoj mi o tome govorit’. Daj da se dunjaluka nauživamo.” Jadni li su oni i teško njima od paklene vatre džehennemske. Nikako da se vrate vjeri Allaha, dželle šanuhu. Oni su pravi gubitnici.

Molimo Allaha da nas učini od onih koji vjeruju u Njega iskrenim imanom i da nas udalji od svega što izaziva Njegovu srdžbu. Da oprosti nama i onima koji su se već Njemu vratili i da nas učini od onih koji se iskreno bore za stvar islama jer je ovo jedino priznata vjera kod Njega Uzvišenog, subhanehu ve te’ala.

SVRHA ČOVJEKOVOG ŽIVOTA

VJEROVANJE U ALLAHA DžELLEŠANUHU – SVRHA ČOVJEKOVOG ŽIVOTA NA DUNJALUKU !!!


Autor: M. Kutb (Islamski časopis Hilal)

Uvijek je čovjek pokušavao spoznati i shvatiti bit svojeg postojanja na ovom svijetu. Njegovo razmišljanje ga je ponekad vodilo ka onom ispravnom misaonom pravcu koji bi ga možda neminovno uputio na to da on nije tek puka slučajnost u ovom savršeno stvorenom univerzumu. Dok bi ga ponekad, ili u više slučajeva njegova šejtanom iskvarena svijest vodila ka onom što se suprotstavlja nagonu njegove duševne potrebe t.j. vjere u njegovog stvoritelja Allaha, dželle šanuhu. Potpomognut šejtanskim došaptavanjem koji mu je naredio poricanje vječnog postojanja Stvoritelja, dželle šanuhu, svojom pokvarenom logikom, taj isti slabić u obliku čovjeka ustade boriti se protiv onoga što je već bilo određeno da bude u kosmičkim razmjerima, od strane Sveznajućeg koji je odredio prijašnje, sadašnje i buduće događaje. Od Njegovog određenja je bilo da u svakom čovjeku stvori instinkt vjerovanja u Njega, dželle ve ala. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže:

“ Svako se novorođenče rodi s urođenom vjerom u Allaha. Od njegovih roditelja zavisi hoće li biti kršćanin, ili će ga požidoviti ili ga učiniti od poklonika vatre. “ 

Allah, dželle šanuhu, je odredio da vjerovanje u Njega bude upravo ono zbog čega je stvorio čovjeka. Vjera koja će predstavljati sistem čovjekovog života na dunjaluku. Sistem koji će obuhvatiti svaku pa i najmanju poru čovjekovog života. Jevrejski zavidljivci u Medini su jednom prigovorili Selmanu, ashabu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Ovaj vas Poslanik nauči svemu, pa čak i obavljanju nužde !? Upravo tako – odgovori Selman.“ 

To je sistem koji će kroz generacije usaditi u svijest i srca ljudi instituciju zalaganja na Allahovom putu radi širenja pravde među ljudima. Pravda koja će svoju manifestaciju naći kroz prihvatanje islamske misli od strane ljudi koji će iskreno naređivati dobro i nesebično odvraćati od zla svim onim što posjeduju od materijalnog dobra i prije svega psiholoske spremnosti bazirane na objavi Uzvišenog Allaha koja je prikazana kroz Kur’an i sunnet. Ovaj je sistem opravo onaj sistem za kojim su ljudi tragali kroz historiju, ali, njihovo se traganje još uvijek nije završilo jer čovječanstvo ogrezlo u svojoj oholosti nije u stanju shvatiti da vjera u Allaha, dželle ve ala, od njega zahtijeva skromnost koja je odlika Allahu odanih robova. 

Ti će skromni i istinoljubivi Allahovi robovi biti oni koji će sprovoditi Allahov, dželle ve ala, zakon u društvu kroz pravedni sistem kome su vjerska i nacionalna diskriminacija nepoznati. Tada će se sučeliti dobro i zlo, istina i neistina, pravda i tiranija, čovjek i šejtan. Onaj isti šejtan što odbi poslušnost svome Gospodaru Allahu, dželle šanuhu, i na sebe preuze opaku i prokletu ideju o zavođenju čovjeka s Allahovog pravog puta.

