VASSIJET – OPORUKA

Vasijjet je poklon koji daruje osoba drugome nakon svoje smrti, bez obzira da li upotrijebio izraz ”vasijjetim (oporučujem)” ili neki drugi izraz koji upućuje na to. Definicija vasijjeta kod učenjaka hanefijske pravne škole je sljedeća: ”Tražiti izvršenje neke radnje od strane onoga kojem se oporučuje nakon nestanka ili smrti oporučitelja kada se radi o ispunjenju onoga u čemu je korist oporučitelja, poput: vraćanja njegovih dugova, ispunjenje njegovih zahtjeva u onome što direktno zadire u domen njegovih interesa ili interesa njegovih nasljednika.”(1) Svi učenjaci se slažu da je dozvoljeno poništiti ovaj ugovor ako to oporučilac želi. Postoji također konsenzus uleme da ugovor postaje obavezujući nakon smrti oporučioca.(2)

Dokaze o šerijatsko-pravnoj valjanosti vasijjeta kao jednog od ugovora nalazimo u Kur'anu, Sunnetu i Idžma'u (konsenzusu). Uzvišeni Allah dž.š. kaže: “Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.”(3) Ovim ajetom je u početku vasijjet bio strogo naređen, ali je ovaj propis derogiran nakon objavljivanja ajeta o nasljedstvu, pa je vasijjet postao sunnet (preporučen). Allah dž.š. kaže:”Nakon oporuke ili izmirivanja duga…”(4)

Seid ibn ebi Vekas je rekao: ”Posjetio me je Allahov Poslanik u godini Oprosnog hadždža kada sam obolio od teške bolesti, pa sam mu rekao: Allahov Poslaniče, vidiš da sam teško obolio, imam mnogo imetka, a od nasljednika samo kćerku, pa mogu li podijeliti dvije trećine svog imetka? Odgovorio je: ”Ne.” Upitao sam: A polovinu, Allahov Poslaniče? Odgovori: ”Ne.” Ponovo upitah: A trećinu? Odgovori: ”Trećina može, ali je i ona mnogo. Bolje ti je da svoje nasljednike ostaviš bogate, nego da postanu siromasi koji će prositi od ljudi.” (5)

Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Kako ima pravo ijedan musliman koji ima nešto da vasijjeti prespavati dvije noći, a da mu njegov vasijjet nije napisan.” (6)

Na osnovu ovih ajeta i hadisa velika većina uleme smatra da vasijjet nije stroga obaveza, osim za onoga koji ima neispunjene obaveze prema drugome, a koje nisu nikome od njegove rodbine poznate, ili povjerenu stvar (emanet) nije vratio, a za to ne postoje svjedoci koji bi potvrdili ostavljanje te stvari u emanet.

Davud ez-Zahiri je rekao da je stroga obaveza (vadžib) oporučiti rodbini koja ne nasljeđuje oporučioca. Ovaj stav se prenosi od Mesruka, Tavusa, Katadeta i Ibn Džerira. (7) Oni su naveli sljedeće argumente na osnovu kojih su došli do svog stava i mišljenja:

– ajet: ”Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.” (8) Iz ajeta se jasno vidi i razumije imperativ i naredba, zato je vasijjet stroga obaveza (vadžib) i to za rodbinu koja nema pravo na nasljedstvo. (9)

– hadis od Ebu Hurejre koji je rekao da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ”Moj otac je umro, a nije ostavio oporuku, pa da li će se moći iskupiti ako podijelim sadake za njega? Allahov Poslanik s.a.v.s. odgovori: ”Da.” (10)

Iz ovog hadisa vidimo da je vasijjet obaveza koja se ne može propustiti, jer keffaret (iskup) biva nakon učinjenog grijeha ili prekršaja, a sam Poslanik s.a.v.s. je ukazao na to da propuštanje vasijjeta neizbježno povlači za sobom obavezu keffareta koji je izražen u vidu dijeljenja sadake za umrlu osobu koja je izostavila svoju obavezu. (11)

Većina uleme smatra da je vasijjet preporučen (mustehab) i taj svoj stav zasnivaju na sljedećim argumentima:

– Većina ashaba r.a. nije smatrala vasijjet obaveznim i tom njihovom mišljenju se nije niko usprotivio, jer da je bilo neistomišljenika u njihovo vrijeme, sigurno bi se njihov stav prenio i registrovao.

– Vasijjet je ugovor kojim se nešto daruje, tako da njegova sprovedba nije obavezna poslije smrti, kao što je slučaj darovanja nekome u za vrijeme života. (12)

– Ako neka osoba nije učinila vasijjet, čitav imetak te osobe se poslije smrti dijeli zakonskim nasljednicima i to je jednoglasni stav uleme (idžma’). Da je vasijjet obavezan morao bi se izdvojiti dio iz njegove imovine koji će biti na mjestu propuštenog vasijjeta. (13)

– Ajet koji su citirali oni koji smatraju vasijjet vadžibom je derogiran, jer u hadisu koji bilježi Buhari, a prenosi Ibn Abbas r.a. stoji: ”Imetak je bio za djecu, a vasijjet za roditelje, pa je Allah poništio šta je htio i odredio svakom roditelju jednu šestinu od nasljedstva.”

– Riječ ”hakk” po mišljenju većine uleme ima jezičko značenje nečega postojanog i stabilnog, a njeno terminološko značenje je: ono na osnovu čega počiva neki propis, a to značenje obuhvata više od samog značenja pravne obaveze i preporuke, tako da nekada ima značenje i opće dozvole. (14)

Ispravnije mišljenje je da je vasijjet preporučen, jer su jači dokazi na strani onih koji zastupaju to mišljenje, a Allah najbolje zna.

Ruknovi (sastavni dijelovi) vasijjeta:

Vasijjet ima svoja četiri rukuna (sastavna dijela): oporučitelj, onaj kome se oporučilo, ono što se oporučuje i sama oporuka.

Što se tiče oporučitelja, on je po mišljenju svih šerijatskih pravnika svaka osoba koja posjeduje određenu imovinu, tj. vlasnik čije je vlasništvo pravno valjano. Kod imama Malika r.a. je dopušteno da maloljetna i nezrela osoba mogu učiniti vasijjet, ako su svjesni i raspoznaju rodbinske veze. (15) Imam Ebu Hanife r.a. to ne dopušta i smatra takav vasijjet pravno nevalidnim. (16) Od Imama Šafi'ija r.a. se bilježe dva oprečna mišljenja. (17)

Što se tiče onoga kome se oporučuje, sva ulema ima jedinstven stav da nije dozvoljeno oporučiti nasljedniku, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ”Nema vasijjeta nasljedniku!” (18) Iz ovog pravila se izuzima slučaj ako bi nasljednici dopustili da oporučilac oporuči nekome od njih i svi se slože po tom pitanju.

Ono što se oporučuje ne smije prelaziti trećinu imetka oporučitelja koji je iza sebe ostavio nasljednike i tu nema razilaženja među šerijatskim pravnicima, ali se oni razilaze kada se radi o onome ko nije ostavio nasljednika, kao i koliki dio imovine je preporučeno oporučiti; trećinu ili manje od toga. Ebu Hanife, Ahmed u jednoj predaji od njega, Ishak i Ibn Mesud kažu da je dopušten vasijjet više od trećine imetka onome koji ne ostavlja iza sebe nasljednika, dok Malik, Evza'i i Ahmed u drugoj predaji smatraju da to nije ni u kom slučaju dozvoljeno. Preporučeni iznos je svaki onaj koji je manji od trećine, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”A trećina je mnogo.” Katade je rekao: ”Ebu Bekr je oporučio petinu, Omer trećinu, a meni je draža petina.”

A oni koji smatraju da je najbolje oporučiti trećinu oslanjaju se na riječi Allahova Poslanika s.a.v.s.: ”Zaista vam je Allah dao da oporučite trećinu od vašeg imetka što će biti (razlogom) povećanja vaših (dobrih) djela.” (19)

Ako bi oporučilac oporučio nešto nemuslimanu, maloljetniku, mentalno poremećenoj osobi ili nasilniku, vasijjet nije pravno validan po mišljenju Eš-Širazija, ali ako bi se njihovo stanje promjenilo prije sprovedbe vasijjeta on bi tada bio punovažan (tj. ako bi nemusliman prešao na islam, maloljetnik postao punoljetan, mentalno poremećena osoba ozdravila, nasilnik se pokajao i postao pravedan).

Vasijjet se u potpunosti sprovodi nakon što onaj kome se nešto oporučuje prihvati primiti oporučeno. Oporučitelj ima pravo da opozove izvršenje oporuke, ili isključi onoga kome je oporučio. Predmet oporuke mora biti šerijatski dozvoljen kao: povrat duga, obavljanje hadža, briga o maloljetnoj djeci i tome slično. Međutim, ako bi oporučio da se izvrši nešto što nije šerijatski dozvoljeno kao: izgradnja objekta gdje će se postupati suprotno Allahovim propisima, pomagati u činjenju grijeha i širenju nereda na Zemlji, u tom slučaju oporuka nije šerijatski validna. (20)

Ako bi oporučitelj oporučio više od trećine svog imetka strancu (koji mu nije rodbina) takav vasijjet je validan, ali je njegovo izvršenje obustavljeno dok nasljednici oporučitelja ne izjave da su saglasni. Ukoliko oporučitelj ne bude imao nasljednika vasijjet se sprovodi, jer nije potrebna ničija saglasnost ili odobrenje.

Dokaz za ovu konstataciju je da je puno pravo nasljednika da reaguju i traže poništenje vasijjeta, ako se radi o većem iznosu od trećine ukupnog imetka oporučitelja. Ako se oni slože i odobre to, onda je to postupak u granicama njihovog prava, što čini vasijjet potpuno validnim. (21)

Ako bi onaj koji nema svojih nasljednika poklonio nekome svoj cjelokupni imetak dok je na smrtnoj postelji, takav poklon je šerijatski valjan ako darodavac nije dužnik. U ovom slučaju poklon koji poklanja osoba na smrtnoj postelji je sličan vasijjetu, jer ako je zabrana vasijjeta više od trećine imetka onoj osobi koja nije dužnik radi prava nasljednika u tom imetku, a njih nema, onda je vasijjet potpuno validan. (22)

Ako bi onaj kome se nešto oporučilo odbio primiti ono što mu je oporučeno dok je oporučitelj živ, to nema svoju pravnu snagu, jer vrijeme u kojem stupa na snagu obaveznost (vudžub) prihvatanja oporuke, ili pak, njeno odbijanje, je tek nakon smrti oporučitelja.

Vlasništvo nad onim što je oporučeno počinje od trenutka prihvatanja vasijjeta i nije ga neophodno preuzeti da bi time prešlo pravo vlasništva nad tom imovinom sa oporučitelja na onoga kome se to oporučilo. Kod poklona je obrnut slučaj jer vlasništvo nad poklonjenom stvari počinje od trenutka njenog preuzimanja.

U slučaju da osoba odbije primiti oporučeno ta oporuka više nije validna, jer je jedan od uslova kod ovakve vrste ugovora prihvatanje druge strane (kabul). (23)

Molim Allaha dž.š. da nam proširi znanje o našoj vjeri i njenim propisima, zaista je On Svemogući Gospodar i prima dove Svojih dobrih robova. Amin!

