Arhive za ‘skromnost’ kategoriju

ZUHD – SKROMNOST NA DUNJALUKU

Posted: 5 Novembra, 2012 in ahlak, skromnost, ZUHD

Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:

 

” BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK. ” (Prenosi Buhari) 

 

Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznijet je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu.  Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.:  

 

” Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti.”  Lejs dodaje u svojoj predaji:  “… i smatraj sebe među mrtvima.”

 

Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta.  U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Vječnome, a ovaj svijet je samo “ahiretska njiva”.  Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu.  Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.

 

Imami – Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli: 

 

” Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao što se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi. ” 

 

Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:

 

” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu.  Rekli smo:  “Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!”   Rekao je:  “Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. ”  (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madzdze, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)

 

Imami Gazali, r.a., veli: ” Zuhd postoji i u halalu i u haramu.   U haramu je zuhd – farz, a u halalu – nafila.  Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova “.

Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan:  ” Ko su kraljevi?”   Odgovorio je:  “Zahidi – oni koji nisu vezani za ovaj svijet ! “

 

Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka.  Naprotiv, u islamu se gornja ruka – ona koja daje, smatra vrijednijom od donje – one koja uzima.  Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala ? 

 

Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega !  Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama:  ” Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !”  

 

Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: ” Da li bogat čovjek može biti zahid ?” Odgovorio je: ” Da.  Ako bude iskušavan – pa se strpi, i ako zadobije blagodat – pa zahvali ! “

 

Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.  Vjernik može biti i milijarder, ali da ostane zahid, što potvrđuje Sufjan Es-Sevri sa primjerom jednog čovjeka koji je želio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog halifata. Njegov susjed koji je bio vrlo siromašan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivši da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi).  Ovaj je to prihvatio i došavši u taj grad, potražio je spomenutog čovjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu.   Ipak, smatrao je da je taj čovjek, možda sluga u tom dvorcu.  Međutim, kada je pred njega izašao čovjek u raskošnom odijelu, predstavljajući se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenađenju nije bilo kraja.  Pomislio je: ” Subhanallah, čovjek-evlija, a u dvorcu i raskosnoj odjeći ?”  Iznenađenje nije ni prestalo a taj čovjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaže da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega.  Nije mogao doći sebi.  Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao:  ” Istinu je rekao moj brat.  Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjštini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na žalost, dunjaluk ušao u srce i stalno mislim o njemu ! “

 

Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

 

Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?! Zapitajmo se: putujemo li ?!

 

Mr. Šefik Kurdić

ZUHD – SKROMNOST NA DUNJALUKU

Posted: 4 Novembra, 2012 in ahlak, skromnost, ZUHD

Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:

 

” BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK. ” (Prenosi Buhari) 

 

Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznijet je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu.  Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.:  

 

” Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti.”  Lejs dodaje u svojoj predaji:  “… i smatraj sebe među mrtvima.”

 

Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta.  U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Vječnome, a ovaj svijet je samo “ahiretska njiva”.  Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu.  Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.

 

Imami – Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli: 

 

” Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao što se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi. ” 

 

Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:

 

” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu.  Rekli smo:  “Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!”   Rekao je:  “Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. ”  (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madzdze, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)

 

Imami Gazali, r.a., veli: ” Zuhd postoji i u halalu i u haramu.   U haramu je zuhd – farz, a u halalu – nafila.  Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova “.

Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan:  ” Ko su kraljevi?”   Odgovorio je:  “Zahidi – oni koji nisu vezani za ovaj svijet ! “

 

Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka.  Naprotiv, u islamu se gornja ruka – ona koja daje, smatra vrijednijom od donje – one koja uzima.  Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala ? 

 

Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega !  Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama:  ” Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !”  

 

Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: ” Da li bogat čovjek može biti zahid ?” Odgovorio je: ” Da.  Ako bude iskušavan – pa se strpi, i ako zadobije blagodat – pa zahvali ! “

 

Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.  Vjernik može biti i milijarder, ali da ostane zahid, što potvrđuje Sufjan Es-Sevri sa primjerom jednog čovjeka koji je želio posjetiti jedan grad na Zapadu islamskog halifata. Njegov susjed koji je bio vrlo siromašan, zamolio ga je da posjeti njegovog prijatelja u tom gradu i prenese mu selame, naglasivši da mu je taj prijatelj jedan od evlija (dobrih ljudi).  Ovaj je to prihvatio i došavši u taj grad, potražio je spomenutog čovjeka i vrlo se iznenadio kada su ga uputili ka dvorcu.   Ipak, smatrao je da je taj čovjek, možda sluga u tom dvorcu.  Međutim, kada je pred njega izašao čovjek u raskošnom odijelu, predstavljajući se kao prijatelj njegovog susjeda, iznenađenju nije bilo kraja.  Pomislio je: ” Subhanallah, čovjek-evlija, a u dvorcu i raskosnoj odjeći ?”  Iznenađenje nije ni prestalo a taj čovjek mu je rekao, da prenese selame svom susjedu i da mu kaže da umanji svoj interes za dunjalukom i da prestane konstantno misliti na njega.  Nije mogao doći sebi.  Kada se vratio njegov susjed je zaplakao i rekao:  ” Istinu je rekao moj brat.  Kod njega je dunjaluk ostao samo na vanjštini i nije prodro do njegova srca niti zaprljao njegov iman. Kod mene je, na žalost, dunjaluk ušao u srce i stalno mislim o njemu ! “

 

Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.