Uzvišeni kaže: 

“ Mi smo stvorli Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džinnove od vatre užarene. I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite ! Svi meleki su se zajedno poklonili, osim Iblisa, odbio je da bude sa onima koji padaju na sedždu. Reče: “O Iblisu, šta ti je zar nećeš biti sa onima koji padaju na sedždu ? Reče: Neću da činim sedždu čovjeku kojeg si stvorio od ilovače, od blata ustajalog. Reče:  Onda izlazi iz njega (Dženneta), pa uistinu ti si proklet, i uistinu, na tebi je prokletstvo do Dana sudnjeg. Reče: Gospodaru moj, daj mi vrijeme do Dana kad će oni biti proživljeni. Reče: Pa uistinu ti si od onih kojima se odlaže, do dana vakta poznatog. Reče: Gospodaru moj, zato što si me zaveo sigurno ću im uljepšati na Zemlji, i sigurno ću ih sve zavesti, izuzev robova Tvojih iskrenih.  (Kur’an, XV/26-40) 

Taj se prokletnik ispriječi na putu između čovjeka i njegove želje za spoznajom Gospodara, dželle ve ala, i postade uzrokom opake nesloge čovječanstva u trenutku kad se ljudima postavi pitanje vjere u Allaha, dzelle šanuhu. Tada zavlada neprijateljstvo i podvojenost među ljudima jer je jedan dio ljudi odbio da povjeruje u šejtana i njegov poziv i sačuva svoju Allahom urođenu vjeru u Njega Uzvišenog. Toga je momenta Allah, dželle ve ala, poslao ljude koji će čovječanstvo upozoriti i uputiti na pravi put s Njegovom dozvolom, dželle šanuhu. Ti će ljudi promijeniti tok historije i dostaviti pravi sistem života na ovom svijetu shodno sadržaju Allahove, dželle ve ala, poslanice. Zbog toga Allah, dželle šanuhu, u svojoj objavi obraća posebnu pažnju na vjerovanje u Njega Jedinog, da se ljudi odreknu svih lažnih božanstava i da se samo Njemu Jedinom iskreno predaju i robuju. Isti je slučaj i sa islamskom poslanicom. Nisu mnogobošci Meke Kur’anom upozoravani samo zbog njihovog politeizma (širka), već i zato što je slijeđenje vjere u Allaha, dželle šanuhu, od presudne važnosti za čovjekov život uopće jer je čovjek inače stvoren sa urođenom vjerom u Stvoritelja Uzvišenog. Čovjeku ne preostaje ništa drugo do ili da obožava Allaha, dželle ve ala, ili da mu što pridružuje tj. da mu širk čini. 

Svijest čovječanstva se mora uputiti na ibadet samo Allahu Uzvišenom. Ljudi moraju shvatiti da se moraju predati samo Jedinom pravom Bogu koji je utočište svakom, koji nije rođen i nije rodio, i kome niko nije ravan. Ovakvim će se vjerovanjem čovjek uzdići na one stepene koje mu Allah, dželle ve ala, obećava tj. biće odlikovan nad drugim stvorenjima i biće pošteđen stradanja na ovodunjalučkom životu a koja su rezultat nevjerstva i neznaboštva. Samim tim čovjek će biti pošteđen teške patnje u Džehennemu na ahiretu. Čovjekova svijest je nadarena vjerom u Allaha, međutim, duša je čovjekova pri ostavljanju Allahove upute izložena raznim stranputicama i zabludama koje su rezultat pokvarene neislamske sredine u kojoj čovjek živi. A kada se čovjek udalji od Allahovog puta zadese ga mnoge nevolje i bolesti u društvu u kojem živi. U tom će društvu vladati moralna pokvarenost, biće psihološkog propadanja individue, sociološki će se kostur raspadati, politika će toga društva biti osuđena na propast i samim tim u tom će društvu zavladati ekonomski haos i siromaštvo. Sve su to rezultati nevjere u Allaha, dželle šanuhu.