PRIREDIO: Mr. HAMID INDŽIĆ
_________________________________________________________________________

LITERATURA: 

 
1- Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid, Ibn Rušd 4/152, Darul-ma'rife, Bejrut, prvo izdanje 1997.god. i El-Ihtijar li ta'lil-muhtar, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud,5/62, El-Mektebe el-islamijje, Istambul, 1951.god.
2- Ibid 4/152.
3- El-Bekare 180
4- En-Nisa 13
5- Sahihul-Buhari 5/2145, broj hadisa 5344, Dar ibn Kesir, Jemame, Bejrut, 1987.god. i Sahih Muslim 3/1250, broj hadisa 1628, Dar ihja’ et-turas el-arebi, Bejrut, 1954.god.
6- Sahih Muslim 3/1250, broj hadisa 1627, a u predaji kod Bejhekija:”Zanoći jednu, ili dvije noći…” Sunenul-Bejheki el-Kubra 6/272, broj hadisa 12369.
7- El-Mugni, Ibn Kudame, 6/55, Darul-fikr, Bejrut, prvo izdanje 1405.h.god.
8- El-Bekare 180
9- El-Muhalla, Ibn Hazm 9/314, Darul-afak el-džedide, Bejrut
10- Sahih Muslim 3/1254, broj hadisa 1630 i Sahih Ibn Huzejme 4/132, broj hadisa 2498, El-Mektebul-islamijj, Bejrut 1970.god.
11- El-Muhalla , Ibn Hazm 9/313,314
12- El-Mugni, Ibn Kudame 6/55
13- Subulus-selam, Es-San'ani 3/103, Darut-turas el-arebi, Bejrut, četvrto izdanje 1379.h.god.
14- Nejlul-evtar, Eš-Ševkani 6/142, Darul-džil, Bejrut,1973.god. i El-Mugni,Ibn Kudame 6/56
15- Bidajetul-mudžtehid, Ibn Rušd 4/149
16- Bidajetul-mubtedi, El.Merginani,1/258, štamparija Muhammed Ali Sabiha, Kairo, prvo izdanje 1355.h.god.
17- Minhadžut-talibin,En-Nevevi 1/89, Darul-ma'rife, Bejrut.
18- Sunenut-Tirmizi 4/433, Dar ihja’ et-turas el-arebi, Bejrut
19- Šerh meanil-asar,Et-Tahavi 4/380, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut 1399.h.god.
20- Et-Tenbih, eš-Širazi 1/139, Alemul-kutub, Bejrut, prvo izdanje 1403.h.god.
21- El-fikhul-islamijju ve edilletuh, dr.Vehbe ez-Zuhajli 8/41-43,52-53, Darul-fikr, Bejrut, treće izdanje 1989.god.
22- Durerul-hukkam fi šerhi medželletil-ahkam, Ali Hajdar 7/430, član 877, Darul-kutubil-i'lmijje, Bejrut.
23- El-mebsut, es-Serahsi 28/47, Darul-ma'rife, Bejrut, 1406.h.god.
________________________________________________________

 

MISVAK

Usta su ulaz za hranu i piće i nalaze se na vanjskom dijelu tijela, pa kada u njima ostanu tragovi hrane ili nekog pića, brzo ih nasele mikrobi koji se u trenu razmnože i zbog njih u ustima zavladaju ružni mirisi, a organske kiseline tada uništavaju gleđ zuba i dolazi do pojave karijesa. Sve to uzrokuje gingvitis, prorjeđivanje i klimanje zuba, te razne zubne bolesti. Znači, zubi se moraju čuvati čišćenjem radi zaštite čitavog tijela.

Brate i sestro, misvak najbolje rješava sve te probleme, budući da sadrži materije koje su smrtonosne za mikrobe.

Usta su ulaz hrani i piću, a izlaz za riječi, zato je važno da budu čista te da ono što ulazi bude čisto, a ono što izlazi lijepo i pristojno. U vrijeme Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nije bila poznata četkica niti je korištena pasta za zube, nego je korišten misvak, te je zato Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem misvaku pridavao veliku pažnju. Od Huzejfe se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem svaku noć čistio zube misvakom. (Prenose ga Nevevi, Ibn Madže i dr.) Prenosi se takođe od Ebu Huzejfe da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Da se ne bojim da ću otežati svome ummetu, naredio bih im da peru zube misvakom pri svakom namazu.’ (Prenose ga Nevevi, Tirmizi, Muslim i dr.) Od Aiše radijallahu anha se prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Misvak čisti usta i Gospodar je njime zadovoljan.’ Prenosi Bejheki.

Odakle misvak ?

Misvak se dobija od drveta ‘arak’ i to je ujedno najbolja vrsta misvaka. Za misvak se uzima stabljika od dvije do tri godine starosti, jer ima poseban miris i ukus. Ovo drvo raste u toplim i tropskim krajevima, u Saudijskoj Arabiji, Sudanu, Pakistanu i istoku Indije. Arak je tokom sva četiri godišnja doba odjenut zelenim lišćem, liči stablu nara, a plod mu je jestiv.

Kada se upotrebljava ?

Misvak je lijepo koristiti u svako doba, ali je najbolje u slijedećim situacijama: pri abdestu, prije namaza, učenja Kur'ana nakon sna, pri ulasku i izlasku iz kuće, za postača kao i za nepostača, petkom i u zadnjim trenucima života, ako je to moguće.

 

SUNNET JE APSOLUTNA BLAGODAT

Dvije su vrste blagodati: apsolutna i ograničena. 

1. Apsolutna blagodat vezana je za vječnu sreću, a to je blagodat Islama i Sunneta. Sreća na dunjaluku i Ahiretu sazdana je na tri temelja: Islamu, Sunnetu i spasu na dunjaluku i Ahiretu. Blagodat Islama i Sunneta je blagodat za koju nam je Allah , Azze ve Dželle, naredio da Ga moli-mo u našim namazima kako bi nas uputio na put onih koji ih slijede, onih koje je njima odlikovao i učinio ih pripadnicima Najvišega društva. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: 

-„Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu onih koje je Allah blagodario, vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi, a divno li je to društvo.” (En-Nisa, 69)

Ove četiri kategorije pripadnici su ove apsolutne blagodati. Ovi pripadnici su označeni riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta El Maide, 3:

-„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju pre- ma vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.“ 

Usavršavanje se odnosi na vjeru, a upotpunjenje na blagodati. Omer ibn Abdul-Aziz kaže: „Vjerovanje ima svoje granice, obaveze, Sunnete i propise. Ko ih upotpuni, upotpunio je iman.“ (Buhari, 1/9) 

Allahova vjera je Njegov zakon, koji podrazumijeva Njegovu naredbu, zabranu i ono što On voli. Želi se reći da je apsolutna blagodat isključivo data vjernicima, a ona je blagodat Islama i Sunneta.

Ovoj blagodati uistinu može se radovati. Radovanje ovoj blagodati označava radovanje onome što Allah voli i čime je zadovoljan. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:

-„Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’“ (Junus, 58)

U opticaju su različite izreke ispravnih prethodnika (selefu salih) o Allahovim blagodatima i Njegovoj milosti: Islamu i Sunnetu. Shodno životnosti srca čovjek se raduje ovim dvjema stvarima. Što god je čvršći u njima, njegovo je srce radosnije. Čak, srce poigrava od radosti kada izvršava Sunnet i kada su ljudi najtužniji. Takav je ispunjen sigurnošću kada se ljudi plaše. (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el mu’attileti …, 33-36/2)

2. Ograničena blagodat, kao što je blagodat zdravlja, bogatstva, pozicije, mnoštva djece, lijepih žena i slično. Ova blagodat je zajedni-čka i za dobročinitelja i za grješnika, i za vjernika i za nevjernika. Kada se kaže: „Allah nevjerniku daje blagodat“, prema ovom tumačenju je to istina. Ograničena blagodat je postepeno navođenje nevjernika i grješnika. Konačno ishodište ove blagodati je patnja za onoga kome nije darovana apsolutna blagodat. (Ibn Kajjim, Idžtimau el džujuši islamijjeti ala gazvi el mu’attileti .., 33-36/2)

____________________________________________________________

Iz Knjige: SVJETLOST SUNNETA I TAMA BID’ATA
Autor: Dr. Seid El Kahtani

______________________________________________________________

VAŽNOST SLIJEĐENJA SUNNETA !!

U ovom poglavlju, uz Allahovu pomoć, navest ćemo nekoliko ajeta, hadisa i citata naših časnih, dobrih prethodnika (ashaba, tabiina i tabi´- tabiina), smatrajući da će to biti sasvim dovoljno da se shvati važnost i značaj sunneta, i da će nas ovi citati podstaknuti na njegovu potpunu primjenu. No prije toga, želimo istaknuti da je sunnet jedna od dvije vrste Vahja(Objave) od Allaha, Dželleša`nuhu, Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem Prva vrsta Vahja je Kur´ani – kerim. Kaže Uzvišeni Allah, Dželleša`nuhu:˝

˝ On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu se objavljuje.˝ ˝ (191)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže:˝

˝ Ono što vam Poslanik da – prihvatite to, a ono što vam on zabrani – klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, žestoko kažnjava. ˝˝ (192)

Ovim ajetima Allah, Dželleša`nuhu, naređuje da vjernici prihvate sve ono što im Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredi i da se klone i ostave svega onoga što im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, Dželleša`nuhu, upozorava da je On Taj Koji strahovito kažnjava, ako se ne budu poštovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvišeni:˝

˝ Reci (O Muhammede): ´ Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti – a Allah prašta i Samilostan je ´ ˝˝ (193)

A kako slijediti Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis ?! U drugom ajetu Allah, Dželleša`nuhu, veli:

˝˝ I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.˝ ˝ (194)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže, upozoravajući one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet:

˝˝ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ˝˝ (195)

Ima još mnogo ajeta koji podstiču i obavezuju na primjenu sunneta, ukazujući na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi ćemo se ovdje zadovoljiti već citiranim. 

Što se tiče hadisa koji govore o važnosti primjene sunneta, izdvajamo četiri:

Prenosi Mikdam ibn M´adi Jekrib, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Zaista mi je dat Kur´an i još nešto slično njemu. Bojati se da neki čovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) kaže: ´ Držite se (samo) ovog Kur´ana. Ono što u njemu nađete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono što u njemu nađete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, isto je kao i ono što zabrani Allah. ´˝ ˝ (196)

Prenosi D´abir ibn Abdullah, radijAllahu anhu, pa kaže:

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:˝ 

˝ Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, kaže:˝ ´ Ostavi to, ono što nađemo u Allahovoj knjizi, to ćemo i slijediti. ´ ˝ (˝197)


Prenosi Irbad ibn Sarije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:˝

˝ Oporučujem vam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude živio poslije mene, bit će svjedok mnogih razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete. Čuvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid´at (198) , a svaki bid´at je zabluda. ˝ (˝199)
 
Ebu – Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.˝ Neko je upitao: ´ A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslaniče ? ´ ´ Ko mi se bude pokoravao – taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi – taj je odbio ´, odgovori Resulullah. ˝ (˝200)

U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upozorava na obaveznost slijeđenja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada dođe do razilaženja među ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao što stoji u jednom predanju, vodi u vatru.

Ostalo je još da u ovom poglavlju navedemo par citata od naših ispravnih prethodnika:

Prenosi Hasan el – Basri da je jednom prilikom Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: ˝˝ Nemojte nam pričati ništa drugo osim ono što je iz Kur´ana. ˝ ˝Tada ga je Imran zovnuo da priđe, pa ga upitao: ˝ ˝Šta misliš, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur´ana, da li biste u njemu pronašli da je podnevski farz četiri rekata, ikindijski isto tako, akšamski tri, i da se naglas uči na prva dva? Šta misliš, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slijeđenje Kur´ana i prihvatili samo njega, biste li našli da je tavaf oko Ka´be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s´aj između Safe i Merve? ˝ ˝Zatim je rekao: ˝˝ O ljudi, uzmite od nas (ono što vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budete uradili, zalutat ćete. ˝˝ (201)

Priča Ejjub es – Sahtijani, pa kaže: ˝ ˝Rekao je neki čovjek Matrefu ibn Abdullahu: ´ Nemojte nam pričati ništa drugo osim onoga što je u Kur´anu. ´ Na to mu je Matref odgovorio: ´ Mi, tako mi Allaha, ne želimo neku zamjenu za Kur´an, ali želimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur´an ´ (a to su riječi Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, kroz njegove hadise). ˝ (˝202)

Prenosi Evzaija da je Ejjub es – Sahtijani rekao: ˝ ˝Kada budeš pričao nekome nešto iz sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa ti on kaže: ´ Ostavi to, pričaj nam nešto iz Kur´ana ´, znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu. ˝ (˝203)

Iz ovoga vidimo kako su se naši ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, shvatajući ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu.

Da bismo se što bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, neophodno je što bolje poznavati hadise, stalno ih iščitavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i objašnjenja. Dakle, da zaključimo, Kur´an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog.