 

Što se tiče nas – prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?! Zapitajmo se: putujemo li ?!

 

Mr. Šefik Kurdić

O
d Ibn-Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: ” Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ” Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik ”. A Ibn-Omer radijallahu anhu, je govorio: ” Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti”. (Buhari)

Prenosi se da je El Hasan Basri, rahimehullah rekao: 
 
“ Život na ovom dunjaluku se sastoji od tri dana: ” Jučer je prošlo sa onim što si uradio, sutra možda nećeš ni dočekati a danas je za tebe, pa uradi ono što treba da uradiš danas.” (El-Bejheki, E-Zuhd El-Kebir, str. 197)
 
Ako ozbiljno razmišljamo o prolaznosti dunjaluka, znači da se spremamo za daljni put. A ako smo nemarni, smiješeći se i ne ophodeći se ozbiljno onda su nas njegovi valovi odnjeli na pusto ostrvo sa ostalim nesrećnicima. Iako ne vjerujemo da ćemo vječno ovdje ostati, opet hrlimo ovome svijetu, grlimo ga, a znamo bolje.

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 

 
“ Primjer mene i ovog svijeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi.” (Billježi Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim)

U sahih hadisu kojeg bilježi Tirmizi navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
 
“ Ko se probudi, a Ahiret mu najveća briga, Allah će mu podariti snagu, ispunit će njegovo srce bogatstvom, a dunjaluk će mu doći potčinjen. A ko se probudi, a dunjaluk mu najveća briga, Allah će ga oslabiti, siromaštvo će uciniti među njegovim očima, a od dunjaluka mu neće doći osim ono što mu je propisano.” (Tirmizi 2465 preko Enesa, radijallahu anhu; Ibn Madždže 4105; Ibn-Hibban 72; Ahmed 5/183 preko Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu.)

Svrha našeg postojanja je činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom i nikom drugom. Uzvišeni je rekao: 

 
” Džine i ljude sam stvorio samo da Mene obožavaju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane. Opskrbitelj je jedino Allah, Moćni i Jaki.”(Prevod značenja Kur'ana, Az-Zariyat,  56-58)

Pa ako naše vrijeme na dunjaluku ne iskoristimo u pokornosti i robovanju Njemu, zasigurno ćemo ga onda iskoristiti u nepokornosti Njemu i robovanju lažnim božanstvima. Jer jedan proveden dan u nepokornosti Gospodaru svih svjetova, je izgubljen dan koji nikada više neće osvanuti niti zasjati, koji se nikada više neće povratiti, to je uništena prilika dobroga, zatvorena vrata hajra. Šta onda tek pomisliti za nepokornost Allahu koja traje sedam dana, mjesec, godinu ili čitav život ? Znaj da Allah Uzvišeni kaže:
 

“ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti ? I neka je Uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog !” (Prevod značenja, Al-Mu`minun 115,116).

Ne dozvolimo ovosvijetskim užitcima da nas nadvladaju, da nas preokupiraju tako da samo dunjaluk bude naša briga, naš teret, naš dan. Ovo ovdje nije naša kuća, nije naš dom. Mi smo samo putnici, prolaznici na ovom svijetu, stranci koji se pripremaju za vječni svijet, mjesto odakle nema više povratka, gdje su računi svi svedeni, a djela izvagana i presuda donesena. Danas smo poput čestice jedne obične praške, a sutra možda čak nismo ni to.

” Kamo sreće da osjećaš slast u gorkom životu,
   Da si zadovoljan, a ljudi srditi.
   Kamo sreće da je između tebe i Allaha predio životni,
   A između tebe i svijeta pustoš.
   Ako ti je ljubav iskrena, sve je onda lahko.
   Sve što je na zemlji prašina je.
 