Pogledajmo današnji momenat neznaboštva koje vlada u svijetu. Današnja “ civilizacija “ smatra sebe jedinstvenom ovoga tipa u historiji čovječanstva. Pogledajmo stradanja tog modernog svijeta koji je zaboravio upute Allaha, dželle šanuhu. Danas je čovjek samoga sebe okovao u okove svojih fizičkih požuda i pohota. Zaboravio je vjeru u Allaha jer je ne može osjetiti svojim čulima. Time je izgubio smisao svog postojanja. a kada čovjek izgubi vjeru u Allaha i sudnji Dan, ne može shvatiti zbog čega mu je Allah, dželle ve ala, podario život i zbog čega mu je podredio sve živo u prirodi. Međutim, zbog svojeg nevjerstva čovjek nije u stanju shvatiti pravi smisao, mudrost i vrijednost svega toga njemu podređenog. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: 

“ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti ?“ (Kur’an, XXIII/115)

“ I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih, uzaludno. To je mišljenje onih koji ne vjeruju. Pa teško onima koji ne vjeruju od vatre ! Zar da činimo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao mufside (pokvarenjake) na Zemlji ? Ili činimo bogobojazne kao razvratnike !?“ (Kur’an, XXXVIII/27-28) 

“ On počinje stvaranje, potom ga ponavlja, da bi nagradio one koji vjeruju i čine dobra djela, pravedno. A oni koji ne vjeruju, imat će piće od ključale vode i kaznu bolnu, za ono što nisu vjerovali. “ (Kur’an, X/4)

Kad čovjek izgubi smisao svojeg postanja na Zemlji, pita sebe – ko sam ja i odakle sam stigao ? Zatekao sam neke ljude prije sebe i njihovim putem hodam ! Šta ja ovdje tražim ? Ne znam ! Taj čovjek koji ne shvata smisao svog života ne može povjerovati u vrijednosti imana koje ga uzdižu iznad nivoa životinje. Ali, ako porekne Allaha, dželle ve ala, spustit će se u najniže nizine pa i ispod nivoa životinje. Uzvišeni kaže:

“ Imaju oni oči; ne vide njima, i imaju oni uši; ne čuju njima. Takvi su kao stoka, štaviše, oni su više zalutali; ti takvi su nemarni. “ (Kur’an, VII/179) 

Upražnjavanje fizičkih potreba i opstanak su glavni cilj životinjskog svijeta. Razne se vrste životinja sukobljavaju i jači uvijek odnosi pobjedu uklanjajući svoga rivala s puta. Međutim, svijetu ljudi je Allah, dželle šanuhu, odredio drugu svrhu življenja: 

“ O ljudi ! Uistinu, mi smo vas stvorili od muška i ženska, i učinili vas narodima i plemenima, da biste se upoznavali. Uistinu, najplemenitiji od vas kod Allaha je najbogobojazniji od vas. “ (Kur’an, XLIX/13) 

Sukob koji vlada na zemlji među ljudima nije sukob opstanka ili puke pobjede. To je sukob radi zavođenja reda na zemlji. Kaže Uzvišeni:

“ A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi doista nered nastao. “  (Kur’an, II/251)

U kakve li samo ponore propasti čovjek propada time što gubi smisao svog življenja. Kakvog li samo užasa da se ljudi spuste ispod nivoa životinje. To je rezultat nevjere u Allaha, dželle šanuhu. Dužnost je ljudima da robuju Allahu, dželle ve ala, i da mu drugog ravnim ne smatraju. Međutim, kada bi svi ljudi povjerovali to ne bi Allahu, dželle šanuhu, nikakve koristi dobavilo jer je On Gospodar, Stvoritelj. U hadisi kudsiji stoji: 

“ O, robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O, robovi Moji, kada bi svi ljudi i džinni, od prvog do posljednjeg, bili toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to ne bi nimalo uveličalo Allahovo carstvo ! O, robovi Moji, kada bi svi ljudi i džinni, od prvog do posljednjeg bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, sve to nimalo ne bi umanjilo Allahovu vlast !“ (Prenosi Muslim)