Da vidimo šta hafiz Halid ibn Abdul – Berr kaže u pogledu važnosti poznavanja hadisa:˝ ˝ Objašnjenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste:
 
1. Kao pojašnjenje onoga što je u Allahovoj knjizi samo načelno spomenuto, kao što je npr. namaz. U hadisima dolazi pojašnjenje o namaskim vremenima, o ruku´u, o sedždi i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata – u hadisima je došlo pojašnjenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, šta je to što potpada pod zekjat … Također tu je primjer hadža. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, za vrijeme svoga hadža rekao je:˝

˝ Uzmite od mene hadžske propise˝; ˝ (204)
 
2. Kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur´anu, poput zabrane da se muž pored žene oženi njenom tetkom i da je drži, zabrana jela mesa domaćih magaraca, zvjeri, itd. Allah, Dželleša`nuhu, naredio je pokornost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, općenito i bezuslovno, isto kao što je naredio slijeđenje onoga što je u Allahovoj knjizi … ˝ (205)

Islamsko znanje ~ Grupa autora

(191) Sura En – Ned´m, ajet 3 – 4.

(192) Sura El – Hašr, ajet 7.

(193) Sura Ali – Imran, ajet 31.

(194) Sura En – Nisa´, ajet 65.

(195) Sura En – Nur, ajet 63.

(196) Bilježi Ebu – Davud i Tirmizi.

(197) Bilježi El – Hatib u knjizi ˝El – Kifaje˝ i Ibn Abdul – Berr.

(198) Bid´at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu

(199) Bilježi Ebu – Davud i Tirmizi, koji kaže: hadis je hasen sahih.

(200) Bilježi Buharija.

(201) Citat spominju: El – Bejheki u djelu: ˝Medhal ed – Delail˝; El – Hatib u djelu: ˝El – Kifaje˝ i Ibn Abdul – Berr u svom ˝Džami´u˝.

(202) Bilježi El – Bejheki u djelu ˝El – Medhal˝ i Ibn Abdil – Ber u svom ˝Džami´u˝.

(203) Bilježi El – Bejheki u ˝El – Medhal˝ i El – Hatib u ˝El – Kifaje˝.

(204) Bilježi Muslim.

VAŽNOST SLIJEĐENJA SUNNETA !!

U ovom poglavlju, uz Allahovu pomoć, navest ćemo nekoliko ajeta, hadisa i citata naših časnih, dobrih prethodnika (ashaba, tabiina i tabi´- tabiina), smatrajući da će to biti sasvim dovoljno da se shvati važnost i značaj sunneta, i da će nas ovi citati podstaknuti na njegovu potpunu primjenu. No prije toga, želimo istaknuti da je sunnet jedna od dvije vrste Vahja(Objave) od Allaha, Dželleša`nuhu, Njegovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem Prva vrsta Vahja je Kur´ani – kerim. Kaže Uzvišeni Allah, Dželleša`nuhu:˝

˝ On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu se objavljuje.˝ ˝ (191)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže:˝

˝ Ono što vam Poslanik da – prihvatite to, a ono što vam on zabrani – klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, žestoko kažnjava. ˝˝ (192)

Ovim ajetima Allah, Dželleša`nuhu, naređuje da vjernici prihvate sve ono što im Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredi i da se klone i ostave svega onoga što im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, Dželleša`nuhu, upozorava da je On Taj Koji strahovito kažnjava, ako se ne budu poštovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvišeni:˝

˝ Reci (O Muhammede): ´ Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti – a Allah prašta i Samilostan je ´ ˝˝ (193)

A kako slijediti Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis ?! U drugom ajetu Allah, Dželleša`nuhu, veli:

˝˝ I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.˝ ˝ (194)

Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže, upozoravajući one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet:

˝˝ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ˝˝ (195)

Ima još mnogo ajeta koji podstiču i obavezuju na primjenu sunneta, ukazujući na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi ćemo se ovdje zadovoljiti već citiranim. 

Što se tiče hadisa koji govore o važnosti primjene sunneta, izdvajamo četiri:

Prenosi Mikdam ibn M´adi Jekrib, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Zaista mi je dat Kur´an i još nešto slično njemu. Bojati se da neki čovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) kaže: ´ Držite se (samo) ovog Kur´ana. Ono što u njemu nađete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono što u njemu nađete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, isto je kao i ono što zabrani Allah. ´˝ ˝ (196)

Prenosi D´abir ibn Abdullah, radijAllahu anhu, pa kaže:

Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:˝ 

˝ Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, kaže:˝ ´ Ostavi to, ono što nađemo u Allahovoj knjizi, to ćemo i slijediti. ´ ˝ (˝197)


Prenosi Irbad ibn Sarije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:˝

˝ Oporučujem vam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude živio poslije mene, bit će svjedok mnogih razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete. Čuvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid´at (198) , a svaki bid´at je zabluda. ˝ (˝199)
 
Ebu – Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:

˝ ˝Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.˝ Neko je upitao: ´ A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslaniče ? ´ ´ Ko mi se bude pokoravao – taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi – taj je odbio ´, odgovori Resulullah. ˝ (˝200)

U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upozorava na obaveznost slijeđenja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada dođe do razilaženja među ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao što stoji u jednom predanju, vodi u vatru.

Ostalo je još da u ovom poglavlju navedemo par citata od naših ispravnih prethodnika:

Prenosi Hasan el – Basri da je jednom prilikom Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: ˝˝ Nemojte nam pričati ništa drugo osim ono što je iz Kur´ana. ˝ ˝Tada ga je Imran zovnuo da priđe, pa ga upitao: ˝ ˝Šta misliš, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur´ana, da li biste u njemu pronašli da je podnevski farz četiri rekata, ikindijski isto tako, akšamski tri, i da se naglas uči na prva dva? Šta misliš, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slijeđenje Kur´ana i prihvatili samo njega, biste li našli da je tavaf oko Ka´be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s´aj između Safe i Merve? ˝ ˝Zatim je rekao: ˝˝ O ljudi, uzmite od nas (ono što vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budete uradili, zalutat ćete. ˝˝ (201)

Priča Ejjub es – Sahtijani, pa kaže: ˝ ˝Rekao je neki čovjek Matrefu ibn Abdullahu: ´ Nemojte nam pričati ništa drugo osim onoga što je u Kur´anu. ´ Na to mu je Matref odgovorio: ´ Mi, tako mi Allaha, ne želimo neku zamjenu za Kur´an, ali želimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur´an ´ (a to su riječi Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, kroz njegove hadise). ˝ (˝202)

Prenosi Evzaija da je Ejjub es – Sahtijani rekao: ˝ ˝Kada budeš pričao nekome nešto iz sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa ti on kaže: ´ Ostavi to, pričaj nam nešto iz Kur´ana ´, znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu. ˝ (˝203)

Iz ovoga vidimo kako su se naši ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, shvatajući ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu.

Da bismo se što bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, neophodno je što bolje poznavati hadise, stalno ih iščitavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i objašnjenja. Dakle, da zaključimo, Kur´an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog.

Da vidimo šta hafiz Halid ibn Abdul – Berr kaže u pogledu važnosti poznavanja hadisa:˝ ˝ Objašnjenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste:
 
1. Kao pojašnjenje onoga što je u Allahovoj knjizi samo načelno spomenuto, kao što je npr. namaz. U hadisima dolazi pojašnjenje o namaskim vremenima, o ruku´u, o sedždi i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata – u hadisima je došlo pojašnjenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, šta je to što potpada pod zekjat … Također tu je primjer hadža. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, za vrijeme svoga hadža rekao je:˝

˝ Uzmite od mene hadžske propise˝; ˝ (204)
 
2. Kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur´anu, poput zabrane da se muž pored žene oženi njenom tetkom i da je drži, zabrana jela mesa domaćih magaraca, zvjeri, itd. Allah, Dželleša`nuhu, naredio je pokornost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, općenito i bezuslovno, isto kao što je naredio slijeđenje onoga što je u Allahovoj knjizi … ˝ (205)

Islamsko znanje ~ Grupa autora

(191) Sura En – Ned´m, ajet 3 – 4.

(192) Sura El – Hašr, ajet 7.

(193) Sura Ali – Imran, ajet 31.

(194) Sura En – Nisa´, ajet 65.

(195) Sura En – Nur, ajet 63.

(196) Bilježi Ebu – Davud i Tirmizi.

(197) Bilježi El – Hatib u knjizi ˝El – Kifaje˝ i Ibn Abdul – Berr.

(198) Bid´at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu

(199) Bilježi Ebu – Davud i Tirmizi, koji kaže: hadis je hasen sahih.

(200) Bilježi Buharija.

(201) Citat spominju: El – Bejheki u djelu: ˝Medhal ed – Delail˝; El – Hatib u djelu: ˝El – Kifaje˝ i Ibn Abdul – Berr u svom ˝Džami´u˝.

(202) Bilježi El – Bejheki u djelu ˝El – Medhal˝ i Ibn Abdil – Ber u svom ˝Džami´u˝.

(203) Bilježi El – Bejheki u ˝El – Medhal˝ i El – Hatib u ˝El – Kifaje˝.

(204) Bilježi Muslim.

SEHUR – VRIJEDNOST I PROPISI

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

SEHUR – VRIJEDNOST I PROPISI

Allah, subhanehu ve te´ala, je propisao muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je:  

 

“ O vjernici ! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183) 

 

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

 

Vrijednosti sehura

 

●  U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

 

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: 

 

“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

 

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: 

 

“Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

 

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a:  

 

“ Dođite na mubarek obrok, tj. sehur. ” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

 

●  Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

 

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:  

 

” Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Najbolji sehur vjernika su datule (hurme). ” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

 

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:  

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode. ” (Prenosi ga Ebu Ja'la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

 

Odgađanje sehura

 

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “ Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.'” (Muttefekun alejhi)

 

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

 

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati !

 

Propisi sehura

 

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: 

 

“ Ko želi da posti, neka nečim sehuri. ” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja'la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

 

Također je rekao:  

 

“ Sehurite, jer u sehuru je bereket. ” (Muttefekun alejhi)

 

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao:  

 

“ Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Muslim, br. 1096)

 

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši:  

 

“ Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 

 

“ Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

 

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

 

●  naredba o prakticiranju sehura;

 

●  sehurom se odlikuje post muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;

 

●  zabrana izostavljanja sehura.

 

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

 

Iz Knjige: “ Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan ”

Autori: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid – Preveo: Ahmed Džinović

 

ODLIKE POBJEDONOSNE SKUPINE

 

ODLIKE ISLAMSKE POBJEDONOSNE SKUPINE DO SUDNJEG DANA

Ne možemo govoriti o odlikama islamske pobjedonosne skupine, a da kroz sahih hadise ne potvrdimo njeno postojanje do Sudnjeg dana. U mnogo sahih hadisa se govori o trajnosti postojanja skupine koja je na pravom putu, skupine kojoj neće naštetiti oni koji ih ostave na cjedilu ili im se suprostave. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“ Dok se skupina moga ummeta pridržava Allahovih odredbi, neće im naštetiti onaj ko ih na cjedilu ostavi ili ko im se suprostavi i tako sve do Allahove odredbe (Sudnjeg dana), a oni će biti uzdignuti nad ljudima.” (Muslim) 

Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijalahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“ Dok se skupina moga ummeta čvrsto pridržava Allahovih odredbi, neće im naštetiti onaj ko im se suprostavi. ” (Ibn-Madže)

Ovi i mnogi drugi hadisi koji potvrđuju postojanje pobjedonosne skupine do Sudnjeg dana bez sumnje djeluju smirujuće na duše iskrenih vjernika. Time se povećava njihovo ubjeđenje u Allahovu pomoć i da konačna pobjeda pripada iskrenima, koliko god da se neistina raširila. 

NEKE OD ODLIKA POBJEDONOSNE SKUPINE !!

Pobjedonosna skupina nije privatna svojina pojedinca, niti neke grupe, već ona pripada Gospodaru i odlikuje se po svojstvima koja joj Šerijat određuje. Ko posjeduje te osobine, on pripada pobjedonosnoj skupini, prihvatili to ili ne. Onaj ko ih ne posjeduje, on ne pripada njoj makar i izjavljivao hiljadu puta na dan da je od njih. Ali, onaj koji posjeduje neka od tih svojstava, on je blizu pobjedonosnoj skupini onoliko koliko se odlikuje njenim svojstvima. Pripadnost ili nepripadnost toj skupini biva na osnovu posjedovanja odlika koje krase tu skupinu, a ne na osnovu tvrdnji o pripadnosti. 