Pa onome kome je jasno da je svako stvorenje na Zemlji prašina, kako može dati prednost u pokornosti nečemu što je stvoreno nad pokornosti Gospodara svoga ?! Kako može tražiti zadovoljstvo praha time sto će srditi Vladara, Darovatelja ?! Ovo je doista jako čudno !!! ”
 
( Ibn Redžeb el Hanbeli, “ Poslanikov savjet Ibn-Abbasu ” str. 72)

Kaže Allah Uzvišeni:
 
“ Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara Tvoga, Veličanstvenog, Plemenitog. ” (Prevod značenja, Er-Rahman, 26-27)
 
____________________________________________________________
O
d Ibn-Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: ” Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ” Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik ”. A Ibn-Omer radijallahu anhu, je govorio: ” Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti”. (Buhari)

Prenosi se da je El Hasan Basri, rahimehullah rekao: 
 
“ Život na ovom dunjaluku se sastoji od tri dana: ” Jučer je prošlo sa onim što si uradio, sutra možda nećeš ni dočekati a danas je za tebe, pa uradi ono što treba da uradiš danas.” (El-Bejheki, E-Zuhd El-Kebir, str. 197)
 
Ako ozbiljno razmišljamo o prolaznosti dunjaluka, znači da se spremamo za daljni put. A ako smo nemarni, smiješeći se i ne ophodeći se ozbiljno onda su nas njegovi valovi odnjeli na pusto ostrvo sa ostalim nesrećnicima. Iako ne vjerujemo da ćemo vječno ovdje ostati, opet hrlimo ovome svijetu, grlimo ga, a znamo bolje.

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: 

 
“ Primjer mene i ovog svijeta je kao primjer putnika koji odsjedne u podne ispod sjenke drveta a zatim je ostavi.” (Billježi Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim)

U sahih hadisu kojeg bilježi Tirmizi navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 
 
“ Ko se probudi, a Ahiret mu najveća briga, Allah će mu podariti snagu, ispunit će njegovo srce bogatstvom, a dunjaluk će mu doći potčinjen. A ko se probudi, a dunjaluk mu najveća briga, Allah će ga oslabiti, siromaštvo će uciniti među njegovim očima, a od dunjaluka mu neće doći osim ono što mu je propisano.” (Tirmizi 2465 preko Enesa, radijallahu anhu; Ibn Madždže 4105; Ibn-Hibban 72; Ahmed 5/183 preko Zejda ibn Sabita, radijallahu anhu.)

Svrha našeg postojanja je činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom i nikom drugom. Uzvišeni je rekao: 

 
” Džine i ljude sam stvorio samo da Mene obožavaju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane. Opskrbitelj je jedino Allah, Moćni i Jaki.”(Prevod značenja Kur'ana, Az-Zariyat,  56-58)

Pa ako naše vrijeme na dunjaluku ne iskoristimo u pokornosti i robovanju Njemu, zasigurno ćemo ga onda iskoristiti u nepokornosti Njemu i robovanju lažnim božanstvima. Jer jedan proveden dan u nepokornosti Gospodaru svih svjetova, je izgubljen dan koji nikada više neće osvanuti niti zasjati, koji se nikada više neće povratiti, to je uništena prilika dobroga, zatvorena vrata hajra. Šta onda tek pomisliti za nepokornost Allahu koja traje sedam dana, mjesec, godinu ili čitav život ? Znaj da Allah Uzvišeni kaže:
 

“ Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da nam se nećete vratiti ? I neka je Uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog !” (Prevod značenja, Al-Mu`minun 115,116).

Ne dozvolimo ovosvijetskim užitcima da nas nadvladaju, da nas preokupiraju tako da samo dunjaluk bude naša briga, naš teret, naš dan. Ovo ovdje nije naša kuća, nije naš dom. Mi smo samo putnici, prolaznici na ovom svijetu, stranci koji se pripremaju za vječni svijet, mjesto odakle nema više povratka, gdje su računi svi svedeni, a djela izvagana i presuda donesena. Danas smo poput čestice jedne obične praške, a sutra možda čak nismo ni to.

” Kamo sreće da osjećaš slast u gorkom životu,
   Da si zadovoljan, a ljudi srditi.
   Kamo sreće da je između tebe i Allaha predio životni,
   A između tebe i svijeta pustoš.
   Ako ti je ljubav iskrena, sve je onda lahko.
   Sve što je na zemlji prašina je.
 

Pa onome kome je jasno da je svako stvorenje na Zemlji prašina, kako može dati prednost u pokornosti nečemu što je stvoreno nad pokornosti Gospodara svoga ?! Kako može tražiti zadovoljstvo praha time sto će srditi Vladara, Darovatelja ?! Ovo je doista jako čudno !!! ”
 
( Ibn Redžeb el Hanbeli, “ Poslanikov savjet Ibn-Abbasu ” str. 72)

Kaže Allah Uzvišeni:
 
“ Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara Tvoga, Veličanstvenog, Plemenitog. ” (Prevod značenja, Er-Rahman, 26-27)
 
____________________________________________________________