Čovjek je taj koji će se okoristiti ako bude vjerovao u Allaha, dželle ve ala, i Sudnji dan. Isti će taj čovjek biti na gubitku ako se ne prihvati Allahove upute:

“ Onaj ko ide pravim putem, od toga će on sam imati koristi, a onaj ko luta – na svoju štetu luta. “ (Kur’an, XVII/15) 

“ A ko se bori (na Allahovom putu), pa samo se bori za svoju dušu. Allah je Neovisan od svjetova. “ (Kur’an, XXVIII/6)

Smutnja i nered koji vladaju zemljom zbog nevjere čovjekove, velikih su razmjera. Nevjerstvo gasi sjaj duše u čovjeku. Dušu koju je Allah, dželle šanuhu, udahnuo u gomilu blata koje postade čovjek. Međutim, ta gomila blata poriče postojanje Allaha, na zemlji rađa divljaštvo i sije tiraniju. Bogati vladaju a potlačeni i siromašni propadaju. Ta nova “ civilizacija “ i materijalni napredak učiniše od čovjeka bezvjernika koji se odao svojim strastima, koji je obuzet sobom i svojim interesima, a mozda i interesima naroda kome pripada, normalno ako u tome vidi neku ličnu korist. Čovjek umije maksimalno iskoristiti stvari oko njega i putem njih zna obezbjediti sebi ugodan život na dunjaluku. Tako bar čovjek misli. On je svojim materijalnim napretkom pobijedio sve oko sebe i sebi osigurao siguran opstanak. Ali, zaboravio je važniji dio sebe. Zaboravio je upravo Onog što mu je dao razum i život. Zaboravio je pokoriti se Uzvišenom što ga stvori. 

Tako je danas među ljudima proširena ideja da je zaista uspio samo onaj što se dobro okoristi dunjalukom. Kod takvih ljudi svjedočenje da nema boga osim Allaha predstavlja zaostalost i prepreku ka uspjehu. Njima nije važno da li je neko vjernik ili nevjernik. U njih je mjerilo vrijednosti čovjekov uspjeh na dunjaluku. Odbijaju vjeru. Neki od njih, na žalost, smatraju da poricanje istinitosti i vrijednosti šehadeta vodi sigurnom biznis – uspjehu. Ova nemarnost današnje “civilizacije“ je rezultat nepoznavanja Allahovog apsolutnog gospodarstva, njihovog površnog razmišljanja i propadanja u požude i strasti. Svi ih ti faktori sprečavaju od pravog spoznavanja i shvatanja istine. Uzvišeni kaže: 

“ Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.“ (Kur’an, XXX/7) 

Što se tiče čovjekovog nepoznavanja Allaha, dželle šanuhu, njega to neznanje odvraća od istine spomenute u Kur’anu tj. da Uzvišeni nije jednom dijelu ljudi omogućio ono što nije omogućio drugom dijelu od njih. Zato Allah, dželle ve ala, kaže: 

“ Svakog snabdjevamo, to su darovi Gosporada tvog; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.“ (Kur’an, XVII/20) 

Nevjerniku će na dunjaluku biti dato onoliko materijalnog dobra koliko bude radio: 

“ Ko želi život dunjaluka i ukras njegov, ispunićemo im djela njihova u njemu, i oni u njemu neće biti oštećeni.“ (Kur’an, XI/15)

S druge pak strane, dunjaluk je mjesto iskušenja: 

“ Mi čovjeka od smjese stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.“ (Kur’an, LXXVI/2) 

“ Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.“ (Kur’an, XVIII/7)

Da je Allah, dželle ve ala, dunjalučke ukrase odredio samo jednoj određenoj grupi ljudi, onda bi iskušenje dunjalučko ostalo bez smisla. Ali, dunjaluk je određen svima, pa se zatim čovjek stavlja na kušnju, hoće li ga ukrasi ovog svijeta odvratiti od Allaha, dželle šanuhu, ili će on robovati Allahu, dželle ve ala, i pridržavati se Njegovih propisa i odredbi. 