 
Najistaknutije odlike pobjedonosne skupine su slijedeće:

Prvo: Slijeđenje Kur’ana i sunneta i njihovo razumjevanje na način kako su ga razumjeli ispravni prethodnici. Ispravni prethodnici (es-Selefu Es-Salih) su ashabi, radijallahu anhum, i oni koji su slijedili njihov put u prva tri stoljeća o čijoj vrijednosti svjedoči poznati hadis od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. 

 
Odlika pobjedonosne skupine je u slijeđenju puta Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na kojem im ništa ne može zaokupiti pažnju da počnu slijediti mnogobošce i novotarije u vjeri. Oni u svemu slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe. To je njihov put, a ne slijeđenje novotarija u vjeri. To njihovo svojstvo je uočljivo u hadisu da su oni uvijek “na putu istine” i da se “pridržavaju Allahovih odredbi” , a pravi put i Allahove odredbe su u Kur’anu, sunnetu i u praksi ispravnih prethodnika. Takvo vjerovanje treba da se slijedi, a sve ostalo je u suprotnosti sa Resulullahom, slijeđenje drugih, a ne vjernika. 
 
Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“ Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište !” (Kur’an, IV/115) 

Najzaslužniji da se nazovu vjernicima u spomenutom ajetu su ashabi, radijallahu anhum. Njih je Allah, dželle šanuhu, odabrao da budu u društvu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da potpomognu njegovu vjeru, a oni su istovremeno prenosioci istine onima koji su došli nakon njih. Bili su povjerljivi, izvršavali su odredbe, prenijeli su na najbolji mogući način istinu od svoga Gospodara. Oni su bili i najupućeniji u vjeru zbog blizine sa Resulullahom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i zbog njihova poznavanja povoda Objave. Zato onaj koji im se suprostavlja i slijedi neki drugi put zaslužuje veliku prijetnju, a to je da bude bačen u vatru, a ružno li je to boravište. 

Takođe slijedeći ajet to potvrđuje: 

“ Pa, ako budu vjerovali u ono što vi vjerujete , na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.” (Kur’an, II/137) 

 
Ovaj ajet ukazuje na dvije stvari:
 
1. Uputa koja čovjeka dovodi do spasa na dunjaluku i na ahiretu nalazi se u slijeđenju Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ashaba u svemu onome što islam naređuje. 
 
2. Nužnost slijeđenja Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer on kaže: 

“…i sinovi Israilovi će se razići na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet će se razići na sedamdeset i tri skupine, svi su u vatri, osim jedna skupina.” Rekoše: “ Ko su oni, o Resulallah ?” Reče: “ Oni koji su na onome na čemu sam ja i moji ashabi. ” (Et-Tirmizi, br.2129) 

 
Ovaj hadis ukazuje da je spašena skupina među ostalima ona koja slijedi put Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Znajući ovo, njihov broj treba da se povećava, a ukoliko je on mali to ne predstavlja nikakvu važnost, jer je suština u slijeđenju i ustrajnosti u tome. Kaže Abdullah ibn-Mes’ud: 

“ Skupina je onaj koji se slaže sa istinom, makar bio jedan čovjek.” 

 
Kaže Ibnul-Kajjim u knjizi “E’alamul-muvekki’in”: 

“Znaj da je skupina onaj koji slijedi istinu, makar bio i sam i suprostavljali mu se svi na Zemlji…” 

 
Skupina se poznaje po istini koju slijedi, a ne po broju članova i sljedbenika. Hadis Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam govori da je “islam počeo kao garib i da će se vratiti garibima kao što je počeo”, a onaj ko se pridržava svoje vjere je “poput onoga koji drži žeravicu od vatre”. Garibi su oni koje je pohvalio Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao: “dobre ljude (koji donose red) koji su malobrojni među mnogo loših ljudi, a oni koji su im nepokorni više je od onih koji su im pokorni.” (Ahmed)

I u slijedećim hadisima se naređuje slijeđenje ispravnih prethodnika: 

“ Nakon mene ćete vidjeti mnoga razilaženja, zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa. Čvrsto se očnjacima držite njihova puta i čuvajte se novina, svaka novina je novotarija i svaka novotarija je zabluda.” (Ibn-Madže, br.4011)

“ Najbolje je moje stoljeće, zatim oni koji ih slijede, zatim oni koji ih slijede.” (Muslim i Buhari) 

 
“ Čuvajte me (saznaćete o meni) kroz moje ashabe, zatim kroz one koji slijede, zatim kroz one koji slijede, a zatim će se raširiti laž.” (Ibn-Madže, br.1116)

Iz prethodnih ajeta i hadisa primjećujemo da je slijeđenje Kur’ana i sunneta i njihovo razumjevanje na način kao što su to radili ispravni prethodnici najistaknutija odlika potpomognute skupine.

Ljubav i mržnja u ime Allaha !!
 
Od najistakutijih osobina pobjedonosne skupine je potpuna privrženost i odanost jednih drugima koja je nastala kao rezultat ljubavi i pokornosti. Oni vole u ime Allaha, neprijatelji su u ime Allaha i mrze u ime Allaha, tako kada neko učini neko djelo koje mrzi Allah, dželle šanuhu, i oni mrze to djelo i ne rade ga. Takođe, oni su ponizni prema muslimanima, a strogi prema nevjernicima, što potvrđuje slijedeći ajet: 

“ Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (Kur’an, XLVIII/29)

Privrženost jednih drugima i neprijateljstvo u ime Allaha su najbitnija obilježja vjerovanja, što potvrđuje slijedeći hadis: 

“ Najbitnija odlika imana je: privrženost u ime Allaha i neprijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.” (Ahmed, Et-Taberani) 

i još kaže Poslanik s.a.v.s : 

“ Ko voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, daje u ime Allaha i spriječava u ime Allaha, upotpunio je iman.” (Ebu-Davud).

 
Pobjedonosna skupina uspostavlja ljubav i mržnju na osnovama vjerskih osjećanja i oni vole ono što Allah, dželle šanuhu, voli i mrze ono što Allah, dželle šanuhu, mrzi. Njihov odnos prema ljudima je na osnovu poslušnosti tih ljudi prema Allahu, dželle šanuhu, i Njegovu Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Koliko je čovjek odan Allahu, dželle šanuhu, toliko mu iskreni vjernik može biti blizak, a koliko je čovjek udaljen od Allaha, dželle šanuhu, toliko se vjernik treba udaljiti od njega, a potpuno neprijateljstvo ne zaslužuje do onaj ko je nevjernik, rob šejtanu i svemu drugom čemu se robuje mimo Allaha, dželle šanuhu.

OBLICI DŽAHILIJJETSKE ODANOSTI LJUDI U NAŠEM VREMENU

Da bi razgraničili put istine od neistine, neophodno je ukazati na oblike prijateljstva i neprijateljstva koje ljudi uspostavljaju među sobom. Time oni donose zakone i dužnosti koje Allah, dželle šanuhu, nije odredio. Ti oblici su slijedeći: 

 
– uspostavljanje odanosti na nacionalnim osnovama –

 
Time se sva ljubav i povjerenje poklanjaju onima koji pripadaju jednom narodu koje objedinjuje zajednički jezik, historija i zemlja, zanemarujući vjeru, jer ona – po mišljenju nacionalista – nema nikakve uloge u životu ljudi. 

 
Dok islam naređuje privrženost i bratstvo na osnovu imanske pripadnosti, i vrednuje ljude na osnovu bogobojaznosti i dobrih djela što potvrđuje slijedeći ajet: 

“ O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Kur’an, XLIX/13)

– uspostavljanje odanosti na patriotskim osnovama –

 
Time se ljubav poklanja onima čiji korijeni potiču iz jedne države, makar bio i nevjernik. Samo su oni nosioci prava, dok drugi ne zaslužuju ta prava. Na taj način mnogi izjednačavaju državu sa Allahom, dželle šanuhu, što je širk, jer se ljubav poklanja na osnovama imana, a ne na osnovama pripadnosti istoj državi. Islam nalaže borbu za domovinu, ali ne da ta borba bude zbog domovinskih osjećaja daleko od Allaha, dželle šanuhu, odnosno da borba bude u ime domovine i za domovinu, a ne u ime Allaha, dželle šanuhu. 

 
– uspostavljanje odanosti na plemenskim i porodičnim osnovama –

 
Osnova te ljubavi je isto porijeklo, ne obraćajući pažnju na vjeru, tako da se sva ljubav i prava daju onima koji potiču iz dotičnog plemena ili porodice, makar bili i nemuslimani. 

 
– uspostavljanje odanosti na partijskim osnovama –

 
Osnova tog prijateljstva je pomaganje onoga koji je član određene partije i stajanje na njegovoj strani, makar on bio i najveći razvratnik. Time se daju samo prava članovima stranke, dok drugi, iako bili bolji od njih, nemaju tih privilegija. 

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama pokornosti šejhu –

 
Oblici te ljubavi su na osnovu pokornosti šejhu, makar to značilo neposlušnost prema Allahu, dželle šanuhu, i u suprotnosti sa Šerijatom. Takva djela vode u širk, a oni koji to čine potpadaju u skupinu spomenutu u ajetu: 

“ Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, monahe svoje…” (Kur’an, IX/31)

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama pokornosti vladaru i vlastima –

Odanost vladaru zahtijeva pokornost njemu, makar to bilo i u suprotnosti sa Šerijatom i njegovim naredbama. Takva vrsta odanosti je daleko od upute Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji kaže: 

“ Ko vam od vladara naredi neposlušnost, nemojte mu se pokoriti ! ” (Es-Silsiletu es-Sahihah, El-Elbani). 

Takođe, ova vrsta odanosti je u suprotnosti sa šerijatskim propisom: 

Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju !!!

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama ljudskog porijekla –
 
Ova vrsta prijateljstva je najraširenija danas, jer ona ne pravi razliku između muslimana i nevjernika, između moralnih i nemoralnih, jer svi ljudi zaslužuju isti tretman. To je parola iza koje stoje masoni u našem vremenu. Inače, masoni su svjetska organizacija iza kojih stoje cionisti. Njihov cilj je uništenje osnovnih temelja islama, jer islamski propisi prave razliku između muslimana i nevjernika. U Šerijatu, musliman daje zekat, a nevjernik džizju, za muslimane je jedan zakon, a za nemuslimane drugi, dok masoni propagiraju jednakost. Prvi koji je uveo pokret masona medju muslimanima je Ataturk koji je uz pomoć masona uništio hilafet.

– uspostavljanje odanosti na osnovama materijalne dobiti –

 
Pored toga što ne postoje oni koji pozivaju ka ljubavi i prijateljstvu na osnovama materijalne dobiti, u realnom svijetu postoje mnogi ljudi koji uspostavljaju odnose na tim osnovama, a kada nestane koristi, nestaje i prijateljstva.

POBJEDONOSNA SKUPINA JE ČISTA OD SVAKE LJUBAVI I MRŽNJE KOJA NIJE U IME ALLAHA !!

 
Jedna od najspecifičnijih svojstava pobjedonosne skupine je ljubav i mržnja u ime Allaha, azze ve dželle. On, subhanehu ve te’ala opisuje tu skupinu riječima: 

“ Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti.” (Kur’an, LVIII/22)

Ono što najviše uznemiruje nevjernike jeste princip ljubavi i mržnje u ime Allaha čime se krasi svaki iskreni vjernik. Time se on razlikuje od drugih, uzdignut je iznad nevjernika i oni mu tada ne mogu nauditi. Znajući to, nevjernici su pokušali uništiti to svojstvo kod muslimana i zamijeniti ga drugom ljubavi koju Allah, dželle šanuhu, nije propisao, a što dovodi muslimane do slabosti. Gubljenjem mržnje prema nevjerstvu, neistini i njihovim sljedbenicima, čovjek gubi osjećaj za razlikovanje nevjerovanja i njegovih sljedbenika od vjerovanja i njegovih sljedbenika. Time se gube sve razlike između dvije skupine koje pripadaju jednom narodu, državi, naciji i tome slično. Princip ljubavi i mržnje koji je zasnovan na imanskim osnovama ne daje mogućnost nevjerniku da uspije u svojim zavjerama protiv muslimana, ma kolike bile žrtve. Zato je neophodno muslimanima da se pridržavaju principa odanosti i ljubavi prema muslimanima i udaljenosti od nevjernika.
 

Sveobuhvatnost 

 
Uzimanje islama u cjelosti, bez pridavanja pažnje jednom njegovom dijelu uz zanemarivanje drugog dijela je jedna od bitnih odlika pobjedonosne skupine. Oni nisu skupina koja u svome programu ima samo aktivnosti u da’wetu, dostavljanju istine samo, niti skupina koja se posvećuje samo ibadetu, zikru i odgoju duše, već su oni skupina koja u sebi objedinjuje sve odlike dobra, a ne djelimično uzimanje vjere. Oni su ti koji pozivaju ka istini dostavljajući je na najbolji način sa mudrošću, savjetima i znanjem, naređuju na dobro, a odvraćaju od zla ne bojeći se prigovora. Istovremeno oni traže znanje, brinu se za svoj ummet, odgajaju ga ukazujući im na Kur’an i sunnet.

Umjerenost i pravednost 

 
Od istaknutih osobina pobjedonosne skupine je umjerenost i pravednost s kojom se ona krasi u svim svojim postupcima. Kaže Allah, dželle šanuhu: 

“ I tako smo od vas učinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok…” (Kur’an, II/143)

Kaže Ibn-Kutejbe da riječ “el-vesat” u spomenutom ajetu označava pravednost i dobrotu, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“ Ponajbolji (evsetuhum) od njih kaže…” (Kur’an, LXVIII/28) tj. najpravedniji i najbolji. 

Et-Taberi kaže da je njihov opis riječju “vesat” zbog njihove umjerenosti u vjeri, jer ni u čemu ne pretjeruju, kao što je slučaj kod monaha u kršćanstvu i njihovom vjerovanju u Isaa,  alejhi selam, iznoseći time laži na Gospodara što ih je odvelo u nevjerstvo. Pobjedonosna skupina je ujedno i pravedna skupina, jer Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“…On ukazuje na pravi put onome kome On hoće. I tako smo od vas učinili pravednu zajednicu…” (Kur’an, II/142,143) , a to je zbog njihova pridržavanja pravog puta. 
 
Pretjerivanje u vjeri je strogo zabranjeno, kao što kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja u vjeri ! Oni prije vas su bili uništeni samo zato što su pretjerivali u vjeri. ” (En-Nesai, Ibn-Madže) tj. prelazili su granice svojim govorom i djelima. 

 
Nemoguće je zamisliti pobjedonosnu skupinu, onu s kojom je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan, a da se ne odlikuje svojstvom umjerenosti i pravednosti, zato molimo Allaha, dželle šanuhu, da nas učini od njih. 

Neophodno je ukazati da umjerenost ne znači sredinu između istine i neistine, između imana i kufra, jer oni koji nameću muslimanima teoriju zbližavanja nevjerstva i vjerovanja kroz “umjerenost” koju oni tumače na svoj način, takvi pokušavaju prevariti muslimane. Oni govore da islam naređuje “umjerenost” (zbližavanje vjernika i nevjernika), ali takvima možemo odgovoriti slijedećim kur’anskim ajetom koji negira teoriju zbližavanja između onih koji slijede istinu i onih koji slijede neistinu: 

“…Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih ! Oni ne govore drugo do neistinu.” (Kur’an, XVIII/5)

Znanje 
 
Pobjedonosna skupina se takođe odlikuje posjedovanjem znanja što ne znači da je svaki njen pojedinac alim i da su svi oni na jednakom stepenu znanja, ali to znači da u svakom njihovom saffu postoji onaj koji poučava. Da bi neko pozivao na dobro, a odvraćao od zla neophodno je da ima znanje, blagost, mudrost i sabur.

Strpljivost 
 
Nema sumnje da se pobjedonosna skupina mora odlikovati saburom, strpljenjem u slijeđenju Poslanikova puta i strpljenjem u podnošenju svih poteškoća. Oni su opisani kao oni koji će biti pomognuti i koji će se uzdignuti iznad nevjernika, ali to svojstvo ne može doći do izražaja, osim sa strpljivošću i slijeđenjem istine. Kaže Allah, dželle šanuhu: 

“ Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su doista postigli ono što su željeli.” (Kur’an, XXIII/111) 

Poslanici su na svome putu nailazili na poteškoće i prepreke i bili su čvrsti u pozivanju ka istini. Ulema su nasljednici poslanika i u svome pozivanju ka istini moraju da se odlikuju strpljivošću i čvrstinom koju su imali poslanici kako bi imali uspjeha u da’wetu. Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 

“ Poslanici su najviše izloženi nedaćama, a zatim slični njima i zatim slični njima. Čovjek se kuša na osnovu jačine svoje vjere. Ukoliko je jak u vjerovanju i belaj mu se povećava, a ukoliko je slab, kušnja mu je prema njegovu vjerovanju. Belaj neće napustiti čovjeka sve dok ga ne učini da hoda po zemlji bez ijednog grijeha.” (Et-Tirmizi)

 
Oni koji smatraju sebe da su na pravom putu, a padaju na prvom ispitu sabura, ne mogu se smatrati pripadnicima pobjedonosne skupine. Svima nama su divan uzor poslanici koji su u svome pozivanju bili strpljivi i uporni u pozivanju iako je mali broj poslušao riječi istine, kao kod Nuha, alejhi selam, kod kojeg je bila mala skupina vjernika, a bilo je poslanika kojima se odazvao samo jedan čovjek. Ali, to nije na njih uticalo da ubrzavaju traženje pomoći od Allaha, dželle šanuhu, ili da se odreknu pravog puta u pozivanju ka istini. Svi oni su pozivali ka robovanju Allahu, dželle šanuhu, kao što im je On naredio: 

“ Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “ Allahu robujte, a taguta (svega onoga što se robuje mimo Allahu) se klonite !…” (Kur’an, XVI/36)

Pozivanje ka robovanju samo Allahu, azze ve dželle, je dužnost svih da’ija do Sudnjeg dana. Kaže Ibnul-Kajjim: 

“ Tagut je sve ono u čemu čovjek prelazi granicu onoga kome robuje, koga slijedi i kome se pokorava. Tagut je sve ono od koga ljudi uzimaju odredbe mimo Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili onaj kome se robuje, koga slijede, kome se pokoravaju mimo Allaha, dželle šanuhu. Gledajući svijet možemo zaključiti da se većina ljudi udaljila od robovanja Allahu ka robovanju tagutu, od uzimanja odredbi od Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ka uzimanju odredbi od taguta i od slijedjenja Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ka slijeđenju taguta.” (E’lamul-muvekki’in, 1/50) 

 
Na kraju, možda će se neko upitati da li je nužno da pobjedonosna skupina bude okupljena u jednoj grupi, tako da onaj koji je van nje ne pripada njoj ? Odgovor na takvo pitanje je da pobjedonosna skupina iako radi organizovano ne zahtijeva da svi njeni članovi budu okupljeni u jednoj grupi i u jednoj zemlji. Pobjedonosna skupina se odlikuje svojstvima, pa onaj koji posjeduje ta svojstva on pripada toj skupini, svejedno da li se skupina kojoj on pripada zvala ovim ili onim imenom, bilo na ovom ili onom mjestu. 
 
Molimo Allaha, azze ve dželle, da nam ukaže na istinu i da nas učini od njenih sljedbenika, da nam ukaže na ono što je neistina i da nas udalji od nje, da nas učini od pripadnika spašene zajednice na Sudnjem danu i da nas učini od pripadnika pobjedonosne potpomognute skupine. 

Amin! 

Pripremio: Salih Kurdi 
Prijevod: Muhamed Đuliman
Islamski Časopis – Hilal br.15 –

ODLIKE POBJEDONOSNE SKUPINE

 

ODLIKE ISLAMSKE POBJEDONOSNE SKUPINE DO SUDNJEG DANA

Ne možemo govoriti o odlikama islamske pobjedonosne skupine, a da kroz sahih hadise ne potvrdimo njeno postojanje do Sudnjeg dana. U mnogo sahih hadisa se govori o trajnosti postojanja skupine koja je na pravom putu, skupine kojoj neće naštetiti oni koji ih ostave na cjedilu ili im se suprostave. Prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“ Dok se skupina moga ummeta pridržava Allahovih odredbi, neće im naštetiti onaj ko ih na cjedilu ostavi ili ko im se suprostavi i tako sve do Allahove odredbe (Sudnjeg dana), a oni će biti uzdignuti nad ljudima.” (Muslim) 

Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijalahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 

“ Dok se skupina moga ummeta čvrsto pridržava Allahovih odredbi, neće im naštetiti onaj ko im se suprostavi. ” (Ibn-Madže)

Ovi i mnogi drugi hadisi koji potvrđuju postojanje pobjedonosne skupine do Sudnjeg dana bez sumnje djeluju smirujuće na duše iskrenih vjernika. Time se povećava njihovo ubjeđenje u Allahovu pomoć i da konačna pobjeda pripada iskrenima, koliko god da se neistina raširila. 

NEKE OD ODLIKA POBJEDONOSNE SKUPINE !!

Pobjedonosna skupina nije privatna svojina pojedinca, niti neke grupe, već ona pripada Gospodaru i odlikuje se po svojstvima koja joj Šerijat određuje. Ko posjeduje te osobine, on pripada pobjedonosnoj skupini, prihvatili to ili ne. Onaj ko ih ne posjeduje, on ne pripada njoj makar i izjavljivao hiljadu puta na dan da je od njih. Ali, onaj koji posjeduje neka od tih svojstava, on je blizu pobjedonosnoj skupini onoliko koliko se odlikuje njenim svojstvima. Pripadnost ili nepripadnost toj skupini biva na osnovu posjedovanja odlika koje krase tu skupinu, a ne na osnovu tvrdnji o pripadnosti. 

 
Najistaknutije odlike pobjedonosne skupine su slijedeće:

Prvo: Slijeđenje Kur’ana i sunneta i njihovo razumjevanje na način kako su ga razumjeli ispravni prethodnici. Ispravni prethodnici (es-Selefu Es-Salih) su ashabi, radijallahu anhum, i oni koji su slijedili njihov put u prva tri stoljeća o čijoj vrijednosti svjedoči poznati hadis od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. 

 
Odlika pobjedonosne skupine je u slijeđenju puta Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na kojem im ništa ne može zaokupiti pažnju da počnu slijediti mnogobošce i novotarije u vjeri. Oni u svemu slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe. To je njihov put, a ne slijeđenje novotarija u vjeri. To njihovo svojstvo je uočljivo u hadisu da su oni uvijek “na putu istine” i da se “pridržavaju Allahovih odredbi” , a pravi put i Allahove odredbe su u Kur’anu, sunnetu i u praksi ispravnih prethodnika. Takvo vjerovanje treba da se slijedi, a sve ostalo je u suprotnosti sa Resulullahom, slijeđenje drugih, a ne vjernika. 
 
Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“ Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, a užasno je on boravište !” (Kur’an, IV/115) 

Najzaslužniji da se nazovu vjernicima u spomenutom ajetu su ashabi, radijallahu anhum. Njih je Allah, dželle šanuhu, odabrao da budu u društvu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da potpomognu njegovu vjeru, a oni su istovremeno prenosioci istine onima koji su došli nakon njih. Bili su povjerljivi, izvršavali su odredbe, prenijeli su na najbolji mogući način istinu od svoga Gospodara. Oni su bili i najupućeniji u vjeru zbog blizine sa Resulullahom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i zbog njihova poznavanja povoda Objave. Zato onaj koji im se suprostavlja i slijedi neki drugi put zaslužuje veliku prijetnju, a to je da bude bačen u vatru, a ružno li je to boravište. 

Takođe slijedeći ajet to potvrđuje: 

“ Pa, ako budu vjerovali u ono što vi vjerujete , na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i zna.” (Kur’an, II/137) 

 
Ovaj ajet ukazuje na dvije stvari:
 
1. Uputa koja čovjeka dovodi do spasa na dunjaluku i na ahiretu nalazi se u slijeđenju Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i ashaba u svemu onome što islam naređuje. 
 