Nevjernici ne mogu dostići Allahovu, dželle ve ala, blagodat pa makar privremeno uživali u materijalnim dobrima ovoga svijeta. A ko se želi uvjeriti da samo puko zadovoljavanje tjelesnih potreba ne predstavlja svrhu života, neka pogleda današnji Zapad i ono što u njemu ima od luđaka, psihičkih oboljenja, samoubistava, droge, alkohola, gubljenja dragocjenog vremena, uništavanja vrijednosti porodice i drugih stvari koje nikako ne dolikuju čovjeku niti je zbog njih stvoren. Zapadnjačko se srce nikada neće smiriti jer negira svoga Gospodara i ne spominje ga s dobrim. Uzvišeni u Kur’anu kaže: 

“ A srca se doista, kad se Allah pomene smiruju.“ (Kur’an, XIII/28)

Nevjernicima se dobro dunjaluka daje da bi im zabludu povecalo: “I kada bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome sto im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili, i zameo bi se trag narodu koji je cinio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova.“ (Kur’an, VI/45-46) Misljenje da sehadet nema nikakvog udjela u covjekovom zivotu je misljenje onih koji nisu osjetili slast vjerovanja. Oni misle da su ovodunjalucki uzici nesto najljepse sto se moze desiti covjeku. Njihovi su prijatelji sejtani: “Uistinu, oni uzimaju sejtane zastitnicima mimo Allaha i misle da su oni upuceni.“ (Kur’an, VII/30) “Uljepsan je zivot dunjaluka onima koji ne vjeruju i izruguju se onima koji vjeruju.“ (Kur’an, II/212)

U periodu kada su se muslimani pridržavali Allahove upute, On im je ispunio svoje obećanje da će ih postaviti za namjesnike svoje na Zemlji: 

“ Obećao je Allah onima od vas koji vjeruju i rade dobra djela; sigurno će dati da namjesnici na Zemlji budu, kao što je učinio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamjeniti, Mene će obožavati, i neće Meni druge ravnim smatrati. “ (Kur’an, XXIV/55) 

Uz ovo Allahovo, dželle ve ala, obećanje ti će ljudi uživati sve blagodati Premilostivog. A i povezanost njihovih srca s Allahom će biti najveća blagodat njima. Oni se neće bojati nevjerničkog zla i nevjerničke vojne nadmoći. Oni će osjetiti blizinu i zaštitu Allaha, dželle šanuhu. Njihove dove će biti uslišane, njihova zajednica će biti čista od svih poroka i pokvarenosti. Oni će biti sigurni u društvu i među njima će vladati ljubav kao da su jedna porodica. A najbolji nam je primjer naših prethodnika koji su shvativši Allahove riječi radili na tome da ljudima dostave pravedni islam. Na tom putu nisu žalili svoje imetke pa ni ono najdraže, svoje živote. Muslimani koji se na ovaj način budu vladali osjetiće pravi užitak koji je nevjernicima uskraćen. Razlika između njihovog i kafirskog užitka su riječi Uzvišenog: 

“ A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere.“ (Kur’an, XLVII/12)

Međutim, na Ahiretu je druga slika. Tamo ima što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što čovjeku nije na pamet palo. Džennet je samo za one što se Allaha, dželle ve ala, bojaše:

“ Reci: “ Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio; i ukusna jela ?“ Reci: “ Ona su za vjernike na ovom svijetu, a na ahiretu su samo za njih. “ (Kur’an, VII/32) 

To su Allahove, dželle ve ala, riječi. Međutim, oni koji ne vjeruju kada se opominju ahiretom govore: ” Ma hajde nemoj mi o tome govorit’. Daj da se dunjaluka nauživamo.” Jadni li su oni i teško njima od paklene vatre džehennemske. Nikako da se vrate vjeri Allaha, dželle šanuhu. Oni su pravi gubitnici.

Molimo Allaha da nas učini od onih koji vjeruju u Njega iskrenim imanom i da nas udalji od svega što izaziva Njegovu srdžbu. Da oprosti nama i onima koji su se već Njemu vratili i da nas učini od onih koji se iskreno bore za stvar islama jer je ovo jedino priznata vjera kod Njega Uzvišenog, subhanehu ve te’ala.