2. Nužnost slijeđenja Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer on kaže: 

“…i sinovi Israilovi će se razići na sedamdeset i dvije skupine, a moj ummet će se razići na sedamdeset i tri skupine, svi su u vatri, osim jedna skupina.” Rekoše: “ Ko su oni, o Resulallah ?” Reče: “ Oni koji su na onome na čemu sam ja i moji ashabi. ” (Et-Tirmizi, br.2129) 

 
Ovaj hadis ukazuje da je spašena skupina među ostalima ona koja slijedi put Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Znajući ovo, njihov broj treba da se povećava, a ukoliko je on mali to ne predstavlja nikakvu važnost, jer je suština u slijeđenju i ustrajnosti u tome. Kaže Abdullah ibn-Mes’ud: 

“ Skupina je onaj koji se slaže sa istinom, makar bio jedan čovjek.” 

 
Kaže Ibnul-Kajjim u knjizi “E’alamul-muvekki’in”: 

“Znaj da je skupina onaj koji slijedi istinu, makar bio i sam i suprostavljali mu se svi na Zemlji…” 

 
Skupina se poznaje po istini koju slijedi, a ne po broju članova i sljedbenika. Hadis Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam govori da je “islam počeo kao garib i da će se vratiti garibima kao što je počeo”, a onaj ko se pridržava svoje vjere je “poput onoga koji drži žeravicu od vatre”. Garibi su oni koje je pohvalio Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao: “dobre ljude (koji donose red) koji su malobrojni među mnogo loših ljudi, a oni koji su im nepokorni više je od onih koji su im pokorni.” (Ahmed)

I u slijedećim hadisima se naređuje slijeđenje ispravnih prethodnika: 

“ Nakon mene ćete vidjeti mnoga razilaženja, zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravovjernih halifa. Čvrsto se očnjacima držite njihova puta i čuvajte se novina, svaka novina je novotarija i svaka novotarija je zabluda.” (Ibn-Madže, br.4011)

“ Najbolje je moje stoljeće, zatim oni koji ih slijede, zatim oni koji ih slijede.” (Muslim i Buhari) 

 
“ Čuvajte me (saznaćete o meni) kroz moje ashabe, zatim kroz one koji slijede, zatim kroz one koji slijede, a zatim će se raširiti laž.” (Ibn-Madže, br.1116)

Iz prethodnih ajeta i hadisa primjećujemo da je slijeđenje Kur’ana i sunneta i njihovo razumjevanje na način kao što su to radili ispravni prethodnici najistaknutija odlika potpomognute skupine.

Ljubav i mržnja u ime Allaha !!
 
Od najistakutijih osobina pobjedonosne skupine je potpuna privrženost i odanost jednih drugima koja je nastala kao rezultat ljubavi i pokornosti. Oni vole u ime Allaha, neprijatelji su u ime Allaha i mrze u ime Allaha, tako kada neko učini neko djelo koje mrzi Allah, dželle šanuhu, i oni mrze to djelo i ne rade ga. Takođe, oni su ponizni prema muslimanima, a strogi prema nevjernicima, što potvrđuje slijedeći ajet: 

“ Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom…” (Kur’an, XLVIII/29)

Privrženost jednih drugima i neprijateljstvo u ime Allaha su najbitnija obilježja vjerovanja, što potvrđuje slijedeći hadis: 

“ Najbitnija odlika imana je: privrženost u ime Allaha i neprijateljstvo u ime Allaha, ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha.” (Ahmed, Et-Taberani) 

i još kaže Poslanik s.a.v.s : 

“ Ko voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, daje u ime Allaha i spriječava u ime Allaha, upotpunio je iman.” (Ebu-Davud).

 
Pobjedonosna skupina uspostavlja ljubav i mržnju na osnovama vjerskih osjećanja i oni vole ono što Allah, dželle šanuhu, voli i mrze ono što Allah, dželle šanuhu, mrzi. Njihov odnos prema ljudima je na osnovu poslušnosti tih ljudi prema Allahu, dželle šanuhu, i Njegovu Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Koliko je čovjek odan Allahu, dželle šanuhu, toliko mu iskreni vjernik može biti blizak, a koliko je čovjek udaljen od Allaha, dželle šanuhu, toliko se vjernik treba udaljiti od njega, a potpuno neprijateljstvo ne zaslužuje do onaj ko je nevjernik, rob šejtanu i svemu drugom čemu se robuje mimo Allaha, dželle šanuhu.

OBLICI DŽAHILIJJETSKE ODANOSTI LJUDI U NAŠEM VREMENU

Da bi razgraničili put istine od neistine, neophodno je ukazati na oblike prijateljstva i neprijateljstva koje ljudi uspostavljaju među sobom. Time oni donose zakone i dužnosti koje Allah, dželle šanuhu, nije odredio. Ti oblici su slijedeći: 

 
– uspostavljanje odanosti na nacionalnim osnovama –

 
Time se sva ljubav i povjerenje poklanjaju onima koji pripadaju jednom narodu koje objedinjuje zajednički jezik, historija i zemlja, zanemarujući vjeru, jer ona – po mišljenju nacionalista – nema nikakve uloge u životu ljudi. 

 
Dok islam naređuje privrženost i bratstvo na osnovu imanske pripadnosti, i vrednuje ljude na osnovu bogobojaznosti i dobrih djela što potvrđuje slijedeći ajet: 

“ O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (Kur’an, XLIX/13)

– uspostavljanje odanosti na patriotskim osnovama –

 
Time se ljubav poklanja onima čiji korijeni potiču iz jedne države, makar bio i nevjernik. Samo su oni nosioci prava, dok drugi ne zaslužuju ta prava. Na taj način mnogi izjednačavaju državu sa Allahom, dželle šanuhu, što je širk, jer se ljubav poklanja na osnovama imana, a ne na osnovama pripadnosti istoj državi. Islam nalaže borbu za domovinu, ali ne da ta borba bude zbog domovinskih osjećaja daleko od Allaha, dželle šanuhu, odnosno da borba bude u ime domovine i za domovinu, a ne u ime Allaha, dželle šanuhu. 

 
– uspostavljanje odanosti na plemenskim i porodičnim osnovama –

 
Osnova te ljubavi je isto porijeklo, ne obraćajući pažnju na vjeru, tako da se sva ljubav i prava daju onima koji potiču iz dotičnog plemena ili porodice, makar bili i nemuslimani. 

 
– uspostavljanje odanosti na partijskim osnovama –

 
Osnova tog prijateljstva je pomaganje onoga koji je član određene partije i stajanje na njegovoj strani, makar on bio i najveći razvratnik. Time se daju samo prava članovima stranke, dok drugi, iako bili bolji od njih, nemaju tih privilegija. 

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama pokornosti šejhu –

 
Oblici te ljubavi su na osnovu pokornosti šejhu, makar to značilo neposlušnost prema Allahu, dželle šanuhu, i u suprotnosti sa Šerijatom. Takva djela vode u širk, a oni koji to čine potpadaju u skupinu spomenutu u ajetu: 

“ Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje, monahe svoje…” (Kur’an, IX/31)

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama pokornosti vladaru i vlastima –

Odanost vladaru zahtijeva pokornost njemu, makar to bilo i u suprotnosti sa Šerijatom i njegovim naredbama. Takva vrsta odanosti je daleko od upute Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji kaže: 

“ Ko vam od vladara naredi neposlušnost, nemojte mu se pokoriti ! ” (Es-Silsiletu es-Sahihah, El-Elbani). 

Takođe, ova vrsta odanosti je u suprotnosti sa šerijatskim propisom: 

Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju !!!

 
– uspostavljanje odanosti na osnovama ljudskog porijekla –
 
Ova vrsta prijateljstva je najraširenija danas, jer ona ne pravi razliku između muslimana i nevjernika, između moralnih i nemoralnih, jer svi ljudi zaslužuju isti tretman. To je parola iza koje stoje masoni u našem vremenu. Inače, masoni su svjetska organizacija iza kojih stoje cionisti. Njihov cilj je uništenje osnovnih temelja islama, jer islamski propisi prave razliku između muslimana i nevjernika. U Šerijatu, musliman daje zekat, a nevjernik džizju, za muslimane je jedan zakon, a za nemuslimane drugi, dok masoni propagiraju jednakost. Prvi koji je uveo pokret masona medju muslimanima je Ataturk koji je uz pomoć masona uništio hilafet.

– uspostavljanje odanosti na osnovama materijalne dobiti –

 
Pored toga što ne postoje oni koji pozivaju ka ljubavi i prijateljstvu na osnovama materijalne dobiti, u realnom svijetu postoje mnogi ljudi koji uspostavljaju odnose na tim osnovama, a kada nestane koristi, nestaje i prijateljstva.

POBJEDONOSNA SKUPINA JE ČISTA OD SVAKE LJUBAVI I MRŽNJE KOJA NIJE U IME ALLAHA !!

 
Jedna od najspecifičnijih svojstava pobjedonosne skupine je ljubav i mržnja u ime Allaha, azze ve dželle. On, subhanehu ve te’ala opisuje tu skupinu riječima: 

“ Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti.” (Kur’an, LVIII/22)

Ono što najviše uznemiruje nevjernike jeste princip ljubavi i mržnje u ime Allaha čime se krasi svaki iskreni vjernik. Time se on razlikuje od drugih, uzdignut je iznad nevjernika i oni mu tada ne mogu nauditi. Znajući to, nevjernici su pokušali uništiti to svojstvo kod muslimana i zamijeniti ga drugom ljubavi koju Allah, dželle šanuhu, nije propisao, a što dovodi muslimane do slabosti. Gubljenjem mržnje prema nevjerstvu, neistini i njihovim sljedbenicima, čovjek gubi osjećaj za razlikovanje nevjerovanja i njegovih sljedbenika od vjerovanja i njegovih sljedbenika. Time se gube sve razlike između dvije skupine koje pripadaju jednom narodu, državi, naciji i tome slično. Princip ljubavi i mržnje koji je zasnovan na imanskim osnovama ne daje mogućnost nevjerniku da uspije u svojim zavjerama protiv muslimana, ma kolike bile žrtve. Zato je neophodno muslimanima da se pridržavaju principa odanosti i ljubavi prema muslimanima i udaljenosti od nevjernika.
 

Sveobuhvatnost 

 
Uzimanje islama u cjelosti, bez pridavanja pažnje jednom njegovom dijelu uz zanemarivanje drugog dijela je jedna od bitnih odlika pobjedonosne skupine. Oni nisu skupina koja u svome programu ima samo aktivnosti u da’wetu, dostavljanju istine samo, niti skupina koja se posvećuje samo ibadetu, zikru i odgoju duše, već su oni skupina koja u sebi objedinjuje sve odlike dobra, a ne djelimično uzimanje vjere. Oni su ti koji pozivaju ka istini dostavljajući je na najbolji način sa mudrošću, savjetima i znanjem, naređuju na dobro, a odvraćaju od zla ne bojeći se prigovora. Istovremeno oni traže znanje, brinu se za svoj ummet, odgajaju ga ukazujući im na Kur’an i sunnet.

Umjerenost i pravednost 

 
Od istaknutih osobina pobjedonosne skupine je umjerenost i pravednost s kojom se ona krasi u svim svojim postupcima. Kaže Allah, dželle šanuhu: 

“ I tako smo od vas učinili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude protiv vas svjedok…” (Kur’an, II/143)

Kaže Ibn-Kutejbe da riječ “el-vesat” u spomenutom ajetu označava pravednost i dobrotu, kao što Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“ Ponajbolji (evsetuhum) od njih kaže…” (Kur’an, LXVIII/28) tj. najpravedniji i najbolji. 

Et-Taberi kaže da je njihov opis riječju “vesat” zbog njihove umjerenosti u vjeri, jer ni u čemu ne pretjeruju, kao što je slučaj kod monaha u kršćanstvu i njihovom vjerovanju u Isaa,  alejhi selam, iznoseći time laži na Gospodara što ih je odvelo u nevjerstvo. Pobjedonosna skupina je ujedno i pravedna skupina, jer Allah, dželle šanuhu, kaže: 

“…On ukazuje na pravi put onome kome On hoće. I tako smo od vas učinili pravednu zajednicu…” (Kur’an, II/142,143) , a to je zbog njihova pridržavanja pravog puta. 
 
Pretjerivanje u vjeri je strogo zabranjeno, kao što kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja u vjeri ! Oni prije vas su bili uništeni samo zato što su pretjerivali u vjeri. ” (En-Nesai, Ibn-Madže) tj. prelazili su granice svojim govorom i djelima. 

 
Nemoguće je zamisliti pobjedonosnu skupinu, onu s kojom je Allah, dželle šanuhu, zadovoljan, a da se ne odlikuje svojstvom umjerenosti i pravednosti, zato molimo Allaha, dželle šanuhu, da nas učini od njih. 

Neophodno je ukazati da umjerenost ne znači sredinu između istine i neistine, između imana i kufra, jer oni koji nameću muslimanima teoriju zbližavanja nevjerstva i vjerovanja kroz “umjerenost” koju oni tumače na svoj način, takvi pokušavaju prevariti muslimane. Oni govore da islam naređuje “umjerenost” (zbližavanje vjernika i nevjernika), ali takvima možemo odgovoriti slijedećim kur’anskim ajetom koji negira teoriju zbližavanja između onih koji slijede istinu i onih koji slijede neistinu: 

“…Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih ! Oni ne govore drugo do neistinu.” (Kur’an, XVIII/5)

Znanje 
 
Pobjedonosna skupina se takođe odlikuje posjedovanjem znanja što ne znači da je svaki njen pojedinac alim i da su svi oni na jednakom stepenu znanja, ali to znači da u svakom njihovom saffu postoji onaj koji poučava. Da bi neko pozivao na dobro, a odvraćao od zla neophodno je da ima znanje, blagost, mudrost i sabur.

Strpljivost 
 
Nema sumnje da se pobjedonosna skupina mora odlikovati saburom, strpljenjem u slijeđenju Poslanikova puta i strpljenjem u podnošenju svih poteškoća. Oni su opisani kao oni koji će biti pomognuti i koji će se uzdignuti iznad nevjernika, ali to svojstvo ne može doći do izražaja, osim sa strpljivošću i slijeđenjem istine. Kaže Allah, dželle šanuhu: 

“ Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su doista postigli ono što su željeli.” (Kur’an, XXIII/111) 

Poslanici su na svome putu nailazili na poteškoće i prepreke i bili su čvrsti u pozivanju ka istini. Ulema su nasljednici poslanika i u svome pozivanju ka istini moraju da se odlikuju strpljivošću i čvrstinom koju su imali poslanici kako bi imali uspjeha u da’wetu. Kaže Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: 

“ Poslanici su najviše izloženi nedaćama, a zatim slični njima i zatim slični njima. Čovjek se kuša na osnovu jačine svoje vjere. Ukoliko je jak u vjerovanju i belaj mu se povećava, a ukoliko je slab, kušnja mu je prema njegovu vjerovanju. Belaj neće napustiti čovjeka sve dok ga ne učini da hoda po zemlji bez ijednog grijeha.” (Et-Tirmizi)

 
Oni koji smatraju sebe da su na pravom putu, a padaju na prvom ispitu sabura, ne mogu se smatrati pripadnicima pobjedonosne skupine. Svima nama su divan uzor poslanici koji su u svome pozivanju bili strpljivi i uporni u pozivanju iako je mali broj poslušao riječi istine, kao kod Nuha, alejhi selam, kod kojeg je bila mala skupina vjernika, a bilo je poslanika kojima se odazvao samo jedan čovjek. Ali, to nije na njih uticalo da ubrzavaju traženje pomoći od Allaha, dželle šanuhu, ili da se odreknu pravog puta u pozivanju ka istini. Svi oni su pozivali ka robovanju Allahu, dželle šanuhu, kao što im je On naredio: 

“ Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “ Allahu robujte, a taguta (svega onoga što se robuje mimo Allahu) se klonite !…” (Kur’an, XVI/36)

Pozivanje ka robovanju samo Allahu, azze ve dželle, je dužnost svih da’ija do Sudnjeg dana. Kaže Ibnul-Kajjim: 

“ Tagut je sve ono u čemu čovjek prelazi granicu onoga kome robuje, koga slijedi i kome se pokorava. Tagut je sve ono od koga ljudi uzimaju odredbe mimo Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili onaj kome se robuje, koga slijede, kome se pokoravaju mimo Allaha, dželle šanuhu. Gledajući svijet možemo zaključiti da se većina ljudi udaljila od robovanja Allahu ka robovanju tagutu, od uzimanja odredbi od Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ka uzimanju odredbi od taguta i od slijedjenja Resulullaha, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ka slijeđenju taguta.” (E’lamul-muvekki’in, 1/50) 

 
Na kraju, možda će se neko upitati da li je nužno da pobjedonosna skupina bude okupljena u jednoj grupi, tako da onaj koji je van nje ne pripada njoj ? Odgovor na takvo pitanje je da pobjedonosna skupina iako radi organizovano ne zahtijeva da svi njeni članovi budu okupljeni u jednoj grupi i u jednoj zemlji. Pobjedonosna skupina se odlikuje svojstvima, pa onaj koji posjeduje ta svojstva on pripada toj skupini, svejedno da li se skupina kojoj on pripada zvala ovim ili onim imenom, bilo na ovom ili onom mjestu. 
 
Molimo Allaha, azze ve dželle, da nam ukaže na istinu i da nas učini od njenih sljedbenika, da nam ukaže na ono što je neistina i da nas udalji od nje, da nas učini od pripadnika spašene zajednice na Sudnjem danu i da nas učini od pripadnika pobjedonosne potpomognute skupine. 

Amin! 

Pripremio: Salih Kurdi 
Prijevod: Muhamed Đuliman
Islamski Časopis – Hilal br.15 –

IZGRADNJA ISLAMSKE LIČNOSTI

Piše: Hajruddin Tahir Ahmetović, prof.

Od osobina istinskih vjernika jeste i ta da stalno teže velikim i visokim ciljevima. Nastoje da svaki dan budu bolji. Trude se da upotpunjuju svoju islamsku ličnost.

Danas, čini nam se, više nego ikada, islamski ummet je u potrebi za potpunom islamskom ličnošću. Neophodno je da svaki vjernik i vjernica, musliman i muslimanka, nastoje da izgrade i upotpune svoju ličnost, jer, vjera islam je potpuna vjera. Ono čemu poziva vjera islam i što nudi, doista, je potpuno, sveobuhvatno, precizno, bez ikakve kontradiktornosti. Zar Uzvišeni Allah nije rekao: 

 „..Danas sam vam vašu vjeru usavršio..“ (Prijevod značenja El- Maida3.) 

Allahu, subhanehu ve te'ala, hvala kada nas je učinio od najboljeg naroda koji se ikada pojavio i kada je našu vjeru učinio najpotpunijom vjerom, naš

Šerijat najpotpunijim Šerijatom. Šerijati prijašnjih poslanika – kako kaže šejhulislam Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, – u odnosu na Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svi su manjkavi. Upravo ovo i jeste značenje hadisa kojeg bilježi imam Buharija u kojem Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Doista, primjer mene i vjerovjesnika prije mene je poput primjera čovjeka koji je sagradio kuću i uljepšao je osim na jednom uglu gdje je nedostajala jedna cigla. Ljudi su stali obilaziti građevinu, diviti joj se i govoriti: ‘Da je samo još ova cigla stavljena!’ Ja sam ta cigla i pečat svih vjerovjesnika.“ (Buharija, 3271; Muslim, 4239)

Dakle, naš Šerijat u odnosu na prethodne Šerijate sigurno je najpotpuniji erijat. Neki od prethodnih Šerijata akcenat su davali halalu i haramu, poput Šerijata Musa'a, ‘alejhisselam. Neki su posvećivali pažnju djelima srca, poput Šerijata Isa'a, ‘alejhisselam. Dok, naš Šerijat, Šerijat Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potpun je u svim segmentima, na svim poljima. U njemu je pojašnjenje za svaku stvar. Allah, subhanehu ve te'ala, je rekao:

„ Mi u Knjizi nismo ništa izostavili. “ (Prijevod značenja El-En'am, 38.)

Tako se i od svakog istinskog vjernika i vjernice traži da upotpune svoju islamsku ličnost, da se poistovjete sa svojom vjerom, da posvjedoče istinitost onoga čemu ona poziva a ne da svojim životom i primjerom daju lošu sliku islama. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: 

„ Doista sam poslan da upotpunim plemeniti moral !“ (Buharija u „Edebul-mufredu“, 273; Hakim, 2/613) 

Od nas se traži da svoju ličnost izgradimo i uskladimo prema Šerijatu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da svoju ličnost upotpunimo prema Allahovoj Objavi, a ne prema našim prohtjevima i strastima, prema našim razumima.

Subhan'Allah !!! Zar da damo prednost našim manjkavim razumima nad potpunim Allahovim Šerijatom ? Zar da se u našim svakodnevnim problemima vraćamo našim razumima, našem slabašnom razumijevanju, a ne pravednom i postojanom Šerijatu ? Naš Uzvišeni Gospodar naredio nam je da uđemo u Njegovu vjeru potpuno, da se prihvatimo svih propisa islama, svih djelova imana i islama, da vjeri islamu priđemo sa svih njenih vrata. Od nas se ne traži samo znanje, niti samo ibadet, niti samo lijepo ponašanje, ili samo poznavanje adaba i pridržavanje za iste, već se od nas traži sve ovo. Od nas se traži da obožavamo svoga Gospodara svim spomenutim.

Neophodno je da islamska ličnost bude prepoznatljiva po znanju, ali po i ibadetu, i ahlaku, visokim moralnim vrijednostima, lijepim ophođenjem sa svim Allahovim stvorenjima.

Budemo li tražili potpunu islamsku ličnost, sigurno ćemo je naći. Naći ćemo je pri islamskim velikanima na čijem čelu se nalazi Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ličnost Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njena potpunost više su nam nego jasni, samo nam nedostaje ubjeđenja. Takođe, ličnosti Ashaba ! Zar Ebu-Bekrova, radijallahu ‘anh, ličnost nije bila potpuna ?! Svakako !

Imam Muslim bilježi od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitao: 

„ Ko je danas od vas osvanuo kao postač ?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „ Ko je od vas ispratio dženazu?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas nahranio siromaha?“ Ebu- Bekr reče: „Ja.“ Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pita: „Ko je od vas posjetio bolesnika?“ Ebu-Bekr reče: „Ja.“ Zatim, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na sve to reče: „Neće se naći ove stvari kod jednog čovjeka a da neće ući u Džennet!“ (Muslim, 1707 )

Ukoliko čovjek stane i bude nemaran u izgrađivanju i usavršavanju svoje ličnosti, doista, priziva sebi veliku opasnost. Pogledamo li se vidjet ćemo da klanjamo, učimo Kur'an, postimo, ko je u mogućnosti ode na hadž, ponešto i udjelimo; međutim, kada je u pitanju naš odnos s drugima, primjetit ćeš većinu nas da smo u tome manjkavi. I je li to problem ? Ne samo da je problem, već je to itekao opasno po nas.

Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao svoje ashabe:

„ Znate li ko je propalica ?“ Ashabi su rekli: „Propalica je kod nas onaj koji nema ni dinara ni dirhema.“ Na to im Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: „Istinski propalica iz moga ummeta je onaj koji dođe na Sudnji dan s namazom, postom, zekatom …“

– Subhanallah !!! Pogledajte čovjek s namazom, postom i zekatom propalica, stradalnik, gubitnik ?! Kako to ?!- Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pojašnjava pa kaže: 

„ Doći će a opsovao je ovoga, potvorio ovoga, imetak ovoga uzeo bespravno-pojeo, ovoga udario.“  

– Subhanallah ! Pogledajte samo koliko se ovih stvari nalazi pri nama ! Nismo nikoga ubili, ali, jesmo narušili tuđu čast, opsovali ovoga, potvorili onoga, ogovorili trećega, zavadili četvrtog i petog ! Koliko li smo učinili ovih grijeha i ovih sramota, pa, da li se ikada zapitamo za naše stanje na Sudnjem danu, zapitamo li se hoćemo li biti u skupini propalica i gubitnika ?! Allaha molimo za popravak i spas ! Šta će se desiti s propalicom na Sudnjem danu ? Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: 

„ Od njegovih dobrih djela dat će se ovome, pa će se dati i ovome, pa, ukoliko se sva njegova dobra djela potroše prije nego li izmiri i iskupi se za svoje ezijjete, uzet će se od loših djela onih kojima je učinjeno nasilje i staviti na njegova loša djela, sve dok ne bude bačen u Vatru.“ (Ahmed, 7686) 

Dakle, nemarnost u odgoju, popravku, izgradnji i upotpunjavanju svoje ličnosti, velika je opasnost na Ahiretu kao i na Dunjaluku. Ukoliko čovjekova ličnost bude slaba i manjkava u imanu, može vrlo lahko potpasti pod grijehe, duševno nezadovoljstvo, neustrajavanje u dobrim djelima, što sve dovodi do gruboće srca. Primjetit ćemo da naše ličnosti nisu izgrađene kada su u pitanju naše kuće, naše porodice. Među bračnim drugovima nema lijepog ophođenja, prema djeci nema milosti, kućom ne vlada blagost, a Allah, subhanehu ve te'ala, kada nekoj kući i njenim stanovnicima želi dobro među njih ubaci blagost , da među njima boravi blagost .

Zatim ćemo naći da naše ličnosti nisu izgrađene kada smo mi sami u pitanju, braća i sestre, vjernici i vjernice. Manjkavost i neizgrađenost u našim odnosima, sigurno dovodi do kidanja bratskih veza, mržnje i odbacivanja, udaljavanja jednih od drugih. Nema skromnosti niti žrtve ! Nema širokih prsa niti osmjeha na licu svome bratu ! Ali zato ima ostavljanja i napuštanja braće, prezira i zavisti, mračila na licu, pogrdnih riječi, psovki.

Pogledajte samo ovaj naš svakidašnji primjer. Priča jedan brat: 

„ Odlazeći do mesdžida vidio sam kako se u abdestani, gdje se ljudi abdeste, susreću dva čovjeka, selame i grle, ozarenih lica. Vjerovatno je jedan od njih bio na putovanju i nisu se dugo vidjeli. Nastavili su sa svojom pričom čak i kada su ušli u mesdžid gdje su već neki klanjali. Čulo se kako pitaju jedan drugog za zdravlje, posao i tako. Odužilo se njihovo stajanje. Jedan od braće je htio da ih upozori da su ušli u mesdžid i da bi trebali malo stišati glasove, ako već ne misle klanjati tehijjetul-mesdžid. Kad upravo u tom trenutku ustao je muezzin i proučio ikamet za namaz. Ali i oni su i dalje, tokom ikameta pričali. Prišao im je ovaj brat i rekao: ‘Magarci jedni, klanjajte !’ Nakon što se vratio od njih, uhvatio sam ga za ruku i rekao mu: ‘Oni neće klanjati !’ Pogledao me je zbunjeno i rekao: ‘Kako neće klanjati ?!’ Ponovo sam mu i potvrdio: ‘Brate moj, oni neće klanjati !’ ‘Kako neće klanjati ?!’ – progovarao je zbunjeno. Upitao sam ga: ‘Je li propisan namaz magarcu ?! Magarac ne klanja !’ Postidio se i rekao: ‘Izvini brate.’ ‘Ne izvinjavaj se meni već njima i znaj da ovo sigurno nije metoda u pozivanju. Na ovakav način, samo mi gubimo.'“

Zatim, naći ćemo da se zbog naših neizgrađenih ličnosti, drugi ljudi, obični ljudi, udaljavaju od nas. I ne samo od nas već i od onoga što nosimo od vjere. Pretpostavite da je tu jedan musliman koji redovno obavlja namaze u džem'atu, ispunjava obaveze ove vjere, kloni se harama, svoj spoljašnji izgled uskladi s propisima ove vjere i ostalo što je potrebno, međutim, prema svom unutrašnjem odgoju, odgoju srca bude nemaran, pa, bude grub i osor u ophođenju s drugim ljudima, bude pronevjeravao obećanja i emanete, bude lagao, potvarao i ogovarao druge. Ovakva njegova djela, kakav će trag ostaviti na običan narod ? Hoćeli ga hvaliti ? Ponositi se njime ? Preporučivati ga drugima ? Nikako ! Sav narod će osuđivati i koriti, i ne samo njega, već i sve one koji se u svom spoljašnjem izgledu poistovjećuju s njim. Dakle, taj musliman svojim postupcima ne samo da čini sebi nasilje, već i svim vjernicima. Naprotiv, čini nasilje i ovoj lijepoj vjeri, prezentirajući je ljudima u potpuno drugačijem izgledu, potpomažući na takav način nevjernike u iskrivljavanju prave slike islama. Zbog toga je izgradnja i upotpunjavanje naše islamske ličnosti veoma bitno.

Naša osnovna zadaća: obožavanje Allaha, Jednog i Jedinog, poziv njemu i promicanje islamskih vrijednosti, nisu ograničeni vremenom i prostorom. To treba da traje tokom cijelog našeg života. Zbog toga je potrebno da izgradimo svoje islamske ličnosti, odgojimo ih i naročito pripremimo za dane koji nam predstoje. Sjetimo se Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegove ličnosti u vremenu odmetanja mnogih plemena od islama. Sjetimo se imama Ahmeda, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti s čijom su ustrajnošću i postojanošću opstale hiljade muslimana, koji su samo čekali šta će imam Ahmed reći. Sjetimo se šejhulislama Ibnu-Tejmijje, rahmetullahi ‘alejh, i njegove ličnosti, njegove ustrajnosti u borbi protiv Tatara, filozofa i ostalih neprijatelja islama. Sjetimo se onoga čega ili koga su se i oni prisjećali. Kada im se reklo: „ Izgradite i upotpunite svoje ličnosti “, prisjetili su se i vratili nikome drugom do Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i prvim generacijama.

Zato, Allahov robe, ukoliko treba da popraviš islamsko znanje kod sebe, prisjeti se Ibnu- Abbasa i Ibnu-Mes'uda, radijallahu ‘anhum, prisjeti se Mu'az b. Džebela, radijallahu ‘anh, nejvećeg poznavaoca halala i harama, onoga koji će biti predvodnik učenjaka na Sudnjem danu. Kada je u pitanju tvoj hifz prisjeti se Ebu- Hurejre, radijallahu ‘anh, i njegova noćnog ustajanja, dok drugi spavaju, kako bi ponavljao hadise. Kada je u pitanju žrtva za ovu vjeru, za što moramo izgraditi i odgojiti svoje duše, prisjetimo se žrtve Mus'ab b. Umejra, radijallahu ‘anh, mladića koji je žrtvovao sve da bi ušao i otvorio Medinu, tadašnji Jesrib, Kur'anom. Prisjetimo se Hamze i Ebu- Dudžane, radijallahu ‘anhuma, na Uhudu, Ebu-Zerra, radijallahu ‘anh, na Tebuku. Prisjetimo se Hubejba b. Adija koji je ostao postojan u svojoj vjeri do svoje posljednje kapi krvi. Prisjetimo se žrtve i rada za islam Amra b. El-Džemuha, radijallahu ‘anh, koji je odbio osim da hrom uđe u Džennet. Pa je izašao u borbu u svojoj –šta misliš, brate moj, kojoj godini ? Četrdesetoj ? Pedesetoj ? Ili šezdesetoj ? Možda u sedamdesetoj ? Izašao je, brate moj, u borbu u svojoj osamdesetoj godini i preselio. Ako budeš razmišljao o svome položaju i ugledu, da li da ih založiš za Allahovu vjeru ili ne, nimalo se ne dvoumi, već se prisjeti Nedžašija i Sa'd b. Mu'aza, radijallahu ‘anhuma. Ako budeš razmišljao o dobročinstvu i skromnosti, primjetiš kod sebe pomanjkanje istog, nimalo ne čekaj, već se prisjeti Sa'da b. Rebi'e, radijallahu anh, koji je tražio od svoga brata muhadžira Abdurrahmana b. Avfa da izabere sebi jednu od njegovih žena, pa da je Sa'd pusti i njome se oženi njegov brat, i da pored toga, uzme sebi polovinu njegova imetka !!! Pa, gdje li smo mi spram ovih ljudi. Prisjeti se Ebu-Talhe el-Ensarija, radijallahu ‘anh, koji je, nakon što su objavljene riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: 

„ Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete udjeljivali od onog što volite“ 

, udjelio što je najbolje posjedovao: veliku baštu koja je bila u blizini mesdžida Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Kada je u pitanju čuvanje tajni i povjerljivih stvari, prisjetimo se Huzejfe, radijallahu ‘anh. Prisjeti se Ebu-Muse el-Eš'arija, radijallahu ‘anh, njegovog ibadeta, učenja Kur'ana i noćnog namaza iza kojeg bi se noću iskupljali Ashabi i slušali njegovo učenje Kur'ana. Kada je u pitanju skromnost prisjeti se tabi'ina Uvejsa el-Karenija.

I tako u svim stvarima koje nedostaju našoj islamskoj ličnosti, a njih je, doista, mnogo. Teško ih je pobrojati. Možda, ono što imamo pri sebi lakše je nabrojati. Pogledamo li današnje stanje muslimana, vidjet ćemo da među njima nedostaje: iskrenosti, uzora, učenjaka s islamskim znanjem, da'ija koji pozivaju Allahovoj vjeri, ustrajnosti, odgoja, znanja i rada po njemu, iskorištavanja vremena u pokornosti Uzvišenom Allahu, brige o sunnetima, nafilama, dobrovoljnim djelima, žrtve za Allahovu vjeru, visokih moralnih vrijednosti, lijepog ophođenja među samim vjernicima, ispravnog odgoja djece, porodica i mnogo čega drugog. Ovo su samo neki vidljivi nedostaci u našem islamskom društvu.

Kako otklonuti ove a i druge nedostatke ?

Ono što je najbitnije jeste da moramo voditi računa o djelima naših srca. Moramo se čuvati mrtvila i gruboće naših srca. Moramo se zapitati ako vidimo da Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, riječi Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i riječi prvih generacija ne ostavljaju traga na nas. Pogledajte Aišu, radijallahu ‘anha, kako  se zabrinula za nagradu umre kada je dobila mjesečno pranje u toku hadža i pogledajte današnje muslimane kojima prilike i prilike za dobrim djelima prolaze, međutim, ni najmanje se ne brinu za to. Pogledajte Usamu b. Zejda, radijallahu ‘anhuma, koji je u svojim ranim godinama dostigao vrhunac ove vjere, kako je reagovao kada ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukorio što je ubio čovjeka koji je pred samo svoje ubistvo izrekao šehadet. Šta je rekao Usama ? Poželio je da je tog dana primio islam ! Pogledajte ostale ashabe.  

Većina njih je živjela oskudno, teškim životom. Međutim, kada su Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike došli siromasi, oskudno obučeni, gotovo bez odjeće na sebi, njihovo stanje je mnogo pogodilo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, što ga je navelo da se popne na minber i podstakne na udjeljivanje. Subhanallah ! Šta da siromasi udjele siromasima ?! Međutim, kako stoji u vjerodostojnom hadisu, Ashabi bi odlazili na pijacu i radili kao nosači, kako bi zaradili i udijelili sadaku svojoj braći.

Danas mi, kada nas smijene s jednog položaja na drugi, usljed čega se smanje i naša primanja, negodujemo. Zbog čega? Zbog toga što naša porodica nije navikla da živi skromnije i oskudnije, nije navikla da njena potrošačka korpa bude manja i oskudnija. Subhanallah ! A siromasi muslimani i nevoljnici, naše sestre udovice, koji uopće i ne znaju za tu tzv. potrošačku korpu, za njih se nikada i ne zapitamo: kako žive i možemo li im mi kako pomoći i olakšati im život. Kada je u pitanju naša porodica možemo raditi i po dva posla dnevno samo da se ne osjeti razlika u porodici. Samo da nam supruga ne kaže: „ Šta je sada ovo ? Kakve su ovo namirnice ? Zar nismo prije uzimali američke proizvode, šta će nam sada kineski proizvodi ?“ Međutim, kada nam se naredi da udjelimo drugim muslimanima, svojoj braći i sestrama, vidiš nas škrte i što više starimo, naša škrtost i sebičnost se povećava. Neka nam ovo bude na umu pri izgradnji naše islamske ličnosti. Neka nam bude na umu hadis propalice i poruka koju taj hadis nosi sa sobom. Neka nam bude na umu hadis Ebu-Bekra, radijallahu ‘anh, i njegova požrtvovanost za dobrim djelima.

Allah je najuzvišeniji i najbolje zna. Neka je salavat i selam na Allahova poslanika, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu do Sudnjeg dana.